MREA - OSNOVI

1. UVOD
Umreavanje raunara danas je postao uobiajen i relativno jednostavan zadatak.
Cijene opreme su pale, beine mree su postale dostupne praktino svima, a i mrena
podrka u operativnim sistemima postala je obavezna. Slijedei tekst sadri osnove
umreavanja raunara koje su potrebne za podizanje mree koja omoguava prenos podataka,
zajedniki pristup na Internet i itanje pote, odnosno mnogo ugodniji rad.
Umreavanjem se prvenstveno omoguava prenos podataka i dijeljenje resursa. Uteda
koja se dobiva time to se podaci ne moraju prenositi disketama ili nekim drugim medijem je
velika, a postoji i mogunost koritenja razliitih vanjskih ureaja s bilo kojeg raunara.
Dobar primjer su tampai, koji, ako su umreeni, moe koristiti svaki raunar koji se nalazi
na istoj mrei. Postavi li se umjesto tampaa na mreu jedan od novijih multifunkcionalnilh
ureaja, svi raunari dobivaju dodatne vrlo zanimljive mogunosti poput prihvata slika i
slanja telefaks poruka.
Mree omoguavaju i zajedniko spajanje na Internet preko jednog centralnog
posluitelja, pri emu se veza prema Internetu optimalno iskoritava.

2. TA JE MREA?
Umreavanje je povezivanje raunara pomou nekog medija, da bi se omoguila
meusobna komunikacija dva iii vie raunara. Medij je pojam koji podrazumijeva sve
raspoloive oblike spajanja, bilo icom ili beino. Nain spajanja zavisi od brzine koja je
potrebna i o uslovima pod kojim se spajaju raunari. Pritom se prvenstveno misli na broj
raunara i njihovu meusobnu udaljenost.
Kod umreavanja najvanija je brzina, odnosno nain prenosa najvee mogue
koliine podataka u najmanjem moguem vremenskom intervalu, a tu su beine mree za
nekoliko redova veliina sporije. Ipak, iane mree je neto tee postaviti, a zahtijevaju
kablove koji su podloni oteivanju i prekidima. S beinim mreama nema takvih
potekoa. One se koriste kada brzina prelazi u drugi plan, a korisnicima je vanija
fleksibilnost. U tabeli 1. dat je pregled svih vanijih standarda komunikacije i njihovih
teoretskih brzina. Navedeni su i neki standardi koji se ne koriste za umreavanje, kao to je
npr. SCSI, kako bi se uporedila mogunosti mrea i perifernih medija za poliranu, jer je
prenos podataka na mreama, to je neobino, ponekad bri.

TEORETSKA
PRENOSA

BRZINA

VRSTA SERVISA

28,8 kbps

Telefonska linija (POTS Plain Old Telephone System)

56 kbps

Asimetrina modemska veza

64 kbps

ISDN

128 kbps

ISDN, dva kanala

640 kbps / 6Mbps (up/downstream)

ADSL (Asymetric Digital Subscriber Line)

720 kbps

Bluetooth PAN (2,4GHz)

1 2 Mbps

IEEE 802.11 wireless (2,4 GHz)

1,544 Mbps

DS1/T1

10 Mbps

10Base-T Ethernet

11 Mbps

IEEE 802.11b wireless Wi-Fi (2,4 GHz)

12 Mbps

USB (Universal Serial Bus)

25,6 155,52 Mbps

ATN (Asynchronous Transfer Mode)

40 Mbps (5 MBps)

SCSI-1

44,736 Mbps

DS3/T3

51,84 Mbps

OC-1/STS-1 (SONET Synchronous Optical Network)

54 Mbps

IEEE 802.11a wireless WLAN (5 GHz)

54 Mbps / 11 Mbps

IEEE 802.11g wireless WLAN (2,4 GHz)

80 Mbps (10 MBps)

Fast SCSI

100 Mbps

100Base-T Ethernet (Fast Ethernet)

160 Mbps (20 MBps)

Fast Wide SCSI

160 Mbps (20 MBps)

Ultra SCSI

274,176 Mbps

DS-4/T4

320 Mbps (40 MBps)

Wide Ultra SCSI

400 Mbps

IEEE 1394 (FireWire)

480 Mbps

USB 2.0

640 Mbps (80 MBps)

Wide Ultra2 SCSI

1000 Mbps

Gigabit Ethernet

1280 Mbps (160 MBps)

Ultra160 SCSI

1280 Mbps (160 MBps)

Ultra3 SCSI

2560 Mbps (320 MBps)

Ultra320 SCSI

10 Gbps

10G Ethernet (IEEE 802.3ae)

Tabela 1. Brzine prenosa podataka i mediji koji se koriste

3. NAINI UMREAVANJA (TOPOLOGIJA)

Svaka mrea sastoji se od umreenih raunara i infrastrukture. Iako na prvi pogled tako
ne izgleda, upravo su provodnici kroz koje prolaze signali najvanija karika u lancu koji ini
uspjenu mreu.
Postoje dva naina na koja se moe ostvariti mala mrea. Jedno je topologija prstena
ili otvorenog prstena, koja u osnovi znai da je svaki raunar spojeno s raunarom do sebe.
Kod klasinog prstena svaki raunar ima dva susjeda, te je mrea spojena u puni prsten, to
znai da kod prekida jedne veze postoji alternativni put za komunikaciju.

Slika 1. Mrena topologija

Otvoreni prsten slian je potpunome, no veze nisu zatvorene, nego su raunari
spojeni meusobno, a na krajevima mrenog kabla postoje posebni pasivni terminatori,
elementi koji omoguavaju rad mree. Oba naina realizacije mree polako su potonula u
zaborav u korist zvjezdaste mree, koja ima cijeli niz prednosti.
Zvjezdasta mrea ima centralnu taku, koncentrator ili preklopnik, na koju onda
spajamo svako pojedino raunalo. Premda na prvi pogled ima sloenije provedeno kabliranje,
ovaj tip mree ima jednu znaajnu prednost: ako bilo koji segment kabla otkae, time samo
jedan raunar gubi svoju vezu sa mreom, dok sve ostalo ispravno funkcionira. Kod
otvorenog prstena ovo nije sluaj jer se cijela mrea rui prekidom bilo koje veze.
Standardne su i brzine mrea o kojima se govori. Dananje mree su gotovo redovito
100 Mbps i zvjezdaste strukture. Za postavljanje mree potrebno je nekoliko elemenata. Prvi
element su kablovi. Postoje u nekoliko razliitih verzija, koje se razlikuju po svojim fizikim
karakteristikama, a samim tim i po ukupnoj koliini podataka koju je mogue prebaciti kroz
njih.
Za postavljanje mree poeljno je koristiti kablova to vie kategorije, kako bi se, po
eventualnom unapreenju opreme, mogle koristiti i vee brzine prenosa.
U daljem e se korisiti standardni neoklopljeni kabl, poznat kao DTP (Unsielded
twisted pair), kategorije 5. Unutar plastinog omotaa nalazi se osam provodnika (ica), koji
su podijeljeni u etiri upletene parice.
3

