ANTARKTIKA

• Peti kontinent po veličini (veći od Europe i Australije)

• 14.2 mil. km2
• Pruža se oko južnog pola
• Ime „suprotno od Arktika”
• Najrazvedeniji dio kontinenta je Antarktički poluotok – seže
prema jugu Južne Amerike (oko 970km dalje)
• Ima dva dublje uvučena zaljeva – Rossovo i Weddellovo more
• Gotovo 98% njezine površine je pokriveno ledom tijekom
cijele godine
• Kontinent je otkriven 1820. godine
 Geološke i biološke značajke
• Antarktika je stara oko 3 mlrd. godina (rani prekambrij)
• Geološki nastanak i evolucija Antarktike su slični kao kod ostalih
kontinenata južne hemisfere.
• Antarktika je postala izolirani kontinent kad se otvorio Drakeov
prolaz između nje i Južne Amerike (prije između 49 i 17 mil. god)
• Za vrijeme jure i krede (prije 201 do 66 mil god) od Antarktike su se
odvojile Afrika i Australija
• Prije sredine eocena (glacijacija) kontinent je imao suptropsku klimu
• U mezozoiku je većina kontinenta bila pod šumama (prije 252 do 66
mil godina), a tamo su rasle i brojne vrste cvjetnjača
• Pronađeni su i brojni fosili mezozojskih reptila, dinosaura,
vodozemaca
 Reljef
• Prosječna visina Antaktike je oko 2200 m po čemu je to najviši
kontinent
• Ako bi se izuzeo ledeni pokrov, kontinent bi imao prosječnu
visinu od oko 450 m
• U tom bi se slučaju sastojala od manjeg kopnenog prostora
Istočne Antarktike i obližnjih otoka
• U slučaju otapanja leda reljef bi se izdizao od -2500 m u
središnjem dijelu do max. 4897m u Sentinel gorju (masiv
Vinson)
• Veći dio Antarktike bi bio ispod mora.
 Reljef
• Antarktika se s obzirom na reljefna obilježja može podijeliti na
dva dijela: zapadni i istočni
• Istočni je veći dio kontinenta i nalazi se uglavnom na istočnoj
polutci
• Zapadni je dio manji i cijelom je površinom u zapadnim
geografskim dužinama
• Dvije reljefne cijeline dijeli Transantarktičko gorje dugačko
oko 3200 km
• Istočni dio kontinenta je uglavnom visokim ledom prekriven
plato (max. debljina leda i do 5km)
• Zapadni se dio sastoji od arhipelaga planinskih otoka
prekrivenih i međusobno povezanih ledom.
• Ledeni pokrivač Istočne Antarktike je znatno deblji i stabilniji
nego onaj na zapadu
• Istočna Antarktika se smatra jednim od najhladnijih i najsuših
mjesta na Zemlji
• Led na istočnoj strani je stabilniji zbog bolje podloge na kojoj
se nalazi
• Velike količine leda jako pritišću površinu ispod leda te se
ispod njega nalaze brojne udubine i depresije
• Na Zapadnoj Antarktici morska voda prodire na nižim
dijelovima ispod leda te ubrzava kretanje ledenjaka
• Led na zapadnom dijelu kontinenta se zato puno brže kreće
Ruska istraživanja reljefa kontinenta
• Na Antarktici je prisutna i vulkanska aktivnost
• Većina aktivnih vulkana nalazi se na Zapadnoj Antarktici i to u
zapadnom dijelu Ellsworth zemlje, Marie Byrd zemlje, Antarktičkog
poluotoka i Viktorijine zemlje
• Samo je jedan aktivni vulkan na istočnom dijelu kontinenta -
Gaussberg

