SADRAJ:

1. Uvod .................................................................................................................................................... 4
1.1. Drvo u povijesti graditeljstva............................................................................................................... 4
1.2. Djelatnost tesara..................................................................................................................................... 6
1.3. Drvene konstrukcije ............................................................................................................................... 6

2. DRVO ................................................................................................................................................. 7
2.1. Botaniki dijelovi drveta ....................................................................................................................... 7
2.2. Karakteristini presjeci debla.............................................................................................................. 8
2.3. Rodovi i vrste drveta ............................................................................................................................ 9
2.4. Tehnika svojstva drva ....................................................................................................................... 11
2.5. Pogreke drva ...................................................................................................................................... 14
2.6. Bolesti drva ........................................................................................................................................... 16
2.7. Zatita drva............................................................................................................................................ 16

3. DRVENA GRAA ......................................................................................................................... 17

3.1. Podjela tehnikog drva ...................................................................................................................... 17
3.2. Vrste drvene grae.............................................................................................................................. 18
3.3. Volumen grae ...................................................................................................................................... 19

4. Tesarski pribor, alat i pomagala ................................................................................................ 21

5. VEZNA SREDSTVA....................................................................................................................... 23
5.1. Drvena vezna sredstva....................................................................................................................... 24
5.2. elina vezna sredstva ...................................................................................................................... 25

6. TESARSKI VEZOVI ....................................................................................................................... 28

6.1. Vezovi horizontalnog produenja..................................................................................................... 28
6.2. Vezovi vertikalnog produenja.......................................................................................................... 31
6.3. Vezovi pravokutnog sudaranja ....................................................................................................... 33
6.4. Vezovi kosokutnog sudaranja........................................................................................................... 34
6.5. Vezovi uglova ........................................................................................................................................ 35
6.6. Vezovi pojaanja.................................................................................................................................. 37
6.7. Vezovi krianja ..................................................................................................................................... 37
6.8. Vezovi proirenja .................................................................................................................................. 38
6.9. Odreivanje dimenzije obrade tesarskog spoja........................................................................... 39
6.10. Izrada tesarskog spoja...................................................................................................................... 40
6.11. Tehniki i radioniki nacrti............................................................................................................... 41

7. PRIPREMNI RADOVI .................................................................................................................... 42

7.1. Iskolavanje tla...................................................................................................................................... 43
7.2. Nanosna skela ....................................................................................................................................... 44

8. ZATITA ISKOPA........................................................................................................................... 45
8.1. Oblici iskopa i nasipa .......................................................................................................................... 45
8.2. Naini zatite iskopa............................................................................................................................ 47

9. OPLATA ZA BETONSKE KONSTRUKCIJE.......................................................................... 49

9.1. Projektiranje oplate .............................................................................................................................. 53
9.2. Izrada oplate........................................................................................................................................... 54
9.3. Skidanje oplate oplatnih sklopova ............................................................................................... 56
9.4. Standardna daana oplata ............................................................................................................... 57
9.5. Pomina oplata...................................................................................................................................... 70
9.6. Klizna oplata .......................................................................................................................................... 70
9.7. Prijenosne ili penjajue oplate .......................................................................................................... 72
9.8. Tunelska oplata..................................................................................................................................... 73
9.9. Oplatni sklopovi .................................................................................................................................... 74
9.10. Skele ...................................................................................................................................................... 88

10. DRVENI STROPOVI ..................................................................................................................... 94

11. DRVENA STUBITA.................................................................................................................... 99
12. KROVITA ................................................................................................................................... 103
12.1. Prazno krovite ................................................................................................................................. 109
12.2. Krovite s pajantom......................................................................................................................... 111
12.3. Krovite s pajantama i podvlakama ............................................................................................ 112
12.3. Krovne stolice ................................................................................................................................... 113
12.4. Krovne visulje.................................................................................................................................... 117
12.4. Kombinirana krovita ...................................................................................................................... 118
12.5. Reetkaste krovne konstrukcije ................................................................................................... 122
12.6. Lamelirane krovne konstrukcije ................................................................................................... 124
12.7. Krovni pokrov.................................................................................................................................... 126

13. Ugradnja betona i armature.................................................................................................... 130

Literatura:........................................................................................................................................... 140

1. Uvod
1.1. Drvo u povijesti graditeljstva
Oduvijek drvo slui ovjeku za ogrjev, izradu orua, oruja, pomagala, vozila, amaca, brodova itd. a
najznaajnija je bila upotreba za graevinske drvene konstrukcije.

Drvene konstrukcije prethistorijskog doba

Osim prirodnih spilja, koje su ljudima prethistorijskog doba sluile kao nastambe, kopali su ljudi
"rovove u zemlji, pokrivali ih drvenim trupcima, granjem i zemljanim nasipom, ili su oko kruno
iskopanih jama zabijali drvene kolce, povezivali ih pleterom od iba i omazivali blatom, pokrivali
granjem, aom, slamom, trskom i sl., pa su i to bile prvobitne nastambe ljudi. osobito u visinskim
krajevima i umskim proplancima. Takve primitivne manje ili vee drvene kolibe gradile su se od
davnih vremena sve do naih dana.
Sauvani su ostaci interesantnih drvenih nastambi iz mlaeg kamenog doba (prije 3.500 - 5.500
godina) podignutih iznad povrina rijeka, potoka i movara (uglavnom za bolju zatitu od
neprijatelja, zvijeri i poplava). To su sojenice s konstruktivnim elementima od okljatrenih stabala s
ostavljenim raljama na gornjim krajevima. Tako prireeno drvo nas narod naziva sohe, soje i
sove, prema emu su spomenute graevine nazvane sojenice, odnosno knjievno sojenice.
Sohe su se kao piloti zabijali u dno rijeke tako da je raljasti gornji dio strio iznad vodene razine.
U ralje su se umetali krajevi horizontalno poloenih stupova, koji su tvorili platformu za jednu ili
vie koliba za nastambu.
Ostaci sojenica otkriveni su tek u prolom stoljeu, najprije u mulju i tresetu nekih jezera u
vicarskoj i sjevernoj Italiji, a zatim i na drugim mjestima Evrope i ostalih kontinenata. U nas su
ostaci sojenikih naselja otkriveni na Uni blizu Bihaa, na Savi blizu Bosanske Gradike i nekoliko
njih na Cetini (npr. blizu Sinja). Neka primitivna plemena u Americi, Africi i Aziji podiu sojenika
naselja jo i danas.

Sojenice, drvene graevine iz mlaeg kamenog doba

Starodrevni arhitektonski oblici u kamenu nasljeuje jo starije

drvene elemente

Drvene konstrukcije starog vijeka

Prve svjetske civilizacije, koje su nastale na podruju donjeg toka Nila (Egipat) i Mezopotamije
(Asirija i Babilonija) upoznate su prvenstveno po sauvanim ostacima velebnih javnih graevina
(piramida, grobnica i hramova) podignutih prije 2.500 - 5.000 godina od kamena ili opeke. Prije tih
zidanih graevina podizale su se na tim podrujima drvene graevine, to se pouzdano dokazuje po
nainu oblikovanja kamena, jer mnogi konstruktivni elementi od kamena nasljeuju, oponaaju ili
podsjeaju na istovrsne elemente od drveta.
Klasina grka arhitektura (prije 2.100 - 2.600 godina) u obradi kamena takoer pokazuje
nasljeivanje istovrsnih elemenata od drveta, a isto vrijedi i za klasinu rimsku arhitekturu (kao
nasljednicu grke).
I u arhajskim i u klasinim kamenitim odnosno zidanim zgradama esto su mnoge dodatne
konstrukcije i ureaji (stropovi, krovita, podovi, vrata, prozori itd.) bili od drveta, to se vidi po
obraenim ili ostavljenim leitima u kamenu. Osim zidanih, bilo je i u gradovima mnogo drvenih
zgrada, a pogotovo u pokrajini i na podrujima bogatim drvetom. Ba su drvene zgrade i drvene
konstrukcije pogodovale katastrofalnom poaru Rima u vrijeme cara Nerona (godine 64.).

Drvena naselja nalazili su Rimljani gotovo na svim Evropskim podrujima koja su osvajali. Na osvojenim su
podrujima Rimljani podizali velike vojnike tabore za pojedine legije. Takvi su tabori bili utvreni iskopanim
kanalima, zemljanim nasipima i zabijenim koljem od drvenih trupaca. To su drveni bedemi ili palisade. Islueni a
zasluni rimski vojnici (veterani) dobivali su na osvojenim podrujima kao nagradu zemljita, uz obavezu da na
svakom dobivenom zemljitu podignu utvreno naselje ili koloniju, najee od drvene grae. Osim zidanih,
gradili su Rimljani i mnoge drvene mostove. Smioni takav most podignut je u vrijeme cara Trajana (prije vie od
1800 godina) preko Dunava na erdapu, gdje su nai i rumunjski graditelji podigli divovsku branu, pa su po
drugi put na tome mjestu povezane obale Dunava.

Drevne konstrukcije srednjeg vijeka.

Pri kraju starog i na poetku srednjeg vijeka vie se ruilo i unitavalo nego sto se gradilo i stvaralo.
Na starokransku i bizantsku arhitekturu iz rimskog vremena nastavlja se tek u IX i X stoljeu novi,
prema klasici grubi i nevjeti nain (stil) graenja, nazvan rana romanika ili predromanika, a u XI i XII
stoljeu vlada romanika (romanski = rimski stil), U XIII i XIV stoljeu vlada gotska (gotski stil), koja se
moe karakterizirati kao prva dosta originalna i vrlo monumentalna zapadnoevropska arhitektura.
U spomenutim stilovima gradile su se uglavnom kranske crkve i samostani sa zidovima i
stupovima od kamena i s masivnim svodovima (bez drvenih stupova). Drvene su konstrukcije u tim
zgradama bila uglavnom strma krovita. Od drveta su esto bila umjetniki obraena ulazna i druga
vrata, klupe (klecala) i slini pokretni ureaji.
Tijekom cijelog srednjeg vijeka grade se manji i vei utvreni zamci (gradovi, burgovi, kateli)
uglavnom od kamena, ali s drvenim krovitima. Vea naselja i gradovi takoer su se utvrivali
bedemima. Uz zidane, podizali su se u utvrenim veim gradovima i drvene zgrade, esto kao
viekatnice. Takav utvreni grad bio je u drugoj polovini srednjeg vijeka i dananji zagrebaki Gornji
grad (Gri), koji je, kao i drugi slini srednjovjekovni gradovi, vie puta bio rtvom poara, ba zbog
drvenih zgrada.
U umovitim a kamenom oskudnim evropskim krajevima gradila su se manja i vea naselja s
drvenim zgradama, a mnogi feudalni gospodari utvrivali su svoje drvene dvorce drvenim bedemima
(palisadama). Sauvana je pisana kronika iz sredine XII stoljea po kojoj se vladimiro-suzdaljski
knez Juraj Dolgoruki sporazumio sa susjednim ernigorskim knezovima o utvrenju boljarskog sela
Moskve za obranu od mongolskih navala. Moskva je opasana drvenim bedemima, pa je to bio prvi
Kremlj, na istom mjestu na kojem se poslije viekratnih unitenja i obnova nalazi dananji Kremlj.

Drvene konstrukcije novog vijeka.

U arhitekturi renesanse (XV i XVI vijek), te u arhitekturi baroka (XVII i XVIII vijek), drvene se
konstrukcije upotrebljavaju najvie za krovita znaajnih zidanih zgrada i za stropove prostorija i
dvorana na kojima ne bi odgovarali svodovi. Na nekim crkvama (bazilikama) ostavljala se
vidljiva drvena konstrukcija (slino kao u ranokranskoj arhitekturi), ali su se povrine ispod
pokrova oblagale posebnim drvenim elementima s ukrasnim obradama, a tako su obraivane i
vidljive povrine greda. Drveni su se stropovi nad znaajnim dvoranama esto kazetirali. a kazete su
se ukraavale umjetnikim rezbarijama.
Uz drvene konstrukcije na znaajnim zidanim graevinama treba posebno naglasiti umjetnika
drvorezbarska djela kao to su npr. korske klupe u katolikim katedralama (kod nas npr. u zadarskoj
katedrali) i ikonostasi u pravoslavnim crkvama (kod nas npr. u skopskoj crkvi sv. Spasa)
Zgrada sa zidovima od hrastovih platica u hrvatskoj Posavini

Zgrada gradske vijenice u Alsfeldu (Zap. Njemaka) s drvenim

kanatnim zidovima izgraena u XVI stoljeu

1.2. Djelatnost tesara

Drvo kao sinonim rada i preokupacije tesara, upotrebljava se od prvih civilizacija za razliite namjene
kao to su nastambe, namjetaj, alati, oruje, utvrde i razne inenjerske konstrukcije a njegova
primjena i danas se nije puno promijenila.
Njegovu upotrebu, kao prirodnog graevinskog materijala, omoguile su velike koliine razliitih vrata
drveta, lagana obrada, dobra konstruktivna svojstva kojima i danas dajemo prednost.
Danas tesar osim drveta u svom radu koristi i druge suvremene materijale kao to su elik, aluminij,
plastika ili guma koji su trajniji i jeftiniji materijali u odnosu na vrijeme eksploatacije ili broj upotrebe i
jednostavno su se nametnuli i istisnuli drvo ( osobito kod oplate i skele ).
Rad tesara nekad je zapoinjao u umi gdje je odabirao i ruio stablo, a danas se svodi na narudbu
drvene grae prema iskazu materijala ili nabavi drvene grae u trgovinama.
Zbog raznolikosti posla unutar tesarskog zanimanja javljaju se i specifine djelatnosti:
- oplatar
- skelar
- rezanje i piljenje grae
- izrada drvenih konstrukcija
- izrada krovnih konstrukcija
Tesarski radovi mogu se izvoditi na gradilitu, tesarskoj radionici ili tesarskom pogonu.
Zbog ekonominosti sve radove koji ne ovise o mjestu montae, kao to su priprema i krojenje
specifine oplate, krojenje drvenih konstrukcija, zatita drvenih elemenata za konstrukciju, izrada
skele, potrebo je izvoditi u pogonu ili radionici.
Na gradilitu e se vriti samo montaa.
Pogoni mogu biti organizirani kao isto tesarski ili u svom sastavu mogu imati i pilanu za piljenje i
rezanje drvene grae, te izradu proizvoda iz drveta za svoje potrebe. Najee se izrauje brodski
pod za oblaganje stropova i zidova. Izuzetno moe imati i industrijsku proizvodnju stolarije.

1.3. Drvene konstrukcije

Konstrukcije po svojoj namjeni mogu biti pomone i trajne.
Sama konstrukcija sastoji se iz drvenih elemenata, a da bi konstrukcija bila to vra i stabilnija
elementi se meusobno spajaju tesarskim vezovima ili spojnim sredstvima.
Obje vrste konstrukcija uspjeno se primjenjuju u izgradnji objekata arhitekture i inenjerskih
konstrukcija:
Pomone ili provizorne konstrukcije su one koje se nakon odreenog vremena demontiraju kao to
su skele, oplate ili provizorni mostovi.
Za konstrukciju moemo upotrijebiti obraeno ili neobraeno drvo, proizvode iz drveta ili preraevine.
U arhitekturi i inenjerskim konstrukcijama koriste se samostalno ili u kombinaciji s drugim
materijalima osobito elikom.
Oplate su pomone konstrukcije koje omoguuju oblikovanje svjeeg betona ili specifinih oblika
zidanih elemenata prema nacrtima.
Skela je takoer provizorna ili pomona konstrukcija koja nosi oplatu kao i gradivo prije nego li ono
dobije primjerenu vrstou i u tom vremenu ne smije popustiti (deformirati se ).
Od drvenih konstrukcija mogu se izraivati:
- brvnare
- privremeni stambeni objekti
- krovita objekata (stambeni objekti, tvornice, crkve, tornjevi i dr.)
- konstrukcije- za skladita, izlobene prostore
- zidovi
- stropovi
- podovi
- stepenice
- pokrovi
- oplate i skele zidanih i betonskih elemenata
- mostovi
- privremeni objekti i ograde na gradilitu
- oplate i skele tunela i mostova

2. DRVO
Uz kamen drvo je najstariji graevni materijal, koji se zbog dobrih svojstava koristi i danas.
Glede dugogodinjeg rasta i sporog postizanja tehnike kakvoe, u graditeljstvu ga koristimo tamo
gdje ga ne moemo zamijeniti drugim materijalima.
Do tog materijala dolazi se sjeom ili obaranjem stabala u prirodi. Razmjerno lakom daljnjom obradom
drvo dobije potrebne oblike i dimenzije. Slaganjem ili sastavljanjem odgovarajuih komada drveta
dobiva se pojedina drvena konstrukcija ili cijela drvena graevina.
Danas, drvo slui kao osnovni graevinski materijal, i to za :
1.
pomone (privremene) konstrukcije (skele, oplate,)
2.
nosive drvene konstrukcije (stubita, krovita)
Dobra svojstva su:
- relativno je jeftin (prirodni materijal),
- lako, jednostavno i jeftino se obrauje i sastavlja
- podnosi i velika tlana, vlana i posmina naprezanja,
- ima dobru vrstou i elastinost
- razmjerno malu teinu (13 puta laki od elika, 3 puta od betona),
- dobar je toplinski i zvuni izolator,
- otporno je protiv kiselina i soli,
- ugodno djeluje bojom i teksturom.
Loa svojstva:
- lako zapaljivo, pa drvena konstrukcija nije sigurna od poara
- vlaenjem bubri, a suenjem stee (radi)
- unitavaju ga crvotoine,
- u vlanim i neprozranim prostorijama pljesnivi i trune.
Zbog tih nedostataka nestali su mnogi drveni objekti iz prolosti.

2.1. Botaniki dijelovi drveta

Oblici stabla:
Drvo je viegodinja drvenasta biljka, sastoji se od:
- nadzemnog dijela - stabla,
- podzemnog - korijena.
Stablo se sastoji od kronje i debla. Kronja je ukupna masa grana, ogranaka, mladica, pupova,
listova, cvjetova i plodova. Deblo je sredinji dio koji nosi kronju i to najvaniji graevni
materijal.
Korijen je podzemni dio koji uvruje stablo za podlogu i upija iz tla vodu i hranjive tvari. ilite je
prijelaz iz korijena u deblo.

2.2. Karakteristini presjeci debla

Popreni presjek ima vie ili manje oblik kruga.
Na njemu se u obliku koncentrinih krunica vide: kora, liko, kambij, bijel, sr, godovi i srce.

Izmeu posljednjeg godinjeg prstena i vanjske kore nalazi

se poseban plat nevidljivih elija, koje e tvoriti idui god
(kambium). On je obuhvaen posebnim slojem (liko sprovodi
hranjive sokove, koje je korijen primio iz zemlje, u ostale dijelove
drveta sve do vrhova grana). A sloj vanjskog dijela je kora ili
mrtva kora.
Dok drvo raste, stanice se mnoe, pa svake godine nastaje u
drvetu novi plat stanica, koje se u poprenom presjeku
drveta vide kao koncentrini prsteni.
Nazivamo ih godovi ili godinji prsteni.
Po broju tih godova utvruju se starost drveta.

Elementarni kemijski sastav drva :

Strukturu drveta ini oko 95% organskih i oko 5% anorganskih tvari koje tvore stanice ili elije
drvene mase. Drvo je organska tvar sastavljena od ugljika, kisika, vodika i duika.
Prosjean kemijski sastav: ugljik (C) 50%, kisik (O) 43%, vodik (H) 6%, duik (N) 1 %.
Meusobnim spajanjem ovih elemenata nastaju dvije osnovne tvari od kojih su graene
stanine stjenke. To su celuloza i lignin. Stanine stjenke ine kostur drva. One su zapravo drvo.
Celuloza je bijela vlaknasta tvar bez okusa i mirisa. Sastoji se od ugljika, vodika i kisika. Od celuloznih
vlakana izgraen je kostur stanine stjenke slijepljen ligninom.
Lignin je smjesa raznih organskih tvari koje do danas nisu potpuno poznate.
Sporedni kemijski sastojci drva - to su tvari koje nalazimo u staninim upljinama, u meustaninim
prostorima ili sitnim upljinama staninih stijenki (smola, eer, krob, masti, ulja, i dr.)

2.3. Rodovi i vrste drveta

Razlikujemo dva glavna roda drveta: a) crnogorica (etinjae) i
b) bjelogorica (listae),
CRNOGORINO DRVO
Karakteristika ovog roda drveta je da kronja stabla ostaje zelena i preko zime jer mu lie,
odnosno iglice ne otpadaju.
a) Jela
- najrasprostranjenije gorsko drvo (raste u visinu do 50 m, a donji promjer i do 1,5 m).
- Drvo jelovog stabla je jelovina sa svojstvima: meko, elastino i lako se obrauje.
- Brzo propada u promjenama suhog i vlanog, ali ako je samo na suhom ili samo u vodi dosta je
trajna. U poprenom presjeku jelovina (drvo jelova stabla) je ukasto-bijele boje, jasnih
crvenkastih godova.
- Uporaba za graevne svrhe: za pomone konstrukcije (skele. potpore, oplate, podnice),
za tradicionalne (krovite) i suvremene inenjerske konstrukcije (reetkasti nosai).

b) Smreka
- u graevne svrhe se koristi kao i jelovina, za stolarske vie od nje jer su joj godovi sitniji i manje
uoljivi. Kompaktnija je i sadri vie smole, pa due traje od jelovine.

c) Bor
- Stablo bora dosee visinu do 40 m i promjer do 1 m. Ima vie smole, a i teina, vrstoa i tvrdoa
bora je vea nego kod jele i smreke, pa se i tee obrauje.
Teina, tvrdoa, vrstoa, smolavost i trajnost vea je nego u ostalih crnogorinih vrsta.
Trajna je i kad je povremeno u suhom i vlanom.
Borovina se koristi u niskogradnji za pilotiranje, za drvene mostove i sl. U visokogradnji za
vanjske dijelove prozora i vrata, za drvene rolete i dr,.

d) Ari
- iznimno listopadno drvo u rodu crnogorice (lie mu u jesen otpada).
U poprenom presjeku je ukasta sa tamnocrvenom jezgrom i gustim godovima.
Arievina je po svojstvima slina borovini, ali je i bolja jer ju ne napada crvotoina i "rad" joj je
neznatan (vrlo je tvrda, teka i ima najvie smole). Koristi se kao i borovina, ali i u vodogradnji i
brodogradnji.

BJELOGORINO DRVO
Karakteristika im je da preko zime ostaju golih grana, jer im lie u jesen otpadne, da na
proljee nanovo naraste.
a) Hrast - najvee i najuglednije stablo bjelogorinih uma. Dosee visinu do 80 m, a promjer panja
do 3 m (100 god). Hrastova graa je ukasto-smee boje.
Hrastovina je tvrda, vrsta, elastina, dobro podnosi promjene suhog i vlanog, a ako je stalno u
vodi, gotovo je vjena. Dobro se kala (cijepa) i lako obrauje. Napada je crvotoina. Kao tehniko
drvo koristi se u vodogradnji, mostogradnji, brodogradnji, za graevnu stolariju, namjetaj, parket,
furnir i dr.

b) Bukva - Dosee visinu do 50 m, a panj moe biti do 2 m. Kora bukve je glatka i bjelkasto-siva.
Nedostaci su joj: vitoperenje, "rad", podlonost crvotoini, umanjena trajnost na suhom i
propadanje u promjeni suhog i vlanog. Parena bukovina trajnija je i otpornija prema vitoperenju i
crvotoini. Bukovi furniri koriste se za izradu perploe.

VANIJE VRSTE GRAEVINSKOG DRVETA

Vrsta drva

IZGLED

CRNOGORINO DRVO
- jasnih godova, iste bijelo ukaste
boje, dugih vlakanaca bez smolnih
JELOVINA
kanala i razmjerno malo kvrga
SMREKOVINA

BOROVINA

- jasnih okruglih godova, sr i bijel iste

bijele ili svijetlo ute boje, smolni kanali
vidljivi jakog smolnog mirisa, dosta kvrga
- jasnih godova, crveno ute sri i
svijetlo ute bijeli, dugih vlakanaca,
bogata smolom

- jasnih godova, crvenkasto smee sri,

svijetlo ute i svijetlo crvenkaste bijeli,
lijepe strukture finih vlakanaca. Veliki
ARIEVINA
sadraj smole, ali smolni kanali slabo
vidljivi.
BJELOGORINO DRVO
- jasnih godova, svijetlo ute bijeli i
svijetlo ute do uto smee sri
HRASTOVINA

BUKOVINA

- gustih vlakanaca, nevidljivih pora,

svijetlo ute do crvenkaste boje

SVOJSTVA

UPOTREBA

- mekano, elastino, cjepljivo, lagano

obradivo, trajno ako je uvijek u vodi ili na
suhom. Radi malo smole na promjeni
vlage brzo propada
- kao i jelovina, pod vodom manje trajna

- kao graevno i stolarsko drvo i

gdje nije izloeno promjeni
vlage
- za oplate i skele
- kao jelovina

- vra, otpornija i tee obradiva od

jelovine. Trajnija na promjeni vlage.

- kao graevno i stolarsko drvo

gdje je izloeno promjenama
vlage
- za podove, stube, eljeznike
pragove
- kao i borovina i tamo gdje se
zahtjeva trajnost na promjeni
vlage.

- elastino, tvrdo i ilavo, lagano, cjepljivo,

otporno protiv insekata, tee obradivo.
Trajno na suhom i pod vodom, a vrlo
postojano i na promjeni vlage.
- najvre i najbolje tehniko drvo. Teko,
tvrdo, elastino, dobro cjepljivo i obradivo,
trajno na promjenama vlage.
- Tvrda, gusta, cjepljiva, trajna na suhom
ili stalno u vodi, ali na promjeni brzo
propada, jako se stee i bubri

EGZOTINA DRVA (inozemno)

Ebanovina Amerika
Palisander Amerika
Mahagonij Afrika
- vrlo kvalitetna drva, a slue za posebne umjetnike tvorevine.

10

- kao graevno drvo gdje se

zahtjeva trajnost i vrstoa
- kod mostova, kod radova u
vodi, eljeznikih pragova i sl.
- kao stolarsko drvo, za parkete,
stepenice

2.4. Tehnika svojstva drva

Moemo ih podijeliti u ove glavne grupe:
1.
estetska,
2.
fizika,
3.
mehanika i
4.
fiziko-kemijska.

2.4.1. Estetska svojstva

To su ona svojstva koja primjeujemo promatranjem obraene povrine drveta vidom,
opipom i mirisom. (zapaamo ih osjetilima vida, opipa, njuha).
Estetska svojstva vana su kod primjene drveta za unutranje dijelove zgrade (lamperija,
drvene obloge, parket, brodski pod, namjetaj), ali i za vanjske dijelove zgrade gdje se eli
postii lijep izgled (dijelovi krovita, stupovi).
a) Boja drva - prirodna boja zdravog, prosuenog, ravnog i glatko obraenog drva. Svako drvo
ima svoju posebnu boju. Nae domae vrste nemaju iste boje, nego su to mjeavine vie
boja. Na boju drva utjeu vlaga, svjetlost, toplina, gljivice i dr.
b) are drva ili tekstura to su "slike" na glatko obraenim presjecima drva (izgled drva poslije
mehanike obrade). Najvidljiviji dijelovi su godovi i drveni traci. Crnogorica ima izrazitiju teksturu
od bjelogorice.
c) Miris drva - potjee od hlapljivih kemijskih sastojaka. Svaka vrsta drva ima svoj poseban
prirodni miris. Miris moe posluiti kod raspoznavanja slinih vrsta drva i ocjenu zdravosti.
Neugodan miris drveta znak je truljenja.
d) Sjaj drva - odraz svjetlosti od glatko obraene povrine drva. Sjaj ovisi o stupnju glatkoe
povrine i o unutarnjoj grai drva. Na sjaj drva najvie utjeu drvni traci i irina kasnog dijela goda.
Prirodni sjaj drva poveava se uporabom voska, parafina, laka i drugih materijala za povrinsku
obradu. to je vei prirodni sjaj drveta, to je drvo kvalitetnije.
e) Finoa drva - pokazuje da li je drvo sitnije ili krupnije teksture. Finoa ovisi o vrsti drva, o mjestu i
brzini rasta, o hranjivosti tla, o klimi i drugim imbenicima.

2.4.2. Fizika svojstva

Fizika svojstva su svojstva drva koja se javljaju zbog djelovanja prirodnih sila kao to su
: gravitacija, kretanje vode, zvuk, toplina, struja i svjetlo.
a) Poroznost (upljikavost) - drvo je vrlo porozna (upljikava) materija. Poroznost se izraava u
postocima, kao odnos ukupnog volumena pora prema volumenu potpuno suhog drva.
b) Vlanost drva - u ivom stablu voda je raznosa hranjivih tvari. U drvu kao mrtvoj tvari kree
se suenjem prema van, vlaenjem prema unutra. Razlikujemo "slobodnu" i vezanu" vodu.
To je loe svojstvo drva jer utjee na vrstou, teinu i truljenje.
Prema postotku vlage drvo se dijeli na:
- sirovo, polu-suho, prosueno i suho.
- Sirovo drvo - posjeeno drvo, bez ogranienja vlage,
- polusuho je drvo s najvie 35% vlage,
- prosueno drvo ima najvie 20% vlage,
- suho drvo ima najvie 15% vlage.
Suenje drveta moe biti : prirodnim putem ili suenjem u suarama.
c) Hidroskopnost drva - svojstvo prilagoavanja vlanosti okolnog zraka. Ako je vlaga drva manja
od one u zraku, drvo upija vlagu, a ako je vea, ono je isputa u zrak. Hidroskopnost drva potjee
od celuloze. Vlaga drva ovisi o temperaturi. Via temperatura smanjuje vlagu, a manja je poveava.

11

d) Teina drva - budui da je drvo upljikava tvar, a u upljinama moe biti zrak, voda, smola i druge
tvari, treba razlikovati teinu iste drvne mase (za sve vrste je oko 1,5 g/cm3) i teinu drva sa
ostalim sastojcima, koju zovemo volumna teina drva. Teina drveta ovisi od vrste drveta,
vlanosti i od uvjeta rasta.
Prosueno drvo (s oko 15% vlage) prema volumnoj teini dijelimo u pet skupina:
- vrlo lako drvo do 499 g/dm3 (jelovina),
- lako drvo 500-599 g/dm3 (borovina),
- srednje teko 600-699 g/dm3 (hrastovina),
- teko 700-799 g/dm3 (bukovina).
- vrlo teko - vie od 800 g/dm3
Prosjena zapreminska masa drva u kg/m3
sirovo
zrano suho
vrsta drva
(30% vlage)
(15% - 20% vlage)
bor
700
520
jela
1100
450
smreka
730
470
hrast
1010
690
bukva
1070
720
Zapreminska masa za suho drvo (od 15% vlage) u kg/m
vrsta drva
minimalna
srednja
smreka i jela
300
430
bor obian
300
490
ari
400
650
hrast
490
680
bukva
390
650

suho
(< 15% vlage)
490
410
430
650
690
maksimalna
640
850
820
880
930

e) Promjena volumena drva - nastaje pri stezanju i bubrenju. Drvo se stee (skuplja) pri suenju,
kad vlaga padne ispod 30%, odnosno kada iz njega poslije slobodne vode pone izlaziti vezana
voda iz staninih stjenki. Bubrenje je poveavanje volumena zbog vlaenja, upijanja vode. Za
bubrenje i stezanje zajedno kaemo da drvo "radi".
Drvo ne "radi" u svim smjerovima jednako:
- najmanje je u smjeru vlakanca drva (oko 0,2%), neto vie u smjeru drvnih trakova (oko 4%), a
najvie u smjeru godova (oko 8%). "Rad" nije kod svih vrsta drva jednak.
Prema "radu", vrste drva svrstavamo u tri skupine:
- malog "rada" (borovina, arievina, smrekovina, jelovina),
- umjerenog "rada" (hrastovina, javorovina, brezovina),
- velikog "rada" (bukovina, grabovina, lipovina).
Posljedice bubrenja i stezanja drva su
vitlanje.

f) Vodljivost zvuka - drvo je dobar vodi zvuka.

Brzina zvuka u drvu 10-15 puta je vea nego u zraku, i slina je brzini zvuka kroz kovine (zrak oko
332 m/s, hrastovina 1381-4310, jelovina 5256 m/s, a eljezo 5000 m/s).
Drvo je materijal dobar za rezonanciju zvuka. Masivno drvo slabo upija zvuk i nije dobar
materijal za izolaciju zvuka. Zdravo drvo daje jasan i kratak zvuk. Trulo drvo daje tihi zvuk.
g) Vodliivost topline; drvo je lo vodi topline, a to znai da je dobar izolator.
Vlaga drva poveava tu vodljivost.
h) Vodljivost elektriciteta; drvo je lo vodi elektriciteta. Vlaga poveava vodljivost struje, a smola je
smanjuje. Posve suho drvo smatramo elektrinim izolatorom.
i) Vodljivost svjetlosti i rendgenskih zraka; drvo ne proputa svjetlost, a rendgenske zrake kroz
njega lako prodiru to omoguuje promatranje njegove unutarnje grae.

12

2.4.2. Mehanika svojstva

Mehanika svojstva drva su svojstva koja pokazuje drvo pri djelovanju vanjskih sila.
a) Tvrdoa drva - opiranje prodiranju drugog materijala u njegovu masu.
Suho drvo tvre je od vlanog. Jezgra je tvra od bijelikovine. Donji dio stabla je tvri, a
gornji meki. Bjelogorica je tvra od crnogorice.
Postoji 6 skupina tvrdoe drva:
- vrlo meko drvo (ispod 35 N/mm2) (smrekovina, topolovina, jelovina)
- meko drvo (35-50 N/mm2) (arievina, brezovina, vrbovina)
- srednje tvrdo (50-65 N/mm2) (kesten, empres, brestovina)
- tvrdo drvo (65-100 N/mm2) (hrastovina, javorovina)
- vrlo tvrdo drvo (100-150 N/mm2) (maslinovina)
- tvrdo kao kost (preko 150 N/mm2) (gvajakovina)
b) vrstoa drva - opiranje vanjskim silama koje mu nastoje promijeniti oblik.
Razlikujemo vrstou na tlak, na vlak, na savijanje, na sukanje, na smicanje i na izvijanje.
Najvanije svojstvo koje se trai od drveta koje e se upotrijebiti za graevinske konstrukcije.
Na vrstou drveta utjeu: vrsta drveta, gustoa (zapreminska masa), graa drveta,
vlanost, pogreke u drvetu, nain obrade itd.
U odnosu na poloaj vlakanaca i godova razlikujemo:
1.tlana vrstoa u smjeru vlakanaca tII
- okomito na smijer vlakanaca t
2.vlana vrstoa u smjeru vlakanaca vII
- okomito na smijer vlakanaca v
3.vrsta na savijane okomito na smijer vlakanaca s
4.vrstoa na smicanje u smjeru vlakanaca smII
c) Cjepljivost - sposobnost rastavljanja drva u uzdunom smjeru pri prodiranju klina u procjep.
Najvea cjepljivost je u smjeru drvnih trakova.
d) Elastinost - svojstvo vraanja u prvobitni oblik prestankom djelovanja optereenja.
Elastinost ovisi o pravilnosti grae, o stupnju vlanosti, o teini drva, o vrsti drva, o starosti drva, o
mjestu na kojem je drvo raslo, o klimatskim prilikama, o poloaju prema suncu i o vremenu sijee.
e) ilavost - svojstvo drva da se djelovanjem vanjskih sila moe savijati iznad granice
elastinosti, da ne doe do loma. Svako drvo koje je ilavo, ujedno je i elastino. ilavost i
savitljivost protivna su svojstva od krhkosti i lomljivosti. ilave vrste drva su : vrba, jasen, breza,
topola, brijest, a krhke : bor, bukva, javor, bagrem.
ilavost se poveava zajednikim djelovanjem topline i vlage.

2.4.3. Fiziko-kemijska svojstva

Fiziko-kemijska svojstva drva su svojstva pri djelovanju vanjskih i unutarnjih sila koje nastoje
promijeniti anatomsku grau i kemijski sastav drva.
a) Trajnost drva - vrijeme u kojem se ne mijenjaju njegova prirodna svojstva. Mjerila za prosudbu
trajnosti su vrstoa, tvrdoa, boja i ogrjevna snaga. Dotrajalo drvo ima znatno promijenjena ta
svojstva.
Trajnost drva ovisi o vrsti drva, o vremenu sijee, o vlazi, o temperaturi, o gljivicama,
insektima, o mjestu i nainu uporabe.
Prema trajnosti drvo se svrstava u tri skupine:
- dugotrajno: hrast, ari, bor (u prostorijama gdje je dobro zatien do 500 god., u dodiru sa
zemljom do 12 god),
- trajno: smreka, jela, jasen (zatien do 100 god.,, u dodiru sa zemljom do 6 god.)
- kratkotrajno: bukva, topola, vrba (dobro zatien do 50 god., u dodiru sa zemljom 4 god.).

13

2.5. Pogreke drva

Drvo je organski materijal koji nastaje prirodnim procesom rasta, pa u njemu mogu nastati pogreke.
Prema uzrocima greke drva dijelimo u pet skupina:
- greke u grai drva, greke od uzroka fizike prirode, greke u boji i konzistenciji te greke od
insekata.
1) GREKE U GRAI DRVA
a) Uljebljenost u poprenom presjeku drvo nema oblik kruga, nego neki nepravilan oblik. Takva
debla nisu za piljenu grau, jer bi se nepravilno utezala i bubrila.
b) Ekscentrino srce srce nije u sreditu presjeka, pa drvena graa nije jednake gustoe.
c) Dvostruko srce nastalo je sratanjem dvaju istovrsnih stabala, pa greda nije jednolike gustoe.
d) Krivudavost godova - godovi u poprenom presjeku nisu pravilne nego uzgibane krunice, to
daje lijepu teksturu, ali umanjuje vrstou.
e) Krivudavost vlakanca najbolje se vidi na uzdunom presjeku. Drvna vlakanca su krivudava. Drvo
se tee obrauje.
f) Usukanost ice - elementi grae drva teku spiralno oko osi debla. Najbolje se zapaa na deblu bez
kore, malo ispucanim od suenja.
Veliina usukanosti mjeri se otklonom ice na rnetar duine:
- mala usukanost: otklon manji od 5 cm na 1 rn,
- srednja usukanost: 5-10 cm na 1 m,
- velika usukanost: otklon vei od 10 cm na 1 m.
g) Kvrge su ostaci grana u drvu. One umanjuju vrstou, cjepljivost, elastinost i ilavost drva.
Razvrstavamo ih po sraslosti, veliini, po obliku i stupnju zdravosti.
Po sraslosti : srasle i nesrasle
Po veliini : kvrice do 6 mm promjera za etinjae, do 10 mm za listae.
male kvrge do 20 mm
velike kvrge preko 20 mm
Po obliku : kvrge su okrugle ili eliptine
Po zdravosti : zdrave i trule
h) Smolavost upljine u drvu etinjaa ispunjene
smolom. Smola oteava obradu drva, ali titi drvo.