4. PLANIRANJE MREE
Najvanije je prije povlaenja napraviti jasan plan kabliranja (razvoenja kablova),
koji definira na koji nain se povezuju raunari i ostala mrena oprema. Uz pretpostavku
koritenja jednog centralnog mjesta, na kojem e se postaviti odgovarajua mrena
komponenta (svi (switch, preklopnik), hab (hub, koncentrator) itd.), od kojeg se do svakog
pojedinanog raunara povlai zasebni kabl. Bitno je jedino ne prekoraiti 90 metara
(?:100m), to je najvea dozvoljena duina bilo kojeg pojedinanog segmenta mree.
Drugi korak u planiranju mree odnosi se na prikljuni. Postoje dva naina na koja je
mogue raunar spojiti u mreu. Profesionalno rjeenje, koje se koristi u svim veim
mreama, je upotreba takozvanih prospojnih panela s jedne strane, te zidnih prikljunica s
druge strane. Paneli su zapravo razvodne ploe, smjetene u posebno dizajnirane razvodne
ormarie, koji se nalaze na onoj strani na kojoj i svi1 (switch, preklopnik). U prostoriji s
raunarom na zid se postavlja utinica koja najee sadri dva prikljuna mjesta. Raunar se
sa utinicom spaja kratkim komadom mrenog kabla. Ovako rijeena mrea mnogo je "ia"
jer nema kablova koji bi se petljali pod nogama, ali je ovo rjeenje istovremeno i skuplje - jer
je potrebno nabaviti prikljunice i ormarie.
Rjeenje koje se ee primjenjuje u manjim mreama je postaviti kablove (na ijim se
krajevima nalaze konektori), te direktno prikljuiti raunar sa jedne i svi1 (switch,
preklopnik) sa druge strane.

5. KONEKTORI
Konektori o kojima je rije nazivaju se RJ-45. Rije je o konektorima koji se na
kablove postavljaju posebim kljetima. Konektor ima 8 bakrenih kontakata u plastici kuitu i
kada je jednom postavljen na kraj kabla - ne moe se skinuti (slika 2.).

Slika 2. RJ 45 konektor (utika) na kablu

Kada se govori o postavljanju konektora, vano je znati raspored provodnika koji se
koriste za spajanje. Postoje dva standarda, a uglavnom se koristi noviji, poznatiji kao T S688,
koji se razlikuje samo po rasporedu u kojem se koriste provodnici, ali ne i po namjeni.

Slika 3. Raspored spajanja provodnika na RJ-45 konektor; (a) s obje strane direktnog
(straight) i jedne strane ukrtenog (crossower) kabla; (b) sa druge strane ukrtenog kabla
1

moe se koristiti i neka druga mrena komponenta osim svia

Postoje dvije vrste kablova: direktni (straight.) i ukrteni (crossower). Direktni se

koristi za spajanje raunara i odgovarajue mrene komponente (svi (switch, preklopnik),
hab (hub, koncentrator) itd.). S obje strane tog kabla nalaze se konektori s istim rasporedom
provodnika. Ukrteni se koristi za spajanje dva raunara samo preko mrenih kartica (vor) i
tada se sa jedne strane kabla na konektoru koristi raspored provodnika kao i kod prethodnog
kabla (slika 3.a), dok se sa druge strane koristi raspored prikazan na slici 3.b.
Fiksiranje konektora je relativno jednostavno, pri emu treba pripaziti na nekoliko
bitnih stvari: kada se skida izolacija, ne smije se otetiti izolaciju unutranjih provodnika.
Provodnici su upleteni, te se ne raspliu vie nego to je to neophodno potrebno. Rasplitanjem
provodnika u prevelikoj duini, smanjuje se ukupna brzina prenosa kroz taj spoj, a samim tim
i kroz cijeli segment. Prije nego se konektor do kraja pritisne kljetima, treba provjeriti da li
su svi pojedinani provodnici u potpunosti uli u za to predviene vodilice.

6. MRENA AKTIVA
Nakon kablova, prilikom umreavanja najvaniji dio opreme su mrene kartice
(adapteri) (Slika 4.), koje omoguuju da se raunar moe povezati u mreu. Mrene kartice su
na tritu izuzetno jeftine, i zapravo je dovoljno uzeti bilo koji model kako bi mrea radila.
Bolje (odnosno skuplje) kartice imaju neke dodatne mogunosti, kao to je ukljuivanje
raunara preko mree, no u tipinoj kancelarijskoj ili kunoj primjeni ovo nije neophodna
mogunost. Najvanije je da kartica ima programsku podrku (drajvere) za sistem koji se
koristi, dok e se za gotovo itavu funkcionalnost pobrinuti bilo koji noviji operativni sistem.

Slika 4. Tipina mrena karta

Veina novijih raunara ve ima integrisanu mrenu karticu na ploi, to dodatno
pojednostavljuje instalaciju mree. Svakako treba uzeti karticu s brzinom prenosa od
l00Mbps, iako je teko naii na l0Mbps karticu, koje su ve rijetkost na tritu.

Postoje i one kartice koje omoguuju gigabitne brzine, no trenutno im odnos cijene i
brzine koju nude nije dovoljan da bi opravdao kupnju. Ako se ipak koriste ove kartice, onda je
potrebno imati i odgovarajue kablove; kategorija 5 nije dovoljna za pouzdan rad na punoj
brzini, pa se preporuuje kategorija 6.