Vulkani
 Led Antarktike
• Stvaranje leda na Antarktici je započelo u srednjem eocenu
prije oko 45,5 mil. godina
• Posebno hladno razdoblje u kojem je eskaliralo hlađenje toga
kontinenta dogodilo se za vrijeme eocena-oligocena prije oko
34 mil. god
• Razlog glacijacije tada je bilo smanjenje koncentracije ugljik-
dioksida u atmosferi. Tada je koncentracija bila oko 760 ppm*
(prije toga je bila nekoliko tisuća ppm), a ključna vrijednost je
bila oko 600 ppm što je dovelo do ubrzane glacijacije
• Trenutna vrijednost je 390 ppm (do 2100. su prognozira
vrijednost između 550 i 1000)
• Kontinentski led sadrži oko 29 mil. km3 leda što čini oko 90%
kontinentskog leda na svijetu.
*ppm = parts per million (10-6)
 Led Antarktike

• Led se prostire na oko 14 mil. km2

• Prosječna debljina leda je 2,45km
• Oko 61% svjetske zalihe slatke vode se nalazi na Antaktici tj. u
njenom ledu
• Mnogi dijelovi mora oko Antarktike su prekriveni ledom 
Rossov ledeni šelf, Filchner-Ronneov ledeni šelf, Larsenov
ledeni šelf i dr.
• Ledeni šelfovi čine oko 10% površine leda Antarktike
• U časopisu Cryosphere 2012. (31.7.) je izašao članak autora
Fretwell, Pritchard i dr. koji su izračunali da bi se razina
svjetskog mora podignula za 57-58 m u slučaju da se
odjednom otopi sav led na Antarktici
• Lambert ledenjak je najveći ledenjak Istočne Antarktike i
najveći svjetski ledenjak
• Oko 100 km je širok, 400 km dug i oko 2500 m dubok
 Klima
• Antarktika je najhladniji kontinent sa zimskim temperaturama
od -89,2oC (središnji dio) do -60oC (prostor uz more)
• Najniža temperatura izmjerena je 21.7.1983. na ruskoj
mjernoj postaji Vostok – to je ujedno i najniža ikad izmjerena
temperatura na svijetu (-89,2oC).
• Najviše zimske temperature izmjerene su na Antarktičkom
poluotoku (do 11oC) – to je najtopliji dio kontinenta
• Srednje mjesečne temperature najhladnijih mjeseci su -20oC
do -30oC na obali i -40oC do -70oC u unutrašnjosti.
• Najhladniji dio godine u unutrašnjosti je kraj kolovoza
• Ljetne temperature mogu dosegnuti i do 15oC na
Antarktičkom poluotoku
• Srednje temperature najtoplijih mjeseci su oko 0oC uz obalu i -
20oC do -35oC u unutrašnjosti
• Antarktika je puno hladnija od Arktika
 Temperaturne promjene
• Temperaturne vrijednosti Antarktike i njihove promjene se
sustavno istražuju.
• 2009. godine rad objavljen u Nature časopisu  prosječna
površinska temperatura kontinenta ima pozitivan i značajan
trend promjene  > 0,05oC/10 godina i to od 1957.
• Zapadna Antarktika se brže zagrijava - više od 0,1oC/10 u
zadnjih 50 godina
• Na prostoru Antarktičkog poluotoka najuočljivije su promjene
 prosječne zimske temperature su od 1960. narasle za 6oC
• Zagrijavanje je veće zimi i u proljeće
 Vjetrovi
• Veći dio godine na polarnom platou u središnjem dijelu
kontinenta pušu slabi vjetrovi od 4 m/s u prosincu (ljeto) do 8
m/s u lipnju i srpnju (zima)
• Prostor Antarktike poznat je i po povremenim iznimno jakim
lokaliziranim olujnim vjetrovima
• Atmosfera iznad kontinenta sadrži samo 1/10 vlage koju ima
atmosfera nad umjerenim područjima (zbog niske
temperature)
• U središnjem dijelu kontinenta padne oko 50mm oborina
godišnje  Ledena pustinja!
• Uz obalu padne do 500 mm godišnje na najkišovitijem dijelu
• Oko Antarktike se nalaze toplija izvorišta ciklona koje
neprestano kruže u smjeru zapad – istok i povremeni donesu
kišu i na Antarktiku
 Ozonska rupa
• Krajem 1970ih do 2000ih bilježi se značajno povećanje ozonske rupe nad
područjem Antarktike (nakon 2014 se ozonska rupa smanjuje)
• Povećano ultraljubičasto zračenje – od rujna do studenog
• Ozonska rupa se širi zbog kemijskih procesa u atmosferi (fluor, brom, klor)
Širenje ozonske rupe nad Antarktikom
 Istraživanje polarnih krajeva

