06 Ogranicenja Pretvorbama Oblika Energije U Eksergiju

O G R A N I E N J A P R E T V O R B A M A
( M E H A N I K I R A D )
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
6 Ogranienja pretvorbama oblika energije u eksergiju

(mehaniki rad)
Drugi glavni stavak termodinamike, entropija, gubici mehanikog rada,
eksergija oblika energije, odreivanje eksergije
S uspostavljanjem se ljevokretnog krunog procesa, inilo se, ostvaruje san inenjera:
raspolaganje s praktiki beskonanim, ako ve ne besplatnim, a ono vrlo jeftinim koliinama
energije (unutranje kalorike energije) akumulirane u okolici (zraku, vodama i tlu okolice),
na temperaturi i tlaku okolice, koja se uz to jo i neprekidno obnavlja i nadoknauje
dozraivanjem golemih koliina Suneve energije i radioaktivnim raspadanjem u
unutranjosti Zemlje. Treba se samo posluiti njome i svi e strojevi raditi crpei tu energiju:
brodovi e ploviti morima koristei se, izvan svake sumnje, bezmalo neiscrpnim koliinama
akumulirane unutranje kalorike energije mora, zrakoplovi e na isti nain letjeti zrakom,
vlakovi, automobili crpit e tu energiju iz tla ili zraka, kao i svi ostali nebrojeni ureaji i
strojevi. Valja samo povezati rad dvaju krunih procesa: ljevokretnog i desnokretnog, slika 61.
I ne samo to. Nastupanjem zime, kao to to svatko zna, oslobaaju se nepregledne koliine energije
(latentna toplina) smrzavanjem voda mora, jezera, rijeka i potoka: 334 kJ po 1 kg smrznute vode. Zato
je ne iskoristiti za pogon elektrana koje bi, izgraene na obali, recimo Norvekog mora, u krunom procesu
iskoritavale tu energiju pretvarajui je u elektrinu energiju?
TOPLI SPREMNIK (600 K)

granica ZS
qdov
qdov > 0
DKP
wDKP > 0 wLJKP < 0
qdov < 0
LJKP
qodv > 0
q'odv < 0
wraspoloiv = wDKP + wLJKP > 0
MORE
(HLADNI SPREMNIK)
Slika 6-1 Perpetuum mobile druge vrste

Toplinskom emo pumpom (ljevokretnim krunim procesom) unutranju kaloriku energiju
mora (hladnog spremnika) pretvarati u toplinsku energiju koju emo zatim odvoditi
(predavati) u neki topli spremnik (ili izravno u desnokretni kruni proces), slika 6-1. U
toplom e se spremniku dovedena toplinska energija pretvarati u unutranju kaloriku
energiju odravajui temperaturu spremnika konstantnom, npr., 600 K. Izvan svake je
sumnje, takav je ljevokretni kruni proces i mogu i ostvariv; jedino, dakako, za pogon
205
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
toplinske pumpe (ljevokretnog krunog procesa) treba raspolagati s mehanikim radom. No,
taj e nam rad osiguravati desnokretni kruni proces koji e unutranju kaloriku energiju
toplog spremnika, pretvorenu ponovno u toplinsku energiju, pretvarati u mehaniki rad. Dio
e se tog rada iskoristiti za pogon toplinske pumpe, a dio e nam ostati na slobodnom
raspolaganju. Koliki dio? Pretpostavimo li da se u desnokretnom krunom procesu sva
toplinska energija pretvara u mehaniki rad (princip ouvanja energije, 1. glavni stavak
termodinamike, ne osporava takvu mogunost: q12 = qdov = w12 + u = w12 /u = 0 radi se o krunom
procesu/), taj e dio biti, budui da vrijede relacije (sada je vidljivo zato smo inzistirali na
istim oznakama za ljevokretni i desnokretni kruni proces)
wLJKP = qdov + qodv < 0 i
[6.1]
(pritom je qdov < 0, a qodv > 0; radi se o ljevokretnom krunom procesu: qodv je toplinska energija
odvedena iz hladnog spremnika (mora) i dovedena u ljevokretni kruni proces, a qdov je toplinska energija
koja se odvodi iz ljevokretnog krunog procesa i predaje toplom spremniku /desnokretnom krunom
procesu/)
wDKP = qdov > 0,
[6.2]
(sada je qdov > 0 budui da se radi o desnokretnom krunom procesu: to je toplinska energija dovedena iz
toplog spremnika, ili direktno iz ljevokretnog krunog procesa /toplinske pumpe/, u desnokretni kruni
proces),
bit e ukupno dobiveni rad (raspoloivi rad):
wraspoloiv = wDKP + wLJKP = qodv > 0.
[6.3]
wraspoloiv je pozitivan, jer je qodv > 0, to znai da bismo iz kombiniranog pogona
ljevokretnog i desnokretnog krunog procesa mogli dobivati mehaniki rad. Odnosno,

mehaniki bismo rad trebali moi dobivati u koliinama po elji velikim pretvaranjem iz
unutranje kalorike energije mora ne morajui pritom kupovati i troiti (skupo) gorivo.
Naime, kombinaciju ljevokretnog i desnokretnog krunog procesa moemo smatrati
zatvorenim sustavom, slika 6-1: granice tog sustava oito ne prelazi masa (gorivo) za vrijeme
opisanog procesa.
No, govorili smo o tome, izgleda da nije mogue svu toplinsku energiju (u krunom procesu)
pretvoriti u mehaniki rad. Nita zato. I nadalje e se zajedniki rad krunih procesa i vie
nego li isplatiti: i nadalje ne emo morati troiti nikakve druge energente (goriva) tako dugo
dok je ispunjena nejednakost:
qodv > |q'odv|.
[6.4]
Pritom je qodv, kao i dosad, toplinska energija koja se dovodi u ljevokretni kruni proces
(qodv > 0), a q'odv toplinska energija to se iz desnokretnog krunog procesa odvodi u
okolicu (q'odv < 0).
Vrijedit e naime sada:
wLJKP = qdov + qodv i wDKP = qdov + q'odv, odnosno,
206
O B L I K A
E N E R G I J E
wraspoloiv = wDKP + wLJKP = qodv + q'odv = qodv - |q'odv| > 0.
E K S E R G I J U
[6.5]
Naalost, do danas, takvi ureaji, strojevi koji bi kombinirali rad ljevokretnog i desnokretnog
krunog procesa i pretvarali unutranju kaloriku energiju okolice u mehaniki rad, odnosno
elektrane koje bi energiju osloboenu smrzavanjem voda pretvarale u elektrinu energiju,
nisu izgraeni. (Pokuaji njihovih ostvarenja nazvani su stoga perpetuum mobile druge vrste.)
Namee se dakako pitanje: zato? Je li je razlog nedostatan tehniki odnosno tehnoloki
razvoj ili se radi o nekom od osnovnih principa (zakona) prirode koji onemoguuju
materijalizaciju opisanih ideja? Da bismo odgovorili na postavljena pitanja, odgovorimo prvo
na pitanje kada je uope mogue energiju akumuliranu u nekom sustavu pretvoriti u
mehaniki rad (eksergiju)?
6.1 O mogunostima pretvorbi oblika energije u mehaniki

rad (eksergiju)
Razmotrimo tri procesa (dogaanja) koja su nam iskustveno dobro poznata, slika 6-2. U
prvom, slika 6-2a), promatramo dvije posude povezane pri dnu s vodoravnom cijevi u koju
je ugraen ventil koji prekida ili omoguuje vezu (strujanje) izmeu posuda. Poetno ventil je
zatvoren, a razina je vode u posudama oznaena brojkom 1 (poetno stanje sustava koji
izgrauju dvije spojene posude).
U drugom primjeru, slika 6-2b), promatrajmo cilindar s poetno zakoenim stapom, stanje 1.
U cilindru se nalazi plin pod tlakom veim od tlaka okolice: pp > pok.
I, konano, u treem primjeru promatramo adijabatski spremnik krutih stijenki podijeljen u
dva dijela adijabatskom pregradom. U jednom se dijelu nalazi kuglica A, temperature TAp, a u
drugom kugla B, temperature TBp, slika 6-2c). Pritom neka vrijedi odnos: TAp > TBp, stanje 1.
207
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Slika 6-2 Izjednaavanje poetno nejednolike raspodjele gustoe energije

to e se dogoditi otvorimo li ventil, otkoimo li stap, odnosno uklonimo li adijabatsku
pregradu?
Istog e trenutka voda zapoeti tei iz lijeve u desnu posudu i tei e do trenutka
izjednaavanja razine vode u obje posude, stanje 2, stap e se pomicati u desno do poloaja 2
(kada e tlak u spremniku postati jednak tlaku okolice, pok) i zatim se zaustaviti, dok e se
temperatura kuglice A sniavati, do neke temperature TAk, koja se zatim vie ne e mijenjati,
a temperatura e kugle B rasti do temperature TBk koja se isto tako vie ne e mijenjati; lako
je ustanoviti da su te temperature jednake: TAk = TBk = Tk.
208
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Opisani su nam procesi (dogaanja) toliko dobro poznati da nitko, tko ima i najmanjeg
iskustva sa svijetom, ne e posumnjati da je svjedoio spontanim i neizbjeivim procesima
(dogaanjima). Primjerice, kad bismo otvorili ventil i voda ne bi potekla iz lijeve u desnu
posudu, zakljuili bismo da su ventil ili cijev ili oboje zaepljeni. Ukoliko bi pak voda iz
desne posude poela prelaziti u lijevu, zakljuili bismo da je morala biti upotrijebljena
pumpa. Kad bi ventil i cijev bili neosporno otvoreni i kad bi bilo jasno da nema nikakve
pumpe, a voda ne bi potekla iz lijeve u desnu posudu ili, jo vie zbunjujue, kad bi potekla u
suprotnom smjeru, prepoznali bismo zbivanje uda.
(Da na filmu gledamo takav tijek vode, bili bismo sigurni da se film prikazuje unatrag.)
O slinom bi se udu radilo i kad bi se stap u cilindru poeo sam od sebe pomicati iz
poloaja 2 u 1 komprimirajui plin, odnosno ukoliko bi se, u adijabatskom sustavu, kugla B,
temperature Tk, sama od sebe poela hladiti a kuglica A, temperature Tk, zagrijavati, ili
obratno; u analima ovjeanstva meutim ne postoje svjedoanstva ma i o jednom takvom
udu.
to je zajedniko opisanim procesima (dogaanjima)?
Poetno nejednolika raspodjela gustoe energije akumulirane u posudama, u cilindru sa
stapom i okolici (okolnom zraku), kao i u kuglici i kugli, i zatim spontani (samonikli,
samopoticajni, samopokretaki, samoodravajui) proces promjene, uklone li se ogranienja
poput zatvorenog ventila, zakoenog stapa ili adijabatske pregrade, nejednolike raspodjele
gustoe energije u jednoliku. I zapravo sva se zbivanja, svi procesi koji se odvijaju u naem
svijetu, odvijaju samo zbog poetno nejednolike raspodjele gustoe energije, a odvijaju se
tako da se transformacijama i zatim strujanjem energije (prijelazom energije) izjednauju
gustoe energije najrazliitijih sustava ili prostora. U svijetu kojem ivimo energija struji
samo zbog postojeih razlika u gustoi pokreui pritom sva, doslovce sva, zbivanja i sve
promjene sudjelujui i sama u tim promjenama.
Energija je stoga najvanije svojstvo koje svijet (svemir) posjeduje pa mnogi smatraju da je princip ouvanja
energije najosnovniji princip (zakon) prirode.
Djelii energije struje od jednog mjesta na drugo, od jednog sustava (tijela) do drugog,
mijenjajui pritom oblik. To znai da se moramo zapitati to je to to pokree energiju da se
ponaa na ovaj ili onaj nain? Uzrok je, oito, u tome to je energija rasprostranjena na
Zemlji (u svemiru) nejednoliko; na nekim je mjestima koncentriranija, na drugim manje
koncentrirana. Cijeli se tijek dijelova energije od jednog mjesta na drugo, od jednog sustava
(tijela) do drugog, transformacija iz jednog u drugi oblik, odvija tako da se zadovolji
tendencija izjednaavanja poetno nejednolike raspodjele gustoe energije. (Dakako, postavlja
se odmah pitanje zato je energija nejednoliko rasporeena i zato postoji tendencija izjednaavanja raspodjele
gustoe energije? Odgovorit emo ubrzo na ta pitanja.) Upravo se samo i jedino tijek energije
(strujanje, prijelaz energije), koji nejednoliku raspodjelu gustoe energije pretvara u jednoliku,
moe upotrijebiti za obavljanje (mehanikog) rada i izazivanja svih promjena koje vidimo da
se dogaaju; svih promjena koje povezujemo sa Zemljom, sa ivotom, s razumom, sa
svemirom kakvoga poznajemo.
Oito, radi se o nejednolikoj raspodjeli gustoe oblika energije a ne o ukupnim koliinama
energije; u lijevoj je posudi naime pohranjena manja koliina gravitacijske potencijalne
energije nego li u desnoj:
209
mlijevag
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
H1
H
H
H
= 1kgg 1 < mdesnag 2 = 100kgg 2 ,
2
2
2
2
no gustoa je gravitacijske potencijalne energije u lijevoj posudi vea od gustoe u desnoj