2) GREKE OD UZROKA F1ZIKE PRIRODE

To su greke (oteenja) nastale djelovanjem vjetra, kie, smrzavanja, topline, mehanikih povreda i
dr.:
a) Krune pukotine mogu nastati zbog utjecaja vjetra, hladnoe, gljivica i sl.
b) Radijalne pukotine su raspukline od studeni, koje idu od srca prema kori. Uzrok su im velika i
nagla hladnoa. Raspukline s vanjske strane vremenom zarastu.
c) Normalne pukotine nastaju naglim suenjem i skupljanjem vanjskih slojeva drva.
- Pukotine dopiru od kore do sredita.
- Napukline su male povrinske pukotine.
d) Vitlanje je iskrivljavanje drva zbog nejednoline grae.
Tipovi vitlanja su: izboenost, sabljastost, koritavost, vitoperenost.
- Izboenost je uzduna iskrivljenost duih piljenica po duini.
- Sabljastost je uzduna iskrivljenost po uzdunoj ravni.
- Koritavost je koritasta iskrivljenost po irini daske.
- Vitoperenost je spiralna uvijenost po duini.

14

3) GREKE U BOJI DRVA

Nastale su kao posijedice poremeaja normalnih ivotnih procesa drva. Te greke su:.
a) Srne mrlje nastaju povredom kambija. Na poprenom presjeku imaju polukruni oblik. Srne mrlje
ne umanjuju osjetno vrstou, a poveavaju estetsku vrijednost.
b) Dvostruka bijel vidi se na poprenom presjeku. U sri se nalazi prsten od nekoliko godova po boji i
svojstvima jednak bijeli. Ta greka smanjuje estetsku i tehniku vrijednost drva.
c) Neprava ili lana sr vidljiva je na poprenom presjeku, tamne je boje, a krunog, zvjezdastog ili
nepravilnog oblika, smjetena oko srca od kojega se iri prema periferiji. Neprava sr smanjuje
estetska svojstva, a poveava teinu, tvrdou i trajnost.
d) Prelost (piravost) je tip bijele trulei bukovine. Prethode joj crvenilo i neprava sr, a ona je
poetak trulei. Razni dijelovi na razliitim su stupnjevima trulei. Uzrokuju je gljivice, odn. prodor
kisika kroz oteenja u drvo. Prelost smanjuje sva tehnika svojstva drva.
e) Zelenjenje; povrina drva poprima prljavo zelenu boju razlirtog inteziteta. Uzrok su gljivice, a
greka se javlja kod drva koje lei na vlanoj zemlji. Zelenjenje podie estetska svojstva ako se drvo
nije poelo raspadati.
4) GREKE U BOJI I KONZlSTENCIJI DRVA
Te greke su krajnja faza greaka u boji. Pri iskoritenju i normiranju drva imaju drugaije znaenje,
jer kod njih dolazi do kemijske razgradnje lignina i celuloze. U te greke spadaju razne trulei. Kirteriji
za svrstavanje trulei: smjetaj u deblu, te ton boje.
a)Trulei
- prema smjetaju u deblu: sredinja, periferna, nepravilna
Trule prema tonu boje:
- bijela ; trulo drvo pokazuje bijeli ton,
- crvena ili smea: u poetku je svjetlijeg a kasnije tamnijeg
tona, opasnija je od bijele (hrast, vrba, bagrem, ari),
- uta : trulo drvo ima utu boju (bijeli hrast),
- proarana trule je tip bijele trulei sa smeim mrljama.
5) GREKE OD INSEKATA
Greke od insekata nastaju napadom razliitih insekata (kukaca) i njihovih liinki (larvi) na ivo,
oboreno, neobraeno i obraeno drvo, zbog hrane i sklonita. Tako nastaju buotine malih promjera
"muiavost" i veih promjera "crvotoina". Najei insekti koji napadaju drvo su: strizibuha, termit,
potkornjak, osa drvarica i dr.
6) GREKE OD OBRADE DRVETA
a) Lisiavost
To je greka koja se vidi kao zaostala oblina na grai kod dasaka, greda, gredica, a moe biti
jednolina ili dvolina
b) nejednakost debljine i irine
- ova greka nastaje skretanjem pile za vrijeme obrade trupaca
- mjeri se razlikom izmeu najvee i najmanje debljine, odnosno irine po duini daske.

15

2.6. Bolesti drva

1. Crvotoina vrlo opasne pogreke drva prouzrokuju neki kukci. Ti kukci snesu u drvo svoja
jaja iz kojih se izlegu liinke. Liinke, koje obino nazivamo crvi, pohlepno deru drvo, pa
izrauju itave labirinte upljih kanala. To je poznata crvotoina, koja se esto opaa tek pri
samoj obradi drveta.
Crvotoina napada drvo u rastu, na skladitima, u gotovim konstrukcijama, pa je to jedan od
najopasnijih uzronika propadanja drveta.
2. Gljiviavost Sitni biljni organizmi, a s njima i specijalne gljive napadaju i drvo u rastu i
oboreno drvo i drvo u konstrukcijama. Gljiviavost se osobito razvija kad je drvo u
zatvorenom, vlanom i mranom prostoru. Razvija se u temp. od 18 220C, a ve kod 350C
bakterije gljiviavosti uginu.
3. Trule Trule uzrokuju sitni organizmi i gljivice, koje drvo potpuno unite.

2.7. Zatita drva

Da bi se poveala trajnost drva i sprijeile bolesti drva, crvotoine, gljiviavost i trule
provodimo ove postupke:
Skidanje kore potrebno je to prije nakon sjee, jer se liinke crvotoina nalaze pod korom.
Suenje predstavlja najbolju zatitu drva. Suenjem
drveta se isparava voda koja je uzrok trulei.
Prirodno suenje traje nekoliko godina, a umjetno u
suarama nekoliko tjedana (izloeno je strujanju
toplog zraka).
Nagorijevanie; pougljena povrina ne daje hranu bakterijama, a paljenjem nastaje i tanki sloj
katrana koji titi drvo od vlage. Nagorijevanjem se unitavaju ive bakterije i drvo se sui. Na
pougljenom dijelu organizmi ne nalaze hranu, pa ga ne napadaju.
Premazivanje uljima i smolama, bitumenom i katranom, lienje uljanim bojama i lakovima.
Najbolji su vrui premazi preko iste i suhe povrine drveta.
Tlano impregniranje u drveno tkivo se ubrizgavaju razliiti organski spojevi (cinkov klorid,
bakreni sulfat). Time se graa najbolje titi od napada bakterija i svega to uzrokuje trule i
crvotoinu.
Natapanje prosuenog drva 10-ak dana u bazenima s odgovarajuim kemijskim otopinama.
Injektiranje, umetanje specijalnih patrona s kemijskim otopinama u umjetne buotine, koje se
zatvaraju drvenim epovima.
Zatita od vatre; odvajanje od izvora vatre razmakom, oblaganje vatrootpornim materijalom ili
impregniranje.

16

3. DRVENA GRAA
Prema uporabi drvo se razvrstava u tri kategorije:
- tehniko drvo, kemijsko drvo i ogrjevno drvo.
Tehniko drvo mora biti prikladno za industrijske, zanatske i graevne prerade i proizvode.
Drvna industrija koristi drvo za izradu drvene grae, graevne stolarije, za namjetaj i za drvene
poluproizvode. (U zanatskoj uporabi drvo je neophodno u tesarskom, stolarskom, parketarskom,
roletarskom, drvotokarskom i drvorezbarskom obrtu).
Kemijsko drvo koristi se u industriji papira, celuloza, tanina i izdvojaka suhe destilacije.
Ogrjevno drvo; za ogrjev smije se koristiti samo ono drvo koje nije za tehniku uporabu. Prerauje se
u cjepanice duge 1 metar i prodaje u prostornim metrima.

3.1. Podjela tehnikog drva

Kvalitetne klase drva
Prema kvaliteti drva za konstruktivne potrebe drvena graa dijeli se u tri klase:
I.
klasa - graa naroite nosivosti (koristi se iznimno i to na mjestima velikih optereenja,
npr. za lijepljene lamelirane konstrukcije),
II.
klasa - graa normalne nosivosti (upotrebljava se za sve klasine drvene konstrukcije,
krovne konstrukcije, oplate, mostovi, skele,),
III.
klasa - graa male nosivosti (za manje optereene elemente kao to su
dijelovi oplata, skela, podupore i klinovi)
Uvjeti za razvrstavanje piljene i tesane grae jesu:
prisutnost greaka

trule
pukotine od suenja i raspukline od mraza

lisiavost;

vlanost

kvrgavost; zakrivljenost
Drvena graa za nosive konstrukcije mora biti vidljivo obiljeena :
- obiljeavanje se vri prema vaeim standardima (postojani ig) i sadri ove podatke :
1.
klasa drveta
2.
vlanost drveta
3.
datum oitavanja vlanosti
Prije nego to se drvo na taj nain obiljei potrebno je provesti kontrolu kvalitete koja se
sastoji od ispitivanja svojstava, pogreaka i bolesti drva.
S klasa upotrebljava se za puno drvo vizualno klasificirano (prema EN 338)
-- C klasa za meku grau i D klasa za tvrdo drvo)
MS klasa koristi se za ve prosueno drvo (strojna klasifikacija)
mehanika ispitivanja drva
GL ili BS klase koriste se za lamelirano drvo

17

3.2. Vrste drvene grae

a)
b)
c)
d)

obla graa
poluobla graa
tesana graa
piljena graa

A) Oblovina - neobraeno tehniko drvo.

Razlikujemo oblo drvo za izravnu uporabu i trupce za dalju preradu.
U oblo drvo za izravnu uporabu spadaju: stupovi (za skele, za vodove i dr.),
stupovi kod mostova, piloti za temelje, tunelsko drvo, obla brodarska graa i sitna
tehnika oblovina (tapovi, ruke).
Trupci se prerauju cijepanjem, tesanjem, piljenjem, rezanjem, ljutenjem i na druge naine.
B) Poluobla graa to je ustvari obla graa prerezana po dunoj polovini. Koristi se za razne
pomone elemente u graevinarstvu. Obraena i dotjerana poluobla graa moe posluiti za
oblaganje zidova i za izradu brvnara.
C) Tesana graa to je najkvalitetnija, a time i najskuplja graa.
Dobiva se uzdunim tesanjem oble grae (trupaca) tesarskim sjekirama. Danas se trupci teu samo
iznimno, a koriste se za uljepavanje raznih prostora (izlobene dvorane)
D) Piljena graa - dobiva se uzdunim raspiljivanjem oblovine ili trupaca
raznim vrstama pila. Elementi piljene grae su piljenice.
Piljena grada razvrstava se prema: debljini, poloaju u trupcu, krajenju, poloaju
srca, teksturi, odnosu debljine i irine i prema kakvoi.
Piljena graa je obino razvrstana u 6 vrsta, a to su :
- daske, platice, letve, gredice, grede i okrajci

Daske (smreka) su sljedeih dimenzija:

debljine: 18, 24, 28, 38, 48, 60, 76, 80, 90, 100 (mm)
irine: od 50 (mm) navie po 10 mm
duljina: od 3(m) do 6 (m) ili kratke od 1 (m) do 2,75 (m).
Letve
24/24, 24/38, 28/28, 28/38, 28/48 (mm)
Gredice 28/38, 38/48, 38/76, 48/48, 48/76, 60/60 (mm).
Grede irine od 8 22 cm (rast za 1 cm); visine 8 30 cm (rast za 1cm); duljine od 2 (m) navie

18

3.3. Volumen grae

3.3.1. Volumen oble grae
Danas se trupci ili debla rjee javljaju kao materijal u radu tesara.
Ipak kod privremenih konstrukcija, tekih skela, podupiranju kod iskopa tunela, zatiti iskopa kod
sanacije temelja, sanacije stropnih konstrukcija, zidova, greda bit e uobiajeni graevinski materijal.
Kod pilana proraun volumena oble grae je obvezno znanje. Mnoga poduzea kao i tesarski obrtnici
imaju malu ili veu pilanu koju koriste za rezanje grae za svoje potrebe a rjee za prodaju osim
moda za uslugu piljenja.
Obzirom da nae deblo ili trupac nije pravilni valjak ve krnji stoac sa dvjema bazama razliitih
promjera. Ove baze nisu idealni krugovi pa se do promjera dolazi mjerenjem promjera tesarskom
klupom ili metrom u dva okomita smjera te se na taj nain dolazi d o promjera d1 i d2 kao njihove
srednje vrijednosti.
Duinu trupca mjerimo metrom.
Openito volumen prizme ili valjka je povrina baze pomnoena sa njezinom visinom ili duinom.
V = A l m3 gdje je
V volumen u m3 na tri decimale 0,000
A povrina baze u sredini duine u m2
l duina trupca u m
Primjer 1.
Izraunaj volumen trupca koji ima zadano:
d1 = 54 cm = 0,54 m
d2 = 46 cm = 0, 46 m
l = 500 cm = 5,00 m
Prvo emo izraunati srednji promjer ds a zatim povrinu presjeka A a zatim volumen
(m3)

V= Al

ds =

d1 + d 2 54 + 46 100
=
=
= 50cm
2
2
2

ds = 0,50 M
Povrina presjeka je krug koji iznosi:

d s 0,50 2 0,25
A=
=
=
= 0,2125m 2
4
4
4
2

Kada uvrstimo u izraz za volumen dobijemo

V = 0,2125 5,00 = 1,0625
V = 1,063 m3
Primjer 2.
Izraunaj volumen trupca ako je zadano:
ds = 48 cm = 0, 48 m
l = 800 cm = 8,00 m

d s 0,482 0,2304
=
=
= 0,18086m 2
4
4
4
2

A=

V = 0,18086 8,00 = 1,4469

V = 1,447 m3

19

3.4. Volumen rezane grae

Izraunavanje volumena daski, letvi, gredica, greda te raznih trokutastih ili trapeznih lajsni koje su kod
rada tesara dosta este.

Volumen ovakvih elemenata bit e:

V = A l (m3) gdje je
V volumen u m3 na tri decimale 0,000
A povrina baze (pravokutnik, trokut, trapez) u m2
l duina elementa u m
Primjer1.
Izraunaj volumen gredica koje su duine 400 cm a presjek je 48/76 mm ako ih trebamo 40 komada.
V1 = A l
A = 0,048 0,076 = 0,003648 m2
Volumen jedne gredice je
V1 = A l = 0,003648 4,00 = 0,014592 m3 za jednu gredicu
Volumen za deset gredica n = 40 kom
V10 = V1 n = 0,014592 40 = 0,58368
V10 = 0,584 m3

Primjer 2.
Imamo 2,485 m3 daski debljine 24 mm. Treba odrediti koju povrinu moemo popoditi sa ovim
daskama.
V=Ad
2,485 = A 0,024
A = 2,485/0,024 = 103, 54166
A = 103, 54 m2
Primjer 3.
Koliko kubika daski trebamo za 136,48 m2 daane podloge ako je daska debljine 24 mm.
V=Ad
V = 136,48 0,024 = 3,2755
V = 3,276 m3

20

4. Tesarski pribor, alat i pomagala

Tesarski pribor
a) Pribor za mjerenje
- metar, dvometar, mjerea vrpca i mjerea letva

b) Pribor za obiljeavanje
- tesarska olovka, ravnalo, pravokutnik
- visak i libela

Tesarski alat
a) Alat za piljenje
- razne vrste pila

b) Alat za tesanje
- razne vrste sjekira

c) Alat za dubljenje
- razne vrste dlijeta

d) Alat za udaranje
- drveni malj, bat
- metalni eki

e) Alat za buenje
- builica i svrdla

21

f) Alat za poravnavanje

g) Ostali alat

Tesarska pomagala
Koristit emo ih kod opsenijih tesarskih radova gdje e nam biti od velike koristi u brzini izvoenja te
smanjenju fizikih napora.
Vei broj pomagala emo koristiti u tesarskoj radioni ili pogonu a manji na gradilitu a to su
nogare, radni stolovi, mjerila, ablone, titnici, ladice,

22

5. VEZNA SREDSTVA
Gotove drvene konstrukcije nastaju sastavljanjem pojedinih komada u tu svrhu obraene
drvene grae. Pojedini komadi mogu se meusobno povezati na razliite naine.
Za razliku od elinih i AB konstrukcija gdje su veze krute, kod drveta dolazi do pomaka, i to
na mjestima spojeva.
Vezna sredstva imaju zadatak da poveu dva ili vie drvenih elemenata u jednu cjelinu
(i sprijee pomicanje na mjestima spojeva elemenata).
Nosivost veznih sredstva odreuje se kod pomaka od 1,5 mm.
Na slijedeem dijagramu prikazana je nosivost veznih sredstava za drvo. Na njemu se moe
vidjeti kolika je nosivost avala, vijaka, modanika i ljepila uz doputeni pomak od 1,5 mm.

Najkvalitetnije vezno sredstvo je ljepilo,

a najloiji su vijci.
U drvenim konstrukcijama, ljepilo se smatra nepominom
vezom, a sve ostale veze su pomine.
Ne preporuuje se upotrijebiti razliita vezna sredstva u
jednom spoju.
Na nosivost jednog veznog sredstva utjeu :
preciznost izrade spoja
vlanost drveta

Prema materijalu od kojeg se izrauju vezna sredstva se dijele na :

1.
Drvena vezna sredstva
2.
elina vezna sredstva
3.
Ljepila

23

5.1. Drvena vezna sredstva

Jedna vrsta drvenih sredstava upotrebljava se za direktno vezanje dvaju komada drveta (drveni
avli, trnovi), a druga vrsta na razliite naine poboljava i uvruje povezanost pojedinih dijelova
konstrukcije (klinovi, modanici, kladice).
Drvena vezna sredstva izrauju se obino od tvrda drveta, najvie od hrastovine.
5.1.1. Drveni avli
- upotrebljavaju se dvije vrste drvenih avala (uglati i valjkasti).
I jedan i drugi se zabijaju u rupe krunog presjeka.
- stranica uglatog avla na njegovom gornjem dijelu treba biti 5% ua od promjera rupe, a promjer
valjkastog avla neka je 3% vei od promjera rupe.

5.1.2. Drveni trnovi

- to su zapravo drveni avli, koji su na oba kraja konini. Trn se zabija u jedan sastavni
dio konstrukcije, a drugi dio se nasauje na trn. Na vanjskim dijelovima konstrukcije
se ne vidi, kako su dijelovi po povezani.

5.1.3. Drvene klinovi

- izrauju se tesanjem ili piljenjem s dvije paralelne ili dvije skoene stranice i zatupljivanjem klina.

5.1.4. Drvene kladice

- razliita su oblika i veliine, a slue uglavnom za podloak jednog dijela konstrukcije,
koji se vee nekim drugim sredstvom.

5.1.5. Drveni modanici

- to su kladice od tvrda drveta, koje korisno sudjeluju u ve izraenom i drugim sredstvima
uvrenom spoju. Modanici se ugrauju u prethodno izvedene ljebove u grai koja se spaja

24

5.2. elina vezna sredstva

elina vezna sredstva mnogo su efikasnija od drvenih, pa je njihova upotreba redovita u
svim drvenim konstrukcijama.
elino vezno sredstvo ne samo da povezuje dijelove drvene konstrukcije, nego u drvenoj vezi
esto preuzima vaniju funkciju od drveta, jer odolijeva silama, kojima drvo bez elinog
veznog sredstva ne bi odolio.
5.2.1. AVLI
- to su iani komadi od glatkog elika koji su s jedne strane zailjeni, a na drugoj strani imaju glavu.
- dimenzije nekog avla oznauju se prema debljini i duini njegova trupa kao razlomak u
kojem brojnik znai promjer avla u 1/10 mm, a nazivnik njegovu duinu u mm.
npr. 25/60

- promjer trupa 2,5 mm (debljina)

- duina 60 mm

- u tesarstvu dolaze u obzir ove vrste :

20/45; 22/45; 22/50; 25/50; 25/55; 25/60; 28/60;
28/70; 31/70; 31/80; 34/90; 38/90; 38/100; 42/100.
Rad s avlima
- avli se zabijaju u drvo pri emu se vlakna drveta razmiu
- Za jednu vezu izvedenu s avlima potrebno je odrediti:
A) najpovoljniju debljinu avla
- debljina se bira prema debljini najtanjeg elementa u vezi kako ne bi dolo do kalanja (cijepanja)
drveta.
- najvea debljina avla treba biti d = a/8 do a/12
npr. ako je debljina daske 48 mm, kolika je najvea debljina avla kojeg zabijamo
a = 48 mm

------ d = 48/8 do 48/12 = 6 do 4 mm

B) dubinu zabijanja avla

- ovisi o sijenosti avla, a to je broj spojnih ploha koje sijeku avao.
a) za jednosjeni avao s = 12 d
b) za dvosjeni i viesjeni s = 8 d
C) Najpovoljniji raspored avala
- najvei razmak avala u jednoj vezi je 7a.
- nas zanima najmanji mogui razmak avala kako ne bi dolo do kalanja drveta
a)

puni redovi

b)

naizmjenini redovi

c)

dijagonalni redovi

25

5.2.2. VIJCI
1. Vijci bez matice
- upotrebljavaju se u mekom i nedovoljno suhom drvetu, jer bi se avli zbog svoje glatke povrina
izvlaili van zbog rada drveta.
- vijci imaju glavu sa zarezom, glatki valjkasti trup i dio sa spiralnim navojima
- vijci se razlikuju po veliini i po obliku glave
- duine vijaka = 10 100 mm
- u drvetu se najprije izbui rupa, i to neto plia od duine vijka, a
zatim ga se privrsti odvijaem.
- manji se vijci mogu zabijati ekiem, ali ne potpuno nego se do
kraja privrste navijaem.
2. Vijci s maticom
- sastoje se iz tri dijela :
a) vijak s glavom, glatkim valjkastim trupom i spiralnim navojem(lozom)
b) matica esterokutnog oblika s rupom i narezima za navrtanje na lozu.
c) ploica prstenastog oblika, koja se stavlja na drvo ispod matice, kako ga prilikom navijanja ne bi
glodala

26

5.2.3. GANG-NAIL PLOE

Zubate ploe ili ploe za avlanje proizvode se preanjem (tancanjem) iz elinog pocinanog lima.
Najee se proizvode u nekoliko standardnih veliina zubaca, u trakama razliitih dimenzija.
Razliitih su oblika zubaca a nastale su iz potrebe da se dugotrajan rad pojedinanog zabijanja avala
zamjeni brzom ugradnjom ploa velikog kapaciteta nosivosti. Nakon utvrivanja potrebne povrine, iz
traka se izrezuje ta povrina u obliku, prema obliku spoja i ugrauje preom.

5.2.4. Pijavice (skobe, klamfe)

- komadi plosnog eljeza, koji su na oba kraja zailjeni i pravokutno
zakrenuti dolje. Slue i za provizorne i za stalne vezove konstrukcija
(npr. za skele)
5.2.5. Karike (prsteni i obrui)
- kuju se od plosnatog eljeza i na sastavima zavaruju. Slue
za vezanje oble ili pravokutne grae.

5.2.6. Papue
- za povezivanje drvene konstrukcije sa, najee betonom.

5.3. LJEPILA
Lijepljene konstrukcije razlikuju se od klasinih drvenih konstrukcija zato to se ti elementi
spajaju u povrinama, a ne u tokama.
Buenjem rupa i izradom zasjeka i utora za umetanje tradicionalnih veznih sredstava slabi se drvena
konstrukcija, a vezanjem ljepilom ostaje cjelovita po itavoj veznoj povrini.
Vezanje drveta ljepilom zahtjeva precizan rad. Drvo mora biti dovoljno suho, a povrine koje e se
lijepiti potpuno ravne. Slijepljene dijelove treba umjetno stezati.
Lijepljene spojeve smatramo vrstim nepopustljivim spojevima.
Koriste se prirodna ljepila ivotinjskog ili biljnog porijekla, kao i sintetika ljepila od
umjetnih smola.

27

6. TESARSKI VEZOVI
Rijetko samo jedan komad drvene grae sainjava gotovu graevinsku konstrukciju.
To je npr. telegrafski stup koji kao obla graa preuzima konstruktivnu funkciju bez konane tesarske
obrade.
Sloenije drvene konstrukcije sastavljaju se redovno od mnogo pojedinih komada drveta. Svaki
pojedini komad povezuje se na razne naine s drugim komadom, a svi zajedno sloeni i povezani
tvore vrstu drvenu konstrukciju.
Mjesta, na kojima se meusobno povezuju pojedini komadi, moraju biti tako tesarski obraeni i
uvreni da konstrukcija kao cjelina odgovara svojoj svrsi.
Ta mjesta se obrauju razliitim nainima tesarske obrade i uvruju raznim veznim sredstvima, ve
prema tome kakva se vrstoa zahtjeva od gotove konstrukcije.
Vrste tesarskih vezova najlake se razlikuju po meusobnom poloaju dvaju glavnih elemenata
konstrukcije, koji se povezuju.
Glavne vrste tesarskih vezova su :
vezovi horizontalnog produenja
vezovi vertikalnog produenja
vezovi pojaanja
vezovi krianja
vezovi sudaranja
vezovi proirenja
vezovi uglova

6.1. Vezovi horizontalnog produenja

Ako dva drvena elementa treba meusobno povezati u horizontalnom smjeru, tj. prvi element produiti
drugim, onda se to moe izvesti na etiri naina :
To su : 1. sudar
2. prijeklop
3. prijevez (prijehvat)
4. uepljenje
ad 1) oba elementa se svojim eonim stranama priljube ili sudare, pa se nekim veznim sredstvo
meusobno poveu.
ad 2) zavrni kraj prvog i poetni kraj drugog elementa se prikladno obrade i meusobno preklope, pa
se onda uvrste veznim sredstvom.
ad 3) zavrni kraj jednog i poetni kraj drugog elementa prehvate se treim elementom, pa se oba
kraja prvih dvaju elemenata nekim veznim sredstvom uvrste s treim elementom.
ad 4) na zavrnom kraju jedne grede izradi se tzv. ep, a na poetnom kraju druge tzv. raskol (utor).
ep se umetne u utor i uvrsti veznim sredstvom.
Sva etiri naina upotrebljavaju se za sve vrste drvene grae, ali samo onda, ako je
mjesto veza poduprto nosivom konstrukcijom (npr. zid), jer ovi vezovi ne daju uvijek nosivoj
konstrukciji potrebnu vrstou.

28

Sudari
Ovi vezovi se izvode za nastavljanje dasaka pri izvedbi podova i oplata, za nastavljanje letava pri
letvanju krovnih povrina (nosioci pokrova), za nastavljanje greda pri izradi drvenih stropova, i za
druga nastavljanja, kad je ispod sudara vrsta podloga.
Sudari se izrauju kao ravni ili kosi sudari.
a) Ravni sudar u vezu horizontalnog produenja

b) Kosi sudar u vezu horizontalnog produenja

Prijeklopi
- dolaze u obzir uglavnom za povezivanje greda, kao masivnijih elemenata, a za povezivanje tanje
grae (platica, dasaka i letava) samo izuzetno. Takoer je dobro da je sustav spojenih greda iznad
nosive konstrukcije, koja bi podupirala vez.
a) Ravni prijeklop s ravnim sudarima u vezu horizontalnog
produenja

b) Ravni prijeklop s kosim sudarima u vezu horizontalnog

produenja

c) Prijeklop s epom na lastin rep u vezu horizontalnog

produenja

d) Ravni kvakasti prijeklop s ravnim sudarima u vezu

horizontalnog produenja

29

Prijevezi
- to su vezovi koji gotovo uvijek djeluju s elinim veznim sredstvima. Prednost prijeveza pred
prijeklopima je u tome to je tesarska obrada veza jednostavnija, i lake je sastavljanje konstrukcije.
- upotrebljavaju se za meusobno povezivanje greda u teim drvenim konstrukcijama.
a) Ravni prijevez s ravnim sudarima u vezu horizontalnog
produenja

b) Ravni prijevez s kosim sudarima u vezu horizontalnog

produenja

c) Kvakasti prijevez s ravnim sudarima u vezu

horizontalnog produenja

d) Kvakasti prijevez s kosim sudarima u vezu horizontalnog

produenja

e) Dvostruki ravni nasaeni prijevez u vezu horizontalnog produenja

Uepljenja
- rijetko dolaze u obzir za vodoravna produenja, jer se tesarskom obradom takvih vezova drvena
masa greda slabi vie nego obradom drugih vrsta vezova. Zato se ovi vezovi upotrebljavaju za
neoptereene ili slabo optereene drvene konstrukcije, no vez mora biti poduprt drugom nosivom
konstrukcijom.

30

a) Jednostavno uepljenje u vezu horizontalnog produenja

b) Uepljenje na lastin rep s nasatkom u vezu

horizontalnog produenja

6.2. Vezovi vertikalnog produenja

Potreba vertikalnog produenja nastaje kod svih vrsta drvene grae, ali ta su produenja najvanija
kod greda. Vertikalno postavljene grede u nekoj drvenoj konstrukciji najee imaju ulogu nosivih
stupova. (npr. stupovi drvenih mostova, pri izradi visokih skela, drvenih pilota za temeljenje i sl.)
Naini vezova vertikalnog produenja su :
1. sudari
2. prijeklopi
3. prijevezi
4. uepljenja

Sudari
- ovi vezovi dolaze u obzir samo za provizorne konstrukcije.
a) Sudar uvren trnom u vezu vertikalnog produenja

b) Sudar uvren epom u vezu

vertikalnog produenja

c) Sudar uvren karikom i pijavicama u vezu vertikalnog produenja

31

Prijeklopi
a) Ravni prijeklop s ravnim sudarima u vezu vertikalnog produenja

b) Ravni prijeklop s trobridnim sudarima u vezu vertikalnog produenja

Prijevezi
a) Dvostruki (etverostruki) ravni nasaeni prijevez u vezu
vertikalnog produenja

Uepljenja

a) Uepljenje s ravnim sudarima u vezu vertikalnog produenja

b) Uepljenje s trobridnim sudarima u vezu vertikalnog produenja

c) Krino uepljenje u vezu vertikalnog produenja

32

6.3. Vezovi pravokutnog sudaranja

- ovi sluajevi se najee javljaju izmeu stupova i greda
Vrste :

Nalijeganja
a) Nalijeganje s ravnim zasjekom u vezu pravokutnog
sudaranja
Prijeklopi
a) Puni ravni prijeklop u vezu pravokutnog sudaranja

b) Puni ravni prijeklop na lastin rep u vezu pravokutnog sudaranja

Uepljenja
a) Uepljenje punim epom u vezu pravokutnog sudaranja

b) Uepljenje dvostrukim
pravokutnog sudaranja

33

skraenim

epom

vezu

c) Uepljenje skraenim epom u vezu pravokutnog

sudaranja

d) Uepljenje skraenim epom s obostranim prijeklopom u

vezu pravokutnog sudaranja

e) Uepljenje skraenim
pravokutnog sudaranja

6.4. Vezovi kosokutnog sudaranja

a) Nalijeganje s kosim zasjekom u vezu kosokutnog sudaranja

34

suenim

epom

vezu

b) Puni ravni prijeklop u vezu kosokutnog sudaranja

c) Uepljenje punim epom u vezu kosokutnog sudaranja

d) Uepljenje skraenim epom u vezu kosokutnog

sudaranja

e) Uepljenje s kosim zasjekom u vezu kosokutnog

sudaranja

6.5. Vezovi uglova

- dva elementa u nekoj drvenoj konstrukciji tvore ugao onda, kad se jedan element jednim svojim
krajem upire u jedan kraj drugog elementa pod nekim kutem. Taj kut moe biti pravi, iljasti i tupi
ugao.
Osnovni vezovi uglova

a) Jednostavno horizontalno nalijeganje u vezu ugla

35

b) Jednostavno vertikalno nalijeganje u vezu ugla

c) Nalijeganje s kosim zasjekom u vezu ugla

d) Puni ravni prijeklop u vezu ugla

e) Vertikalni puni ravni prijeklop s grebenom u vezu ugla

f) Uepljenje punim epom u vezu ugla

g) Uepljenje skraenim epom u vezu ugla

36

6.6. Vezovi pojaanja

Dimenzioniranjem grede esto se ustanovi, da je za njezinu nosivost potrebna vea visina, nego to je
ima obina greda koja se dobiva na gradilitima. U tom sluaju treba obinu gredu pojaati tako, da se
na nju stavi i s njom povee jo jedna obina greda, pa se dobiva pojaana greda koja moe podnijeti
optereenje.

a) Pojaanje ravnom gredom

b) Pojaanje ravnom gredom s ravnim zasjecima

c) Pojaanje gredom i klinovima

6.7. Vezovi krianja

- kod ovih vezova dolaze u obzir vezovi nalijeganja (mala tesarska obrada), kao i vezovi na prijeklop u
kojima se tesarskom obradom oba elementa postie jaa povezanost.

Nalijeganja
a) Nalijeganje s ravnim zasjekom u vezu krianja

b) Nalijeganje kose grede sa zasjekom u vezu

krianja

37

6.8. Vezovi proirenja

a) Tupa uepljenja u vezu proirenja

b) Klinasta uepljenja u vezu proirenja

c) Uepljenja na utor i na pero u vezu proirenja

d) Uepljenja na dvostruki utor i na dvostruko pero u vezu proirenja

e) Uepljenje pomou letvice (pera) u vezu proirenja

38

6.9. Odreivanje dimenzije obrade tesarskog spoja

Ako se ne vri dimenzioniranje spoja tada emo do njegovih dimenzija doi na osnovu
iskustvenih veliina koje imamo u literaturi .
Primjer:
Odredi dimenzije obrade kosog prijeklopa s ravnim sudarom u vezu horizontalnog produljenja ako je
presjek 16/16 cm.

1. duljinu prijeklopa
lp = ( 2 3 ) v = ( 2 3 ) 16 = 32 48 cm
Znai da naa duina prijeklopa moe biti unur ovih granica a odabiremo takvu duinu prijeklopa koja
e biti djeliva sa 3, i odabiremo:
lp = 42 cm
2. razmak rupa za svornjake
ls = 1/3 lp = 1/3 42 = 14 cm
3. visinu sudara
hs = 1/6 v = 1/6 16 = 2,66 cm
mi moemo odabrati hs = 2,5 cm ili hs = 3,0 cm
Odabiremo hs = 3,0 cm
Na osnovu tovoga moemo nacrti u mjerilu na tesarski spoj sa dimenzijama obrade u nacrtu tlocrtu i
presjeku

39

6.10. Izrada tesarskog spoja

Priprema grae
Dobavljena graa se sortira a zatim se pristupa krojenju uz prethodno mjerenje, obiljeavanje
zacrtavanje.
Tesar mora pregledati svaki komad nabavljene grae i neispravnu mora zamijeniti.
Tesar mora struno ocijeniti svojstva i eventualne pogreke kako bi budua konstrukcija bila to vra.
Osobito treba pregledati elemente na savijanje u odnosu na kvrge, lisiavost, i vorove u smjeru
vlakanaca. Ovaj pregled svakog komada slui tesaru da pravilno oznai odnosno obiljei stranu ili "lice"
koja e se obraivati ime e se drvena konstrukcija biti vra a eventualni nedostaci e se izbjei.
Savjestan tesar e gredu koja je optereena na savijanje obiljeiti tako da e starije drvo (jezgru)
staviti na gornju stranu, a mlae drvo (bijelikovinu) na donju stranu.
Tesar mora paziti na kvrge, smjer vlakanaca i lisiavost i takvu grau obiljeiti, da ti nedostaci to
manje tete vrstoi konstrukcije.
Obiljeavanje drvene grede
Za svaki tesarski rad potrebno je na drvenoj grai mjeriti i zacrtati mjesto gdje e se obraivati.
Raznim standardnim grafikim oznakama obiljeit emo:
-lice elementa s jedne i druge strane na kraju
-sredinu elementa na vidljivim stranama
-kraj koji se okraje (ree)
-mjesto poetka obrade
-nepotrebne i suvine crte se precrtavaju vijugavo

Nakon toga obiljeavamo tesarske vezove.

Za ovo obiljeavanje koristimo pribor za mjerenje i obiljeavanje.
Ako se radi o veoj seriji koristiti emo ablone

Iskaz drvene grae

Na osnovu izvedbenog nacrta radit e se iskaz drvene grae.
Drveni elementi e se pozicionirati i upisati u tabelu koja slui da doemo do ukupnog volumena drvene
grae za itavu konstrukciju ili za odreeni dio:
Broj
pozicije
1
2
3

Naziv
elementa
rog
nazidnica
pajanta

Dimenzije
presjeka u m
0,10/0,14
0,14/0,14
0,10/0,14

Povrina
presjeka m 2
0,014
0,0196
0,014

Duina
elementa m
6,00
5,00
3,00

Broj
komada
20
4
10
ukupno

Volumen
elementa m3
1,680
0,392
0,588
2,660

Budui da su u nacrtima iste ili vidljive duine, pri nabavi drvene grae treba predvidjeti vee duine
za pojedine pozicije i to iz slijedeih razloga:
-tonog krajenja
-izrade preklopa
-izrade epova i slino
Ovo poveanje iznosi 10% za krae i 5% za due elemente.

40

6.11. Tehniki i radioniki nacrti

Nacrti u kojima e biti prikazana drvena konstrukcija bit e u mjerilima glavnog i izvedbenog
projekta u tlocrtima i vertikalnim presjecima i bez razlike iz njih neemo saznati i vrste vezova odnosno
detalje obrade.
Dimenzije drvene grae odredit e statiar u odnosu na veliinu optereenja, za odreenu vrstu drveta
a vrstu spojeva i spojnih sredstava nakon toga.
Tesarski spojevi mogu se odrediti i prema iskustvu koje nude razne knjige ali ako su detalji specifini
koji e se raunati i provjeravati na taj nain njihova vrstoa i kvaliteta.
Iz tehnikih nacrta doznajemo osnove o elementu: -dimenzije, vrstu drveta, poloaj u prostoru
Prikaz jednog nacrta krovita u tlocrtu i presjecima

Radioniki nacrti rade se nakon izvedbenih i to najee izvoa za svoje potrebe u u odnosu na
tehnologiju izrade drvenih elemenata i tesarskih spojeva.
Za razliku od tehnikog crtea radioniki nacrt sadrat e sve elemente obrade.
Radioniki nacrti radit e se za svaki element ili tesarski vez posebno koji e imati broj pozicije.
Primjer radionikog nacrta tesarskog spoja

PRESJEK

NACRT TESARSKOG SPOJA

11
14

14
14

11

7
14

14

42

14

TLOCRT

14

14

14

42

41

7. PRIPREMNI RADOVI
Izgradnja objekta prolazi kroz nekoliko faza:
1.
2.
3.
4.

Prethodni radovi
Projektna dokumentacija
Pripremni radovi
Graenje

Prethodni radovi: traenje svih potrebnih podataka o terenu, okoliu, podzemnim vodama, klimi... i
svim elementima koji mogu biti vani za odreenu parceli ili objekt.
Projektna dokumentacija: Kada investitor (osoba ili poduzee koje osigurava novac za graenje)
narui projekt kod projektanta potrebno je da priloi "urbanistike uvjete", te niz podataka o vrstoi
terena, podzemnim vodama, klimi, prometnim vezama, i dr., to e biti podloga za izradu projektne
dokumentacije.
Projekt ili projektna dokumentacija - papirnati dio izvoenja objekta iscrtavanjem objekta u svim
njegovim karakteristinim dijelovima sa svim potrebnim pisanim prilozima.
Ukoliko su projekti izvedeni u skladu s urbanistikim uvjetima, te ostalim zakonima i propisima
komisija nadlena za graditeljstvo izdati e dozvolu za graenje.
Nakon odobravanja projektne dokumentacije investitor raspisuje natjeaj za izbor izvoaa.
Povoljnost izvoaa mjeri se u cijeni, vremenskim rokovima i kvaliteti.

