UVOD U GEOGRAFIJU SKRIPTA1

-grč. γεω + γραφία – doslovno znači pisanje o Zemlji - Znanost o (geo)prostoru

- Znanstvena disciplina o objektima, pojavama i procesima u prostoru (geosferi) i njihovoj međuovisnosti i odnosu
čovjeka i okoliša
- Geografija je integrativna (cjelovita) znanost o prostoru koja pokušava objasniti i predvidjeti prostorni raspored
ljudskih aktivnosti i fizičkih značajki na Zemljinoj površini
- Znanost je sistematizirana i argumentirana suma znanja o objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom
primjenom određenih metoda istraživanja
- Temeljna je zadaća znanosti otkrivanje istine, odnosno utvrđivanje zakonitosti prirodnih i društvenih pojava
- pri preciznijem određivanju pojedinih znanstvenih disciplina polazi se od aksioma
- aksiom (općenito): temeljno načelo čija se valjanost i istinitost prihvaća bez dokazivanja, praistina, temeljni pojam -
na temelju aksioma se izvode daljnji zaključci
Ernst Neef (1908. – 1984.), njemački geograf:
1. Planetarni aksiom – činjenice koje proizlaze iz planetarnih obilježja Zemlje
2. Horološki aksiom – svi geografski sadržaji posjeduju lokaciju koja se može odrediti prema drugim lokalitetima i
područjima (geografski objekti imaju relativan i apsolutan položaj)
3. Landšaftni (krajobrazni) aksiom – geografska obilježja svih mjesta se javljaju u mnogostrukim međusobnim
vezama
Waldo Tobler (1930. – 2018.), švicarsko-američki geograf i kartograf:
- “Sve je povezano sa svime, ali su bliži objekti međusobno više povezani nego udaljeniji objekti” - taj koncept se
smatra prvim zakonom geografije
- drugi zakon geografije: „Fenomen izvan područja interesa utječe na ono što se događa unutar toga područja”
Klasifikacija znanosti - stari i srednji vijek:
znanost je jedinstvena - superiorni položaj filozofije kao “znanosti nad znanostima”
- diferencijacija u novom vijeku (18./19. st.) - jedna od prvih podjela: prirodne i društvene znanosti, kasnije tehničke,
biomedicinske...
ZNANOST ZNANSTVENA PODRUČJA ZNANSTVENA POLJA ZNANSTVENE GRANE - Opća raščlamba (hijerarhija)
znanosti u RH
Znanstvena područja u RH: 1. Prirodne znanosti 2. Tehničke znanosti 3. Biomedicina i zdravstvo 4. Biotehničke
znanosti 5. Društvene znanosti 6. Humanističke znanosti 7. Umjetničko područje 8. Interdisciplinarna područja
znanosti 9. Interdisciplinarna područja umjetnosti
Klasifikacija znanosti po OECD-u, 2007. Geografija je i prirodna i društvena znanost.
Geografija je “mostna” i interdisciplinarna znanost.
Geografija je prirodna, društvena , ali i sve više tehnička znanost.
Prostor – osnovni geografski pojam
- geografska istraživanja se mogu svrstati u pet osnovnih tema: 1. važnost apsolutnog i relativnog položaja 2.
prirodnogeografska i društvenogeografska obilježja područja 3. veze čovjeka i okoliša 4. procesi i promjene između
čovjeka i prostora 5. stvaranje i promjene regija
Evolucija geografskog istraživanja: Gdje je što? Kakvo je što? Zašto je što takvo kakvo jest? Koje su posljedice toga
na...? Što će se dogoditi u budućnosti?
- jedna od osnovnih zadaća geografije je izučavanje prirodnogeografskih i društvenogeografskih obilježja područja
(vrlo široke teme)
- zbog toga postoji velik broj disciplina u geografiji, posebno onih koja se bave društvenim istraživanjima
- primjena suvremenih metoda istraživanja (računala - digitalna kartografija, satelitske snimke, (geo)statistika, itd.)
- istraživanja u geografiji često su ograničena tek interesima i “maštom” pojedinog istraživača

RAZVOJ GEOGRAFIJE
Razvoj geografije - dvije osnovne faze:
1. do institucionalizacije (od prapovijesti do 19. st.):
- a) nastanak i razvoj geografskih spoznaja (stari vijek – 16. st.)
- b) razdoblje velikih geografskih otkrića (16. st. – 17. st.)
- c) razdoblje razvoja (prirodnih) znanosti (18. st. – 19. st.)
- znanstvena revolucija sredina 16. – kraj 18. st.
2. nakon institucionalizacije (od 19. st. do danas):
- a) razdoblje tradicionalne geografije (do 1950-ih)
- b) razdoblje nove geografije (od 1950-ih)
2. nakon institucionalizacije (od 19. st. do danas) - faze razvoja s obzirom na paradigme
- paradigma: znanstveni model koji zajednici istraživača neko vrijeme služi kao glavni način rada (otkrivanja
spoznaja)
- četiri temeljne geografske paradigme:
- 1. okolišni determinizam – od oko 1850. do oko 1930.
- 2. regionalna geografija – od oko 1900. do oko 1950.
- 3. kvantitativna revolucija – od oko 1950-ih do danas
- 4. humanistička geografija – od oko 1970-ih do danas
Prapovijesne i mitološke precepcije svijeta - Homo sapiens, pred oko 250.000 godina - lovačko-sakupljačko društvo -
oko 8000 pr. Kr. začeci poljoprivrede na Bliskom istoku - razvoj stalnih naselja, trgovine, pomorstva, - vjerovanja
(religije), “znanstvena” istraživanja
- oko 3500 pr. Kr. nastanak pisma - razvoj političkih sustava (država)

RAZVOJ GEOGRAFIJE U STAROM VIJEKU

-Egipćani i Mezopotamci - izvjesne geografske spoznaje: praćenje vodostaja Nila, kretanje zvijezda na nebu
(astronomija) i sl.
- jednostavne kartografske predodžbe - prvi geografski zapisi iz Egipta oko 2700. g. pr. Kr.
- Kina - samostalan razvoj znanosti i kulture
- rano koristili pravokutnu mrežu i stupanjsku ljestvicu - razvoj geografije od 5. st. pr. Kr.
- tijekom srednjeg vijeka bili mnogo napredniji nego Europljani
- Najstarija sačuvana kineska karta svijeta je preris iz 14. st.
Antička Grčka - razvoj geografije od Homerovog doba (Ilijada i Odiseja i drugi epovi)
- prihvaćanje spoznaja drugih naroda
- filozofija kao temeljna znanost
- glavno pitanje je bilo GDJE se nešto nalazi - ZAŠTO se nešto nalazi na nekom mjestu nije bilo važno
- aktivnosti koje su dovele do razvoja geografskih spoznaja: - istraživanje i otkrivanje nepoznatih krajeva
(pomorstvo)
- izrada karata i dokumentacije o nepoznatim krajevima - razmišljanja i pretpostavke o prikupljenim
materijalima
- izrada periplusa – opisi plovidbenih ruta Pseudoskilakov periplus iz 4. st. pr. Kr.
- opis obala Sredozemlja - narodi i obale istočnog Jadrana

Miletska (Jonijska) škola - jedna od prvih filozofskih škola

- Tales iz Mileta (7. – 6. st. pr. Kr.)
- razmišljao o obliku Zemlje - pridonio razvoju matematičke geografije - prvi predvidio pomrčinu Sunca 585. pr. Kr. -
prirodne pojave smatrao prirodnim procesima, a ne božanskim intervencijama
- Anaksimandar (7. – 6. st. pr. Kr.) - vjerojatno izradio prvu kartu svijeta - uveo gnomon u Grčku
- Herodot (5. st. pr. Kr.) - proputovao i opisao prostore sjeverne Afrike, Male Azije, Bliskog istoka i Apeninskog
poluotoka
- otac povijesti, ali piše i o geografiji - nisu ga zanimala astronomska i matematička pitanja
- Aristotel (4. st. pr. Kr.) - jedan od najvećih grčkih mislilaca
- logika, zaključivanje
- bavio se svim “znanostima”
- smatrao da Zemlja ima oblik kugle
- pisao rasprave o vremenu, reljefu, naseljenosti u tada poznatom svijetu - autoritet do renesanse, pa i kasnije
- Helenizam - pohodi Aleksandra Makedonskog na istok (4. st. pr. Kr.)
- spoj grčke i istočnjačke kulture - središte znanosti: Aleksandrija (knjižnica)
- Eratosten (3. – 2. st. pr. Kr.) - prvi upotrijebio naziv geografija
- Djelo „Geografija” u fragmentima (matematičko-astronomska pitanja)
- smatra se ocem geografije - izračunao opseg Zemlje
- izradio kartu s koordinatnim sustavom
- Aristarh sa Sama (4. - 3. st. pr. Kr.) - grčki astronom i matematičar
- prvi (koliko je poznato) koji je zastupao ideju heliocentričnog sustava
Hiparh iz Nikeje (2. st. pr. Kr.)
- najveći astronom antike - otkrio precesiju
- unaprijedio geometriju i trigonometriju
- poboljšao Eratostenov sustav određivanja geografske širine i geografske dužine
- Krates s Malosa (2. st. pr. Kr.) - izradio prvi poznati globus
Antički Rim
- Rimljani su više bili zaokupljeni praktičnim problemima za razliku od Grka koji su bili teoretičari
- vojni pohodi, gradnja cesta i širenje trgovačke mreže potaknuli su razvoj geografije
- Strabon (1. st. pr. Kr. – 1. st. po Kr.) - grčki mislilac, ali djelovao u vrijeme Rimskog Carstva
- podijelio Zemlju na pet klimatskih zona: sjevernu hladnu, sjevernu umjerenu, vruću, južnu umjerenu i južnu hladnu
- djelo “Geographica” u 17 knjiga – enciklopedija dotadašnjeg geografskog znanja - tendencija diferenciranja
prostora (regije, teritoriji)
- prostor današnje Hrvatske je opisan u VII. knjizi - navode se najznačajnije tekućice, planine, otoci, gradovi (kolonije
i municpiji) i plemena koja priznaju rimsku vlast
- Pomponije Mela (1. st.) - najstariji rimski geograf - “De situ orbis” – opis zemalja - služio se uglavnom grčkim
izvorima
- Tit Lukrecije Kar (1. st. pr. Kr.) - rimski pjesnik - De rerum natura (O prirodi)
- filozofska rasprava o prirodi
- 5. i 6. knjiga: postanak svijeta, nebeskih tijela, izmjena dana i noći, meteorologija, potresi, vulkani…
- Plinije Stariji (1. st.) - svestrani mislilac - poginuo u erupciji Vezuva 79.
- termin plinijevski
– snažna erupcija vulkana
- “Naturalis historia” - Prirodopis - enciklopedija dotadašnjeg znanja u 37 knjiga - III-VI knjiga rasprave o geografiji -
pisao o fizičkoj i historijskoj geografiji te o većim gradovima Carstva
- Marin Tirski (1. – 2. st.) - unaprijedio matematičku kartografiju
- odredio da meridijan koji prolazi Kanarskim otočjem bude početni meridijan
- paralelu koja prolazi otokom Rodosom je odredio za glavnu
- prvi na karti prikazao Kinu - skovao termin Antarktika
- Klaudije Ptolemej (1. – 2. st.) - njegov rad predstavlja vrhunac starovjekovne geografije i kartografije
- živio i djelovao u Aleksandriji
- djela: 1. Almagest – rasprave o astonomiji
2. Geografski priručnik (Geografija) geografska znanja grčko-rimskog svijeta
3. Tetralibros ili Quadripartitum (Četiri knjige) - o astronomiji, astrologiji i filozofiji
Geografija - u 8 knjiga - prva govori o metodama kartiranja
- ostale sadrže podatke o naseljima i karte
- zabilježio koordinate oko 8000 naselja
- 27 karata (1 karta svijeta i 26 preglednih karata) - originali karata nisu sačuvani nego prijepisi od 15. st. Nadalje
- konstruirao novu stožastu (Ptolemejevu) projekciju
- utemeljio geocentrični sustav
- izvršio golemi utjecaj na kasnije geografe
- neosporan autoritet do renesansnih otkrića
Rimske karte i itinerari - itinerar – opis kopnenih puteva uz koji bi bila priložena karta
- Antonijev itinerar - vjerojatno potječe iz 3. stoljeća, prijepis iz kasnijih razodblja - registar postaja i udaljenosti
između rimskih naselja - kartografski dio nije sačuvan
Tabula Peutingeriana (pojtingerijana) - vjerojatno ju je izradio Kastorije u 4. st.
- sačuvana kopija iz 13. st., nazvanu po humanistu Konradu Peutingeru
- jedina sačuvana karta (iako ne u izvorniku) rimskih prometnica
- odražva rimski prakticizam - neobične dimenzije (31 × 635 cm), mogućnost savijanja
- označeno oko 3500 naselja s prometnicama i međusobnim udaljenostima u rimskim miljama
Hipatia (4. – 5. st.) - grčka matematičarka, filozofkinja, astronomkinja - djelovala u Aleksandriji - razaranje knjižnice,
izgubljene mnoge spoznaje
 RAZVOJ GEOGRAFIJE U SREDNJEM VIJEKU

