Professional Documents
Culture Documents
koji su stali na bosansku stranu, teko je prihvaen od domaih manje ili vie samoorganiziranih
komandanata. Za njih su bivi oficiri jugo-vojske bili KOS-ovci i podrumai, nisu razumijevali
njihovo crtanje mapa i bojenje strelica sa oznakama plavi - crveni. Oficirska struna
terminologija o sistemu rukovoenja i komandovanja zvuala im je suhoparno, glupo i
nepotrebno. Mem ih uhvati od onih podruma, da etnici uu ne bi ih mogli nai za 15 dana
koliko su se ukopali. Crtaju mape i stavljaju strelice gdje emo se rasporediti, a mi te poloaje
izgubili jo prije petnaest dana, bunio se Kerim Luarevi, komandant Vojne policije, kojeg su
zvali Doktor.
Iako bivi oficir JNA, ni Mustafa Hajrulahovi nije imao previe simpatija za njih. Rasporedili
su se po kancelarijama i dali sebi titule naelnika uprava, predvidili koji e in koji od njih
dobiti, a pojma nisu imali ta se na terenu zbiva, govorio je rezignirano, dodajui: Kalkulanti.
Sarajevo je u drugi maj ulo sa unutarvojnikim animozitetima, koji su izgledali nepomirljivi.
Srpska artiljerijska vatra je orala grad od ranih jutarnjih sati. JNA pokuava doi do Doma
JNA u centru grada, elei da Sarajevo podijeli na pola. General Jovan Divjak, jedan od
zamjenika komandanta bosanske vojske, objasnio je kako su prvo krenuli pincgaueri JNA, zatim
tri transportera, slijedila su ih tri tenka. To je bilo sasvim dovoljno za veliki napad zato to
vojnici BiH nisu imali skoro nita. Najprije je tekla artiljerijska priprema, pola grada je gorjelo.
Ona je, naravno, izvrena iz psiholokih razloga. Sa vojnike take gledita, to je ilo sve po
propisu, kae Divjak.
O srpskim namjerama da se Sarajevo podijeli jasno je govorio Karadi, ali i Momilo Krajinik,
ovjek broj dva u rukovodstvu RS, koji je vidio mogunost da tako Sarajevo bude i
muslimansko i srpsko. ak je bilo i odreeno ime za dio Sarajeva koji bi pripao Srbima Principovo.
U Centru slubi bezbjednosti Sarajevo takoer je drama. Deifrujem poruku i shvatam da se
radi o avionu u kojem se Izetbegovi vraao iz Lisabona, opisuje Munir Alibabi Munja,
naelnik sarajevskog CSB-a, kako je reagovao kada je preko prislunih aparata uhvatio poruku
srpskog oficira upuenu pretpostavljenom general-majoru Vojislavu urevcu, komandantu
sarajevskog aerodroma: Ptica je sletila. Alibabi informaciju brzo prenosi potpredsjedniku
Vlade Rusmiru Mahmutehajiu. Mahmutehaji je prosljeuje u Vladu, Glavni tab TO i
Predsjednitvo. Izetbegovi je, meutim, sa pratnjom ve uhapen na sarajevskom aerodromu i
odveden u kasarnu JNA u Lukavicu.
Milutin Kukanjac, koji se tada nalazi u svojoj komandi na Bistriku, kae: Zove me urevac sa
aerodroma i pita ta da radi sa Alijom? Kukanjac, koji nita ne smije uraditi ni rei bez
konsultacija sa pretpostavljenim, poziva Blagoja Adia, naelnika G JNA, u Beograd i
objanjava o emu se radi. Izmeu ostalog, kae, kako Aliju niko nije doekao, pada mrak, tog
dana su se vodile borbe u Sarajevu i oekujui njihov nastavak predlae da bosanski predsjednik
ostane u Lukavici. Tanije, da bude zadran dok se pregovorima ne omogui izvlaenje njegove
komande sa oficirima i vojnicima iz Sarajeva, jer u isto vrijeme, dok traje strahovito granatiranje
sa srpskih poloaja po Sarajevu, u gradu pripadnici TO i ostalih samoorganizovanih formacija
napadaju objekte JNA, ukljuujui i komandu Druge vojne oblasti gdje se nalazi Kukanjac.
Photo: Stock
Tog dana diverzijom iznutra je unitena glavna pota i u gradu je ostao u funkciji neznatan broj
telefonskih linija. Urednik sa Televizije Senad Hadifejzovi stupa u kontakt sa uhapenim
Izetbegoviem. U otvorenom programu ga pita: Koji je Va status u Lukavici? Izetbegovi
odgovara: Mislim da sam kidnapovan. Bosansko stanovnitvo saznaje za sudbinu
predsjednika. Nastaje ok.
U TV studiju sjede Fikret Abdi i Jerko Doko. Jedini nain na koji su kao lanovi Predsjednitva
mogli komunicirati sa predsjednikom bio je preko direktnog ukljuenja u TV program. Gani
govori Aliji da je njegovim zarobljavanjem zarobljena i Bosna, a Alija mu doslovno odgovara:
Sada me ti zamjenjuje.
"Meni se Alija i ne obraa. Ignorira mene i Kljuia, a kasnije se moj dolazak u TV studio u
kojem nisam progovorio ni rijei, jer sam svjestan da je u pitanju igra, velika igra, u javnosti
interpretira kao pokuaj dravnog udara, kae Abdi, koji smatra da je tog i prethodnog dana
dravni udar, zapravo, izvrio Izetbegovi. On je u Lisabonu potpisao sramni sporazum i krenuo
je u podjelu Bosne, a da bi se to prikrilo, izmiljeno je kako sam ja pokuao izvriti dravni
udar, kae Abdi.