Pripremni radovi: ukljuuju ureenje graevinske parcele na kojoj e se graditi budui

objekt (priprema terena, organizacija gradilita, ograda parcele, sigurnost ulaza,
kontejneri za tehniko osoblje, izvedba privremenih putova, deponij ...)
Urbanizam - nauna disciplina koja rjeava plansko (unaprijed smiljeno) i postepeno ureenje i
izgradnju gradova, naselja, industrijskih i turistikih naselja, parkova itd.
Urbanistiki planovi - sastoje se iz nacrta u mjerilu 1 : 1000 i pisanih odredaba i obrazloenja o uvjetima
gradnje. (pokazuje nain ureenja naselja, grada ili drave):
1. prostorni plan - plan velikog podruja (RH, upanija)
2. generalni urbanistiki plan - plan namjene povrina ireg podruja grada (ZG, ST..)
3. detaljni plan ureenja - detaljno ureenje dijela nekog naselja
GUP

DPU

23
10

3 4

17.4

K.. 7888/2
P =885 m2

P+1
GRAEVINSKA LINIJA

REGULACIJSKA LINIJA

SKLISKA ULICA

ULAZ NA PARCELU
POVRINA ZA GRAENJE
ULAZ NA PARCELU
ULAZ U KUU

42

3 4 3
40

vl. BILL GATES

P= 112 m2

11,6

Situacioni nacrt (dopunjeni dio urbanistikog plana) sadri podatke o veliini budueg objekta i njegovom
poloaju u odnosu na susjedne objekte i prometnice.

Graevinske parcele - povrine na kojima se moe graditi pod uvjetima opisanim

urbanistikim planom.
Na graevinskoj parceli utvrena je :
a) Regulaciona linija - crta koja dijeli graevinsku parcelu od javne prometne povrine
(linija ograde).
b) Graevinska linija - crta koja u situacionom nacrtu oznaava proelje zgrade.
Dakle, za svako graenje treba unaprijed nabaviti geodetski snimak parcele, ishoditi lokaciju
objekta u skladu s urbanistikim planom i skupiti podatke o zemljitu. Nakon toga se moe izraditi
projekt na osnovu kojega pribavljamo graevinsku dozvolu. Tek tada treba pristupiti povrinskom
ureenju gradilita i obiljeavanju temelja, a poslije toga izvrenju graevinskih radova.

Gradilite ureuje poduzee koje je preuzelo izvoenje radova, a sve u skladu sa

zatitom na radu.
Povrinsko ureenje gradilita - Dolaskom na graevinsku parcelu (prostor
namijenjen za graenje), treba odstraniti sve to bi smetalo buduoj zgradi, a i
graenju (rue se postojei objekti, uklanja se sloj humusa, drvee koje bi
direktno smetalo graenju i sl.).

7.1. Iskolavanje tla

Poslije povrinskog ureenja zemljita pristupa se obiljeavanju temelja budue graevine.
Obiljeavanje se mora izvriti po odobrenom situacionom nacrtu po kojem je obino ve u naravi
iskolena regulaciona linija. Trebamo jo odrediti i graevinsku liniju, ije se odreivanje vri mjerenjem
od rubova parcele.

Iskolavanje - odreivanje vanjskih rubova ili kontura budueg objekta, odnosno

prenoenje poloaja objekta sa nacrta na teren.
Izmeu dvije toke na regulacionoj liniji zategne se ica i uvrsti koliima. Tonim
odmjeravanjem okomito na regulacionu liniju odredi se poloaj graevinske linije. Na dva tako
odmjerena mjesta (A i B) treba zabiti kolie i u njihova tjemena avle oko kojih se omotaju krajevi
nategnute ice koja oznaava graevinsku liniju.
Odreivanje pravih kuteva najsigurnije je geodetskim instrumentima, ali se moe izvesti i uz pomo
tesarskog kutnika. (pomono sredstvo koje moemo lako napraviti na gradilitu i biti sigurni da emo
njime dobiti pravi kut. Radi se od uih dasaka, ali tako da se one izreu i spoje na pravilnim
udaljenostima.)

GRA. LINIJA

Nakon iskolavanja kree se s izradom nanosne skele

s koje e se izvriti obiljeavanje temelja.

43

7.2. Nanosna skela

Prema obiljeenim konturama zgrade, izrauje se tzv. "nanosna skela" s koje e se izvriti
obiljeavanje temelja, a nakon toga se iskopava tlo za predvienu dubinu temelja.

Nanosna skela - privremena drvena konstrukcija koja slui za nanoenje poloaja irine
i meusobnih udaljenosti buduih temelja, odnosno za obiljeavanje
temelja i prizemnih zidova zgrade.
Nanosna skela se sastoji iz drvenih kolia ukopanih u zemlju na mjestima sudaranja trakastih
temeljnih zidova, na koje se pribijaju daske s gornjim rubom u horizontali.
Na gornjim ivicama dasaka zasijecaju se mjesta koja oznaavaju irinu temelja i zatee ica izmeu
dvije paralelno postavljene daske suprotnih nanosnih skela. Odmjeravanjem irine temelja na gornjoj
stranici daske nanosne skele, postavljanjem i zatezanjem ica i sputanjem viska na tlo, odreuju se
toke i pravci kontura temelja. Polaganjem dasaka pljotimice po terenu, tako da im unutranje ivice
budu pod vrhom viska sputenog preko ica nanosne skele, fiksira se irina iskopa za temelje.
- nanosna skela, odnosno daske, podignuta je iznad terena od 80 - 100 cm.
- konture zgrade (temelja) na samom tlu obiljeavaju se uim daskama debelim 24 mm koje uz rub
iskopa ostaju dok se do njihove visine ne izrade temelji. Te daske tite rubove iskopa od oteenja i
uruavanja.

Sl. Primjeri nanosnih skela

Nanosna skela se koristi sve dok se ne zavri sa formiranjem i betoniranjem temeljnih greda

44

8. ZATITA ISKOPA
8.1. Oblici iskopa i nasipa
Iskopi zemljita ili tla izvodi se runo, strojevima ili eksplozivom to e ovisiti o kategoriji tla,
dubini iskopa i obliku kao i pojavi podzemne vode.
Iskopi openito mogu biti iroki i uski (slobodan rad bez ograniavajuih faktora- u odnosu na irinu,
dubinu ili duinu.
1. Temelji - graevinska jama, temelj samac, trakasti temelj

2. Zemljani objekti - kod prometnica

- nasip, usjek, zasjek, galerija, tuneli.

3. Specijalni temelji
piloti, zdenci ili bunari, kesoni, zamjena tla,

4. Nasipi u visokogradnji podloge, nasip izmeu temelja

5. Nasipi za nasute brane i nasipi za obranu od poplava

45

6. Rovovi koristimo ih za postavljanje razliitih cjevovoda i instalacija:

- kanalizacija i vodovod
- plinovod, naftovod
- toplovod, vrelovod
- elektron i telefonski kablovi
- signalizacija i energetski rovovi
7. Kanali oblici iskopa povezani su uz vodu
- dovodni i odvodni kanali
- plovni
- za navodnjavanje i odvodnjavanje (melioracija)
8. Gornji stroj kod prometnica cesta
9. Regulacija vodotoka ispravak horizontalnih elemenata vodotoka, proirenje i produbljenja korita,
zatita obala, osiguranja plovnosti a sve u svrhu protonosti i sigurnosti
10. Ostalo
- kosine nasipa ili usjeka
- utovar iskopanog materijala nakon miniranja u stijeni
- transport, razastiranje, planiranje i sabijanje zemljanih materijala u nasipu

Kategorija zemljita ili tla

Ova podjela je izvedena prema teini iskopa:
- lopate (razne vrste)
- kramp, poluga, klinovi
- eksploziv (barut i dinamit)
U principu imamo zemljane materijale, zbijene nasipe i trone stijene i stijenske materijale (stijene).
I. rastresita zemlja, laka i meka zemlja, isti pijesak, nevezani ljunak, humus, rastresiti les
Iskop lopate
II. - plodna zemlja, meka zdravica i pjeskua, laka pjeskovita glina, glinoviti pijesak, zbijeni pijesak i
sitniji ljunak u slabije vezivom zemljitu.
Iskop - aov ( tiharica )
III. vrsta i ilava zemlja ,zdravica, grubi poluvezan ljunak, utrinska zemlja s komadima kamena
samaca i prirodno vlana glina s malim postotkom pijeska.
Iskop - aov, kramp, budak ( krenica )
IV.
IV/1 slabije i dobro uvaljani nasipi, barska zemlja, kamena drobina, suha glina, glinenci, lapor
Iskop - pijuk, za odvaljivanje poluge i uskije
IV/2 trone stijene, lapor, meki i raspucani vapnenci, meki pjeari, konglomerati
Iskop - pijuk, za odvaljivanje poluge i uskije, razbijanje batovima i klinovima, barut
V.- srednje vrste stijene: vapnenci, pjeari, konglomerati, vulkanski tufovi
Iskop - barut, pijuk, za odvaljivanje poluge i uskije, razbijanje batovima i klinovima,
VI. vrste ali krhke stijene: jedri vapnenci, dolomiti, pjeari, konglomerati
Iskop - dinamit
VII. - vrlo vrste stijene: granit, gabro, porfir
Iskop - samo dinamit
Razlikujemo sraslo tlo i otkopano koje se razlikuje po svojim svojstvima iako se radi o istom tlu
(stijena - lomljeni kamen drobljeni kamen )

46

Karakteristike sraslog tla:

vea vrstoa
vea nosivost
vea stabilnost- manja mogunost uruavanja
tei iskop
Karakteristike otkopanog tla:
manja vrstoa
slabija nosivost
manja stabilnost- vea mogunost uruavanja
laki iskop
Voda u tlu
Veliki utjecaj na kvalitetu zemljita bit e koliina vode u tlu koje e odbrat vrstu stroja, nain iskopa i
zatitu.
Sama voda u tlu nastaje najee od oborina ili povrinskih voda (vodotoci, akumulacijska jezera,
jezera) koje prodiru u tlo.
U odnosu na koliinu ili postotak vode u jedinici
volumena tla imamo vlanost koja moe biti:
1. prirodna vlanost prosjena vlanost za neki
materijal
2. suhi materijal - ima manju vlanost od prirodne
3. zasieni materijali - imaju vee koliine vlage od
prirodne vlanosti
4. prezasieni materijali svaka upljina u tlu ispunjena vodom pa postaju plastini, tekui odnosno
itki (pijesak, ljunak, mulj, glina .. )

8.2. Naini zatite iskopa

U praksi imamo nekoliko sluaja ove zatite koja e prvenstveno ovisiti o dubini iskopa i
kategoriji tla te o pojavi i visini podzemne vode.
1. nije potrebna zatita jer je dubina iskopa manja a kosine iskopa su vertikalne pod 900
2. zatita pomou kosina
3. zatita pomou oplata kod irokih i uskih iskopa (tesarska, mehanika ili hidraulika)
4. specijalna zatita pomou zagatnog zida - pojava podzemne vode, duboki iskop i maleni prostor pa
se ne moe upotrijebiti dijafragma (u gradovima).
Zatita pomou kosina
Princip je ove zatite u tome da se izradom kosine spreava uruavanje tla to poveava sigurnost i
izvedbu radova.

Ove kosine moemo koristiti kod izrade usjeka i nasipa s time da su nam kosine nasipa blae za 1/3
nego kod usjeka.

47

Zatita pomou oplata

U principu imamo zatitu uskog i irokog iskopa koja se bitno razlikuje.
Zatita uskog iskopa je jednostavnija jer zatitu provodimo razupiranjem a kod irokog podupiranjem
Kod uskog iskopa zatita moe biti potpuna ili djelomina..
a) djelomina zatita uskog iskopa
Izvodi se kod manjih dubina i to u gornjoj treini gdje je
pritisak tla najvei i to od platica 4,8 cm i oble grae koju
koristimo za razupore a klinovi dolaze naizmjenino.
Slika prikazuje djelominu zatitu za temelje dubine 1,50
2,00 m u II i III kategoriji tla

b) potpuna zatita
Iskop se vri u 3 faze stime da se nakon svake faze iskopa
pristupa razupiranu kad se radi o dubini iskopa od 2,00 3,00
m i to u II, III i IV/1 kategoriji tla .

c)zatita irokog iskopa

Specijalna zatita kod iskopa

Kad se radi o iskopima za potrebe graditeljstva
osobito kod dubokih u podzemnoj vodi radove
osiguravamo na taj nain da smanjimo nivo vode u
graevinskoj jami.
Dijafragma, zagatni zid, elino murje samo
smanjuju dotok podzemne vode a za sniavanje
vode koristimo pumpe odnosno crpke.

48

9. OPLATA ZA BETONSKE KONSTRUKCIJE

Oplate Oplatni sklopovi
- Pojavljuju se jo u vrijeme stare Grke i Rima, kada su sluile za oblikovanje zidova zalijevanih pucolanskim
gipsanim i vapnenim mortovima. Intenzivniji razvoj poeo je u 19. stoljeu, paralelno s razvojem cementa.
Glavni proizvoai ove opreme stalno unapreuju svoje proizvode i razvijaju suvremene sustave vezane za
primjenu novih tehnologija rada, a sve u cilju udovoljavanja zahtjevima koji se danas postavljaju pred graditelje.
Meu suvremenim graevinama gotovo da nema graevine od bilo kojeg materijala u kojoj beton nije prisutan u
dijelu ili cijeloj konstrukciji.

Betonske se konstrukcije oplatama oblikuju u zidove, stupove, ploe i grede.

Oplate su privremene pomone konstrukcije koje daju betonskoj smjesi eljeni oblik, a slue i
procesu otvrdnjavanja betona.
U oplatama se dakle svjei beton ugrauje, tj. zbija (vibrira) i oblikuje tijekom procesa njegovog
stvrdnjavanja.
Nekada su oplate potrebne samo u razdoblju od prvih 12 sati, a u nekim sluajevima i do 28 dana.
U nekim sluajevima uope nije potrebna oplata, npr. kod izvedbe temelja u vrstoj zemlji, ili je
dovoljno da se oplata izvede s jedne strane., npr. kod potpornih zidova ili kod zidova koji su s jedne
strane obloeni kamenom.
Oplata za izvedbu betonskih konstrukcija moraju biti dovoljno vrste, dobro poduprte, tako da
izdre pritisak svjee betonske mase i tako izvedene da se daju lako skinuti bez veeg
potresanja.
Neposredno prije ugraivanja betona oplatu treba nauljiti (namoiti).
Kod inenjerskih konstrukcija stupovi i podupore oplate moraju biti iz jednog komada, dok se u
zgradarstvu dozvoljava da se 2/3 svih stupova i podupora budu sastavljeni iz dva komada.
Stupovi moraju poivati na nepopustljivoj podlozi na klinovima ili podlonim daicama.
S obzirom da je osnovna zadaa oplatnih sklopova preuzimanje optereenja od konstrukcije u
izvedbi, svakako moraju biti nedeformabilni i propisno ukrueni, jer da bi dale projektirani oblik, trebaju
u nepromijenjenom obliku i poloaju izdrati i odgovarajuu strojnu obradu. Kontaktne povrine sa
svjeim betonom moraju imati karakteristike koje jame izvedbu kvalitetnih vidljivih povrina gotovih
konstrukcija. Mora biti zadovoljena tonost dimenzija, a zbog ekonominosti vana je prilagodljivost
izradi razliitih formi i sklapanje i rasklapanje sklopova treba biti to jednostavnije i bre. Pogreke kod
oplate imat e za posljedicu neodgovarajue izvedenu betonsku konstrukciju (element), ije
popravljanje zahtijeva dodatni utroak vremena i remeti planirani termin i redoslijed drugih aktivnosti na
projektu (izvedba a.b. konstrukcija se nalazi na 'kritinom putu'), a to poveava financijske izdatke.
Bez obzira na primijenjenu tehnologiju, oplate su neizostavne, privremene konstrukcije u svim
podrujima graditeljskih djelatnosti (visokogradnji, niskogradnji, tunelogradnji i dr.).
Kod zidanih konstrukcija oplate pomau za oblikovanje pri izvedbi lukova i svodova od opekarskih
proizvoda ili kamena. Pri radovima na proeljima zgrada, bilo zidanih ili armiranobetonskih, kao i
krovnim konstrukcijama, upotrebljavaju se za zatitu prolaznika od pada materijala s visine. Za to se, u
vidu sigurnosnih, laganih, najee praktino sklopivih platformi i platoa, privruju na vanjsku stranu
graevine (npr. meuetane a.b. ploe).
to se tie same cijene armirano-betonske konstrukcije, ovisno o sloenosti i veliini presjeka
elementa, oplata sudjeluje od 20 do 40%.
Od kvalitete oplate ovisi i kvaliteta izlivene konstrukcije.
Pravila za izradu oplate :
1. Izrada oplate ne smije zadravati napredovanje radova,
2. Drvena oplata izrauje se na tesarskom radilitu (na licu mjesta se samo montira),
3. Konstrukcija oplate mora biti tako sastavljena da se lako moe rastaviti i ponovo upotrijebiti,
4. Oplata mora biti sigurna, vrsta i solidno izvedena (da moe izdrati pritisak mase betona),
5. Izraena oplata mora ostati stabilna, propisno ukruena i poduprta (ne doputa se
izvijanje, irenje i skupljanje ili eventualno poputanje oplate u bilo kojem pravcu).

49

Podjele oplata
Nain izrade oplate vrlo je esto uvjetovan vrstom materijala od kojeg se radi.
Osim kod nekih posebnih sluajeva (izgubljena oplata), oplata je pomoni materijal koji se ne
ugrauje jednom, nego se ista upotrebljava za izvedbu vie konstrukcija (betonskih elemenata).
Broj upotreba ovisi o njezinim svojstvima (materijalima) i nainu ophoenja s njom tijekom
vijeka koritenja.
Drvene oplatne plohe 'krojene' na gradilitu i spojni se dijelovi ubrajaju u potroni materijal, a tvorniki
izraene ploe i metalni dio sklopa vode se pod inventarom graevinskih poduzea.
Prema materijalu izrade, razlikujemo oplatu od :
a) drvene grae,
- daske, fosne, gredice -- upotreba od 5 do 10 puta
b) raznih vrsta ploa, -- upotreba od 20 30 puta
- per-ploe (slijepljene ploe debljine 0,3 1,5 mm, dobivaju se lijepljenjem
neparnog broja furnira, pod utjecajem temp. i vlage manje se steu i izvijaju, a
vrstoa im se poveava u odnosu na masivno drvo iste debljine)
- panel-ploe (debljine od 10 40 mm, jezgra im je sastavljena od uskih paralelno
postavljenih rebara struganog drveta, a sa obje strane jezgre naljepljuju se po jedan
ili vie furnira)
- lesonit-ploe (izrauju od sitnih vlakanaca bukovog drveta koja se pod visokim
tlakom lijepe vodootpornim fenolnim Ijepilom)
FURNIR - tanki listovi drveta do 3,5 mm debljine (strugani, rezani, ljuteni)
OPLATE OD PREPLOA I LESONITA koristimo za one betonske i armirano-betonske
elemente koji se nee bukati niti oblagati, a povrine im moraju biti ravne i glatke.
c) metalne oplate
- table od lima -- praktino neunitiva
OPLATE OD ELlNIH LIMOVA koriste se kao kalupi i ablone za armirano-betonske
stropne i sl. elemente te prefabrikate, rjee kao oplate za zidove i zidne elemente.
Povrina betona predstavlja toan otisak povrine oplate. upljine u oplati uzrokuju veliki
gubitak morta, to smanjuje vrstou konstrukcije. Da bi se smanjili ovi defekti, povrine
betonske konstrukcije moraju se poslije skidanja oplate izravnati bukanjem.
prema teini oplatnih elemenata na:
- lake oplate, s kojima se moe manipulirati runo
- teke oplate, koje se prenose uz pomo odgovarajuih dizalica;
prema konstruktivnim elementima za koje se primjenjuju na:
- oplate ploa
- oplate zidova (ravnih i radijalnih) ukljuujui kutne elemente (slue i za stupove)
- oplate stupova (pravokutnih i okruglih)
- oplate greda
- oplate stubinih krakova
- oplate lukova, svodova i kupola
- oplate-kalupe za proizvodnju razliitih tipova prefabriciranih elemenata (od sitne betonske
galanterije - rubnjaci za ceste, do prednapregnutih nosaa za najvee raspone);
Prema nainu upotrebe i vrsti konstrukcije, razlikujemo sljedee vrste oplate :
1. standardna daana oplata (tradicijske oplate),
2. pokretna oplata, penjajue ili prijenosne (kletter) oplate (vertikalne)
3. velikoplone oplate (vertikalne i horizontalne) (montane)
4. klizne oplate (vertikalne)
5. tunelske oplate za viestambeno-poslovne zgrade (prostorne).
6. izgubljene oplate ostaje u elementu kao njegov sastavni dio pr.: "tzv. Durisol zidovi"
7. oplate za proizvodnju prefabriciranih elemenata (kalupi).

50

Pod oplatama se openito podrazumijevaju kompletni oplatni sklopovi privremene

konstrukcije od vie karakteristinih osnovnih i pomonih elemenata.
Svaka oplata se sastoji od stranice koja oblikuje konstrukciju, od stezaa i razupora koji
osiguravaju nepromjenjivost oblika konstrukcije, te od podupiraa koji sprjeavaju prevrtanje
konstrukcije.
Svim oplatama zajedniki su neki karakteristini elementi:

Redoslijed poslova pri izradi oplate :

1. izmjera i zacrtavanje te krojenje elemenata oplate
2. montaa (" alovanje") - privrivanje i sastavljanje
dijelova oplate u cjelinu sa eventualnim podupiranjem
3. demontaa oplate (" abalanje ") nakon stvrdnjavanja
betonske smjese.
Zahtjevi koje moraju ispunjavati elementi oplata su :
da prihvate i prenesu optereenje od svjeeg betona
da je ploha koja je u dodiru sa svjeim betonom nepropusna
da su svi materijali od kojih su izraeni elementi oplata vodootporni, to znai da pod
utjecajem vode i vlage ne mijenjaju fizika svojstva
rjeenje oplatnih sklopova moraju omoguiti tono namjetanje pri postavljanju i
dovoenju u projektirani poloaj
elementi i sklopovi moraju biti prilagodljivi i omoguiti izradu razliitih oblika i dimenzija
betonskih konstrukcija
rjeenja povezivanja, sklapanja i skidanja oplatnih sklopova trebaju omoguiti laganu
manipulaciju uz mali utroak ljudskog rada
Izbor vrste oplate i postupka rada ovisi o mnogim imbenicima :
koliini betonskih konstrukcija za koje je potrebno izraditi oplate na graevini ili gradilitu
obliku i vrsti konstrukcije po visini i prostoru
zahtjevima za vidljivim povrinama konstrukcija
raspoloivim strojevima
raspoloivom vremenu za izvoenje radova
raspoloivim sredstvima za nabavku oplatnih sustava
raspoloivom broju obuenih djelatnika za rad s oplatama
klimatskim i drugim uvjetima okolia gradilita
Za betonske konstrukcije potrebno je izraditi velike povrine oplata. Kod prosjeno sloene graevine
za jedan prostorni metar betonske konstrukcije potrebno je izraditi 8 do 15 m2 oplatnih povrina, a kod
tankostjenih sloenih konstrukcija i do 20m2 oplata po m3 betona.
Za izradu oplata potreban je umni i fiziki ljudski rad. Tehnikim rjeenjima oplatnih sklopova utroak
ljudskog rada se moe smanjiti, ali nikako ne i izbjei. Oplate mogu raditi samo obueni radnici, tesari,
koji poznaju osnove postavke prijenosa optereenja betonskih konstrukcija. Neuspjeno izveden dio
betonske konstrukcije mora se ukloniti razaranjem materijala uz zastoj svih radova, to je uzrok velikih
neeljenih dopunskih trokova.
U tradicionalnoj gradnji gdje prevladavaju neobraene drvene oplate koje se uvijek ponovno
kroje za svako betoniranje nije se moglo ii dalje naprijed u pogledu brzine i cijena, jer je deficitarnost i
skupoa drvene grae, te sporost pri obradi oplata potiskivana suvremenijim tehnologijama graenja.
Dananje drvene oplate se rade od prefabriciranih ploa koje se nakon stvrdnjavanja betona lako
demontiraju, te im je trajnost velika.

51

Pored unaprjeenih drvenih oplata koje su ojaane ili presvuene novim materijalima pojavile su
se u upotrebi i nale znatnu primjenu oplate u cijelosti napravljene od metala, uglavnom elika raznih
kvaliteta. Takoer je pogodna kombinacija drveno-elinih oplata gdje kostur, nosivi dio koji ini elini
skelet, a samu presvlaku perploa, ali znatno bolje kvalitete (vodootporna, vra). Racionalizacijom
upravo na radovima oplaivanja moe se postii znatna uteda.
Suvremeni sustavi za oplaivanje sve se vie orijentiraju na oplaivanje kao montani proces, s im je
poboljana i tehnika sigurnost i zatita na radu.
Danas se suvremene oplate uglavnom rade za viestruku uporabu i to od elika, elinog
skeleta i drvenog omotaa, drvenih reetki, drvenog omotaa i elinih (pocinanih) veza. Trendovi
razvoja danas se na drvenim oplatama sa elinim vezama vrlo esto i zgodno kombiniraju na drvenim
elementima sa kojima ine cjelinu.
Prednosti elemenata oplata napravljenih od elika su:
vrlo dobra preciznost izrade
ravne povrine
dug vijek trajanja (vei broj uporaba)
Nedostaci istih su :
loa (slaba) prilagodljivost raznih elemenata konstrukcije
loa toplinska zatita (velika toplinska provodljivost)
Kako je na svim gradilitima neophodan prostor za tesare, za izradu, preradu, popravke oplata i
sklopova, to se daju skice prostornog rasporeda.

Slika - Opa shema prostornog rasporeda tesarskog

prostora

Slika - Shema veeg tesarskog prostora: 1-stolovi, 2-cirkulari, 3,-trana pila, 4-blanjalica

52

9.1. Projektiranje oplate

Izvoenje svih radova oko alovanja na gradilitu i u centralnom pogonu zahtijevaju pripremu u birou od
strane projektanta i izvoaa radova, u suglasnosti s nadzornim inenjerom za graevinske radove.
Prednosti: - Izbor materijala i metode alovanja s obzirom na uporabne zahtjeve osigurava optimalni
tijek radova. Plagoavanje nacrta i visina katova posebnostima (specifikacijama) oplatnog materijala
koji je raspoloiv izvoau moe rezultirati znaajnim poveavanjem uinkovitosti i produktivnosti.
Kod utvrivanja mjera za graevne dijelove potrebno je paziti kako bi se, u to veoj mjeri, mogli
primjeniti jedinstveni, povrinski veliki oplatni elementi bez meuoplate od potronih, promjenjivih
prijelaznih dijelova.
Primjena bilo koje vrste oplate je isplativija to se ee koristi to manji broj razliitih oplatnih
elemenata i to bez modifikacija (promjena). Komplicirani geometrijski oblici graevnih dijelova, a time i
oplata, oteavaju i poskupljuju izvoenje oplata pogotovo kad se moraju nabavljati za njih posebni
oplatni elementi neobinih i za upotrebu nepraktinih dimenzija. U visokogradnji potrebno je u najveoj
moguoj mjeri osigurati taktno izvoenje radova kada se radi o izgradnji katova jer vie jednakih faza
izrade s jednakim oplatama znatno smanjuju trokove graenja.
Mjere koje poduzima izvoa radova
Priprema radova oplaivanja ne moe se planirati zasebno nego samo kao sastavni dio cjelokupnog
plana rada. U odjelu zaduenom za oplate sastavlja se plan alovanja, predrauni za radove alovanja,
plan opskrbe gradilita s gotovim oplatama, veza s odjelom za beton i sl..
Tlak koji svjei beton vri na svoju oplatu ne moe se tono raspodijeliti klasinim izraunavanjem.
esto se uzima da tlak betona na oplatnu opnu iznosi 4 Mp/qm, a na skelu 3 Mp/qm. esto
vrstoa oplatnog materijala nije ta koja je mjerodavna kada se radi o odreivanju debljine oplatne
opne, ve se ona odreuje s obzirom na najvee doputeno izvijanje izmeu elemenata
podkonstrukcije. Takoer, u izraunu ne postoje podaci koji se odnose na sluajeve kada su oplatna
opna i skela ojaani kako bi to bolje podnosili njihanje (naginjanje) uslijed kompresije betona.
U svakom sluaju, oplata mora biti tako jaka da moe bez problema podnijeti oplatni tlak i
optereenja nastala uslijed betoniranja. Podkonstrukcija i skela takoer moraju moi podnijeti
navedene sile, kao i svoju vlastitu teinu.
Betonska povrina je, to se tie tonosti njezinih mjera (mjerne preciznosti), otisak oplate.
Planovi oplate i specifikacije dijelova i materijala
Tek kada se utvrdi oplatni tlak, tolerancija mjera i nadvienja, radna verzija plana izvoaa se moe
preraditi u pravi plan alovanja.
On sadri sve neophodne upute za alovanje i podkonstrukciju (skelu):
a) poloaj pojedinanih elemenata oplatne opne, ucrtan ili oznaen pomou simbola.
b) poloaj i vrstu podkonstrukcije, sa svim uzdunim i poprenim pojaanjima, te nadvienja.
c) Koliinu i vrstu elemenata oplatne opne i podkonstrukcije u preglednom obliku.
d) Skela u svim potrebnim cjelinama, naroito to se tie spojeva, stanja montae.
Plan alovanja mora biti toliko jednostavan i pregledan tako da ga svaki struni radnik moe lako
proitati. Mora biti izraen po fazama rada i ne bi trebao sadravati nikakve nepotrebne mjere. Odrediti
upute alovanja koje se tiu koliine i poloaja sidra i odstojnika te draa armature.
Kod veine visokogradnji, upute koje se tiu poloaja vodova svih vrsta nastupaju tek nakon
sastavljanja planova alovanja, a treba ih ucrtati u planove oplata.
Na temelju plana alovanja pravi se specifikacija ili popis dijelova. Svi navedeni oplatni elementi bivaju
predoeni u vrlo preglednoj formi to olakava kupnju, izradu, naruivanje, pripremanje, opoziv i
isporuivanje oplata; temelj svakog rasporeda trokova. Sve treba biti u okviru logistike gradilita.
Planovi vremena gradnje i planovi odvijanja radova
Plan vremena gradnje pokazuje potrebno vrijeme za uvoenje oplatnog i potpornog materijala.
Potrebno je utvrditi i opseg posla po svakom radniku kao i zgotovljavanje tesarskih brigada.
Plan pripreme, a posebno plan tijeka radova pokazuju u kojoj mjeri je isplativo uvoenje radnih brigada,
te koliko se vremena gubi na este izmjene radnika (s jednog posla na drugi). Radne brigade bi uvijek
trebale biti istog sastava. Ukoliko se ne osigura kontinuirana zaposlenost radnika, dolazi do loe
produktivnosti (izbjegavanje rada).

53

Projekt oplate sainjavaju:

a) detaljni crte iz kojega se vidi raspored elemenata oplate u tlocrtu, fasadi ili razvijenoj povrini
objekta, koji se betonira. Na detaljni crte nanose se oznake, date slovima ili brojkama ili marke
elemenata oplate, koje se kasnije ispisuju na te elemente u stvarnosti. Da bi se povoljnije mogli koristiti
pri radu, detaljni crtei se izrauju u omjerima 1 : 100 ili 1 : 200.
b) spisak elemenata oplate istog tipa, koji se sastavlja na osnovu detaljnog crtea i koji sadri naziv
elemenata, njihove marke, brojeve tipskih crtea, prema kojima se oni izrauju, glavne dimenzije i
potreban broj elemenata istog tipa.
c) tipski crtei elemenata oplate koji se crtaju, pridravajui se mjerila i koji sadre sve podatke, koji
su potrebni za izradu ovih elemenata (glavne dimenzije elementa, dimenzije i kvaliteta materijala,
dimenzije i raspored klinova, zavrtanja i druge podatke). Mjerilo tipskih crtea je 1 :10 ili 1:5;
d) radni crtei koji se izrauju na osnovu spiska elemenata istog tipa i koji se pri narudbi daju radi
izrade oplate, Oni se mogu crtati manjeg formata, od oka (ne pridravajui se tono mjerila), u obliku
shematskog crtea elementa, sa navoenjem broja tipskog crtea, prema kojem treba izvriti,
narudba, broja naruenih elemenata, marke elementa, njegovih glavnih dimenzija i drugih potrebnih
podataka. Pri naruivanju elemenata istog tipa sa nekoliko razliitih dimenzija, ovi se podaci ukljuuju u
tablicu, koja se daje na istom crteu;
e) skica postavljanja oplate i skela koje ovu oplatu nose - obuhvaa plan rasporeda stupaca i drugih
elemenata na koje se oslanja oplata i presjeke oplate sa davanjem njenih veza. Za ove crtee
preporuuje se mjerilo 1:50.

9.2. Izrada oplate

Izrada oplate po pravilu mora se vriti izvan objekta koji se gradi, u pogonu za tesarske radove.
Inventarsku elinu oplatu treba izraivati u radionicama za eline konstrukcije. Na objekt trebaju
dolaziti gotovi, markirani elementi oplate.
Na objektu se mora organizirati pravilno uvanje oplate. Drvene oplatne elemente treba slagati na
kupove (po markama i dimenzijama) na pokrivenom prostoru. elinu oplatu treba uvati u zatvorenim
prostorijama, koje su zatiene od vlage, postavljajui elemente vertikalno, najvie po dva jedan iznad
drugog. Sitni dijelovi (vijci, klinovi, i dr.) uvaju se u sanducima ili na policama. Za inventarske elemente
oplate mora se organizirati strogo voenje rauna o njihovom izdavanju i vraanju u magazin.
Sitne opravke oplate mogu se vriti na samom objektu, a za srednje i glavne opravke, kao i za teka
prepravljanja, oplatne elemente treba slati tamo gdje su bili izraeni.
Povrinski izgled betonske konstrukcije odraz je stanja oplatne plohe. Ukoliko oplatna ploha nije
prethodno pripremljena beton e se vezati za plohu i kod skidanja otetiti.
Da bi se na dui vremenski period sauvale vrijednosti i mogunosti viestrukog koritenja oplate ista
se mora redovito istiti i njegovati. Koritenjem u tekim vremenskim uvjetima i uvjetima rada
neizbjena su oteenja a tako i popravci.
ak i najbolja oplatna ploa mora se zamijeniti nakon viestrukog koritenja. Za osposobljavanje
rabljenih elemenata postoje u postrojenjima mali i veliki servisi za popravke. U malim servisima se
obavlja ienje i stavljanje novih oplatnih ploa. U velikim servisima okviri se pjeskare, ravnaju i po
potrebi vare.
Priprema oplatnih ploha
Prianjanje za beton spreava se ienjem i nanoenjem tankih premaza preko oplatnih ploha prije
svake uporabe.
Lijepljenje betona za oplatnu plohu ovisi o povrinskoj obradi materijalu plohe. Neravne i hrapave
povrine imaju veu povrinu i prianjanje je vee nego kod glatkih i punih ploha (pa kod skidanja
oteuju plohe i betonske povrine).
Prije nanoenja premaza oplatna ploha se dobro oisti od ostataka betona i cementnog mlijeka
zaostalih od prethodne uporabe. Za to se koriste posebni strugai izraeni od tvrde plastike, koji ne
oteuju plohu. Nakon struganja oplatne plohe se ispiru vodom i sue.
Premazi za oplatnu plohu ne smiju biti agresivni ili na bilo koji drugi nain kemijski aktivni sa sastojcima
betona. Na betonskim povrinama premazi ne smiju ostavljati masnoe i mrlje. Premazi moraju biti
stabilni i otporni na vanjske utjecaje, niske i visoke temperature, padaline i brisanje

54

Suhi premazi dolaze na gradilite kao prakaste tvari kojima se na gradilitu prave vodeni rastvori i nanose se na
oplatne plohe. Prije izlijevanja betona premazi se moraju osuiti zato to premazi izmeu betona i oplatne plohe
stvaraju tanki sloj koji omoguava lako odvajanje oplata od ovrsnulog betona. Za premaze se najvie koristi
mjeavina gaenog vapna i gipsa, ali se rade i od kamenog brana s umjetnim vezivima. Suhi premazi su osjetljivi
na kiu, kvaenje i udare te se oteuju kod postavljanja betonskog elika i hodanja radnika. Pogodne su za
drvenih i oteenih oplatnih ploha jer dijelom popunjavaju oteenja i na oplatnoj plohi izravnavaju i zaptivaju
povrinu.
Masni premazi su otopine izraene od mineralnih ulja ili parafina sa rastvaraima. Na gradilite dolaze
pripremljene otopine, u bavama od 100 do 200 kg. Prije uporabe se moraju dobro izmijeati jer nakon dueg
stajanja u bavama se na dnu javlja talog. Na oplatne plohe se nanose krpama, spuvama i prskalicama u tankim
slojevima. Nakon desetak minuta rastvarai isparavaju a masne tvari ostaju na povrini. Pogodne su za glatke
oplatne povrine kao to su plohe od perploe, lijepljenog drveta ili elinih limova. Utroak materijala za
2
mazanje oplata je oko 0,1 do 0,2 kg/m .
U suvremenijim radionicama za izrade oplata postoje posebna postrojenja za ienje oplata gdje se mogu istiti
elementi od 30 cm do 3,30 m visine, razliitih irina i debljina. Ureaji za usisavanje praine, podesiva prolazna
brzina ili individualno podesiva tlana sila etkanja su pretpostavke za temeljito ienje, ali i ono koje titi.