Opće značajke
- krupne političke promjene - raspad Rimskog Carstva, seoba naroda i stvaranje novih država
- crkva – jedina organizacija s kontinuitetom iz prijašnjih razdoblja - teološko-kozmološko poimanje svijeta -
prisutnost vjerskih dogmi u istraživanju i znanosti - oslonac u Bibliji - nazadovanje kartografskih predodžbi -
samostani – žarišta kulture i pismenosti - nema dokaza da su Zemlju smatrali ravnom pločom
- razvoj redovničkih karata - jednu od prvih je izradio Izidor, seviljski biskup iz 7. st.
- karte su shematizirane u obliku slova T i zovu se T ili T-O karte - T od Theos (grč. Bog) - noahidske karte (Noa) - nisu
imale praktičnu svrhu (Evropa – Lafeth, Africa – Cham i Aisa – Sem
- stabilizacija geopolitičkih prilika od 11. st. - gospodarski i kulturni napredak
- Cottonova karta - vjerojatno nastala na temelju rimskog predloška
Bizantsko Carstvo – nastavljač grčke i rimske tradicije, ali u drukčijim okolnostima
- Kozma Indikopleust (6. st.) aleksandrijski trgovac i redovnik, pojednostavljeni prikaz svijeta
- Prokopije iz Cezareje, (6. st.) De bellis (O ratovima), o doseljavanju Slavena na prostor jugoistočne Europe
- Konstantin VII. Porfirogenet (10. st.) De administrando imperio (O upravljanju carstvom) geopolitičko stanje
tadašnjeg Bizanta
Razvijeni i kasni srednji vijek srednjovjekovna filozofija:
- Albert Veliki (12. – 13. st.) – sinteza dotadašnjeg ljudskog znanja
- Roger Bacon (13. st.) – stoljećima ispred svog vremena, predvidio mnoge izume
- William Ockham (13. – 14. st.) – filozofija spoznaje „Ockhamova britva” ili „oštrica” – metoda zaključivanja ako
jednu pojavu objašnjavaju dvije podjednako dobre teorije, vjerojatnije je istinita ona koja je jednostavnija
Razvijeni i kasni srednji vijek - nastanak i razvoj sveučilišta (Bologna, Oxford, Padova, Cambridge, Salamanca, Prag...,
Zadar – 1396.)
- sedam slobodnih umijeća: trivij (gramatika, retorika, dijalektika) kvadrivij (geometrija, astronomija, aritmetika,
glazba,)
- temelj „geografskog podučavanja”: Aristotelova filozofija prirode + Ptolemejev geocentrizam - ponavljanje
spoznaja, nije se tražila izvornost u mišljenju
- lucidari (od kasnolatinskog lucidare: rasvijetliti, pojasniti) - enciklopedijski priručnici u obliku razgovora, pitanja i
odgovora između učitelja i učenika
- svrha im je bila tumačiti svijet iz kršćanske perspektive
- prvi spis naziva Elucidarium na lat. jeziku, 12. st.
- opisi svijeta sa sferama i elementima (vatra, voda, zrak, zemlja) od koje je Zemlja izgrađena, rasprave o odnosima i
udaljenostima između Zemlje, Sunca i Mjeseca, općenit opis triju kontinenata – Europe, Azije, Afrike itd.
Križarski ratovi – od kraja 11. do kraja 13. st. - poticaj razvoju trgovine i pomorstva
- najznačajnije pomorske sile na Sredozemlju: Venecija, Genova
- izrada portulanskih karata, preteče pomorskih karata - portulan (lat. portus, tal. porto) plovidbeni priručnik i prilozi
takvim priručnicima - najznačajnije su mletačka i katalonska (Barcelona, Mallorca) kartografska škola
- najstariji Pisanski portulan s kraja 13. st.
Arapska geografija - arapska osvajanja od 7. st. - oslanjali su se na ranije rimske i helenističke spoznaje
- arapska znanost i geografija su bile na višoj razini
- dobro su poznavali astronomiju i bili iskusni pomorci
- arapske (indijske/hinduske) brojke Kalif Al-Mahmun (9. st.): - prijevod Ptolemejeve Geografije s grčkoga na arapski
jezik, dao izmjeriti dimenzije Zemlje (astronomi Halid ben Abdulmelik i Ali ben Isa, 39.979 km)
Kalif Harun Al-Rašid (8. – 9. st.) - peti vladar Abasidskog kalifata - zlatno doba kulture i znanosti islamskog svijeta
- u Bagdadu osnovao „Kuću mudrosti” - istraživački centar/akademija/knjižnica Ibn Al-Hajtam (latinizirano Alhazen)
(10. – 11. st.)
- arapski matematičar, astronom, fizičar (optika) - začetnik znanstvene metode hipoteza (pretpostavka) –
eksperiment – zaključak
Ibn Batuta (14. st.) - arapski putnik i istraživač - proputovao čitav islamski svijet, južnu i istočnu Europu i došao do
Indije, Kine, ekvatora i istočne obale Afrike
- ukupno prešao preko 120 000 km - mnogo pridonio arapskim spoznajama u geografiji Ibn Khaldun (14. – 15. st.)
- bavio se filozofijom, ekonomijom i poviješću
- pridonio razvoju historijske geografije (pisao o arapskom svijetu)
Mohammed Al-Idrizi (11. – 12. st.) - najznačajniji srednjovjekovni arapski kartograf
- djelovao na dvoru normanskog kralja Rogera II. na Siciliji
- izradio kartu svijeta Tabulu Rotundu (12. st.)
- karta svijeta Tabula Rogeriana iz 1154.
- na Tabuli Rogeriani prvi put zabilježeno ime Hrvatske (bilad garuasia) - popratni tekst s osnovim podacima o
prostoru

POJAVA I RAZVOJ GEOGRAFSKE MISLI od 15. do 19. st.

Humanizam i renesansa
- otkrivanje antičkih spoznaja
-razvoj prirodnih znanosti (matematika, astronomija)
-izum tiskarskog stroja - Johannes Gutenberg
-prijevod Ptolemejeve Geografije - prvi put cjelovito tiskana 1477.
-Zlatno doba kartografije (1400. – 1800.)

Doba velikih geografskih otkrića

- 15. st. napredak u pomorstvu i kartografiji: gradnja boljih i većih brodova, pouzdaniji navigacijski instrumenti,
preciznije (pomorske) karte, stvaranje snažnih monarhija (Španjolska, Francuska, Engleska) i početak teritorijalne
ekspanzije
Era putovanja i geografskih otkrića prije Kolumba
- Benjamin od Tudela (12. st.) - španjolski židov, proputovao brojna područja Europe, Azije i Afrike
- Giovanni da Pian del Carpine (12. – 13. st) - talijanski istraživač, diplomat i klerik, jedan od prvih koji je donio podatke o
središnjoj Aziji
- Wilhelm Rubruck (13. st.) - flamanski misionar, putovao u Aziju, potvrdio da Kaspijsko jezero nije more
Marko Polo (1254. – 1324.) - putovanje 1271. – 1295., 17 godina u Kini - Livre des merveilles du monde (Il millione)
Zheng He (1371. – 1433.) - kineski admiral tijekom dinastije Ming - sedam putovanja, 1405. – 1433., diljem Indijskog oceana -
trgovačka i diplomatska svrha
Portugal
- inicijativa Henrika Pomorca, portugalskog princa iz 15. st. - istraživanja zapadnih obala Afrike
- Bartolomeo Diaz doplovio do rta Dobre nade 1487.
- Vasco da Gama doplovio do Indije 1497.
- Kristofor Kolumbo (1451. – 1506.) genoveški moreplovac, spoznaje o obliku Zemlje, otkriće Amerike (4 putovanja u
ameriku), Kolumbov dan 12. 10.
Vikinzi oko 1000. doplovili do američkih obala
- Ferdinand Magellan (1480. – 1521.) Magellanovo putovanje oko svijeta 1519. – 1522. posljedice: osnivanje gradova,
stvaranje kolonijalnih carstava (portugalsko, španjolsko), postupan prodor u unutrašnjost kontinenata, velik uzlet
trgovine (merkantilizam), začini, robovi, minerali...
John Cabot (Giovanni Caboto), Labrador, 1497. Hernan Cortes – uništio Astečko carstvo, 1521. Francisco Pizaro – uništio
carstvo Inka, 1533. Samuel de Champlain – Kanada, Quebec, 1604. – 1635. Meriwether Lewis i William Clark – zap. SAD-a,
1804. – 1806.
-razvoj geografije i kartografije zbog spoznaja o novim prostorima
-pisanje opsežnih djela s opisima novih zemalja – kozmografija: kombinacija geografije, kartografije, ali i drugih znanosti (u 16.
st.?) kao biologije, geologije, antropologije itd.
S. Münster – autor prve veće kozmografije pisane nakon geografskih otkrića - pisana pod utjecajem Strabona - izrada karata
svijeta (mapaemundi)  nova promišljanja o Zemlji
Nikola Kopernik (1473. – 1543.) - poljski astronom i znanstvenik
- začetnik heliocentričnog sustava
- De revolutionibus orbium coelestium (O kretanju nebeskih tijela) - tiskano 1543., može se smatrati začetkom
znanstvene revolucije
Girodano Bruno (1548. – 1600.) - talijanski dominikanac i filozof - ideja beskonačnih svjetova i svemira
Galileo Galilei (1564. – 1642.) - talijanski astronom i znanstvenik - unaprijedio heliocentrični sustav Johannes Kepler (1571. –
1630.) - njemački astronom i matematičar - tri Keplerova zakona (kretanje planeta oko Sunca) - putanje planeta nisu kružnice
nego elipse - utjecaj na Newtona
Znanstvena revolucija
- niz događaja (otkrića, spoznaja) koji su omogućili razvoj moderne znanosti
- astronomija, matematika, fizika, biologija – novi pogled na prirodu
- od sredine 16. do kraja 18. st.
Znanstvena metoda
- kritički način promatranja svijeta - empirijski pristup (iskustvo)
- postavljanje hipoteze, provođenje eksperimenta, odbacivanje/prihvaćanje hipoteze, donošenje zaključka, postupno
oblikovanje teorije
Gerard Kremer Mercator (1512. – 1594.) - nizozemska kartografska škola
- izrađivao karte utemeljene na geodetskoj izmjeri
- prvi za sistematiziranu zbirku karata upotrijebio izraz atlas Atlas sive Cosmographicae Meditationes de Fabrica Mundi
et Fabricati Figura
- konstruirao novu cilindričnu (valjkastu) konformnu projekciju