Ostala mrena oprema, barem u manjim mreama, svodi se na ureaj koji e omoguiti
spajanje mree u jednoj toki. Najee su na raspolaganju su nam dvije opcije, svi (switch,
preklopnik) ili hab (hub, koncentrator), odnosno switch ili hub. Upravo je ovo najea dilema
s kojom se susreu korisnici kada nabavljaju opremu za mreu. Oba ureaja imaju istu
namjenu: slue kao mjesto na kojem se sve veze prema pojedinim raunalima spajaju, te
omoguavaju protok podataka meu pojedinim segmentima. Glavna je razlika meu njima
nain na koji se ponaaju prema mrenim paketima koji kroz njih prolaze.
Budui da je danas najrasprostranjenija vrsta mrea zasnovana na arhitekturi zvanoj
Ethernet i na strukturiranom kablovskom sistemu s dvostrukim paricama, ograniit emo se
upravo na ureaje za tu arhitekturu i taj kablovski sistem, te na pojedine dijelove mrene
opreme koji odreuju ulogu i poloaj u raunarskoj mrei.
6.1. HAB (HUB, KONCENTRATOR)
Hab (Hub ili koncentrator) - ureaj je koji logiki predstavlja samo spoj izmeu svih
dolaznih segmenata. Svaki podatak koji se pojavi na bito kojem segmentu hub e poslati na
sve ostale segmente. Ovakav nain rada pojednostavljuje proces umreavanja, ali uz velik
nedostatak - smanjenu brzina rada. Dva raunara koja komuniciraju velikom brzinom preko
huba zaguit e cjelokupni promet mree, jer se sav promet izmeu ta dva raunala preslikava
na cijelu mreu, pa ostali raunari moraju ekati da mrea moe primiti podatke prije nego to
ih ponu slati.

Slika 5. Hab (Hub, koncentrator)

Ovaj ureaj koncentrie na jedno mjesto sve pakete iz pojedinih raunara koji su na
njeg spojeni i zatim ih redistribuira svim raunalima (bez zasebnog adresiranja). Konstrukcija
haba prilino je jednostavna i zapravo predstavlja segment Ethernet mree stijenjen u jednu
kutiju. Kutija ima "n" prikljunih mjesta (6, 12,16, 24, i sli.), a u kutiji se krije sabirnica (bus)
na koju dolaze svi paketi koji uu u kutiju i kroz bilo koji prikljuak. Sva prikljuna mjesta
sluaju tu sabirnicu, a pakete koji se na njoj pojave proslijede iz kutije u kabl koji je na nju
prikljuen. Efekt je ovaj: svaki paket koji ue u hab na jedan prikljuak odmah e i izai
umnoen na sve ostale prikljuke, to znai da je rije o dijeljenom prijenosnom mediju, jer
od svih raunara spojenih na hab u jednom trenutku podatke moe odailjati samo jedan. Ovo
se sve dogaa na razini elektrinih signala. Hab ne pamti niti na bilo koji nain obrauje

pakete koji kroz njega prolaze; ak ne moe niti raspoznati ispravan paket od neispravnog, te
e i oteene pakete proslijediti dalje u mreu.
Tako radi osnovni hab, esto - zbog vrlo ogranienih mogunosti - nazivan i "glupi"
hab. Radi prevladavanja ogranienja "glupog" haba, razvijali su se novi modeli kojima je
dodavana "pamet", mogunost upravljanja, mogunost konverzije signalizacijskog sistema
(parica, optika, coax), modularnost, sloivost (stackability), ugradnja kartica s funkcijom
bridgea ili routera. Uglavnom, razvoj inteligentnih habova doao je do toke na kojoj se oni
funkcionalno dodiruju sa svievima. Stoga danas njihovu funkciju uglavnom preuzimaju
svievi, a habovi se koriste samo za manje mree i radne grupe.
6.2. SVI (SWITCH, PREKLOPNIK)
Svi (Switch) ili preklopnik je neto inteligentniji ureaj. Ovisno o svojoj izvedbi, on
prepoznaje kome su namijenjeni odreeni paketi, te u nekim sluajevima moe prilagoditi
brzinu rada svakog pojedinog segmenta. Tako u spomenutom sluaju komunikacije dvaju
raunala preklopnik logiki spaja odgovarajue segmente mree, dok ostatak mree ne mora
pratiti cjelokupni promet. Trenutano su habovi na tritu gotovo potpuno potisnuti, pa se ve
za nekoliko relativno nisku cijenu moe nabaviti sasvim funkcionalan switch.

Slika 6. Svi; GYGABYTE Compact 8 ports Switch

Svievi su nastali kako bi se povealo iskoritenje propusnog opsega mrenog
segmenta. Osnovna je ideja bila da se paket koji doe na jedan prikljuak svia ne umnoava
na sve ostale prikljuke, ve se alje samo na onaj prikljuak na koji je spojen raunar kojem
je namijenjen. To nije novi koncept i ve je primijenjen kod brideva (premosnika). Tako su
prvi svievi zapravo skup brideva nakrcan u istu kutiju, pri emu je svaki prikljuak
samostalna podmrea. Ono to je omoguilo pojavu svieva jest razvoj preklopnikih matrica,
koje su omoguile da ta gomila premosnika radi punom brzinom rada mree, to nije bio
sluaj s dotadanjim premosnicima. U sluaju svia razvijana su razliita rjeenja na osnovu
kojih se obavlja usmjeravanje paketa. Razliita rjeenja koriste razliite parametre kao osnovu
za usmjeravanje, tako da danas imamo svieve koji usmjeravaju pakete na osnovi MAC adrese
(Layer 2), na osnovi IP adrese (Layer3), na osnovi posebnih oznaka u paketu (tag), itd.
7