Njegovi suradnici smatraju da je igra bila neto ira i smiljena kako bi se omoguio, koliko je
mogue bezbolniji, izlazak JNA iz Sarajeva. Sljedeeg dana se pregovara o deblokiranju
komande JNA na Bistriku i razmjeni Izetbegovi - Kukanjac. Pregovori poinju ujutro u sedam i
traju do 15 sati. Ja sam bio ostavljen od mojih, to je bio osmi dan izdaje, kae Kukanjac, za
kojeg je od 27. aprila - kada je proglaena SRJ, to je uo preko televizije - poela tragedija.
BiH dobila nezavisnost i moja mala vojska se nae u dvije tue meunarodno priznate drave...
i ja sam definitivno bio otpisan.
U meuvremenu je Izetbegovi sa komandantom UNPROFOR-a Luisom Mekenzijem prebaen
u komandu JNA odakle zajedno sa Kukanjcem u transporteru na elu kolone treba krenuti iz
kasarne do linije razdvajanja. Pratie ih konvoj JNA koji e na taj nain razmjenom izai iz
grada.
U komandi JNA traje drama. Kukanjev zamjenik, potpukovnik Enes Taso se sjea: Bio sam
ubijeen da e konvoj JNA biti napadnut. Traio sam da vojska iz komande izae pod vatrom
kako bi nam pritekla u pomo eskadrila sa bihakog aerodroma. Kukanjac odbija prijedlog. Nii
oficiri se bune traei da Kukanjac bude smijenjen.
U transporteru koji je krenuo iz komande JNA se nalaze: Izetbegovi, njegova kerka Sabina i
ministar unutranjih poslova Jusuf Puina. Preko puta njih sjede: Kukanjac, novinar Nedeljko
Dereti i jedan oficir UNPROFOR-a. Na mostu Drvenija, Jovo Divjak provjerava da li se
Izetbegovi nalazi u transporteru i puta ga da ide dalje. Na mostu Skenderija u jednom trenutku
poklopac transportera se ponovo otvara. Proviruje zamjenik komandanta specijalne jedinice
MUP-a BiH Zoran egar.
Tog dana u Dobrovoljakoj ulici ubijeno je est pripadnika JNA, a 186 vojnika i oficira je
zarobljeno: Sarajevo, 3. maj 1992.
Photo: Nedeljko Dereti
Kukanjeva teorija zavjere kae da su Izetbegovi i on trebali nesretnim sluajem poginuti
prilikom razmjene, jer je Izetbegovi u Lisabonu potpisao trojnu podjelu BiH, pa su njegovi
htjeli da ga se rijee. S druge strane, Kukanjac kae da su mu oni koji su mjesec dana
neprestano gaali grad sa brda mogli pomoi, ali nisu: Niko nije mrdnuo malim prstom da nama
pomogne... To je dokaz da smo mi trebali nastradati zbog nekih drugih razloga. Oni koji su se
junaili prije toga i mjesec dana gaali Sarajevo sa brda, bez ikakve potrebe i razloga, mogli su
mi pomoi bacajui kamenice, ali su imali zadatak da to ne uine.
Izetbegovi je, pak, na sjednici Predsjednitva prethodni dehenemski dan rezimirao rijeima:
Mislim da je namjera bila da se nekako Kukanjac izvue. A da se ja, nekim sluajem, predam
SDS-u. Mislim da je tako otprilike scenario napravljen. Da me ugrabe ovi SDS-ovci na cesti. To
je otprilike tako neto bilo skontano.
Tog dana u Dobrovoljakoj ulici ubijeno je est pripadnika JNA, a 186 vojnika i oficira je
zarobljeno. Drugi maj Izetbegovi je u svojim memoarima nazvao danom kada smo konano
pobijedili strah od etnika. Na mjesto Hasana Efendia ubrzo je imenovan Sefer Halilovi.
Dvadeset petog maja u Carevoj damiji, imam, hafiz Halid ef. Hadimuli dematu je saoptio:
Komandant bosanske vojske zove se Sefer Halilovi. Dajte beat da ete biti iza njega, jer ovo je
borba za muslimane i spas dina. Hafiz Hadimuli, rijetko potovana figura u Starom Gradu,
tretiran je vie od obinog imama i hafiza. Veina prisutnih nije znala ko je Halilovi, ni
Halilovi sam nije znao da hafiz Hadimuli alje ovakvu poruku dematu, ali su bespogovorno
rekli: Dajemo beat.
Hafiz Hadimuli, vrsni poznavalac historije muslimana i one ope, poznavalac jezika i tuma
kultnog sufijskog djela Mesnevija koje su tumaiti mogli samo odabrani, shvatao je
dramatinost situacije. Pred njegovom je damijom jo samo jednom dat ovakav beat. Na
svebosanskom saboru, u septembru 1831. u Sarajevu, ispred Careve damije, prisutni su poloili
zakletvu na Kuran da e biti odani Huseinu kapetanu Gradaeviu i objavili da, uprkos
potencijalnoj propasti i smrti, nee biti odustajanja.
* Slijedei nastavak feljtona objavljujemo u petak, 18. decembra