posudi:
g
H1
H
> g 2 .
2
2
Isto vrijedi i za ostala dva promatrana dogaaja: koliina je unutranje kalorike energije
akumulirane u okolici, Uok = mokuok = mokcvTok, odnosno u kugli B, UB = mBuB = mBcTBp,
(neusporedivo) vea od koliine unutranje kalorike energije akumulirane u cilindru sa
stapom (mok >> mase plina u cilindru) odnosno unutranje kalorike energije akumulirane u
kuglici A, UA = mAuA = mAcTAp (mB >> mA), no gustoa je unutranje kalorike energije
akumulirana u cilindru vea od gustoe unutranje kalorike energije akumulirane u okolici
(mok >> mplina; mok ), kao i gustoa unutranje kalorike energije akumulirane u kuglici A
u odnosu na kuglu B:
uA =
UA
U
= cTAp > uB = B = cTBp, jer TAp > TBp,
mA
mB
pa zbog toga energija struji iz lijeve u desnu posudu, iz cilindra u okolicu, odnosno iz kuglice
A u kuglu B, sve do trenutka izjednaenja gustoe energije u posudama, cilindru i okolici,
odnosno u kuglici i kugli. Nakon izjednaenja gustoa energije prestaje strujanje (prijelaz)
energije, prestaje svako zbivanje, svaka promjena, sustavi se ponaaju kao da su zamrznuti u
prostoru i vremenu.
Procesi su izjednaavanja gustoa energije, ini se, jednosmjerni: odvijaju se, samopoticajno i
samoodravajue, iskustvo to potvruje, samo u jednom smjeru, ne i u obratnom. Energija
struji, sama od sebe, odnosno energetski se procesi odvijaju samo tako da se (sumarno)
izjednauju poetno nejednolike raspodjele gustoe energije. U makroskopskim
(energetskim) sustavima do dana dananjeg nije zabiljeen suprotan proces: samoodvijajui
proces koji bi rezultirao poveanjem gustoe energije pojedinih sustava, ili dijelova sustava,
na raun smanjenja gustoe energije drugih.
Procesi su izjednaavanja nepovratljivi (nepovratni, ireverzibilni). to to znai?
Nepovratljivost (nepovratnost, ireverzibilnost) ne znai da sustav ne moemo vratiti u
poetno stanje ve da emo, vraajui sustav u poetno stanje (primjerice vodu u lijevu
posudu, stap u poetni poloaj, kuglicu i kuglu na poetne temperature), odnosno
uspostavljajui poetnu nejednoliku raspodjelu gustoe energije, uzrokovati trajnu i
zabiljeivu promjenu u sustavu ili okolici, odnosno i u sustavu i okolici. Naime, da bismo
isteklu vodu vratili u lijevu posudu, da bismo stap vratili u poetni poloaj, moramo obaviti
mehaniki rad: svladavati silu teu odnosno silu tlaka. Potrebni mehaniki rad osigurat e
nam odvijanje desnokretnog krunog procesa koje e, meutim, uzrokovati i trajnu, mjerljivu
promjenu u okolici (sustavima u okolici): manjak unutranje kalorike energije u toplom
spremniku i viak u hladnom. Slino, da bismo kuglicu A zagrijali na njezinu poetnu
temperaturu, i pritom kuglu B ohladili na njezinu poetnu temperaturu, morat emo
oduzimati toplinsku energiju, nastalu transformacijom unutranje kalorike energije, kugli B i
predavati je kuglici A. Za to e nam biti nuno potreban ljevokretni kruni proces, dakle i
210
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
mehaniki rad kojeg emo i opet morati osigurali desnokretnim krunim procesom
izazivajui opisane promjene.
to, meutim, postavimo li u cijev izmeu posuda vodnu turbinu, osiguramo li da stap
prilikom ekspanzije plina u cilindru obavi rad svladavajui neku (promjenljivu) silu (uz
konstantnu silu tlaka okolice kojom okolni zrak djeluje na stap), odnosno postavimo li u
struju toplinske energije izmeu kuglice A i kugle B desnokretni kruni proces?
U tim bismo sluajevima onda, ispunjenjem odreenih uvjeta (povratljivim procesima), o
kojima emo govoriti, dobili mehaniki rad, pretvorbom iz eksergije struje energije kojom se
uravnoteuje poetno nejednolika raspodjela gustoe energije, koliina dostatnih da istu
koliinu vode, kojom je izjednaena razina u posudama, vratimo u lijevu posudu, na poetni
poloaj, da komprimiramo plin vraajui stap u poetni poloaj, odnosno da pogonei
ljevokretni kruni proces uspostavimo poetne temperature kuglice A i kugle B. Pritom u
okolici, kao i u sustavima, ne bismo uzrokovali nikakve promjene; bilo bi nemogue utvrditi
jesu li se, bezbroj puta, ili uope ne, odvijali opisani procesi: izjednaavanje poetno
nejednolike raspodjele gustoe energije i zatim uspostava poetnog stanja. Uz koji uvjet?
Takvi bi procesi morali biti povratljivi (povratni), reverzibilni procesi: procesi u kojima se ne
bi ni najmanji dio eksergije (mehanikog rada) pretvorio u anergiju. Bili bi to onda procesi
koji bi se mogli odvijati kako u jednom tako i u drugom, suprotnom smjeru ne uzrokujui
nikakve promjene u okolici (i sustavima). U svijetu kojem ivimo meutim, naalost, golema
veina procesa nisu povratljivi (povratni) ve nepovratljivi (nepovratni): u promatranim
sluajevima, zbog pojave trenja (nepovratljivi proces, pokazat emo) u prva dva sluaja,
odnosno zbog nepovratljivog prijelaza toplinske energije (to to znai objasnit emo
kasnije), dio e se eksergije (dobivenog mehanikog rada) pretvoriti u anergiju; bez
nadoknaivanja tog dijela (provoenja desnokretnih krunih procesa, time i uzrokovanja
promjena u okolici) poetno se stanje ne moe uspostaviti: nedostaje nam mehanikog rada
da svu vodu koja je prela u desnu posudu vratimo u lijevu, da komprimiramo plin na
poetni tlak, odnosno da pomou ljevokretnog krunog procesa postignemo poetne
temperature kuglice i kugle. Zaostaju dakle trajne, uoljive i zabiljeive promjene u
sustavima. elimo li pak otkloniti te promjene, mehaniki rad to nam nedostaje morat emo
nadoknaditi desnokretnim krunim procesom uzrokujui zbog toga vidljive promjene u
toplinskim spremnicima (u okolici sustava). Drugim rijeima, procesi su uspostavljanja
jednolike raspodjele gustoe energije, a to su zapravo (i iskljuivo) jedini procesi to se
odvijaju u naem makroskopskom svijetu, nepovratljivi procesi: procesi koji uzrokuju
smanjivanje raspoloivih koliina eksergije.
No, zato se u naem svijetu neprestano odvijaju (energetski) procesi uspostavljanja jednolike
raspodjele gustoe energije?
Zbog toga jer je stanje jednolike raspodjele gustoe energije stanje vee vjerojatnosti od
stanja nejednolike raspodjele gustoe energije.
Kako to pokazati?
Lako je shvatiti zato se voda u dvije posude ponaa tono onako kako nam je to iskustvom
duboko uvrijeeno: reagira na nejednako djelovanje sile tee u dvije posude. Kada u obje
posude voda dosegne istu razinu, djelovanje je sile tee u njima jednako i vie nema daljnjeg
gibanja. Slino se ponaa i stap: na poetku postoji mehanika neravnotea. Sila je to djeluje
na lijevu stranu stapa vea od sile na desnu; stap se zbog toga pomie u desno do trenutka
izjednaavanja jakosti sila.
211
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Ali to to, analogno djelovanju sile, djeluje na toplinsku energiju uzrokujui njezin prijelaz s
toplijeg na hladnije tijelo?
Razlika u gustoama unutranje kalorike energije.
U svakom se plinu njegovi atomi ili molekule kreu najrazliitijim brzinama, no, u toplijim je
plinovima prosjena brzina vea nego u hladnijim.
Zapravo ono to nazivamo temperaturom odgovara prosjenoj brzini estica od kojih je sastavljen plin.
Pritom spominjemo plin (plinovito agregatno stanje tvari) samo zbog oitosti zbivanja. Isto vrijedi i za
tekuine (kapljevine) i kruta tijela, osim to u krutim tijelima sastavne estice titraju oko nekog srednjeg
poloaja umjesto stvarnog kretanja.
Kako bismo pojednostavnili promatranje, pretpostavimo da se u svakom uzorku materije, pri
odreenoj temperaturi, sve estice, od kojih je ona sastavljena, kreu (ili titraju) prosjenom
brzinom karakteristinom za tu temperaturu. to e se dogoditi omoguimo li dodir toplijeg i
hladnijeg tijela? estice uz rub toplijeg tijela sudarit e se s onima uz rub hladnijeg; brza e se
estica toplijeg tijela sudariti sa sporijom hladnijeg i odbiti jedna od druge. Ukupna e
koliina gibanja dviju estica ostati ista, ali moe doi do prijenosa koliine gibanja s jedne
estice na drugu. Drugim rijeima, dvije se estice nakon sudara (radi se o elastinom srazu)
mogu odvojiti brzinama razliitim (po apsolutnom iznosu) od onih kojima su se pribliile.
Mogue je da bra estica preda neto od svoje koliine gibanja sporijoj, pa e se bra estica,
nakon odvajanja, kretati sporije, dok e se sporija estica nakon odvajanja kretati bre.
Mogue je, meutim, takoer da sporija estica preda neto svoje koliine gibanja broj tako
da e se sada sporija estica odvojiti jo sporije, a bra estica jo bre. Samo sluajnost
odreuje u kojem e se smjeru odvijati prijenos koliine gibanja, ali je vjerojatnije da e se
koliina gibanja prenijeti od bre na sporiju; da e se bra estica odvojiti sporije, a sporija
bre. Zato je to tako? Zato to je broj naina na koji se koliina gibanja moe prenijeti s
bre na sporiju esticu vei od broja naina na koji se koliina gibanja moe prenijeti sa
sporije na bru esticu. Ako su svi razliiti naini jednako vjerojatni, tada postoji bolja prilika
(vea vjerojatnost) da to bude jedan od mnogih (brojnih) moguih prijenosa s bre na sporiju
esticu, a ne jedan od nekoliko moguih prijenosa sa sporije na bru. Da bismo jasno uvidjeli
zato je to tako zamislimo pedeset potpuno jednakih (veliinom i na osjet dodira) kuglica,
obiljeenih brojevima od 1 do 50, u nekoj posudi. Nasumce odabiremo jednu od njih; neka
je to kuglica s brojem 49. To je veliki broj koji predstavlja esticu to se brzo kree. Stavite
kuglicu 49 natrag u posudu (to predstavlja sudar) i uzmite ponovno nasumce kuglicu iz
posude (to predstavlja brzinu pri odbijanju). Mogli ste opet uzeti kuglicu 49 i odbiti se istom
brzinom kojom ste se sudarili. Ili ste mogli uzeti kuglicu 50 i odbiti se brzinom veom od
brzine kojom se sudarate. Ili ste mogli izvui kuglicu bilo kojeg broja izmeu (ukljuivo) 48 i
1, etrdesetosam razliitih mogunosti, i u svakom se sluaju odbiti sporije nego to ste se
sudarili. Uzevi na poetku kuglicu 49, ansa je za odbijanje pri vioj brzini samo 1 prema 50,
dok je ansa odbijanja s manjom brzinom 48 prema 50. Situacija bi bila obrnuta da ste
najprije izvukli kuglicu s brojem 2. To bi predstavljalo vrlo malu brzinu. Kad biste tu kuglicu
bacili natrag u kutiju i uzeli drugu, imali biste samo jednu mogunost prema 50 da uzmete
kuglicu 1 i odbijete se jo sporije nego to ste se sudarili, dok bi vaa ansa bila 48 prema 50
da ete izvui bilo koji broj (kuglicu) izmeu 3 i 50 ukljuivo te da ete se odbiti bre nego
to ste se sudarili.
Ako zamislimo sada deset ljudi od kojih svaki uzima kuglicu 49 iz posude i svaki je baca
natrag da ponovno iskua sreu, vjerojatnost bi da svaki od njih izvadi kuglicu 50, i da se
212
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
tako odbije bre nego to se sudario, bila reda veliine 10-17. Ista bi se stvar dogodila obratno
ako zamislimo da je deset ljudi izvuklo kuglicu s brojem 2 i pokualo izvui zatim kuglicu s
brojem 1.
Dakako, svi ljudi ne moraju izvui isti broj. Recimo da velik broj ljudi uzima kuglice i dobiva
najrazliitije brojeve, ali da je prosjek tih brojeva dosta visok. Ako ponovno pokuaju,
mnogo je vjerojatnije da e prosjek biti nii, a ne jo vii. Isto vrijedi i ako mnogo ljudi uzima
kuglice te nalazi da je prosjena vrijednost niska. U drugom je pokuaju vrlo vjerojatno da e
se prosjek poveati. to je vie ljudi, to je vjerojatnije da e prosjek porasti.
U svakom tijelu (sustavu) dostatno velikom da omoguuje eksperimentiranje u laboratoriju,
broj atoma ili molekula u njemu nije deset ili pedeset ili ak milijun, ve milijarde bilijuna.
Ako te milijarde bilijuna estica u toplom tijelu imaju veliku prosjenu brzinu, i ako milijarde
bilijuna estica u hladnom tijelu imaju malu prosjenu brzinu, tada postoji golema
vjerojatnost da e sluajni sudari meu mnotvom od njih smanjiti prosjenu brzinu estica u
toplom tijelu i poveati prosjek u hladnom tijelu. Kad prosjena brzina estica u oba tijela
postane ista, tada je prijenos koliine gibanja u jednom ili drugom smjeru posve jednako
vjerojatan. Pojedine e se estice kretati sad bre sad sporije, ali e prosjena brzina (pa
prema tome i temperatura: gustoa unutranje kalorike energije) ostati ista.
To nam daje odgovor na pitanje zato toplina prelazi s toplijeg na hladnije tijelo i zato oba
tijela postiu istu prosjenu temperaturu (istu gustou energije) koja takvom i ostaje. Radi se
jednostavno o zakonu vjerojatnosti, o prirodnom ostvarivanju neizvjesne mogunosti.
Zapravo, ba se zbog toga, u svijetu kojem ivimo, izjednauju poetno nejednolike
raspodjele gustoe energije. Postoji toliko mnogo, mnogo vie naina da se zbiju promjene
koje e izjednaiti raspodjelu gustoe energije, od onih koji je ine jo nejednolikijom, pa je
zato golema vjerojatnost da e se promjena (promjene) kretati u smjeru izjednaavanja
raspodjele gustoe energije ve zbog same puke i iste sluajnosti. Svi se oblici energije,
svjedoci smo, ekamo li (dovoljno dugo), konano pretvaraju u unutranju kaloriku
energiju, koja se zatim pretvara u toplinsku energiju kako bi se izjednaile gustoe unutranje
kalorike energije. Nakon toga prestaju transformacije i strujanje (prijelaz) energije, prestaje
svako zbivanje, nestaje ivot. Meutim, ne tvrdimo pritom da se opisano mora uvijek
dogaati, ve samo opisujemo ono to e se dogaati s golemom vjerojatnou. U tome je
bitna razlika. Suprotan e se dogaaj, ma kako malo bio vjerojatan, s protokom vremena,
konano ipak dogoditi; mora se dogoditi kad-tad. Zamislimo golemo mnotvo estica,
moda bez granica, ukljuenih u stalnu igru sudara i odbijanja, gdje se pojedine estice kreu
bre ili sporije, ali prosjek im brzina ostaje isti. U jednom trenutku, u jednom dijelu prostora,
estice meu sobom razvijaju viu prosjenu brzinu, dok je na nekom drugom mjestu ta
brzina nia. Sveukupni prosjek brzina nije izmijenjen, no ta razlika u gustoama energije
moe obaviti neki rad tako dugo dok se gustoe energije ne izjednae. Ponekad e se, nakon
dugih razdoblja, stvoriti vea nejednolikost u gustoi energije izazvana tim sluajnim
sudarima, a u jo veim razmacima, jo vea nejednolikost. Mogli bismo zamisliti da se
nakon bilijun bilijuna bilijuna godina stvorila toliko velika nejednolikost u toliko velikom
prostoru da e trebati mnogo godina, bilijun ili vie, da se ponovo izjednai nejednolika
raspodjela gustoe energije. Moda se to dogodilo s nama u nama poznatom svemiru. U
beskrajnom prostranstvu jednolike raspodjele gustoe energije, djelovanjem puke
vjerojatnosti i sluajnosti, stvorila se nejednolika raspodjela gustoe energije a njeno
izjednaavanje omoguilo stvaranje galaksija, zvijezda i planeta, stvaranje ivota, razvijanje
razuma i nas koji se trudimo proniknuti u sve to.
213
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Moemo li na temelju promatranja i eksperimentiranja obavljenih kroz manje od dva stoljea, u

uvjetima koji vladaju na planetu Zemlja, dokuiti to se dogaalo (to e se dogaati) u galaksijama
udaljenim milijunima svjetlosnih godina, u nezamislivim prostranstvima svemira, ili tu,
neposredno kraj nas, pod uvjetima koji su toliko razliiti od naih poput onih u, recimo, sreditu
Sunca?
Ne, vrlo vjerojatno, ne moemo. Tim vie to se prema novijim spoznajama svemir ne smatra
fizikim sustavom, pa za njega ne vrijedi koncept entropije; svemir nije niti zatvoreni niti izolirani
sustav. Moemo rei samo to da se u naem svijetu nikada do sada, ni pod kojim uvjetima, nisu
zbili dogaaji koji bi sprijeili ili opovrgnuli spontano, samopoticajno i samoodravajue odvijanje
procesa izjednaavanja poetno nejednolike raspodjele gustoe energije u jednoliku (stvore li se za to
uvjeti), ili dali naslutiti da bi se to moglo dogoditi. Zbog toga, moda, smijemo pretpostaviti (jer
nedostaje dokaza za suprotno) da se
spontana promjena nejednolike u jednoliku raspodjelu gustoe energije
odvija u cijelom nama poznatom prostoru i vremenu i pod svim uvjetima.
Formulacija se spontana promjena nejednolike u jednoliku raspodjelu gustoe
energije naziva drugim glavnim stavkom termodinamike.
6.2 Drugi glavni stavak termodinamike

U svijetu koji nastanjujemo neprestano se odvija jedan te isti proces. Taj je proces spontani,
samonikli, samopoticajni, samopokretaki, samoodravajui i, u golemoj veini sluajeva,
jednosmjeran: odvija se sam od sebe samo u jednom smjeru. On je i nepovratljiv
(nepovratan, ireverzibilan): odvijajui se ostavlja iza sebe promjene koje su uoljive, mjerljive
i zabiljeive i koje se ne mogu ukloniti a da ne izazovu sline (iste, istovrsne) promjene u
svijetu kojeg obitavamo. Radi se o procesu izjednaavanja nejednolike raspodjele gustoe
energije u jednoliku, o postizanju termodinamike ravnotee. Pritom energija, ne postoje li
ogranienja (zapreke) sline opisanim (radi se i o mehanikim, kemijskim i nuklearnim
vezama koje zadravaju i otklanjaju, barem kroz neko vrijeme, odvijanje procesa),
transformirajui se u prijelazne oblike, struji (prelazi) iz sustava (prostora) vee gustoe
energije u sustave (prostore) manje tako dugo dok se gustoe ne izjednae. Nakon toga
prestaje svako zbivanje, nestaje ivot i razum (koji inae nastaju samo u protoku (tijeku,
struji, strujanju, prijelazu) energije). Ljudsko je bie spoznalo bit odvijanja tog procesa
iskoritavajui tijek energije to sa Sunca dopire do Zemlje, iskoritavajui sline procese na
Zemlji (vjetar, strujanje vode, prijelaz topline) nauivi s vremenom kako ih pokrenuti
pokreui kemijske (izgaranje) i nuklearne procese (fisija i fuzija) izjednaavanja gustoe
energije, gradei brane stvarajui velike vodne rezervoare poveavajui tako gustou
potencijalne energije dostupne vode, ili fokusirajui s istim ciljem Sunevo zraenje,
poveavajui tako snagu tijeka izjednaavanja gustoe energije.
Steena iskustva, spoznaje i logika razmiljanja o mogunostima iskoritavanja tijeka
energije za svoje potrebe, traei odgovore na pitanja poput kako to da postoji problem
opskrbe energijom ako je energija nestvoriva i neunitiva (oduvijek je bila tu i
uvijek e biti), je li je mogue provoditi kruni proces sa samo jednim toplinskim
spremnikom, je li je mogue svu toplinsku energiju dovedenu u kruni proces, ili
neki slian proces odnosno procese, trajno pretvarati u mehaniki rad, je li je mogue
214
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
unutranju kaloriku energiju akumulirana u okolici (u podsustavima okolice: zraku

vodi i tlu) pretvoriti u mehaniki rad i slina (zato se betonski blok moe podii uvis
raspolae li se s mehanikim radom a ne moe loimo li vatru ispod njega itd.),
ovjek je saeo i formulirao u niz izjava (vie od stotinu) koja je nazvao drugim glavnim
stavkom termodinamike. Primjerice, zamisao ostvarenja desnokretnog krunog procesa sa
samo jednim toplinskim spremnikom, slika 6-1, nije nimalo bedasta. Prvo, usporedbom s
jednostavnom mogunou pretvorbe mehanikog rada u toplinsku energiju, na primjer
trenjem, koja se zatim privodi nekom toplinskom spremniku, jednom jedinom (okolici), to bi
trebalo biti mogue. (to je provedivo s jednim oblikom energije, zato bi bilo neprovedivo s
drugim?) Drugo, princip se ouvanja energije (prvi glavni stavak termodinamike) ne protivi
tome. Tree, u tom bi sluaju taj toplinski spremnik morala nuno biti okolica (u protivnom
imali bismo dva toplinska spremnika: okolicu i toplinski spremnik koji nije okolica, odnosno,
sa samo jednim toplinskim spremnikom znai da su i kruni proces i njegova okolica na
istoj temperaturi kao i toplinski spremnik), pa bi problem opskrbe energijom, prema
reenome na poetku poglavlja, bio zauvijek rijeen.
U okolici su, naime, pohranjene toliko goleme koliine (besplatne) energije da bi ureaj koji prikazuje slika
6-1 (pretvorba toplinske energije u mehaniki rad pomou jednog toplinskog spremnika) za ovjeanstvo bio
od praktiki iste vanosti kao i obian perpetuum mobile (perpetuum mobile prve vrste). Zbog toga je
takvu zamisao (odvijanje krunog procesa sa samo jednim toplinskim spremnikom) i ureaj koji bi je trebao
omoguiti (materijalizirati) W.Oswald nazvao perpetuum mobile druge vrste.
Naalost, iskoritavanje se energije pohranjene u okolici protivi steenim i saetim
iskustvima, drugom glavnom stavku termodinamike (danas razumijemo zato je to tako: sva je
energija akumulirana u okolici anergija), koji se, prema R.Clausiusu ovako formulira: Toplina
ne moe sama od sebe prijei od hladnijeg tijela na toplije, i to ni neposredno ni

posredno. Teite je na rijeima sama od sebe, to znai da takav prijelaz nije mogu
neovisno i izolirano tako da se ogranii samo na ta dva tijela. Takav je prijelaz meutim
mogu ako se dopusti promjena na ostalim tijelima okolice. To se npr. dogaa u rashladnim
strojevima i dizalicama topline (toplinskim pumpama) u kojima se mora upotrijebiti
mehaniki rad (iz nekog drugog procesa) da bi se toplinska energija digla na viu
temperaturu. Drugi se glavni stavak termodinamike formulira i ovako, prema
W.Thompsonu: Nije mogue izgraditi periodiki stroj koji ne bi proizvodio nita
drugo do dizanja nekog tereta (mehaniki rad) uz odgovarajue ohlaivanje jednog

toplinskog spremnika. (Takva formulacija izrie da je nemogue ostvariti perpetuum
mobile druge vrste.)
Navedene su formulacije istoznane: jedna nuno slijedi iz druge. Nasuprot tome, prvi i
drugi glavni stavak termodinamike meusobno su neovisni; neuspjeni su bili svi pokuaji da
se izvede jedan iz drugog. Oba su stavka stoga, ini se, prirodni zakoni ije se razumijevanje,
kao i veine prirodnih zakona, oslanja na vrlo bogato ivotno i laboratorijsko iskustvo.
Nadalje, drugi glavni stavak odrie nedvosmisleno mogunost trajne pretvorbe sve toplinske
energije (odnosno i nekoliko drugih oblika energije) u mehaniki rad razlikujui tri oblika
(vrste, grupe) energije s obzirom na mogunost pretvorbe u mehaniki rad:
eksergiju: to su oblici energije poput mehanike i elektrine energije koji se, u

povratljivim (povratnim, reverzibilnim) procesima, mogu u potpunosti i neogranieno
pretvarati u mehaniki rad odnosno meusobno ili u bilo koji drugi oblik energije. (Dakle,
215
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
i mehaniki je rad eksergija, uz mehaniku i elektrinu energiju, jer se u potpunosti

pretvara u sve druge oblike energije.);
energiju: to su oblici energije poput nuklearne, kemijske, unutranje kalorike i toplinske

energije i rada trenja koji se, zbog prirodnih ogranienja, ne mogu u potpunosti pretvoriti
u mehaniki rad odnosno u eksergiju; i
anergiju: to su oblici energije koji se, i opet zbog prirodnih ogranienja, ne mogu
pretvoriti u mehaniki rad niti u bilo koji drugi oblik energije. To su unutranja kalorika
energija akumulirana u okolici, tonije u podsustavima okolice: tlu, vodi i zraku, na
temperaturi i tlaku okolice, i energija svih sustava u termodinamikoj ravnotei
(nuklearnoj, kemijskoj, toplinskoj i mehanikoj) s okolicom.
Temeljem uoavanja takvih razlika izmeu oblika energije, drugi se glavni stavak
termodinamike moe i ovako formulirati: Svaka se energija sastoji od eksergije i
anergije od kojih jedna moe imati i vrijednost nula.
S obzirom na vladanje eksergije i anergije u povratljivim i nepovratljivim procesima vrijedi

sljedee:
a)
u svim se nepovratljivim (nepovratnim) procesima pretvara eksergija u anergiju