Postoje ak i svievi koji usmjeravaju promet na osnovui korisnikog sadraja paketa

(aplikacijski sloj) i koriste se u primjenama kao to je balansiranje optereenja kod velikih
vieraunarskih web-servera. Premosnici su danas najsloenija vrsta mrenih naprava koje u
sebi objedinjuju karakteristike haba, brida i rutera.
6.3. BRID (BRIDGE, PREMOSNIK)
Brid je ureaj nastao prije pojave habova, ali je i danas u upotrebi. Osnovni brid ima
dva mrena prikljuka: jedan je prikljuen u lokalnu mreu A, a drugi u lokalnu mreu B.
Uloga brida je da omogui prelaz paketa iz mree A u mreu B i obratno, a da se pritom ne
prekre ogranienja fizikog dosega pojedine lokalne mree. Prije nego to proslijedi paket iz
jedne mree u drugu, brid ga mora prouiti da bi utvrdio treba li ga slati na drugu stranu ili
ne. Ovu odluku donosi na temelju fizike adrese paketa, takozvane MAC ili Ethernet adrese.
Da bi to mogao uiniti mora upamtiti MAC adrese svih mrenih kartica koje su prikljuene u
lokalne mree na obje strane premosnika. To postie prislukivanjem paketa i upisivanjem
njihovih adresa u tablicu. Ako odredina Ethernet adresa paketa nije u lokalnoj mrei iz koje
je sam paket stigao, odluka o prosljeivanju paketa glasi: alji ga na drugu stranu.
Postoje i premosnici s vie od dva prikljuka, ali princip rada je isti: paket koji stigne
na jedan prikljuak preslikava se na neki od ostalih, to ovisi o ciljnoj MAC adresi. Ako ciljnu
MAC adresu ima u svojim tablicama, onda paket uputi na prikljuak na kojem se nalazi ta
adresa. Ako ciljna MAC adresa nije u tablicama, paket se umnoava na sve prikljuke osim
onoga iz kojega je pristigao. Manje tekoe nastaju u sluaju ako se premosnik iskljui iz
mree - stoga to prilikom ponovnog prikljuenja mora ponovno uiti MAC adrese mrenih
kartica, budui da ih ne pamti. Ovaj je algoritam prilino jednostavan, ali ima jedan
nedostatak: paketi upueni svima, tzv. broadcast paketi, uvijek se prenose na drugu stranu.
Ako postoji u mrei petlja - na primjer, premosnik X spaja mreu A s mreom B, premosnik
Y spaja mreu B s mreom C, a premosnik Z spaja mreu C natrag s mreom A - nastaje
prava lavina broadcast paketa koji se umnoavaju u mrei; efekat poznat kao "broadcast
storm".
Da bi se zatitili od oluje, svaki premosnik mora nauiti gradivo koje se zove spanning
tree protokol. Primjenom ovog protokola premosnici stvaraju u mrei stablastu strukturu
podmree koja "razapinje" cijelu mreu i omoguuje da se pri prijenosu paketa ne stvaraju
petlje koje bi izazvale pojavu oluje.
Premosnici ne analiziraju vie protokole iznad MAC sloja, pa su mree spojene
premosnicima prilino spljotene hijerarhije i slabo kontroliu promet. (Kad bi Internet bio
povezan premosnicima, onda bi svaki paket koji krene s naeg raunala stigao do svih
raunala spojenih u Internet, umnoivi se pritom u milijune kopija.) Zato se premosnici i ne
koriste za spajanje veih mrea, ve vie za pojedinano povezivanje izmeu dva segmenta
mree.
Dananja primjena premosnika najea je kod povezivanja koja trae promjenu
prijenosnog medija, pri emu se obino koriste polupremosnici. Razdvojimo premosnik na
dvije polovine, jednu polovinu spojimo u mreu A, drugu u mreu B, a izmeu dvije polovine
premosnika uspostavimo vezu drugim medijem, npr. radiovezom, IR ili optikim kabelom.
6.4. RUTER (ROUTER, USMJERNIK)
Ruteri su nastali razvojem brideva u ureaje koji e rijeiti spljotenost mree pri
upotrebi brideva i omoguiti izgradnju hijerarhijske strukture pri povezivanju velikih mrea.
Osnovna je ideja bila da se paket koji ue na jedan prikljuak ne umnoava na sve ostale
prikljuke, ve se usmjeri samo na jedan izlazni prikljuak, ovisno o njegovu odreditu u
8

mrei. Nije bilo drugog rjeenja nego podii "inteligenciju" naprave i omoguiti joj da
analizira i vie protokole kako bi mogla saznati odredite paketa. Ovo zahtijeva i veu
procesnu mo i odgovarajuu memoriju rutera u odnosu na brid da bi se proirena analiza
stigla obaviti na vrijeme za svaki pristigli paket. Danas, najvie zahvaljujui predominaciji
TCP/IP protokola, susreemo IP rutere.

Slika 7. Ruter; CentreCOM AR350

Ruter analizira pristigli paket i oitava njegovu odredinu IP adresu. Na osnovi te
adrese odluuje na koji izlazni prikljuak e ga poslati, to izgleda dosta jednostavno.
Meutim, pitanje je kako ruter zna da je odredite paketa ba u smjeru prikljuka kojemu je
upuen taj paket, a ne na nekom drugom prikljuku? Morao bi poznavati topologiju itave
mree i sve IP adrese raunala u mrei, to je praktino nemogue. Stoga je u mrei rutera
uvedena hijerarhija: ruter poznaje podmree koje su direktno spojene na njega, te druge rutere
s kojima moe direktno komunicirati preko tih podmrea. S tim ruterima razmjenjuje podatke
o mreama koje su njima poznate, i tako s vremenom ui sve vie o topologiji mree, ali nikad
nee pokupiti cijelu mreu u svoje tablice. To bi bilo nepraktino, a osim toga mrea se
mijenja, pa te informacije zastarijevaju. Stoga se one moraju povremeno obnavljati. Osnova
dobrog rada svakog rutera je razgovor s drugim ruterima, pri emu oni koristi nekoliko
protokola. Najpoznatiji su RIP (Routing Information Protocol), OSPF (Open Shortest Path
First) i IGRP (Interior Gateway Routing Protocol). Ruter koji je tek ukljuen u mreu, ili je
nedavno resetovan, nije ba od velike pomoi dok se ne napria sa svojim susjedima i nakupi
dovoljno traeva o mrei da bi znao kamo treba slati koji paket. Stoga rutere treba to je
mogue manje iskljuivati i resetovati. S obzirom na to da ima mnogo vie posla za obaviti
prije nego to proslijedi paket, ruter je u svom radu sporiji od premosnika.
6.5. BRUTER (BROUTER, USMJERENI PREMOSNIK)
Brouter = bridge + router je ureaj koji sadri funkcije i brida i rutera, tj. radi u oba
mrena sloja: podatkovnom (layer 2) i mrenom (layer 3). Njihova prednost je u tome to su
za neke vrste prometa brzi kao bridevi, a omoguuju hijerarhijsku strukturu mree kao ruteri.
Nedostatak im je to su skuplji su i od brideva i od rutera.
Kod malih mrea, pri nabavci ovog dijela opreme, najvanije je kupiti switch s
dovoljno prikljunica, odnosno portova. Najee izvedbe su sa 4, 8 i 16 portova, a bira se
ona s dovoljno redundancije - ako se u nekom trenutku proiriuje mrea. Treba napomenuti
takoe da sve vie ureaja ima mrene portove (prikljunice), pa ako se namjerava umreiti i
tampa, ili neki slian ureaj, potrebno je ostaviti prostor i za takve ureaje. Neizostavno
treba uzeti ureaj koji podrava l00Mbps komunikaciju. Sastoji li se mrea od ureaja koji
imaju l0Mbps kartice, svi je bolje rjeenje jer e biti u stanju prilagoditi se manjoj brzini
9

rada, bez sputanja brzine ostatka mree. Upotrijebite li se hab, brzina rada bit e ograniena
na brzinu najsporijeg spojenog ureaja.