POSTAVLJANJE OPLATE
Postavljanje oplate vri se prema detaljnim i radnim crteima. Postavljanje treba vriti u skladu
sa grafikonom radova, koji predvia mogunost viekratnog koritenja oplate.
Za svaki dio objekta, koji treba betonirati treba se na vrijeme dostaviti kompletna oplata i svi
dijelovi potrebni za njeno vezivanje. Oplata, koja se isporuuje gradilitima, mora biti primljena uz
uee predstavnika tesara, koji ce tu oplatu postavljati. Pri prijemu oplate, provjerava se kompletnost
prispjele partije: za svaki dio objekta, koji treba betonirati treba se na vrijeme dostaviti kompletna oplata
i svi dijelovi za njeno vezivanje. Pri prijemu oplate, mora se provjeriti pravilnost oznaavanja
(markiranja) njenih elemenata s obzirom na odgovarajue detaljne crtee. Marke moraju biti ispisane na
elementima jasno, upadljivom masnom bojom.
Prijem eline oplate. Elementi eline oplate, koji se izrauju u pogonima, moraju imati kontrolni ig
pogona. Pri prijemu oplate koja je ve upotrebljavana, mora se vriti pojedinano provjeravanje stanja
stranica i drugih elemenata, kao i provjera da li je isporuen sav pribor za veze, ukruenja i sl. Kvalitete
povrina stranica provjerava se pomou ravne daske ili posebnog ablona (za krivo-linijske elemente).
Stranice, koje su ve bile u upotrebi. treba da budu oiene od ostataka betona, a njihove radne
povrine premazane uljem.
Prijem drvene oplate. Dimenzije elemenata montano-prenosive oplate provjeravaju se mjerenjem
pomou eline trake ili elinog metra; odstupanje od projektnih dimenzija po duini i irini stranica
dozvoljava se najvie 5 mm. Tonost pravih kuteva na elementima provjerava se jednakou njihovih
dijagonala. Pravilnost kalupa krivo-linijskih elemenata provjerava se pomou provjerenih ablona od
suhog drveta. Pri prijemu malih oplatnih stranica mora se provjeriti debljina dasaka, dimenzije i
raspored poprenih gredica kojima su daske povezane. Svaka daska prikiva se za krajnje gredice sa
dva avla, a za srednje jednim avlom. avli se zabijaju od strane okrenute betonu.
Postavljanje drvene oplate za zidove i masive
Daske, koje obiljeavaju granice iskopa: kad se polau po zemlji, prikivaju se za kolce duzine 50 70
cm, koji se zabijaju na rastojanju 3 3,5 m jedan od drugoga, a kad se polau preko betonske podloge
za epove od daanih odrezaka koji se ugrauju u svjei beton.
Obiljeene daske polau se strogo horizontalno; njihove ivice, koje su okrenute prema konstrukciji,
polau se u ravninu, koja se poklapa sa povrinom budueg zida ili masiva.
Na obiljeene daske postavljaju se rebra tako, da su njihove ivice udaljene od unutranje ivice
obiljeene daske za rastojanje, koje je jednako debljini stranica. Radi ovoga se na obiljeenoj dasci
obiljeava linija pomou zategnutog konopa namazanog kredom, a mjesta, gdje e doi rebra
postavljaju se na rastojanju 3 4 m jedno od drugoga i uvruju se kosnicima u strogo vertikalnom
poloaju. Uz ova usmjeravajua rebra, zakiva se horizontalna daska, koja slui kao usmjeravajua za
sva srednja rebra. Stranice se zakivaju za rebra sa minimalnim brojem avala. Zatim se postavlja
sljedee usmjeravajue rebro i operacije se ponavljaju. Kad postoje horizontalne gredice (klijeta) koje
podravaju rebra, onda se za njihovo oslanjanje, na potrebnoj visini, za rebra prikivaju komadi dasaka, i
to po 3 4 oslonca za svaku gredicu.
Kad su stranice vertikalne, onda se na obiljeenoj dasci utvruje u vertikalnom poloaju jedna stranica;
na odstojanju 3 4 m od nje utvruje se privremeno usmjeravajue rebro; za stranicu i za rebro
prikivaju se horizontalna rebra, poslije ega se postavljaju ostale stranice. Zatim se usmjeravajue
rebro prenosi dalje i postavljanje oplate nastavlja se istim redom.

55

9.3. Skidanje oplate oplatnih sklopova

Skidanje oplate trebaju obavljati; (treba ih tono uputiti kojim redom da skidaju oplatu, kako bi se
ona to manje povrijedila). Dobro je da se sastavljaju stalne grupe radnika, koji rade na postavljanju i
skidanju oplate. Ovakva grupa bie zainteresirana da skine oplatu u to ispravnijem stanju, to e joj
olakati njeno postavljanje na novo mjesto.
Skidanje oplatnih sklopova nakon ovrivanja betona je ujedno i aktiviranje izraene nove betonske
konstrukcije za prihvat optereenja za koje je namijenjena. Na nedovoljno vrstoj konstrukciji
nepaljivim se skidanjem mogu izazvati pukotine ili prouzroiti druge nepovoljne posljedice.
Kad se oplata skida aktivira se izraena betonska konstrukcija koja u tom trenutku preuzima
optereenja od vlastite teine i vanjskih utjecaja. Obzirom da se oplate skidaju prije nego li beton
dostigne konanu vrstou, postupak skidanja oplate mora biti postupan i bez trzaja i udaraca.
Pri skidanju oplate zidova, prvo se uklanjaju ukruenja iane zatege, vijci, kosnici i sl. iane
zatege sijeku se kljetima ili se oslobaaju skidanjem stega. Pri skidanju vijaka, prvo se odvijaju
navrtke, a zatim se lakim udarom kljuem ili ekiem izbijaju zavrtnji. Poslije skidanja zatega, prvo se
uklanjaju stege, zatim rebra i najzad stranice. Skidanje oplate treba vriti po odvojenim dionicama: kad
su stranice horizontalne, na duinu jedne stranice, a kad su stranice vertikalne na duinu klijeta.
Pri skidanju oplate stupova, prvo se skida donji okvir, zatim gredice, koje uokviruju isjeene otvore za
grede i podvlake. Posle ovog skidaju se dvije gornje stege, pa se zavlai kraj poluge u zazor izmeu
preklopne i podlone stranice, odvajajui preklopnu stranicu od betona: pritom se iz podlone stranice
donekle izvlae montani avli kojima je sanduasta oplata vezana. Zatim se udarom poluge stranica
vraa natrag uslijed ega glavice avala izlaze iz daske, te se mogu lako izvaditi. Isto ovako oslobaa
se i suprotna preklopna stranica. Ponavljajui ovu operaciju sa svakim sljedeim parom stega,
postepeno se oslobaaju preklopne stranice od gore do dole, poslije ega se skidaju i podlone
stranice sanduka.
Nakon koliko se vremena od izlijevanja moe oplata popustiti i aktivirati betonska konstrukcija
ovisi o mnogim okolnostima:
temperaturi betona kod izlijevanja i ovrivanja
predvienoj konanoj vrstoi betona
aktivnosti i vrsti cementa
vremenskim prilikama
statikom sistemu
rasponu konstrukcije
U trenutku skidanja oplate, beton bi trebao biti dovoljno vrst da nosi sebe i ostalo optereenje.
Oplate se mogu skidati kada beton dostigne 30% predviene vrstoe kod zidova, stupova i
drugih okomitih dijelova konstrukcije. Kod ploa, greda i stupova izloenih savijanju ili izvijanju
oplate se mogu skidati kada beton dostigne 70% predviene vrstoe.
U sluaju da je temperatura ispod + 50C vrijeme skidanja oplate se produuje.
Temperatura u vrijeme izrade i ovrivanja
Vrsta konstrukcije
Vea od 15C
Vertikalno optereeni elementi
12 - 24 sata
- okomite plohe zidova, stupova i greda
vodoravne oplate ploa, greda,
72 - 120 sati
gredne konstrukcije od 3 do 6m raspona
konstrukcije na rasponu od 6 do 9m
120 sati
sloene konstrukcije, velikih raspona
504 sata
konstrukcije sloenih presjeka

od 5 do 15C
48 - 72 sata
2 do 3 dana
96 - 144 sata
168 sati
672 sata

Kako bi se skratilo vrijeme skidanja skupih oplata kod velikih raspona moe se konstrukcija
poduprijeti na raspona. Nakon skidanja oplate konstrukcija ostaje poduprta do potrebne vrstoe
betona a oplate se u meuvremenu mogu koristiti. Kod velikih raspona i sloenih presjeka vrijeme
poputanja mora se tono odrediti.

56

9.4. Standardna daana oplata

Izrada oplata na mjestu graenja najstariji je nain izrade oplata i sve suvremene vrste oplata
i postupci rada poeli su izradom oplata na mjestu graenja. Takav nain rada danas koriste uglavnom
samo manji poduzetnici i samograditelji.
Uobiajen naziv za ovaj nain izrade oplata je krojene oplate jer se drvena graa ree, sastavlja i
zakiva na mjestu izrade konstrukcije.
TRADICIONALNE OPLATE se rade uglavnom od drvene grade, kroje se na licu
mjesta na gradilitu za svaki element i sastavljaju se avlanjem ili nekim drugim
veznim sredstvom (skobe).
Nedostatak tradicionalnih oplata je u njihovom relativno kratkom trajanju jer se graa
unitava prilikom demontae, a i daske koje dolaze u dodir sa svjeim betonom
propadaju jer nisu impregnirane (drvena grada se koristi 2-3 puta i zatim je unitena).
Tradicionalne oplate se koriste najvie pri izgradnji manjih, individualnih, zidanih objekata. Izvode ih
tesari uz pomo izvedbenog plana u kojem su oznaeni svi dijelovi od armiranog betona - plan oplate ili
Salung plan".
Oplate od drvene rezane grae
- izrauju se od dasaka debljine 24 i 48mm, letvica 2,5/5,0cm i gredica 10/10 do 16/16 cm. Za oplatne
plohe mogu se koristiti i prethodno izraene drvene lijepljene ploe i dijelovi perploa, koji se reu ili
uklapaju na mjestu budue betonske konstrukcije.
- Oplatni sklop se povezuje avlima, kovakim sponama i icom od mekog elika 3-6mm debljine.
Podie se, podeava i poputa pomou klinova od tvrdog drveta. Kod skidanja, eline ice se sijeku,
te krajevi vire iz betonskih povrina. Ukoliko se ice eli u potpunosti odstraniti, sijeku se ispod povrine
betona to oteuje konstrukciju. Oteena mjesta se naknadno zatvaraju cementnom bukom koja je
vidljiva na povrini, a kod vanjskih povrina s vremenom buka puca i ispada. Ostaci ica oksidiraju na
povrini to stvara neugodne ute mrlje. Predvieno je da se daske za oplatnu plohu mogu upotrijebiti
do 7 puta a letve i gredice do 10 puta.
- utroak rada je vrlo velik a pritom krojenje drvene oplate mogu raditi samo obueni tesari vie
kvalifikacije koji znaju samostalno itati projekte konstrukcije. Za izradu, skidanje i ienje oplate
utroak rada se kree od 1,0 do 2,0 h/m2, a kod sloenih konstrukcija malog presjeka i do 3,0 h/m2.
- za izradu se koriste runi alati, kao to su male sjekire, pile, ekii, klijeta za rezanje ice i eline
poluge.
Kvaliteta betonskih konstrukcija i povrina nakon uporabe krojenih oplata nije zadovoljavajua. Zidovi,
stupovi, grede i ploe su neravni, a odstupanje od projektiranog poprenog presjeka je veliko. Na
vanjskim povrinama su vidljiva mjesta proputanja cementnog mlijeka, naroito na spojevima dasaka i
kutovima. Koritenjem oplatnih ploha od perploe ili lijepljenog drveta neto se popravlja kvaliteta i
izgled konstrukcije ali utroak vremena za izradu ostaje neizmijenjen.
Druga mogunost izrada oplata na mjestu gradnje je koritenjem tvorniki izraenih elemenata.
Na mjestu gradnje sastavlja se oplatni sklop od tipskih elemenata, lakih drvenih reetkastih i
slinih nosaa, oplatnih ploa, podupiraa i drugih dijelova. Kod ovih oplata je kvaliteta
konstrukcije znatno bolja, ali utroak rada nije znatno smanjen.
Oplata od gotovih tvorniki izraenih elemenata
- takoer se izrauju na mjestu graenja. Za izradu se koriste lagani drveni nosai, cjevasti podesivi
podupirai a oplatna ploha i potkonstrukcija se moe raditi od perploe, lijepljenog drveta s gotovim
gredicama ali se mogu koristiti i modularne tvorniki izraene ploe.

57

Kvaliteta betonske konstrukcije znatno je bolja u odnosu na drvene krojene oplate, ali utroak rada je
velik. Kada se oplauju konstrukcije sa gotovim elementima u pravilu je potrebno pojedine dijelove
izraditi od drvene grae radi prilagoavanja obliku i veliini konstrukcije jer se gotovi elementi ne smiju
rezati i ukivati. Navedeni sustav koriste uglavnom obrtnike radionice i manja poduzea kod
nadogradnji i adaptacija zgrada. Utroak rada je znaajan i kree se os 0,8 do 1,0 h/m2.
Za ukruivanje oplata od lesonita i perploa upotrebljavaju se posebni elini stupovi sa horizontalnim
gustim nizovima drvenih gredica koje pridravaju ploe ili drveni okviri povezani horizontalnim
gredicama samo na donjoj i gornjoj strani.

9.4.1. Oplata temelja

A) Kod betoniranja temelja u zemlji koja je osigurana od uruavanja, oplata nije potrebna. Kod
izvedbe potpornih zidova esto puta je potrebna samo jednostrana oplata, kao to je bio sluaj kod
betonskih zidova obloenih s jedne strane kamenom.
Prema Pravilniku o zatiti na radu u graevinarstvu osiguranje i razupiranje bonih strana kanala,
rovova i jama obvezatno je kod dubina veih od 1,0 m, odnosno veih od 2,0 m, ako je bona strana
iskopa izvedena pod kutom unutarnjeg trenja tla (prirodni nagib terena). Oplate za njihovo podupiranje
moraju izlaziti najmanje 20 cm iznad ruba iskopa da bi se sprijeio unutra pad materijala s terena, da na
povrinu betona dolazi praina i sl., jer sve to osjetljivo umanjuje vrstou betona. Ako bi vaenje te
oplate moglo ugroziti sigurnost radnika, mora se ostaviti u iskopu.
Pripravljena betonska smjesa ubacuje se u oiene temeljne jame i rasprostire u slojeve 15 - 20
cm. Svaki sloj se nabija sve dok mu se na povrini ne pone pojavljivati voda.

B) Ako se u nevezanom materijalu ne moe postii pravilan i toan iskop zbog zaruavanja,
onda za temelj dolaze u obzir niske obostrane oplate. Takve oplate se sastavljaju od unaprijed
prireenih stranica od dasaka debelih 24 mm meusobno povezanih prekama na razmacima 50 - 60
cm. Stranice se postavljaju po ivicama buduih temelja fiksirane na njihovim krajevima pomou viska s
ica nanosne skele.
Oplata mora biti tona, vrsta i nepomina, a prije betoniranja treba ju pokvasiti.

58

Postavljanje oplate za trakaste temelje

Sa ice, zategnute iznad iskopa za temelj, po osi temelja, sputa se visak, pa se uz njegov iljak,
okomito na pravac ice, postavlja mjerna letva, ija je duina jednaka irini temelja plus dvostruka
debljina oplate. Na krajevima letve, u dno iskopa, zabijaju se kolci. Ova operacija ponavlja se na svakih
5 6 m po duini iskopa. Preko kolaca se zateu konopi, koji odreuju poloaj bonih stranica oplate.

9.4.2. Standardna daana oplata zidova

a) jednostrana oplata
- esto se betonski zidovi izvode tako, da im se jedna strana priljubi uz daanu oplatu, a druga uz
stijenu iskopa ili neku drugu konstrukciju. To je primjer kod podrumskih vanjskih zidova, mjeovitih
zidova i kod potpornih zidova.
Za postavljanje daane oplate privrste se drveni stupovi, dimenzija 8/8 - 10/10 cm, na razmaku 1,20 1,50 m, po duini zida i ojaaju pojasnim gredama. Donja pojasna greda uvrena je u teren
klinovima, a gornja se zajedno sa stupom povezuje daanim klijetima u teren sa suprotne strane
zida. S unutarnje strane stupova je oplata od fosni debljine 4,8 cm. U prostor izmeu terena i daane
oplate ubacuje se betonska masa.

Drugi je nain sastavljanja niske jednostrane oplate takav da se stranice oplate prislone uz gredicu
uzduno poloenu po tlu na vanjskoj strani oplate. Gredica se fiksira koliima na razmacima po 1,50
do 2,0 m. Kolie treba za 2 do 4 cm odmaknuti od gredice pa u meuprostor staviti klinove. Gornji rub
svake stranice namjeta se pomou kraih dasaka - kosnika koji se pribijaju na svaku drugu preku
stranice, tj. na razmacima po 100 do 120 cm.

59

b) dvostrana oplata
pr.: Niski zid od nabijenog betona u dvostrano postavljenoj daanoj oplati
Daana oplata izrauje se od dasaka, dimenzija 2,4/10 cm uvrenih avlima u okomito postavljene
stupce na razmaku 60 do 70 cm. Bone potiske betonske mase primaju horizontalno postavljene
pojasne grede i prenose ih preko kosnika od dasaka. Zatezanje paralelnih daanih tabli vri se icom.
Popreno postavljene letve odravaju projektirani razmak tabli.

pr.: Visoki zid od betona u dvostranoj daanoj oplati

Horizontalne daske oplate (debljine 24 48 mm, visine 10 30 cm) uvrene su sa vanjske strane
vertikalnim stupovima dim. 8/8 cm do 10/10 cm, na razmaku 0,80 do 1,0 m po duini oplate. Stupovi se
postavljaju kao par, sa obadvije strane oplate. Sa gornje strane uvruju se kljetima, a po visini icom
radi bonih potisaka betonske mase. Ove potiske primaju i kosnici spojeni pijavicama - klamfama sa
stupovima. Unutranji razmak stranica oplate odrava se letvicama - razuporama koje se tokom
betoniranja moraju izvaditi (kada se betoniranjem stigne do razupore).
Debljina dasaka, kao i udaljenost stupova, ovisi o debljini betonskog zida, odnosno pritiska svjee
betonske mase. Kod AB zidova prethodno se u oplatu postavi armatura, pregleda njena ispravnost, a
tek nakon toga se u nakvaenu oplatu ubacuje i vibrira betonska masa.

60

c) Oplata oblih zidova

Zavojne dijelove zidova izvodimo u oplatama od okomtto postavljenih dasaka oslonjenih na
segmentno krojene remenate sastavljene od dva reda dasaka medusobno povezanih cavlima.
Izvodi se od uskih vertikalno postavljenih dasaka koje su pribijene na horizontalne lukove. Lukovi su
poduprti stupovima i poduporama, te vezani icom.

d) oplata oko otvora

Prekidi betonskih zidova na krajevima ili oko otvora prozora i vrata vre se pregraivanjem oplate.
Ako na bonim stranama otvora vrata ili prozora treba napraviti pristupke, onda ova pregrada mora
imati oblik pristupka.
Za betoniranje prekidanih dijelova potrebno je prirediti posebne oplate ili u oplatu umetnuti
odgovarajue kalupe (ablone).
Za ravne poetke ili zavretke zidova u oplatu je potrebno umetnuti stranicu koja se na oba bona kraja
oslanja na letve, daske ili gredice.

e) oplata ugla, sudara i krianja zidova

Sastavljanje zidova na uglovima, sudarima i krianjima vri se
prekidanjem oplata i postavljenjem stupova na krajevima oplata. Ovi
stupovi se spajaju usukanim 21-cama sa stupovima na suprotnoj strani.

61

9.4.3. Oplata za stupove

Stupovi su linijski vertikalni nosivi, konstruktivni elementi. Popreni presjek stupa moe biti u
obliku kvadrata, pravokutnika, kruga, elipse i sl.
Oplate stupova izvode se na vise naina:
- oplatna platna se skroje po mjeri pa se meusobno poveu drvenim ili elinim steznicima ili okvirima
- tipske eline stranice se meusobno spajaju elementima za stezanje
- okrugli stupovi se izvode iz drvenih ili metalnih vertikalnih lamela meusobno spojenih konkavno
izrezanim daskama. Danas postoje profilirane lamele.
a) Oplata stupova pravokutnog presjeka sastoji se 4 daane ploe sastavljene od dasaka koje su
poprijeko zbijene na udaljenost 60 80 cm sa letvicama ili daicama. Oplata je povezana na
udaljenosti 60 100 cm s horizontalnim prstenovima od dasaka ili gredica ili plosnih eljeza. Kod veza
za stezanje upotrebljava se ica.
Da se oplata stupa ne bi pomakla, podupre se u svim smjerovima kosim poduporama.

b) Oplata okruglih stupova

- radi se iz uskih vertikalnih dasaka, vezanih drvenim ili eljeznim obruima.

62

9.4.4. Oplata AB nadvoja

Nadvoji su manjih raspona do 3,00m i nosivi sleajevima na zidu i presvouju ovore za razne namjene:
- prozori,vrata,prolazi
Na slici su prikazani neki poloaji ovog elementa

Zidovi se ozidaju u visini na kojoj e biti donja povrina nadvoja, pa se za njegova leita ostavljaju
horizontalne povrine u irini cijele debljine zida, a duine min. 20 cm to ovisi o visini nadvoja. Zidovi
se dalje zidaju u visinu.
U zidni otvor postavljaju se podupirai - stupovi skele na meusobnom osovinskom razmaku od 90 cm,
sa horizontalnom gredicom. Na gornjem kraju ovih podupiraa (sedla) postavljaju se podne daske
nadvoja (podnica) u irini kolika je debljina zida. Bone stranice oplate postavljaju se paralelno u
vertikalnom poloaju na podnicu i obostrano obuhvaaju lice i nalije zida za 5 do 6 cm, a meusobno
se razupiru letvama i steu uvrtanjem ice.
Poslije postavljanja armature u dobro namoenoj oplati vri se betoniranje.
Kod manjih debljina zidanih zidova koristiti e se prednapregnuti elementi za nadvoje i u razliitim
irinama ili dupliranjem mogu se koristiti gotovo za sve nadvoje u odnosu na irinu zida. Ovo je
uobiajena izrada nadvoja jer ne usporava zidarske radove.

63

9.4.5. Oplata serklaa

Serklai povezuju konstruktivne elemente (grede, zidove, stropne ploe) ime ukruuju konstrukciju a
osiguravaju je u horizonntalnom smislu (od optereenja vjetra, potresa i sl.).
U zgradama s masivnom stropnom konstrukcijom serkla se
izrauje u istoj visini i debljini kao stropna ploa. AB serkla moe
sluiti i kao nadvoj nad otvorom. U etaama viim od 6 m, potrebno
je na polovini visine izvesti meuserkla.
Oplate za serklae koje su povezane sa stropnom konstrukcijom izvodi se samo sa vanjskom stranicom
a unutarnja se strana kombinira s oplatom stropa.
Vertikalni serklai se izvode slino kao AB stupovi.
Oplata za vertikalne serklae na sudarima sastavlja se od vanjske stranice kojoj je irina za 20 cm vea
od sudarnog zida i od 2 daana stupa.
Oplata za vertikalne serklae na krianjima sastavlja se od 4 daana stupa koji se meusobno
povezuju i razupiru u smjerovima okomitim na smjer zidova.
Horizontalni serklai - Oplata za betoniranje serklaa sastavlja se od dviju uzdunih stranica toliko
irokih da svojom donjom stranom zahvaaju lice i nalije zida barem za 5 cm. Oplate stranice se
povezuju usukanom icom, ali se ice stavljaju tako nisko da legnu na zid i tako dre oplatu da se ne
moe sputati po zidu. Preke se na gornjoj strani povezuju letvicama kojima se odreuje tona irina
serklaa.

64

9.4.6. Oplata grede i podvlake

Grede su nadvoji veih raspona od 3,00m a leite imaju na zidovima ili stupovima
Podvlake su grede veih raspona i podvlae se pod neki konstruktivni element kojeg nose.
Vrlo je malo rjeenja samostalnih greda u sklopu konstrukcije objekta.
Najee se ona javlja u sklopu stropova serklaa, stupova, zidova.
Njihova e oplata biti kao i nadvoja.

9.4.7. Oplata stropova

Monolitni stropovi od armiranog betona
Mogu biti:prosta greda, kontinuirana ploa, ojaana ploa ili s
vutama, ploa sa gredama, sitnorebriasti strop, gljivaste ploe

A ) Ravne ploe
Oplatu armirano-betonskih stropova treba izvesti dovoljno vrsto i stabilno da se prilikom betoniranja ne
pomakne ili deformira. Debljina grae oplate ovisi o dimenzijama armirano-betonskog stropa, pa to je
on masivniji i tei, graa e biti jaa, a razmaci podupiranja i vezanja manji. Nakon to je armatura
poloena na istu i vlanu oplatu pristupa se betoniranju stropne konstrukcije.
Skela sastavlja od vertikalnih stupova presjeka od 10/10 do 10/12. Stupovi se rasporeuju na
meusobne razmake od 1,2 do 1,8 m, tj. po 2 ili 3 stupa u smjeru raspona i povezuju odozgo gredama
presjeka oko 10/12, a ukruuju dvjema dijagonalno krino pribijenim daskama. Takvi se spregovi niu
paralelno po cijeloj duini prostora na meusobnim razmacima od 0,75 do 1,0 m i ukruuju jednostrano
dijagonalno pribijenim daskama. Iznad greda postavljaju se sjekomice daske debele 24 mm, visoke 18
do 20 cm na meusobnim razmacima 40 do 70 cm koje slue za noenje oplate. Na betoniranu i slinu
podlogu stupovi se postavljaju izravno i podbijaju klinovima. Na zemljanu podlogu treba najprije
postaviti grede ili platice, a povrh njih klinovima podbijati stupove.
Oplata se slae jednostavnim postavljanjem dasaka debelih 24 mm u uzdunom smjeru prostora, tj.
popreno na sjekomice postavljene daske povrh greda. Oplata za ploe izrauje se jo i od montanih
daanih lesonitnih i metalnih tabli.

65

B ) Rebraste ploe
OPLATA - Oplata za rebraste konstrukcije izrauje se od dasaka i drvenih ili limenih tabli. Postavlja se
na skele. To je ustvari kombinacija oplate za grede i ploe.

9.4.7. Oplata i skela lukova i svodova

Osim ravnih elemenata koji su svojstveni za materijale od armiranog betona, drva i elika kroz povijest
iznad otvora u zidovima od kamena, opeke ili betona izraivali su se lukovi.
Forma lukova je idealna za ove materijale jer imaju malu vrstou na vlak a veliku na tlak u kojima se
ona maksimalno iskoritava.
Lukovi
Osnovni oblici lukova su, ravni ili lani luk, segmentni, polukruni ili iljati
Lukovi su prikazani su na slikama.

66

Lukovi se mijenjaju kroz povijest :

Da bi se oni mogli izvesti potrebno je izraditi oplatu i skelu

Na slici je prikazana oplata i skela ravnog luka.

Svodovi
Predstavljaju masivne stropne konstrukcije kad se oni izvode iz tradicionalnih materijala kamena ili
opeke ili tanki svodovi i kupole ili ljuske od armiranog betona.
U principu oplata se izvodi na remenatama kao sekundarnim nosaima i to najee u obliku
reetkastih nosaa jer su rasponi ovih stropova mogu biti dosta veliki.
Za podkonstruciju e se koristiti masivna rezana graa a za stupove ili podupirae i obla graa.

Neki sloeniji oblici svodova

67

9.4.8. Oplata stubita

Stubita su konstrukcije koja koristimo za savladavanje visinskih razlika i za prolaz u objektima ili izvan
njih.Podjela stubita prema ibliku kraka su ravna i
zavojita.
Osnovni dijelovi stubita su:
1.glavni podest
2.meupodest
3.stubini krak s nastupnicama
4.ograda
Stubita se Izrauju izlijevanjem betona u postavljenoj oplati sa montiranom armaturom u
nosivoj konstrukciji stubita. Same stepenice, odnosno nazupani dijelovi, jesu od nabijenog betona.
Betonska smjesa moe se izlijevati istovremeno za plou i stepenice. Oplata za stepenice sastoji se
samo iz nasatino postavljenih dasaka, uvrenih u nazubljene daske na licu stubinog kraka. Sa
gornje, gazine strane ulijeva se beton, nabija i ravna. Voice za ravnanje povrina gazita su gornje
povrine nasatinih dasaka na elima stepenica.
Kod izrade oplata stubinih kosih ploa s oplatom ela gazita i bokova za betonske povrine gdje je
predvieno naknadno bukanje ili oblaganje nekim drugim materijalima, oplata se izrauje na mjestu
graenja od drvene grae s oplatnom plohom od dasaka debljine 24 mm iii od vodonepropusnih
perploa debljine 15 mm.

Slika. Oplata za izradu monolitnih stepenica sa skelom

Oplata se stubita moe podijeliti na:

- oplata podesta i meupodesta
- bona oplata
- oplata ela stepenica
- oplata kose ploe
i na elemente podupiranja kose ploe (potkonstrukcija ili skela)
Stepenice se izvode prema projektnoj dokumentaciji.
Ipak prije same izrade tesari trebaju prekontrolirati
mjere iz nacrta sa stvarnim i to:
- visinske razlike postojee konstrukcije
- irinu i visinu slobodnog prostora za stubite
- izviti korekciju ako ima odstupanja
Za oplatu emo koristiti materijale kao to su daske, tesarske ploe, perploe i slino.
Bona oplata moe s obzirom na poloaj zidova ponekad potpuno izostati ili biti samo sjedne strane.
.

68

Donja oplata
Sastoji se u oplati podesta odnosno meupodesta i stubinih krakova a izvodi se kao ravna ili kosa
ploa, ploa s gredom
Na slikama su prikazana zapoeta neka mogua rjeenja oplate.

Bona oplata
Bona oplata u pravilu lei na donjoj oplati a na sebi e nositi eonu oplatu.
Privrenja na zid se moe izvesti pomou abica ili
tesarskih vijaka.

eona oplata
Obino se sastoji iz jedne daske odreene irine koja
odgovara visini stepenice, a ima oslonce na bonim oplatnim
plohama.

Skela ravnih ploa podesta i meupodesta izvoditi e swe kao i kod ravnih monolitnih stropnih ploa.
Na slici je prikazano uz skelu i oplata dvokrakog stubita sa podesnom gredom.

69

9.5. Pomina oplata

Primjenjuje se pri betoniranju visokih zidova, gdje je oteano vanjsko ukruenje zidova.
Oplata se konstruira tako da se moe podizati uvis prema napredovanju radova, s tim to joj donji dio
mora obuhvatiti zavreni dio betonskog zida.
Oplata se sastoji od horizontalno postavljenih dasaka, obuhvaenih sa vanjske strane
vertikalnim gredama dim. 8/8 do 10/10 cm, na meusobnom razmaku od 1,0 m. Stranice oplate su
razuprte betonskim gredicama koje ostaju u betonskoj masi. Ove gredice su uplje po cijeloj duini i
kroz njih se provlai elina ipka s vijkom pomou kojeg se uvruje oplata. Kad betonska mjeavina
u oplati otvrdne, poputaju se matice i izvlae spone, a cijela se oplata izdie toliko da se rupe poetnih
dasaka podudaraju s rupama ispod gornje plohe betoniranog zida. Kroz te se rupe provlae i priteu
spone, pa se nastavlja betoniranje u daljnjoj visini od 1,2 m.

9.6. Klizna oplata

Koristi se kao i pomina pri izradi AB monolitnih zidova na visokim objektima.
Primjenjuje se i za betoniranje zidova silosa, rezervoara i visokih zgrada.
Sastoji se iz dva paralelna platna oplate. Izraena je od jake drvene grae i obloena metalnim limom
sa one strane koja dolazi do betonske mase, radi smanjenja trenja pri klizanju oplate uvis i radi
dobivanja ravnijih betonskih povrina. Klizna oplata obuhvaa obadvije povrine zida. Poslije
stvrdnjavanja sloja betona povlai se uvis pomou specijalnih dizalica (hidraulikih prea). Demontira
se po zavretku cjelokupnog betoniranja objekta.
Klizna oplata je velikoplona oplata koja se u odnosu na penjajuu ne demontira i
ponovno montira u vertikalnoj izvedbi zidova, ve se montira samo jednom, nakon ega se
mehaniki vertikalno pomie. Na taj se nain zidovi izvode kontinuirano.
Postupak rada s kliznim oplatnim sklopovima odlikuje se brzinom podizanja graevine i malim utrokom
ljudskog rada ali za primjenu namee brojne tehnoloke i organizacijske uvjete. Klizni oplatni sklop
sastoji se od oplatnih ploha, jarmova, ureaja za klizanje.

70

Oplatne plohe su izraene od elinih limenih oplatnih ploha na elinoj potkonstrukciji, visine
1,5 do 2,0 m a irine 1,2 do 2,4 m. U vodoravnom smjeru ploe su povezane meusobno u cjelinu. Po
dvije suprotne ploe oslanjaju se na jaram. Jarmovi se rade od elinih normalnih profila u obliku
obrnutog slova U. Dvije suprotne ploe zida jarmovi pridravaju sa gornje strane.
Konstrukcija omoguuje da se po potrebi kruti gornji vorovi jarma pretvore u zglobove, to je
potrebno kod namjetanja i poputanja sklopova. Promjena irine eljusti jarma omoguuje izradu
razliitih irina zidova. Na vrhu jarma nalaze se podizai s pomou kojih se postepeno podiu oplatne
ploe kod klizanja. Podizai se oslanjaju na eline tapove promjera do 40 mm.koje u praksi nazivaju
kleter tange. Duina pojedinih tapova je 2 do 3 m a na krajevima su navoji za nastavljanje.
Podizaima se osigurava ravnomjerno podizanje svih povezanih jarmova s oplatnim ploama. Svi
podizai povezani su za sredinji upravljaki blok, odakle se dostavlja i regulira energija do podizaa.
Kao izvor i nain prenoenja mehanike energije najvie se koriste hidraulike pumpe sa hidraulikim
dizalicama na jarmovima. Sustav podizanja mora osigurati isti hod po visini svih jarmova neovisno o
otporu na pojedinim dijelovima, to osigurava geometriju zidova i graevine po visini. S ureajima za
podizanje jarmova podeava se brzina kretanja, koja se kree od 5 do 20 cm po satu.
Poetak rada je na temeljnoj ploi. Na temeljnoj se konstrukciji postavljaju oplatne ploe i jarmovi te
meusobno povezuju prema debljini zidova i obliku graevine. Unutar zidova se postavljaju tapovi za
oslanjanje i povezuju za podizae. Penjalice u visini oplatne ploe prolaze kroz cijevi koje vise s jarma a
koje spreavaju vezivanje svjeeg betona za penjalicu. Time je omogueno da se penjalice nakon
dovrenja gradnje izvuku i ponovno koriste. Kada je sklop na temeljnoj ploi oblikovan i povezan, na
visini gornjeg ruba oplatnih ploa postavlja se radna povrina koja slui za rad, kretanje i zatitu
radnika, jer potpuno zatvara unutarnji prostor graevine.
Rad poinje ulijevanjem betona do 1/3 visine oplatnih ploa u koncentrinim slojevima po osnovi.
Nakon 3 do 5 sati aktiviraju se podizai i oplata se podigne 10 do 15 cm kako bi se beton odvojio od
oplatne plohe. Nakon 6 do 10 sati, ovisno o brzini ovrivanja betona, poinje se sa ravnomjernim
ulijevanjem betona u zidove po slojevima. Brzina ulijevanja betona podeava se prema brzini podizanja
sklopova, to se naziva klizanjem. Oplatni sklop klizi preko djelomino ovrsnulog betona u zidovima.
Brzina napredovanja ovisna je o brzini ovrivanja betona. Onaj trenutak kada betonski zid ostane
ispod oplatne plohe, mora imati dovoljnu vrstou da sam sebe nosi. Brzine koje se postiu su naizgled
male, 5 do 20 cm/h ali i malom brzinom se osigurava dnevno napredovanje betonskih zidova od 1,2 do
4,8 m po visini. Kada se pone sa klizanjem rad se ne smije obustaviti. U sluaju kraih zastoja s
klizanjem se nastavlja do popunjenosti pola visine oplatnih ploa, nakon toga se podizanje zaustavlja.
Ukoliko se jo ne moe nastaviti s radom svakih 30 do 60 minuta podizai se aktiviraju i sklopovi se
podiu za 3 do 4cm, kako bi se sprijeilo vezivanje betona za oplatne plohe. U sluaju prekida radova
mora se raunati s gubitkom od 1 do 2 dana dok se ne uspostavi novi reim klizanja, a trokovi se
poveavaju.
Praktiki jedini rad na oplatnim sklopovima obavlja se na poetku i na kraju radova, kada se
sklapaju i rastavljaju sklopovi. Tijekom klizanja nema posla na oplatama.
Oteavajui uvjeti primjene klizne oplate su da se rad na klizanju mora obaviti bez prekida a to zahtjeva
rad 24 sata na dan na graevini i proizvodnji betona.

71

9.7. Prijenosne ili penjajue oplate

(kletter oplate)
Penjajua oplata je montana oplata za izvedbu zidova visokih objekata, kod kojih se zidovi
moraju izvesti u kontinuiranom obliku po itavoj visini. Oplata se montira i demontira u visinskoj sekciji
zida.
To su sistemi sastavljeni od sistema zidne oplate (okvirna oplata ili oplata s nosaima) i razliitih
penjajuih konzola.
Sustav penjajue oplate sastoji se od penjajue konzole koja je sidrena na donjem ve izbetoniranom
dijelu zida. Ta konzola slui kao pomona nosiva konstrukcija za montau i naslanjanje elemenata
oplate. Na konzolu se moe objesiti visea radna platforma za eventualni popravak i naknadnu obradu
zidova. Premjetanje penjajuih konzola i elemenata oplate, zajedno s viseom radnom platformom i
radnom skelom na vrhu elemenata oplate, obavlja se pomou toranjske ili neke druge dizalice.
Sustavi penjajuih oplata na visokim stupovima, gdje postoji izloenost jakim vjetrovima, obino su
opremljeni automatima za penjanje (samopenjajue oplate). Na ovakve konzolne konstrukcije mogu se
po potrebi s donje strane dodati visee skele koje olakavaju popravak i posebnu obradu prethodno
izvedenih betonskih povrina, te odstranjivanje sidra za koje se vezao oplatni sklop.
Penjajue se oplate, neovisno o dizalici, primjenjuju u gradnji svih oblika i visina.
Posebna prednost lei u utedi vremena za rad dizalicom, jer se elementi ne moraju sputati na tlo i
ponovno podizati, ve se kao kompletna jedinica podiu dizalicom do sljedeeg takta za betoniranje.
Nakon betoniranje jedne sekcije zida oplata se demontira i prenosi na slijedeu sekciju i pritom se vjea
na sidra u ve betoniranoj prethodnoj sekciji. Prijenos oplate se vri nekim sustavom za podizanje i
prijenos tereta.
Jedinica koja se podie (1):
irina platforme je 2.40 m s mogunou povlaenja u iznosu od 75 cm radi ienja i postavljanja
armature.
Penjajui nosa (2):
Kut nagiba u odnosu na vertikalu 15
Radne platforme (3)

72

9.8. Tunelska oplata

(prostorna oplata OUTINORD)
Prostorne oplate su poseban oblik velikoplonih oplata, kad se istodobno izvodi oplata
za zidove i stropove.
Taj sustav oplata najprikladnije se primjenjuje pri graenju stambenih zgrada i slinih objekata gdje su
katovi svi jednak. Uz dobru organizaciju i ispunjene uvjete koje trai taj oplatni sustav, dostie se brzina
graenja grubih graevinskih radova poput one pri montanoj izgradnji.
Francuska tvrtka OUTINORD, kao vodea u proizvodnji tunelskih oplata, proizvodi tu oplatu s polukoljkama, a
njemaka tvrtka HUNEBECK, s punim koljkama. Navedeni uvjeti koji moraju biti ispunjeni za primjenu prostorne
oplate zapravo su ogranienja kod objekata koji te uvjete ne ispunjavaju.