(to bi ujedno mogla biti definicija nepovratljivih procesa: procesi u kojima se eksergija
pretvara u anergiju);
b)
samo u povratljivim (povratnim) procesima ostaje eksergija konstantna (mogua

definicija povratljivih procesa: procesi u kojima se eksergija ne pretvara u anergiju);
c)
nemogue je anergiju pretvoriti u eksergiju; proces u kojem bi se anergija

pretvarala u eksergiju je nemogu.
Da bi se pokazala tonost tvrdnji a) i b), zamislimo neki povratljivi proces u kojemu eksergija
ne ostaje konstantna. U tom sluaju dio se eksergije pretvara u anergiju. Ako se obrne smjer
povratljivog procesa, svi sustavi koji su sudjelovali u procesu (i okolica) morali bi doi u
poetno stanje, prema definiciji povratljivih procesa. Zbog toga bi se morala i anergija koja je
nastala pretvorbom eksergije ponovno pretvoriti u eksergiju, to prema c) nije mogue.
Pretpostavka dakle da postoji povratljivi proces u kojemu eksergija nije konstantna dovodi
do proturjeja. Pretvara li se u nekom procesu eksergija u anergiju taj se proces ne da obrnuti
on je nepovratljivi proces.
Zakljuno utvrujemo ovo:
prema prvom glavnu stavku termodinamike (principu ouvanja energije) energija se ne

moe ni stvoriti ni unititi, pa postoji samo mogunost njezine pretvorbe iz jednog
oblika u drugi;
za pretvorbe energije vrijede bilance energije prema prvom glavnom stavku (u svim
procesima ostaje zbroj svih oblika energije konstantan), ali se u njemu meutim
nita ne govori o tome je li je neka pretvorba oblika energije mogua ili ne;
o moguim smjerovima pretvorbi energije i odvijanja energetskih procesa govori drugi

glavni stavak termodinamike;
kao to postoje ogranienja u odvijanju procesa (kruni se proces ne moe odvijati ne

raspolae li se s dva toplinska spremnika razliitih temperatura), tako su prema drugom
216
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
glavnom stavku ograniene mogunosti pretvorbi oblika energije: svaka se energija

(svaki se oblik energije) ne moe (u potpunosti) transformirati u po volji drugi oblik
energije;
drugi glavni stavak termodinamike pritom:
saima iskustva i logika razmiljanja;
nije zakon jer ne moe direktnim argumentima nita potvrditi ili dokazati;
u osnovi odgovara na pitanje kako to da postoji problem opskrbe energijom kad

se energija ne moe ni stvoriti ni unititi;
ne tvrdi da je neto nemogue ve samo jako, jako, jako malo vjerojatno.
Prema prvom glavnom stavku termodinamike energija e (koju svemir sadri, uz spomenuto
ogranienje naeg znanja o svemiru) uvijek biti tu u tonoj istoj koliini kao i sada, kao to je i
uvijek bila (svemir je dakle besmrtan), no, prema drugom glavnom stavku termodinamike, vrijede li
dakako njegove postavke, jednoga dana ta energija, premda i dalje nazona u istoj koliini, ne e vie
omoguavati promjene, ni kretanja, ni rad, ni ivot, ni inteligenciju; drugi glavni stavak
termodinamike kao da ukazuje na bezvrijednost besmrtnosti svemira.
6.3 Entropija i drugi glavni stavak termodinamike

Drugi glavni stavak termodinamike govori o odvijanju (smjeru odvijanja) energetskih
pretvorbi i procesa (o promjeni nejednolike u jednoliku raspodjelu gustoe energije)
razlikujui pritom povratljive (povratne, reverzibilne), nepovratljive (nepovratne,
ireverzibilne) i nemogue procese. Da bi se ti odnosi mogli i kvantificirati (odgovoriti na
pitanja poput kada e neki proces biti povratljiv, nepovratljiv odnosno nemogu, koliko e se
eksergije u nepovratljivom procesu pretvoriti u anergiju, koliki je dio neke energije eksergija i
na jo neka pitanja o kojima emo kasnije govoriti), potrebno je bilo pronai matematiku
formulaciju drugog glavnog stavka termodinamike. Budui da je u svim procesima definirano
konano i poetno stanje kao stanje ravnotee, valjalo je pronai neku veliinu stanja koja
ima takve promjene da se na osnovi njih moe zakljuiti je li je rije o povratljivom,
nepovratljivom ili nemoguem procesu. Ta veliina stanja mora biti dakle tako odreena
kako bi se iz poznavanja poetnog i konanog stanja moglo rei je li proces povratljiv,
nepovratljiv ili nemogu. Tako odreena nova veliina stanja, koja daje osnovu za
matematiku formulaciju drugog glavnog stavka termodinamike pomou jednadbi ili
nejednadbi, nazvana je entropija (R.J.E.Clausius, 1822.-1888.) i definirana ovom
matematikom relacijom:
dq d
+ (anergija nastala u nepovratljivim procesima) =
T T
dq
+ ds proizvedena [J/kgK]
=
T
ds =
[6.6]
Diferencijalnom je jednadbom [6.6] odreena promjena entropije sustava mase 1 kg koji,

podvrgnut nekom realnom (nepovratljivom) procesu, izmjenjuje toplinsku energiju s
okolicom (drugim sustavima).
217
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Radi li se o sustavu mase m kg, jednadba glasi

dS =
dQ
+ dS proizvedena [J/K]
T
[6.7]
Sa S [J/K], odnosno sa s [J/kgK] oznaena je entropija, fizikalna veliina koja je veliina

stanja a jednaka je omjeru ukupne koliine toplinske energije izmijenjene izmeu sustava i
okolice i temperature pri kojoj se to dogaa.
dq
) i na proizvodnju entropije
T
( ds proizvedena ) koju uzrokuju nepovratljivi procesi poput: neelastina deformacija, mehaniki
procesi s pojavom trenja (trenje krutina krutina), strujanje viskoznih fluida, histereza,
ukljuivanje elektrinog otpora u strujni krug, udarni valovi, unutranje priguenje vibrirajueg
sustava, nekontrolirana ekspanzija plina (bez obavljanja mehanikog rada), priguivanje fluida,
spontane kemijske reakcije, mijeanje razliitih plinova i kapljevina, osmoza, mijeanje istih fluida
poetno razliitih temperatura i tlakova, izmjena toplinske energije pri konanim temperaturnim
razlikama, Na primjer, treba li se svladavati sila trenja za vrijeme nekog procesa, jednadba [6.8]
postaje jednaka
Promjena se entropije pritom dijeli na strujanje entropije (
ds
dq dwRT
T
T
[6.8]
Drugi je lan (proizvodnja entropije) dakle uvijek vei od nule, a predznak prvog lana ovisi
o predznaku toplinske energije. Dovodi li se toplinska energija sustavu, poveava se entropija
sustava; u njega struji entropija. Obratno vrijedi istrujava li toplinska energija iz sustava:
entropija se sustava smanjuje, struja entropije naputa sustav.
Jednadba [6.6] nije rezultat neke komplicirane teorije ili matematikih jednadbi: rezultat je
intuicije R.J.E.Clausiusa, njemakog fiziara i matematiara, kojem se, tijekom razmatranja tijekova
(i gubitaka) toplinske energije u krunim procesima te pretvorbe u mehaniki rad, uinilo
pogodnim u razmatranja uvesti veliinu koja e pokazivati kako se mijenja omjer toplinske
energije i temperature za vrijeme energetskih procesa, Q/T. Nazvao ju je entropija koristei se
grkom rijei (trope), transformacija (preobrazba), sa eljom da nae rije koja e biti to
slinija rijei energija. Naime, uoio je da je u energetskim procesima svojstvo te veliine da
uvijek i stalno raste te da to je toplinska energija koja se iskoriuje na nioj temperaturi, to se od
nje moe dobiti manje mehanikog rada, a entropija je vea. S vremenom ideja je evoluirala u
oblik [6.6] koji je danas analitiki oblik (jedan od analitikih oblika) drugog glavnog stavka
termodinamike, odnosno u oblik [6.8]. Naime, do izraza [6.8] dolazimo ovako:
za zatvoreni sustav vrijedi dq = Tds = du + pdv,
a za otvoreni dq = Tds = dh vdp.
Integriranjem se tih izraza (diferencijalnih jednadbi) za promjenu od stanja 1 do 2 dobiva
Tds
pdv
vdp
Budui da za zatvoreni sustav prema prvom glavnom stavku vrijedi
218
[6.9]
|w
pdv
vdp,
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
a za otvoreni sustav
q
|w
zakljuujemo da i za zatvoreni i otvoreni proces vrijedi da je

q
|w
Tds.
[6.10]
Napiemo li tu jednadbu u diferencijalnom obliku i podijelimo s T, dobivamo izraz [6.8]

ds
dq
T
|dw |
T
(Budui da je rad je trenja uvijek negativan, moe se samo dovoditi u sustav, uzimamo stoga njegovu apsolutnu
vrijednost. Rad trenja, naime, poveava entropiju sustava jer se, nakon pretvorbe u unutranju kaloriku energiju, u
obliku toplinske energije dovodi sustavu.)
Pokazalo se da se na temelju promjene entropije moe nedvosmisleno odrediti vrsta procesa:
ostaje li entropija adijabatskog sustava (AS) konstantna (dakle promjena, prirast

entropije jednak nuli, dsAS = 0) za vrijeme energetskih procesa (izjednaavanja poetno
nejednolike raspodjele gustoe energije u adijabatskom sustavu, odnosno pretvorbi
eksergije u korisne oblike energije) radi se o odvijanju povratljivih procesa, idealnih
procesa: sva eksergija (raspoloivih oblika energije) ostaje sauvana, nita se eksergije
ne pretvara u anergiju;
raste li entropija adijabatskog sustava, dsAS > 0, radi se o nepovratljivim, realnim

procesima (izjednaavanja poetno nejednolike raspodjele gustoe energije u
adijabatskom sustavu, odnosno pretvorbi eksergije u korisne oblike energije). to je
vei porast entropije, to je promatrani proces loiji, dalje od povratljivog: vie se
eksergije (raspoloivih oblika energije) pretvara u anergiju;
smanjuje li se entropija adijabatskog sustava, dsAS < 0, radi se o nemoguim procesima:

pokuajima pretvaranja anergije u eksergiju (perpetuum mobile druge vrste), odnosno
o pokuajima da energija struji sa sustava (iz prostora) s manjom gustoom energije na
sustave (u prostore) s veom gustoom energije.
Adijabatski sustav grade sustav (sustavi) u kojem (kojima) se odvijaju energetski

procesi i okolica.
Zato promatramo zbivanja u adijabatskom sustavu?
Odabirui adijabatski sustav sprjeavamo ustrujavanje i istrujavanje entropije (povezane s
prijelazom toplinske energije) u sustav, pa je promjena entropije adijabatskog sustava posljedica
samo (nepovratljivih) procesa koji se odvijaju u adijabatskom sustavu. Osim toga, jedino se
odabirom adijabatskog sustava mogu zadovoljiti postavljeni zahtjevi s obzirom na definiciju
entropije, [6.6], i s obzirom na traene promjene entropije za vrijeme odvijanja povratljivih,
nepovratljivih, odnosno nemoguih procesa. Naime, promjena entropije adijabatskog sustava
moe biti jednaka nuli (dsAS = 0) samo ako se unutar adijabatskog sustava ne odvijaju nepovratljivi
procesi tj. procesi koji uzrokuju proizvodnju (porast) entropije poput, npr., trenja ili prijelaza
219
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
toplinske energije pri konanim temperaturnim razlikama. U protivnom, promjena je entropije

adijabatskog sustava vee od nule. Npr., nije li rad trenja jednak nuli, vrijedi (prema [6.8])
ds AS =
dwtrenja
dq
+
>0
T
T
[6.8a]
dq
jednak nuli (dq je toplinska energija koja prelazi granice
T
sustava: u promatranom je sluaju jednaka nuli - radi se o adijabatskom sustavu).
jer je |dwtrenja| > 0 a lan
Odnosno, drugim rijeima iskazano, porast e entropije adijabatskog sustava biti jednak nuli
(sva e eksergija biti sauvana) samo ukoliko se unutar adijabatskog sustava odvijaju
povratljivi procesi izjednaavanja poetno nejednolike raspodjele gustoe energije (npr.
prijelaz toplinske energije na povratljivi nain, mehaniki povratljivi procesi (dwtrenja = 0),
ekspanzija uz obavljanje mehanikog rada, itd.) odnosno povratljivi procesi preobrazbi
oblika energije. U tom se sluaju jednadba [6.6] reducira u oblik:
ds pov =
dq povratljivo
T
dq

T povratljivo
[6.9]
a jednadba [6.8a] postaje ds AS = 0 .

(O uvjetu koji mora biti ispunjen da bi toplinska energija prelazila na povratljivi nain govorit emo
uskoro.)
Nadalje, budui da je entropija veliina stanja (tako je definirana), u to emo se uvjeriti, to
onda promjenu entropije sustava, podvrgnutog nekom realnom (nepovratljivom) procesu,
moemo (pokazat emo) izraunati tako da izmeu poetnog i konanog stanja sustava,
podvrgnutog nekom, naglaavamo, realnom, dakle nepovratljivom energetskom procesu,
zamislimo odvijanje nekog poznatog povratljivog (reverzibilnog) procesa, procesa koji e se
odvijati izmeu istih stanja, i pomou njega, primjenom jednadbe [6.9] izraunamo
promjenu entropije sustava. (Dakako, prisiljeni smo tako postupati budui da ne poznajemo
odvijanje realnog (nepovratljivog) procesa do stupnja koji bi omoguio proraun promjene
entropije sustava.)
(Kako se ta promjena entropije izraunava, odnosno to energetski znai promjena (porast) entropije sustava
podvrgnutog energetskom procesu, uskoro emo pokazati.)
Drugim rijeima, promjenu entropije odreivat emo (iskljuivo) pomou izraza [6.9] koji,
naglasimo ponovno, vrijedi samo za povratljive procese.
(Ne raunamo li s povratljivim procesom, promjena bi se entropije morala odrediti izrazom [6.6].)
Primjenjujui jednadbu [6.9] pojednostavnit emo pisanje: umjesto dq povratljiv o , odnosno
dq
dq
, pisat emo dq ( ) znajui da se radi o povratljivim procesima:

T
T povratljivo
ds =
dq
T
[6.10]
220
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Jednadbu kojom se odreuje promjena entropije adijabatskog sustava, u kojem se odvijaju

energetski procesi, moemo krae predstaviti nejednadbom:
ds AS 0
[6.11]
Znak jednakosti odnosi se pritom na povratljive, a nejednakosti na nepovratljive procese koji

se odvijaju u adijabatskom sustavu.
Nejednadba [6.11] samo je jo jedna od formulacija drugog glavnog stavka termodinamike;
naziva se principom rasta entropije. Ukazuje na injenicu da algebarska suma promjena
entropije svih dijelova adijabatskog sustava ne moe postati negativna. Izrie se na dva
naina:
Svi su prirodni procesi nepovratljivi. Povratljivi su procesi samo idealizirani granini

sluajevi nepovratljivih procesa. ili
Entropija adijabatskog sustava raste s vremenom doseui svoju maksimalnu
vrijednost.
Time se entropija povezuje s raspodjelom gustoe energije i s procesom izjednaavanja
poetno nejednolike raspodjele gustoe energije u adijabatskom sustavu. to je, naime,
vrijednost entropije nekog adijabatskog sustava manja (izolirani je sustav po definiciji isto i
adijabatski sustav), to je raspodjela energije u tom sustavu nejednolikija. Budui da je
spontana tendencija (odvijanje spontanih procesa izjednaavanja gustoe energije) usmjerena
uvijek prema promjeni nejednolike raspodjele gustoe energije u jednoliku, ta spontana
tendencija, ini se, vrijedi i za entropiju: promjenu entropije od malih prema velikim
iznosima. Naime, jer je unutranja kalorika energija najslabije organizirani oblik energije,
oblik koji se, posredovanjem toplinske energije, najlake preputa jednolikom rasprostiranju,
to se svi oblici energije, koji nisu unutranja kalorika energija, ne postoje li ogranienja (koja
pak s vremenom slabe i nestaju), spontano pretvaraju u unutranju kaloriku energiju kako bi
se (nepovratljivim) prijelazom toplinske energije (to uzrokuje porast entropije) izjednaile
poetno nejednolike raspodjele gustoe energije. Kod maksimalne entropije svi oblici
energije, koji se mogu pretvoriti u unutranju kaloriku energiju, bit e pretvoreni u
unutranju kaloriku energiju da bi se zatim prijelazom (strujanjem) toplinske energije
postiglo da svi dijelovi adijabatskog sustava imaju istu temperaturu (jednaku gustou
unutranje kalorike energije). Nakon toga prestaje svako strujanje energije u adijabatskom
sustavu, prestaje svako zbivanje, iezava ivot i razum, sustav postaje (beivotna) statua, to
se ponekad naziva toplinskom smru adijabatskog sustava (svemira) budui da takav moe
biti neumoljiv i neizbjeiv kraj ovog ciklusa ivota?
6.4 Entropija i nepovratljivost

Pokaimo sada zato pojava trenja pretvara mehaniki proces u nepovratljivi, odnosno uz
koje e uvjete prijelaz toplinske energije biti povratljivi proces.
Za pretvorbu mehanikog rada u unutranju kaloriku energiju nema ogranienja. Primjerice,
u svakom se procesu, za vrijeme kojega se u sustav dovodi rad trenja, mehaniki rad utroen
na svladavanje sila trenja u potpunosti pretvara, posredstvom toplinske energije, u unutranju
kaloriku energiju. Obrnemo li proces, tako dobivena unutranja kalorika energija ne moe
se u potpunosti pretvoriti u mehaniki rad iznosa jednakog utroenom na svladavanju sila
221
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
trenja. Proces je dakle nepovratljiv. Pokaimo to razmatrajui poblie proces dovoenja rada
trenja u zatvoreni sustav, kao i pretvorbu unutranje kalorike energije u mehaniki rad,
obrnemo li proces vraajui sustav u poetno stanje podizanjem utega mehanikim radom
promjene volumena, slika 6-3.
F konst.
F0
Slika 6-3 Ilustracija nepovratljivosti procesa s trenjem