7. UMREAVANJE RAUNARA POD WINDOWSOM

U ovom tekstu bit e pokazano kako spojiti nekoliko raunara u jednostavnu mreu.
Pri tom postupak opisuje umreavanje PC raunara s instaliranim Windowsom 9x/2000/XP.
Iako se pojedini detalji mogu razlikovati u razliitim verzijama Windowsa, moe se rei da se
jednom usvojeno znanje moete upotrijebiti na svim savremenim verzijama. Najvea razlika
je u poveanoj sigurnosti Windowsa 2000 i XP u odnosu na starije verzije. To znai da su na
raspolaganju i vee mogunosti konfigurisanja prava pristupa do pojedinih resursa.
Takoe e biti pokazano kako spojiti tri ili vie raunala u mreu pomou svia ili
haba, te kako spojiti dva raunara upotrebom crossover kabla bez uporabe navedenih ureaja.
7.1. UVODNI POJMOVI
Lokalne mree moemo podijeliti u dvije skupine: ravnopravne mree i
korisnik/posluitelj mree. U ravnopravnim mreama (peer-to-peer) svi su raunari u mrei
ravnopravni i mogu biti i klijenti i posluitelji. U korisnik/posluitelj (client/server) mreama
postoji jedan posluiteljski raunar ili vie njih, koji svima ostalima pruaju svoje resurse na
koritenje. Pod rijeju "resurs" podrazumijeva se npr. disk, folder (direktorij, mapa), tampa i
slino. Primjer ravnopravnih mrea je jednostavna mrea nekoliko Windows 9x/2000/XP
raunara. Najpoznatiji predstavnici korisnik/posluitelj mrea su Microsoft Windows
NT/2000/2003 i Novell NetWare. Za manje mree jednostavnije je i jeftinije postaviti
ravnopravnu mreu.
Veina lokalnih mrea temelji se na Ethernet standardu, pa mnogi pod izrazom
"lokalna mrea" podrazumijevaju Ethernet standard. Brzine prijenosa podataka rasle su od
osnovnog Etherneta (10 Mbit/s), preko tzv. Fast Etherneta (100 Mbit/s) do Gigabit Etherneta
(1000 Mbit/s ili l Gbit/s). Brzina je izraena u bitima (b) u sekundi, a ne u bajtovima (B)
Pravila i konvencije koja se koriste pri razmjeni podataka izmeu raunar nazivaju se
potokolima. U osnovi, protokol je dogovor izmeu sudionika u komunikaciji o tome na koji
e se nain obavljati komunikacija. Povreda protokola moe oteati ili potpuno onemoguiti
komunikaciju.

Auto-sensing ili dual-speed 10/100: Oznaava opremu koja je sposobna komunicirati s obje brzine
na pojedinanim portovima. U praksi ovo znai da brzina na kojoj pojedini prikljuak komunicira
ovisi o maksimalnoj brzini opreme koja se nalazi s druge strane kabla. Praktino, danas sva oprema
spada pod ovu oznaku.
Staokable: Oznaava da se pojedinani svievi ili habovi mogu povezivati. Povezuju se ureaji istog
tipa, koko bi zajedno inili logiku cjelinu.
SNMP: Sirnple Network Management Protocol je poseban standard koji omoguava upravljanje
veine funkcija ureaja izvana i definie podatke koje pojedini ureaj moe dati o svom statusu i
stanju mree na kojoj se nalazi.
Cross-Wired: Ukrteni mreni kabl, koji slui povezivanju dva raunara ili dva svia ili haba.
Razlikuje se od straight kablova, po rasporedu provodnika u konektorima, koji nije isti na obje strane
kabla.
Straight: Mreni kabl zo spajanje raunara na svi odnosno hab. Ne moe se upotrijebiti za spajanje
dva raunara.

10

7.2. TCP/IP PROTOKOL

S velikom popularnou Interneta TCP/IP protokol (zapravo skupina protokola) takoe
je doivio planetarnu rairenost i popularnost. On je danas praktino standardni protokol u
veini mrea u svijetu. S obzirom na sloenost tematike spomenuemo samo ono osnovno to
bi se trebalo znati o TCP/IP protokolu.
TCP/IP koristi 32-bitne IP adrese. Radi lakeg pamenja i rukovanja adresama, one se
prikazuju kao etiri osmobitna broja, npr. 192.168.1.100, pri emu svaki broj ima opseg od 0
do 255. Postoje ogranienja u upotrebi nekih brojeva, a izbjegava se koritenje nula. Takoer,
neke su adrese rezervisane i imaju posebno znaenje. Kada se gradi manja lokalnu mreu,
moe se koristiti bilo koja kombinacija adresa. Ali ako se mrea spajata na Internet, moraju se
koristiti samo adrese koje dodjeljuje meunarodno tijelo koje se brine o dodjeli IP adresa.
Nigdje u meusobno povezanim mreama (pa tako i na Internetu) ne smiju biti dvije stanice
(dva raunara) sa istom IP adresom. Meutim, ak i u mreama koje nisu spojene na Internet
obiaj je da se koriste adrese 192.168.x.y. To je skup adresa rezerviran za privatne mree. U
navedenom broju x je broj mree, a y je broj stanice. Za jednu mreu x je jednak za sve
stanice, a y razliit za svaku stanicu. Tako ako mrea ima npr. tri raunara, njihove adrese
bie npr. 192.168.1.100, 192.168.1.101 i 192.168.1.102. Pri dodjeljivanju brojeva (adresa),
koristi se logika koja se lako pamti. Za manje mree moe se na ovaj nain specificirati adresa
za svaku stanicu. Kod veih mrea (vie desetina raunara) bilo bi teko pamtiti sve adrese, te
se koristi mogunost da server dodjeljuje IP adrese u trenutku prikljuivanja stanice. Taj
mehanizam zove se DHCP (Dynamic Host Configuration Protocol). U tom sluaju na svakoj
radnoj stanici treba u properties-ima od TCP/IP protokola ukljuiti opciju "Obtain an IP
address automatically" (slika 8.), tj. tada se adrese ne specificiraju. Adresa koju je tako
dodijelio server - nije trajna, ve moe imati "rok trajanja" od nekoliko dana ili tjedana. Za
korisnika je cijeli proces nevidljiv i nije bitan za nor malno funkcionisanje mree. Windows
98, 2000 i XP imaju mogunoost automatskog dodjeljivanja IP adrese i bez postojanja DHCP
servera na mrei. Ta se opcija zove IP Auto Configuration.
Vrijednost u polju Subnet mask u veini je sluajeva 255.255.255.0. To znai da e
broadcast poruke odlaziti samo na raunala koja se nalaze u istoj mrei (npr. 192.168.1.y).