Standardni element tunelske oplate predstavlja tzv. polukoljku sastavljen je od vertikalnog i

horizontalnog panoa, spojenih pod pravi kutom. To je montana metalna konstrukcija oplate od tabli
postavljenih u obliku slova L okrenutog za 1800.
Vertikalna povrina konstrukcije oplate slui za betoniranje zidova, a horizontalna za jednu polovinu
duine raspona meukatne konstrukcije.
Uz betonske konstrukcije dolaze ravne povrine elinog lima, dok je sa vanjske strane oplata ojaana
rebrastim profilima, horizontalnim prekama i kosnicima.
Duina polukoljke se uklapa u modularnu koordinaciju, visina priblino odgovara polovini raspona
izmeu dvije stropne ploe, a irina priblino polovini raspona izmeu nosivih poprenih stijena.
Konstrukcija svih panoa je elina, na elini lim debljine 3 mm serijski su zavareni profili za ukruenje
plohe.
Prostorno ukruenje postignuto je kosim razuporama od cijevi na ijim se osloncima nalaze navojna
vretena koja omoguuju regulaciju oba panoa. uspostavljanje pravog kuta i sam postupak montae,
odnosno demontae oplate.
Kotai na podnoju oplate omoguuju njeno kotrljanje, demontau i premjetanje oplate.
Meusobno spajanje elemenata vri se rastezljivim zasunima u obliku stremena, sistem koji ne
doputa izlaenje cementnog mlijeka kroz fuge oplate.

Spajanjem dvaju razliitih postupaka: betoniranja stijena i betoniranja stropnih ploa,

eliminiraju se vremenski prekidi izmeu tih postupaka, omoguava se kontinuiran rad.
Potpuno elina oplata izvedena kontaktnim varenjem na spojevima, te sva ostala pratea
oprema rijeeni su tako, da je teko oekivati neravnine, ispupenost ploha ili poputanje u spojevima.
Ravne i glatke povrine mogue je direktno liiti.
Najvea teina standardnih elemenata oplate iznosi cca 750 kg po komadu ili cca 60 kg/m2 razvijene
plohe oplate. to je teina manja od drvene oplate, a postignuta je iskljuivo time da je kompletna oplata
izraena samo od elinih limova i savijenih laganih profila. (lagano premjetanje).
Uz prikladno rukovanje i odravanje oplate (ienje od betona, mazanja uljem, koristei lijevani beton
s minimalnim trajanjem vibriranja) upotreba i do 1000 puta. Formiran prostor sprjeava za vrijeme
betoniranja zagaivanje tla. Unutarnja strana oplate ostaje u istom stanju.
Tempo napredovanja radova na etai mnogo je bri od
tradicionalnog. (odvojenog za stijene i stropove)
Prostorna oplata ima veu sigurnost na prevrtanje od vertikalnih
oplata stijena.

73

slika:
123456-

polukoljka sa dijelovima
boni zabatni paneli
zatvara zidova
zatvara meukatnih ploha
okviri za otvore
zabatni paneli
oplata sokla
9.9. Oplatni sklopovi

Pri izvedbi nosivih konstrukcija, od armiranog betona, oplata ini priblino 50% vrijednosti
radova, pa je potrebno posvetiti znaajnu panju njenoj tehnologiji. Stoga je preporuljivo primjenjivati
tehnoloke sustave koji su najpovoljniji s tehnikog i ekonomskog gledita.
Velikoploni sustavi oplata sustavi koji se sklapaju na mjestu graenja, a slue za izvedbu
vertikalnih i horizontalnih konstrukcija kao zamjena za tradicijsku oplatu rjeenje su navedene
preporuke i doprinos industrijalizaciji graenja.
Oplatni sklopovi su konstrukcije sastavljene od vie razliitih elemenata, potrebnih da u
cjelini obave zadanu funkciju.
Danas se na tritu nude razni sustavi brojnih proizvoaa, svaki s do u detalje razraenim dijelovima.
Najpoznatiji i najznaajniji meu njima - austrijska DOKA, njemaki Peri, Meva, Noe, francuski Outinord,
talijanski Kit Legnotre, stalno unapreuju asortiman i pomou njega prezentiraju najnovija tehnoloka dostignua.
Sustavi gdje se za izradu oplatnih sklopova koriste tvorniki izraeni elementi od kojih se u radionici
izrauju oplatni sklopovi u potrebnom obliku i veliini konstrukcije koji se na mjestu graenja samo postavljaju i
skidaju, po uinkovitosti i kvaliteti betonskih konstrukcija sigurno su najbolji. Uspjena primjena uvjetovana je
velikim brojem konstrukcija istih dimenzija i oblika na istoj graevini.
Oplatne plohe i potkonstrukcije osigurava izvoa radova, a uglavnom se koriste perploe za oplatne plohe a
gredice ili daske od 48 mm za potkonstrukciju koje su prethodno obraene i zatiene. U radionicama ili na
samom gradilitu izrauju se oplatni sklopovi u veliinama i oblicima betonskih konstrukcija.

U naoj graevinskoj praksi najvie su u upotrebi razliite velikoplone oplate.

SUVREMENE OPLATE - ekonominije od tradicionalnih, mogu se koristiti vise puta. Lako se
premjetaju sa jedne etae na drugu te se lako sklapaju i rasklapaju.
(jednostavniji su za rad i iziskuju manje radnih sati nego tradicijski nain rada).
Suvremena oplatna oprema sadrava sigurnosna rjeenja za zatitu na radu koja prisiljavaju
korisnike da ih stvarno primjenjuju.
Razlikujemo velikoplone oplate zidova i velikoplone oplate stropova. Najei nain primjene je da se
najprije izvedu zidovi, a nakon skidanja zidne oplate stropovi.
Postupak s velikoplonim prijenosnim oplatama razvijen je u visokogradnji gdje se konstrukcije
betonskih zidova i ploa u istim geometrijskim oblicima javljaju u velikom broju na jednoj graevini.
Prijenosni velikoploni sklopovi nali su primjenu kod graenja inenjerskih konstrukcija, kod izrade
visokih zidova, stupova za mostove, spremnike za vodu, silosa i slinih konstrukcija.

74

Sustav za oplaivanje treba ispuniti slijedee uvjete :

brza i jednostavna montaa
jednostavno i po mogunosti gusto skladitenje
jednostavna konstrukcija spoja na uglovima
lako nanoenje (montiranje) radnih konzola
lako rukovanje sa ukruenjima i vezama, te ureajima za namjetaje vertikalnosti
Izrada oplatnih sklopova obavlja se u gradilinim radionicama, gdje se uz koritenje gotovih
elemenata izrauju oplatni sklopovi za zidove i ploe u dimenzijama elemenata konstrukcije.
Postoji mogunost da se izrade oplatni sklopovi za zidove veliine 10,0x3,0 m ili oplatni stol za ploe
veliine 4,0x8,0 m.
U radionici je oplatni sklop opremljen svim osnovnim i prateim dijelovima, konzolama za podupiranje,
radnom stazom, ureajima za povezivanje, konzolama za zabatne zidove i ureajima za povezivanje i
regulaciju.
Izraeni oplatni sklop se pomou dizalice prenosi na graevinu na mjesto za koju je konstrukciju
pripremljen. Kompletan sklop se nakon izrade betonske konstrukcije poputa i pomou dizalica prenosi
na drugo mjesto gdje se nalazi betonska konstrukcija istih dimenzija.
Radne operacije na postavljanju i skidanju oplatnog sklopa su:
prihvat elementa sa dizalice
dovoenje u toan poloaj po visini i nagibu
pritezanje
Kod premjetanja se poputaju veze, oisti oplatna ploha i zakvai za dizalicu. Kod viekatnica isti se
oplatni sklop na jednoj katnoj visini, u taktnom postupku rada, moe koristiti i 6 puta, te se ve kod 8
katova na zgradi postie 50 uporaba.
Horizontalni oplatni sklopovi za ploe i grede izrauju se na slian nain. Oplatna ploha i
potkonstrukcija su istovjetne kao kod zidova a ispod nosive konstrukcije postavlja se namjenska
prostorna skela. Na osloncima skela postavljene su oslonake papue s vijcima pomou kojih se
oplatna ploha podie ili sputa za 10 do 15cm.
Rad na postavljanju i skidanju sklopova vrlo je jednostavan i uz jednog kvalificiranog radnika sve se
operacije mogu obaviti i sa priuenim radnicima.
Takoer se proizvode velikoploni oplatni sklopovi za ploe (oplatni stolovi) koji se oslanjaju na zato
postavljene eline konzole na zidovima. Na konzolama su ureaji za poputanje, odnosno za
odvajanje oplate od betona. Sklopovi se prihvaaju prenose dizalicama. Raeni su u dimenzijama ploe
jedne prostorije a kod veih ploa postavlja se usporedno vie stolova.

Slika -Transport oplatnog stola dizalicom

Nakon to je izlivena ploa na jednoj visini, oplatni stolovi se pomou vijaka poputaju za 10 do 20 cm.
Na istoj visini uz oslonce su kotai na obrtnim zglobovima koji prihvaaju oplatni stol. Dva radnika sa
lakoom stol guraju prema slobodnom otvoru na fasadi, gdje se prihvaa dizalicom i prenosi na drugi
poloaj, obino samo kat vie. Oplatni stolovi dostiu takt prijenosa kod manjih raspona od 48 do 72
sata, ali u prosjeku se moe raunati sa 4 dana. Stolovi se izvlae ispod betonirane i ovrsnule ploe
prema slobodnom otvoru na fasadi, runo ili pomou vitla. Kada se stol kroz otvor izgura do 1/3 duine,
prihvaa se dizalicama.
Uz pridravanje jednog kraja sa dizalicom, sklop se izvlai na 2/3 duine i vjea za drugi par uadi te
prenosi na novi poloaj. Konstruirani su i namjenski pristroji za prijenos stolova, tzv. paji kljunovi koji
su oblika poloenog slova U. Kljunom se stol prihvaa ispod oplatne plohe, izvlai i prenosi u drugi
poloaj.

75

Redoslijed radova na graevini sa velikoplonim oplatama i stolovima vodea je

operacija kojoj se prilagoavaju svi ostali radni zahvati i radovi.
Utroak rada za postavljanje, prenoenje, sklapanje i rastavljanje oplatnih sklopova iznosi od
0,25 do 0,35 h/m2.
Teina velikoplone oplate je velika, teina sklopova kreu se od 5 do 10 kN/kom. I ne mogu se koristiti
bez snanih toranjskih dizalica.
Osnovni elementi oplatnog sklopa su:
- oplatne ploe (platna, paneli, plohe)
- potkonstrukcija
- nosiva konstrukcija
- spojni (vezni) dijelovi (elementi za povezivanje sklopova)
- podupirai i skele za visoke konstrukcije
- ureaji za regulaciju, tj. za prilagoavanje visine.

Radne staze, ograde i ljestve za vertikalno povezivanje staza smatraju se pomonim elementima.
Razliiti, spomenuti oplatni sustavi, sa svojstvenim tehnologijama montae i demontae, imaju jo i razne
posebne eline dijelove, sidra, konzole, ovjeene skele, nosivi tap ('tanga'), ureaje za pomicanje i dr.

Montana oplata se izrauje od ploa ojaavanih okvirima. Na objektu se montane table

montiraju slaganjem jedne do druge i povezuju zategama.

Slika - Elementi zidnog oplatnog sklopa s plohama od perploe

OPLATNA PLOHA

POTKONSTRUKCIJA

PRITEZANJE OPLATNIH PLOA

76

NOSIVA KONSTRUKCIJA

POVEZIVANJE OPLATA

1. Oplatne ploe
Oplatna ploha je povrina koja dolazi u neposredni dodir sa svjeim betonom.
To su najizloeniji dijelovi sklopa i najvie se troe, to znai da imaju najkrai vijek upotrebe (2 do 8
puta manji od nosivih elemenata). Njihove unutarnje povrine su oplatne plohe u direktnom kontaktu sa
svjeim betonom i o njima ovisi izgled izvedene konstrukcije (njezina povrina je odraz oplatne plohe).
Izloene su dinamikom optereenju prilikom istresanja betona u oplatu i zbijanja.
Vodonepropusnost, vrstoa i elastinost, vodootpornost (da ne mijenja svoja fizika svojstva pod
utjecajem vode, tj. vlage), otpornost na habanje i udare, te trajnost osnovni su kvalitativni zahtjevi
kojima moraju udovoljavati materijali za oplatne plohe. Ta svojstva se popravljaju tretiranjem
odgovarajuim premazima, a kod drvenih oplata postavljanjem specijalne zatitne folije i koritenjem
visokovrijednih, vodootpornih ljepila za izradu vieslojnih ploa.

Zadaa oplatnih ploha - da oblikuju betonsku konstrukciju, prihvate i prenesu

optereenje svjeeg betona na potkonstrukciju i druge dijelove sklopa.
Oplatna ploha od drvene grae najstariji je materijal koji se koristio za izradu oplatnih ploha, a koji ni danas
nije naputen. Koristi se crnogorino drvo (jela, ari, borovina). Oplatne plohe od rezane drvene grae izrauju se
od daske debljine 24 do 48 mm, a irine 16 do 20 mm. Kod posebnih zahtjeva daske se prethodno blanjaju i
povezuju utorima. Izrauju se na mjestu gradnje. Daske se reu, ukivaju i povezuju za potkonstrukciju i
meusobno. Oplatna ploha na spojevima dasaka proputa cementno mlijeko te ostaju vidljivi tragovi na betonskoj
povrini. Ukoliko daske nisu zatiene od sunca i oborina, brzo se vitopere i krive i prije izlijevanja betona.
Oplatne ploe od industrijski preraenih drvenih materijala neopravdano malo se koriste za izradu
oplatnih ploha. Za drvenu masu se koriste celulozna vlakna bjelogorice, koja se razliitim postupcima usitnjavaju
na vlakna. U smjesu se dodaju inertna punila i pod velikim tlakom i temperaturom oblikuju se ploasti materijali.
Jedna je povrina obino glatka i puna a druga je gruba. Najpoznatiji predstavnici ovih ploa su razliite vrste
iverice, lesonita i medijapan ploe. Ploe se proizvode u dimenzijama 120 do 150 cm irine i od 250 do 500 cm
duine, u debljinama od 6 do 10 mm. Volumne teine su 650 do 900 kg/m3, a vrstoe na tlak od 3 do 6 kN/mm2.
Imaju malo upijanje vode i bubrenje, te se mogu koristiti za izradu ili oblogu oplatnih ploha. Paljivim radom,
prethodnom povrinskom zatitom sredstvima koja spreavaju prodor vode, ienjem i premazivanjem nakon
svake uporabe mogu se do 10 puta koristiti.
Oplatne plohe od vodootporne perploe danas su gotovo potisnuli sve druge materijale za izradu oplata.
Izrauju se od folija bjelogorinog drveta debljine 1 do 3 mm. Folije se ljute sa trupaca, sue, natapaju ljepilom i
krino postavljaju u 7 do 15 slojeva. Pod visokim tlakom i temperaturom dobivaju se ploe znatno boljih
mehanikih svojstava od materijala od kojeg su izraene. Ploe se proizvode u debljinama 10, 15, 20, 25 i 30mm
u dimenzijama 120/250 do 300mm. Prilikom rezanja ploe rezne je povrine potrebno naknadno zatititi
vodootpornim premazima. Moe se upotrijebiti i do 100 puta. Ploe imaju jednaku vrstou na savijanje u oba
smjera. Kod povezivanja za druge dijelove konstrukcija koriste se vijci za drvo. Oplatne plohe od perploe daju
ravne i glatke betonske povrine koje nije potrebno bukati i oblagati drugim materijalima, osim povrnih premaza.
U posljednje vrijeme se koriste tanke perploe, 8 do 12mm debljine, koje se na tvorniki proizvedenim oplatnim
ploama koriste kao obloga kontaktne plohe s betonom.
Oplatne plohe od elinih limova su na prvi pogled po kvaliteti najbolji materijal za oplatne plohe.
Zadovoljavajue vrstoe, elastini, otporni na udare i trajni, zadovoljavaju sve uvjete koji se trae od materijala
za oplatne plohe. Ukoliko se eli dobiti potpuno glatku betonsku povrinu, za oplatne plohe se koriste elini
limovi debljine 3 do 4 mm. Tanji se limovi pod optereenjem betona valovito deformiraju, to stvara neeljenu sliku
betonske povrine. Teke su za prijenos i sklapanje oplatnih konstrukcija. Oplatni sklopovi od elinih limova ne
mogu mijenjati oblik i dimenzije te su neprilagodljivi za promjene veliine, a oteenja se mogu popraviti samo u
radionicama s odgovarajuim alatom i opremom. Ekonomsku opravdanost postiu samo u sluajevima velikog
broja koritenja u istom obliku i dimenzijama. Pri dobroj organizaciji poduzea u jednoj godini oplate zidova mogu
se 40 do 60 puta upotrijebiti a oplate ploa i greda do 30 puta.
Oplatne plohe od armiranih poliestera i drugih sintetikih materijala rijetko se primjenjuju za izradu oplatnih
ploha, ali u nekim sluajevima su nezamjenjivi. Ploe su male teine, lako se obrauju, elastine su i otporne. U
praksi nisu ispunila oekivanja. Zbog osjetljivosti na udar, kada se javljaju staklaste prskotine na povrini, ne
moe se postii vie od 30 uporaba. Materijal takoer ima naglaena toplinska izduenja, te ukoliko je kruto vezan
za podlogu, dolazi do valovite deformacije na povrini.
Tvorniki izraene oplate imaju plohe visoke kvalitete. Osnovni nosivi okvir ploe izraen je od
profiliranog aluminijskog lima. Oplatne plohe su od perploe ali po zahtjevu mogu biti i s elinim
limovima ili drugim materijalima s povrinskim teksturama. Potkonstrukcija je saasto postavljena i
zavarena na okvir to osigurava jednaku nosivost u dva smjera. Na bonim stranama okvira,
postavljene su rupe i trnovi kojima se osigurava uklapanje ploa u istoj ravnini.

77

Dimenzije oplatnih ploa ne odstupaju od projektiranih vie od 2-3 mm, a povrine su glatke i pune.
Oplatne plohe od perploe mogu se upotrijebiti i do 100 puta, uz odgovarajue odravanje. Oplatne
plohe se jednostavno zamjenjuju, a ako nisu dublje oteene ili deformirane, samo se okrenu na drugu
stranu i ponovo koriste. Poslije svake uporabe ploe se moraju oistiti od betona i namazati zatitnim
premazom protiv hranja.
U proraunu cijena, tvorniki proizvedene oplatne ploe se uzimaju sa vremenskim otpisom od 5
godina, te se na cijenu odravaju u ovisnosti o broju uporaba u jednoj godini. Unato visokoj nabavnoj
cijeni, zbog velikog broja uporaba, koritenje nije skupo. Brzina izrade oplate i mali utroak rada
najvea je prednost ovih oplatnih sustava. Utroak rada za postavljanje i skidanje oplata kree se od
0,10 do 0,3 h/m2. Radna skupina od tri ovjeka mogu za 8 h rada izraditi oko 150 do 200 m2 oplatnih
zidova i priblino toliko i oplata ploa bez podupiranja.
Veliina osnovnih ploa je:
- 50 x 100 cm ili 60 x 120 cm (male)
- 50 x 250 cm (srednje)
- 240 x 240 cm do 300 x 300 cm (velike).
Slika - Sustav modularnih dimenzija
prefabriciranih oplatnih ploha

Nosivi okviri ploa su od kvalitetne drvene grae ili posebno oblikovanih metalnih profila. Neki oplatni
sustavi kombiniraju drvene (vertikalne) i eline (horizontalne) oplatne nosae (velikoplona Dokina
oplata Top50, Peri sustav za zidove i stupove).
Radi poveane krutosti i nedeformabilnosti oplatnih povrina, oplatni okviri se ukruuju prekama. Takvi
elementi imaju dobru krutost i nosivost u oba ortogonalna smjera. Okvirne ploe (oplatno platno +
ukruenja) samonosive su i primjenjuju se i za zidove i za stropove.

78

2. Potkonstrukcije
Potkonstrukcija su dijelovi sklopova koji se nalaze ispod oplatnih ploha.
Osnovna je namjena da prihvati optereenje s oplatne plohe i prenesu na nosivu konstrukciju, a
istovremeno da povezuju oplatnu plohu u cjelinu sklopa.
Povezuju oplatne ploe u cjelinu sklopa, nose ih i od njih preuzeto optereenje prenose na
nosivu konstrukciju. Potkonstrukcije nisu izravno izloene djelovanju svjeeg betona, ali su zato
izloene utjecaju atmosferilija (kia, vjetar, sunce) i manipulaciji na gradilitu.
U osnovi se razlikuju dva naina formiranja potkonstrukcija (u statikom smislu) :
linijski
ploni
Prve prihvaaju optereenja linijski, zapravo na irini 30 - 50 cm, i oslanjaju se na rasponima 80 - 120
cm, dok plone prihvaaju optereenja na cijeloj povrini oplatne plohe.
Kod oplatnih ploha od dasaka i perploa potkonstrukcije se izrauju od blanjanih gredica dimenzija 5/8
do 6/10 cm, a suvremeni oplatni sklopovi imaju potkonstrukcije od profiliranog i vuenog elika,
aluminija i drugih slitina.
Linijske potkonstrukcije prihvaaju optereenje s oplatne plohe na
irini od 30 do 40 cm a oslanjaju se na rasponu 80 do 120 cm.
Kod daanih oplata, potkonstrukcija je od drvenih letava 5/8 do 6/10
cm. Ista potkonstrukcija se koristi i kod oplatnih ploha sa perploom, ali
se letve prethodno blanjaju i premau zatitnim sredstvima. Kod
suvremenih sklopova potkonstrukcije su izraene od elinih limova ili
slitina, galvanski zatieni, kutijastih poprenih presjeka to doprinosi
krutosti sklopova i smanjuje teinu.
Plone potkonstrukcije prihvaaju oplatne plohe po cijeloj povrini, to omoguuje koritenje tankih
oblonih oplatnih ploha, najee od perploe debljine 8 do 10mm. Za izradu potkonstrukcije koriste
se razliiti materijali, od blanjane daske debljine 48mm, do saastih konstrukcija izraenih od
profiliranih metalnih limova.
Moe se raunati da drvene potkonstrukcije mogu podnijeti do 20 koritenja kada je daana oplatna
ploha, a kod ploha od perploe do 50 puta. Kod tvornikih izraenih saastih potkonstrukcija rauna
se s koritenjem od 4 do 5 godina ili do 150 uporaba.
Razvedeni popreni nosai potkonstrukcija i glavne konstrukcije pruaju veliku krutost i imaju malu
vlastitu teinu. Kako bi im se produio vijek trajanja, zatiuju se lienjem ili galvanizacijom. Kvalitetniji
oplatni sustavi imaju eline i aluminijske dijelove dodatno zatiene prakastim lakiranjem (prozirno, s
visokom mehanikom otpornosti).
Oplatna platna od perploa mogu se upotrijebiti do 100 puta, a podkonstrukcija neogranieni broj puta,
ukoliko se pravilno odrava. Poslije svake uporabe podkonstrukcija se mora oistiti od betona i
premazati zatitnim premazom protiv korozije.
Lijepljenje betona za oplatnu plohu se ne moe u potpunosti izbjei, ali se moe svesti na najmanju
moguu mjeru premazivanjem oplatnih platna (neravne i hrapave plohe imaju veu povrinu i prianjanje
je vee nego kod glatkih i punih ploha). Za ienje neistoa sa oplata koriste se plastini strugai.
Nakon struganja oplate se peru i sue.
Premaze koje koristimo za premazivanje oplatnih platna moemo podijeliti na:
1. suhi premazi - prakaste tvari koje pomijeane sa vodom daju smjesu kojom premazujemo oplatno
platno. Prije izlijevanja svjee betonske mase premaz se mora osuiti kako bi stvorio sloj koji
omoguava lako odvajanje oplate od ovrsnulog betona. Najee se koristi mjeavina gaenog vapna
i gipsa te mjeavina kamenog brana s umjetnim vezivima. Suhi premazi su osjetljivi na moenje, udare
i lako se oteuju.
2. masni premazi - otopine izraene od mineralnih ulja. Na masnim premazima lako se skuplja praina
i ostale neistoe, a pri velikim temperaturama i na suncu oksidiraju.

79

3. Nosive konstrukcije
To su rasponski nosai, koji preko potkonstrukcija preuzimaju sva optereenja i prenose ih na
stabilna uporita (podupirae, dovrene dijelove graevine i dr.).
Nosive konstrukcije moraju biti stabilni u pogledu krutosti, kako bi kod preuzimanja optereenja
progibi bili minimalni.
Optereenje od svjeeg betona, preko oplatne plohe i potkonstrukcije prihvaaju nosive konstrukcije i
prenose na tlo ili dovrene dijelove graevine.
Nosive konstrukcije su rasponski nosai izraeni od razliitih materijala i razliitih rjeenja. Imaju
naglaenu statiku krutost poprenog presjeka kako bi prihvatile optereenje od svjeeg betona s
najmanjim ugibom. Deformacije pod optereenjem nosivih konstrukcija preslikavaju se na betonske
konstrukcije greda, zidova i ploa. Nastojanju da nosiva konstrukcija prihvati optereenje uz najmanje
deformacije, dimenzionira se i izrauje kao vrlo kruta s velikim momentom inercije.
U pogledu materijala, rjeenja konstrukcija postoje mnogobrojna i raznovrsna rjeenja :
drvene rezane gredice
radioniki izraene eline gredice sa zategom
radioniki izraeni reetkasti elini nosai
tvorniki izraeni drveni lijepljeni nosai I i T presjeka
tvorniki izraene drvene reetke
Slika: -Postavljanje oplatnih ploha na nosive konstrukcije
Drvene rezane gredice su najstarija nosiva konstrukcija. Presjeka su 12/12 do 16/16cm duine do 4m. Due traju
ukoliko su blanjane i natopljene zatitnim premazima. Postavljaju se na razmaku 0,8 do 1,2 m. Nezatiene se
gredice mogu do 10 puta uporabiti, ali se zbog naizmjeninog kvaenja i suenja brzo vitopere i savijaju.
Radioniki izraene eline gredice sa zategom danas su ve pomalo naputeno rjeenje. Za okomite i
vodoravne oplatne sklopove, nosive konstrukcije se izrauju od normiranih elinih profila NP ( 6 do 8, i okruglog
betonskog elika promjera 12 do 14 mm). Pomou sredinjeg vijka zatega se aktivira i na neoptereenom nosau
dobiva se suprotna deformacija koja se izgubi prilikom optereenja (kontra ugib). Nosai su relativno lagani u
odnosu na optereenje koje mogu prihvatiti ali zbog velike dubine, odnosno irine u tjemenu zauzimaju mnogo
radnog prostora na graevini. Izrauju se u gradilinim bravarskim radionicama u dimenzijama 2,5 do 3 m za
1
okomite oplatne sklopove a do 6 m za vodoravne. Teine su do 5kg/m .
Radioniki izraeni elini reetkasti nosai izrauju se od normiranih elinih profila i okruglog betonskog
elika s mogunou nastavaka kod okomitih oplatnih sklopova a produenja kod vodoravnih. Gornji pojas
reetke je uobiajeno od normalnih profila a donji pojas i tapovi od okruglog elika. Visina nosaa je od 20 do 30
cm, a proizvode se u duinama od 3 do 6 m. Gotove reetke mogu prihvatiti momente savijanja od 10 do 20 kNm.
Za vodoravne oplatne sklopove rade se reetke promjenjive duine, 6 do 8m to je rijeeno s uvlaenjem dijela
reetke. Teina se reetke kree od 8 do 10 kg/m1 te su dosta teke za runu manipulaciju.
Tvorniki izraene drvene nosive konstrukcije su svakodnevno u primjeni. Proizvode se u tvornicama razliitih
rjeenja konstrukcija i mogunosti. U primjeni su drveni nosai I i T presjeka izraeni od stabiliziranog drveta
spojene vijcima i lijepljenjem, a ojaane su osloncima od elinih limova.
Visina nosaa je od 20 do 30 cm, a proizvode se u duinama od 3 do 6 m. Gredice mogu prihvatiti momente
savijanja od 4 do 6 kNm. Lake su za manipulaciju, jer pojedinano ne prelaze teinu od 35 kg/kom.
Optimalnu zatitu od udaraca i kalanja na krajevima nosaa omoguuju eline kape s poprenim elinim
zakovicama. Osim toga, ona djeluje kao zapreka za eventualno piljenje. Povrina panela se dodatno zatiuje
nepropusnim slojem umjetne smole. Traka koja ima popreni presjek oko 40x80 mm ve nosa ini dovoljno
sigurnim od prevrtanja i osigurava mu dobro avlanje.
Slika: -Prefabricirani puni nosai za stropne oplatne sklopove
Tvorniki izraene drvene reetkaste gredice koriste se za raspone do 10m, to je est sluaj kod gradnje
gospodarskih objekata i mostova. Reetke su visine od 30 do 60cm. Nosivost reetkastih nosaa je znatno vea i
kree se i do 20 kNm. Imaju dugi vijek trajanja zahvaljujui elinim kapicama sa svih strana te zavrnom titu.
Slika: - Reetkasti nosai za stropne oplatne sklopove

80

4. Spojna sredstva (ureaji za povezivanje)

Trebaju osigurati dobru povezanost oplatnih ploa, potkonstrukcije i nosive konstrukcije, te
nepominost cijelog sklopa.
Za vrijeme ulijevanja betona u oplatu dok beton dovoljno ne ovrsne, ureaji za povezivanje
osiguravaju vezu sklopova oplate meusobno i nepominost oplatnih sklopova.
Nain povezivanja ima izniman znaaj kod okomitih konstrukcija, zidova i stupova, jer je optereenje
svjeeg betona kod vibriranja iznimno veliko, dok kod ploa samo povezuje dijelove i sklopove oplata.
Zidne oplatne ploe brzo se spajaju jedna uz drugu pomou tipiziranih spojnica.
Naini meusobnog povezivanja i pritezanja oplata izvodi se elementima izlivenim od elika i slitine.
Slika:
-Povezivanje
oplatnih
elemenata
suvremenim
spojnicama
Tradicionalni nain povezivanja oplatnih sklopova je je tzv. paljenom icom i razupornim gredicama. Gredice
imaju duinu odgovarajuu razmaku oplatnih ploha, odnosno projektiranoj irini betonske konstrukcije, a
utezanjem ice one se ukljeuju (pritisnu ih oplatne plohe). Uteu se preplitanjem ice, uz pomo specijalnih
poluga. Rije je o mekoj elinoj ici promjera 3 do 5mm. Kada ugraivani beton dosegne visinu razupornih
gredica, one se izbijaju i s betoniranjem se nastavlja tako da u konstrukciji ostane samo utegnuta ica. To je dosta
pouzdani nain povezivanja, ali s velikim utrokom radnog vremena. Problem je i u obveznom sjeenju paljene
ice uz izbetoniranu plohu, a s obzirom da je preostala ica podlona koroziji, na tim mjestima postoji opasnost od
pojave smeih mrlja.
Suvremeni ureaji za povezivanje uglavnom su konstruirani s vijkom i velikim matinim glavama koje
olakavaju zatezanje. Vezni su elementi ipke od elika, ali s orebrenjem u navoju, promjera 10 do 16 mm, koje
se vade iz betona i viekratno koriste. Tonost rastojanja unutar oplate postie se izrezanim komadima plastine
cijevi kroz koju prolaze vezne ipke. Obino se koriste cijevi od tvrde plastike promjera 30 mm koje ostaju u
betonu. Ukoliko se eli postii vodonepropusnost zidova, kao to je kod spremnika za vodu ili drugih tekuina,
cijevi se s posebno konstruiranim klijetima vade a otvor ispunjava cementnom bukom s dodatkom koji izaziva
bubrenje i poboljava vodonepropusnost.
Tvrtka za oplate PERI je razvio dva sustava, tj. dva rjeenja ureaja za povezivanje: DK i SK.
DK sustav se sastoji iz 2 ponovno upotrebljiva DK konusa te od plastine cijevi koja se betonira. Kao prednost kod
montae oplate pokazalo se kontinuirano sidro. Brtveni poklopac izmeu konusa i oplate savladava neravnine i
spreava istjecanje betonskog mlijeka. Prednost ovih sustava je kontinuirano sidro kod montae velikih zidnih
elemenata to znai da nema uvlaenja u otvore sidra, izvlaenje brtvenog konusa bez puno truda pomou
konusnog kljua, visoki stupanj ponovne uporabljivosti brtvenog konusa jer imaju istu vanjsku formu tako da jedan
brtveni konus odgovara svim otiscima.

1. hrapava cijev
2. brtveni DK konus
3. betonski DK konus
Slika Sidra koja se postavljaju izmeu nasuprotnih oplatnih ploa
SK sustav se sastoji takoer od 2 ponovno uporabljiva SK sidrena konusa i 3 sidra, od kojih se sredinje sidro
moe ubetonirati kod npr. sigurnosnih traktova. Kod svih ostalih primjena koristi se oblona cijev, kako bi se
ponovno koristilo sredinje sidro. Zatvaranje se vri brtvenim poklopcem. Prednost ovog sustava je takoer dugi
vijek trajanja sidrenog konusa uz eventualnu zamjenu plastinog omotaa, jednostavna demontaa (izvlai se
okretanjem prema van), ciljana primjena kod zatitnih zidova od zraenja i zidova u sigurnosnim traktovima s
izgubljenim sidrom.

Kod suvremenih oplatnih sklopova plohe se povezuju vijcima s velikim

podlonim maticama, specijalnim sponama i drugim spojnim sredstvima i
tehnikim rjeenjima za jednostavan i brzi rad. Razmak nasuprotnih oplatnih
ploha osigurava se stavljanjem metalnih ili plastinih cijevi kroz koje prolazi
vezni element. To je elina ipka izvedenim navojima. Cijevi kroz koje se
provlae trajno ostaju u betonu, dok se ipka polivinila izvlai.

81

5. Ureaji za regulaciju i pridravanje

Kada se postavi oplata bilo koje vrste, prije pritezanja mora se provjeriti i dovesti u projektiranu visinu i
vertikalnost. Nakon ovrivanja betona oplata se mora postupno poputati, bez trzaja i udara, kako bi
betonska konstrukcija preuzela optereenje.
Ureaji za regulaciju omoguuju postupna pomicanja oplatnih sklopova po visini ili nagibu kod
postavljanja u projektirani poloaj i postupno poputanje kod skidanja oplate.

Slika: -Jednostrane, velikoplone zidne oplate

Svaki oplatni sustav mora sadravati ugraena rjeenja za regulaciju i pridravanje.

Kod drvenih oplata kao ureaji za regulaciju slue klinovi koji se u parovima postavljaju na smjerovima
pomicanja. Klinovi se rade od hrastova ili bukova drveta glatkih povrina s nagibom jedne strane 1:5 do 1:10.
Klinovi se postavljaju u paru tako da su im vanjske strane usporedne. Laganim udaranjem ekiem po jednom ili
drugom klinu oplatni sklopovi se pomiu ili poputaju.
Kod suvremenih oplatnih sustava izrauje se posebna oprema za regulaciju i pridravanje. Nagib okomitih
oplata regulira se pomou cjevastih kosnika koji ujedno slue za podupiranje i pridravanje oplate tijekom rada. U
cijevi kosnika ugraen je suprotan navoj te se okretanjem cijevi, kosnik produava ili skrauje. Na taj se nain
oplatni sklop dovodi u eljeni poloaj.
Pomicanje sklopova po visini oplata rijeeno je vijcima s oslanjakom papuom.

6. Podupirai i skele za oplate

Podupirai su samostalni nosivi tapovi koji prihvaaju optereenje i prenose ga na oslonce.
Mogu primiti vlane napone i savijanje.
Kod oplatnih sklopova ploa, greda i drugih vodoravnih konstrukcija koje se postavljaju iznad tla ili neke
druge radne povrine, stupovima treba centrino optereenje to izravnije prenijeti od gornje nosive
konstrukcije na vrstu podlogu. Za to se na proraunatom razmaku postavljaju podupirai ili potpornji,
koji ne primaju ni vlane napone niti savijanje.
Nekada su se koristili drveni podupirai. Suvremeni oplatni sustavi imaju cijevne, metalne (elik,
aluminij) podupirae s promjenljivom duinom, tj. visinom podupiranja od 2,40 do 4,20 m, iznimno 8,0
m, te s vanjskim presjekom krunog ili zvjezdastog oblika.
Teina metalnih podupiraa se kree 12 - 25 kg/kom, pa je mogua runa manipulacija.
Najrasprostranjeniji su teleskopski, cijevni podupirai s oslonakom papuom, koji se grubo podeavaju
uz pomo niza rupa u koje se stavlja trn, a do 10 cm fino s vijkom na osloncu. Trnovi ujedno
osiguravaju da se podupira ne preoptereti, te savije i polomi, jer se u sluaju preoptereenja prije
presjee elini trn. Nosivost elinih podupiraa kree se obino 10 - 20 kN.
Podupiranje stropne oplate

82

Cjevasti podupirai s teleskopskim cijevima i oslonakim papuama su neto starija ali i najea rjeenja.
Pomou vijaka na osloncima mogue je lagano podizati i poputati podupirae do 10cm. Uobiajena rjeenja
imaju rupe na svakih 10cm za grubo odreivanje duine. Pomou trnova visina podupiraa grubo se odreuje, a
podizanje i poputanje vri se pomou vijaka. Trn je od okruglog betonskog elika promjera 10mm. U sluaju
preoptereenja stjenke cijevi sijeku trn i spreavaju krivljenje podupiraa.
Visina podupiraa je podesiva od 260 do 410cm, a nosivost je od 10 do 20 kN. Vanjski promjer cijevi je 50 i
75mm. Teina podupiraa je oko 15 do 20 kg te se moe runo manipulirati. Uz dobro odravanje ( ienje i
podmazivanje ) moe se raunati sa vijekom trajanja do 10 godina. Nabavna cijena je izraena po kilogramu
teine i kree se oko 20% iznad uobiajenih bravarskih konstrukcija te se obzirom na trajnost moe rei da nisu
skupi. Suvremeni podupirai proizvode se od okruglog ili zvjezdastog poprenog presjeka od elika ili aluminijskih
slitina. Visina podupiranja kod pojedinih vrsta kree se do 6 m.
Za stropne oplate kod nekih sustava (Doka i Peri) predvieni su podupirai na koje se ugrauju padajue ili
obarajue glave. One se mogu spustiti (za 6 cm), pa postoji zgodna mogunost uklanjanja oplata, a da ploa jo
uvijek ostane oslonjena. Samostojei su jer dolje imaju namontiran tronoac (eline nogare). Izmeu tih
podupiraa (cca 0,15 kom/m2) kao sekundarni se postavljaju obini podupirai s pridravajuim glavama (cca
0,35 kom/m2).
Jo novije, jeftinije i za rad sigurnije rjeenje su elini podupirai s vertikalnim prorezom na vijanom dijelu i
odgovarajuim klinom, koji takoer mogu sputati nosivu horizontalnu oplatnu konstrukciju radi demontae, a nisu
im potrebne obarajue glave. Kada se klin izvadi, unutarnji, gornji dio podupiraa pomie se za 6 cm i tako se
obavi sputanje a da se radnik ne mora penjati radi toga.