Okretanjem ploice, sputanjem utega mase m, dovodit e se mehaniki rad (rad trenja)
zatvorenom sustavu (plinu) pa e se poveavati unutranja kalorika energija plina i tlak do
stanja 2:
q12 = u2 u1 + w12 = u2 u1 - |wRT12| = 0
q12 = 0 budui da se za vrijeme procesa izmeu stanja 1 i 2 toplinska energija ne dovodi u
sustav (zbog brzine odvijanja procesa pretpostavljamo da se zanemariva koliina toplinske energije odvodi iz
sustava), a mehaniki je rad w12 (rad trenja) manji od nule (jer se dovodi u sustav):
w12 = - |wRT12| <0
Dobivamo
|wRT12| = u2 u1;
sav se rad trenja pretvara u unutranju kaloriku energiju. To, dakako, nije iznenaenje
budui da se radi o transformiranom mehanikom radu koji je pak eksergija: oblik energije
koji se u potpunosti pretvara u bilo koji drugi oblik energije.
Za vrijeme dovoenja mehanikog rada (rada trenja) stap je zakoen, a kad se postigne stanje
2, otkoenjem stapa, poinje adijabatska (povratljiva) ekspanzija; pretpostavljamo da se stap
pomie bez trenja. (Proces se odvija tolikom brzinom da nema vremena za prijelaz toplinske energije u
okolicu.) Proces se odvija, uz dobivanje mehanikog rada promjene volumena, sve do stanja 3
kad se postie ponovno tlak okolice, pok, odnosno kad nastaje mehanika ravnotea s
222
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
okolicom, pa zbog toga prestaje ekspanzija plina (kretanje stapa). Dobiveni je mehaniki rad
pritom iznosa, slika 6-3:
w23 = u2 u3
budui da prema prvom glavnom stavku termodinamike za proces izmeu stanja 2 i 3
zatvorenog sustava vrijedi odnos:
q23 = u3 u2 + w23 = 0 (q23 = 0 jer se radi o adijabatskom procesu.)
Prema tome, samo se dio rada trenja (wRT12) dovedenog plinu (sustavu) moe transformirati u
mehaniki rad i to dio w23. Dio u3 u1 predstavlja gubitak mehanikog rada (eksergije):
wgubitak = u3 u1.
Opisani je proces dakle nepovratljiv: dio eksergije pretvoren je u anergiju; s dobivenim
mehanikim radom ne bismo mogli uteg podignuti u poetni poloaj.
Isto se razmatranje moe provesti i za otvoreni sustav; rezultat razmatranja bio bi istovjetan.
Jedan je od uvjeta odvijanja povratljivog procesa stoga: sile trenja moraju biti jednake
nuli.
Ustanovimo dalje uz koji se uvjet (uvjete) ostvaruje povratljivi prijelaz toplinske energije:
prijelaz koji ne e uzrokovati gubitak eksergije?
Promatrajmo dva sustava, A i B, razliitih konstantnih temperatura, TA > TB, smjetena u
adijabatskom sustavu, slika 6-4.
Razmatranje odgovara prilikama u naem svijetu. Promatramo prijelaz topline izmeu dva tijela koja,
zajedno s okolicom, oblikuju adijabatski sustav budui da dozraivanje Suneve energije (toplinske energije)
ne utjee na promatrana zbivanja.
Slika 6-4 Prijelaz toplinske energije unutar adijabatskog sustava

Iz sustava A s viom temperaturom (veom gustoom unutranje kalorike energije) prenosi
se energija u obliku toplinske energije (prijelazan oblik energije) u sustav B s niom
temperaturom (TB<TA, manjom gustoom unutranje kalorike energije).
Pritom je koliina toplinske energije dQA (negativnog iznosa jer se toplinska energija
odvodi iz sustava A) jednaka toplinskoj energiji dQB koja se dovodi u sustav B (prijelaz se
toplinske energije odvija u adijabatskom sustavu), koja je zbog toga pozitivna, pa vrijedi:
dQA = dQB = dQ.
No, kako svaki prijelaz toplinske energije preko granica sustava prati i strujanje entropije, to
se entropija sustava A smanjuje, a sustava B poveava:
223
dSA =
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
dQ
dQ
dQ A
dQB
=< 0, dSB =
=
> 0.
TB
TA
TA
TB
Kolika je, meutim, promjena entropije adijabatskog sustava (ukupna promjena entropije)
uzrokovana prijelazom toplinske energije unutar adijabatskog sustava?
Oito (entropija je skalarna veliina):
dSAS = dSA + dSB =
TA TB
dQ
TATB
[6.12]
Jer je TA > TB, to je dSAS > 0 to znai da se u adijabatskom sustavu odvija nepovratljivi
proces (prijelaz toplinske energije preko konanih razlika temperatura), proces koji uzrokuje
gubitak eksergije: pretvorbu eksergije u anergiju.
U kojem e sluaju proces biti povratljiv? Samo ako je dSAS = 0. Drugim rijeima, samo ako
su temperature sustava izmeu kojih se izmjenjuje toplinska energija jednake: TA = TB.
Prema tome, prijelaz e se toplinske energije odvijati na povratljiv nain samo ako
toplinska energija prelazi preko temperaturnih razlika jednakih nuli (T = 0).
Dakako, takav je proces neprovediv u praksi (s iznimkom procesa promjene agregatnih stanja kod
konstantnog tlaka): odvijao bi se beskonano sporo, pa je svaki (realni) prijelaz toplinske
energije nepovratljivi proces, proces to uzrokuje porast entropije odnosno gubitak eksergije
(pretvorbu eksergije u anergiju).
Koliki je taj gubitak? to s energetskog stajalita predstavlja (znai) porast entropije izazvan
nepovratljivim procesima? Koliki je gubitak mehanikog rada izjednauje li se (u
adijabatskom sustavu) nejednolika raspodjela gustoe energije pomou nepovratljivih
procesa, odnosno, odvijaju li se nepovratljivi procesi pretvorbi oblika energije?
Da bismo odgovorili na ta pitanja, promatrajmo neki, bilo kakav sustav, primjerice, zatvoreni
sustav, koji, zajedno sa svojom okolicom, izgrauje adijabatski sustav. Znademo, entropija e
adijabatskog sustava rasti odvijaju li se u adijabatskom sustavu nepovratljivi procesi
izjednaavanja raspodjele gustoe energije (procesi bez dobivanja mehanikog rada
primjerice) odnosno nepovratljivi procesi energetskih transformacija (primjerice procesi za
vrijeme kojih se javlja trenje, toplinska energija prelazi preko konanih temperaturnih razlika,
itd.). Zbog toga emo zamisliti ovo: jedanput neka sustav obavi, izmeu istih poetnih i
konanih stanja, neki povratljiv (idealni), a drugi puta nepovratljiv (realni) proces, slika 6-5.
(To moe biti i kruni proces.) Za vrijeme procesa sustav izmjenjuje toplinsku energiju i
mehaniki rad s okolicom (Qpov i Wpov odvija li se proces kao povratljiv, odnosno Qnep i Wnep
u sluaju nepovratljivog procesa).
224
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Slika 6-5 Usporedba povratljivog i nepovratljivog procesa

U oba e se sluaja entropija sustava promijeniti za isti iznos:
SSpov = (S2 S1)S = SSnep = SS
[6.13]
budui da je entropija veliina stanja pa njezina promjena ovisi samo o poetnom i

konanom stanju a neovisna je o tome dolazi li se iz poetnog u konano stanje povratljivim
ili nepovratljivim procesom. Meutim, budui da pri toj promjeni sudjeluje i okolica, njena se
entropija pri povratljivom procesu mijenja za iznos Sokpov, a nepovratljivom Soknep, jer se
u okolicu odvodi toplinska energija Qpov odnosno Qnep:
Sokpov =
Q pov
Tok
i Soknep =
Qnep
[6.14]
Tok
Pretpostavlja se da se temperatura okolice ne mijenja (Tok = konst.) bez obzira na dovedene

ili odvedene koliine toplinske energije (mok ), pa je [6.14] algebarska jednadba. U
protivnom, promjenu bismo entropije okolice morali odreivati pomou diferencijalne
jednadbe.
Vrijedit e dakle:
u sluaju povratljivog procesa entropija adijabatskog sustava ostaje konstantna (promjena
entropije jednaka nuli):
SASpov = Ss + Sokpov = (S2 S1)s + Sokpov = 0
[6.15]
budui da se promjena entropije adijabatskog sustava sastoji iz promjene entropije sustava i

promjene entropije okolice,
dok u sluaju nepovratljivog procesa entropija adijabatskog sustava raste (promjena entropije
vea je od nule):
SASnep = Ss + Soknep = (S2 S1)s + Soknep = Suk > 0
225
[6.16]
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Suk prirast je entropije adijabatskog sustava zbog nepovratljivosti, pa taj prirast moe
posluiti kao mjera nepovratljivosti.
Iz [6.15] dobivamo: (S2 S1)s = - Sokpov, i dalje, zamjenom u [6.16], da je promjena entropije
adijabatskog sustava zbog odvijanja nepovratljivog procesa u tom sustavu jednaka:
Suk = Soknep - Sokpov
[6.17]
Kako se u adijabatski sustav ne dovodi izvana toplinska energija, mehaniki rad i toplinska
energija koji se odvode u okolicu dobivaju se pretvorbom iz unutranje kalorike energije
sustava, odnosno energije akumulirane u sustavu, tako da mora vrijediti:
za povratljivi proces: U1 U2 (E1 E2) = Qpov + Wpov,
[6.18]
odnosno za nepovratljivi proces: U1 U2 (E1 E2) = Qnep + Wnep
[ 6.19]
budui da je unutranja kalorika energija (odnosno energija akumulirana u sustavu) veliina

stanja.
Iz [6.18] i [ 6.19] dobivamo:
Qpov + Wpov = Qnep + Wnep i dalje Wpov - Wnep = Qnep - Qpov
[6.20]
Izrazimo li konano Qpov i Qnep pomou promjena entropije okolice, relacija [6.14], dobit
emo:
Wpov - Wnep = Tok (Soknep - Sokpov) = Tok [Soknep + (S2 S1)s]
[6.21]
Dakle nepovratljivost u adijabatskom sustavu uzrokuje porast entropije u adijabatskom

sustavu i gubitak mehanikog rada (pretvaranje eksergije u anergiju) koji moemo odrediti
poznajui promjenu entropije adijabatskog sustava (SAS Suk) i temperaturu okolice:
Wpov - Wnep = Wgubitak = TokSuk > 0
[6.22]
Suk promjena je entropije, naglasimo, adijabatskog sustava, a sastoji se iz promjene

entropije okolice (za vrijeme odvijanja nepovratljivog procesa) i promjene entropije sustava:
Suk = Soknep + Ss =
Qnep
Tok
+ (S2 S1)s
[6.23]
Pritom je Qnep ukupno izmijenjena toplinska energija izmeu sustava

Qnep
odvijanja nepovratljivog, realnog procesa, pa je dakle izrazom
Tok
entropije okolice, dok se promjena entropije sustava, (S2 S1)s,
dq
, promatramo
(integriranjem) diferencijalne jednadbe [6.10], ds =
T
odnosno jednadbe:
226
i okolice za vrijeme
odreena promjena
odreuje rjeenjem
li sustav mase 1 kg,
dS =
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
dQ
T
[6.24]
promatramo li sustav mase m kg.

I sada e vrijediti da, od sluaja do sluaja, u ovisnosti o procesu, promjena entropije sustava
moe biti vea, manja ili jednaka nuli, no promjena e entropije adijabatskog sustava biti
uvijek vea od nule radi li se o odvijanju nepovratljivih, dakle realnih procesa. Zamislimo li
idealni, tj. povratljivi proces, promjena e entropije adijabatskog sustava biti jednaka nuli.
Smanji li se entropija adijabatskog sustava, dobijemo li proraunom negativnu vrijednost
promjene entropije adijabatskog sustava, zamislili smo nemogui proces; proces koji se,
vrijede li postavke drugog glavnog stavka termodinamike, ne moe realizirati.
Kako se rjeava diferencijalna jednadba [6.10], odnosno [6.24], pokazujemo u 6.5.
6.5 Promjena entropije sustava (idealnog plina, kapljevine i

krutine)
U naim je razmatranjima energetskih pretvorbi i procesa, to se odvijaju u postrojenjima za
proizvodnju elektrine energije, sustav fluid koji, kao posrednik, sudjelujui u pretvorbama i
procesima preuzimajui, pohranjujui, prenosei, preobraujui i predajui energiju kroz
dijelove procesa omoguava odvijanje energetskih procesa i pretvorbi najrazliitijih oblika
energije u elektrinu energiju (eksergiju). Promjena entropije takvog sustava, podvrgnutog
realnim, nepovratljivim procesima odreuje se, prema reenom, kao da je podvrgnut
idealnim, povratljivim procesima izmeu istih poetnih i konanih stanja realnih procesa.
Posljedino, realne fluide moemo smatrati idealnim, pa jednadbu [6.10] rabimo u obliku:
dss ds =
dq du pdv dh vdp
=
=
,
T
T
T
[6.25]
radi li se o sustavu u plinovitom agregatnom stanju, odnosno u obliku:

ds =
dq
dT
=c
,
T
T
[6.26]
radi li se o sustavu u kapljevitom odnosno krutom agregatnom stanju.

Naime, za idealni plin vrijede relacije:
du = cvdT; dh = cpdT i pv = RT
[6.27]
a za idealnu kapljevinu, odnosno krutinu:

cv = cp = c
[6.28]
budui da se radi o nestlaivim (nekompresibilnim) tvarima ( v =
227
= konst . ).
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Sluei se relacijama [6.27] diferencijalne se jednadbe [6.25] svode na oblik koji se moe
integrirati:
ds = cv
dT
dv
dT
dp
+ R = cp
-R
p
T
v
T
[6.29]
Radi se o elementarnim integralima, a ds je totalni diferencijal:

s2
T2
2
dT
dv
=
+
= cp
c
R
ds
v
s
T
v
T
v
1
1
1
T2
2
dT
dp
R
T T p p
1
1
[6.30]
Integrirajui diferencijalne jednadbe [6.30] dobivamo izraze pomou kojih odreujemo

promjenu entropije sustava u plinovitom agregatnom stanju podvrgnutog procesu, bilo
kakvom povratljivom procesu, izmeu nekog poetnog stanja (1) i konanog stanja (2):
( s2 s1 ) s s 2 s1 s s s cv ln
T2
v
T
p
R ln 2 c p ln 2 R ln 2
T1
v1
T1
p1
[6.31]
odnosno, integrirajui diferencijalnu jednadbu [6.26] dobivamo izraz pomou kojeg

odreujemo promjenu entropije sustava u kapljevitom ili krutom agregatnom stanju
podvrgnutog procesu izmeu nekog poetnog stanja (1) i konanog stanja (2):
( s2 s1 ) s s2 s1 s s s c ln
T2
T1
[6.32]
Posebice, ukoliko je sustav u plinovitom agregatnom stanju podvrgnut jednom od

(posebnih) procesa koje smo razmatrali, odreivanje se promjene entropije jo vie
pojednostavnjuje. Vrijedi tako:
za izohorni proces: dsv = cv
dT
T
i sv cv ln 2
T
T1
[6.33]
za izobarni proces: ds p = c p
dT
T
i s p c p ln 2
T
T1
[6.34]
dv
dp
p
v
=- R
i sT R ln 2 R ln 2
v
p
v1
p1
[6.35]
za izotermni proces: dsT = R
za adijabatski povratljivi proces naziva se izentropskim procesom: ds = 0
za politropski proces: dsn = cn
dT
T
i sn cn ln 2
T
T1
228
[6.36]
[6.37]
gdje je cn cv
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
n
.
n 1
Ukljuene li su i nepovratljivosti za vrijeme odvijanja procesa u sustavima, valja ih uzeti u obzir prigodom
odreivanje promjene entropije. Primjerice, radi li se o zatvorenom sustavu, vrijedi:
2
S 2 S1
1
dQ
S proiz
T
2
gdje je S 2 S1 promjena entropije,
dQ
prijenos entropije, a S proiz proizvodnja entropije.
T
Radi li se o procesu u otvorenom sustavu (kontrolnom volumenu), matematika analiza promjene entropije
postaje kompliciranija (o tome emo detaljno govoriti na diplomskom studiju):
d
s dV
dt
KV
c
r dA
KP
W RT / V
Q KV / A
dA
T
T
KP
KV
dV
Meutim, moemo li procese u otvorenom sustavu smatrati jednodimenzionalnim i stacionarnima, proraun

se bitno pojednostavnjuje:
0
j
Q j
Tj
m u su m i si S KV proiz
gdje je S KV proiz brzina proizvodnje entropije u otvorenom sustavu (kontrolnom volumenu).
6.6 T,s dijagram

Definiranje entropije omoguuje definiranje (uspostavljanje) vrlo uporabljivog
termodinamikog koordinatnog sustava, T,s dijagrama. Naime, p,v je dijagram, koji bismo
mogli nazvati mehanikim, jer njegove su koordinate veliine stanja iji umnoak daje
mehaniki rad (plotina povrine ispod krivulje procesa odgovara (jednaka je)
izmijenjenom mehanikom radu promjene volumena, ona iza krivulje tehnikom radu,
dok je rad krunog procesa, predstavljenog u p,v dijagramu, jednak (proporcionalan)
plotini povrine krunog procesa), nepodoban u sluajevima kad su zanimljive koliine
toplinske energije to se izmjenjuju izmeu sustava i okolice; u takvim se sluajevima
upotrebljava T,s dijagram, slika 6-6.
229
O B L I K A
E N E R G I J E
KS(2)
KS(2)
PS(1)
PS(1)
dq q12
E K S E R G I J U
Tds 0
Slika 6-6 T,s dijagram, toplinski dijagram

T,s je dijagram vrlo dobro zamiljen. Osnovni je i jedini uvjet prijelaza toplinske energije
razlika temperatura, dakle i osnovni preduvjet pretvorbe toplinske energije u krunom
procesu u mehaniki rad, a entropija govori o tome kako se odvijaju energetski procesi i o
gubicima mehanikog rada (pretvorbama eksergije u anergiju). Pritom vrijedi (za povratljive
procese):
dq = Tds [J/kgK],
pa je dakle plotina povrine ispod krivulje procesa jednaka izmijenjenoj toplinskoj
energiji, slika 6-6: raste li entropija toplinska se energija dovodi u sustav (q12 > 0), smanjuju li
se vrijednosti entropije, toplinska se energija odvodi iz sustava (q12 < 0).
Oito, slika 6-6, entropija je veliina stanja: njezina promjena ne ovisi o procesu izmeu
poetnog (1) i konanog stanja (2) odvijanja procesa. Posljedino, realni, nepovratljivi proces,
koji moe biti iznimno kompliciran, zamjenjujemo u naim energetskim proraunima
(poznatim) idealnim, povratljivim procesom: to ne utjee na promjenu entropije ali je,
dakako, pritom koliina izmijenjene toplinske energije razliita pa dakle i promjena entropije
okolice (i tako u krajnosti sve tima).
Vrijednost je integrala jednaka nuli za sve povratljive procese izmeu promatranog
poetnog i konanog stanja, a radi li se o razliitim nepovratljivim procesima, vrijednost e
integrala biti razliita, ali i manja od nule. Naime, vrijedi:
ds =
dwtrenja
dq
dq
za povratljive procese, a ds =
+
za nepovratljive procese, odnosno, uvijek je
T
T
T
ds 0.
Dalje, budui da je
0 (entropija je veliina stanja), to je
dok za nepovratljive procese vrijedi:
230
za povratljive procese,
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
uvijek manji od nule za nepovratljive procese:

0. (Ta se
pa je integral
nejednadba naziva Clausiusovom nejednakosti, odnosno to je Clausiusova matematika
definicija drugog glavnog stavka termodinamike).
Razmotrimo sada povratljive procese s idealnim plinom prikazujui ih u T,s dijagramu.
6.6.1 T,s dijagrami procesa s idealnim plinom
Izotermni proces
Slika 6-7 Izotermni proces