Slika 8. Automatsko odreivanje IP adresa (Windows XP)

11

7.3. AKTIVNA OPREMA

Ako postoje samo dva raunara koje koja se ele spojiti mreom, onda ih je mogue
spojiti Crossover DTP kablom. Pri tom je od hardvera potrbna samo po jedna mrena kartica
za svaki raunar. Meutim, ako treba spijiti vie raunara, tada se mora imati hab ili svi, koji
na sebi ima 4, 8, 16 ili vie prikljunih mjesta (portova) u koje se prikljuuju kablovi koji
dolaze s pojedinih mrenih raunara.
Ovi ureaji imaju ulogu pojaavaa signala i prosljeivanja signala s ulaznog porta na
odgovarajui ili na sve ostale portove. Na taj se nain paketi prosljeuju na cijelu mreu.
Svievi ili habovi se mogu spajati kaskadno (u stablo), ali se pritom mora paziti na pravilo da
se izmeu bilo kojih dviju toaka mree ne nalazi vie od etiri svia odnosno haba. U sluaju
prekoraenja toga pravila, u mrei e se dogaati previe kolizija i mrea nee moi raditi.
Na svaki raunar koji treba spojiti u mreu mora se instalirati mrena kartica. Mrena
kartica umee se u slobodan utor na matinoj ploi raunala. Pri tom se moe odabrati kartica
koje se stavlja u ISA ili u PCI utor. ISA je stara i sporija sabirnica, te se stoga ne preporuuje.
Pri nabavci kartica treba paziti da imaju odgovarajue mrene prikljuke (najee UTP), a
ako se mrea eli spajati koaksijalnim kablom potrebno je obezbijediti kartice s takvim
prikljukom.
7.4. INSTALACIJA MREE
Za spajanje n raunara u mreu potrebno je sljedee: n mrenih kartica, n UTP
kablova dovoljne duine s postavljenim konektorima RJ45, minimalno n-portni svi ili hab,
medij (CD-ROM ili disket/-a/-e s driverima (upravljakim programima) za mrene kartice, te
eventualno instalacijski CD-ROM za Windows koji je instaliran na raunaru (ako mrene
komponente nisu instalirane prilikom instalacije OS-a).
Otvore se kuita raunara i paljivo postave kartice u odgovarajue slotove (po jedna
u svaki raunar). Privrste se arafima kao i ostale kartice u raunalu. Spoje se mreni kablovi
(jedna strana ide u svaku mrenu karticu, a druga strana u portove na sviu odnosno habu).
Svi ili hab spoja se na izvor napajanja i ukljuuje se.
Ako se spajaju samo dva raunara (bez svia ili haba) koristi se crossover kabl i
ukljuuje u oba raunara.
Zatim se ukljui svaki raunar i saeka da se podignu sistemi. Nakon toga instaliraju se
mrene kartice. Instalacija se vri na isti nain kao i kod bilo kog drugog ureaja.
Ako je kartica uspjeno instalirana i u Device Manager-u nema sukoba (tj. usklinika),
moe se nastaviti s instalacijom mree. Windows XP predefinie: Client for Microsoft
Network, File and Printer Sharing for Microsoft Networks, QoS Packet Schelduler i
Internet Protocol (TCP/IP) (slika 9.).
Sada je na svakom raunaru potrebno konfigurisati IP adrese. Kod Windowsa XP,
najbolje je postaviti IP AutoConfiguration, odnosno na prozoru Internetnet Protocol (TCP/IP)
Properties, na kartici General odabrati opciju Obtain an IP address automaticaly (slika 8.).
Vano je da svaki raunar ima jedinstveno ime (Computer Name), a da svi raunari
imaju zajedniku radnu grupu (Workgroup). Ovi parametri, ako ve nisu, odreuju se nakon
to klika na dugme Change... na kartici Computer Name prozora System Properties (koji se
otvara izborom opcije Properties sa menija koji se pojavljuje nakon desnog klika na ikonu My
Computer). Otvara se prozor Computer Name Changes gdje se u odgovarajua polja unose
navedeni parametri (slika 10.).

12

Slika 9. Prozor sa osnovnim podacima o lokalnoj mrei

Slika 10. Unos/promjena imena raunara i/ili radne grupe

13

Po zavretku i restartu svih raunara, provjerava se vide li se meusobno. U Control

Panel Prozoru bira se Network and Internet Connections, a zatim ikona Network Connections.
Nakon otvaranja istoimenog prozora, sa desne strane bira se opcija My Network Places iz
okvira Other Places. (Do My Network Places moe se doi i direktno preko ikone na
Desktopu, ako je vidljiva.) Sada se sa desne strane, iz okvira Network Tasks bira View
network computers. Svi umreeni kompjuteri treba da se vide u lijevom dijelu prozora (slika
11.).

Slika 11. Provjera da li se sve stanice (raunari) vide

7.5. DIJELJENJE RESURSA
Na raunaru koji treba pruati drugima neki resurs na uporabu, mora se ukljuiti
sharing diskova (tj. fajlova) i tampaa. Time se omoguva da drugi raunari na mrei
pristupaju disku i tampau na tom raunaru.
Da bi se omoguilo da drugi raunari pristupaju disku odreenog raunara, odnosno
pojedinim folderima na disku u prozoru My Computer ili u Windows Exploreru, desnim
klikom otvora se meni i bira naredba Sharing. U prozoru koji se pojavljuje bira se kartica
Sharing, a zatim u okviru Network sharing and security bira opcija Share this folder on the
network. U polje Share name unosi se naziv pod kojim e korisnici vidjeti dijeljeni disk ili
folder (slika 12.). Nakon ovog postupka do dijeljenog resursa mogue je doi preko My
Network Places.
14

Slika 12. Dijeljenje (sharing) diska ili foldera

Radi jednostavnijeg pristupa mogue je svakom dijeljenom disku ili folderu do kojeg
se pristupa na mrei (tj. nalazi se na drugom raunaru) dodijeliti slovo koje oznaava disk
(npr. Q: moe biti C: disk drugog raunara, a R: moe biti dijeljeni direktorij My Documents
na treem raunaru). Taj postupak naziva se mapiranje. U prozoru (mapi) My Network Places
otvora se raunar do ijih resursa se pristupa, te se desnim klikom na eljeni resurs odabira
Map Network Drive. Zatim se bira eljeno slovo te ukljuuje opciju Reconnect at Logon (slika
13.).To znai da e Windows zapamtiti dodijeljeno slovo tom disku ili folderu, pa e se i
nakon restarta moi pristupati tom resursu preko slova. Po zavretku mapiranja moe se tom
dijeljenom resursu drugog raunara pristupati kao i bilo kojem lokalnom disku (naravno, uz
ogranienja postavljena u Access Control opcijama). Dijeljeni resursi pojavit e se u mapi My
Computer zajedno s ostalim lokalnim diskovnim ureajima.