Postupak izrade oplate AB zida

Oplata se sastoji od eline konstrukcije na kojoj se nalazi drvena ploa.
Za izvoenje radova sa tom oplatom potreban nam je najmanje sljedei materijal: elina prica na
razvlaenje, eline inje, zatezai, kleme koje slue za spajanje dvaju ili vie oplata, vijci za zatezanje
zida, zatitna ograda.
Nain izvedbe radova:
- u AB plou zabuimo rupe u koje se nabijaju elini trnovi koji slue kao graninik do kojeg dolazi
oplata. Oplata se postavlja na taj nain da se spusti kranom na odreeno mjesto, a uvruje se
elinim pricama na razvlaenje.
- donji dio oplate uvruje se drvenim kajlama. Nakon postavljanja jedne strane oplate nabijamo
potrebne otvore za vrata i sl. te odreene stranice koje granie poetak zida i kraj zida. Zatim dolaze na
red armiraki radovi. Po zavretku armiranja u odgovarajue rupe za vijke kojim povezujemo oplatu
stavljamo plastine cijevi na vijke odgovarajue duine koje odreuje debljinu zida. nakon toga zid je
spreman za zatvaranje. Kran donosi drugi dio oplate na mjesto gdje su vijci koje steemo elinim
maticama. Nakon zatvaranja zida napravimo skelu sa zatitnom ogradom koja titi od pada.

shematski prikaz zidne oplate pune katne visine

- formiranje oplate za istovremeno oplaivanje etiri zida

83

Stropne oplate
Osim zidnih oplata vrlo su vane i stropne oplate, posebno u stambenoj izgradnji. U tom
podruju u posljednje se vrijeme mogu izabrati tri razliita sustava:
- sastavljene oplate s drvenim nosaima i podupiraima
- kasetne stropne oplate
- oplatni stolovi

Sastavljene oplate s drvenim nosaima i podupiraima

Sustav sastavljene oplate s drvenim nosaima i podupiraima vrlo je jednostavan i fleksibilan te ekonomian radi
razmjerno malog utroka vremena i niske cijene. Primjenjuju se za male i velike povrine, a njihova se kvaliteta
posebno istie u razvedenom tlocrtu.
Sustav se zasniva na drvenim nosaima, a moe se sasvim jednostavno i tono prilagoditi na svaki oblik tlocrta i
svaku debljinu stropa. Donji su nosai razmjeteni na razmacima od 200 do 250 cm i poduprti podupiraima
na razmacima od 100 do 150 cm, ovisno o debljini ploe. Na donje se primarne nosae popreno postavljaju
sekundarni nosai s razmacima od 50 do 75 cm, ovisno o debljini ploe i razmaku primarnih nosaa.
Smanjivanjem razmaka izmeu nosaa i podupiraa mogue se je prilagoditi proizvoljnoj debljini ploe.
Za podupiranje na manjim visinama rabe se potpornji nosivosti 20 kN, a na veim visinama i veim optereenjima
podupiranje se izvodi nosaima skupljenima u toranj ili potpornjima vee nosivosti 60 kN.

Kazetne stropne oplate

Tvrtke Noe i Peri su razvile kasetnu stropnu oplatu. Sustav se zasniva na kasetama koje lee na uzdunim
nosaima, a nosai su poduprti s podupiraima sa sustavom padajuih glava koje se mogu osloboditi. Tako se
moe uklanjati oplata a da ploa jo uvijek bude poduprta.
Nosivi su okviri kaseta, nosai i potpornji radi manje teine izraeni od aluminija, a obloga kaseta od vieslojne
ploe, isto kao kod zidnih oplata. Ovim se sustavom bre radi nego sustavom stropnih oplata s drvenim
nosaima, ali je on i skuplji, a usto ga je potrebno prilagoditi posebnim dodatnim drvenim ulocima. Stoga je
primjeren veim i otvorenim prostorima, gdje je prilagoivanje najmanje.

Oplatni stolovi
Za razliku od ostalih proizvoaa opreme, austrijska Doka nije prela na kasetni stropni sistem, ve je dodatno
razvila vlastiti sustav oplatnih stolova i dola do zanimljivog rjeenja s posebnim glavama koje povezuju uzdune
i poprene drvene nosae i podupirae. U posljednje vrijeme i ostali proizvoai nude sustave za izradu oplatnih
stolova.
Da bi se radovi jo ubrzali, za oplaivanje stropnih ploa razvijene su tehnologije rada s oplatnim
stolovima umjesto podupiraa. Oplatni stolovi se prilagoavaju dimenzijama ploe jedne prostorije, mogu imati
preklopna krila, a za vee stropne povrine usporedno se postavlja vie njih.
Kada oslonac vie nije potreban, pomou vijaka se sputaju za visinu (10 - 20 cm) na koju su bili podignuti kotai
uz oslonce. Zatim se lagano mogu odgurati na drugu radnu poziciju, odnosno do otvora na fasadi gdje ih prihvaa
dizalica s posebno konstruiranim zahvatnim elementom u obliku poloenog slova 'U' (tzv. paji kljun) i prenosi na
sljedeu etau.

84

Oplatni sklopovi za stupove

Pod stupovima se podrazumijevaju vertikalne betonske konstrukcije odnosa stranica u osnovi do 1:1
do 1:2. Vrlo su osjetljivi na ekscentrina optereenja. Stupovi su dijelovi konstrukcije koji su u veini
sluajeva vidljivi u prostoru. Odstupanje u dimenzijama, procurivanje cementnog mlijeka i neravnine
naglaeno su uoljive.
Za izradu stupova koriste se oplate koje se rade na mjestu, prijenosni oplatni sklopovi i namjenski
izraeni sklopovi za odreene oblike stupova. Visoki stupovi, velikog presjeka u osnovi, mogu se raditi
kliznim i podiuim oplatnim sklopovima.
Krojene oplate stupova koje se izrauju na mjestu graenja uobiajeno su od drvene grae s oplatnim plohama
od dasaka ili perploe. Izrauju se od dvije istovjetne ploe, eone i bone. Na uglovima bone ploe preklapaju
se eone radi boljeg zaptivanja. Prilikom betoniranja stupovi se pune bez prekida do pune visine. U sluaju
prekida rada, kada beton nije izliven do pune visine, oplata stupa se mora skinuti, pripremiti kontaktna povrina za
nastavak betoniranja i oplata ponovno postaviti. Oplate se povezuju i reguliraju icom ili posebno izraenim
stegama. Kod iznimno visokih stupova koriste se oplate u punoj visini stupa s otvorima po visini kroz koje se
ulijeva beton. Kada se beton napuni do visine prvog otvora na oplati, otvor se zatvara i nastavlja se ulijevati na
slijedeem, viem nivou.
Prenosive oplate stupova izrauju se od tvorniki izraenih oplatnih ploa, gdje je povezivanje ve rijeeno u
konstrukciji ploe i vezivnim elementima. Najee se koriste ploe koje se postavljaju na preklop to omoguuje
izradu razliitih dimenzija stupova u osnovi a ujedno osigurava stabilnost oplatnog sklopa.

Slika: - Oplata za pravokutne stupove, fleksibilna za

razliite dimenzije

Za izradu se koriste tvorniki izraene ploe oplatnih sustava s velikim modularnim tablama. U sluajevima da je
na gradilitu potrebno izvesti veliki broj stupova istog poprenog presjeka, krune ili druge sloene osnove,
izrauju se namjenski oplatni sklopovi samo za tu vrstu stupova. Ekonomsko opravdanje za izradu namjenskih
sklopova moe se dobiti u velikom broju koritenja.
Osim stupova kvadratnog poprenog presjeka izrauju se i stupovi krunog poprenog presjeka. Mogui su i
razliiti drugi popreni presjeci koji se postiu umetanjem dodatnih elemenata uz unutarnju stranu oplatnih ploha,
najee od stiropora. Oplate za krune stupove esto se izrauju od specijalno obraenog kartona, koji je
otporan na vlagu, lagan i brzo se postavlja i skida.
Slike -Krune oplate stupova

85

Izvedba visokih zidova i stupova u oplati

Visoki betonski zidovi javljaju se kod mnogih konstrukcija graevina kao okomite konstrukcije spremnika za ito,
silosa za tekuine, visokih stupova kod mostova s unutarnjim upljinama i tornjevima razliitih razmjera. U tlocrtu
zidovi mogu biti ravni, zakrivljeni, kruni, elipsasti ili kombinacija zakrivljenih i ravnih poteza.

Slika: -Oplata visokih stupova mostova

Oplatni sklopovi za visoke zidove sadre vie dijelova od kojih svaki ima tono odreene namjene. Obino se
rade sekcije oko 3 m visine dok duina nije ograniena ali se rijetko ide preko 6,0 m.
Na oplatnim sklopovima na svakoj visinskoj sekciji su radne staze sa zatitnim ogradama. Posebnost rjeenja
ovih sklopova je u nainu povezivanja za oslonce. Veze moraju sigurno povezati gornji dio oplatnog sklopa za
oslonce ali isto tako omoguiti otvaranje oplatnih ploa. Veze se rade kao zglobne ili vodoravno pomine. Zglobne
veze otvaraju oplatne plohe kao kare okrenute prema gore, to oteava postavljanje betonskog eljeza i ienje
oplatnih ploha. Vodoravno pomine veze omoguuju bono pomicanje oplatnih ploa to ostavlja slobodan radni
prostor na unutarnjoj strani zida, irine do 75 cm s jedne ili obje strane. Prostor je dovoljan za ienje o pripremu
oplatne plohe te postavljanje armature.
Oslanjake konzole su dio sklopa koji pridravaju oplatni sklop i omoguuju premjetanje po visini. Na konzolama
je radna staza s koje se oplatne ploe otvaraju i zatvaraju. Konzole se oslanjaju preko elinih trnova na donje,
zavrene i dijelom ovrsnute betonske konstrukcije.
Kod oplatnih sklopova za visoke zidove potrebne su tri radne staze po visini. Gornja slui za ulijevanje betona,
srednja za otvaranje oplate i postavljanje armature a donja za vezivanje i otputanje sklopa od konstrukcije.
Kada beton u oplati dovoljno ovrsne da moe primiti optereenje oplatnog sklopa, poputaju se donje veze
konzola za konstrukciju. Kolika je vrstoa betona potrebna ovisi o rjeenju trna, ali uobiajeno je da se pone sa
podizanjem kada beton dostigne oko 50% predviene vrstoe. Podizanje oplatnih sklopova izvodi se po
sekcijama koji su irine od 3,0 do 6,0 m.
Slika: -Primjena pomine, podiue oplate

Oplate za visoke masivne zidove

Visoki masivni zidovi su graevine gdje se zbog debljine konstrukcije ili jednostrane oplate ne mogu povezati dva
suprotna oplatna sklopa. Predstavnici ovih graevina su betonske brane, visoki potporni i obloni zidovi i duboke
temeljne konstrukcije. Po visini mogu biti promjenjivog poprenog presjeka, a kod brana i oblonih zidova blago
zakrivljeni ili kosi. Izrada oplatnih sklopova ne razlikuje se mnogo od visokih zidova, osim u nainu vjeanja za
konstrukciju i pridravanju.
Slika: -Izvedba zida brane
Nosiva konstrukcija oplatnog sklopa radi se u visini dva pojasa podizanja sklopa
i to je obino elina reetka. Na donjem dijelu sklopa je radna staza s ogradom
i regulatorom okomitosti za formiranje kosine, a na gornjem dijelu je radna staza
za ugradnju betona s zatitnom ogradom.
Cijeli oplatni sklop se vjea preko vijanih trnova na ugraena sidra u
konstrukciji. Ugraena sidra izraena su s uputenom navojnom glavom za koju
se povezuje oplatni sklop. Podizanje moe biti rijeeno toranjskim dizalicama.

86

Oplaivanje kod tunelskih graevina

Dugaki zatvoreni tuneli za prometnice ili hidrotehnike graevine izrauju se pomou sklopivih oplatnih sekcija
koje se premjetaju po duini na eljeznim voicama ili gumenim kotaima. Oplatni sklopovi obuhvaaju cijeli
popreni presjek otvora, a izvode se u sekcijama duine 10,0 do 15,0 m. Ti sklopovi su povezani sa zglobovima i
polugama za poputanje i premjetanje. Kod uzdunog premjetanja oplatne plohe se odvajaju od ovrsnutog
betona preklapanjem oplatnih ploa pomou zglobova. Smanjena veliina u poprenom presjeku oplatnog sklopa
omoguuje premjetanje na drugi poloaj po duini.
Slika Oplata kod tunelogradnje

Oplatni sklopovi za posebne namjene

Slika: - Primjer sloene graevine koja zahtjeva komplicirane oplatne sklopove

HOUSE

Cultural buildings

Bridges

Tunels

87

9.10. Skele
Skele su privremeni tehniki ureaji potrebni pri svakom zidanju, bukanju, itd., a naroito
pri zidanju novih graevinskih objekata.
Skela se gradi od greda (etvrtastih ili oblih), gredica, fosni, dasaka i raznih spojnih sredstava.
Skele za zgrade trebaju biti to jednostavnije, ili pak da zadovolje potrebe sigurnosti, kako zbog
radnika koji se po njoj kreu, tako i zbog prolaznika ispod skele.
Pomou skela radnicima se omoguava da priu svome mjestu rada. Zbog toga ovakve skele trebaju
imati dovoljno mjesta za nesmetano kretanje radnika prilikom rada, kao i za smjetaj potrebnog
materijala.
Skele postavljaju skelari ili posebno obueni tesari.
Dijelovi skele se uzajamno privruju raznim spojnim sredstvima kao to su:
- konopci, klamfe (pijavice), krine spone, podmetai, modanici, trupci, kao i naroito
izraeni elini dijelovi za vezivanje i naslanjanje uzdunih ili poprenih greda.
Skele kod radova na zgradama mogu se podijeliti:
1. Male skele za unutarnje ili niske radove
2. Visoke skele za vanjske radove
1. Male skele za unutarnje ili niske radove
Male skele se rade pomou nogara (kozlia). Oni se upotrebljavaju za radove do najvie 4,00 m visine,
bilo izvana ili unutra. Prema veliini radova koji se izvode, poredaju se dva ili vie nogara na razmaku
2,00 m, a preko njih se stave fosne debljine 4 5 cm. Na taj nain sastavljen je pod sa kojeg rade
zidari.

2. Visoke skele za vanjske radove

Prema konstrukciji, tj. prema nainu noenja dijelimo ih na nekoliko skupina :
PREMA NACINU
NOSENJA
1. stojee
2. konzolne
3. visee
4. podizne

PREMA MATERIJALU OD KOJEG SU

IZVEDENE
a) drvene
b) metalne
drvene i metalne
metalne
metalne

PREMA MJESTU GDJE SE

NALAZE

fasadne

STOJEE SKELE
- teke - nekad su se koristile za zidanje i izvodile su se od oblica ili veih pravokutnih presjeka
konzolno uklijetenih u teren ( bile su samonosive ). Spajanje se vrilo skobama i tesarskim vezovima.
Zbog potrebne krutosti i naina ukljetenja drveni presjeci su bili veliki i neekonomini. Preke su na
visini 2 -2,2 m (visina radne etae) a razmak vertikala je takoer bio 2 - 2,2 m (zbog nosivosti poda)
- lake - su se koristile za radove na proeljima. Nazivamo ih " skele na Ijestvama ". Imaju isti
raspored elemenata kao i teke skele ali prethodno spojene u Ijestve (manjih presjeka drva ). Koristile
su se viekratno i morale su se uvrstiti za objekt.
Slue za osiguranje pristupa Ijudi i manipulaciju
materijalom na raznim dijelovima objekta, ovisno o
tehnologiji graenja.
Dijelimo ih na:
- razne vrste nogara i pokretne skele
- fasadne skele
- konzolne skele

88

METALNE SKELE su nastale iz elje da se povea broj primjena a time snizi cijena
pojedinane primjene. Rad sa metalnim skelama je laki i precizniji.
Metalne skele su lake od drvenih skela.
Relativnu malu nosivost na izvijanje pojedinih duljih djevi mogue je nadomjestiti guom
postavom i povezivanjem (meusobnom ukrutom).

CIJEVNE SKELE - sastoje se od:

1. cijevi - eline, duljine 1,5 - 2,0 - 2,5 - 3,0 - 4,0 - 5,0 m promjera 2" (48,3
mm) debljine stjenke 3,5 mm

2. spojnice - slue za meusobni spoj dviju cijevi pod

pravim kutom (ortogonalne) ili pod bilo kojim drugim
kutom (univerzalne ili rotirajue spojnice). Pritezanje
se vri momentnim kljuem do sile trenja od 1 000 kg
(izmeu cijevi i spojnica).

3. nastavci - slue za nastavljanje cijevi (u istom smjeru). Nastavci se rjeavaju

ili sa umetkom ili sa dvije polucijevi meusobno povezanim vijcima s maticama.
4. papue - elementi na koje se skela oslanja. Mogu biti fiksne i podesive
(visine). Podesiva papua ima vreteno krunog presjeka sa navojem.
Podeavanje visine je mogue sa jednom modificiranom maticom na koju
se oslanja cijev.
5. zatitna ograda - mora biti visoka min 1,0 m. Sadri dvije horizontalne cijevi meusobno razmaknute
35 cm. Pri dnu ograde postavlja se rubna zatitna da-visine 20 cm.
6. radna platforma - rade se od talpi (fosni) ili se rade tipske platforme koje su sigurnije i lake se
postavljaju. Drvene podnice mogu biti okovane ili se kompletno rade od elinog rebrastog lima.
Montaa poinje postavljanjem oslonaca s papuama.
Meusobna udaljenost vertikala je do 3 m. Prvi red cijevi
postavlja se na 20 - 30 cm od objekta, a drugi red 80 -130 cm
od prvog. Horizontalno povezivanje je na oko 2,0 m, s tim da
je prvi red pri dnu, blizu oslonaca.
Uvrivanje skele za fasadu se izvodi na min 5 - 6 m u oba
pravca, a to se izvodi:
a) provlaenjem cijevi kroz otvore (prozori i vrata) i
poprenim vezanjem
b) specijalnim elementom sa kukom koja se zakai za
armaturu (potrebno je obiti dio betonske obloge)

89

KONZOLNE SKELE
FASADNE SKELE - Koristi se dio konstrukcije zgrade kako bi
se fasadne skele oslonile i montirale. Podlau se mosnicama.
Metalne skele se u jednom komadu prenose iz etae na etau.
Spojevi su vareni.

VISEE SKELE

Visee skele koriste se tijekom gradnje (za dovravanje

fasade), i u koritenju objekta (za odravanje fasade).
Proizvode se kao kompletni ureaj za vertikalno i
horizontalno pomicanje sa pogonskim i upravljakim
mehanizmom u samoj gondoli. Mogu biti horizontalno fiksne
ili pokretne. Objeene su na 2 ili 3 elina ueta preko
sustava kolotura.
Gondole imaju ogradu samo sa vanjske i bonim stranama, i
kotae za odravanje razdaljine od fasade. Na gondoli moe
biti montirana i manja dizalica (za podizanje materijala)

PODIZNE SKELE
Podizne skele (sa zemlje) koriste se za vee terete. Sastoji se od
gondola i stupova za podizanje. Lagani metalni stupovi povezani su
meusobno pri vrhu i sidreni na objekt.

90

Montaa i demontaa skele

Za podupiranje oplatnih sklopova na veim visinama koriste se razliite sklopive skele. To su

konstrukcije od tipiziranih okvira od metalnih cijevi koji se meusobno sklapaju u visinu stvarajui
cjelinu.
Lake cijevne skele oblikuju se u tornjeve, a mogu postii visinu do 15,0 m. Prema konstrukciji i
obliku tornja, proizvoai nude rjeenja s preuzimanjem optereenja i do 50 kN.
Za relativno mala optereenja i velike visine postoje tipske okvirne skele koje su sastavljene od
vertikalnih i vodoravnih elemenata, meusobno povezanih dijagonalama i specijalnim umecima. Okviri
takvih skela su 0,85 - 1,20 m irine, postavljeni na razmake od 2,50 m. Visine okvirne skele 21,0 - 51,0
m postiu se slaganjem tipiziranih elemenata pojedinane visine 0,60 i 1,20 m. Podupirai okvirne skele
na gornjem dijelu imaju oblikovane glave s grlom za prihvat optereenja od glavne oplatne konstrukcije,
a dolje se nalazi vretenasti ureaj za fino podeavanje visine s papuom za stabilni oslonac.
Kod teke skele cijevni stupovi su spojeni u toranj pomou standardnih veznih elemenata. Tornjevi
nemaju ogranienja u visini, ve ona ovisi o zahtjevu oplaivane konstrukcije. Jednostavno se sklapaju
od elemenata standardnih visina: 0,60, 1,20 i 2,00 m, a isto su opremljeni specijalnim papuama i
vretenastim navojem.
Nosivost tornjeva je do 500 kN (TC500). eljezara u Sisku je proizvodila teke toranjske skele T-200
(nosivost 200 kN) i T-400 (nosivost 400 kN), sastavljene od etiriju stupova meusobno povezanih
dijagonalama i vodoravnim prekama.
Reetkasti nosai koriste se za izradu oplatnih sklopova konstrukcije mostova i drugih inenjerskih
graevina, a s obzirom na oblik i veliku nosivost, mogu se koristiti i za gradiline dizalice. S osnovnim
modulima od 1,25, 2,50, 3,75 i 5,00 m mogu se formirati rasteri konstrukcije n x 1,25 m, do 20,0 m,
iznimno ak do 40,0 m. Nosivost reetkastih nosaa je do 15 kN/m1 za vee raspone, a do 45 kN/m1
za manje raspone.
Sve tipske skele, tj. njihovi tornjevi i reetkasti nosai su antikorozivno zatieni. Leajevi skela su
usklaeni s tipiziranim nosaima preko standardnih leita.

Slika - Toranjske skele s tipiziranim nosaima primijenjene na izvedbi konstrukcije mosta

91

Dovoenje oplatnih sklopova u tono projektirani poloaj omoguuju posebni ureaji za fino
podeavanje i namjetanje (dizanje i otputanje od nosive konstrukcije). Oni slue za pridravanje i
regulaciju po visini i nagibu, te postupno pomicanje oplatnog sustava, to je posebno vano prije
neposrednog pritezanja oplatnih ploha. Nakon to beton dovoljno ovrsne, oplata se treba postupno
otpustiti, bez naglih i dinamikih optereenja i udara, da se beton ne bi otetio. Svaki oplatni sustav
mora imati opremu za fino podeavanje, naroito ako su oplatne ploe velikih dimenzija i teina.
Lake sklopive skele koriste se za visine od 4 do 10m. Razliitih su rjeenja i konstrukcija. Elementi
lakih skela sastoje se os fiksnog okvira izraenog od cjevastih sklopova koji se meusobno
jednostavno povezuju i podiu.
Mogu sluiti kao stolovi za stropove (za veliki broj postavljanja), kao nosivi toranj (za velika
optereenja), i kao stubini toranj (za sigurno penjanje i silaenje).
Sklapaju se u tornjeve, a mogu se podii do 15m visine. Nosivost jednog tornja je oko 50 kN.

Radne staze i zatitne ograde

Radne staze su prostorni elementi sa stazom, zatitnom ogradom i konzolama za vjeanje na oplatne
sklopove. S radne staze izlijeva se beton u konstrukcije, po stazama se kreu radnici, dri alat i
vibratori. Raunsko optereenje radnih staza je q = 2,0 kN/m2. Duina elemenata je do 2m, a teina je
oko 50 kg.
Za radna mjesta na visinama iznad 2,0 m od tla ili druge povrine obvezne su ograde visine 1,0 1,1
m, s rukohvatom koji moe preuzeti horizontalno optereenje intenziteta 1,0 kN/m1

Skele: -Predmontirana zatitna skela

92

Radne i sigurnosne platforme za betonirane zidove

Za betonirane se zidove na platforme postavljaju i vanjske oplate fasadnih zidova. Stoga moraju biti
tono visinski postavljene kako bi se oplata na njih izravno postavila. Te se platforme obino sidre u
ugraena sidrita, u koja se poslije odstranjivanja fasadne oplate zavrtanjem privrste posebni konusi,
na koje se potom namjeste konzole. Konzole moraju biti osigurane od ispadanja, to se kod kvalitetnijih
platforma obavlja automatski, a potrebna je samo vizualna kontrola. Platforme su najee sklopive,
tako da su njihov prijevoz i skladitenje ekonomini, a montaa na gradilitu jednostavna i brza.
Sigurnosne platforme za zidane konstrukcije
Sigurnosne se platforme u zidanim graevinama rabe samo za zatitu od pada u dubinu da materijal pri
padu nekoga ne bi ozlijedio ili neto otetio. Platforme su lagane i namjetaju se na ugraene petlje pri
betoniranju ploe. Ako se zaborave ugraditi petlje, sidrena se mjesta mogu izraditi posebnim sidrenim
elementima koji se privruju na plou. Konzole imaju na polovici visine dodatna mjesta za
privrivanje, tako da ih je u viim etaama mogue premjestiti i tako smanjiti visine padanja. To dolazi
u obzir i pri izradi sigurnosne platforme za krovne konstrukcije i pri krovopokrivakom radu. Preklopne
se sastavljene platforme montiraju na graevinu. Osim osnovnih elemenata postoje jo i posebni
elementi za izradu platforme u kutovima.
Da bi se sprijeilo padanje odloenog alata ili materijala, na ograde se uz pod postavlja zatitna daska
minimalne visine 12,0 cm.
Za penjanje na oplatne sklopove i meusobno vertikalno povezivanje radnih staza postavljaju se ljestve
koje trebaju imati rukohvat i kuku za vjeanje o stabilnu konstrukciju.
Pri radu na vanjskim stranama visokih zidova konzolno se postavljaju horizontalne radne plohe,
opremljene zatitnim ogradama. One slue kao radne staze, ali na njih se i oslanjaju oplatni sklopovi.
Privruju se na ovrsnule dijelove graevine na razne naine vijcima i utorima ili tome slino, a
podiu se pomou gradiline dizalice, po ciklusima napredovanja radova.

Zatitne ograde su unificirani elementi koji se veu za oplatne sklopove. Postavljaju se oko radnih
mjesta na visokim graevinama, kod izrade ploa, greda i zidova. Ograda je visine do 1,1 m a
stabilnost se provjerava na horizontalnu silu od P = 1,0 kN/m1. Na ogradi se postavljaju rukohvati i
zatitna daska na dnu da sprijei ispadanje materijala i alata.

Radne ljestve slue za penjanje radnika na oplatne sklopove. Osigurane su kukama za vjeanje i
ogradama te pruaju potpunu sigurnost kod kretanja i penjanja na oplatne sklopove.
Pored navedene pomone opreme, za pojedine oplatne sustave razvijeni su i namjenski alati koji
olakavaju rukovanje (kao npr. neke vrste ekia za pritezanje oplata, sjeu i okretanje vijaka).

93

10. DRVENI STROPOVI

Meuetane konstrukcije na objektima su horizontalni konstruktivni elementi koji objekt dijele
po visini na etae ili katove i istovremeno ga ukruuju u horizontalnom smislu.
Primaju optereenja od ljudi i namjetaja (stalno i pokretno optereenje) te ih zajedno s vlastitom
teinom prenose na oslonce, tj. na nosive zidove i stupove.
Na meuetanim konstrukcijama, s gornje se strane izrauju
konstrukcije plafona, i onda se nazivaju stropovi.

konstrukcije poda, a s donje

Stropovi se sastoje iz sljedeih dijelova :

1. nosive konstrukcije
2. izolacionog sloja
3. poda
4. podgleda ( plafona )
U suvremenom graevinarstvu zbog nedostatka drveta i koritenja novih materijala i konstrukcija, sve
manje se primjenjuju drveni stropovi. Tradicionalne meukatne konstrukcije od drveta se obino
koriste za prizemne ili jednokatne obiteljske stambene zgrade i kue za odmor (vikendice).
Temeljni uvjet za izvedbu drvenih stropova je da se upotrijebi dovoljno suho drvo, i da to drvo bude
stalno zatieno od vlage.
Prednosti drvenih stropova su :
-- jednostavna, brza i jeftina izvedba
-- lagan je i odmah nosiv
Nedostaci drvenih stropova su :
-- mala nosivost
-- opasnost od poara
-- brzo propadanje zbog vlage
Novi tipovi drvenih stropova imaju prefabricirane gredne nosae dobivene lijepljenjem greda, polugreda
i dasaka, a drvene podove zamijenili su drugi kao zvuni ili termiki izolatori.
Izvedbom buke na podgledu stropa i stavljanjem zatitnog sloja izmeu poda i nosive konstrukcije
umanjuje se opasnost od poara.
Elementi drvenih meukatnih konstrukcija.
Osnovni elementi ( n o s i v a k o n s t r u k c i j a ) drvenih stropova su:
- drveni gredni nosai.
Oni se izvode od zdravog drveta (jelovine, borovine ili hrastovine) tesanih ili piljenih greda, platica
ili dasaka.
U dodatne elemente spadaju : - gredice manjih dimenzija ili letve
- ispune razliitog sastava i namjene u zavisnosti od podnih i plafonskih konstrukcija.

94

Izolacija drvenih stropova

Kao izolacioni materijal koriste se najee, mineralna ili staklena vuna i lake graevinske ploe.
Debljina i broj izolacionih slojeva zavisi od zahtjeva o termikoj ili zvunoj izolaciji stropa.
Ako je potrebna i izolacija od vlage onda se primjenjuju hidroizolacione trake.
Nabolje je da koristimo takve materijale koji su dobri i toplinski i zvuni izolatori ali da su to laganiji
kako bi dimenzije stropnih greda bile to manje.
Toplinska izolacija spreava prolaz toplinske energije kroz zidove, stropove, podove i krovove.
Dobri toplinski izolatori su upljikavi materijali (laki betoni- pjeno i plino beton, porozna i uplja opeka,
uplji blokovi, heraklit, stiropor, staklena vuna, kamena vuna i dr.
Loi su oni koji su teki, gusti i neporozni: kamen, beton, armirani beton, kovine i sl.
Zvuna izolacija je zatita od zvuka koji dolazi izvana ili iz susjednih prostorija.
Razlikujemo zvuk koji se prenosi zrakom i zvuk koji prenose tvrdi i gusti materijali.
Podne konstrukcije kod drvenih stropova sastoje se od podne obloge (brodski pod ili parket) i
podloge (suh pijesak, heraklit ploe i drugi materijali). Sastav poda zavisi od vrste objekta i
drugih uvjeta.
Podovi mogu biti drveni od dasaka (spojeni u vez proirenja sudarom, prijeklopm ili perom i utorom
brodskog poda ), parkrta, taracerske opeke, dvoslojni namaz ilovae, betona ili graevinskih ploa.
Plafonske konstrukcije drvenih stropova obino su dvoslojne i sastoje se od plafonskog morta
nabaenog preko jednog ili dva sloja trske a po potrebi i preko rabica.
Plafoni drvenih stropova izrauju se tako da se po cijeloj donjoj povrini stropa, a na donje plohe greda,
pribije donja oplata od dasaka i od letvica, zatim se na oplatu pribije nosilac buke, preko kojega se
nabaci i zagladi sama buka.
Donja oplata - za donju oplatu stropova uzimaju se daske
debele 18 mm, a irine 8 do10 cm. Daske se pribijaju za
svaku gredu preko koje prelaze. Oplate od dasaka
pribijaju se na stropove kojih e se plafon bukati, a
meusobni razmak greda prelazi 50 cm.
Umjesto bukanog plafona moe se nad nekom
prostorijom izvesti plafon od blanjanih dasaka.
(daske debele 24 mm i iroke do 16 cm)
Vidljiva (donja) strana se blanja, a daske se povezuju
jednim od vezova proirenja. Umjesto daane oplate ili
oplate od letava, mogu se na donju stranu pribiti lake
graevinske ploe debele 25 mm (izolit-ploe).
Nosioci buke - Iako su povrine dasaka i letava hrapave, ipak ta hrapavost nije dovoljna da bi
pridravala buku u njezinom najnepovoljnijem viseem poloaju na plafonu. Zbog toga se za bukanje
plafona moraju najprije postaviti odgovarajui nosioci buke.

Slika. Plahte od trske

Slika. Rabicova mrea (pocinana ica promjera 1-2 mm)

bukanje plafona - na plafone se nabacuje najprije sloj grube buke, a kad se ovaj osui nabacuje se
sloj fine buke koja se izgladi gladilicama. Podlogu za bukanje treba dobro oistiti i namoiti.

95

Vrste drvenih stropova

Obian drveni strop
Normalni gredni stropovi rade se do slobodnog raspona najvie 6,0 m jer kod veeg
raspona dimenzije greda postaju prevelike i neekonomine. Udaljenost greda ovisi o debljini
gornje oplate i o njezinom optereenju.
Razmak greda kree se najvie do 80 cm (debljina gornje oplate 24 mm, a nasipa 8
cm). Visina grede se moe priblino uzeti da je 1/20 raspona (odreuje se statikim
proraunom). Grede se ne smiju opteretiti zidovima od opeke, nego samo tankim razdjelnim
stijenama od laganog materijala.
Kod greda visine do 18 cm, dubina leaja na zidu je najmanje 12 cm, a kod viih greda
najmanje 2/3 visine grede.
-- Gornja oplata izvedena je iz 24mm debelih obrubljenih
dasaka irine do 30 cm. Daske mogu bono biti tupo
sudarene, pribijene s po 2 avla 31/65 i sudar prekriven
letvicama 48/12 pribijenima avlima 22/40 naizmjence s jedne
i druge strane sudarne reke, ili se daske gornje oplate mogu
naizmjence preklapati za svoju debljinu i na prijeklopu pribiti
avlima 38/80 na grede.
-- Donja oplata se izvodi iz 18 mm debelih obrubljenih dasaka
irine do 12 cm ili iz letava 48/25 mm. Daske se pribijaju na
grede s po 2 avla 28/60, a letve s po jednim avlom 31/65.
Reke izmeu dasaka iroke su 10 20 mm.

-- Ukupna visina stropa iznosi oko 45 cm.

Uputen drveni strop

-- gornja opata i nasip uputeni su izmeu greda, ime se utedi oko 10 cm na visini.
Daske uputene oplate polau se izmeu greda na letve 28/50 mm, koje su pribijene na
udaljenost do 30 cm avlima 34/80 naizmjence na donjem i gornjem kraju. Daske se preklapaju ili
sudaraju, a sudar je pokriven letvicama. Daske slijepog ili brodarskog poda pribijene su direktno na
gornju izravnatu povrinu greda, to nije dobro jer se zvuk od udaraca jako prenosi u donje prostorije.
Podgled je izveden kao kod obinog stropa.

96

Polu-uputen drveni strop

-- uputen strop dade se u zvuno-zatitnom pogledu poboljati, da se nasip upusti djelomino,
samo 5 cm izmeu greda, tako da pod ne lei vie izravno na gredama nego na blazinicama, a
izmeu poda i greda ostane niski nasip od 3 cm.

Dvostruki drveni strop

Grede ovih stropova su dvostruke, gornje jae grede nose
gornju oplatu, nasip i pod, a na donje slabije grede uvrene
je podgled stropa. Time se titranje i savijanje gornjeg dijela
stropa ne prenosi na podgled. Gornji dio stropa moe se
izvesti kao obian ili kao uputeni strop. Izmeu gornje grede
i donje oplate mora biti slobodan prostor od 3 5 cm, da
greda nakon savijanja ne legne na donju oplatu. Visina donje
grede iznosi oko 2/3 visine gornje grede.

Stropovi od mosnica (platica)

-- mogu biti istih tipova kao i gredni, ali kod njih treba
uzeti u obzir i ovo:
-- Ne preporuuje se tanje platice od 60 mm, jer za
njih treba izabrano otrobridno drvo bez kvrga i ostalih
pogreaka, a nakon ugradbe esto se izvitopere. Nasipe
radi teine treba izbjegavati, pa je bolje da se u svrhu
toplinske i zvune izolacije upotrijebi ljepenka, lagane
graevinske ploe, mineralna vuna itd.
Zatim, tanke mosnice stavljaju se na manje
razmake, te esti leajevi oslabljuju zidove. Radi
ukruenja, da se ogranii njihovo izvijanje, mosnice se
povezuju i pojaavaju na udaljenost oko 1,5 m kosim
krievima od letava 48/48 mm ili ice 4 mm ili plosnog
eljeza 1,5/20 mm ili poprenim daskama. Udaljenost
platica iznosi izmeu 50 do 80 cm.

97

Raspored grednika je naj optimalniji na rasponu do 4,60

m, masivne grede do 6,00 m.
Razmaci masivnih greda su do 90 cm (iznimno 100 cm)
ostalih do 77 cm (iznimno do 85 cm) a za platice do 50
cm.
Prve grede koje se nalaze uz zid odmaknute su od njega
2 - 4 cm.
Posebna se panja posveuje rasporedu grednika oko
dimnjaka.

Leita grednika
Mora biti toliko kolika je visina grede a polae se
na sloj bitumenske ljepenke a krajevi se greda
izoliraju zatitnim sredstvom protiv crvotoina i za
trajnost drveta
Leaj grede mora biti prozraivan to se moe
postii ventilacijom na fasadu kod od zidanih
leajeva a zranim prostorom kod serklaa.
Greda e se u serkla privstiti svornjakom
(arafom) a u zidani elinom sponom

Mjenjanice i skraenice

Mjenjanice predstavljaju elemente stropa Koje su postavljene

paralelno s zidom agrede koje dolaze na njih skraenice

98

11. DRVENA STUBITA

Dobre strane drva omoguavaju:
-- laku obradu svih oblike stubinih krakova.
-- montaa je jednostavna i suha.
-- po teini su lake konstrukcije.
-- lijepo izgledaju, a drvo stvara ugodan i topao ambijent prostora u kome se nalazi.
Loe strane drveta su :
-- opasnost od poara, ogranien vijek trajanja
-- habanje,
-- nepostojanost na vlagu.
Izrada drvenih stubita ograniena je zbog njihovih nedostataka. Izrauju se za kraa visinska
rastojanja, i to za interna stubita u dvo-etanim obiteljskim stanovima i u lokalima s galerijama, za
vikendice, motele itd.
Zbog lake zapaljivosti stepenice od drveta zatiuju se raznim sredstvima.
Zbog neotpornosti drveta na vlagu ne izrauju se vanjske i podrumske stepenice od drveta.
Osnovna konstrukcija drvenog stubita su:
-- stubini nosai (paralelni) oslonjeni na podestne nosae.
Svaki stubini krak ima po dva nosaa.
-- stepenice (postavljene) izmeu tih profilnih nosaa.
Vrsta drveta koja e se primijeniti za elemente zavisi preteno od oblika, poloaja i namjene
stepenita. Za privremene ili pomone stepenice obino se primjenjuje meko drvo - jelovina ili
smrekovina. Glavne stepenice mogu biti od borovine ili hrastovine.
Rukohvati (ruice) stepeninih ograda se rade od jasena, javora, kruke ili hrasta.

Nain postavljanja odreuje i vrstu stubita, pa prema tome razlikujemo :

-- stubite s nasaenim nagaznim plohama,
-- stubite s usaenim nagaznim plohama,
-- stubite s uepljenim nagaznim plohama.

99

a) Stubite s nasaenim nagaznim plohama

Stubini nosai su stepenasto obraeni s gornje strane, pa se na njih postavljaju gazita i ela. Gazine
daske prelaze preko nosaa, pa se moraju obraditi.

100

b) Stubite s usaenim gazitem

Konstrukcija ovog stubita sastoji se iz dva paralelna nosaa, debljine 4 - 6 cm i irine 26 - 32 cm.
Nosai se na donjem dijelu oslanjaju na armirano-betonsku ili drvenu meukatnu konstrukciju. S
nutarnje strane nosaa (tetive) obiljee se i izdube 2 - 3 cm duboki utori, sa vezom u obliku lastinog
repa, i u njih uvuku gazita od dasaka, debljine 4 - 5 cm i irine 25 - 30 cm. Da se tetive ne bi izvile na
vanjske strane, moraju se meusobno sapeti, pa se povezuju elinim ipkama.

101

c) Stubite s uepljenim nagaznim plohama

Ako se eli zatvoren prostor ispod stubinog kraka, uepljuju se i gazita i ela. Zbog ljepeg
izgleda stubini nosai se u donjem dijelu oslanjaju na stepenicu, a u gornjem dijelu u podestni
nosa. Gazine daske uepljuju se punim epom u nosae.

102

12. KROVITA
Krov je najgornji i zavrni konstruktivni element na zgradi, pa se postavlja iznad posljednje po visini
etae. Oblikom i bojom pokrivaa odreuje stil i utjee na cjelokupan izgled objekta.
Krovita su konstrukcije koje tite zgradu od djelovanja atmosferskih i drugih vanjskih utjecaja.

Trajnost zgrade ovisna je o kvaliteti izvedbe krova.

Krov se sastoji od : -- krovne konstrukcije i
-- krovni pokrov .
Krovni pokrov je vidljivi dio krova. Neposredno je izloen atmosferskim utjecajima. Izrauje se
od materijala nepropusnih za atmosfersku vodu, otporne na udare vjetra itd. Za brzo odvoenje
atmosferske vode sa krovnih povrina moraju biti u nagibu. Prema vrsti i znaaju zgrade,
arhitektonskom izgledu i klimatskim utjecajima odreuje se oblik i nagib krova.
Krovna konstrukcija je konstruktivni sklop koji neposredno prima i na nosive zidove prenosi
optereenje krovnog pokrova, snijega, vjetra i sluajnog optereenja. Izrauje se od drva,
metala i armiranog betona.

PODJELA KROVOVA PREMA NAGIBU

Za slijevanje atmosferske vode krovne povrine izrauju se u nagibu.
Nagibi krovnih ravnina mogu biti :
a) > 25%
-- strmi krovovi (crijep, ljebnjaci) ;
b) 5 - 25% -- krovovi blagog nagiba (salonit ploe, limovi) ;
c) < 5%
-- krovovi neznatnog nagiba - ravni krovovi .
Razlikujemo dvije grupe krovnih konstrukcija :
A ) Tradicionalne konstrukcije krovova ;
B ) Inenjerske krovne konstrukcije .
Ako su dimenzije pojedinih sastavnih elemenata krovne konstrukcije dobivene empirijskim
putem, onda takva krovita nazivamo tradicionalna krovita. Veinom je kod takovih krovnih
konstrukcija primijenjena tesana graa sa tesarskim vezovima elemenata. Oblici krovova i konstrukcije
tipine su za pojedine krajeve i zemlje.
Meutim, danas su sve ee istiskivane ovakve konstrukcije primjenom statikog prorauna,
novih suvremenijih naina vezanja pojedinih krovnih elemenata pri emu je voena naroita
panja o maksimalnom iskoritenju graevnog materijala. Ovakve krovne konstrukcije zovemo
"Inenjerske krovne konstrukcije".
Drvo je jo i danas najee upotrebljavani materijal kod krovnih konstrukcija. Veza avlima, vijcima,
modanicima, pa i kvalitetnim ljepilima posve je istisnula tradicionalne tesarske vezove koji su postali
posve neracionalni, te se primjenjuju tek u svrhu postizanja izuzetnih ugoaja.
Drvo je esto kombinirano s elinim elementima, pa se ovim nainom raspon krovnih konstrukcija
znatno poveao. Primjenom armiranobetonskih monolitnih, montanih, polumontanih i prefabriciranih
prednapregnutih betonskih elemenata konstrukcija krovova se znatno pojednostavila.
Oblik krova proizlazi iz nagiba krovnih ploha koji ovisi o vrsti primijenjenog pokrova kao i o klimatskim
uvjetima kraja u kome gradimo.
Teak pokrov zahtjeva jau i solidniju konstrukciju, dok e kod laganih pokrova kao to su krovna
ljepenka, azbestcementni elementi i limeni pokrovi nosiva krovna konstrukcija biti znatno laka i
jednostavnija. to je pokrovni element manji, to e nagib krovne plohe biti strmiji i obrnuto.
I krovovi imaju svoju specifinu estetiku. Niski objekti podnose strme krovne plohe, dok e kod viih
zgrada nagib krovne plohe biti blai.

103

Danas, kod masovne produkcije stambenih zgrada najee primjenjujemo tzv. ravne krovove, ali
izvedba ovakvih krovova zahtjeva dobro poznavanje termo i hidroizolacione tehnike.
Krovni prostor esto koristimo i kao stambeni prostor, pa u tom sluaju odabiremo krovnu konstrukciju
koja ima minimalan broj stupova i greda.
Dimnjake i razne ventilacione kanale zidamo nakon izvedbe krovne konstrukcije, ali u nacrtu moramo
predvidjeti dovoljno dimenzionirane otvore u samoj krovnoj konstrukciji. To znai da krovna konstrukcija
mora biti koncipirana sa tlocrtnim poloajem dimnjaka i drugih smetnji da se ne pojave nepremostive
situacije pri samoj izvedbi krovita.
OSNOVNA PRAVILA PRI PROJEKTIRANJU KROVOVA :

1. Pri primjeni uobiajenih krovnih konstrukcija (tradicionalna krovita) treba zadrati i

tradicionalni oblik krova ukoliko je primijenjen isprobani stari nain pokrova.
2. Krovne konstrukcije izraene iz novih graevnih materijala zadravaju uobiajeni
tradicionalni oblik krova ukoliko je upotrijebljen stari pokrovni materijal (crijep).
3. Krovne konstrukcije izraene iz novih materijala i suvremenim veznim sredstvima
pokrivene suvremenim pokrovnim materijalom naputaju tradicionalni oblik, ali ih
moramo dobro osigurati od prodora vode, te ih uiniti to trajnijim.
4. Izbjegavati suvian broj otvora na krovnim plohama. Najbolje je u estetskom
pogledu da krovna ploha bude to jednolinija i to glaa.
Usporeujui novi i stari nain konstruiranja krovita moramo uvijek imati na umu da su stari oblici
krovova proizali iz njihove svrhe i namjene, te da i jedan i drugi nain mora biti tako konstruktivno
proveden da osigura trajnost krova.
Osnovno pravilo u primjeni oblika krovita je da se potuje onaj oblik koji je tradicionalno primjenjivan u
odreenoj regiji - koji je postao njen karakteristian oblik. Drugaije i neuobiajeno oblikovanje krova
nee rezultirati estetskim rezultatom, a samo e krovite djelovati potpuno strano i nametnuto tom
okoliu.
ELEMENTI KROVA
Nagnute krovne ravnine nad horizontalnom meukatnom konstrukcijom tvore krovni prostor ili tavan.
STREHA - to je horizontalna linija na dnu krova na prijelazu izmeu zidnih i krovnih povrina, tj.
presjek donjeg dijela krovne ravnine sa zidom. Ako je kosa ravnina preputena jo vie izvan
zida, taj dio krovne ravnine zove se nadstrenica.
SLIJEME - to je horizontalna linija na vrhu u kojoj se sijeku dvije suprotne krovne povrine, tj.
najvia linija presjeka dvije kose krovne povrine.
GREBEN - to je kosa presjenica izmeu dvije susjedne krovne ravnine, a koja polazi iz
vanjskog ugla tlocrta zgrade, tj. taj presjek susjednih kosih krovnih ravnina je pod kutom
manjim od 1800 .
UVALA - to je kosa presjenica iz unutarnjeg ugla tlocrta zgrade izmeu susjednih krovnih
ravnina na prikljuku sporednog krova na glavni krov tj. taj presjek susjednih kosih krovnih
ravnina kod sloenog krova je pod kutom veim od 1800 .
UVALA
GREBEN

SLJEME

ZABAT

STREHA

Slika. ELEMENTI KROVA ; z-zabatni zid ; kr-krovne ravnine ;

g-greben ; sl-slijeme ; u-uvala ; ns-nadstrenjica ; str-streha ;

104

DRVENI KROVOVI
Drvene krovne konstrukcije su ekonomine, lako i brzo se izvode, ali su u pogledu
poarne sigurnosti nepouzdane, trajnost je ugroena truleom, insektima i vlagom.
Na osnovu optereenja, nagiba krovnih ravnina, broja i rasporeda oslonaca, kao i njihovih raspona,
odnosno prema nainu prenoenja tereta krova na oslonce, drvene krovne konstrukcije izrauju se po
sistemima, nastalim iskustvom i na osnovu statikih prorauna.
Svaki krov drvene konstrukcije sastoji se od dva dijela:
od noene konstrukcije tj. pokrivaa i
nosive konstrukcije tj. konstruktivnih elemenata krova.
Konstruktivni elementi krova su :
1. ROGOVI - neposredno primaju optereenje od krovnog pokrova i vanjskih sila (snijega i
vjetra). Spajaju se po dva u jedan par sa suprotnih krovnih povrina, postavljaju se na razmaku
od 0,80 - 1,0 m i izrauju se od piljenih ili tesanih greda dimenzije prema vrsti i teini pokrova sa
presjecima 8/10, 10/12, 10/14 s tim, da slobodna duina roga nije vea od 4,5 m.
2. PODRONICE - su uzdune horizontalne grede poloene ispod rogova kao leajevi za
rogove. Dimenzioniraju se na osnovu statikog rauna. Kod manjih krovnih konstrukcija
presjeci za podronice su : 14/18, 14/20, 14/22, 16/20, 16/22, 16/24 pri slobodnoj duini
podronice (razmak krovnih vezaa) od 3,5 do 4,5 m
3. STUPCI - su vertikalne grede koje primaju optereenje od podronica sa kojima su vezani
kratkim kosnicima (ruke, pajante), a slue za uzduno ukruenje krovne konstrukcije. Empirijske
dimenzije stupaca su za manje krovove 12/14 do 14/16 cm.
4. KOSNICI - su grede u kosom poloaju vezani na vertikalne stupce i vezne grede, a slue za
popreno ukruenje i prenose kose sile na veznu gredu. Dimenzije su iste kao kod stupaca
12/14, 14/16 cm.
5. RAZUPORA - je horizontalna greda od jednog komada ili od dva komada drveta koji djeluju
kao klijeta, vezuje stupce u poprenom pravcu krova i slue za poprenu horizontalnu vezu
krovnog vezaa. Dimenzije su 12/14, 14/16, a kao klijeta 2x6/12, 2x8/16.
6. VEZNA GREDA - je donja horizontalna greda koja prima optereenje od stupaca i kosnika i
prenosi na glavne nosive zidove. Vezne grede se postavljaju na razmak od 3,5 - 4,0 - 4,5 m.
Dimenzionira se na osnovu statikog rauna, a kod manjih krovnih konstrukcija empirijski
odgovaraju presjeci 18/20, 20/22, 22/24 cm, ve prema rasponu krova.
7. KROVNI NOSA - je glavni konstruktivni element u krovu, sastoji se od vie dijelova ve
prema rasponu krova i optereenju od krovnih povrina. Jednostavni krovni nosa sastoji se
samo od vezne grede i para rogova vezanih meusobno u obliku trokuta. Sloeni krovni veza
ima jo i vertikalne i kose stupce, razupore ili klijeta koji su meusobno vezani u jedan
konstruktivni sistem u vertikalnoj ravnini. Krovni vezai se rasporeuju u tlocrtu krova na
meusobni razmak od 3,5 - 4,0 - 4,5 m.
Dakle, izbor sistema po kome e se izvoditi krovna konstrukcija odnosi se na izbor i rjeavanje
krovnog nosaa.
Krovni nosa je konstruktivni sklop meusobno povezanih greda po odreenom sistemu u
jednoj vertikalnoj ravnini.
Preko krovnih nosaa prenose se optereenja krova na nie konstruktivne elemente.

105

Prema konstruktivnom sastavu greda u krovnom nosau i nainu prenoenja optereenja na

oslonce, imamo slijedee vrste krovova :
1. Prazno krovite ;
2. Krovite s razuporom ;
3. Krovite na podronicama ;
4. Krovna stolica ;
5. Krovna visulja ;
6. Kombinirana krovita ;
7. Krovita s reetkastim konstrukcijama.
Primjena pojedinih konstruktivnih sistema krovnih nosaa ovisi o tome, da li je raspon krova ujedno i
slobodan raspon nosaa, ili postoji osim vanjskih jo i uzduni ili popreni konstruktivni zid unutar
raspona koji moe primiti optereenje od nosaa.
Shematski prikaz krovnih konstrukcija u karakteristinom presjeku punog veza
Ovakvo prikazivanje krovnih konstrukcija je praktino jer su vidljivi svi elementi koji se mogu kotirati i
opsivat. Pravilo je vrlo jednostavno:
- crta se presjek u punom vezu
- jednom punom linijom za element u pogledu
- dvije linije za elemente u paru klijeta
- crtkanom linijom za elemente kose na ravninu presjeka
- podebljanom lijnjom za elementi u presjeku

106

Spajanje i vezivanje pojedinih dijelova drvenih konstrukcija mora se izvesti po propisnim pravilima za
tesarske veze u jednu vrstu konstruktivnu cjelinu.

KROJENJE DRVENIH KROVNIH KONSTRUKCIJA

Kako treba obraditi grede, gredice i ostala grau da bi smo mogli da sklopimo jednu krovnu
konstrukciju?
Za izradu krovne konstrukcije potreban je projekt u ortogonalnoj projekciji i to:
tlocrt krova i popreni presjek, a po mogunosti i uzduni presjek.
Iz crtea tlocrta i jednog presjeka, tesar moe izraditi krovnu konstrukciju.
U poprenom presjeku sve grede, gredice i ostali dijelovi koji se proteu po cijeloj duini krova, vide se
kao presjeeni. Njihove duine mogu se nai u tlocrtu krova; one su ili upisane ili se izraunaju.
Duina pajanti i drugih kosnika koji su postavljeni u uzdunom pravcu zgrade moemo vidjeti jedino iz
uzdunog presjeka krovne konstrukcije. Ako se iz bilo kojih razloga ne nacrta uzduni presjek krova,
onda se pored svake pajante ili kosnika u poprenom presjeku krova upie njihov presjek i duina.
IZRADA PODA ZA KROJENJE
Ako npr. moramo izraditi jednu krovnu konstrukciju sistema
visulje na dvije vode, raspona 10,00 m pristupit e se crtanju
i izradi njihovih profila na sljedei nadin:
- Prvo e se izraditi pod na kome ce se ucrtati popreni
presjek krova (profil), a zatim odvojeno - tlocrt krova.
Popreni presjek se crta za izradu krovnog vezaa tj. greda
u poprenom pravcu, dakle: vezne grede, kosnika, stupaca,
kljeta i razupore, a tlocrt za izradu dijelova koji se prostiru u uzdunom pravcu, podronice i sl..
Za izradu poda za krojenje profila i tlocrta treba izabrati ravan teren. Po terenu se postave gredice
potrebne duine i dobro privrste za zemlju.
Preko gredica se postavlja daani pod, koji se po potrebi pomou klinova i podmetaa dovede da
bude horizontalan (vodoravan). Podovi se postavljaju pribline veliine i oblika koji odgovara veliini i
obliku odgovarajuih konstrukcija. Daske za taj pod trebaju biti iste i po mogunosti grube, da bi se po
njima lake crtalo. Sada se pristupa ucrtavanju profila i osnove.
KROJENJE
Na slici 2 je pod sa ucrtanim profilom za izradu krovnog vezaa i pod za osnovu. Iz osnove se vidi
koliko krovnih vezaa treba izraditi. U naem sluaju etiri. Uvijek treba najprije izraditi prvi cijeli veza.
Tek poto su svi potrebni dijelovi isjeeni, zasjeeni, izraeni epovi itd. i poto se utvrdilo da su svi
dijelovi dobro izraeni odnosno da su svi dobro upasovani, jer se on na podu sastavi, pristupa se
izradi drugog vezaa, a zatim redom ostalih.

Slika 2

107

Treba voditi rauna da prije nego to je izraen i sastavljen veza na podu rasklopi, moraju se svi
dijelovi konstrukcije obiljeiti tesarskim znacima za obiljeavanje.
Poto svi zajedno prenesu tee dijelove krovne konstrukcije do poda za krojenje, odabirajui pribline
duine i mjere koje odgovaraju onim na crteu, pristupa se izradi vezne grede, rogova, podroznica i sl.
- ablonu za izradu izrauju majstori tesari.
Slika 3
Na slici 3 vidi se kako je majstor obiljeio horizontalno (a) i vertikalno (b)
zasijecanje roga. Taj posao se radi serijski: iz tlocrta krova (moe se
raunski doi do toga) vidjet e se koliki broj rogova treba izraditi za
dotini krov.
Kako e majstor tesar odrediti mjesta zasijecanja roga, lako?
Najprije e uzeti gredicu odreenog presjeka po planu, a neto vee duzine nego sto je duina roga,
postavit e gredicu tono na mjestu gdje je ucrtan rog; prenijet e pomou pravokutnika sa crtea na
rog horizontalno i vertikalno zasijecanje potrebno za nalijeganje na venanicu i podronicu, a isto tako
ce prenijeti i ukupnu duinu roga i naznaiti kojom e se vezom vezati rogovi na sljemenu. Za ovaj krov
mora imati rogove najmanje duzine neto preko 6,00 m. Ako ne bi raspolagao sa gredicama tih duina
morao bi vriti nastavljanje.
Kad je obiljeen jedan rog i izvreno prenoenje zasijecanja sa profila, moe se za to zasijecanje
izraditi ablona i po njemu obiljeavati ostali rogovi.
Posle toga majstor e sa ostalima postaviti na podni profil veznu gredu tono na njeno mjesto, kako je
to ucrtano. Greda se polae na njenu bonu stranu, tj. onako kako je mi vidimo u presjeku. Majstor e
zatim na ovoj gredi, na mjestima gdje dolaze venanice, obiljeiti irinu (granicu) vertikalnog
zasijecanja, prenosei je tono sa profila, pomou pravokutnika. Dubina zasijecanja iznosi 2 cm, a
irina odgovara cijeloj irini venanice. To isto ce uiniti i na drugom kraju i na taj nain odredit e
mjesta zasijecanja koja su nam potrebna.
Treba jo odrediti na veznoj gredi, (prenosei pomou pravokutnika sa ucrtanog mjesta na profilu) mijesto gdje ce se raditi udubljenje za ep kosnika, oznaivi njegovu irinu, duinu i dubinu i na isti nain
ucrtat e mijesta gdje treba da se izrade udubljenja za usaivanje stupa.
Zatim se prelazi na izradu kosnika. U crteu je naznaena ukupna duina, tj. zajedno sa epom. Kosnik
se poloi na mjesto po crteu i prenesu se horizontalna i vertikalna zasijecanja na jednom i drugom
kraju. Izvre se potrebne tesarske radnje, odnosno izrade epovi prema ranije izloenom nainu. Posle
toga se rade ostali kosnici. Na isti nain se rade i stupovi, zatim razupora i kljeta.
Kada je sve gotovo, pristupa se sklapanju vezaa na podu. Ako se sve dobro sloi (sluajne greke se
tom prilikom isprave) onda se pre sklapanja svi ti dijelovi obiljee tesarskim brojkama, kao i sam veza.
Ukoliko su spremljeni dijelovi za II veza, to se i on na isti nain montira (sklopi), pa ako se sve dobro
slae, on se obiljei kao II veza, rasklopi i stavlja na stranu i tako se radi sve do kraja, do posljednjeg.
Time je zavreno krojenje vezaa.
Ni jedna krovna konstrukcija ne smije se slati na objekt prije nego to je svaki veza - prethodno
sastavljen, isproban na podu i propisno obiljeen.
OBILJEVANJE IZRADENIH DELOVA KROVNE KONSTRUKCIJE
Prilikom krojenja treba tono obiljeiti svaki pojedini dio krovne konstrukcije, jer stup krojen i upasovan
kod II glavnog vezaa, ne mora odgovarati kod I ili III vezaa. Da ne bi nastala pomutnja moraju se svi
dijelovi skrojeni i probno upasovani, npr kod II vezaa obiljeavati kao dijelovi II vezaa.
Ovo urezivanje se vri dlijetom i ekiem.

108

KONSTRUKCIJE DVOSTRENIH KROVOVA

Oni dijele krovnu povrinu na dva dijela, pa se time olakava oticanje kinice i na
zgradama veeg raspona. Njihovi glavni konstruktivni dijelovi (puni vezovi) pravilno se niu po
cijeloj duini krova, pa se za istu vrstu krova izrauje vei broj istovrsnih dijelova, a to
pojednostavljuje izvedbu. Zbog toga se dvostreni krovovi primjenjuju na stambenim, javnim,
gospodarskim i industrijskim zgradama.
Dvostreni krovovi vrlo dobro odgovaraju gotovo za sve vrste pokrova. Zbog toga se oni izvode i kao
strmi krovovi, i kao krovovi blagog nagiba i kao ravni krovovi.
Prema vrsti zgrade i prema vrsti pokrova izrauju se razliite konstrukcije dvostrenih krovova. Za
strme krovove manjih raspona dolaze u obzir tzv. prazna krovita, ili krovovi bez podronica i krovita s
pajantama. Za razliite nagibe krovnih ploha i za razliite raspone odgovaraju tradicionalni krovovi s
podronicama i s punim vezovima sa stolicama i visuljama. Za vee raspone izrauju se krovita, s
reetkastim ili okvirnim drvenim nosaima.

12.1. Prazno krovite

Sastoji se samo iz horizontalne grede, koja se naziva vezna (stropna) greda, i para rogova. U
svaku veznu gredu iznad oslonca uepljuje se po jedan par rogova, meusobno povezanih u sljemenu.
Priroak omoguuje pravilan prijelaz strmije u blau nagnutu krovnu plohu pri strehi.
Krovni nosai (vezna greda i par rogova) postavljaju se kod zgrada sa rasponom do 6,0 m.
Duina roga od uepljenja u stropnu (veznu) gredu do sljemena iznosi do 4,5 m. Meusobni razmak
krovnih nosaa je od 60 - 90 cm (oko 80 cm). Krovni nosai rasporeuju se u tlocrtu na taj nain da se
prvi i zavrni krovni nosa postave uz odgovarajue zabatne zidove na udaljenosti od 2 - 3 cm.
Meusobni razmak ovih nosaa podjeli se na jednake dijelove (oko 80 cm), i prema tome postave ostali
krovni nosai.
Svaki par rogova s gredom, koja im pripada, tvori vrsti vez u obliku trokuta sa tri uvrena
vora. Ti su vezovi u uzdunm smjeru zgrade nestabilni, pa ih treba meusobno povezati gredicama ili
daskama. One se pribijaju po donjim plohama rogova tako, da jedna gredica ili daska povee 4 - 5
rogova, i to koso, u smjeru od sljemena prema strehi, ili obratno. Te gredice ili daske nazivaju se
vjetrovni vezovi.
U statikom pogledu, prazno krovite je trozglobni sistem kod koga su rogovi uslijed vertikalnih i
horizontalnih optereenja napregnuti na savijanje i pritisak. Nad osloncima kose sile rogova dijele se na
horizontalnu i vertikalnu komponentu. Horizontalne komponente jednog para rogova na suprotnim
osloncima imaju suprotan smjer; one zateu veznu gredu, a poto je ona i stropna greda, napregnuta je
i na savijanje. Vertikalna komponenta kose sile roga preko stropne grede prenosi se na nie
konstruktivne elemente, zidove.

slika. Prazno krovite za raspone do 6 m

109

DETALJI VEZOVA
Svi meusobni spojevi (vezovi) drveta izvedeni su na tesarski nain - tesarskim vezovima.
Rogovi pri strehi postavljaju se tako, da kosi pravac njihove gornje plohe pada u sjecite vertikalnog
pravca vanjske plohe zida s horizontalnim pravcem donje ili gornje plohe stropne grede. Ako je krovite
od masivne grae, onda se rog sa stropnom gredom vee kosim zasjekom dubine 2 - 4 cm, i epom
dubine 8 - 10 cm. Udaljenost eone plohe grede od zasjeka neka ne bude ispod 15 cm. Ta udaljenost
ovisi o povrini posminog naprezanja u smjeru vlakanca grede, koje nastaje zbog teine krova i
pokrova i zbog sluajnog optereenja, pa tu povrinu izraunavamo statikim raunom.
Povrh gornje plohe roga iznad zasjeka, treba pribiti pravilno skrojeni komad trokutne povrine od
mosnice debele 48 mm, koji se zove priroak. On omoguuje pravilan prijelaz pokrova iz strmijeg u
blai nagib, a privruje se samo jakim avlima.
Meusobni vezovi rogova kod sljemena izrauju se na ep ili na kosi sudar sa obostrano pribijenim
daskama.

110

12.2. Krovite s pajantom

Na zgradama gdje se tavanski prostor upotrebljava za razne svrhe, za stanovanje i dr. izrauju se
krovita s pajantom ili razuporom. Raspored optereenja krovne konstrukcije ravnomjeran je na nosive
zidove. Primjenjuju se najvie kod strmih krovova, kod nagiba od 40 - 600 .
Izrauju se na zgradama raspona do 9 m. Duina rogova je 7 m.
Krovni nosa ovog sistema sastoji se iz para rogova, uepljenih u horizontalne stropne grede, i grede
koja razupire rogove. Razmak krovnih nosaa je od 60 - 90 cm.
Uslijed djelovanja vertikalnog i horizontalnog optereenja rogovi su napregnuti na savijanje i pritisak, a
stropna greda na - vlak. Postavljanjem grede - pajante u zonu najveeg savijanja, a to je na 1/2 duine
roga, sprjeava se savijanje rogova.
Duina pajante ne bi trebala biti vea od 4,0 m. Radi prolaza kroz tavanski prostor pajanta se postavlja
najnie 1,80 m od gornje povrine stropne grede.
Slobodna duina roga od pajante do sljemena je najvie 3,5 m, a od donje veze roga do pajante najvie
4,5 m. Uzduno ukruenje krovnih nosaa na zgradu postie se vjetrovnim spregovima.
Naprezanje rogova najvee je na mjestu spoja s pajantom. Ovo djelovanje se naroito izraava pri
djelovanju vjetra na krovnu povrinu ili kad se snijeg zadri samo sa jedne strane krova, odnosno kada
je nesimetrino optereen. Spoj pajante sa rogom treba biti takav da moe primiti i sile pritiska i sile
vlaka pri jakom vjetru.

Slika. Jednostavno krovite s pajantama

111

12.3. Krovite s pajantama i podvlakama

Ispod pajante vee duine od 4,0 m postavlja se ili podvlai horizontalna greda podvlaka.
Podvlaka skrauje slobodnu duinu pajante i ne prima optereenje krova.
Postavlja se u sredinu raspona ili pri krajevima pajante, a oslanja se na vertikalne stupove uepljene u
stropnu gredu. Razmak stupova po duini kree se od 3,5 - 4,5 m. Radi osiguranja stabilnosti u
uzdunom smjeru, a i smanjenja slobodnog raspona podvlaka, na stupovima se postavljaju kose kratke
grede (pod kutem 450), koje se zovu ruke.
Podvlake ukruuju cijeli krov u uzdunom smjeru, pa se vjetrovni spregovi ne moraju postavljati u niem
dijelu krova.
Tavan krovita s pajantama moe se iskoristiti za prostorije, nad kojima pajante preuzimaju funkciju
stropnih greda. U takvu sluaju pajante se podupiru stupovima na oba svoja kraja, tj. ispod mjesta
njihova povezivanja s rogovima.
Veza pajante s podvlakom izrauje se kao vez pravokutnog krianja na plitki ravni prijeklop. Stup se
povezuje s podvlakom na ep dubok 1/3 visine podvlake, a uvruje se drvenim avlom. Ruke se sa
stupom i podvlakom povezuju skraenim epovima, koji su duboki do 1/3 visine podvlake odnosno
irine stupa.

Slika. Krovita s pajantama i jednom odnosno dvije podvlake

112

KROVOVI NA PODRONICAMA --- PODROENIKI KROVOVI

Budui da prazna krovita i krovita s pajantama odgovaraju samo za strme krovove s malim istacima
streha, moraju se za krovove s blagim nagibima krovnih ploha i s veim istacima krovnih streha izraditi
krovne konstrukcije s podronicama na stolicama ili na visuljama.
Podronice su horizontalne grede koje slue da se na njih oslone rogovi; one se postavljaju
okomito na pravac rogova, pa preuzimaju sav teret rogova, pokrova i sluajni teret na pokrovu.
Preuzeti teret, podronice prenose preko stupova na vezne grede, a ove ga prenose na zidove zgrade.
Vezna greda obino dolazi na razmacima 4,0 - 5,5 m.
Mjesto gdje se nalazi vezna greda zove se " PUNI VEZ ".
Slobodna duljina roga, koji je naprezan na savijanje iznosi 4,5 m. Time je ujedno i odreen razmak
podronica koje nose rog ili roenicu.
Dimenzija roenice ili roga obino je presjeka 10/14 do 12/16 cm. Podronica, ija je dimenzija
obino 16/18 cm lei na veznoj gredi. Ova vezna greda obino lei na pljotimice poloenoj gredi
tzv. nazidnici ija je dimenzija presjeka 8/12 cm. Budui, ova greda cijelom svojom duinom lei
na zidu - nije naprezana na savijanje. Sve ostale grede krovita naprezane su na savijanje i
njihov je presjek takav da je visina presjeka vea od irine.
Ulogu vezne grede moe preuzeti i armirano-betonska stropna konstrukcija. U tom sluaju ,
podronica e biti usidrena u armirano-betonski prsten - "serkla", pa nije vie naprezana na
savijanje, jer lei po cjeloj svojoj duljini irom stranom presjeka na serklau.

Sl. Krovite s rogovima uprtim na donje podronice

12.3. Krovne stolice

Rogovi se oslanjaju na podronice koje direktno ili preko stupova prenose teret na vezne grede,
a ove na nosive zidove ili stupove zgrade.
Tipovi krovnih stolica ovise o :
1. vrsti krova - jednostrean, dvostrean.
2. broju leajeva, stupova - jednostruka, dvostruka, trostruka.
3. poloaju nosivih zidova u odnosu na mogui stup - stojea, kosa.
4. potrebnoj visini tavanskog prostora - bez nazitka, s nazitkom.
5. vrsti meukatne konstrukcije - drvena, armirano-betonska.

JEDNOSTRUKA STOLICA
(krovite s gornjom podronicom i s rogovima uprtim u stropne grede)
Jednostavno krovite s rasponom do 7 m postaje mnogo solidnije i vre, ako se ispod meusobnih
vezova rogova na sljemenu podmetne podvlaka ili podronica po cijeloj duini krova.
Podronicu treba na razmacima 3,5 - 4,5 m poduprijeti stupovima, s kojima se ona povezuje skraenim
epovima. Isto tako stupovi se na donjem kraju povezuju s odgovarajuom stropnom gredom, koja u
blizini mjesta uepljenja mora biti poduprta zidom, koji e preuzeti odgovarajui teret krova. Podronicu
treba kod svakog stupa poduprijeti parom ruku, a osim toga je pothvatiti parom klijeta, koja je povezuju
s rogovima i sa stupom.

113

JEDNOSTRUKA STOLICA
(krovite s gornjom i s donjim podronicama)
Donji krajevi rogova ne upiru se u krajeve stropnih greda, nego se oslanjaju zasjekom dubokim do 1/3
visine roga na donje podronice.
Donje podronice se oslanjaju na krajeve veznih greda, koje se rasporeuju u meusobnim razmacima
od 3,5 - 4,5 m po cijeloj duini krova.
Gornja podronica (ispod sljemena) lei na stupovima sa rukama i klijetima, ali je stupove stolice
potrebno s obje strane poduprijeti kosim potporama, koje su uepljene donjim krajevima u veznu gredu.
PUNI VEZ krovita s jednostrukom stojeom stolicom sastoji se od meusobno povezanih greda u
jednoj vertikalnoj ravnini, i to : parom rogova, veznom gredom, stupom, dva kosnika. Puni vezovi se
rasporeuju na meusobne razmake od 3,5 do 4,5 m, a izmeu njih tee gornja podronica i dvije
donje podronice, na koje se zasjecima oslanjaju parovi rogova.
Ako zbog povienja tavanskog prostora ili zbog vanjskog izgleda treba izdignuti glavne vanjske zidove
iznad tavanskog poda, onda se donje podronice stavljaju na krae stupove presjeka 14/14 cm i u
punim vezovima povezuju parovima klijeta 2x6/14 cm na kose potpore. Klijeta obuhvaaju stup
vezom na krini ep.

114

DVOSTRUKA STOLICA
Primjenjuju se na zgradama, kojima je raspon od 7 - 12 m, a u tom rasponu nalazi se nosiva
konstrukcija koja moe preuzeti odgovarajui dio krovnog tereta. Takva konstrukcija (zid) neka podupire
stropnu ili veznu gredu ispod onog mjesta, gdje se uepljuje stup, ili najvie 1,0 m od tog mjesta.
Mjesta za stupove, odnosno za srednje podronice, treba odrediti tako, da slobodni raspon rogova
izmeu donje i srednje podronice ne prijee 4,5 m, a izmeu srednje podronice i sljemena 2,5 m. U
tlocrtu krovita, tj. u njegovoj horizontalnoj projekciji, odreuju se mjesta za stupove, odnosno za
podronice, priblino za 1/3 udaljeno od crte sljemena, odnosno za 2/3 udaljeno od donje podronice.
Oba stupa svakog punog veza podupiru se kosim potporama, koje se na svom donjem kraju povezuju s
veznom ili stropnom gredom vezom na kosi zasjek i na ep, a na gornjem kraju povezuju se istim
vezom sa stupom.
Puni vezovi postavljaju se u meusobnim razmacima od 3,5 do 4,5 m.
Puni vezovi uz zabatne zidove izrauju se samo s jednim komadom klijeta i samo s jednom rukom na
svakom stupu, osim u sluaju ako se povoljnim rasporedom punih vezova stupovi odmaknu od zabatnih
zidova onoliko, koliko je potrebno, da ruka ne ulazi u zid.

115

TROSTRUKA STOLICA
Trostruke stojee stolice primjenjuju se za raspone od 10 - 16 m, kad u tim rasponima postoje nosive
konstrukcije (zidovi), koji mogu preuzeti onaj dio krovnog tereta, koji preuzimaju vertikalni stupovi ispod
jedne gornje podronice i ispod dviju srednjih podronica.
Ako je duina rogova nekog krovita 8 - 9 m, onda ti rogovi moraju leati na podronicama svojim
gornjim krajem (pri sljemenu) i priblino svojom sredinom, a donji kraj im se moe upirati u veznu ili
stropnu gredu ili moe leati na donjoj podronici.

116

12.4. Krovne visulje

Ako u rasponu krova nema povoljne nosive konstrukcije, koja bi preuzela dio krovnog tereta, onda bi
kod veeg raspona vezna greda dobila progib, pa na mjestu "punog veza" treba izraditi takvu vrstu
krovne konstrukcije, koja e teret prenijeti samo na vanjske nosive zidove.
Ovaj sistem se izrauje s horizontalnom veznom gredom, kojoj krajevi lee na nosivim zidovima ili na
stupovima, zatim s dvije kose potpore, koje se svojim gornjim krajevima povezuju s vertikalnim stupom,
a donjim krajevima povezuju se s krajevima vezne grede. Na donji kraj stupa vjea se srednji dio vezne
grede tako, da se izmeu grede i stupa ostavi manji razmak (kako stup ne bi pritiskao gredu), a vez se
uvrsti specijalnim elinim veznim sredstvom. Tako greda visi o stupu, pa se zato cijeli sistem naziva
visulja.

JEDNOSTRUKA VISULJA
Stup visulje mora se spojiti s veznom gredom tako, da je nimalo ne tlai, a ako tu gredu treba opteretiti
drugim teretom, onda je treba ovjesiti o stup koji je poduprt s dva kosnika. Pod tim se teretom stup
visulje nategne, pa preko svojih kosih potpora prenosi i teret ovjeene grede na vanjske zidove zgrade.
Kod izrade konstruktivnog sklopa visulje, da bi bila u statikom pogledu sigurna konstrukcija, moraju se
zadovoljiti sljedei zahtjevi:
-- Osi greda koje se spajaju u jednom voru moraju se sjei u jednoj toki.
-- nagib kosnika ne smije biti blai od 300 .
Krovni nosa sastoji se iz sljedeih greda : vezne grede, koja se naziva i zatega, para, kosnika, klijeta,
gornje i donjih podronica.
Puni vezovi postavljaju se na meusobne razmake od 3,5 - 4,5 m, a rogovi na razmake od 70 - 90 cm.

117

DETALJI VEZOVA

DVOSTRUKA VISULJA
- primjenjuju se pri rasponu konstruktivnih zidova do 12 m, ako izmeu njih ne postoje drugi
konstruktivni elementi. Krovni nosa dvostruke visulje sastoji se iz para rogova, zatege, dva stupa sa
rukama, povezana razuporom, dva kosnika i po dvije gornje i donje podronice.

12.4. Kombinirana krovita

118

119

120

121

12.5. Reetkaste krovne konstrukcije

Montane reetkaste krovne konstrukcije se upotrebljavaju na mjestima gdje je potrebno
zadovoljiti sljedee uvjete:

brza i povoljna gradnja,

veliki svjetli rasponi,
iznimno malo optereenje konstrukcije na zidove objekta,
tehnika preciznost.

Upotreba krovnih reetkastih konstrukcija je praktina i svugdje izvediva:

sanacije objekata s ravnim krovovima

obiteljske kue
industrijski i proizvodni objekti
trgovaki objekti
skladita
poljoprivredni objekti
upravni i sportski objekti

Reetkasti nosai se izvode spajanjem pomou posebnih prea u tvornici sa specijalnim nazubljenim
ploama. Kompletna proizvodnja reetkastih nosaa podljee konstantnim kontrolama kvalitete to
dokazuju i dobiveni certifikati.
Kod reetkastih krovnih konstrukcija gornji pojasevi su odluujui za oblik krova, dok su donji pojasevi
prilagoeni profilu prostora koji je uvjetovan koritenjem i dizajnom te se mogu izvesti na nain da donji
pojas nosaa bude vidljiv ili obloen sputenim stropom.
Toplinska izolacije krovita se moe izvesti u zoni gornjih ili donjih pojaseva reetkastih nosaa.
Tehnike instalacije se idealno mogu smjestiti izmeu tapova ispune.
Svi koriteni drveni dijelovi konstrukcije se impregniraju zatitnim fungicidnim sredstvom. Ovim
postupkom drvo je trajno zatieno od gljivica, insekata i sl. ime se produljuje vijek trajanja
konstrukcije.
Reetkaste konstrukcije se transportiraju do gradilita prijevoznim sredstvima te
se u vrlo kratkom vremenu montiraju na postojee zidove (zidane, armirano
betonske ili drvene), stupove ili grede (drvene, betonske ili eline).
TEHNIKE KARAKTERISTIKE DRVENIH KROVNIH REETKASTIH KONSTRUKCIJA
SVIJETLI NOSIVI RASPON (maksimalno):
VISINA (maksimalna):
NAGIB:
DIMENZIJE REETKASTOG NOSAA:
VRSTA DRVA:
ZATITA DRVA:
ZATITA NAZUBLJENIH PLOA:
PRILAGOENO ZA POKRIVANJE:
OBLAGANJE U DONJEM POJASU:
MONTAA:
ATESTIRANA PROIZVODNJA:

cca. 30 metara
prema arhitektonskim potrebama
prema arhitektonskim potrebama i prema tipu pokrova (od 0 nadalje)
prema statikom proraunu
standardno smreka iako se mogu koristi i ostale vrste drva
impregnacija fungicidnim zatitnim sredstvom
pocinan ili nehrajui elik
svim pokrovima (paneli, limovi, crijep, indra, valovite ploe i dr.)
prema arhitektonskim potrebama
auto dizalicom
da, prema hrvatskim normama

122

TIPOVI DRVENIH KROVNIH REETKASTIH KONSTRUKCIJA

Mnotvo razliitih mogunosti kod izbora krovnih reetkastih konstrukcija lei u dugotrajnom
graditeljskom umijeu. Od standardnog presjeka reetkastog nosaa pa sve do reetkastog nosaa.
Prikaz najee upotrebljavanih tipova reetkastih konstrukcija, tj. njihov presjek moete vidjeti na
sljedeim slikama:

Dvostreni reetkasti nosa

Dvostreni reetkasti
sa nadvienjem

Dvostreni reetkasti
sa prepustom

nosaDvostreni krajnji
nosa
sa nadvienjem

nosaDvostreni nesimetrini reetkasti

nosa sa prepustom

reetkastiDvostreni
za sjenike...

reetkasti

Dvostreni reetkasti nosaDvostreni reetkasti nosaJednostreni reetkasti nosa

sa lomljenim donjim pojasom sa nadvienjem i lomljenim
donjim pojasom

IZGRAENE DRVENE REETKASTE KONSTRUKCIJE

123

nosa

12.6. Lamelirane krovne konstrukcije

Lamelirano drvo se proizvodi od tehniki suhih dasaka crnogorice koje nai strunjaci precizno sortiraju
te odstranjuju loa mjesta koja umanjuju kakvou kao to su vorovi i napuknua.Na elima dasaka
strojno se prave nazubljenja te se one "cinkanjem" spajaju u lamele beskonane duine.Dalje se na
daske cijelom povrinom nanosi ljepilo te se po slojevima slau u leite za preanje i preaju. Nakon
stvrdnjavanja vri se blanjanje, impregniranje i rezanje na konanu graevinsku mjeru, a konani
proizvod je drvo savrenih svojstava.

Lamelirano drvo je inovativno usavrenje punog drveta u perfektni graevinski materijal za maksimalne
zahtjeve glede kvalitete i nosivosti.
Ukoliko elite graditi krovnu konstrukciju, trgovinu, halu, industrijski ili poslovni objekt, skladite ili
poljoprivredni objekt lamelirani nosai su pravi izbor. Na izbor vam dajemo velik izbor razliitih tipova
lameliranih konstrukcija kao i lamelirane grae koje se bez problema mogu kombinirati s drugim
materijalima kao to su elik i beton.
Prednosti lameliranih konstrukcija su sljedee:
brza gradnja,
mogunost premoivanja iznimno velikih svjetlih raspona,
kreativnost u projektiranju,
mogunost izvedbe zakrivljenih oblika,
malo optereenje na objekt u odnosu na druge materijale,
tehnika preciznost,
vrhunski dizajn.

Lamelirani nosa sa zaobljenim donjimLamelirani zaobljeni nosa ukupne duine 64 metra!

pojasom ukupne duine 32 m!
TEHNIKE KARAKTERISTIKE DRVENIH KROVNIH LAMELIRANIH KONSTRUKCIJA
SVIJETLI NOSIVI RASPON
(maksimalno):
VISINA (maksimalna):
NAGIB:
DIMENZIJE LAMELIRANIH NOSAA:
OBLIK NOSAA:
VRSTA DRVA:
ZATITA DRVA:
OBRADA NOSAA:
VATROOTPORNOST:
PRILAGOENO ZA POKRIVANJE:
OBLAGANJE U DONJEM POJASU:
MONTAA:

preko 30-50 m - pogodan za premoivanje malih ali i izuzetno velikih

raspona
prema arhitektonskim potrebama
prema arhitektonskim potrebama i prema tipu pokrova (od 0 nadalje)
prema statikom proraunu
prema arhitektonskom projektu, zahtjevima konstrukcije i statikom
proraunu
standardno smreka iako se mogu koristi i ostale vrste drva
impregnacija fungicidnim zatitnim sredstvom
viestruko blanjanje, obraene ivice i dr.
nije potrebna nikakva dodatna zatita (glavni nosai konstrukcije
najee zadovoljavaju po pitanju vatrootpornosti)
svim pokrovima (paneli, limovi, crijep, indra, valovite ploe i dr.)
prema arhitektonskim potrebama
auto dizalicom, kranom

124

TIPOVI DRVENIH LAMELIRANIH KONSTRUKCIJA

Dolje vam prikazujemo presjeke nekih od najee upotrebljavanih tipova lameliranih konstrukcija.

trozglobni
nosaLamelirani
trozglobni
Lamelirani
trozglobni
nosaLamelirani
sa spojem pomou trnova i vijaka
sa razdvojenim V stupovima
sa cinkanim spojem vorova

Lamelirani
trozglobni
sa elinim stupovima

Lamelirani zaobljeni nosa

nosa

nosaLamelirani

trozglobni
nosaLamelirani nosa dvostrenog krova
sa elinim stupovima i zategom
sa zaobljenim donjim pojasom

Lamelirani nosa jednostrenog krovaLamelirani

dvostreni
sa zaobljenim donjim pojasom
sa zaobljenim rubovima

IZGRAENE DRVENE LAMELIRANE KONSTRUKCIJE

125

nosa

12.7. Krovni pokrov

Krovni pokrov, zajedno s krovnom konstrukcijom titi zgradu od vanjskih utjecaja, tj. od
kie, snijega, vjetra, zime, vruine i poara. Osim toga, mora biti lijepa izgleda, jer je on vidljivi
dio zgrade. Materijal za izradu pokrova treba biti nepropustan za vodu, postojan u vremenskim
promjenama i siguran od vatre. Mora biti dovoljno vrst, da podnosi teret snijega, udarce vjetra i
hod ljudi, ali istovremeno i razmjerno lak i jeftin, a mora se i lako uzdravati i popravljati.
Veem nagibu krovne plohe vie odgovaraju one vrste pokrova, koje se sastavljaju od manjih
komada (crijep). to je krov blaeg nagiba, to vei moraju biti prijeklopi pojedinih komada
pokrova.
CRIJEP - biber crijep
A) Jednostruko obino pokrivanje
Nagib krovnih ploha ..... > 450
Letve : 4,8 x 2,8 cm
Za 1 m2 treba 3,4 m letava, 19 kom. crijepa.

Slika.
Jednostruko ili obino
pokrivanje obinim crijepom

B) Gusto pokrivanje - zbog malog razmaka letava (15 cm) svaki crijep jednog vieg reda see preko
polovice crijepa drugog nieg reda, a donji kraj mu jo hvata gornji kraj treeg nieg reda. Tako su sve
sudarnice dobro pokrivene.
Nagib krovnih ploha .. > 30 ,
Za 1 m2 pokrova treba :
-- 6,7 m letava, 42 kom. crijepa.

126

C) Pokrivanje sljemena i grebena ljebnjacima

UTORENI CRIJEP
Nain pokrivanja utorenim crijepom - slau se u redovima poevi od strehe i nastavljajui prema
sljemenu (letva na razmacima po 33 cm). Zavreci se izrauju s
dodatkom lomljenih komada crijepa.

LJEBNJACI

127

To je jedna od najstarijih peenih glinenih proizvoda. Praktini su i lijepa izgleda, ali su vrlo teki. U
krajevima, u kojima se primjenjuju, ta je teina potrebna, jer tei pokrovi bolje odolijevaju buri.
Nain pokrivanja - ljebnjaci se polau ili na podlogu od letava ili na daanu podlogu, a povezuju se
mortom. Na jae letve, od kojih su prve dvostruke, polau se donji redovi ljebnjaka s hrptom i s uom
stranom okrenutom dolje. Izmeu susjednih komada treba ostaviti razmake po 12 cm na donjoj strani,
odnosno po 8 cm na gornjoj strani. Kad se poloi nekoliko donjih redova, polau se od strehe prema
sljemenu gornji redovi.

POKROV OD RAVNIH PLOA

Upotrebljavaju se ploe od umjetnog kamena kao ravne
azbestcementne ploe kod nagiba krovnih ploha od 18 450 .
Nastaju od smjese cementa i azbestnih vlakana tlaenjem u
kalupima. Imaju mnogo dobrih svojstava kao : vrste su, lagane su,
otporne na atmosferske utjecaje, lako se transportiraju, jednostavno
se postavljaju itd.
Debljina im je 4 mm.
Naini pokrivanja : - dijagonalni pokrov,
- pokrov od kvadratinih ploa.
Podloga je od letava presjeka 28 x 38 mm ili od meusobno razmaknutih dasaka debelih 24 mm.
Osim pribijanja svake ploe avlima kvai se donji ugao svake ploe pocinanom sponkom, kojoj je
gornji kraj privren na podlogu.

128

POKROV OD VALOVITIH PLOA

Upotrebljavaju se valovite Salonit-ploe, i imaju sva dobra svojstva, koja se trae od materijala za
pokrov. Lake su, vrste, nepropusne, trajne, sigurne od vatre, lako se zamjenjuju i lijepa su izgleda.

129

13. Ugradnja betona i armature

13. Beton i komponente
Beton je kompozitni graevinski materijal izraen mijeanjem cementa (veziva), vode i agregata
(ispune). Njegova kvaliteta ovisi o kvaliteti i ispravnosti tih komponenata, njihovom omjeru u mjeavini,
nainu mijeanja, transportu, sabijanju, ugradnji svjee betonske smjese kao i o njezi svjeeg i mladog
betona.
Shematski sastav betona moemo ovako prikazati:
Zrak
Cement
ljunak
Pijesak
Voda

Osim ovih obaveznih komponenata, u sastav betona mogu ulaziti mijeanjem s cementom ili
rastvaranjem u vodi i neke druge tvari koje daju betonu posebna svojstva (aditivi).
Ako beton ojaamo elinim ipkama (armaturom) dobivamo armirani beton.
U praksi se udio osnovnih sastojaka betona odabire tako da se postignu zadovoljavajua svojstva:
(1) svjeeg betona u svim fazama obrade, od mijeanja preko transporta do ugradnje.
(2) ovrsnulog betona s obzirom na vrstou i trajnost.
(3) minimalni trokovi za prihvatljivu kakvou.
Beton zadovoljavajue kakvoe je onaj koji ima neophodna i eljena svojstva :
mehanika svojstva, kao npr. tlana vrstoa, modul elastinosti,
svojstva svjeeg betona, kao npr. da ne segregira, da ispunjava kalup, ..
svojstva trajnosti, kao npr. otpornost na smrzavanje, kemijsku koroziju,
fizika svojstva kao npr. dimenzionalnu stabilnost, izolacijska svojstva,
posebna svojstva, kao rani prirast vrstoe, razvoj topline hidratacije
Prednosti betona
- ekonominost
- niska cijena sastojaka betona
- niska cijena ugradnje i odravanja
- dostupnost sastojaka (agregata, cementa, vode)
- oblikovanje
- poarna otpornost
- vodootpornost
- trajnost
- vea krutost i masa betona smanjuju oscilacije (vjetar)
- mogunost reciklae/uporabe
Nedostaci betona
- niska vlana vrstoa - ~ 0.1 fc
- pojava pukotina ukoliko nije odgovarajue armiran
- volumne promjene (skupljanje i puzanje)
- relativno niska vrstoa po jedininom volumenu fc ~ (5-10% od elika)
- zahtjeva se vei volumen - vei rasponi se rade u eliku
Beton moe biti:
- obini (gustoe izmeu 2000 i 2600 kg/m3),
- lagani (gustoe izmeu 800 i 2000 kg/m3) i
- teki beton (gustoe vee od 2600 kg/m3).

130

Cement (lat. Caementum = zidarski kamen) je hidraulino graevno vezivo, koji kod normalne
temperature u doticaju s vodom i bez pristupa zraka hidratizira i kristalizira, pa sa tim kristalima vee
ispunu (agregat).
Cement, oznaen kao CEM cement, ako je pravilno pomijean s odgovarajuim koliinama
agregata i vode, ima sposobnost stvaranja betona ili morta, koji zadravaju dovoljno dugo
obradivost, a nakon odreenih vremenskih razdoblja postiu odreene razrede vrstoe i
zadravaju dugotrajnu postojanost volumena.
Osnovne sirovine za proizvodnju cementa su: vapnenac i glina.
Postoji vie vrsta cementa ovisno o udjelu dodatnih sastojaka (granulirana troska, letei pepeo,
vapnenac) u ukupnom sastavu svake pojedine vrste cementa.
Svaka vrsta cementa definirana u pojedinanim normama specifikacijama, a razlikuju se prema
moguim namjenama, ovisno o njihovim specifinim svojstvima.
Definicija svakog cementa sadri razred vrstoe i omjere u kojima se sastojci kombiniraju za
proizvodnju svakog cementa.
vrstoa je svojstvo cementa utvrena ispitivanjem tlane vrstoe cementa prema normi EN 196-1
nakon 28 dana, a opisuje se razredom vrstoe, koji moe biti 22,5; 32,5; 42,5; 52,5.
Primjer oznake cementa:
CEM II/A-LL 42,5 R
Cement ope namjene s dodatkom vapnenca razreda vrstoe 42,5 visoke rane vrstoe.
Cementi se na gradilite isporuuju u vreama (50kg) ili u rinfuzi (rastresito).
Za prvi sluaj kristitiemo suha skladita a u drugom metalne silose kapaciteta 10, 14, 20, 24, 30, 50,
100 i 200 tona, okrugli su promjera 2 - 5 m i visine 6,5 do 16 m.

Skladitenje cementa u vreama

Silosi za cement na betonari
Agregat je granulirani materijal koji se koristi za izradu betona.
To je materijal obino zrnatog oblika, koji sa cementom ini umjetni konglomerat koji se zove beton.
Agregat ini najvei dio betona, te bitno utjee na njegovu kvalitetu.
Agregat treba zadovoljiti slijedea svojstva: (Da bismo dobili zadovoljavajui kvalitetu betona)
1. vrstoa (da ima dovoljnu vrstou zrna),
2. ilavost
3. postojanost (da ne utjee na proces stvrdnjavanja cementa te da ne razara ovrsnuli beton)
4. oblik i izgled zrna (povrina zrna dovoljno hrapava kako bi omoguila dobru vezu
izmeu cementne paste i zrna agregata).
5. granulometrijski sastav (treba odgovarati zahtjevima tpbk)
Obini agregat - agregat gustoe estica u osuenom stanju izmeu 2000 kg/m i 3000 kg/m.
Lagani agregat - agregat koji ima gustou estica u osuenom stanju 2000 kg/m3 ili nasipnu gustou
u osuenom stanju 1200 kg/m3
Prema porijeklu, agregat dijelimo na :
- prirodni i
- umjetni ili recikliran od materijala prethodno upotrijebljenih u graenju.
prirodni je onaj agregat koji potjee od materijala ija se zrna sastoje od prirodnog kamena.

131

 umjetni agregat je onaj kojeg nema u prirodi, ve je dobiven umjetnim putem, dakle takvom obradom
kod koje se mijenja sastav materijala (troska, ekspandirana glina, drobljena opeka). Sa svakim od ovih
agregata izraujemo drugaiji beton (posebne vrste betona).
Prema nainu dobivanja, prirodni agregat dijelimo na:
- kopani agregat i
- drobljeni agregat.
Kopani agregat nastao je taloenjem zrnaca razliitih veliina i oblika, a vadimo ga sa nalazita
kopanjem (rijeni, morski, jezerski).
Drobljeni dobivamo strojnim drobljenjem kamena kojeg vadimo iz kamenoloma.
Tehnika svojstva agregata za beton moraju ispunjavati, ovisno o porijeklu agregata, ope i posebne
zahtjeve bitne za krajnju namjenu u betonu i moraju biti specificirana prema normi HRN EN 12620,
normama na koje te norme upuuju i odredbama TPBK, Priloga D.
Za beton se koristi ljunak od 8 125 mm i pijesak od 0,1 8 mm.
Agregat za beton sastoji se od zrnaca razliitih veliina od 0 do 125 mm.
Agregat za izradu betona isporuuje se u frakcijama d/D
(d donja i D gornja veliina otvora sita u mm)
Frakcija je skup zrna odreene veliine.
Za izradu betona najee se koriste ove frakcije:
0 / 4; 4 / 8; 8 / 16; 16 / 31,5 ; (31,5 / 63) itd.
Granulometrijski sastav agregata - omjer odnosa izmeu pojedinih frakcija
Granulometrijski sastav agregata utjee na:
- koliinu zahvaenog zraka u betonu
- obradivost betona
- indirektno na vrstou
- segregaciju
Tip, granulometriju i razrede agregata bira se uzimajui u obzir:
- izvedbu radova
- krajnju uporabu betona
- uvjete okolia kojima e beton biti izloen
Maksimalna nominalna gornja veliina zrna agregata (Dmax) bira se uzimajui u obzir zatitni sloj
armature i najmanju irinu presjeka betonskog elementa.
Voda koju moemo koristiti za izradu betona mora imati dokaz da ne djeluje tetno na beton.
Armatura
Beton vrlo esto ojaavamo ipkama koje nazivamo armatura. Zadatak tih ipki je preuzimanje sila koje
beton sam ne bi mogao podnijeti, odnosno preuzeti.
Vlana vrstoa betona relativno je mala i ona iznosi oko 10 posto tlane vrstoe. Beton bez armature
stoga bi otkazao ve i pri manjoj vlanoj sili. Iz toga razloga u beton se ugrauje odgovarajua armatura
koja svoju vlanu vrstou prenosi na beton.
Armirani beton predstavlja spoj betona i elika koji na jednom mjestu objedinjuje i meusobno
kombinira dobre osobine betona (relativno velika tlana vrstoa) i dobre osobine elika (visoka vlana
vrstoa).
Armatura - graevni proizvod koji se izrauje od elika za armiranje proizveden u centralnoj armiranici
(tvornici armature), u armiranici pogona za predgotovljene betonske elemente ili u armiranici na
gradilitu.
Tehnika svojstva armature moraju ispunjavati ope i posebne zahtjeve bitne za krajnju namjenu i
moraju ovisno o vrsti elika biti specificirana prema normama nizova nHRN EN 10080 i odredbama
Priloga B. u projektu betonske konstrukcije.
Armatura se izrauje, odnosno proizvodi, kao armatura za armirane betonske konstrukcije od elika za
armiranje.

132

Pod optereenjem se elik deformira (elasto-plastian materijal), a to je veu deformaciju materijal

sposoban podnijeti bez krtog loma, to je duktilniji.
Duktilnost je svojstvo materijala da podnese plastinu deformaciju bez loma.
Prema normi nHRN EN 10080-1, armatura za betonske konstrukcije svrstava se u tri razreda
duktilnosti: A, B i C, a isporuuje se u obliku:
- ipki i namota za izravnu upotrebu ili za proizvodnju zavarenih armaturnih mrea i
reetki za gredice
- tvorniki proizvedenih zavarenih armaturnih mrea
- zavarenih reetki za gredice
elik za armiranje oznaava se na sljedei nain:
- opis proizvoda (ipka, namot itd.)
- oznaka norme za vrstu proizvoda
- naziv ili oznaka elika
- nominalne dimenzije proizvoda (mm)
Primjer. ipka promjera 20 mm i nominalne duljine 12000 mm oznaava se kao:
- ipka nHRN EN 10080-3-B500B - 20x 12000
Proizvodi imaju 2 ili vie reda poprenih rebara, ravnomjerno rasporeenih po cijeloj duljini, uz
eventualna uzduna rebra, ija visina ne smije prijei 0,15 d (d - nominalni promjer).
Zavarene armaturne mree
Mreasta armatura sastavljena je od meusobno okomito poloenih ipki koje su na svakom krianju
spojene elektrinim varom.
Za izradu mrea koriste se ipke promjera 5.0 do 16.0 mm.
Zavarene armaturne mree oznaavaju se na sljedei nain:
- opis proizvoda (zavarene armaturne mree)
- oznaka norme za ovu vrstu proizvoda (nHRN EN 10080-5)
- naziv ili oznaka elika
- nominalne dimenzije proizvoda (dimenzije mree, ica, razmaka)
U visokogradnji se koriste za stropove, podne povrine, temelje, stubita, potporne i druge vrste zidova,
pa se zato redovno koriste u izgradnji stanova, hala i drugih objekata.
U niskogradnji se koriste za izgradnju cesta, mostova, aerodromskih pista, tunelskih obloga, potpornih
zidova i sl. kao i u hidro tehnici kod gradnje brana, kanala i dr.
Zavarene reetke za gredice
- u donjem pojasu mogu imati dvije tj. etiri ipke (ovisno od tipa), a u gornjem pojasu imaju jednu
ipku. ipke su povezane sa izlomljenim dijagonalnim ipkama koje se za gornji i donji pojas
zavaruju elektro-varom.
- najee se koriste kao gotova armatura za meukatne ploe: montane armirane betonske ploe,
"omnia" stropne ploe i dr.
Zavarene reetke za gredice oznaavaju se na sljedei nain:
- opis proizvoda (zavarene reetke za gredice)
- oznaka norme za ovu vrstu proizvoda (nHRN EN 10080-5)
- visina reetke
- nominalne dimenzije gornje ice, dijagonale i donje ice
- naziv ili broj elika za gornju icu, dijagonalu i donju icu
Postupak s armaturom na gradilitu
Armatura danas obino dolazi na gradilite ve obraena, tako da na gradilitu samo vrimo montau u
oplate.
Armatura na gradilitu treba biti postavljena na drvene ili betonske podloge kako se ne bi oneistila
blatom, zemljom, travom i sl.

133

Takoer se ne smije uprljati naftom, uljem ili mazivima. Ako se desi da se uprlja, treba je isprati vodom,
od zemlje ili blata, a ulje i nafta se skidaju otapalima.
Armatura ne smije dugo vremena stajati na otvorenom prostoru, jer postoji mogunost da korozija
nagrize armaturu stvarajui ljuskice re i na taj nain smanji profil ipke. Eventualno nastale ljuskice
treba skinuti elinim etkama.
Planovi armature i montaa
Plan oplate i armature sastavni su dio izvedbenog projekta bez kojeg sigurno ne bi bilo uspjenog
graenja, izrada montanih elemenata ili specifine armirano betonske galanterije.
Na osnovu statikog rauna izrauje se nacrt armature pojedinih nosivih elemenata objekta.
Zatim se izrauje iskaz armature po elementima a na osnovu svih iskaza dolazimo do ukupne koliine
elika za objekat po profilima i po vrsti armature.

134

Ugradnja armature
Armatura se ugrauje prema pravilima danim u propisu (TPBK) prilog J Izvoenje i odravanje
betonskih konstrukcija, te prema projektu betonske konstrukcije.
Pri izradi ili proizvodnji armature u pravilu se treba drati pravila armiranja prema Prilogu H Projektiranje betonskih konstrukcija u skladu s priznatim tehnikim pravilima te prema Prilogu I Projektiranje betonskih konstrukcija u skladu s hrvatskim normama.
Prije ugradnje betona u oplatu potrebno je provjeriti da li je armatura ugraena u skladu s projektom
konstrukcije.
Priprema betona, transport, ugradnja i njega betona
Priprema betona
Prijenosne betonare predstavljaju najekonominiji nain proizvodnje betona na gradilitima.
Ovisno o kvaliteti betona, kapacitetu proizvodnje, zahtjevima gradilita i sl. odabire se nain proizvodnje
betona. U sklopu toga se moe odabrati izmeu 3 tipa opreme: mini betonare s planetarnom
mijealicom, gravitacione betonare i samoutovarne automjealice.
Sve instalacije kao i zatite postrojenja napravljene su u skladu s vaeim Europskim normama zatite
na radu.
Samoutovarne automjealice imaju mogunost da same odvau potrebnu koliinu agregata i cementa
na ugraenim vagama, dozirati vodu i smjesu gravitacionim putem mjeati do mjesta istovara.
Volumeni mjealica se kreu od 2.200 do 4.400 litara, odnosno pripadajui kapaciteti proizvodnje
betona od 1,5 m3 do 3,5 m3 izlaza gotovog svjeeg betona po ciklusu mjeanja.

Ugraivanje betona
Sav rad i briga oko sastava betona moe biti uzaludan, ako je beton u transportu pokvaren :
segregacija, predugi transport i sl.
Beton se moe transportirati runo i strojno ovisno o tome gdje se proizvodi i sa kojim sredstvima za
transport se raspolae. Logino je strojno pripremljen beton strojno i transportirati i ugraditi.
Prije poetka ugraivanja betona treba detaljno pregledati skelu i oplatu, a naroito postavljenu
armaturu.

Ispunjavanje oplate poinje uvijek od najudaljenije toke objekta. Kod betoniranja jedne etae prvo
punimo oplate stupova, pa greda i nadvoja, a na kraju ploa.
Betonske pumpe
Betonske pumpe su ureaji za betoniranje vrlo velikog kapaciteta (50 do 100 m3/h) i imaju prednosti u
sluajevima kada se radi o veim objektima, odnosno o velikim koliinama betona.
Beton u sluaju primjene betonske pumpe mora biti plastine konzistencije.
Postoji vise tipova betonskih pumpi, a sastoje se od osnovnog ureaja (stabilnog, prijenosnog ili
samohodnog) za potiskivanje betonske mase.

135

Nabijanje betona moe biti runo drvenim ili metalnim nabijaima ili strojno vibratorima (oplatni vibratori,
povrinski vibratori).
Pervibratori su vrsta vibratora koja se direktno uranja u betonsku masu. Imaju iroku primjenu i vrlo su
efikasni. Prednost im je sto prilikom rada moe da se kontrolira obrada betonske mase u svakom
njenom djelu. Dio koji se uranja u beton spojen je sa motorom preko elastinog crijeva i moe imati
razliit oblik, zavisno od elementa koji se betonira.

Oplatni vibratori se privruju na oplatu i preko oplate prenose vibracije na beton. Koriste se za
stupove, zidove, ploe i dr.

Povrinski vibratori su po konstrukciji slini oplatnim, ali su u neposrednom kontaktu sa betonskom

masom. Slue za betoniranje ploa. Varijante ovih vibratora su vibro letve i vibro stolovi. Najee se
koriste u tvornicama za proizvodnju prefabrikovanih betonskih elemenata.
Njega betona
Njegovanje mladog betona je najee zanemarivana faza, a posljedice mogu biti znatno smanjenje
vrstoe, a jo vie smanjenje nepropustljivosti betona.
Njegovanjem treba mladom betonu osigurati povoljne uvjete za hidrataciju, zatititi ga od vjetra,
oborina, od agresivnih tvari, od brzih izmjena temperatura i eventualnih mehanikih oteenja.
Pri povienim temperaturama, znatno se ubrzava proces hidratacije cementa i rane vrstoe betona, ali
to moe rezultirati slabljenjem kasnijih svojstava. Zato pri ubrzanom dozrijevanju, treba naroito paljivo
njegovati beton.

136

Zatita od udaraca i potresanja

U vremenu izmeu poetka i kraja vezanja cementa, beton je naroito osjetljiv. U to vrijeme se u masi
betona stvaraju kristali cementa kao produkti hidratacije. Kristali nisu jo dovoljno vrsti, te se lako
lome. Svako vee potresanje betonske mase izazvati e lom kristala to moe izazvati pukotine u
betonu.
Zatita od naglog suenja
Prilikom vezanja betona, betonska masa gubi velike koliine vode. Promjena vlanosti ovrsnulog
betona izaziva promjenu volumena betona i to irenje i skupljanje. Gubitak vode poinje s gornje
slobodne povrine betona koja se stee, dok unutarnji slojevi imaju jo dovoljnu koliinu vode. Zbog
toga gornji slojevi dobiju pukotine.
Da bi sprijeili ove pukotine gornju povrinu treba zatititi od vjetra, propuha, osunavanja, koje jo vie
utjee na nestanak vode. 6 do 8 sati od izrade betona povrinu treba dobro zalijevati vodom, a neto
manje intenzivno jo 7 dana ili posebnim kemijskim sredstvima za njegu (curring).
U niskogradnji zatita se vri pokrivanjem betona materijalima koji zadravaju vlagu (ceradama, krpama
ili papirom koji se polijevaju vodom).
Ako je srednja temperatura okoline iznad + 5 C, onda se u praksi njegovanje uglavnom svodi na
odravanje vlanosti betona. To znai da kapilare trebaju biti stalno zasiene, a to se lako prepoznaje
po promjeni boje betona. Beton koji se poinje suiti, izrazito mijenja boju, postaje svjetliji.
Pretjerano polijevanje vodom moe otetiti mladi beton, tako da ispere cementni mort, a ako je voda
hladna, u betonu koji se od topline hidratacije zagrijao nastane preveliki temperaturni gradijent, pa se
pojave velike pukotine.

Zatita od smrzavanja
Mraz je vrlo opasan za mladi beton. Na temperaturi ispod 00C slobodna voda u betonu se smrzava. Led
ima vei volumen od vode, te vri pritisak na okolni beton i razara ga. Ako mraz zahvati beton prije
nego to je poelo vezanje, proces vezanja nee ni poeti. Nastupom viih temperatura, led se topi i
poeti e normalno vezanje betona.
Ako mraz nastupi iza kraja vezanja betona, nee biti tete za beton.
Najbolja zatita betona od mraza je ne ugraivati beton kod niskih temperatura, ili se pripremiti za takvo
betoniranje.
Za betoniranje kod niskih temperatura, temp. svjee betonske mase mora biti od 20 do 300C. Tokom
daljnja 3 do 4 dana temp. betona ne smije biti nia od 50C. Sve to postiemo zagrijavanjem betona i
njegovih komponenata.
Kada smo beton ugradili treba gornju povrinu zatititi daskama, papirom i vreama, a ispod oplate
provodi se zagrijavanje 3 do 4 dana iza betoniranja.
Sve ove mjere provodimo kod temp. ispod -50C. Do te temp. moemo zagrijavati samo pojedinu
komponentu i dodavati betonu dodatak za betoniranje pri niskim temperaturama.
Svjei je beton poglavito tijekom hladnih mjeseci u godini potrebno zatiti od vremenskih neprilika
(kontakta s vodom). Jedna od najuinkovitijih mjera zatite svjeeg betona je pustiti ga do stoji u
oplatama vremenski neto due nego to bismo to inae uinili.
Izgled povrine neadekvatno njegovanog betona

137

Skidanje oplata i skela

Skidanjem oplata i skela zavrena je faza izvedbe betonske konstrukcije.
Od oplate treba prvenstveno zahtijevati da osigura oblik armirano betonske konstrukcije, sve dotle dok
beton nije dovoljno ovrsnuo kako bi sam mogao preuzeti optereenje vlastite teine i svih ostalih
optereenja. Posebnu panju posvetiti dobrom uvrenju oplate i njenom podupiranju. Demontaa oplata
i noseih skela mogua je kada beton u oplati postigne zahtijevanu vrstou.
Oplatu trebamo skidati paljivo kako ne bi otetili konstrukciju. Bone strane oplate moemo skidati ve
2 do 3 dana iza betoniranja, ali paljivo bez potresanja.
Podupirae kod elemenata naprezanih na savijanje moemo uklanjati u slijedeim rokovima :
RASPON KONSTRUKCIJE ( m )
Do 3,0 m
3-6m
> 6,0 m

ROK ( dani )
5 10
10 20
15 28

Danima u tabeli treba dodati jo i broj dana kada je temp. bila ispod +50C, jer tada nema ovrivanja
betona.
Kontrola sukladnosti betona
Kontrola (potvrivanje) sukladnosti sastavni je dio kontrole proizvodnje i provodi se prema TPBK,
normi HRN EN 206-1 i posebnim propisima.
Kontrolu sukladnosti duan ie provoditi proizvoa betona
Potvrivanje sukladnosti je postupak kojim se dokazuje da proizvedeni beton ima svojstva
kakva su zahtijevana u projektu sastava betona, to se i dokumentira.
Kontrola sukladnosti se provodi za betone proizvedene u tvornici (izvan gradilita)
Za betone i betonske proizvode proizvedene na gradilitu, a za potrebe tog gradilita potrebno je
dokazati uporabljivost u skladu s projektom i TPBK.
Prema Zakonu o gradnji uporabljivost je dokazana ako je zadovoljena sukladnost zahtjeva iz projekta
konstrukcije
U svrhu potvrivanja sukladnosti betona proizvoa 2 puta godinje mora provesti internu kontrolu
proizvodnje tako da vrednuje rezultate ispitivanja proizvodnje i sluajno uzetih uzoraka.
Prilikom svake isporuke graevnog proizvoda mora se imati ispravu o sukladnosti za taj proizvod,
podatke koji su u vezi oznaavanja graevnog proizvoda propisani u Prilozima TPBK te druge
podatke znaajne za rukovanje, prijevoz, pretovar, skladitenje, ugradnju i uporabu graevnog
proizvoda te njegovog utjecaja na svojstva i trajnost betonske konstrukcije.
Nesukladnost proizvoda
U sluaju nesukladnosti graevnog proizvoda (betona) s tehnikim specifikacijama za taj proizvod i/ili
projektom betonske konstrukcije, proizvoa graevnog proizvoda odnosno izvoa betonske
konstrukcije mora odmah prekinuti proizvodnju odnosno izradu tog proizvoda i poduzeti mjere radi
utvrivanja i otklanjanja greaka koje su nesukladnost uzrokovale.
Kontrola proizvodnje
Kontrola proizvodnje obuhvaa sve mjere nune za odravanje svojstava betona u sukladnosti sa
specificiranim zahtjevima. To ukljuuje:
- izbor materijala
- projektiranje betona
- proizvodnju betona
- preglede i ispitivanja
- uporabu rezultata ispitivanja sastavnih materijala, svjeeg i ovrsnulog betona i opreme
- kontrolu sukladnosti
Za kontrolu proizvodnje odgovoran je proizvoda.
Proizvoa betona mora izraditi Prirunik kontrole proizvodnje u kojem je dan sustav kontrole
proizvodnje, a odnosi se na osoblje, opremu, postupke i sastavne materijale betona.

138

Kontrola proizvodnje provodi se prema normi HRN EN 206-1.

Obavezno svojstvo koje se definira kod ovrsnulog betona je tlana vrstoa fck koja se definira kao
vrijednost tlane vrstoe betona kod ispitivanja betonskih uzoraka nakon 28 dana.
Tlana vrstoa prema TPBK odreuje se na uzorcima:
Oblika valjaka d/h = 150/300 mm
Oblika kocke stranice a = 150 mm

Broj uzoraka potrebnih za ispitivanje odreuje se ovisno od obima proizvodnje betona, znaaju
konstrukcije ili konstruktivnog elementa.
vrstoa nekog materijala je ono naprezanje pod kojim se materijal drobi, razara, lomi. Materijal
ne moe podnijeti vei napon od vrstoe.
vrstoa betona ovisi o:
-- vodo-cementnom faktoru,
-- stupnju zbijenosti,
-- odnosa koliine cementa prema agregatu,
-- granulometrijskog sastava, oblika i vrstoe agregata itd.
Ispitivanje vrstoe betona potrebno je prilikom izrade pokusnih mjeavina betona, te prilikom kontrole
izvedbe objekta. U prvom sluaju zato da izmeu nekoliko pokusnih mjeavina izaberemo najbolju, a u
drugom sluaju da utvrdimo kakav smo rezultata postigli prilikom ugradnje na gradilitu.
Tlana vrstoa betona se opisuje pomou razreda vrstoe. Kada se beton naruuje od proizvoaa ili
kada ge proizvoa isporuuje potrebno je navesti o kojem razredu vrstoe betona se radi.
Mogui razredi tlane vrstoe betona su: C8/10; C 12/15; C 16/20; C 20/25; C 25/30; C 30/37; C
35/45; C 40/50; C 45/55; C 50/60

139

Literatura:
1. Konstruktivni elementi zgrada I i II
uro Peuli
Tehnika knjiga, Zagreb 1991.
2. Prospekti Peri oplata i skela 2006.
3. Tehnologije betona
Nikola Bujak
Srednja kola Bedekovina, 2007.

140