Na ordinatnoj osi T,s dijagrama nanijete su veliine temperature, pa je izoterma vodoravni
pravac. Ekspanzija tee od 1 do 2, a jer je s2 > s1, toplinska se energija dovodi plinu.
Promjena se stanja od 2 do 1 (kompresija) odvija uz smanjenje entropije to znai da se
toplinska energija odvodi u okolicu. Izmijenjena je meutim toplinska energija u jednom i
drugom sluaju predoena povrinom ispod pravca promjene stanja.
Promjenu entropije s raunamo prema izrazu [6.35]:
sT R ln
p
v2
R ln 2
v1
p1
Izentropski i adijabatski proces

Izentropski je proces povratljivi adijabatski proces, slika 6-8a. Naime, u adijabatskom je
sustavu (q12 = 0) mogu povratljivi (izentropski, mjesta jednake entropije) i nepovratljivi
proces (realni adijabatski).
231
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Slika 6-8 Povratljivi (a) i nepovratljivi (b) adijabatski proces (ekspanzija)

U prvom sluaju entropija ostaje konstantna ( ds 0 jer i q12 = 0 i wRT = 0), proces se odvija
po izentropi, a u drugome entropija raste jer je prema [6.8a] promjena entropije
ds AS =
dwtrenja
T
a mehaniki rad (eksergija) utroen (utroena) na svladavanju trenja

2
|wRT12| = Tds AS
[6.38]
Pri promjeni stanja od 1 prema 2 (izentropski proces) temperatura pada, pa prema 1.

glavnom stavku termodinamike to znai da se rad obavlja na raun unutranje kalorike
energije odnosno da je to ekspanzijski proces (dw > 0). Obrnuto, u smjeru 2 prema 1
temperatura raste to znai da se plin komprimira; rad se dovodi u sustav (dw < 0) pa je
promjena unutranje kalorike energije pozitivna (poveava se njezina gustoa, posljedino
raste temperatura). U sluaju adijabatske ekspanzije (b) dio se mehanikog rada troi na
svladavanje sile trenja i u obliku toplinske energije dovodi u sustav; zbog toga raste entropija
adijabatskog sustava. Isto vrijedi i za adijabatsku kompresiju: raste temperatura sustava uz
istodobno poveanje entropije.
Izohorni proces, odreivanje specifinog toplinskog kapaciteta
pomou T,s - dijagrama
Krivulja je izohornog procesa u T,s dijagramu odreena njenom jednadbom koju
nalazimo iz izraza za promjenu entropije izohornog procesa, [6.33],
dsv = cv
dT
=> sv = cvlnT + sv0
T
[6.39]
Oito, izohorni su procesi u T,s dijagramu predstavljeni familijom logaritamskih krivulja;

toplinska je energija koja se izmjenjuje za vrijeme takvih procesa i sada je predoena
povrinom ispod krivulja procesa. Za vrijeme promjene stanja od 1 prema 2 temperatura
232
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
raste pa se toplinska energija dovodi plinu, slika 6-9a, q12 > 0. Posljedino poveava se i
entropija. U protivnom smjeru plin se hladi (q12 se odvodi) pa temperatura pada (T1 < T2).
Slika 6-9 Izohorni proces, specifini toplinski kapacitet pri konstantnom volumenu
Pokaimo sada jo jedno svojstvo toplinskog dijagrama. Subtangenta na neku toku krivulje
procesa jednaka je specifinom toplinskom kapacitetu pri toj temperaturi.
Povucimo u toki M tangentu na krivulju izohorne promjene stanja, slika 6-9b. Subtangentu
na slici oznaimo s x pa je
tg =
T dT
= koeficijent smjera pravca (tangente) u T,s koordinatnom sustavu.

x ds
Dakle je Tds = xdT. S druge je strane Tds = dq, pa vrijedi:

dq = Tds = xdT. Jer je dq = cvdT toplinska energija to se izmjenjuje za vrijeme izohornog
procesa, zakljuujemo da je x = cv.
Slika 6-9a prikazuje specifine toplinske kapacitete stanja 1 i 2 predoene suptangentama cv1 i
cv2. cv1 je manja od cv2 kako to mora biti jer je T2 > T1 a specifini toplinski kapacitet raste s
temperaturom (s iznimkom jednoatomskih plinova).
Izobarni proces
Iz izraza za promjenu entropije izobarnog procesa, [6.34], proizlazi jednadba izobare u T,s
dijagramu:
sp = cplnT + sp0
[6.40]
Kao i kod izohore i jednadba izobare je logaritamska krivulja. Zbog konstante kao
pribrojnika u jednadbama [6.39] i [6.40] krivulje se za razliite tlakove p, slika 6-10a,
odnosno za izohore v, pomiu usporedno u smjeru apscisne osi.
233
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
ko
ar
a
ob
iz
izo
p2
ho
ra
p1
ns
t.
ko
ns
t.
Slika 6-10 Izobarni proces

Slinim razmatranjima kao i pri izohornom procesu zakljuujemo da suptangente na krivulju
procesa predouju odgovarajue specifine toplinske kapacitete (cp).
Povrina ispod krivulje procesa i ovdje prikazuje izmijenjenu toplinsku energiju.
Dovoenjem toplinske energije pri stalnom tlaku znamo da temperatura raste pri emu plin
ekspandira (proces u smjeru od 1 prema 2). U protivnom smjeru (2 1) hlaenje je plina pri
stalnom tlaku uz smanjenje volumena (kompresija).
Razmotrimo dalje kakav je meusobni poloaj krivulja izohore i izobare. Pri izohornom
procesu dovedena se toplinska energija troi samo na poveanje unutranje kalorike
energije. Dovoenjem toplinske energije pri stalnom tlaku, osim poveanja unutranje
kalorike energije, obavlja se i mehaniki rad. Za istu koliinu dovedene toplinske energije pri
izohornom procesu temperatura raste bre; njegova krivulja mora dakle tei strmije, slika 610b. Na slici su iz toke 1 (poetnog stanja) crtana oba procesa do iste temperature T2
(konanog stanja); pri stalnom tlaku vei je prirast entropije (vea dovedena koliina
toplinske energije).
Povucimo u tom dijagramu bilo koju izotermu T. U tokama Av i Ap istih temperatura
povucimo tangente na pripadne krivulje. Tangenta je na izohoru strmija to ukazuje da pri
stalnom volumenu temperatura raste bre. Odredimo li i subtangente tih toaka zapaamo
da je cp > cv to potvruje ispravnost dosadanjih zakljuaka.
Politropski proces (1 < n < => cn < 0)
Poloaj je krivulje politropskog procesa u T,s dijagramu prikazan u odnosu prema ostalim
procesima, slika 6-11.
234
adijabata
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
izohora
izobara
v = konst.
n=
izoterma
politropa, 1 < n <
cn
Slika 6-11 Politropski proces, 1 < n < cn < 0

Nagib je krivulje obrnut od nagiba izohore i izobare to proizlazi i iz prijanjih razmatranja.
Pri politropskoj ekspanziji, s vrijednostima n: 1 < n < , toplinska se energija dovodi u
manjoj koliini negoli pri izotermnoj, n = 1, pa iako entropija raste (ds > 0 jer je dq > 0)
temperatura svejedno pada. Pri kompresiji je obrnuto: toplinska se energija odvodi (dq < 0),
entropija se stoga smanjuje (ds < 0), a temperatura ipak raste. To proizlazi i iz jednadbe
politrope koju moemo postaviti na slian nain kao i pri ostalim procesima. Dobivamo
prema [6.37]:
sn = cnlnT + sn0
[6.41]
Kako je cn = cv n za 1 < n < uvijek negativno, to kazuje da je kut tangente na krivulji

n 1
politrope vei od 900. Dakako, i sada vrijedi da suptangenta u nekoj toki krivulje
predouje odgovarajui specifini toplinski kapacitet: u ovom sluaju cn.
Kruni proces
Analogno vrijedi i za kruni proces prikazan u T,s dijagramu, slika 6-12.
235
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Slika 6-12 Prikaz desnokretnog krunog procesa u T,s - dijagramu

Plotina povrine ispod krivulje a (s1, 1, a, 2, s2) proporcionalna je (jednaka) dovedenoj
toplinskoj energiji, a plotina povrine ispod krivulje b (s2, 2, b, 1, s1) odvedenoj, pa je
plotina povrine omeene krivuljama a i b proporcionalna (jednaka) mehanikom radu
dobivenom iz krunog procesa; dolazimo do istih odnosa koji postoje kad kruni proces
promatramo u p,v dijagramu.
6.6.2 Usporedba termikih stupnjeva djelovanja
Pokaimo sada da je termiki stupanj djelovanja Carnotovog (desnokretnog) krunog
procesa vei od bilo kojeg (svakog) krunog procesa; da je Carnotov kruni proces najbolji
mogui kruni proces. Nacrtajmo neki, bilo koji, najbolji mogui kruni proces i oznaimo
ga s rimskom brojkom I, slika 6-13. Nacrtajmo zatim Carnotov kruni proces, II. Dakako,
oba se kruna procesa moraju odvijati u istim okolnostima: izmeu istih toplinskih
spremnika. Nakon toga nacrtajmo jo jedan Carnotov kruni proces i oznaimo ga s
brojkom III. I on se mora odvijati u uvjetima rada drugih dvaju procesa, slika 6-13.
Slika 6-13 Usporedba termikih stupnjeva djelovanja

Jer vrijede relacije:
236
II
tCKP
III
tCKP
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
III
Qodv
Tdov Todv
b
1 III 1
abcd e f
Tdov
Qdov
1
I
t
I
Qodv
I
dov
be f
abe f
to slijedi da je termiki stupanj djelovanja Carnotovog krunog procesa vei od termikog

stupnja djelovanja tog, bilo kojeg krunog procesa,
tCKP > t,
odnosno da je Carnotov kruni proces najbolji (mogui) kruni proces.
6.7 Primjena 2. glavnog stavka termodinamike

Okolica je golemi spremnik unutranje kalorike energije. Iskoritavanju se te energije
meutim, kako smo spomenuli, protivi 2. glavni stavak termodinamike. Pogledajmo zato.
Zamislimo povratljivi kruni proces, dakle najbolji mogui proces, koji e uzimati toplinsku
energiju, dobivenu transformacijom iz unutranje kalorike energije okolice, npr. iz mora, i
barem je djelomino pretvarati u mehaniki rad, slika 6-14.
Slika 6-14 Shema krunog procesa koji uzima toplinsku energiju iz okolice
Takav kruni proces nije, naglasili smo, u suprotnosti s 1. glavnim stavkom termodinamike
(principom ouvanja energije) budui da pretvara dovedenu toplinsku energiju u mehaniki
rad i da pritom vrijedi w = q; ne radi se dakle o perpetuum mobile 1. vrste (o dobivanju
mehanikog rada bez ulaganja energije). No, to kae 2. glavni stavak termodinamike?
237
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Ukupna promjena entropije adijabatskog sustav mora biti jednaka nuli budui da se u
adijabatskom sustavu odvija povratljivi kruni proces: trenje je jednako nuli, a toplinska
energija prelazi u kruni proces preko temperaturne razlike jednake nuli, relacije [6.8a] i
[6.12]. Budui da kruni proces i okolica ine adijabatski sustav, mora vrijediti:
sAS suk = sKP + sok = 0,
gdje je sKP promjena entropije krunog procesa (tonije fluida podvrgnutog krunom
procesu; fluid je sustav), a sok je promjena entropije okolice.
Promjena je entropija krunog procesa jednaka nuli, a okolice, slika 6-12:
sok =
q dov
< 0,
T ok
budui da se toplina odvodi iz okolice pa ima negativan predznak (- |qdov|). Zajedno sa

strujom toplinske energije i entropija naputa okolicu, smanjuje se ukupan iznos entropije
okolice, pa je sok < 0 jer je uvijek Tok > 0. To znai da e se entropija u cijelom
adijabatskom sustavu (kruni proces + okolica) smanjivati, to je u suprotnosti s 2. glavnim
stavkom termodinamike, pa takav kruni proces ne moe raditi; radi se o nemoguem
procesu. On je nemogu jer nije mogue anergiju (energiju akumuliranu u okolici (sustavima
okolice) u obliku unutranje kalorike energije) pretvoriti u eksergiju (mehaniki rad) ili,
drugim rijeima, nije provediv rad krunog procesa sa samo jednim toplinskim spremnikom.
Moemo zamisliti meutim da se jedan dio, q', od toplinske energije dovedene u kruni
proces odvodi iz krunog procesa s temperaturom T', koja je vea, ili u graninom sluaju
jednaka temperaturi Tok (povratljivi proces prijelaza toplinske energije), jer je Tok najnia
mogua temperatura, i predaje u okolicu poveavajui entropiju okolice. Tada se promjena
entropije okolice odreuje iz relacije:
sok =
q qdov
.
Tok Tok
I sada e u svim sluajevima biti sok < 0, posljedino i sAS <0, jer je q' < |qdov|.
Zakljuujemo dalje i ovo. Promatramo li mirujui zatvoreni sustav koji nije u mehanikoj
ravnotei s okolicom, p >> pok, slika 6-15, mehaniki je rad koji se moe iskoristiti jednak:
F0
F konst.
Slika 6-15 Shema zatvorenog sustava
238
v2
w12korisni =
pdv p
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
v2
ok
(v2 v1 ) ( p pok )dv ,
v1
[6.42]
v1
v2
gdje je
pdv w
plina
rad koji obavi plin. itav taj rad meutim ne moemo iskoristiti
v1
budui da se stap giba i protiv sile kojom okolica, zbog tlaka atmosfere, pok, djeluje na stap na
putu promjene volumena od veliine v1 do veliine v2. Taj je rad jednak pok (v2 v1 ) i naziva
se radom potiskivanja okolice.
Zakljuujemo da, relacija [6.42], kada je sustav na tlaku okolice, pok, i, prema prijanjem
razmatranju krunog procesa, temperaturi okolice, Tok, on je u mehanikoj i toplinskoj
ravnotei s okolicom i tada nije vie mogue unutranju kaloriku energiju sustava
transformirati u mehaniki rad. Takvo se stanje naziva mrtvim. Obino se kae za sustav
koji se nalazi u ravnotei s okolicom da je u stanju okolice. U stanju okolice energija je
sustava izgubila sposobnost transformacije u druge energetske oblike, ona je anergija. U
opem sluaju ravnotea obuhvaa ne samo temperaturu i tlak okolice ve i kemijsku
(izgaranje) i nuklearnu ravnoteu. Kad se promatra sustav koji se kree, on je u ravnotei s
okolicom kad s obzirom na nju miruje i kad je na razini okolice; u stanju okolice kinetika i
potencijalna energija imaju vrijednost nula. Ovakva se sveukupna ravnotea (mehanika,
toplinska, kemijska i nuklearna) naziva termodinamikom ravnoteom.
6.7.1 Odreivanje eksergije i anergije
Zanimat e nas sada odgovori na ova pitanja:
Kada moemo iz nekog sustava dobiti (dobivati) mehaniki rad, odnosno, istovjetno
pitanje, kada moemo iz neke energije dobiti eksergiju?
Koliko maksimalno (korisnog) rada moemo dobiti iz takvog sustava? (Kolika je

eksergija energije?)
Kako se mora odvijati proces da iz takvog sustava dobijemo maksimalni (korisni) rad
(eksergiju)?
Kvalitativne odgovore na pitanja znamo ve, kvantitativan odgovor na drugo pitanje morat
emo tek potraiti.
Odgovorimo na prvo pitanje. Rad moemo dobiti (dobivati) samo od takvog sustava koji jo
nije u termodinamikoj ravnotei (mehanikoj, toplinskoj, kemijskoj i nuklearnoj) s barem
jednim sustavom iz svoje okolice, dakle, tako dugo dok postoji nejednolika raspodjela
gustoe energije.
U razdoblju prve naftne krize razmatala se mogunost da se s ledenjaka (gleera) dopreme u dolinu
gromade leda i iskoriste za odvijanje krunog procesa: led bi predstavljao hladni, a okolica (zbog razliitog
termodinamikog stanja u dolini) topli spremnik. Izmeu okolice i leda postoji razlika u gustoi energije koja
e se iskoristiti za dobivanje mehanikog rada (eksergije).
Naime, samo u takvim sluajevima (razliita gustoa energije sustava i okolice) jo je mogua
promjena stanja sustava (mogue je strujanje energije) bez koje se ne moe obavljati
239
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
mehaniki rad; u ravnotei, naime, sve miruje i nema povoda koji bi mogao izazvati
promjene u sustavu (strujanje energije).
Kvalitativni nam je odgovor na drugo pitanje poznat. Iskoristimo ga kako bismo imali
osnovu koja e nam omoguiti dobivanje kvantitativnih odgovora na pitanje: koliko? Prema
2. glavnom stavku termodinamike svaka se energija sastoji od eksergije i anergije (od kojih
jedna moe imati vrijednost nula). Eksergija je oblik energije koji se moe u potpunosti (u
povratljivim procesima) pretvoriti u druge oblike energije, pa dakle i u mehaniki rad. Prema
tome maksimalni (korisni) rad koji moemo dobiti od nekog sustava odgovara (jednak je)
eksergiji energije pohranjene u sustavu. U tom sluaju, da bismo mogli iskoristiti svu
eksergiju sustava, sustav mora, u procesu dobivanja mehanikog rada, biti podvrgnut
povratljivom procesu izjednaavanja poetno nejednolike raspodjele gustoe energije s
gustoom energije u okolici (okolica je sustav s najmanjom gustoom energije) budui da
jedino za vrijeme povratljivog procesa izjednaavanja raspodjele gustoe energija sva
eksergija energije ostaje sauvana. Pritom tijek energije izmeu sustav i okolice omoguuje
dobivanje mehanikog rada (odvajanje eksergije energije od anergije energije). To je ujedno
odgovor na tree pitanje.
Odgovorimo sada na pitanja poput: koliko maksimalno (korisnog) mehanikog rada
(eksergije, elektrine energije) moemo dobiti iz neke (poznate) koliine goriva (biomase,
fosilnog odnosno nuklearnog goriva)? Drugim rijeima, kolika je eksergija unutranje
energije i o emu ovisi? (Pritom se radi o kemijskoj, unutranjoj kalorikoj i nuklearnoj
energiji budui da su gravitacijska potencijalna i kinetika energija eksergija.) Uoavamo da se
pitanje svodi na upit: kolika je eksergija toplinske energije? Naime i kemijska se energija
goriva i nuklearna energija u naim (indirektnim) procesima dobivanja mehanikog rada
(elektrine energije, eksergije) pretvaraju prvo u unutranju kaloriku energiju a ova zatim u
toplinsku energiju (prijelazni oblik energije) kako bi se, za vrijeme strujanja (prijelaza)
energije mogao odvijati proces odvajanja eksergije od anergije. Kolika je dakle eksergija
toplinske energije?
6.7.1.1 Eksergija toplinske energije (unutranje energije)
Eksergija je toplinske energije (eksergija prenesena toplinskom energijom) njezin dio koji se
moe transformirati u drugi oblik energije, pa dakle i u mehaniki rad. Prema sadanjem
stanju razvoja energetskih tehnologija, najpogodniji je za takvu transformaciju kruni proces.
Zamislimo li dakle da toplinsku energiju dovodimo djelatnoj tvari (fluidu), koja je
podvrgnuta krunom procesu, eksergija e se odrediti kao mehaniki rad, a anergija kao
toplinska energija odvedena iz krunog procesa u okolicu. Mehaniki e rad dobiven iz
krunog procesa biti maksimalni (jednak eksergiji) samo onda kad je kruni proces povratljiv;
ako to nije postignuto, pretvorit e se dio eksergije u anergiju, pa e dobiveni mehaniki rad
biti manji od raspoloive eksergije. Uvjete odvijanja povratljivog krunog procesa
poznajemo: moramo eliminirati trenje (proces mora biti mehaniki povratljiv) i toplinska
energija mora prelaziti izmeu toplinskih spremnika i krunog procesa preko temperaturnih
razlika jednakih nuli, slika 6-16.
Fizikalno to je sada jasno: postoji li razlika u temperaturama toplinskih spremnika i krunog procesa
mogli bismo tada izmeu krunog procesa (koji u tom sluaju preuzima ulogu toplinskog spremnika) i
toplinskih spremnika postaviti krune procese. Rad dobiven iz tih krunih procesa bio bi tono jednak
240
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
gubitku eksergije izazvanom nepovratljivou procesa prijelaza toplinske energije u i iz krunog procesa
preko konanih razlika temperature.
No, to ujedno znai i da odvoenje toplinske energije iz krunog procesa mora biti na
temperaturi okolice jer se jedino tada odvedena energija sastoji samo od anergije i ona je
tono jednaka anergiji dovedene toplinske energije (anergiji unutranje energije /kemijske ili
nuklearne energije/ pretvorene u unutranju kaloriku energiju i pohranjene u toplom
spremniku).
Slika 6-16 Odreivanje eksergije i anergije toplinske energije

Budui da je zamiljeni proces povratljiv, promjena entropije adijabatskog sustava (ine ga
topli spremnik (TS), kruni proces (KP) i okolica /koja je ujedno i hladni spremnik/) mora
biti jednaka nuli:
sAS = sTS + sKP + sok
[6.43]
Jer je promjena entropije krunog procesa jednaka nuli (sKP = 0), dobivamo:
sTS + sok = 0, odnosno
- sTS = sok
[6.44]
(Za koliko se smanjila entropija toplog spremnika, za toliko se poveala entropija okolice,
odnosno, ukupna je promjena entropije adijabatskog sustava nula budui da se odvija
povratljivi proces izjednaavanja nejednolike raspodjele gustoe energije izmeu toplog
spremnika i okolice /hladnog spremnika/.)
Entropija se toplog spremnika smanjuje jer toplinska energija prelazi s toplog spremnika na
kruni proces. To je smanjenje jednako:
241
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
KS ( 2 )
sTS = -
dqdov
<0
Tdov
PS (1)
[6.45]
Predznakom minus ispred integrala naglaeno je smanjivanje entropije toplog spremnika.

