PUT DUHA K BOGU

(Napisao sv. Bonaventura, preveo dr. Marije Siki; komentar sastavio Hadrijan
Borak. Izdava: Kranska sadanjost, Zagreb, 1974.)
A. K. P i v e v i
U povodu 700. obljetnice smrti velikog crkvenog nauitelja sv. Bonaventure
naa najuglednija izdavaka kua Kranska sadanjost izdala je Bonaventurino djelo Itinerarium mentis in Deum Put duha k Bogu. U djelu je u
stvari prikazan uspon due do mistikog sjedinjenja s Bogom. Za takvo sjedi
njenje potrebno je, sm atra autor, u prvom redu uzdignue srca: duboka tenja
prema Bogu, koja se rasplamsava molitvom. U platonsko-augustinskoj orijen
taciji Bonaventura dijeli cjelokupnu stvarnost u svijet izvan nas, svijet u nama
i svijeft iznad nas. To su ujedno tri glavna stupnja uzdizanja due k Bogu.
Svaki se od njih dijeli u dva podstupnja, tako da ukupno ima est stupnjeva
uzdizanja due k Bogu. Njima odgovara prvih est poglavlja Puta. Takvu
podjelu ini Bonaventura poavi od ovog antropoloki obiljeenog sta
jalita: makrokozmos je Bog stvorio u est dana; mikrokozmos ili ovjek, isto
tako, treba da se u est susljednih osvjetljenja uzdigne do svog smirenja u
motrenju Boga.
Frva dva stupnja uzdizanja duha k Bogu Bonaventura oznaava izrazima po
tragovima i u tragovima stvari izvan nas. Stvari u izvanjskom svijetu, sa
svojim povijesnim tijekom, u svojoj ljepoti i matematikoj svrsishodnosti
oituju Boju mo i mudrost, kao to i zahtijevaju neposrednu Boju nazonost
u sebi samima.
Druga dva stupnja uzdizanja duha k Bogu oznaavaju se izrazima po slici
i u slici due u nama. Naa dua s pamenjem gdje se spajaju prolost,
sadanjost i budunost, s umom koji je osvjetljivan za neograniive domete
istine, s voljom kolja je upravljena prema onome Najboljem slika je i
obitavalite Boga, koji je Vjena Istina i Dobrota u apsolutnome smislu. Isto
tako: vjera, ufanje i ljubav, kao stanja nae due ukoliko je preporoena po
Isusu Kristu, odraz su Boje prisutnosti u nama.
Zadnja dva stupnja uzdizanja duha k Bogu oznaena su izrazima po . . . imenu:
Biti i u . . . imenu: Dobro. Kad nam postojanje Najvieg Bia ne bi bilo
neto oevidno, mi ne bismo znali niti zia nedostatke i nesavrenosti stvorenih
bia. Takoer, kad mi ne bismo na neki nain u sebi nosili ono Najvee Dobro,
koje se imanentno komunicira u boanskom Trojstvu, ne bismo mogli imati
nikakve ideje o onome Najboljem od kojega se neto bolje ne moe za
misliti.
Sedmo, zadnje poglavlje govori o mistikom zanosu, gdje se smiruje djelovanje
uma, i dua se uvstveno, u zanosu, sjedinjuje s Bogom.
Budui da se u ovom Bonaventurinu djelu polazi od samog ovjeka k Bogu,
a dananja je teologija mnogo vie nego ona prije antropoloki orijentirana,
Bonaventurin Put duha k Bogu bit e od posebne koristi onima koji, npr.
zbog svoje psiholoke formacije, radije prihvaaju antropoloki negoli kozmoloSki pristup problemu Boje opstojnosti. Kaemo zbog svoje psiholoke for
macije, jer se nama ini da s filozofske toke gledita tomistiko kozmoloko
motiviranje Boje opstojnosti i Bonaventurino antropoloko zapravo imaju
jednaku vrijednost. Ta se dva shvaanja ne iskljuuju, nego dopunjuju. U
njima se promatra isti entitet Bog. samo iz dva razliita kuta, gdje ni
Toma ni Bonaventura ne prisvajaju monopol na istinitost. U Tome se nalaze i
antropoloke motivacije opstojnosti Boje (tenja za blaenstvom), a u Bona
venture nalazimo i kozmolokih motivacija opstojnosti Boje (tragovi Boji
u svijetu izvan nas),

K n jig a se n a ru u je k o d K ra n sk e sad an jo sti: 41000 Z agreb, M aruliev trg 14.

381