Abraham Ortelius (1527. – 1598.) - nizozemski kartograf

- objavio prvu zbirku karata koja bi se mogla nazvati atlasom Theatrum Orbis Terrarum
- prva povijesna sinteza kartografije
Mletački kartografi:
- izrada karata Mletačke Republike (Jadransko, Jonsko, Egejsko more)
- Francesco Camocio • Giacomo Franco • Giuseppe Rosaccio • Giacomo Cantelli da Vignola
- izrada izolara ili otočnika
Vincenzo Maria Coronelli (1650. – 1715.) - osnovao prvo geografsko društvo na svijetu
- službeni kartograf Mletačke Republike atlasi: Atlante veneto, Isolario dell’ Atlante veneto, Corso geografico universale
- posebno značajan jer je mnogo kartografirao hrvatske krajeve
Bernard Varenius (1622. – 1650.) - njemački geograf, djelovao u Nizozemskoj
- dvije knjige o regionalnoj geografiji Japana
- Geographia generalis (Opća geografija), najvažnije Vareniusovo djelo
- I dio: obrađeni su oblik i veličina Zemlje, fizičkogeografska obilježja kontinenata i mora
- II dio: odnos Zemlje i ostalih nebeskih tijela, utjecaj Sunca na klimu
- III dio: raščlamba Zemlje na manje cjeline, o geografskoj širini
- geografiju definira kao dio matematike koja se bavi Zemljom i njezinim dijelovima. tj. kvantitativno proučava oblik,
mjesto, veličinu, kretanje Zemlje počeo razlikovati specijalnu i opću geografiju
- specijalna geografija – opisi određenih područja i teritorija, koristila vladama i trgovcima (preteča regionalne
geografije)
- opća geografija – objašnjavanje temeljnih zakonitosti koji se mogu praktično primijeniti
- specijalna i opća geografija su komplementarne i zajedno čine međuovisne dijelove jedne cjeline
- prihvatio heliocentrični pogled na svijet
- uočio neke klimatološke zakonitosti (cirkulacija zraka, temperatura zraka s obzirom na geografsku širinu)
- zanemario proučavanje društvenih grana geografije, čovjekovo djelovanje u prostoru
Geografija 18. stoljeća
- 18. stoljeće – stoljeće razvoja prirodnih znanosti
 - akumulacija mnoštva znanja i njegova klasifikacija
- osnivanje i rad znanstvenih akademija
- razvoj matematike, fizike, astronomije > razvoj mjernih instrumenata
- nastavak velikih ekspedicija, istraživanja u unutrašnjost kontinenata
Isaac Newton (1642. – 1727.) - engleski fizičar i prirodoslovac
- utvrdio da je Zemlja spljoštena na polovima, a ispupčena na ekvatoru
- opći zakon gravitacije - objasnio gibanje planeta
- temelji klasične mehanike (utjecaj na geografiju u 20. st.)
- djelo Philosophiae Naturalis Principia Mathematica (Matematički principi filozofije prirode), 1687. - jedan od vrhunaca
znanstvene revolucije
18. stoljeće – početak sustavnih geodetskih izmjera
- Francuska – Carte geometrique de la France između 1750. i 1793.
- Velika Britanija – Ordinance Survey
- SAD – Land Office, General Land Office
- Habsburška Monarhija – 4 geodetske izmjere: - prva ili jozefinska (1764. – 1787.) - druga ili franciskanska (1806. – 1869.) -
treća ili franc-jozefinska (1869. – 1887.) - četvrta ili precizna (1896. – nikad dovršena)
Oblikovanje dviju škola geografije u 18. st:
- Reine Geographie (“čista” geografija) – prirodna diferencijacija prostora
- Staatengeographie (političko-statistička geog.) – statistički podaci se skupljaju prema političkim jedinicama (državi)
- Anton Friedrich Büsching (1724. – 1793.) - Neue Erdbeschreibung (Novi opis Zemlje) u 11 knjiga - za osnovu
istraživanja je uzeo političke jedinice
Immanuel Kant (1724. – 1804.) - njemački filozof
- na sveučilištu u Königsbergu više od 40 godina predavao geografiju
- za geografiju je smatrao da je horografska disciplina (ne znanost)
- povijest proučava događaje jedne za drugim u vremenu, a geografija objekte jedne za drugim u prostoru

Geografija 19. stoljeća

- geografija je postala samostalna znanstvena disciplina
- razvoj geografske teorije i metodologije
- izražena težnja za objektivnim i uzročno-posljedičnim objašnjenjem pojava
- osnivanje geografskih društava: Société de Geographie, 1821., Gesellschaft für Erdkunde, 1828., Royal
Geographical Society, 1830., Rusko carsko geografsko društvo, 1845., American Geographical Society, 1852. -
do 1885. osnovano je u svijetu gotovo 100 geografskih društava
-politički i ekonomski razlozi potpore geografiji
- organizacija ekspedicija
- izdavanje godišnjaka
- pokretanje geografskih časopisa
- osnivanje geografskih katedri na sveučilištima (uglavnom krajem 19. st. i tijekom 20. st.) – institucionalizacija
geografije  geografska društva < – > geografske katedre  skromni uvjeti, mali broj nastavnika  održavanje
međunarodnih kongresa (1. u Antwerpenu 1871., 34. u Istanbulu 2021.)
Alexander von Humboldt (1769. – 1859.) - njemački prirodoslovac i geograf
- prihvaćao materijalističko shvaćanje svijeta
- u svom radu i istraživanju koristio mnoge mjerne instrumente
- među pojava tražio uzročni odnos, tražio zakonitost
- najvažnije djelo: Kosmos. Entwurf einer physischen Weltbeschreibung (Kozmos. Skica fizičkoga opisa svijeta),
5 svezaka
- putovao po Europi, Aziji, Latinskoj Americi
- razradio pojam kontinentalnosti i kontinentalne klime
- proučavao tlo Sibira i uveo pojam permafrost
- raširenost vegetacije povezao s nadmorskom visinom, geografskom širinom i klimom
 - bavio se hipsometrijom i izračunavao srednje visine kontinenata
- mnogo doprinio razvoju geografije, a posebice fizičke geografije (klimatologije i biogeografije)
- geografski objekti s Humboldtovim imenom: - Humboldtov zaljev - Humboldtova struja - rijeka Humboldt -
Humboldtov vrh - nekoliko biljnih vrsta - mnoga naselja u SAD-u, itd.  Zaklada Alexander von Humboldt -
istraživački i znanstveni rad
Carl Ritter (1779. – 1859.) - njemački znanstvenik i geograf
- jedan od osnivača Berlinskog geografskog društva
- nastavnik na sveučilištima
- osim geografije, bavio se poviješću i teologijom (utjecaj nadnaravnog)
- kao i Humboldt, govorio o uzročnoj vezi između geografskih objekata i pojava
- zagovarao eksperiment i promatranje kao metode
- uveo je pojam Erdkunde – znanost o Zemlji geografski dualizam: 1. opća geografija (Allgemeine Geographie)
2. regionalna geografija (Länderkunde) • dualizam aktualan u geografiji do danas
- najvažnije djelo Die Erdkunde im Verhältniss zur Natur und zur Geschichte des Menschen (Znanost o Zemlji u
odnosu na prirodu i povijest čovječanstva) – 19 knjiga
Zaključak o Humboldtu i Ritteru:
- velika prekretnica u razvoju geografske misli
- djelovali pred kraj klasičnog razdoblja geografije kad su još bile moguće univerzalne studije
- od deskripcije prema mjerenju, opažanju, sintezi
- traženje uzročnih veza između pojava
- diferencijacija Zemljine površine na manje jedinice
- Humboldt – začetnik moderne fizičke georafije  Ritter – začetnik moderne regionalne geografije

Njemačka škola geografije - jedna od vodećih geografskih škola u svijetu

- utjecaj Rittera (sveučilišni profesor) i Humboldta
- različite aspekte geografije su proučavale druge znanosti (geologija, meteorologija, botanika, povijest,
astronomija…)
- geografija (geologija) i geografija (povijest) <-> geografija
- prirodoslovna i istraživačka društva (ekspedicije: Afrika, polarni krajevi)
- predavanja iz geografije od 1810. na Sveučilištu (Humboldt) u Berlinu (od 1825. kombinirana katedra)
- 1871. prva katedra za geografiju na Sveučilištu u Leipzigu
- 1875. vlada donijela odluku o osnivanju katedri za geografiju na svakom pruskom sveučilištu
- potpora geografiji zbog razvoja nacionalne države i gospodarskog rasta
- problem manjka kadra – rad na profesionalizaciji
- do 1914. osnovano 28 studija i instituta (Berlin, Lepizig, Bonn, München, Heidelberg…)
Ferdinand von Richthofen (1833. – 1905.) - bavio se geologijom i fizičkom geografijom(geomorfologijom) - putovao
po Europi i istočnoj Aziji (Kina)
- skovao pojam Put svile  nekoliko djela o geografiji Kine
- utvrdio eolsko podrijetlo lesa
- osnovne metode istraživanja: analiza i sinteza
- prvo opisivanje određenih prostora, geografskih objekata (analiza), zatim traženje općih zakonitosti i modela
(sinteza)
Friedrich Ratzel (1844. – 1904.) - jedna od najpoznatijih geografa na svjetskoj razini
- osnivač antropogeografije - djelo Antropogeographie - zadaće antropogeografije prema Ratzelu: 1.
statistička antropogeografija – GDJE?, prostorni razmještaj ljudi i aktivnosti na Zemlji, 2. dinamička
antropogeografija – KAKO?, uzrok razmještaja ljudi i aktivnosti na Zemlji začetnik prirodnog (geografskog)
determinizma – razvoj geografske paradigme
determinizam: izrazit utjecaj npr. reljefa na ljudsku djelatnost
 - pod utjecajem Darwinova učenja o evoluciji – socijalni darvinizam
- ljudsko društvo je konačni produkt evolucije
- teoriju evolucije je primijenio i na razvoj država (država je živi organizam koji se razvija) – teorija
Lebensrauma (životni prostor)
- iz antropogeografije je proizašla i politička geografija – Politische Geographie
- formulirao koncept kulturnog krajolika (Kulturlandschaft)
Albrecht Penck (1858. – 1945.) - vodeći geograf tzv. drugog naraštaja njemačke moderne geografije - geolog –
geomorfolog – glaciolog - Die Alpen im Eiszeitalter – o glacijaciji Alpa
- nadopunio teoriju o kolebanju klime
- utvrdio 4 glacijala (Günz, Mindel, Riss, Würm) i 3 interglacijala
- Penckova istraživanja su postala osnova za razvoj znanosti o kvartaru, rekonstrukciji paleookoliša i
istraživanje prapovijesti
- Morphologie der Erdoberfläche – temeljno djelo
- uveo pojam geomorfologija
- razrađena su morfološka i strukturna obilježja reljefnih oblika Zemljine površine, egzogeni i endogeni procesi
Alfred Hettner (1859. – 1941.) - pokrenuo časopis Geographische Zeitschrift
- ispočetka se bavio fizičkom geografijom, a kasnije je prešao na regionalnu geografiju
- regionalnoj geografiji (Länderkunde) daje središnje i glavno mjesto u geografiji
- razvio cjelovit horološki sustav
- razvoj druge geografske paradigme

Zemljina se površina upoznaje prema horološkim jedinicama: Erdteile – kontinenti, Ländern -zemlje/države,
Landschaften - krajolici/regije, Őrtlickeiten - lokaliteti/naselja
- prostorne jedinice se međusobno grupiraju prema sličnosti
- već je F. von Richthofen započeo s razradom horoloških jedinica
Otto Schlüter (1872. – 1952.) - u sklopu geografije je posbno proučavao odnos čovjeka i prirode, tj. odnos čovjeka i
krajolika (ili krajobraza ili pejzaža)
- Landschaft (krajolik) je vidljiva slika čovjekova djelovanja na Zemljinoj površini
- prvotni krajolik Urlandschaft (prirodni kraolik) je čovjekovim djelovanjem postao Kulturlandschaft (kulturni
krajolik)
- glavna zadaća geografije je, prema tome, proučavanje krajolika
- djelo: Siedlungsräume Mitteleuropas in frühgeschichtlicher Zeit
- o povijesnom razvoju naseljenosti u srednjoj Europi
Johann Heinrich von Thünen (1783. – 1850.) - osmislio model agrarnog korištenja zemljišta, tzv. von Thünenove
prstene
Wladimir Köppen (1846. – 1940.) - meteorolog, botaničar, geograf
- izvršio klimatsku klasifikaciju svijeta na temelju podataka o temperaturi i količini padalina (Köppenova
klimatska klasifikacija) djelo: Handbuch der Klimatologie Norbert Krebs (1876. – 1947.)
- austrijski geograf - najviše se bavio geografijom Njemačke
- proučavao i fizička obilježja Istre (crvena, siva, bijela Istra)
Alfred Lothar Wegener (1880. – 1930.) - meteorolog, geofizičar, istraživač polarnih krajeva
- teorija globalne tektonike ploča Karl Haushofer (1869. – 1946.)
- profesionalni vojnik, politički geograf
- predavao na Sveučilištu u Münchenu
- detaljno razradio Ratzelove ideje
- njemačka geografija i nacistička ideologija
Carl Troll (1899. – 1975.) - konsolidacija njemačke geografije nakon rata
- mnogo putovao, posebice po Latinskoj Americi, istočnoj Africi i Aziji
 - spojio znanja iz biologije i geografije, biogeograf
- među prvima u svojim istraživanjima koristio zračne snimke
- začetnik krajobrazne ekologije (Landschaftsökologie) – naglasak na uzročnim vezama između bioloških
zajednica i okoliša
Francuska škola geografije
- prva katedra za geografiju osnovana na Sorbonni 1893.
- iz početka tretirana kao pomoćna grana povijesti
- razvoj moderne francuske geografije od druge pol. 19. st.
Paul Vidal de la Blache (1845. – 1918.) - vjerojatno najznačajniji francuski geograf
- najviše je pridonio na polju društvene (socijalne ili humane) i regionalne geografije
- pokretač časopisa Annales de Géographie
- najvažnija djela: - Géographie Universelle - regionalnogeografski pregled (s Lucienom Galloisom) - Principes
de Géographie Humaine - Atlas Géneral
- jedan od začetnika (geografskog) posibilizma - okoliš nije determinanta nego datost koju čovjek koristi za
svoje potrebe
- težište njegovog proučavanja je čovjek i njegov odnos prema prirodi
- glavne zajednice ljudi prema njemu su: lovci, seljaci, pastiri, nomadi, građani koji djeluju u prostoru i
mijenjaju ga
- svaka od tih zajednica ima svoj način života (genre de vie) (materijalna i nematerijalna kultura) kojom
oblikuje regije
- regionalna geografija je povezana s humanom na način da proučava pojedine regije (pays) koje su različite s
obzirom na način života pojedinih skupina ljudi
- historijskogeografski pogled na razvoj regija
Lucien Gallois (1857. – 1941.) - historijski i regionalni geograf
- proučavao međuovisnost čovjeka i prirode
- djela: - Géographie Universelle (s de la Blacheom)
Emmanuel de Martonne (1873. – 1955.)
- osnivač Geografskog instituta u Parizu
- bavio se najviše fizičkom geografijom i to na području Srednje Europe (indeks aridnosti)
- Traité de Géographie Physique
Élisée Reclus (1830. – 1905.) - najviše se bavio regionalnom geografijom
- Nouvelle Géographie Universelle, 19 knjiga
- 17.800 stranica, 4300 karata
- blizak anarhističkim pokretima - posvećen socijalnoj pravdi, zaštiti okoliša
nakon Drugog svjetskog rata relativni pad francuske geografije u odnosu na druge znanosti
- srž francuske geografije je bila i ostala regionalna geografija, a interes je preusmjeren i prema prirodnoj i
društvenoj geografiji
- napredak geomorfologije i klimatologije
Paul Claval (1932. –) - istaknuti suvremeni francuski geograf - bavi se kulturalnom i regionalnom geog.
Francuska škola Anala (École des Annales)
- francuski povjesničari: društvena i ekonomska povijest, povijest malih ljudi, a ne ratova i kraljeva
- povezanost s geografijom - do danas su geografija i povijest ostale vrlo povezane u Francuskoj
- Fernand Braudel (1902. – 1985.) - Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Filipa II. - geopovijest, povijest
prostora
- Andre Blanc - La Croatie occidentale. Etude de geographie humaine Zapadna Hrvatska
- Studija iz humane geografije - doktorirao na navedenoj temi na Sorbonni koja je 1957. otisnuta kao zasebna
knjiga
- cjelovita analiza društvenogeografskih obilježja šireg prostora Gorske Hrvatske
 Suvremene geografske škole - britanska, američka i ruska geografija, ostale geografske škole