• Ne zna se tko je točno prvi otkrio Antarktiku

• Vođa ruske ekpedicije Fabian Gottlieb von Bellingshausen
(brodovi Vostok i Mirny), Englez Edward Bransfield i
Amerikanac Nathaniel Palmer su svi tvrdili da su ju ugledali
prvi 1820.
• Bellingshausen je ugledao rub ledenog šelfa 20.1., a dva dana
kasnije Bransfield je vidio dio za koji su Britanci smatrali da je
dio Antarktičkog poluotoka
• U studenom je Palmer kopneni dio prolaza Orleans
• Subantarktički prostor se istraživao od 1760ih.
• Maorska legenda o tome da je Ui-te-Rangiora u kanuu plovio
južno do zaleđenog mora
 Istraživanje polarnih krajeva

• Englezi Robert F. Scott i Ernest Henry Shackleton vodili su 3

ekspedicije u unutrašnjost 1901.-1913.
• Belgijski brod Belgica pod zapovjedništvom Adrien de
Gerlachea postao je prvi brod koji je prezimio na Antarktici jer
ga je okovao led.
• Britanac Scott je prvi 1911.-12. došao na južni pol
• Prva polovica 20. st. je razdoblje kolonizacije Antarktike
• Od 1908. do 1942. sedam je nacija tamo proglasilo svoje
teritorije
 Istraživanje polarnih krajeva

• Važnost koordiniranja znanstvenih istraživanja polarnih

krajeva spoznala se 1879. godine (sastanak Međunarodne
polarne komisije u Hamburgu)
• 11 nacija je sudjelovalo na sastanku te su 1882.-83.
organizirali Prvu međunarodnu polarnu godinu
• Većina istraživanja jer bila fokusirana prema Arktiku i prema 4
geomagnetske i meteorološke stanice na Antarktici
• Tada je odlučeno da će se slični programi organizirati svakih
50 godina
• Druga Međunarodna polarna godina organizirana je 1932.–
33. (34 nacije), ali nisu planirane ekspedicije na Antarktiku
• 1950. javila se ideja da se češće organiziraju slični programi
 Istraživanje polarnih krajeva

• 1955. u Parizu je održana Prva konferencija o Antarktici

• Tada su se dogovarale koordinirane ekspedicije
• Planirano je da će 12 država izgraditi 50 stanica za
proučavanje Antarktike, trebao je biti organizirano
povezivanje zračnim prometom sa SAD-om
• Nekoliko je znanstvenih programa dogovoreno da bi se
istražila polarna svjetlost, kozmičko zračenje, geomagnetizam,
glacijacija itd.
• Obalne postaje su izgrađene u ljeto 1955.-56., a u
unutrašnjosti 1957.
 Istraživanje polarnih krajeva
• 1959. je potpisan Antarctic Treaty – ugovor kojim je
zajamčeno da će Antarktika ostati mjesto namijenjeno
isključivo znanstvenim istraživanjima
• Ratificiralo ga je 12 zemalja (Argentina, Australija, Belgija,
Čile, Francuska, Japan, Novi Zeland, Norveška, Južna Afrika,
bivši Sovjetski savez, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD)
• Ugovorom nije ni potvrđen niti negiran teritorijalni
suverenitet Antarktike
• Zabranjena je izgradnja vojnih baza, testiranje oružja,
uključujući nuklearnog, izvođenje vojnih vježbi, deponiranje
radioaktivnog otpada
• Ugovorom se potiče znanstvena aktivnost i suradnja
• Godine 1991. potpisan je dodatak kojim je zabranjena
eksploatacija nafte i minerala sljedećih 50 godina