Minus je nuan budui da se toplinska energija koja naputa toplinski spremnik (pa je prema
tome negativna) oznaava pozitivnom jer se sva ta toplinska energija dovodi krunom
procesu i u odnosu na taj smjer prijelaza toplinske energije (u odnosu na kruni proces)
odreuje se njezin predznak. Ukupni iznos toplinske energije izmijenjene izmeu toplog
spremnika i krunog proces moemo, u najopenitijem sluaju, odrediti samo integriranjem
budui da se zbog prijelaza toplinske energije moe smanjivati temperatura toplog
spremnika. (Toplinskom se spremniku smanjuje gustoa unutranje kalorike energije i zbog
toga i temperatura.)
Istodobno poveava se entropija okolice budui da se toplinska energija (u povratljivom
procesu ona je sva anergija) iznosa qodv dovodi okolici. qodv negativnog je iznosa, jer se
predznak odreuje u odnosu prema krunom procesu, no, jer se predaje u okolicu, u odnosu
na okolicu ona je pozitivna, poveava stoga iznos entropije akumulirane u okolici.
Naglaavamo to navoenjem apsolutnog iznosa qodv u jednadbi kojom je odreena
promjena entropije okolice:
sok =
qod
Tok
a
>0
Tok
[6.46]
Sa slovom a oznaena je anergija.

Ponovimo, govorili smo o tome, ivimo u okolici na ije stanje, prema naim matematikim
modelima, ne utjeemo (barem ne trenutano) naim energetskim procesima. Ta
pretpostavka vrlo dobro opisuje realnost budui da je okolica, koju ine atmosfera (zrak),
voda, tlo, toplinski spremnik (hladni spremnik) golemih razmjera kojega su temperatura Tok i
tlak pok (praktiki) neovisni o nama i o vrsti i koliini tehnikih i tehnolokih procesa koje
provodimo. Okolici moemo dovoditi, za nae pojmove, goleme koliine toplinske energije
pa da svejedno ne emo temperaturu okolice znaajno promijeniti; prihvaanjem se takve
postavke razmatranja energetskih procesa bitno olakavaju. Prvo, u svim su proraunima
temperatura i tlak okolice konstantni (Tok=konst., pok=konst.), to znatno pojednostavnjuje
proraune, i, drugo, da bismo dobili rad transformirajui unutranju energiju (unutranju
kaloriku energiju), moramo se pobrinuti samo za jedan toplinski spremnik, koji se po
temperaturi ili tlaku ili inae razlikuje od okolice, budui da je okolica drugi, prirodnim
okolnostima zadani, toplinski spremnik. Iz ta dva toplinska spremnika moemo mehaniki
rad dobivati tako dugo dok izmeu njih postoji neravnotea, tako dugo dok postoji
nejednolika raspodjela gustoe energije. Kako je stanje okolice neovisno o tijeku tehnikih
procesa, mehaniki e se rad dobivati tako dugo dok se tlak i temperatura odabranog
toplinskog spremnika ne izjednae s tlakom i temperaturom okolice. Jo openitije
promatrano, iz nekog e se sustava (sustav moe biti bilo to) moi tako dugo dobivati
mehaniki rad dok se gustoa energije sustava ne izjednai s gustoom energije okolice.
Pritom se to izjednaenje proiruje na sve oblike energije, odnosno na postizanje
termodinamike ravnotee.
242
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Prema relaciji [6.44] dobivamo:

KS ( 2 )
dqdov
a
=
odnosno
T
T
ok
dov
PS (1)
[6.47]
KS ( 2 )
dqdov
a = Tok
Tdov
PS (1)
Jer je eksergija jednaka energija minus anergija, dobivamo konano:

2
T
dqdov
1 ok dqdov
=
Tdov
Tdov
1
PS (1)
KS ( 2 )
eks = wmax = qdov a = qdov - Tok
[6.48]
Ako je Tdov = konst. (tj. ako je temperatura toplog spremnika konstantna), kao to je to sluaj
u termoelektranama budui da se unutranja kalorika energija, to se pretvara u toplinsku
energiju i odvodi u kruni proces, kontinuirano obnavlja procesom izgaranja ili fisije,
dobivamo:
T
eks = wmax = 1 ok qdov = tCKP qdov
Tdov
[6.49]
Drugim rijeima, eksergiju emo toplinske energije (unutranje energije) odrediti

pretpostavljajui da se izmeu toplog spremnika (temperatura toplog spremnika ovisi o
mehanikoj i toplinskoj izdrljivosti materijala i o upotrijebljenom gorivu odnosno procesu) i
okolice odvija Carnotov kruni proces.
Rezultat je logian, Carnotov je kruni proces najbolji kruni proces, a kruni je proces najbolji nain
dobavljanja (velikih koliina) eksergije unutranjih oblika energije.
Eksergija je toplinske energije to vea to je temperatura Tdov via. Budui da je eksergija
uvijek manja od dovedene toplinske energije, jer je Tok < Tdov i Tok > 0, nema nijednog
krunog procesa koji bi mogao svu dovedenu toplinsku energiju transformirati u mehaniki
rad. Mora se najmanje anergija odvesti kao toplinska energija u okolicu. U nepovratljivim
procesima bit e dio dovedene eksergije pretvoren u anergiju, pa e mehaniki rad i termiki
stupanj djelovanja biti manji, a u okolicu odvedena koliina toplinske energije vea negoli u
povratljivim procesima.
Odreivanje eksergije toplinske energije omoguuje odreivanje i gubitaka eksergije pri
prijelazu toplinske energije preko konanih razlika temperatura.
Promatrajmo sustave A i B, temperatura TA = konst. i TB = konst., TA > TB (TA TB > 0),
odijeljene stijenkom koja provodi toplinsku energiju, slika 6-17.
243
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Slika 6-17 Prijenos topline iz sustava A u sustav B

Toplinska energija dq prelazi sa sustava A na sustav B. Eksergija je te toplinske energije u
trenutku kad naputa sustav A prema [6.48] jednaka:
T
deksA = 1 ok
TA
dq, dok je eksergija te iste toplinske energije kad ulazi u sustav B
T
deksB = 1 ok
TB
dq.
Jer je TB < TA slijedi da je eksergija toplinske energije to ulazi u sustav B manja od eksergije
toplinske energije koja sa sustava A prelazi na sustav B: deksB < deksA. Gubitak je eksergije,
dakle i mehanikog rada, pritom:
deksgub = dwgub = deksA - deksB = Tok
TA TB
dq = Tok dsuk
TATB
[6.50]
ime smo potvrdili prijanje dobivene rezultate, relacije [6.12] i [6.22]: prirast entropije
adijabatskog sustava u kome se odvijaju prijelazi toplinske energije preko konanih razlika
temperatura:
dsASdsuk=dsA+dsB=
TA TB
dq,
TATB
odnosno da je gubitak eksergije izazvan nepovratljivostima u adijabatskom sustavu jednak

produktu temperature okolice i prirasta entropije adijabatskog sustava:
wgub= Tokdsuk.
Prema [6.50] gubitak eksergije ne ovisi samo o razlici temperatura TA TB ve i o njihovu
produktu, koji se nalazi u nazivniku, to znai da e gubitak eksergije, uz konstantnu razliku
temperatura (o kojoj ovisi brzina prijenosa toplinske energije), biti to manji to se prijenos
toplinske energije dogaa pri viim temperaturama. Pritom se moe dopustiti i vea razlika
temperatura nego pri niim temperaturama a da gubitak eksergije ostaje isti.
Eksergija je toplinske energije to vea to kod vie temperature sustava sustav predaje
toplinsku energiju, [6.49]. Prijenosom se meutim toplinske energije izmeu sustava razliitih
temperatura prenosi samo dio eksergije, a dio se u stijenci (prostoru) izmeu sustava pretvara
u anergiju. Taj je dio to vei to su razlike izmeu temperatura sustava vee, a temperature
sustava nie.
244
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Prijenos je toplinske energije sa stajalita 1. glavnog stavka termodinamike stupnja djelovanja

jednakog 1. (Svu toplinsku energiju koja naputa sustav A prihvaa sustav B.) Za razliku od
tog procesa, prijenosa toplinske energije, stupanj je djelovanja najboljeg krunog procesa,
Carnotovog krunog procesa, manji od 1. Ako, meutim, te procese promatramo sa stajalita
transformacije toplinske energije u mehaniki rad, dakle sa stajalita 2. glavnog stavka
termodinamike, Carnotov kruni proces najbolji je mogui proces, i pokraj toga to ima
relativno mali stupanj djelovanja sa stajalita 1. glavnog stavka termodinamike, dok je
prijenos toplinske energije najloiji proces ni najmanji se dio toplinske energije ne pretvara
u mehaniki rad i pokraj toga to ima idealni stupanj djelovanja sa stajalita 1. glavnog stavka
termodinamike. Oito, ovakav stupanj djelovanja ne daje dovoljno tonu sliku o energetskim
procesima. Zbog toga se pokraj energetskog (termikog) stupnja djelovanja, koji se osniva na
1. glavnom stavku termodinamike, definira i eksergetski stupanj djelovanja, temeljen na 2.
glavnom stavku termodinamike, koji usporeuje dobivenu eksergiju (u sluaju Carnotovog
krunog procesa to je mehaniki rad) i dovedenu eksergiju:
=
w
eks
[6.51]
Za sve je povratljive procese (Carnotov kruni proces primjerice) eksergetski stupanj

djelovanja jednak jedan, dok je za nepovratljive procese < 1. Razlika 1 mjera je
nepovratljivosti jer im je vea ta razlika, nepovratljivost je vea.
Ako se radi o energijama koje su potpuno pretvorljive u druge oblike energije (dakle radi se o
eksergiji), = . U sluaju meutim kad se radi o energijama koje su samo djelomino
pretvorljive u druge oblike energije, .
6.7.1.2 Eksergija unutranje kalorike energije (zatvorenog
sustava)
Zanimat e nas sada koliko maksimalno (korisnog) mehanikog rada moemo dobiti iz
unutranje kalorike energije nekog plina: (vruih) plinova koji se stvaraju u nekom loitu
primjerice? Pritom se ne e rabiti kruni proces ve e se rad dobiti iz sustava (zatvorenog
sustava) u koji e se uvesti plinovi, slika 6-18.
F konst.
Slika 6-18 Odreivanje eksergije unutranje kalorike energije (zatvorenog sustava)

245
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Poetno je plin (zatvoreni sustav) u mehanikoj i toplinskoj neravnotei s okolicom. Stanje je

sustava (poetno stanje) odreeno fizikalnim veliinama koje emo navoditi bez indeksa: p,
T, v, u, s, Da bismo dobili maksimalni (korisni) rad iz takvog sustava mora se proces
izjednaavanja gustoe energije sustava (u ovom sluaju unutranje kalorike energije) s
gustoom energije okolice odvijati kao povratljiv; moramo na povratljivi nain prevesti
sustav u stanje okolice. U stanju e okolice fizikalne veliine sustava biti jednake onima
okolice. Tlak e sustava biti jednak tlaku okolice, temperatura temperaturi okolice itd: pok,
Tok, uok, vok, sok, ... (S vok i sok oznaavamo specifini volumen i entropiju sustava u stanju
okolice, u stanju termodinamike ravnotee s okolicom.)
Da bi proces izjednaavanja poetno razliitih gustoa energije sustava i okolice bio
povratljiv, ne smije se pojaviti sila trenja, a toplinska se energija mora izmjenjivati izmeu
sustava i okolice preko temperaturnih razlika jednakih nuli. Trenje lako eliminiramo u
mislima (rije je o matematikom modelu povratljivog procesa), no kako izmjenjivati
toplinsku energiju preko temperaturne razlike jednake nuli? Naime, sasvim openito, poetna
e se temperatura sustava (bitno) razlikovati od temperature okolice; u sluaju plinova
dobivenih u procesu pretvorbe kemijske energije goriva u unutranju kaloriku energiju,
primjerice, bit e T Tok.
U naoj ilustraciji odreivanja eksergije unutranje kalorike energije promatrat emo neuobiajeniji sluaj,
T < Tok., sa eljom naglaavanja da (relativni) odnos tih temperatura ne utjee ni na nain razmatranja ni
na rezultat.
Kako bismo sprijeili izmjenu toplinske energije preko konanih temperaturnih razlika,
zamislit emo da je izmeu sustava i okolice, kao toplinskih spremnika, smjeten desnokretni
Carnotov kruni proces preko kojeg e toplinska energija prelaziti s okolice na sustav (ili
obrnuto ako je temperatura sustava via od temperature okolice), slika 6-18. Carnotov e
kruni proces pritom obaviti beskonani broj ciklusa za vrijeme izjednaavanja temperature
sustava s temperaturom okolice. Naime, u prvom ciklusu, slika 6-19, dovest e se u sustav
infinitezimalna koliina toplinske energije dq, pa e se temperatura sustava povisiti na iznos
T + dT = T'. U drugom ponovno za dT itd, sve dok se ne postigne temperatura Tok.
Slika 6-19 Prvi ciklus Carnotovog krunog procesa

246
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Pritom je temperatura toplog spremnika Carnotovog krunog spremnika konstantna, Tok, jer
okolica je u ovom sluaju topli spremnik, a temperatura se hladnog spremnika mijenja na
opisani nain (zatvoreni je sustav hladni spremnik). Budui da se radi o desnokretnom
krunom procesu, iz svakog e se ciklusa dobivati mehaniki rad: dwCKP = dqdov dq.
dqdov toplinska je energija koja se iz okolice (toplog spremnika) dovodi u Carnotov kruni
proces (zato je pozitivnog predznaka), a dq anergija je te toplinske energije koja se u obliku
toplinske energije odvodi iz Carnotovog krunog procesa, zato je negativnog predznaka, u
zatvoreni sustav (hladni spremnik).
Maksimalni (korisni) rad zatvorenog sustava (eksergija unutranje kalorike energije) dobiven
za vrijeme odvijanja jednog ciklusa Carnotovog krunog procesa bit e stoga jednak radu
(dw) koji obavi plin zatvoren u spremnik plus rad Carnotovog krunog procesa (dwCKP)
umanjen za rad potiskivanja okolice (pokdv):
deks = dwmax = dw + dwCKP - pokdv = dw + dqdov dq - pokdv
= dw + Tokds dq - pokdv
[6.52]
budui da je dqdov jednaka Tokds, slika 6-19: ds je pritom porast entropije sustava uzrokovan
dovoenjem toplinske energije iznosa dq u sustav.
Ukupni emo korisni maksimalni rad odrediti integrirajui jednadbu [6.52] preko cijelog
procesa izjednaavanja gustoa energija (sumirajui infinitezimalne radove dobivene za
vrijeme odvijanja beskonanog broja ciklusa Carnotovog krunog procesa): od poetnog do
konanog stanja sustava (stanja okolice, stanja ravnotee s okolicom). Prije toga prilagodimo
analitiki oblik diferencijalne jednadbe [6.52] kako bismo je mogli odmah integrirati. Naime
dw i dq nisu totalni diferencijali, pa bi ta injenica oteala integriranje. Jer vrijedi meutim
dq=dw+du (1. glavni stavak termodinamike), to je dq+dw =du, pa jednadbu [6.52]
moemo pisati u ovom obliku:
deks = dwmax = - (du - Tokds + pokdv)
[6.53]
i odmah je integrirati:
KS
KS
PS
PS
deks dw
max
KS
PS
PS
KS
du Tok ds pok dv
du T
ok
ds pok dv
[6.54]
Dobivamo:
eks = wmax = u uok Tok(s sok) + pok(v vok) [J/kg]
[6.55]
Relacijom [6.55] odreen je dakle maksimalni korisni mehaniki rad (eksergija) koji se moe
dobiti iz unutranje kalorike energije sustava. Vrijede li postavke 2. glavnog stavka
termodinamike, nikakvom domiljatou, nikakvim naporom, ne moemo dobiti vie rada.
Sasvim suprotno, zbog nepovratljivosti naih realnih energetskih procesa dobit emo uvijek
manje rada. Drugim rijeima, jednadba [6.55] daje nam gornju granicu, kojoj se moemo
samo pribliiti, upuujui da moramo uklanjati razloge (nepovratljivosti) gubitka eksergije:
osigurati prijelaz toplinske energije preko to manjih (relativno, jednadba [6.50]) razlika
temperatura i smanjivati rad trenja (eksergiju to se troi na svladavanje sile trenja):
247
deksRT = Tok
dwRT
T
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
[6.56]
I sada vrijedi analogan zakljuak (onome kad smo razmatrali smanjenje gubitka eksergije za
vrijeme prijenosa toplinske energije preko konanih temperaturnih razlika): ne moemo li
potpuno eliminirati trenje, gubitak e eksergije biti to manji to se na viim temperaturama
dwRT
svladava (ista) sila trenja (
).
T
Sasvim openito, relaciju [6.55] moemo ovako protumaiti. Budui da je eksergija jednaka
energija minus anergija, to je, jer se radi o unutranjoj kalorikoj energiji, energija jednaka
u-uok=cv(T Tok), dok je anergija te energije jednaka Tok(s sok). Naime, anergija se u okolicu
odvodi u obliku toplinske energije, koja je sva anergija samo ako je na temperaturi okolice.
Jer ta toplinska energija uzrokuje porast entropije okolice, za koliko se smanji entropija
zatvorenog sustava jer ta toplinska energija naputa sustav, za toliko se povea entropija
okolice jer je sva ta toplinska energija dovedena okolici, mora vrijediti: a = Tok(s sok).
(ssok odreujemo kao promjenu entropije sustava.)
Konano, jer se radi o mehanikom radu promjene volumena zatvorenog sustava
(ekspanziji), to sav taj rad ne moemo iskoristiti: korisni rad dobivamo kad od rada sustava
(plina) oduzmemo rad potiskivanja okolice: pok(v vok).
Ukoliko, meutim, konano stanje (2) nije u termodinamikoj ravnotei s okolicom (nije
okolica /nije u stanju okolice/), tada je maksimalni rad koji se moe dobiti procesom izmeu
poetnog stanja, oznaimo ga s 1, i konanog stanja (2) jednak (taj se rad (uobiajeno) naziva
povratljivim radom):
wpov ( e12) = u1 u2 Tok(s1 s2) + pok(v1 v2) [J/kg]
[6.57]
Zato vrijedi jednadba [6.55]? Eksergija je stanja 1 jednaka, [6.55]:

eks1 = w1max = u1 uok Tok(s1 sok) + pok(v1 vok) [J/kg],
a stanja 2
eks2 = w2max = u2 uok Tok(s2 sok) + pok(v2 vok) [J/kg],
pa je oito maksimalni (povratljivi) rad sustava ije se stanje na povratljivi nain mijenja
izmeu poetnog stanja (1) i konanog stanja (2), u odnosu na stanje 2, jednak, [6.55]:
wpov ( e12) = eks1 (w1max) - eks2 (w2max) = u1 uok Tok(s1 sok) + pok(v1 vok)
- [u2 uok Tok(s2 sok) + pok(v2 vok)] = u1 u2 Tok(s1 s2) + pok(v1 v2) [J/kg]
Uoimo sada jo neto. U izrazima se [6.53] i [6.55] ne pojavljuje toplinska energija (dq), koja
s Carnotovog krunog procesa prelazi na zatvoreni sustav, to upuuje na nuan nain
odvijanja realnog procesa kako bismo dobili to vei iznos mehanikog rada. Naime, jasno je,
zamiljeni je Carnotov kruni proces nemogue praktiki realizirati, no, injenica da se u
konanom izrazu za eksergiju (maksimalni korisni mehaniki rad) ne pojavljuje toplinska
energija, koja prelazi granicu zatvorenog sustava, upuuje da se proces u sustavu, u prvoj
248
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
fazi, dok se ne postigne T=Tok, mora odvijati kao adijabatski (izentropski), slika 6-20, dakle
toplinski izoliran od okolice ili/i velikom brzinom. (Velika brzina odvijanja procesa znai
da nema vremena da se izmijene znatnije koliine toplinske energije izmeu sustava i
okolice.) To je pogotovo jasno jer je u veini energetskih transformacija TTok pa bi
toplinska energija prelazila u okolicu preko velikih razlika temperatura to bi izazivalo velike
gubitke eksergije.
Slika 6-20 Povratljivi proces izjednaavanja gustoa energije

Proces se sa Slika 6-20 primjenjuje u jednom dijelu krunog procesa u termoelektrani. Poetno stanje (1)
stanje je vodene pare na ulazu u turbinu. Odreenu koliinu pare, to e proi kroz turbinu i kondenzirati se
u kondenzatoru, moemo promatrati kao zatvoreni sustav koji treba povratljivim procesom prevesti u stanje
okolice. Uinit emo to tako da se prvo izentropskom ekspanzijom (koja se odvija u turbini) promijeni
temperatura pare na temperaturu okolice. Nakon toga, izotermnim se procesom u kondenzatoru postie
stanje okolice; vodena se para pretvara u vodu. (U stanju okolice vodena para je voda.) Toplinska je energija,
koja se pritom odvodi u kondenzatoru, anergija budui da je na temperaturi okolice. U praksi takav je
proces u kondenzatoru neprovediv, toplinska energija prelazila bi beskonano sporo u okolicu. Zbog toga
mora temperatura pare u kondenzatoru biti via od temperature okolice, pa je gubitak eksergije u
kondenzatoru, prema relaciji [6.50], jednak:
deksgub = Tok
Todv Tok
dq =
TodvTok
T
1 ok dq
Todv
[6.58]
Gubici su eksergije u kondenzatoru, zbog malih razlika temperatura Todv i Tok, maleni, posve zanemarivi
prema (velikim) gubicima eksergije u parnom kotlu termoelektrane. Naime, temperatura je plinova izgaranja
mnogo vea od temperature vode (pare) u parnom kotlu budui da dananji materijali ne mogu izdrati
visoke temperature izgaranja. Drugim rijeima, mogunosti su poboljanja energetskih procesa u
termoelektrani povezane s tehnologijom materijala, s materijalima otpornim na temperature postizive u
procesu izgaranja, a ne s procesom odvoenja toplinske energije (anergije) u okolicu. (Sasvim suprotno od
laikog poimanja rjeenja temeljenog na zahtjevu uinimo neto s otpadnom toplinom termoelektrane.
Pritom su inenjeri ve davno rijeili pitanje energetskog poboljanja procesa temeljenog na otpadnoj toplini
u svim sluajevima kad otpadna toplina nekome treba: protutlane parne turbine u procesu istodobne
proizvodnje elektrine i toplinske energije ili parne turbine s oduzimanjem pare, poglavlje 7, kao i spojni
proces koji smo opisali u 3.2.)
249
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Razmotrimo sada (teoretsku) mogunost iskoritavanja unutranje kalorike energije plinova

izgaranja, dakle prilike kad izvor mehanikog rada nije u razlikama tlakova prema okolici,
nego u razlikama temperatura. Upoznajmo proces razliit od krunog procesa u
termoelektrani, slika 6-21.
3 (Tok)
pok
1 (T1 >> Tok)
2 (Tok)
p2
v3
pok
v1
pok
v2
pok
v
pok
p2 << pok
F konst.
KS (3)
PS (1)
MS (2)
Slika 6-21 Maksimalni rad vruih plinova

Neka je koliina plinova izgaranja v1 [m3/kg], a njihov tlak jednak tlaku okolice, pok. (Plinovi
obino nastaju u loitu pri okolnom tlaku.) Polazei od stanja 1, slika 6-21, ekspandirat
emo plinove na tako nizak tlak p2 da se ohlade na temperaturu okolice, Tok. Pritom se,
naravno, mora obaviti rad spram tlaka okolice: taj je rad predoen povrinom 1-x-v2-v1-1. (12-v2-v1-1 rad je koji obave plinovi, a 1-x-2-1 je vanjski rad koji treba uloiti.) Poto smo u
stanju 2 postigli temperaturu okolice na povratljivi nain, treba plinove ponovno prevesti na
tlak okolice i tako postii stanje okolice, pok, Tok, stanje 3. Komprimirat emo stoga
izotermno (T=konst.=Tok), dakle povratljivo, plinove na tlak okolice. Pritom e toplinska
energija prelaziti u okolicu, no ona je sva anergija jer se nalazi na temperaturi okolice.
Kompresiju obavlja okolni zrak jer je pok>p2. Rad koji obavi zrak (okolica) za vrijeme
procesa izmeu stanja 2 i 3 predoen je povrinom 3-x-v2-v3-3. Pritom je rad potreban za
komprimiranje plinova od tlaka p2 na tlak okolice, pok, predoen povrinom 2-v2-v3-3-2, pa je
sveukupni raspoloivi rad, ujedno i maksimalni rad, dobiven ovakvim procesom
izjednaavanja gustoa energije, jednak plotini povrine 1-2-3-1. Rad je jednak, prema
relaciji [6.55]:
eks = wmax = u1 u3 Tok(s1 s3) + pok(v1 v3) [J/kg]
budui da smo poetno stanje oznaili indeksom 1, a konano, stanje okolice indeksom 3.
Pritom je
u1 u3 = cv (T1 Tok), s1 s3 = cpln
T1
, a pok(v1 v3) = R(T1 Tok).
Tok
Isti bismo rad dobili i zbrajajui radove promjene volumena pojedinanih odsjeaka
prikazanog procesa.
250
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Opisani je proces meutim neprovediv u praksi, odnosno, praktiki se teko moe provesti,
zbog visokih temperatura plinova, to tetno djeluju na obraene dijelove strojeva, kao i
zbog velikog obujma plinova (cilindar sa stapom bi morao biti golemih dimenzija) pri vrlo
niskom konanom tlaku ekspanzije, p2, te (beskonano) sporog odvijanja procesa izotermne
kompresije.
6.7.1.3 Eksergija entalpije (otvorenog sustava)
Odredimo sada maksimalni korisni rad koji moemo dobiti iz otvorenog sustava u kojemu se
odvija neki jednodimenzionalni, stacionarni, strujni proces.
Maksimalni emo rad odrediti na nain analogan razmatranju provedenom u sluaju
zatvorenog sustava, slika 6-22.
Slika 6-22 Odreivanje eksergije entalpije (otvorenog sustava)

dwmax = deks = dwt + dwCKP = dwt + Tokds dq = - (dq - dwt - Tokds)
[6.59]
No, budui da prema 1. glavnom stavku termodinamike za otvorene sustave vrijedi:

dq - dwt = dh
to relaciju [6.52] moemo pisati u obliku koji se odmah moe integrirati:
KS
KS
KS
PS
PS
PS
PS
KS
dwmav
deks dh Tok ds
wmax eks h hok Tok s sok
dh T
ok
ds wmax
[6.60]
Zakljuak je isti. Relacijom [6.60] odreen je maksimalni (tehniki) rad (eksergija) koji se
moe dobiti iz entalpije otvorenog sustava; nikakvom domiljatou, nikakvim naporom, ne
moemo dobiti vie rada.
Odreujemo li pak eksergiju plina koji se dovodi u otvoreni sustav, i pritom ne
zanemarujemo njegovu kinetiku i potencijalnu energiju, relacija se [6.62] modificira u oblik:
251
wmax
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
c2
eks h hok Tok s sok gz
2
[6.61]
budui da su i kinetika i potencijalna energija eksergija.

I sada vrijedi, nije li konano stanje (2) u termodinamikoj ravnotei s okolicom, tada je
maksimalni rad (povratljivi rad) koji se moe dobiti procesom izmeu poetnog stanja (1) i
konanog stanja (2) jednak:
wpov h1 h2 Tok s1 s2
[6.62]
6.7.1.4 Odreivanje eksergije pomou h,s - dijagrama

Relacija [6.60] omoguuje jednostavno odreivanje eksergije pomou h,s dijagrama. Kako?
Naimo prvo stanje okolice u h,s dijagramu, tj. stanje odreeno entropijom i entalpijom
okolice. Kako? Stanje e okolice, Stok, biti odreeno presjecitem izoterme i izobare okolice,
slika 6-23.
Slika 6-23 Odreivanje eksergije iz h,s - dijagrama

Naime, s obzirom da se i temperatura i tlak okolice tijekom dana mijenjaju u nekim
odreenim granicama, trenutano je stanje okolice odreeno njihovim presjecitem.
Povucimo sada tangentu na izobaru okolice u toki stanja okolice. To je pravac kroz jednu
toku, pa je jednadba tog pravca u h,s koordinatnom sustavu jednaka:
h hok = k(s s0k) = Tok(s s0k)
[6.63]
Pritom je koeficijent smjera pravca jednak temperaturi okolice (k = Tok). Zato? Koeficijent
je smjera pravca odreen injenicom da je pravac tangenta na izobaru okolice. Naime,
kombinirajui relacije 1. i 2. glavnog stavka termodinamike vrijede ovi odnosi:
dq = Tds = dh vdp = dh (vdp = 0 budui da promatramo stanje konstantnog tlaka)
252
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Dakle je dqp = dh = Tds (toplinska energija izmijenjena za vrijeme izobarnog procesa), pa je
h
T . (Promatramo promjenu entalpije kad se mijenja entropija a tlak je pritom

s p konst.
konstantan; zato parcijalna derivacija.)
No, ako je p=pok=konst., to je (tlaku okolice odgovara temperatura okolice)
h
Tok k ,

s pok kons.
[6.64]
jer je koeficijent smjera pravca u h,s koordinatnom sustavu jednak
dh
.
ds
to smo dobili relacijom [6.63]: h hok = Tok(s s0k?

Ako se u relaciju [6.60], eks = h hok Tok(s sok), postavi eks = 0 (eksergija je jednaka nuli),
dobiva se relacija h hok = Tok(s s0k) to znai da je tangenta na izobaru pok = konst. u toki
stanja okolice pravac koji spaja sve toke (sva stanja) s vrijednou eksergije jednakom nuli.
(Sva je energija tih stanja anergija, stanja su u stanju okolice.) Taj je pravac nazvan pravcem
okolice. Sve su linije za eks = konst. (sva stanja odreene vrijednosti eksergije) u h,s
dijagramu prema tome pravci koji su paralelni s pravcem okolice. Mogue je dakle u h,s
dijagramu nacrtati pravce eks = konst. i vrijednost eksergije za svako stanje odrediti
sputanjem okomice (s = konst, time simuliramo povratljivi proces izjednaavanja sa stanjem
okolice) na pravac okolice i zatim mjerenjem duljine duine izmeu promatranog stanja i
pravca okolice: iznos je duljine jednak vrijednosti eksergije promatranog stanja.
6.7.1.4.1 Eksergija plina
Zanimat e nas sada kolika je eksergija energije plina koja se u termoelektranama i
nuklearnim elektranama s plinskim turbinama pretvara u elektrinu energiju. (Odnosno,
dakako, i kolika je eksergija energije akumulirane u vodenoj pari koja se u termoelektranama i
nuklearnim elektranama s parnim turbinama pretvara u elektrinu energiju.) Pritom,
meutim, moramo jo neto uoiti. U prva dva sluaja fluid (plin), posrednik u energetskim
transformacijama, ne mijenja agregatno stanje. U sluaju termoelektrana i nuklearnih
elektrana s parnim turbinama mijenja se meutim agregatno stanje fluida (kapljevina - plin
kapljevina).
Analizirajmo prvo prvi sluaj, slika 6-24.
253
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
c
va
pra lice
o
ok
Slika 6-24 Odreivanje eksergije iz h,s dijagrama za plinovito podruje

Na slici su ucrtane vrijednosti eksergije za stanja 1 i 2, eks1 i eks2:
eks1 = h1 h1', eks2 = h2 h2'.
U stanju 1' i 2' sva je energija sustava (1 kg plina) anergija (stanja se nalaze na pravcu
okolice), no, ta stanju nisu stanje okolice (sustav jo nije u stanju okolice, Stok na slici). Zbog
toga e, u prvom sluaju, toplinska energija, koja je sva anergija, strujati iz okolice u sustav
do trenutka kada se postigne stanje okolice, tlak i temperatura okolice. Naime, prema [6.60],
dobivamo (poetno je stanje oznaeno s indeksom 1):
eks1 = h1 hok Tok(s1 sok) = h1 h1'.
[6.65]
Jer je s1 < sok, to je drugi lan desne strane jednadbe [6.65] pozitivan to znai da se u sustav
dovodi toplinska energija (iz okolice). Sva je ta energija meutim, istaknimo ponovno,
anergija (transformirana unutranja kalorika energija okolice) koja se pretvara u unutranju
kaloriku energiju sustava kako bi se ona izjednaila (gustoa) s unutranjom kalorikom
energijom okolice (energijom najmanje gustoe).
U drugom sluaju, suprotno, toplinska energija, koja je anergija, strujat e sa sustava u
okolicu do trenutka kada se postigne stanje okolice, tlak i temperatura okolice:
eks2 = h2 hok Tok(s2 sok) = h2 h2'.
[6.66]
Sada, jer je s2 > sok, to je drugi lan desne strane jednadbe [6.66] negativan to znai da se
toplinska energija (anergija) odvodi iz sustava u okolicu: smanjuje se zbog toga gustoa
unutranje kalorike energije sustava sve do izjednaenja s gustoom unutranje kalorike
energije okolice.
254
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
6.7.1.4.2 Eksergija vodene pare

U stanju je okolice vodena para (plin) voda (kapljevina, tekuina). Podsjetimo se stoga
procesa isparivanja vode i pregrijavanja vodene pare, odnosno kondenzacije vodene pare,
slika 6-25.
Slika 6-25 Isparivanje vode i pregrijavanje vodene pare uz konstantni tlak
255
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Proces emo prikazati stanjima fluida (vode i vodene pare) u posudi zatvorenoj stapom s
konstantnim optereenjem da bi se osigurao konstantan tlak.
Na isti se nain proces odvija u prirodi odnosno u tehnikim sustavima: agregatna se stanja mijenjaju
dovoenjem ili odvoenjem toplinske energije uz konstantni tlak. Tehniki takav je proces jednostavno
ostvariti, to je vano, budui da je takav proces, s energetskog stajalita, ujedno i najbolji proces agregatnih
pretvorbi.
Poetno je stanje vode prikazano stanjem a u posudi i u T,v dijagramu u kojemu emo isto
pratiti promjene stanja za vrijeme zagrijavanja i isparivanja vode i pregrijavanja vodene pare.
U stanju a voda je na temperaturi okolice, no na tlaku veem od tlaka okolice. Da bi
zapoelo isparivanje treba vodu dovoenjem toplinske energije ugrijati na temperaturu
vrelita (isparivanja, zasienja) koja odgovara tlaku pod kojim se voda nalazi, slika 3-12.
Dovoenjem toplinske energije jedva se zamjetljivo poveava volumen; zbog zornosti nacrtat emo to poveanje
prenaglaeno.
Isparivanje zapoinje dakle kad je voda dosegla stanje b na slici pa se tada pojavljuju prvi
mjehurii (vodene) pare (plina). Kapljevina (voda) na temperaturi vrelita naziva se vrela
(kipua) ili zasiena kapljevina (tekuina, voda). Proizvedena para ima istu temperaturu
kao i vrela kapljevina (tekuina). Daljnjim dovoenjem toplinske energije sve vie vode
isparuje, volumen se naglo poveava, ali temperatura ostaje nepromijenjena. (Sva se toplinska
energija troi na svladavanje meumolekularnih sila.) Izmeu stanja b i d postoji dakle
smjesa vrele vode koja isparuje i pare koja je nastala isparivanjem vode. Voda i para u
termodinamikoj su ravnotei budui da imaju isti tlak i temperaturu. Ta se smjesa naziva
mokrom parom. Tek kad ispari i posljednja kap vode (stanje d), mokra para prelazi u stanje
suhe (zasiene ili suhozasiene) pare. Nakon toga mogue je uz daljnje dovoenje
toplinske energije, uz konstantni tlak, povisiti temperaturu pare (stanje e). Takva se para
naziva pregrijanom parom.
Proces je mogue obrnuti. Odvoenjem toplinske energije pregrijana e para unatrag prelazi
sva stanja do vode stanja a. Povisujemo li i sniavamo tlak u posudi, stanja e b i d opisivati
zvonoliku krivulju s tjemenom u stanju K, slika. Stanje K u kojem se sastaju krivulja
isparivanja (krivulja stanja b koja se naziva i donjom graninom krivuljom) i krivulja
kondenzacije (rosita, krivulja stanja d u kojem zapoinje kondenziranje pare ako se odvodi
toplinska energija i koja se naziva i gornjom graninom krivuljom) naziva se kritinim
stanjem (kritinom tokom). Izoterma i izobara koje prolaze kroz kritinu toku nazvane
su kritina temperatura (T = Tk) i kritina izobara (p = pk). Samo pri temperaturama
niima od kritine temperature mogue je ravnoteno stanje tekuega i plinovitog agregatnog
stanja, odnosno, isparivanje i kondenzacija mogui su samo pri temperaturama T < Tk. Iznad
te temperature i kritinog stanja nema granice izmeu ta dva stanja, slika 3-12: tekuina
(kapljevina) se pretvara u plin (i obrnuto) a da se ne prolazi kroz podruje isparivanja
(kondenzacije); ne postoji mokra para.
Proces smo isparivanja vode i pregrijavanja vodene pare uz konstantni tlak promatrali u T,v
dijagramu, Dakako, moemo se posluiti i bilo kojim drugim termodinamikim
koordinatnim sustavom: p,v, T,s ili h,s primjerice. Dobili bismo vrlo sline (iste) slike s
jednom iznimkom: u h,s dijagramu kritina se toka ne nalazi u tjemenu zvonolike krivulje
koja odvaja dva agregatna stanja vode: kapljevito (tekue) i plinovito. Promatramo li opisani
proces u T,s dijagramu, slika 6-26, plotina je povrina ispod krivulje konstantnog tlaka
256
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
zagrijavanja i isparivanja vode i pregrijavanja pare jednaka koliinama dovedene toplinske