Slika 13. Mapiranje mrenih resursa

15

7.6. DIJELJENI TAMPA

Zajedniki tampa spaja se na jedan raunar u mrei, a ostali na njega ispisuju putem
mree.
Dijeljenje tampaa slino je dijeljenju diskova i foldera. U mrenim postavkama na
raunaru na koje je prikljuen tampa potrebno je omoguiti dijeljenje tampaa (File and
Print Sharing, opcija I want to be able to allow other to print to my printer). Iz Start menija bira
se Printers and Faxes, te desnim klikom na tampa koji se dijeli iz padajueg menija bira
opcija Sharing. Dalji proces je isti kao kod dijeljenja diska ili foldera. Moe se postaviti i
lozinka akose eli kontrolisati koji korisnici mogu tampati na mrenom tampau.
Da bi se s drugih raunara moglo tampati na mrenom tampau, potrebno je na
svakome od njih instalirati potrebane drajvere.
7.7. E-MAIL PREKO MREE
Outlook Express dolazi kao pratei program Internet Explorera, pa ga veina korisnika
automatski instalira, esto i ne znajui da to ini. No, njegova besplatnost i dostupnost uinile
su ga najrasprostranjenijim e-mail klijentom. Za manje upuenog korisnika i jednostavan alat
kao to je Outlook Express moe predstavljati potekou prilikom poetne instalacije i
konfigurisanja. Stoga slijedi kratko uputstvo o tome kako to uiniti.

Instalacija
Kao to je reeno, prilikom instaliranja Internet Explorera, a to se redovito dogaa
prilikom instaliranja samih Windowsa, instalirae se i Outlook Express. Ako prije prvog
pokretanja Outlook Expressa nije konfigurisano spajanje na Internet, bilo putem modema ili
ISDN-a ili preko lokalne mree, pokretanjem Outlook Express-a, najprije se mora
konfigurirati upravo spajanje na Internet.
Nakon ove konfiguracije, potrebno je unijeti podatke za e-mail. Slijedei nekoliko
jednostavnih koraka te unosom nekoliko informacija korisnik je u stanju itati i slati e~mail.
Outlook Express moe raditi s vie e-mail accounta (e-mail adresa), a podrava i rad s vie
tzv. identiteta. To znai da ako vie osoba dijeli isti raunar i isti Outlook Express, mogue je
za svaku osobu kreirati identitet, a za svaki identitet kreirati i konfigurirati vie e-mail adresa.
Dodavanje novog accounta
Da bi se u Outlook Express-u konfigurisao novi korisniki raun (e-mail ili news
account), korisnik treba znati neophodne informacije koje mu je dodijelio provajder pristupa
servisima na Internetu (ISP - Internet service provider). Uglavnom su to informacije o
korisnikom imenu i lozinki, o pripadajuoj e-mail adresi i o vrsti i nazivima mail i news
posluitelja. Za novi korisniki raun iz menija Tools bira se Accounts. U okviru za dijalog
Internet Accounts u kartici Mail klikom na tipku Add i pokretanjem naredbe Mail pokrenut e
se Internet Connection Wizard, na ije upite treba upisati ili odabrati odgovore.
Korisniki identiteti
Upotreba korisnikih identiteta omoguuje definisanje vie korisnika programa, tako
da je svaki korisnik posve odvojen od drugih. Kada korisnik odabere svoj identitet, program
mu se trenutno prilagodi prema njegovim prije definisanim postavkama za rad s
elektronikom potom (adresar, mape s potom, korisnikove e-mail adrese i ostale korisnike
prilagodbe). Svaki se identitet moe zakljuati lozinkom, no ova lozinka ne uva privatnost
poruka ili sadraj adresara, nego onemoguuje izmjenu ili brisanje identiteta, kao i
neovlateno logiranje.

16

Kreiranje identiteta obavlja se iz izbornika FileIdentitiesAdd New Identity. U okviru

za dijalog New Identity u polje Type your name upisuje se naziv novoga identiteta. Uglavnom
se upisuje ime osobe koja se prijavljuje kao novi identitet. Ako se korisnik eli zatititi od
neovlatenog mijenjanja, brisanja ili prijavljivanja druge osobe pod njegovim identitetom,
moe na svoj identitet postaviti lozinku. Ova lozinka ne zabranjuje pristup bilo kojem
zainteresiranom korisniku raunala da pregleda adresar bilo kojega identiteta. No,
onemoguuje, kako je prethodno reeno, logiranje drugih pod zatienim identitetom, a to,
naravno, ukljuuje i zabranu neovlatena pregleda ili odailjanja pote. Lozinka se postavlja u
okviru za dijalog New Identity tako da se ukljui polje Require a Password. U odgovarajua
polja unese se lozinka i potvrdi pomou dugmeta OK. Nakon potvrde unosa novoga identiteta,
Outlook Express upitat e elimo li odmah raditi s ovim identitetom. Potvrdan odgovor
pokrenut e automatiziranu proceduru oblikovanja identiteta - Internet Connection Wizarda.
Pomou ovoga arobnjaka novi se identitet brzo oblikuje i postavlja u radno stanje.

Slika 14. Kreiranje novog accounta

Identitetima se moe upravljati pomou Identity Managera - procedure koja se pokree
iz menija FileManage Identities. U prozoru Manage Identities pregledan je popis svih
identiteta. Za odabrani identitet mogu se pokrenuti naredbe: brisanja identiteta (Remove),
postavljanja ili izmjene naziva i lozinke (Properties) i proglaavanja nekog identiteta
predefiniranim. Prelazak na rad s drugim identitetom jednostavan je. Dovoljno je iz menija
File pokrenuti naredbu Switch Identity i s popisa odabrati identitet koji treba otvoriti.
Preklapanje identiteta na ovaj nain obavlja se bez zatvaranja programa i bez prekida veze
prema Internetu. eli li se zatvoriti identitet s kojim se radi i istovremeno izai iz programa,
treba iz izbornika File pokrenuti naredbu Exit and Log off Identity.

17

7.8. DIJELJENJE INTERNETA

Najkorisniji servis koji je na raspolaganju korisnicima mrea jest zajedniki pristup
Internetu. Pristup Internetu svakog pojedinanog raunara pomou vlastitog modema vrlo je
neekonomian. Pristupa li mrei preko iste veze vie korisnika, neki od njih preuzimat e
podatke dok drugi rade, pa e iskoritenost veze biti znaajno vea
Nakon konfiguriracije mree, vrijeme je za razmiljanje o nekim dodatnim funkcijama
koje omoguava upravo mreni rad. Dijeljenje tampaa i prostora na raunarima je
jednostavno; dovoljno je na raunaru s kojeg se dijele resursi podesiti to se eli dijeliti i s
kime. Dijeljenje pristupa Internetu neto je kompliciranije podesiti, no moe donijeti
znaajnije utede, pogotovo ako Internetu pristupa vei broj raunala.
Ovdje ne govorimo o zakupljenim vodovima ili pristupu nekim drugim oblikom stalne
veze, nego o dial-up pristupu preko modema ili ISDN adaptera. Sve varijante ovakvog
pristupa funkcioniraju na isti nain: jedna taka na mrei spaja se na Internet pomou
modema ili ISDN pristupa, a svi ostali raunari na mrei koji trebaju pristup Internetu
preusmjeravaju svoj promet preko te pristupne take. Za realizaciju pristupne toke postoji
nekoliko rjeenja: moemo upotrijebiti raunar s ugraenim modemom ili dedicated ureaj
koji e omoguiti uspostavljanje veze kada je ona potrebna. Dedicated ureaji dolaze u
nekoliko slinih varijanti, a uglavnom je rije o kombinaciji ureaja za pristup mrei, te
rutera, no ponekad je u istom ureaju integrisan i svi, ime se dobiva idealno rjeenje za brzo
spajanje nekoliko raunara na Internet.
Bez obzira na izvedbu, zadatak "pristupne take" je viestruk: omoguiti to je mogue
bre spajanje na Internet u trenutku kada to neki raunar na mrei zatrai, osigurati prekid
veze im prestane potreba za komunikacijom s Internetom kako bi se smanjili trokovi
pristupa, ali bitno je i pobrinuti se za sigurnost pristupa mrei, odnosno ne dopustiti pristup
"izvana" raunarima koja se spajaju na Internet, da bi se sprijeili incidenti.
Svi pristupni mehanizmi rade na istom principu detekcije paketa, koji su namijenjeni
"vanjskoj" mrei. Zatrai li neki raunar podatke koji nisu dostupni na lokalnoj mrei,
pristupna taka zapoinje proceduru spajanja na Internet, te nakon uspjenog uspostavljanja
veze preusmjerava promet namijenjen vanjskoj mrei preko sebe. Povratne informacije
takoer dolaze preko pristupne toke, koja ih onda prosljeuje odgovarajuem raunaru.
Najjednostavniji nain za rjeavanje pristupa Internetu je koritenje nekog raunara
koji je spojen u mreu u funkciji posluitelja za pristup. Za to je potrebno osigurati nekoliko
minimalnih zahtjeva. Raunar e morati biti ukljuen cijelo vrijeme dok se eli pristupati
mrei. to se samog pristupa tie, raunar se prvenstveno podesi tako da se s njega direktno
moe spojiti na Internet. Nain pristupa ovisi o tome koristi li se modem ili ISDN adapter, ali
princip je slian. ISDN je bolji za ovakvu primjenu jer je brzina spajanja na mreu znatno
bra, pa e raunari koji se pokuavaju spojiti na mreu morati manje ekati kako bi poeli
primati podatke s vanjske mree.
Nakon to lokalni pristup proradi, korisnik ima mogunost upotrebe zajednikog
pristupa mrei, koji podravaju sve novije verzije Windows operativnog sistema pod opcijom
"Internet Connection Sharing". Ovo rjeenje funkcionie, no uz nekoliko ogranienja, od
kojih je najvee nemogunost detaljne kontrole pristupa za pojedinane raunare u mrei.
Slijedea mogunost je koritenje nekog programa namijenjenog ovoj svrsi. Bez obzira na
koji se program odluujemo, princip je isti: potrebno je na raunar koje e imati funkciju
posluitelja instalirati servis koji se brine o uspostavljanju veze i preusmjeravanju prometa.
Uglavnom je dovoljno podesiti samo korisniko ime, broj telefona, te lozinku kako bi pristup
poeo funkcionirati. Preporuuje se da se podesi i vrijeme nakon kojeg e posluitelj prekinuti
uspostavljenu vezu ako se preko nje ne prenose podaci, to je oznaeno kao "idle time".

18

Cijeli postupak dijeljenja Interneta na navedeni nain u potpunosti je automatizovan u

Windowsu XP. U Control Panelu se najprije bira Network and Internet Connections, a zatim
Network Setup Wizard. Na prva dva prozora samo se klikne se na dugme Next > i pojavljuje se
treii prozor na kojem postoje opcije This computer conects directly to the Internet... koja se
bira ako je u pitanju raunar koji je spojen na Internet i dijelie konekciju sa ostalim
raunarima u mrei; i This computer connects to the Internet trough... koja se bira ako e
raunar imati pristup Internetu preko nekog drugog raunara u mrei (slika 15.).

Slika 15.
Raunar kao pristupna taka nije potpuno fleksibilno rjeenje. Naime, raunari na
kojima korisnici rade esto se "smrzavaju" ili ih nepaljivi korisnici ponekad iskljue, a sve to
ima za posljedicu gubitak pristupa Internetu za sve korisnike mree. Rjeenje ovog problema
su usmjernici, koji omoguavaju istu funkcionalnost kao i raunar, no u dedicated ureaju.
Usmjernik troi mnogo manje energije od raunara. Stoga se jednom konfigurisani usmjernik
najee ostavlja ukljuen, pa korisnici esto zaboravljaju na njega. Konfiguracija se unosi
pomou posebnih programa ili preko web-interfejsa, ovisno o izvedbi ureaja, no postavke su
praktino iste kao one na raunalu-posluitelju. Ovakva rjeenja najee su namijenjena
ISDN nainu pristupa, premda postoje i varijante koje za pristup koriste modem. Preporuuje
se upotreba upravo ovog rjeenja - zbog njegove stabilnosti i jednostavnosti upotrebe.

19