Britanska geografska škola

- mnogi britanski istraživači pridonijeli upoznavanju svijeta
- moderna geografija se počela razvijati potkraj 19. st.
- poticaj je došao od strane Royal Geographical Societyja (1830.)
- dotad su geografiju predavali povjesničari i geolozi
- regionalna geografija

Haltford John Mackinder (1861. – 1947.)

- osnivač geografske škole na Sveučilištu u Oxfordu 1900.
- nastojao da geografija zauzme ravnopravan položaj u odnosu na druge znanosti
- geografija, prema njemu, proučava interakcije između čovjeka i prirode
- zanimale su ga globalne teme, osnivač geostrategije
- koncept globalne strategije razradio u svojoj Heartland theory
- svjetska povijest se odvija kroz borbu između stanovnika kopnene mase i stanovnika primorja
- stožer ili jezgra ili Heartland te primorje ili Rimland
- naziv Rimland dao američki geograf Nicholas Spykman
- Mackinderov triptih: Tko vlada istočnom Europom, vlada Heartlandom. Tko vlada Heartlandom, vlada
Svjetskim otokom. Tko vlada Svjetskim otokom, vlada Svijetom. - pojednostavljeno shvaćanje geopolitike -
Mackinder i danas aktualan u geopolitičkim istraživanjima pojedinih država
20. stoljeće
- još je snažan utjecaj francuske i njemačke geografije
- 5 glavnih smjernica razvoja:
- 1. ekspedicije u nedovoljno poznate krajeve
- 2. razvoj regionalnih studija
- 3. inzistiranje na terenskom radu
- 4. jačanje historijske geografije
- 5. primjena geografije pri rješavanju gospodarskih, političkih i društvenih problema
Charles Fawcett (1883. – 1952.)
- bavio se političkom i regionalnom geografijom
- začetnik reigonalnog planiranja u Velikoj Britaniji
- prvi u V. Britniji izdvojio funkcionalne regije i gradske konurbacije
Laurence Dudley Stamp (1898. – 1966.)
- jedan od najvećih britanskih geografa 20. stoljeća
- bavio se regionalnom geografijom i prostornim planiranjem
- posebno zaslužan za projekt kartiranja korištenja zemljišta u cijeloj V. Britaniji (22 ooo učenika)
- utjecaj na kartiranje korištenja zemljišta (land use) na svjetskoj razini
Britanska geografija nakon Drugog svjetskog rata
- osnovan je velik broj geografskih institucija
- poboljšan je rad statističkih, geodetskih, meteoroloških službi
- regionalna geografija nije više u žarištu istraživanja, nego pojedine prirodnogeografske i
društvenogeografske teme
- u sklopu fizičke geografije, najveći je interes probudila geomorfologija
- od 1960-ih uvođenje kvantitativnih metoda u geografiji
- Odjeli za geografiju na Sveučilištima u Cambridgeu, Oxfordu (najbolji), Durhamu, Londonu… među najboljim
na svijetu
- Richard John Chorley (1927. – 2002.) - kvantitativne metode i fizička geografija
- Peter Haggett (1933. –) - kvantitativne metode i urbana i regionalna geografija
- Michael Frank Goodchild (1944. –) - geografski informatički sustavi (GIS)
David Harvey (1935. –) - društveni geograf
- pridonio razvoju suvremene geografije, pisao o njezinoj filozofiji, metodologiji, regionalnoj geografiji •
kritičar neoliberalizma, promicatelj ekologije, zagovara pravedniju rasporedbu dobara
- djela: - Explanation in Geography, Social Justice and the City
- među 20 najcitiranijih autora u svijetu iz društvenih znanosti

Razvoj geografije u SAD-u

- kasniji razvoj u odnosu na Europu
- do 1950-ih snažan utjecaj europske geografije
- interesi za geografska proučavanja su se javila vrlo rano: praktični razlozi, otkrivanje i kolonizacija države
- od kraja 19. st. profesionalizacija geografije
- Chicago (1903.), Harvard, Yale, Pennsylvania – prve katedre za geografiju
William Morris Davis (1850. – 1934.) - začetnik (otac) moderne američke geografije
- zaslužan za uvođenje geografije u škole
- najviše se istakao na polju fizičke geografije
- formulirao model morfološkog tj. erozijskog ciklusa, utjecao na razvoj geomorfologije
- model koji objašnjava postanak reljefnih oblika na Zemljinoj površini uz naglašeno erozivno djelovanje vode
- rijeka erozijom usijeca korito
- kasnije je značajnija bočna erozija
- na oblikovanje reljefa ne utječu druge sile i procesi
- ispočetka su Davisov model prihvatili mnogi geomorfolozi u Americi i Europi, ali je kasnije odbačen
Ellen Churchill Semple (1863. – 1932.) - jedna od prvih značajnih geografkinja
- bavila se antropogeografijom (Ratzelova studentica), ali je razvila svoje ideje
- odbacuje koncept države kao organizma, ali ostaje u okviru i dalje razvija prirodni determinizma (rasističke
pretpostavke)
- Influences of Geographic Environment
- „čovjek je proizvod Zemljine površine”
- uvela društvenu geografiju na američka sveučilišta
Carl Ortwin Sauer (1889. – 1975.) - radio na Sveučilištu u Berkeleyju (CA)
- osnivač najznačajnije škole kulturalne geografije
- najznačajnije djelo: The Morphology of Landscape
- težište proučavanja geografije nije odnos čovjeka i prirode nego je to krajolik
- čovjek i društvo su agensi koji preoblikuju Natural landscape u Cultural landscape
- također utjecao na razvoj regionalne geografije
Richard Hartshorne (1899. – 1992.) - značajan za razvoj geografije kao horološke znanosti u SAD-u
- istaknuti politički geograf - najznačajnija djelo: The Nature of Geography: A Critical Survey of Current
Thought in the Light of the Past
- geografi bi se trebali upoznati s postojećim dostignućima u svom polju istraživanja
Američka geografija nakon Drugog svjetskog rata
- institucionalna ekspanzija sa slabljenjem europskog utjecaja
- razvoj novih disciplina i poddisciplina
- naglasak na primijenjenoj geografiji - American Geography. Inventory and Prospect
- inventarizacija američke geografije, koncept i struktura dotadašnjeg razvoja američke geografije
- od 1960-ih promjene u “važnosti” pojedinih grana geografija
- uvođenje kvantitativnih metoda
- komercijalizacija obrazovanja - sveučilišta u Kaliforniji (Berkely, LA)
 - nestanak tradicionalne geografije - 1990-ih: 17 % obrazovanje, 40 % privatni sektor, 38 % lokalna, regionalna
i državna uprava

Arthur Robinson (1915. – 2004.) - geograf i kartograf

- tijekom Drugog svjetskog rata pomagao vojsci u izradi karata
- oblikovao novu (Robinsonovu) projekciju
- Map Communication Model - teorija u kartografiji prema kojoj se traže modeli i načini kako prenijeti
geografsku stvarnost putem karte krajnjem korisniku
- The Look of Maps, The Nature of Maps
Yi-Fu Tuan (1930. –) - obrazovanje stekao i radni vijek proveo na britanskim i američkim sveučilištima
- bavi se društvenom geografijom
- Space and Place: The Perspective of Experience - rasprava o prostoru i mjestu
- prostor ≈ mjesto ≈ teritorij
- prostor – ploha na kojoj se na pojedinačnim lokacijama odvijaju pojedini događaji
- prostor pretpostavlja geometriju, udaljenost, omjere, veličine, opsege itd.
- mjesto – dio prostora, kojem su ljudi ugradili značenje, s njim se povezali
- prostor – objektivna narav
- mjesto – subjektivna narav
- teritorij - dio prostora omeđen granicama
Ruska geografska škola - dva glavna razvojna razdoblja:
1. razvoj za vrijeme Ruskog Carstva i razvoj geografije za vrijeme SSSR-a
2. razvoj geografije je imao osnove u brojnim ekspedicijama, korištenju prirodnih bogatstava (šume, rude) i
širenju ruske države od vremena cara Petra Velikog
- temelji ruske geografije postavljeni u 18. st. – osnutak Geografskog odjela pri Akademiji znanosti
Mikhail Vasiljevič Lomonosov (1711. – 1765.) - osnivač Moskovskog sveučilišta
- prvi šef Geografskog odjela na Akademiji
- poticao istraživanja i prikupljanje građe o prirodnim obilježjima, rudama, naseljima, stanovništvu...
- inicirao je traženje Sjeveroistočnog prolaza između Sjevernog ledenog mora i Tihog oceana
Petar Petrovič Semjonov Tjan-Šanski (1827. – 1914.) - bavio se mnogim disciplinama, ponajviše društvenom
geografijom
- terenski rad (istraživao Aziju - Tian Shan)
- dugogodišnji predsjednik Ruskog geografskog društva
- začetnik statističke službe u Rusiji
Aleksandar Ivanovič Vojejkov (1842. – 1916.) - osnivač ruske klimatologije i meteorologije
- istraživao mogućnost uzgoja pojedinih poljoprivrednih kultura ovisno o klimatskim obilježjima
- jedan od osnivača paleoklimatologije
- među prvima upozorio na destruktivno djelovanje čovjeka u prirodi
Vasilij Vasiljevič Dokučajev (1846. – 1903.) - osnivač pedologije (pedogeografije)
- objasnio je nastanak, razvoj i prostorni raspored pojedinih vrsta tala
- smatrao da je čovjek najvažniji čimbenik preobrazbe prirode
- začetnik znanosti o krajoliku u Rusiji
-od 1880. do 1914. zlatno doba ruske geografije
- glavne značajke: - proučavanje čovjekova utjecaja na okoliš - regionalizacija je razvijana s aplikativnim ciljevima
(iskorištavanje prirodnih resursa) - mnogo pažnje je posvećeno izradi karata i atlasa - razvoj landšaftovedenija
(spoznaje o krajoliku)
Značajke ruske geografije u vrijeme SSSR-a:
- izmjena generacija, vodeći geografi su umrli, njihovi učenici nastavljaju rad
- 1930. donesen Prvi petogodišnji plan
- jača ideologizacija znanosti
 - geografija i geografi su dobili zadaću pomoći razvoju nove mlade države
- stare spoznaje su se zatirale i omalovažavale
- fizička geografija je dobila privilegirani položaj
- proučavala se još i ekonomska geografija, dok su ostale grane zanemarene

Lav Semjonovič Berg (1876. – 1950.) - geograf i biolog

- najviše pridonio na polju fizičke geografije (limnologija, klimatologija, geomorfologija)
- proučavao les, terenska istraživanja (Azija)
- izvršio prirodnu regionalizaciju SSSR-a
Inocent Petrovič Gerasimov (1905. – 1985.)
- geomorfolog i pedolog
- vodio brojna terenska istraživanja po svijetu
- među prvima opisao značajke ledenih doba na teritoriju Rusije
Andrej Petrovič Kapica (1931. – 2011.) - bavio se fizičkom geografijom, glaciologijom - otkrio jezero Vostok, najveće
jezero pod ledom Antarktike
Geografski fakultet Sveučilišta M. V. Lomonosov - osnovan 1938.
- najveći znanstveno-istraživački i obrazovni centar za geografiju na svijetu
- oko 800 zaposlenika, više od 1200 studenata (sve razine)
- 15 odjela, 8 laboratorija, 4 terenske postaje
- disperzija istraživanja, fizička geografija najistaknutija
Razvoj geografije u drugim zemljama:
Kanada
- pod jakim utjecajem europskih i američkih škola
- englesko govorno područje – američki i britanski geografi odjel za geografiju u Torontu 1935.
- francusko govorno područje – francuski geografi katedra za geografiju u Montrealu 1910. Thomas Griffith
Taylor (1880. – 1963.)
- osnivač moderne geografije u Kanadi
- bavio se fizičkom geografijom (geomorfologija, klimatologija)
- istraživao Antarktiku
Švedska
- nekoliko istaknutih švedskih istraživača – pomoraca
- Geografiska Annaler – poznati švedski geografski časopis
- Lundska geografska škola – najznačajnija u Švedskoj
- Sten De Geer (1886. – 1933.) - radio na Sveučilištu u Göteborgu - kartiranje i kvantitativne metode
- Torsten Hägerstrand (1916. – 2004.) - djelovao na Sveučilištu u Lundu - kvantitativne metode-
- difuzija ideja (praksi, inovacija) u prostoru tijekom vremena (vremenska geografija)
Norveška
- Fridtjof Nansen (1861. – 1930.) - istraživač, diplomat, humanitarac
- istraživao polarne krajeve, bavio se oceanografijom
- Nansenova putovnica - za ljude bez državljanstva (ukinuta)
- Roald Amundsen (1872. – 1928.)
- istraživač polarnih krajeva
- predvodio ekipu koja je “osvojila” Južni pol - prvi prošao Sjeverozapadnim prolazom
Thor Heyerdahl (1914. – 2002.) - etnograf i istraživač
- Kon-Tiki, 1947., ekspedicija od Južne Amerike do otočja Tuamotu
- Ra II, 1970., ekspedicija od Maroka do obala Amerike
- pridonio razvoju teorije kulturne difuzije
Slovenija
 - razvoj geografije od 1920-ih
- najviše doprinijeli razvoju karstologije (istraživanje krša)
- odjeli za geografiju u Ljubljani (1919.), Mariboru, Kopru
- doktorski studij karstologije u Novoj Gorici
- instituti SAZU u Ljubljani i Postojni
- Anton Melik (1890. – 1966.) - povjesničar i geograf - 1922. osnovao Geografsko društvo Slovenije - bavio se
geomorfologijom - monumentalno djelo Geografija Slovenije - geografski institut SAZU-a nosi njegovo ime
Igor Vrišer (1930. – 2013.) - bavio se ekonomskom i urbanom geografijom te prostornim planiranjem (teorija,
metode, praksa)
Ivan Gams (1923. – 2014.) - fizički geograf, karstolog, speleolog - pridonio razvoju hrvatske geomorfologije
Srbija
- razvoj geografije od kraja 19. st.
- razvoj geografije bio vezan uz vojsku (Vojno-geografski institut)
- tri (četiri) studija geografije: Beograd (1893. – Geografski zavod), Novi Sad, Niš, (Kosovska Mitrovica)
- 1910. osnovano Geografsko društvo
- Institut Jovan Cvijić pri srpskoj akademiji znanosti
- Geografski fakultet Sveučilišta u Beogradu (pet studijskih programa)
- Jovan Cvijić (1865. – 1927.) - osnivač moderne srpske geografije - geolog, geograf i etnolog - bavio se
geomorfologijom (istraživao krš, glacijalne procese, tektoniku) - jedan od osnivača karstologije - zastranio u
antropogeografskim istraživanjima: sve južne Slavene (osim Bugara) smatrao Srbima
- Borivoje Milojević (1892. – 1967.) - naslijedio Cvijića kao profesor na geografskoj katedri Sveučilištu u
Beogradu - bavio se regionalnom geografijom - istraživao prostor Primorske Hrvatske - Dinarsko primorje i
ostrva (dolina Cetine, Murter, Vis, Hvar, Split, Pelješac, Ravni kotari...)
- Milutin Milanković (1879. – 1958.) - klimatolog, astronom, inženjer građevine - iznio svoju teoriju o
promjenama klime, kasnije nazvanu Milankovićevi ciklusi - raspodjela Sunčeve energije tijekom prošlosti se
mijenjala zbog promjena elemenata Zemljine putanje (ekscentricitet ravnine ekliptike, nagib Zemljine osi,
precesije)
Bosna i Hercegovina - šest odjela za geografiju (Sarajevo × 2, Mostar, Banja Luka, Tuzla, Brčko) - 1950. Prirodno-
matematički fakultet Sarajevo - Tvrtko Kanaet, Miljenko Filipović, Husein Brkić Makedonija - tri odjela za geografiju
(Skopje, Štip, Tetovo) - Jovan Trifunovski (1914. – 2002.), srp.-mak. geograf, bavio se društvenom i regionalom
geografijom Crna Gora - Filozofski fakultet Nikšić - Institut za geografiju na FF u Nikšiću
Razvoj geografije - četiri osnovne paradigme (skup pravila i metoda koji karakteriziraju neku znanost ili disciplinu
tijekom nekog vremena) u razvoju geografije: 1. okolišni determinizam, 2. regionalna geografija, 3. kvantitativna
revolucija i 4. nova geografija (kulturalna, humanistička…)

Kvantitativna geografija - kvantitativne metode u geografiji

– primjena matematičkih i statističkih izračuna i modela pri analizi pojava i procesa u prostoru od 1950-ih
 - kriza sredinom 20. st.: je li geografija priroda, društvena ili tehnička znanost? - ima li samo obrazovnu ulogu?
- zatvaranje brojnih studija geografije, npr. na Sveučilištu u Harvardu 1948.
Škole kvantitativne geografije SAD: - Iowska škola - Wisconsinska škola - Washingtonska škola - međuovisnost
agrarnog iskorištavanja i klime, - demografska i kartografska istraživanja, razmještaj pojedinih pojava u prostoru,
teorije lokacije
Europa: - najviše i najprije prihvaćene ideje američkih geografa u Velikoj Britaniji i skandinavskim zemljama, a potom
u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj... - Lundska škola kvantitativne geografije u Švedskoj
Humanistička i nova kulturalna geografija
- Humanistička geografija: - javlja se 1960-ih, kritizira kvantitativne metode i - čovjek samim promatranjem
prostora i njegovim interpretacijom sudjeluje u njegovim izmjenama - Yi-Fu Tuan – ideja prostora
(objektivno) i mjesta (subjektivno)
Humanistička i nova kulturalna geografija
- Nova kulturna geografija:
- razvila se 1980-ih kao kritika „tradicionalne“ kulturne geografije - odbacila Sauerove postavke, kultura je sustav
simbola i znakova
- perceptivni krajolici (Jackson, 1984.) - kulturni kontekst se iščitava i iz načina prikazivanja krajolika (npr. reklame,
filmovi, umjetnost)
- feministička geografija, marksistička geografija, bihevioralna geografija, geografija blagostanja…. (Rose, 1993.,
Holt-Jensen, 2009.)
IGU (International Geographical Union) ili UGI (Union Géographique Internationale)
- krovno međunarodno udruženje geografa
- član je ICSU-a (International Council for Science) i ISSC-a (International Science Social Council)
- stalno osnovana 1922. u Bruxellesu
- unija ima 34 komisije (npr. za primijenjenu geografiju, biogeografiju, turističku geografiju...)
- 1. međunarodni geografski kongres u Antwerpenu 1871.
- svjetska geografska konferencija - svake 4. godine
- regionalni kongres - svake godine
- manje konferencije – varira
IGU ima sedam ciljeva:
- promicati istraživanje geografskih problema
- inicirati i koordinirati geografska istraživanja koja zahtijevaju međunarodnu suradnju i promicati raspravu o
istraživanjima i njihovu publikaciju
- osigurati rad geografima u međunarodnim organizacijama
- olakšati prikupljanje i širenje geografskih podataka i dokumentacije unutar pojedinih zemalja članica i
između njih
- promicati međunarodne geografske kongrese, regionalne konferencije i druge skupove povezane s
objektivima Unije
- sudjelovati u bilo kojem prikladnom obliku međunarodne suradnje s ciljem unaprjeđenja, istraživanja i
primjene geografije
- promicati međunarodnu standardizaciju metoda, nazivlja i simbola u geografiji
Nagrada Vautrin Lud - najuglednija međunarodna nagradna za postignuća u geografiji„geografski Nobel” - nazvana
prema Vautrinu Ludu, francuskom misliocu iz 16. st. koji je Ameriku nazvao prema Amerigu Vespucciju
- dodjeljuje se od 1991. u Saint-Dié-des-Vosges na temelju odluke međunarodnog peteročlanog povjerenstva
Zaključak - 150-ak godina razvoja moderne geografije
- objektivan način proučavanja procesa i objekata u prostoru
- uzročno-posljedična veza
- u početku prirodnogeografski usmjerena (prve generacije geografa proniknule iz prirodnih znanosti)
- druga polovica 19. st. – profesionalizacija, institucionalizacija
- naglasak na odnosu čovjeka i prirode u kasnijim razdobljima, kao i na posljedicama tog odnosa (krajolik)
 - prva disciplina koja se izdvojila je bila geomorfologija, u prvoj polovici 20. st. dominirala je regionalna
geografija, kasnije je njezin utjecaj oslabio i pojavile su se mnoge druge poddiscipline
- od sredine 20. st. – razvoj suvremene geografije
- novi izazovi i promjene
- očuvan položaj geografije u obrazovnom sustavu – posebno srednja i istočna Europa
- SAD – malo zastupljena u školskim programima, na sveučilištima dosta prisutna iako položaj varira (tržište,
zarada)
- najbolje ocijenjeni studiji geografije: Ujedinjeno Kraljevstvo, Australija, Kanada, Nizozemska, Belgija, SAD,
Njemačka...
- s obzirom na GIS tehnologiju mogućnosti zaposlenja se u čitavom svijetu povećava

Razvoj hrvatske geografije

Faze razvoja geografije u Hrvatskoj

- 1. Razvoj geografije do institucionalizacije
a) tijekom srednjeg vijeka
b) tijekom novog vijeka do 19. st.
c) tijekom 19. st. do institucionalizacije
- 2. Razvoj geografije nakon institucionalizacije
a) razvoj geografije 1883. – 1945.
b) razvoj geografije 1945. – 1994.
c) razvoj geografije 1994. –
Razvoj hrvatske geografije do institucionalizacije
Antika
- grčki i rimski mislioci pisali o prostoru današnje Hrvatske (Strabon, Plinije Stariji, Klaudije Ptolemej...)
Srednji vijek
- Kozmografija Anonima iz Ravene – 7. st.
- Konstantin VII. Porfirogenet, bizantski car, 10. st., De administrando imperio (O upravljanju carstvom)
Herman Dalmatin(ac) (oko 1110. – poslije 1143.)
- rodom iz Istre, prevodio s arapskog djela o plimi, oseci i astronomiji
- De essentis (O bitima), raspravu o postanku svemira, planetima, Zemlji i njezinim obilježjima
- Liber ymbrium (Knjiga o kišama), jedna od prvih meteoroloških rasprava o prognoziranju vremena,
kompilacija radova
Lucidari - enciklopedijski priručnici u obliku razgovora, odnosno pitanja i odgovora između učitelja i učenika
- hrvatski prijevod je vjerojatno izradio izvjesni glagoljaš iz Istre u 15. st., a očuvan je u četiri prijepisa
- hrvatski Lucidari obuhvaćaju 96 pitanja i nešto su kraći od njemačkog izvornika
- navedeni su domaći toponimi (hrvat'ska / hrvacka, dlmatiě, istriě, učka, zadar) što je jedan od ranijih
spomena hrvatske zemlje i lokaliteta na hrvatskom jeziku
Novi vijek
- o prostoru tadašnje Hrvatske sve više pišu i domaći autori, ne samo strani
- ali domaći autori pisali i o novom svijetu na temelju vlastitih ili tuđih istraživanja
- deskripcija
- razvijeni priobalni gradovi – odraz u znanosti i kulturi
- Dubrovnik, Šibenik, Split, Zadar, Trogir
Juraj Šižgorić (1445. – 1509., Šibenčanin)
- poznatiji kao pjesnik
- De situ Illyriae et civitate Sibenici (O položaju Ilirije i gradu Šibeniku) – geografski opis hrvatskih zemalja Ivan
Polikarp Severitan (1472. – 1526., Šibenčanin)
- napisao izgubljeno djelo o središtu Zemlje Petar Zoranić (1506. – 1569., Zadranin)
 - roman Planine (geografski opis zadarskog područja)
Federik Bartolačić Grisogono (1472. – 1538., Zadranin)
- svestrani renesansni mislilac (liječnik, filozof, kozmolog)
- proučavao plimu i oseku, djelo: Tractatus de occulta causa fluxi et refluxi maris (Traktak o tajnom uzorku
plime i oseke mora)
Lujo Gjurašević (1520. – 1566., Dubrovčanin)
- Cosmographiae commentaria – o geografiji i astronomiji, raspravljao o obliku i veličini Zemlje, a u poglavlju o
klimi prvi je dao hrvatske nazive za vjetrove
Vinko Paletin (1508. – 1573., Korčulanin)
- bio uključen u španjolska osvajanja današnje Latinske Amerike
- dao geografski opis Yucatana te iznio geografske i povijesne spoznaje o Meksiku Hrvatski kartografi:
o Martin Rota Kolunić (1532. – 1583., Šibenčanin)
o Božo Bonifačić (1538. – 1592., Šibenčanin)
o Vicko Dimitrijević Volčić (1563. – 1607., Dubrovčanin)
o Ivan Klobučarić (1550. – 1605., Krčanin)
o Stjepan Glavač (1627. – 1680, Varaždinac) – prvi Hrvat koji je izradio kartu Hrvatske
o Pavao Ritter Vitezović (1652. – 1713., Senjanin)
Ivan Lucić/Lučić (1604. – 1679., Trogiranin) – povjesničar
- De regno Croatiae et Dalmatiae libri sex (O Kraljevstu Hrvatske i Dalmacije u šest knjiga)
- pisao o povijesti hrvatskih zemalja, ali dao i geografsku podlogu
- objavio nekoliko karata Hrvatske u svom djelu
Ivan Belostenec (1593./4. – 1675., Varaždinac) - pjesnik i leksikograf
- autor enciklopedijskog latinsko-hrvatskog rječnika
- Gazophylacium seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium
- Gazofilacij ili riznica latinsko-hrvatskih riječi
- obuhvaća gotovo sve aspekte ljudskog djelovanj
- 32 natuknice se odnose na geografiju (Aequator, Orbis, Geographia...)
- geografiju definirao kao: „Zemlje izpisanje, znanost zemelskog deržanja, kopno pisje“
- solsticij (solstitium) definirao kao: „Sunco-staja, sunca-naklon, gda več više nemre iti, negse nazad povrača i
čini najdugši dan i najkrajšu noč, to biva 21 junii, gda niže nemre iti i čini najdugšu noč i najkrajši dan, kaj biva
22. decembris“ (Janeković, 2016., 36)
Ruđer Josip Bošković (1711. – 1787., Dubrovčanin) - fizičar, ali se bavio mnogim granama znanosti
- na zahtjev pape Benedikta XIV., obavio je mjerenja duljine meridijanskog luka od Riminija do Rima kako bi se
dobila osnova za računanje dimenzija i oblika Zemlje
- izradio zemljovid Papinske države
- smatrao da je Zemlja spljoštena na polovima
- Theoria philosophiae naturalis (Teorija prirodne filozofije)
Ferdinand Konšćak (1703. – 1759., Varaždinac) - dao prvi geografski opis Kalifornije
- prvi dokazao da je Baja California poluotok, a ne otok Antun Rožić (oko 1787. – 1848., Varaždinac)
- profesor u varaždinskoj gimnaziji, autor prvog "zemljopisnog" udžbenika na hrvatskom jeziku
- Kratek zavjetek zemaljskoga izpisivanja horvatske i vugerske zemlje... (1823.)
- prvi udžbenik iz geografije na latinskom (1714.), Jakob Pejačević
Devetnaesto stoljeće
- 1757. u Austrijskom Carstvu ukinuta zabrana poučavanja heliocentričnog sustava (Dadić, 1982.)
- uz termin geografija, javlja se i hrvatski pojam zemljopis
- osnivanje mnogobrojnih obrazovnih ustanova
- obavljaju se geodetsko-katastarske izmjere
- prvi moderan popis stanovnika – 1857.
- hidrografska izmjera hrvatske obale 1806. – 1809.
 - utjecaj njemačke, a u manjoj mjeri i francuske geografske škole
- Matica Hrvatska – osnovana 1842.
- HAZU (ondašnji JAZU) – osnovan 1861.
- Sveučilište u Zagrebu 1669. (1874.)
- Josip Kalasancije Schlosser (1808. – 1882.) • biolog (botaničar) i liječnik
- Gjuro Pilar (1846. – 1893.) • geolog
- Spiridon (Špiro) Brusina (1845. – 1909.) • biolog (zoolog)
- Vinko Dvořák (1848. – 1922.) • fizičar
- Dragutin Gorjanović Kramberger (1856. – 1936.) • paleontolog
- Andrija Mohorovičić (1863. – 1918.) • geofizičar
- Vjekoslav Klaić (1849. – 1928.) - povjesničar, ali se bavio i geografskim temama
o djela: Prirodni zemljopis Hrvatske Zemljopis zemalja u kojih obitavaju Hrvati I-IV
- Dragutin Lerman (1863. – 1918.) - istraživač Afrike
o član Stanleyevih ekspedicija i politički predstavnik Belgije u istočnom Kongu
o Listovi iz Afrike, Novi listovi iz Afrike, Afrički dnevnik
- Mirko (1871. – 1913.) i Stjepan (Stevo) Seljan (1875. – 1936.) - istraživali prostor Etiopije
o obavili su geomorfološka, klimatološka i etnografska istraživanja oko jezera Turkana (Rudolfovo) i
Chew Bahir (Stefanijino) i osnovali Seljanville
o istraživali područje Amazonije
o od 1911. istražuju ležišta salitre u Čileu, a radili i na projektu spajanja Atlantika i Pacifika rijekom
Amazonom
o ostavili brojne zapise iz geomorfologije, klimatologije i etnografije Latinske Amerike
Razvoj geografije u Hrvatskoj nakon institucionalizacije (do 1945.)
- razvoj tijekom pripadnosti Hrvatske Austro-Ugarskoj i Kraljevini Jugoslaviji
- različite političko-društvene i gospodarske okolnosti
- utjecaj njemačke geografske škole
- južnoslavenska ideja – razvoj nove države, od geografije se očekivalo da jača nacionalni identitet
Petar Matković (1830. – 1898.) - osnivač moderne geografske znanosti u Hrvatskoj
- prvi sveučilišni profesor geografije
- 1883. osnovao katedru za geografiju pri Mudroslovnom fakultetu
- 1874. osnovao Zemaljski statistički ured za Hrvatsku i Slavoniju
- bavio se historijskom geografijom i geografskom statistikom, uredio prvi hrvatski atlas
- djela: Statistički nacrt Trojedne Kraljevine Geografsko-statistički nacrt Austrijsko-Ugarske Monarhije
Hinko Hranilović (1860. – 1922.) - naslijedio Matkovića na čelu geografske katedre
- bavio se fizičkom geografijom, teorijom geografije, regionalnom geografijom
- djela: Zemljopis Hrvatske (u nastavcima, 15 knjižica)
- 1897. s Antunom Heinzom osnovao Geografsko društvo
- 1899. društvo postaje dio Hrvatskog prirodoslovnog društva
- Milica Bogdanović, prva žena koja je studirala geografiju u Zagrebu, početkom 20. st.
Milan Šenoa (1869. – 1961.) - bavio se i fizičkom i, posebno, društvenom geografijom
- jedan od osnivača Geografskog zavoda 1927. – regionalna i društvena istraživanja
- naglašavao važnost terenskog rada
Artur Gavazzi (1861. – 1944.) - bavio se fizičkom geografijom, posebice hidrogeografijom
- prvi redoviti profesor na katedri za geografiju Sveučilišta u Ljubljani, osnovao Geografski institut i Zavod za
meteorologiju i geodinamiku
- 1927. osnovao Zavod za fizičku geografiju pri Mudroslovnom f.
- 1929. pokrenuo prvi hrvatski geografski časopis – (Hrvatski) Geografski glasnik
- jedan je od začetnika oceanografskog instituta u Splitu
- član JAZU-a
 - djela: Rijeke Hrvatske, Otkrivanje zemalja, Zemljopis Hrvatske, Geografija Kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca…
Ivo Pilar (1874. – 1933.) - otac hrvatske geopolitike
- djela: Politički zemljopis Hrvatskih zemalja Die Südslawische Frage (Južnoslavensko pitanje)
- po njemu nazvan Institut društvenih znanosti u Zagrebu
Ivo Rubić (1897. – 1961.)
- studirao u Ljubljani, pokretač tamošnjeg Geografskog društva i prvoga slovenskoga znanstvenog časopisa
Geografski vestnik
- bavio se i fizičkom, a posebno društvenom geografijom
- istraživao Primorsku Hrvatsku (Šoltu i Split)
Branimir Gušić (1901. – 1975.)
- liječnik, geograf, etnolog
- antropogeografska istraživanja
- začetnik medicinske geografije
Zvonimir Dugački (1903. – 1975.) - autor Prometne geografije
- dobitnik Humboldtove stipendije
- utemeljitelj školske kartografije
- u vrijeme Drugog svjetskog rata, 1942. izdan je Zemljopis Hrvatske, gl. urednika Zvonimira Dugačkog
- u nastanku sudjelovali brojni tadašnji istaknuti geografi i stručnjaci s drugih područja
Razvoj geografije u Hrvatskoj nakon 1945.
- 1946. osnovan Prirodoslovno-matematički fakultet
- 1947. Geografski zavod/odsjek postao sastavnica PMF-a
- 1947. obnovljen rad Geografskog društva
- 1950. obnovljeno izlaženje znanstvenog časopisa Geografski glasnik
- 1955. počeo izlaziti stručni časopis Geografski horizont
- jača rad knjižnice Geografskog odsjeka (osnovana 1910.)
- 1974./75. tiskano djelo Geografija SR Hrvatske, šest svezaka, > 1200 str.
Zamah leksikografije - u radu LZMK bili su (i danas su) uključeni geografi
- Enciklopedija Jugoslavije (8 svezaka), 1955. – 1971.
- Pomorska enciklopedija (8 svezaka), 1954. – 1964.
- Opća enciklopedija (7 svezaka), 1955. – 1964.
- Hrvatska opća enciklopedija (11 svezaka), 1999. – 2009.
- Hrvatska enciklopedija (5 svezaka, nedovršeno), 1941. – 1945
Josip Roglić (1906. – 1987.) - jedan od najznačajnijih hrvatskih geografa
- studirao i usavršavao se u Beogradu, Beču, Berlinu, Strasbourgu, Montpellieru
- na čelu Geografskog odsjeka 1945. – 1963.
- dekan PMF-a 1947./1948.
- red. prof. 1945., član Leopoldine 1968.
- akademik JAZU 1969.
- bavio se mnogim područjima geografije, ali najviše je pridonio razvoju geomorfologije, odnosno
geomorfologije krša
- prvi je govorio o mogućnostima i problemima litoralizacije na prostoru hrvatskog priobalja
- sudjelovao na mirovnoj konferenciji u Parizu 1947. i pridonio da Istra pripadne Hrvatskoj u sklopu FNRJ
- upozoravao je na potrebu kvalitetnog prometnog povezivanja Hrvatske (tunel Učka, autocesta Zagreb-Split)
- pisao o turizmu, globalizaciji, osuvremenjenju geografije itd.
- djela: Biokovo – Geomorfološka istraživanja Imotsko polje – fizičko-geografske osobine, Eustatički i
glacioeustatički pokreti, O broju i uzrocima glacijacija, Neki osnovni problemi krša, Prilog hrvatskoj krškoj
terminologiji, Litoralizacija i njeno značenje, Osnovi kartografije
Ivan Crkvenčić (1923. – 2011.) - bavio se ekonomskom i regionalnom geografijom
 - djela: Regionalna geografije Afrike, Agrarna geografija (koautor Adolf Malić) Nikola Stražičić (1924. – 2018. )
- bavio se pomorskom i regionalnom geografijom
- Pomorska geografija svijeta, Pomorska geografija Jugoslavije
Velimir Veljko Rogić (1925. – 2017.) - bavio se regionalnom i historijskom geografijom
- izvršio regionalizaciju Hrvatske: uvjetno-homogena i nodalno-funkcionalna regionalizacija
- djela: Regionalna geografija Jugoslavije – prirodna osnova i historijska geografija Mladen Ante Friganović
(1927. – 2015.)
- bavio se demogeografijom i regionalnom geografijom
- Demogeografija: stanovništvo svijeta
Josip Riđanović (1929. – 2009.) - bavio se fizičkom geografijom i hidrogeografijom
- Hidrogeografija, Geografija mora
Tomislav Šegota (1929. – 2014.) - bavio se klimatologijom i regionalnom geogr.
- član suradnik HAZU
- Klimatologija za geografe, Geografija Australije i Oceanije
Petrica Novosel-Žic (1931. – 2021.) - prva žena koja je obranila doktorat iz geografije u Hrvatskoj
- bavila se kartografijom i regionalnom geografijom
Zlatko Pepeonik (1934. – 2004.) - bavio se regionalnom i turističkom geografijom
- Turistička geografija Hrvatske i Turistička geografija svijeta
Milan Vresk (1937. – 2003.) - bavio se urbanom i regionalnom geografijom
- Osnove urbane geografije, Razvoj urbanih sistema u svijetu, Grad i urbanizacija, Grad u regionalnom i
urbanom planiranju, Uvod u geografiju Andrija Bognar (1937. – 2019.)
- bavio se geomorfologijom i geoekologijom
- član Mađarske akademije znanosti
- Geomorfologija Baranje
Dragutin Feletar (1941. –) - bavi se ekonomskom (industrijskom) i regionalnom geografijom te izdavačkom
djelatnošću (Meridijani)
- član HAZU Adolf Malić (1941. –)
- bavi se prometnom i agrarnom geografijom
- Geoprometna obilježja svijeta, Agrarna geografija (koautor Ivan Crkvenčić)
Ivo Nejašmić (1948. –) - bavi se demogeografijom
- Demogeografija: stanovništvo u prostornim odnosima i procesima
Borna Fürst-Bjeliš (1960. –) - bavi se historijskom i regionalnom geografijom, poviješću okoliša
Sanja Faivre (1967. –) - bavi se geomorfologijom, promjenama u okolišu (promjenama razine mora)
Damir Magaš (1953. –) - bavi se regionalnom geografijom, bivši prostorni planer
- Geografija Hrvatske, 2013.
- urednik i autor Velike Geografije Hrvatske – 7 knjiga, u nastanku (nekoliko desetaka autora)

Metodološki sustav geografije: struktura i razvoj opće geografije i fizičke geografije

-Prve podjele geografije prema objektu i metodologiji istraživanja se mogu naći već kod antičkih autora
- Tijekom 18. i 19. st. osamostaljivanje pojedinih grana znanosti
- Tijekom 19. i posebno 20. st. osnivanje i razvoj pojedinih geografskih disciplina i poddisciplina
- bitno obilježje metodološkog sustava geografije je dihotomija
- dihotomija – u općem smislu, odnos dvaju oprečnih pojmova
- dva osnovna aspekta dihotomije u geografiji:
1. proučavanje Zemlje kao cjeline -- proučavanje pojedinih dijelova Zemljine površine
2. prirodna obilježja Zemljine površine -- društvena obilježja Zemljine površine
1. dihotomija u geografiji
- proučavanje Zemlje kao cjeline – opća geografija
- proučavanje dijelova Z. površine – regionalna geografija
- do 1950-ih primat je imala regionalna geografija
- od tada težište interesa je prebačeno na opću geografiju
2. dihotomija u geografiji
- prirodna obilježja Z. površine – prirodna (fizička) geografija
- društvena obilježja Z. površine – antropogeografija
- prirodna i društvena geografija su istovremeno dijelovi opće geografije
- proučavanje uzročnih veza i odnosa između čovjeka i prirode, rezultiralo je nastankom dvaju oprečnih koncepata:
prirodni (geografski) geografski determinizam posibilizam
- determinizam – shvaćanje prema kojem prirodni elementi imaju odlučujuću ulogu pri organizaciji ljudskih
aktivnosti (razmještaj stanovništva, gospodarske djelatnosti, način života...) (F. Ratzel)
- posibilizam – shvaćanje prema kojem čovjek ima dominantniju ulogu u prostoru u odnosu na prirodne elemente
(P. Vidal de la Blache)
- u geografiji postoji i dihotomija u metodološkom pristupu, koja je vezana s podjelom geografije na opću i
regionalnu
može se govoriti o analitičkom i sintetičkom pristupu, te o idiografskom i nomotetičkom pristupu
Analitički pristup – opća geografija ----- Sintetički pristup – regionalna geografija
-Nomotetički pristup – koristi se u općoj geografiji, otkriva, tj. utvrđuje zakonitost određenih geografskih pojava
(posebno sa stajališta prirodnih znanosti)
- Idiografski pristup je oznaka za deskriptivnu metodu kojom se utvrđuje individualnost geografskog objekta
(opisivanje pojedinačnog) – koristi se u regionalnoj geografiji
Struktura opće geografije
- u anglosaksonskom govornom području uobičajen naziv je i sistematična geografija
- struktura opće geografije je izravno vezana uz opća obilježja Zemljine površine
- Zemljinu površinu čine brojni elementi koji se zovu sfere
- proučavanjem pojedinih sfera (geosfera) se bave samostalne znanstvene discipline i pojedine discipline opće
geografije
Fizička geografija
- Fizička (prirodna) geografija je skupni naziv za discipline koje proučavaju fizička obilježja Zemlje
- fizička geografija se počela intenzivno razvijati u drugoj polovici 19. st., a pojedine discipline fiz. geografije u
20. st.
- ispočetka velik utjecaj geologije na fizičku geografiju
- geomorfologija dugo imala vodeću ulogu u fizičkoj geografiji
- na razvoj utjecali: terenski rad, kartiranje, teorija evolucije, zaštita okoliša, pozitivizam (prirodni i društveni
procesi se istražuju na isti način)...
Geomorfologija
- znanstvena disciplina koja proučava reljef Zemlje
- dugo je bila temeljna fizičkogeografska disciplina, štoviše, i razvoj moderne geografije u cjelini je bio u
početku izrazito usmjeren na geomorfologiju
- razvoj od 1850-ih, objašnjena pojedinih reljefnih oblika prirodoslovci davali u antici
- dijeli se na tri grane: 1. opća geomorfologija 2. regionalna geomorfologija 3. primijenjena ili aplikativna ili
inženjerska geomorfologija
1. opća geomorfologija: bavi se proučavanjem i objašnjenjem oblika Zemljine kore pri čemu traži opće
zakonitosti njegova postanka i razmještaja na Zemlji (nomotetički pristup)
2. regionalna geomorfologija: bavi se proučavanjem reljefa određenih prostornih cjelina (idiografski pristup)
3. primijenjena geomorfologija: služi praktičnim potrebama koje se odnose na prostoro planiranje, zaštitu
okoliša, borbu protiv erozije itd.
 - Neke podgrane opće geomorfologije:
-dinamična ili analitična ili geomorfogenetika – bavi se endogenim i egzogenim procesima koji djeluju
na oblikovanje reljefa
-paleogeomorfologija – proučava razvitak reljefa u geološkoj prošlosti
-klimatska geomorfologija – proučava kako klima utječe na oblikovanje reljefa i u manjoj mjeri kako
reljef utječe na klimu
-geomorfometrija – proučava kvantitativne značajke reljefnih oblika (visina, nagib, ekspozicija)
-strukturna geomorfologija – proučava geološku građu reljefnih oblika
Klimatologija
- znanstvena disciplina koja istražuje i objašnjava značajke klime u pojedinim dijelovima svijeta
- klima je prosječno stanje atmosfere nad nekim dijelom Zemljine površine
- vrijeme je stanje atmosfere u nekom trenutku na promatranome mjestu
- utemeljena postupno od sredine 19. st. u okviru meteorologije
- glavne grane klimatologije: 1. opća klimatologija 2. regionalna klimatologija 3. primijenjena klimatologija
1. opća klimatologija: proučava klimatske pojave i procese na Zemlji, zatim klimatske elemente i
faktore (modifikatore) te tipove klime na Zemlji
2. regionalna klimatologija: bavi se klimatskim obilježjima pojedinih regija, država ili dijelova Zemlje
3. primijenjena klimatologija: proučava klimu sa stajališta za potrebe poljoprivrede, ekologije,
medicine, prostornog planiranja, itd.
- Neke podgrane opće klimatologije:
1. analitička klimatologija – proučava atmosferu, atmosferske procese, vodu u atmosferi i njezinu
cirkulaciju 2. sinoptička klimatologija – bavi se zračnim masama i frontama, tipovima vremena, itd.
3. paleoklimatologija – proučava klimu prošlih geoloških razdoblja
4. bioklimatologija – utjecaj klime na fizičko i psihičko stanje čovjeka
5. agroklimatologija – klimatske značajke i njezin utjecaj na razvoj i rasprostranjenost poljoprivrednih
kultura 6. pomorska klimatologija – proučava one značajke klime koji su važni za pomorske aktivnosti
Razvoj:
- 17. i 18. st. – konstruirani prvi instrumenti za praćenje pojedinih klimatskih elemenata kao temperature i
tlaka
- Evangelista Toricelli – barometar
- Anders Celsius, René Antoine Ferchault de Réaumur, Daniel Gabriel Fahrenheit – termometar
- sredina 19. st. – početak organiziranja meteoroloških službi u razvijenim zemljama
- Wladimir Köppen – klimatska klasifikacija
- Wilhelm i Jacob Bjerknes – norveška (bergenska) klimatološka škola – razvoj sinoptičke meteorologije, teorija
o zračnim masama (nastanak, razvoj, tipologija), teorija o ciklonama
Hidrogeografija
- znanstvena disciplina koja s geografskog aspekta proučava vode na Zemlji
- problem točne klasifikacije
- hidrologija – interdisciplinarna znanost koja istražuje, opisuje i proučava vodu na Zemlji, raspored i
raspodjelu, fizička, kemijska i biološka svojstva itd.
- hidrografija – grana hidrologije koja istražuje proučava i kartografski raspored, svojstva i režim voda na
Zemlji
- hidrogeologija – grana hidrologije i geologije koja proučava podrijetlo, rasprostranjenost, sastav i kretanje
vode u tlu i podzemlju
- moderna hidrologija utemeljena u 17. st., francuski istraživači uočili međuovisnost protjecanja vode i
padalina
- uspon u razvoju je došao nakon osnivanja mjernih postaja
- kasnije – mnoge praktične potrebe, vodoopskrba za kućanstva i industriju, uređenje riječnih bazena,
izgradnja hidrocentrala, navodnjavanje i sl. grane hidrologije:
 o oceanologija – hidrologija mora, proučava značajke svjetskih mora
o potamologija – rijeke
o limnologija – jezera
o hidrologija podzemnih voda
o glaciologija – led na Zemlji
Pedogeografija
- znanstvena disciplina koja proučava zakonitosti prostornog rasporeda pojedinih tipova tala na Zemljinoj
površini i njihove značajke
- pedologija – znanost o tlu, istražuje i proučava čimbenike i procese postanka tla, njegove fizikalne,
mineralne, kemijske i druge značajke
- tlo – rahli i tanki površinski sloj Zemljine kore nastao djelovanjem atmosfere, hidrosfere, litosfere i čovjeka
na matični supstrat
- općenito, ovisnost nastanka tla o drugim čimbenicima se može izraziti: P = f (k, o, g, r, t)
- P – pedogeneza  f – funkcija  k – klima  o – organizmi  g – geološka osnova (matična stijena)  r – reljef
 v – vrijeme
- autor formule je Vasilij Dokučajev  V. D. i Inocent Gerasimov (ruska škola)  Curtis Fletcher Marbut
(američka škola)
Biogeografija
- znanstvena disciplina koja proučava živi svijet na Zemlji i njegovu povezanost s drugim geografskim
elementima, osobito klimom te raširenošću organizama u prošlosti i sadašnjosti
- biologija – znanost o nastanku, razvoju i značajkama živih organizama
- glavne grane biogeografije: 1. fitogeografija 2. zoogeografija
Fitogeografija
- proučava razmještaj biljaka i pojedinih biljnih zajednica na Zemlji i uzroke njihove rasprostranjenosti
- njemački koncept – Vegetationsgeographie
- Vegetationsgeographie proučavanje biljnih zajednica stavlja u funkciju istraživanja regije tj.
regionalizacije
- biljne zajednice mogu biti čimbenik izdvajanja jedinica krajolika i promjene biljnog pokrova kroz prošlost
do danas, pokazuju evoluciju krajolika (jedan od najuočljivijih dokaza promjene krajolika)
- biljne zajednice su u velikoj zavisnosti prema klimatskim obilježjima, zbog toga su izdvojene klimatsko-
vegetacijske zone, koje “objedinjuju” ta dva prirodnogeografska elementa
Zoogeografija
- podgrana biogeografije koja proučava raširenost životinjskih vrsta na Zemlji u prošlosti i danas
- zanimanje geografa za ovu disciplinu je mnogo manje nego što je za fitogeografiju
- uglavnom se proučavao utjecaj životinjskih vrsta na fizionomiju krajolika (njemačka škola)
Fizička antropogeografija
- disciplina koja sa stajališta prirodne osnove proučava stanovništvo kao cjelinu; prostorni razmještaj, seobe,
utjecaj na krajolik itd.
- Ukratko, kako prirodna osnova utječe na ljudske zajednice
- njezin objekt proučavanja je često zastupljen u drugim granama fizičke geografije (kako klima utječe na
čovjeka i njegovu organizaciju u prostoru – klimatologija, itd.)
Geografski aspekt proučavanja objekta i procesa
- u odnosu na druge discipline, u geografskom se istraživanju naglasak često stavlja na prostorni raspored
istraživanog fenomena i njegovu povezanost sa drugim čimbenicima u prostoru (kako oni utječu na njega i
obratno) Npr: Meteorolog / klimatolog – klimatske značajke Istre, detaljno i iscrpno istraživanje svih
klimatskih elemenata, Geograf / klimatolog – klimatske značajke Istre, ali možda i kako su one, npr., utjecale
na naseljavanje istarskog poluotoka, kako na razvoj gospodarstva, ali kako i reljef (Učka, Ćićarija) modificira
klimu - sve ovisi o potrebama istraživanja
 Metodološki sustav geografije: struktura i razvoj antropogeografije

Antropogeografija
- grana geografije koja se bavi proučavanjem razmještaja ljudi na Zemlji, njihovim djelatnostima i učincima
njihova djelovanja u prostoru
- naziv antropogeografija se prvi put spominje 1842., osnivač – Friedrich Ratzel
- prema njemu antropogeografija ima dva zadatka:
1. statistička antropogeografija – gdje je što?
2. dinamička antropogeografija – odakle je što i kako je to nastalo?
Usporedba fizičke geografije i antropogeografije:
1. sustav antropogeografije je složeniji nego fizičke geografije
2. pojedine discipline antropogeografije nastale su spontano i rezultat su pojedinačnih znanstvenih interesa
3. pojedine discipline su proizašle iz drugih srodnih znanosti i integrirale su se u antropogeografiju
4. antropogeografija i njezine pojedine podgrane razvile su se kao protuteža fizičkoj geografiji
5. poddiscipline unutar antropogeografije su puno više „isprepletene” i ponekad ih je teško razlučiti za razliku od
disciplina fizičke geografije (ali to za kvalitetu istraživanja nije važno)

Socijalna (društvena) geografija

- znanstvena disciplina koja proučava stanovništvo i njegove značajke i međuodnos prirodne osnove i
društvene zajednice
- Münchenska socijalnogeografska škola – društvena geografija je znanost o oblicima prostorne organizacije i
prostornim procesima koji proizlaze iz osnovnih životnih funkcija socijalnih grupa i društva
- sociologija proučava ljudsko društvo, njegovu strukturu, procese i sl., a geografska komponenta obuhvaća
prostor gdje to stanovništvo živi i povezanost s drugim čimbenicima u prostoru

Kulturalna geografija - kulturalna (kulturna) geografija je znanstvena disciplina koja proučava kulturni krajolik
- kultura je ukupnost materijalnih i duhovnih dobara, etičkih i društvenih vrijednosti, što ih je stvorilo
čovječanstvo
- kultura u geografskom smislu – oni aspekti načina života ljudi koji su vidljivi u prostoru (bavljenje pojedinim
djelatnostima, razvoj naselja...)
- u žarištu proučavanja je kulturni krajolik
- tradicionalna kulturalna geografija je proučavala materijalne posljedice ljudskog djelovanja u prostoru
- suvremena kulturalna geografija se oslanja na subjektivno, perceptivno
- trenutno „najpropulzivnija” geografska disciplina od objektivnog (materijalnog) do subjektivnog (misaonog)
- neki objekti proučavanja u kulturalnoj geografiji: novi krajolici – gradski, infrastruktura, trgovački centri •
interpretacija krajolika iz slika, filmova, reklama • regije – kulturalne, vernakularne, perceptivne • identitet –
lokalni, regionalni • religija – materijalna komponenta u prostoru

Demo(geo)grafija
- ili geografija stanovništva je znanstvena disciplina koja proučava stanovništvo kao osnovni čimbenik u
prostoru i vremenu
- težišta proučavanja demogeografije su prostorne razlike u razmještaju, strukturi, pokretljivosti i razvoju
stanovništva
- javlja se 1919. u Njemačkoj – Geographie des Menschen
- u sociologiji i ekonomiji stanovništvo je također važn objekt istraživanja
- neki temeljni objekti istraživanja u demogeografiji: • prostorni raspored stanovništva • dobno-spolna
struktura stanovništva • ekonomska struktura stanovništva • migracije i cirkulacije stanovništva
 - nadgradnja: • demografska osnova u prostornom planiranju, obilježja stanovništva kao osnova na temelju
kojih će se planirati izgradnja infrastrukture • stanovništvo kao osnova razvoja gospodarstva • povezanost
stanovništva s drugim procesima u prostoru

Geografija naselja
- naselja se s geografskog aspekta proučavanja iz dva razloga:
1. najsloženiji element krajolika i Zemljine površine
2. naselja su mjesta koncentracije stanovništva, proizvodnih, uslužnih i drugih funkcija
- ruralna i urbana geografija
- tradicionalni pristup proučavanja naselja polazi sa stajališta odnosa prirodne osnove i društvenih čimbenika

Ruralna geografija
- prva se razvila s obzirom na brojnost seoskih naselja i njihova stanovništva
- proučava se oblik seoskih naselja – utjecaj prirodnih čimbenika, posjedovni odnosi, sustav zemljišne
razdiobe, način korištenja zemljišta dva osnova tipa seoskih naselja:
1. grupirana naselja (s okupljenim ili raštrkanim posjedom)
2. raštrkana naselja (s okupljenim ili raštrkanim posjedom)
- ruralna g. se često proučava zajedno s agrarnom g.

Urbana geografija
- industrijalizacija i urbanizacija potaknule razvoj gradova
- dvije faze tradicionalnog pristupa u urbanoj geografiji:
1. morfogenetska – fizionomska i morfološka obilježja naselja, istražuje se povijesni razvoj gradova - grad kao
krajolik (Stadtlandschaft)
2. funkcionalna – koje funkcije grad posjeduje, važnost grada u prostoru
- noviji pristupi – važnost grada u organizaciji prostora, regionalnom razvoju, primjena kvantitativnih metoda

Politička geografija
- znanstvena disciplina koja proučava utjecaj političkih procesa na prostorne odnose, međusobni odnos
naroda, teritorija i država
- znanstvena disciplina koja proučava političke fenomene u njihovom prostornom kontekstu
- osnivač političke geografije – Friedrich Ratzel (Politische Geographie)
- svoje koncepte je razvijao pod utjecajem teorije evolucije u okviru prirodnog determinizma -John Mackinder,
teorija Heartlanda - Karl Haushofer, njemčaki geopolitičar
- nove tendencije u političkoj geografiji: - političke integracije - razvoj elektoralne (izborne) geografije -
prostorno djelovanje suvremenih političkih sustava - odlučivanje i političke moć - razrješavanje i izbjegavanje
sukoba

Historijska geografija
- ili povijesni zemljopis je znanstvena disciplina koja proučava geografska obilježja nekog prostora u prošlim
vremena s naglaskom na objašnjenje nastanka krajolika
- analiza minulih procesa je potrebna da bi se objasnili postojeći procesi i promjene
- pojavljuje se u Njemačkoj u drugoj polovici 19. st., vezana uz objašnjenje krajolika – Historische
Landschaftskunde
- smatrana je istovremeno granom geografije i granom povijesti, nakon Drugog svjetskog rata grana geografije
- dva vida sagledavanja promjena u historijskoj geografiji:
1. formalni aspekt – istraživanje historijskogeografskog razvitka fizionomskih obilježja npr. preoblikovanje
ruralnoga u urbani krajolik, utjecaj čovjeka na biljni pokrov i sl. (Kornati, Velebit)
 2. funkcionalni aspekt – istraživanje funkcionalnog značenja pojedinih elemenata u prostornoj strukturi, npr.
istraživanje razvoja luke od prirodnogeografskih čimbenika, pomorstva, gospodarskih obilježja, utjecaja na
gravitirajući prostor i sl. (Rotterdam)

Metodološki sustav geografije: struktura i razvoj ekonomske geografije

Ekonomska geografija
- ili gospodarski zemljopis je znanstvena disciplina koja proučava gospodarske djelatnosti u prostoru, njihova
obilježja, ustrojstvo i utjecaj na krajolik
- ekonomija – sustav djelatnosti koji iskorištava resurse i stvara dobra
- ekonomska znanost proučava ekonomske djelatnosti
- počeci razvoja sežu potkraj 19. st. – istraživanje razmjene dobara
- 20. st. razvoj pojedinih grana i metodološkog sustava ekonomske geografije

U razvoju ekonomske geografije mogu se izdvojiti dva temeljna razdoblja:

- 1. do 1960-ih, ekonomska geografija je sa stajališta prirodne osnove i društvenih čimbenika objašnjavala
oblike ekonomskih djelatnosti, izdvajala regije s obzirom na oblike proizvodnje i odgovarajuće tipove
krajolika
- 2. od 1960-ih, proučavaju se ekonomski prostorni sustavi, glavni zadatak je utvrditi prostorne razlike
ekonomskih djelatnosti na Zemlji

Eko. sustav u geografskom smislu: 1. geografiji proizvodnje (poljoprivreda, rudarstvo, industrija) 2. geografiji
razmjene i potrošnje (trgovina, turizam)

Discipline ekonomske geografija su uspostavljene na temelju sektora djelatnosti:

1. primarni (poljoprivreda, lov, ribolov, šumarstvo)
2. sekundarni (rudarstvo, industrija, građevinarstvo)
3. tercijarni (promet, trgovina, turizam, ostale uslužne djelatnosti)
4. kvartarni (zdravsto, obrazovanje, obrana, financije)
- kvartarni sektor djelatnosti zasad (barem u RH) nije bio u većoj mjeri objekt geografskih istraživanja

Agrarna geografija
- znanstvena disciplina koja proučava rasprostranjenost, razvoj i obilježja poljoprivrednih djelatnosti na Zemlji
- poljoprivreda je djelatnost koja iskorištavanjem tla proizvodi biljne i životinjske proizvode za potrebe
stanovništva
- poljoprivreda – ustroj
- nastanak agrarne geografije – krajem 19. st., a u svom razvoju je prošla kroz šest faza
- agrarna geografija proučava agrarni prostor kroz ove teme:
1. proizvodna obilježja (iskorištavanje zemljišta, usmjerenost i grane proizvodnje, produktivnost)
2. tehničko-organizacijska obilježja (sustavi plodoreda, tehnička opremljenost)
3. agrarno-socijalna obilježja (posjedovni odnosi, veličina posjeda, socijalne grupe)
4. tipologija i regionalizacija (agrarne regije i agrarni krajolik)

Industrijska geografija
- znanstvena disciplina koja proučava rasprostranjenost, razvoj i obilježja industrijskih djelatnosti na Zemlji
- industrija – proizvodna i gospodarska djelatnost koja se bavi dobivanjem sirovina te proizvodnjom
poluproizvoda i gotovih proizvoda
- počela se razvijati početkom 20. st., punu afirmaciju doživljava u drugoj polovici 20. st.
Objekti proučavanja industrijske geografije: 1. lokacija industrije 2. industrijska područja 3. ekonomske prostorne
jedinice (gradove, regije, države) 4. industrijski krajolik 5. industrijsku strukturu na Zemlji u cjelini
- općenito, teorija lokacije je bila jedna od najznačajnijih modela istraživanja u industrijskoj geografiji
- relokacije industrije
- proučavanje industrijalizacije kao prevladavajućeg socioekonomskog procesa

Prometna geografija
- znanstvena disciplina koja proučava zakonitosti razvoja i razmještaja prometne mreže u ovisnosti o
prirodnim, društvenim i ekonomskim činiteljima
- promet – gospodarska djelatnost koja se bavi prijevozom ljudi, prenošenjem materijalnih dobara, vijesti i
energije
- u engleskom i francuskom govornom području Transport geography
- njemačko govorno područje – Verkehrsgeographie
- faze razvoja prometne geografije:
1. osamostaljivanje prometne geografije u 19. st.
2. morfogenetska faza – promet se promatra u međuovisnosti s prirodnom osnovom i vezuje uz fizičku
geografiju
3. funkcionalna faza – funkcionalne međuovisnosti između prometa s jedne te naselja, gospodarskih zona i
društvene strukture s druge strane
prema mediju kojim se koristi, promet se dijeli na:
- 1. promet na kopnu
- 2. promet na vodi
- 3. promet u zraku - cestovni - zrakoplovni - željeznički - helikopterski - cjevovodni - satelitski – gradski
- 4. svemirski - pomorski - letjelice s ljudskom posadom - riječni - letjelice bez ljudske posade - jezerski –
kanalski
- 5. telekomunikacijski
prometna infrastruktura zauzima vrlo malu površinu, jer se odvija linijski pa se zato uglavnom ne govori o
prometnom krajoliku, ali se govori o prometnim sustavima, primjerice: • željeznički prometni sustav • cestovni
prometni sustav • autocestovni prometni sustav • prometni sustav grada Zagreba • prometni sustav Varaždinske
županije • prometni sustav rijeke Rajne • prometni (pomorstvo) sustav Sredozemlja