energije potrebne za odvijanje tih procesa.
K
ppk
e
Tisp
vrela tekuina
MOKRA PARA
podruje isparivanja
suha para
qz
qp
sa
sb (s')
sc (s'')
sd
Slika 6-26 Promjene stanja vode i vodene pare za vrijeme zagrijavanja, isparivanja i
pregrijavanja
Dakle je ukupno izmijenjena (u ovom sluaju dovedena) toplinska energija jednaka zbroju
pojedinanih toplinskih energija:
qae = qz + r + qp
[6.67]
pri emu qz oznaava toplinsku energiju potrebnu za zagrijavanje vode do temperature

isparivanja, sa slovom se r uobiajeno oznaava toplina isparivanja, toplinska energija koju
treba dovesti jednom kilogramu vrele kapljevine da bismo je pri konstantnom tlaku, a ujedno
i konstantnoj temperaturi Tisp, doveli u stanje suhe (suhozasiene) pare. Veliina qp
predstavlja toplinu pregrijavanja; toplinsku energiju koju moramo dovesti jednom kilogramu
suhe pare da bismo je preveli u stanje pregrijanosti.
Plinovite tvari kojih je stanje blizu gornje granine krivulje nazivaju se pregrijanim parama.
Pregrijana se para po svojim svojstvima ne razlikuje od nekog pravog plina; odaberemo li
dosta niske tlakove svaka e se pregrijana para vladati kao idealni plin, a sve gue pregrijane
pare (sa sve manjim specifinim volumenom) odstupaju sve vie od idealnog ponaanja.
(Kae se da se guste pare ponaaju kao realni plinovi.) No uvrijeilo se plin koji se nalazi
blizu stanja suhe (suhozasiene) pare nazivati parom. Pritom moemo svaki plin prikladnim
izborom tlaka i temperature prevest u stanje zasienosti. Izmeu podruja pare i podruja
plina nema nikakve fizikalne granice. Zbog toga je naziv stanja u plinovitom podruju vie
stvar obiaja nego definicije. Tako se voda u plinovitom stanju naziva vodenom parom bez
obzira na udaljenost od gornje granine krivulje. Nasuprot tome, npr., za helij se uvijek
govori o plinu, pa i onda kad je rije o stanju u blizini gornje granine krivulje.
257
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
pv
1, a za realne plinove i za pregrijanu
RT
pv
k 1, gdje je k faktor realnosti.
paru taj se omjer vie ili manje razlikuje od jedinice:
RT
to se faktor realnosti manje razlikuje od jedinice, to se ponaanje realnog plina vie
pribliava idealnom plinu.
Za idealne se plinove iz jednadbe stanja dobiva
Na gornjoj graninoj krivulji svojstva vodene pare najvie odstupaju od svojstava idealnog
plina, a ta su odstupanja to manja to je via temperatura pregrijane pare u odnosu prema
temperaturi isparivanja (vrelita). Pregrijana se vodena para sve vie pribliava idealnim
plinovima to je tlak nii. Budui da postoji kontinuirani prijelaz izmeu suhe pare i stanja
idealnog plina, moraju, teorijski gledano, postojati jednadbe stanja koje obuhvaaju cijelo
podruje plinovitog stanja. Takve jednadbe stanja moraju u krajnjim stanjima prijei u oblik
pv = RT. Ima vie empirikih jednadbi stanja (Van der Waals, Callendar, Mollier), koje vie
ili manje vjerno opisuju promjene stanja vodene pare, no njihova je upotreba oteana jer su
to relacije s veim brojem lanova pa se za praktine proraune upotrebljavaju parne tablice i
dijagrami.
U parnim su tablicama navedeni podaci o pojedinim vrijednostima veliina stanja.
Standardne tablice imaju tri dijela: dva se odnose na zasienu vodenu paru (mokru paru), a
trei na podruje pregrijane pare. Takve su tablice izraene za sve tvari kojima se koristimo u
tehnikim procesima. Npr., jedna od tablica za vodenu paru daje vrijednosti ovisno o
temperaturi, a druga ovisno o tlaku. Polazi se od temperatura u oC ili K uz koje se daju
odgovarajui tlakovi u barima. U tablici su podaci o gustoi ( kg/m3), o specifinim
volumenima (v m3/kg), o specifinim entalpijama (h kJ/kg), o entalpiji isparivanja (r kJ/kg) i
o specifinim entropijama (s kJ/kg). U svim su sluajevima navedene vrijednosti za gustou,
volumen, entalpiju i entropiju za vrelu vodu (oznaka crticom ') i za suhu paru (oznaka
dvjema crticama ''). Druga tablica sadri iste podatke ali, polazei od tlakova, daju se
odgovarajue temperature i zatim ostali podaci navedeni za prvu tablicu. Tablica pak za
pregrijanu paru sastoji se od niza tablica koja je svaka za odreeni tlak. Npr., u njima su
podaci za tlakove od 0,001 do 95,0 MPa. Svaka se tablica sastoji od dva dijela: jednog u
kojemu se nalaze podaci za kapljevito stanje i drugog s podacima za podruje pregrijane pare.
Granicu izmeu ta dva dijela ini temperatura isparivanja, a moe se zapaziti jer se pojavljuju
znatne razlike svih veliina stanja. Takva granica meutim ne postoji kad su to tlakovi iznad
kritinog tlaka.
Od dijagrama najvie se upotrebljava dijagram u koordinatnom sustavu entalpija-entropija
(h,s dijagram), koji se po svom autoru naziva i Mollierov dijagram, a koji ima znatne
praktine prednosti. U njemu su naime entalpije prikazane duinama pa je te veliine stanja
koje se pojavljuju u formulaciji prvog glavnog stavka termodinamike za otvorene sustave
[3.41] mogue neposredno odrediti. Zbog toga je h,s dijagram postao jedan od najvanijih i
najee upotrebljavanih dijagrama veliina stanja, slika 6-27.
258
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Slika 6-27 h,s dijagram za vodu

Na dijagramu su pokazane gornja i donja granina krivulja, kritina toka, izobare (p =
konst.), izoterme (T = konst.) i krivulje konstantnog sadraja pare (x = konst.) o kojima e
kasnije biti govora. Izobare su u plinovitom podruju malo zakrivljene, a njihov je nagib,
h
kako smo pokazali, odreen relacijom T . U podruju mokre pare izobare su pravci
s p
jer je uz p = konst. takoer i T = konst. Takvi su pravci sve strmiji to je tlak vii jer je tada i
temperatura via. Izobara za kritini tlak dodiruje granine krivulje u najstrmijem dijelu gdje
se nalazi i kritina toka. U podruju mokre pare izoterme su istodobno i izobare. Na gornjoj
se graninoj krivulji pojavljuje lom, pa su u podruju pregrijane pare izoterme poloenije od
izobara. Na nekoj udaljenosti od gornje granine krivulje izoterme prelaze u vodoravne
pravce jer se zbog pada tlaka pregrijana para po svojim svojstvima sve vie pribliava
idealnom plinu. Osim toga entalpija je idealnog plina samo funkcija temperature jer je pv u
relaciji h = u + pv za idealne plinove proporcionalan temperaturi (pv = RT). Zbog toga su
izoterme istodobno i izentalpe (krivulje konstantne entalpije). Da bi se uz istu povrinu
dijagrama dobilo vee mjerilo za entalpiju, esto se h,s dijagram crta u kosokutnom
koordinatnom sustavu, slika 6-28, u kojemu se obino izoterma za 0oC postavlja
horizontalno.
259
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Slika 6-28 Kosokutni h,s dijagram za vodu

Kako je cjelokupni promatrani proces zagrijavanja i isparivanja vode i pregrijavanja vodene
pare izobarni, pojedine se topline, odnosno ukupna toplina mogu raunati prema jednadbi
dq = dh vdp = dh (dp = 0)
pa se esto nazivaju entalpijama: entalpija zagrijavanja, isparivanja i pregrijavanja
qae = qz + r + qp = (hb ha) - (hd hb) - (he hd)
a koje se u h,s dijagramu, slika 6-29, prikazuju kao razlike ordinata, tj. kao duljine.
260
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
Slika 6-29 Odreivanje entalpija zagrijavanja, isparivanja i pregrijavanja iz h,s - dijagrama

Razlika specifinih entalpija (hb ha) predstavlja razliku specifinih toplina vode pa se moe
izraunati i ovako:
hb ha = h' ha = c(Tisp Ta)
[6.68]
(Dogovorno se sve fizikalne veliine koje pripadaju stanju vrele vode (one na donjoj
graninoj krivulji) oznaavaju s jednom crticom ('), a one koje pripadaju stanju suhe pare
(stanjima na gornjoj graninoj krivulji s dvije crtice ('').)
Isto tako, lan (he hd) oznaava razliku specifinih entalpija pregrijane i suhe pare
(jednofazna kompresibilna tvar), pa se moe izraunati pomou relacije:
he hd = he h'' = cp (Te Tisp)
[6.69]
Toplinu isparivanja r, odnosno razliku specifinih entalpija, ne moemo raunati prema

jednadbi analognoj gornjima, jer je tijekom procesa isparivanja razlika temperatura Td Tb
= T '' T ' = 0
(T '' = T ' = Tisp), pa za podruje isparivanja (mokre pare) dobivamo:
h
r
c p
p p T 0
[6.70]
odnosno da je specifini toplinski kapacitet mokre pare pri konstantnom tlaku beskonano
velik. (Dovodi se toplinska energija, pri konstantnom tlaku, a temperatura mokre pare ostaje konstantna.
Provodi li se, meutim, izohorni proces s mokrom parom specifini toplinski kapacitet pri konstantnom
volumenu, cv , ima u itavom podruju mokre pare konstantnu vrijednost.) Zbog toga se u podruju
mokre pare i u blizini gornje granine krivulje, do tlakova oko 25 bar, uzima da je = 1,135.
261
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
(To ne vrijedi za pregrijano podruje.) Radi se o empirikoj veliini bez fizikalnog znaenja.
Odnosno, toplina se isparivanja r rauna kao razlika specifinih entalpija suhe pare i vrele
kapljevine:
r = hd hb = h'' h' = u'' u' + p(v'' v')
[6.71]
Prema tome entalpija se isparivanja sastoji od poveanja unutranje kalorike energije (u''
u') i obavljenog rada zbog poveanja volumena p(v'' v'). Unato tome to isparivanjem
znatno raste volumen, drugi lan u izrazu [6.71] samo je mali dio energije potrebne za
isparivanje. Entalpija je isparivanja sve manja to je temperatura via, a to se moe vidjeti i iz
povrina u T,s dijagramu, slika 6-30.
pK
K
TK
p = konst.
s
Slika 6-30 Entalpija isparivanja u T,s dijagramu
Za kritinu temperaturu entalpija isparivanja postaje jednaka nuli jer tada obje granine
krivulje padaju u istu toku.
Meutim, plotine povrina u T,s dijagramu moemo izraunati i pomou vrijednosti
entropija:
sb
sd
se
sa
sb
sd
qae = qz + r + qp = Tds Tds Tds
[6.72]
U gornjoj se jednadbi moe najlake integrirati lan

sd
r = Tds T s d sb T s s
[6.73]
sb
262
O B L I K A
E N E R G I J E
E K S E R G I J U
jer je unutar podruja mokre pare temperatura konstantna i jednaka temperaturi isparivanja:
T' = Tisp.
Zbog konstantnog tlaka lako je odrediti i bilo pojedinani bilo sveukupni mehaniki rad
promjene volumena (zbog ekspanzije vode odnosno vodene pare) tijekom cjelokupnog
procesa od a do e:
v'
v ''
ve
va
v'
v ''
wae pdv pdv pdv p v'va p v ' 'v' p ve v ' ' p ve va
[6.74]
Promjena se pak unutranje kalorike energije tijekom cijelog procesa moe odrediti iz
relacije:
ue ua = qae wae = he ha p(ve - va)
[6.75]
U h,s dijagramu, u kojemu se pojavljuje podruje isparivanja, dakle stanja izmeu donje i
gornje granine krivulje, slika 6-31, tlak i temperatura, kao i u svim ostalim dijagramima,
padaju zajedno u isti pravac pa je stanje okolice stanje s tlakom pok i temperaturom Tok na
donjoj graninoj krivulji: voda se nalazi u kapljevitom agregatnom stanju koje je najnie
energetsko stanje vode.
Slika 6-31 Odreivanje eksergije vodene pare iz h,s dijagrama

Eksergija je vodene pare stanja 1 prema tome jednaka:
eks1 = h1 h1' = h1 hok Tok(s1 sok)
[6.76]
Tok(s1 sok) anergija je toplinske energije koja se u obliku toplinske energije odvodi u okolicu.
263

06 Ogranicenja Pretvorbama Oblika Energije U Eksergiju

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

06 Ogranicenja Pretvorbama Oblika Energije U Eksergiju

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

O G R A N I E N J A P R E T V O R B A M A

6 Ogranienja pretvorbama oblika energije u eksergiju

TOPLI SPREMNIK (600 K)

wDKP > 0 wLJKP < 0

Slika 6-1 Perpetuum mobile druge vrste

wraspoloiv je pozitivan, jer je qodv > 0, to znai da bismo iz kombiniranog pogona

ljevokretnog i desnokretnog krunog procesa mogli dobivati mehaniki rad. Odnosno,

wraspoloiv = wDKP + wLJKP = qodv + q'odv = qodv - |q'odv| > 0.

6.1 O mogunostima pretvorbi oblika energije u mehaniki

Slika 6-2 Izjednaavanje poetno nejednolike raspodjele gustoe energije

no gustoa je gravitacijske potencijalne energije u lijevoj posudi vea od gustoe u desnoj

Moemo li na temelju promatranja i eksperimentiranja obavljenih kroz manje od dva stoljea, u

6.2 Drugi glavni stavak termodinamike

unutranju kaloriku energiju akumulirana u okolici (u podsustavima okolice: zraku

ne moe sama od sebe prijei od hladnijeg tijela na toplije, i to ni neposredno ni

drugo do dizanja nekog tereta (mehaniki rad) uz odgovarajue ohlaivanje jednog

eksergiju: to su oblici energije poput mehanike i elektrine energije koji se, u

i mehaniki je rad eksergija, uz mehaniku i elektrinu energiju, jer se u potpunosti

energiju: to su oblici energije poput nuklearne, kemijske, unutranje kalorike i toplinske

anergije od kojih jedna moe imati i vrijednost nula.

S obzirom na vladanje eksergije i anergije u povratljivim i nepovratljivim procesima vrijedi

u svim se nepovratljivim (nepovratnim) procesima pretvara eksergija u anergiju

samo u povratljivim (povratnim) procesima ostaje eksergija konstantna (mogua

nemogue je anergiju pretvoriti u eksergiju; proces u kojem bi se anergija

prema prvom glavnu stavku termodinamike (principu ouvanja energije) energija se ne

o moguim smjerovima pretvorbi energije i odvijanja energetskih procesa govori drugi

kao to postoje ogranienja u odvijanju procesa (kruni se proces ne moe odvijati ne

glavnom stavku ograniene mogunosti pretvorbi oblika energije: svaka se energija

drugi glavni stavak termodinamike pritom:

saima iskustva i logika razmiljanja;

u osnovi odgovara na pitanje kako to da postoji problem opskrbe energijom kad

ne tvrdi da je neto nemogue ve samo jako, jako, jako malo vjerojatno.

6.3 Entropija i drugi glavni stavak termodinamike

Diferencijalnom je jednadbom [6.6] odreena promjena entropije sustava mase 1 kg koji,

Radi li se o sustavu mase m kg, jednadba glasi

Sa S [J/K], odnosno sa s [J/kgK] oznaena je entropija, fizikalna veliina koja je veliina

Budui da za zatvoreni sustav prema prvom glavnom stavku vrijedi

zakljuujemo da i za zatvoreni i otvoreni proces vrijedi da je

Napiemo li tu jednadbu u diferencijalnom obliku i podijelimo s T, dobivamo izraz [6.8]

ostaje li entropija adijabatskog sustava (AS) konstantna (dakle promjena, prirast

raste li entropija adijabatskog sustava, dsAS > 0, radi se o nepovratljivim, realnim

smanjuje li se entropija adijabatskog sustava, dsAS < 0, radi se o nemoguim procesima:

Adijabatski sustav grade sustav (sustavi) u kojem (kojima) se odvijaju energetski

toplinske energije pri konanim temperaturnim razlikama. U protivnom, promjena je entropije

a jednadba [6.8a] postaje ds AS = 0 .

Jednadbu kojom se odreuje promjena entropije adijabatskog sustava, u kojem se odvijaju

Znak jednakosti odnosi se pritom na povratljive, a nejednakosti na nepovratljive procese koji

Svi su prirodni procesi nepovratljivi. Povratljivi su procesi samo idealizirani granini

6.4 Entropija i nepovratljivost

Slika 6-3 Ilustracija nepovratljivosti procesa s trenjem

Slika 6-4 Prijelaz toplinske energije unutar adijabatskog sustava

Slika 6-5 Usporedba povratljivog i nepovratljivog procesa

budui da je entropija veliina stanja pa njezina promjena ovisi samo o poetnom i

Pretpostavlja se da se temperatura okolice ne mijenja (Tok = konst.) bez obzira na dovedene

budui da se promjena entropije adijabatskog sustava sastoji iz promjene entropije sustava i

odnosno za nepovratljivi proces: U1 U2 (E1 E2) = Qnep + Wnep

budui da je unutranja kalorika energija (odnosno energija akumulirana u sustavu) veliina

Dakle nepovratljivost u adijabatskom sustavu uzrokuje porast entropije u adijabatskom

Suk promjena je entropije, naglasimo, adijabatskog sustava, a sastoji se iz promjene

Pritom je Qnep ukupno izmijenjena toplinska energija izmeu sustava

promatramo li sustav mase m kg.

6.5 Promjena entropije sustava (idealnog plina, kapljevine i

radi li se o sustavu u plinovitom agregatnom stanju, odnosno u obliku: