TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

3.4. Sabirnice
U širem smislu sabirnica (engl. bus) je normirana veza za razmjenu
podataka između dvaju ili više uređaja. Prema toj definiciji u sabirnice
se ubrajaju sve veze za razmjenu podataka. Tu pripadaju i sve do sada
opisane norme paralelne i serijske veze, mrežne norme itd. Pojam
sabirnice češće se koristi u užem smislu, tj. normirane veze za razmjenu
podataka unutar računala ili između računala i istodobno više priklju-
čnih uređaja. Ovdje će biti opisane dvije skupine sabirnica s obzirom na
mjesto razmjene podataka.

Slika 3.26. Načelna razlika između izravne i sabirničke veze

Prva su skupina tzv. unutarnje sabirnice koje služe za razmjenu

podataka u računalu. Unutarnje su sabirnice izvedene kao vodovi na
tiskanoj matičnoj ploči računala. Osobna računala građena su tako da
su priključnice unutarnjih sabirnica na koje se mogu priključiti doda-
tni sklopovi (kartice) smještene unutar kućišta računala. Obično su te
priključnice zalemljene za matičnu ploču računala. Za priključak doda-
tnog uređaja na te priključnice potrebno je otvoriti kućište računala.

Druga su skupina tzv. vanjske sabirnice koje služe za razmjenu poda-

taka između računala i vanjskih uređaja. Vodiči vanjskih sabirnica je
najčešće višežilni kabel. Priključnice vanjskih sabirnica izvedene su na
vanjskom dijelu kućišta. Obično su smještene na stražnjoj strani raču-
nala i na njih se može priključiti bez otvaranja računala.

Unutarnje sabirnice

Pojedine sastavne dijelove računala potrebno je spojiti električnim

vodičima u jedinstveni sustav. S obzirom na mnogo sastavnih dijelova
(suvremena osobna računala imaju nekoliko stotina integriranih krugo-
va ili pak desetak integriranih krugova s mnogo izvoda), vrlo je važan
način njihova spajanja. Ako bi se komponente sustava spajale zasebnim
vodičima, broj vodiča bio bi toliki da bi sustav bio praktički neostvariv.
Dijelovi računala su zato spojeni pomoću posebne skupine vodiča koja
III-36
3.4
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

se zove sabirnica. Usporedbe radi, slično se stanje može zamisliti pri

spajanju trošila električne energije. Zamislimo kako bi izgledalo ako bi
svako trošilo bilo spojeno s električnom centralom zasebnim parom
vodiča. Broj vodiča bio bi golem i vjerojatno uopće ne bi bilo moguće
na taj način dovesti električnu energiju do trošila. Umjesto toga trošila
su u sustavu zajedničkih vodiča na koje se po potrebi priključuju. I u
računalu postoji skup vodiča koje nazivamo sabirnice i na koje su spoje-
ni dijelovi sustava. Sabirnice su obično izvedene kao vodiči na površini
tiskane pločice, a spojene su i na priključnice za dodatne sklopove u ra-
čunalu. Za razliku od primjera s trošilima električne energije, sabirnice
ne prenose energiju, nego informacije. S obzirom na vrstu informacija
koje prenose, postoje tri glavne vrste sabirnica.

Podatkovna sabirnica (engl. data bus) jest skup vodiča za prijenos

električnih signala koji predočuju podatke. Broj tih vodiča jednak je
broju bitova koje odjednom može obraditi CPU. Tako npr. 32-bitovna
računala redovito imaju podatkovnu sabirnicu od 32 vodiča.

Adresna sabirnica (engl. adress bus) jest skup vodiča za prijenos

električnih signala koji predočuju adrese, a njihov broj ovisi o građi
računala.

Nadzorno-upravljačka sabirnica (engl. control bus) jest skup vodiča

za prijenos električnih signala koji predočuju nadzorne i upravljačke
signale, a njihov broj i funkcija razlikuju se od računala do računala.

Dodatni sklopovi, koji se naknadno žele ugraditi u računalo, moraju biti

građeni tako da se mogu priključiti na sabirnice u računalu. Dodatni
sklopovi, koji se katkada zovu kartice, građeni su najčešće kao tiskane
pločice sa zalemljenim elektroničkim komponentama i priključnicom
na jednom kraju. Karticu je moguće utaknuti u odgovarajuću priklju-
čnicu koja se nalazi na matičnoj ploči računala (engl. motherboard) i
spojena je sa sabirnicom računala. Zadaća je dodatnih sklopova dodati
računalu mogućnosti koje ono bez tih dodataka nema, npr. priključak
monitora u boji visoke razlučivosti, priključak CD ROM diska i sl. Izbo-
rom dodatnih sklopova svaki korisnik može oblikovati računalo prema
svojim potrebama i željama. Kako bi se izbjeglo da svaki proizvođač
računala ima svoju sabirnicu, što bi usložilo i poskupljivalo izradu
dodatnih sklopova za ta računala, dogovoreno je nekoliko normiranih
unutarnjih sabirnica.

PCI sabirnica

Najrasprostranjenija sabirnica u suvremenim osobnim računalima je

PCI sabirnica (engl. PCI bus, peripheral component interconnect bus).
Opće je namjene i predviđena za priključak različitih dodatnih sklo-
pova (kartica). Norma dopušta najviše 16 priključnih kartica, ali zbog
III-37
3.4
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

ograničenja opterećenja to se u praksi svodi na dvije do tri priklju-

čne kartice. Jedno računalo može imati dvije PCI sabirnice pa je tako
moguće priključiti do šest kartica. PCI podržava priključne sklopove
napona napajanja 3,3 V i 5 V. Priključnice su građene tako da onemogu-
ćavaju priključak neodgovarajuće kartice pa su izbjegnuti kvarovi zbog
zabune.

Ključna komponenta PCI sabirnice jest integrirani sklop koji je spo-

na između procesora i PCI sabirnice. Pri promjeni modela procesora
potrebno je zamijeniti i integrirani sklop, dok sve ostalo sklopovlje
može ostati nepromijenjeno. To znači da je PCI sabirnica neovisna o
procesoru i u načelu se može rabiti s bilo kojim procesorom (za razliku
od mnogih ostalih sabirnica). Takvo odvajanje sabirnice od procesora
omogućava da procesor i sabirnica rade na različitim taktovima. Uz
to PCI može izravno komunicirati s memorijom. Zbog toga što se PCI
sabirnicom ne priključuju dodatni sklopovi izravno na mikroproce-
sor, naziva se međusabirnica (engl. mezzanine bus, intermediate bus,
bridge).

Slika 3.27. PCI sabirnica

odvaja procesor od
dodatnih sklopova

Postoje 32-bitovne (priključnica s 124 kontakata) i 64-bitovne PCI sa-

birnice (priključnica s 188 kontakata). Riječ je o broju bitova podataka
koji se mogu istodobno razmjenjivati. Trenutno se u većini računala rabe
32-bitovne PCI sabirnice. PCI sabirnice mogu raditi s taktom 33 MHz
ili 66 MHz. Većina suvremenih računala rabi PCI sabirnice koje imaju
brzinu prijenosa podataka 133 MBps.

III-38
3.4
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

Slika 3.28. Priključnice

sabirnica na matičnoj ploči
računala (ISA, crna, krajnje
lijeva, jedna; PCI, bijele,
5 komada; AGP, smeđa,
jedna)

Prednosti PCI sabirnice su velika brzina rada, nezavisnost o primije-

njenom procesoru, prilagođenost novim arhitekturama računala (npr.
istodobni rad CPU-a i sabirnice, dijeljenje prekidnih linija), automatska
konfiguracija i dobra definiranost. PCI sabirnica podržava "uključi i
radi" tehnologiju (engl. plug and play, PnP) što je njena važna prednost.

Razvoj PCI sabirnice

PCI normu je prvi puta 1991. godine objavila tvrtka Intel, a uskoro je
osnovana organizacija zadužena za normizaciju u koju su se uključili svi
važniji proizvođači računala. Prva inačica norme PCI 1.0 objavljena je
1992. godine. U travnju 1993. godine objavljena je norma PCI 2.0 koju
su prihvatile mnoge tvrtke. Operacijski sustav Windows 95 podržavao
je PnP tehnologiju pa je to bio dodatni važni razlog za široku primjenu
PCI sabirnica. Ne želeći ponoviti pogrešku IBM-a sa MCA sabirnicom, In-
tel je sva prava vezana uz PCI sabirnicu stavio u javno vlasništvo te se
za korištenje sabirnice ne moraju plaćati nikakve posebne dažbine. PCI
sabirnica je praktično potpuno istisnula iz upotrebe sve ostale unutarnje
sabirnice opće namjene. Norma se i dalje razvija, pa je primjerice PCI
2.2 64-bitovna inačica norme frekvencije takta 66 MHz s maksimalnom
brzinom razmjene podataka 533 MBps. Postoje i brojne druge inačice
PCI sabirnica.

ISA sabirnica

Najrasprostranjenija sabirnica tijekom prvih desetak godina od poja-

ve IBM-ova PC-ja bila je ISA (engl. industry standard architecture).
Uvedena je 1981. godine. Godine 1984. pojavljuje se poboljšana inačica
ISA sabirnice, a ugrađena je u IBM-ov model PC AT. 1987. godine je
IEEE publicirala potpunu ISA normu. Iako je kod suvremenih računala
u potpunosti zamijenjena sa PCI sabirnicom, ponekad se na matičnu
ploču ugrađuje ISA sabirnica s nekoliko priključnica kako bi se mogli
iskoristiti postojeći dodaci (kartice).
III-39
3.4
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

Razvoj sabirnica osobnih računala

Tijekom razvoja računala bilo je više sabirnica koje su postigle veću ili
manju popularnost.

Pojava Intelova mikroprocesora 80386 zahtijevala je novu sabirnicu pa

IBM 1987. godine uvodi sabirnicu pod nazivom MCA (engl. micro channel
architecture) i ugrađuje je u svoja računala serije PS/2 i RS/6000. MCA sa-
birnica nije postigla ni približnu rasprostranjenost ISA sabirnice iz nekoliko
razloga. Prvi je razlog bio da je ugradnja MCA sabirnice bila znatno skuplja
od ugradnje ISA sabirnice, a skuplje su bile i dodatne kartice. Drugi je ra-
zlog nesukladnost MCA sabirnice s ISA sabirnicom pa se ne mogu koristiti
dodatne ISA sukladne kartice. Tvrtka IBM, vlasnik prava na MCA sabirnicu,
zahtijevala je od svakog proizvođača računala s MCA sabirnicom plaćanje
nadoknade što je bio treći važan razlog otpora upotrebi MCA sabirnice.

Devet velikih svjetskih proizvođača informatičke opreme odlučuje 1988.

godine osnovati udruženje sa zadaćom izrade nove sabirničke norme.
Rezultat zajedništva bila je tzv. EISA sabirnica (engl. extended industry
standard architecture) EISA sabirnica pojavila se neposredno nakon poja-
ve MCA sabirnice, a razlog njezinog nastanka bio je dvojak. S jedne strane
MCA sabirnica bila je vlasništvo IBM-a i ostali su korisnici morali plaćati na-
knadu za njezino korištenje, a s druge strane ona nije bila sukladna sa ISA
sabirnicom. Unatoč tome EISA sabirnica nije postigla veću popularnost,
ponajprije zbog znatno veće cijene računala sa EISA sabirnicom u odnosu
na računalo sa ISA sabirnicom, a zatim i zbog pojave PCI sabrinice.

VL sabirnica (engl. VL bus, VLB) jest sabirnica koju je predložilo udruže-

nje VESA (engl. Video equipment standards association) 1992. godine.
Premda je predložena VL sabirnica ponajprije namijenjena spajanju kraj-
njih uređaja za obradu slike (grafičkih kartica), sabirnica je primjenjiva
i za krajnje uređaje druge namjene. Prednosti VL sabirnice su relativno
niska cijena građe sustava i sklopova za proširenje te prilično dobra
određenost VL norme. Glavni nedostatak VL norme je ograničenje koje
je uzrokovano zasnovanošću norme na 80x86 porodici mikroprocesora.
Nestala je pojavom PCI sabirnice.

Osim spomenutih, pojedine tvrtke primjenjuju i druge sabirnice, primje-

rice: SBus (tvrtka Sun), TurboChannel (tvrtka DEC), NuBus i QuickRing
(tvrtka Apple) itd.

AGP sabrinica

AGP sabirnica (engl. accelerated graphics port, advanced graphics port)

je sabirnica ponajprije namijenjena priključku sklopova za prikaz slike
III-40
3.4
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

(grafičkih kartica). Suvremena računala prikazuju sliku velike razluči-

vosti u mnogo boja. Često su te slike i pokretne što sve skupa zahtijeva
veliku brzinu razmjene podataka između računala, grafičke kartice i
monitora. Zahtjevi za protok podataka suvremenih grafičkih karti-
ca velikih mogućnosti (npr. za 3D prikaz) su takvi da bi praktički sav
raspoloživi kapacitet PCI sabirnice bio utrošen na posluživanje grafičke
kartice i time bitno usporio razmjenu podataka s ostalim dodatnim
sklopovima. S druge strane, događalo bi se da se prikaz podataka na
monitoru uspori zbog ograničenja kapaciteta PCI sabirnice. Zbog toga
se računalima dodaje AGP sabirnica koja je onda namijenjena samo
prikazu podataka na monitoru. Računala imaju ugrađenu samo jednu
AGP priključnicu jer redovito imaju samo jednu grafičku karticu.
To je donekle u suprotnosti s osnovnom namjenom sabirnice, a to je
mogućnost istodobnog priključka više sklopova. Kako nema praktične
potrebe za više od jedne grafičke kartice, ugrađuje se samo jedna pri-
ključnica. AGP sabirnica omogućuje brzo čitanje podataka iz memorije
koji ne moraju biti smješteni na uzastopnim memorijskim lokacijama.
Može iskoristiti i dio radne memorije računala (RAM) za potrebe pri-
kaza podataka pa je moguća izrada jeftinih grafičkih kartica bez vlastite
memorije. Za najbolje rezultate potrebno je ipak na grafičku karticu
ugraditi memoriju relativno velikog kapaciteta. Prema potrebi grafička
kartica može za pohranu podataka uz vlastitu memoriju posredstvom
AGP sabirnice rabiti i radnu memoriju računala.

Slika 3.29.
Priključnica AGP
sabirnice (smeđe
boje, lijevo)

Priključnica AGP sabirnice nešto je kraća i redovito drugačije boje (obi-

čno smeđa) od PCI priključnica. AGP je 32-bitovna sabirnica, a postoji
više inačica norme različitih mogućnosti brzine prijenosa podataka:
AGP 1x (264 MBps), AGP 2x (528 MBps), AGP 4x (1 GBps) i AGP 8x
(2 GBps). Očekuje se da će do kraja desetljeća AGP sabirnicu zamijeniti
PCI-Express sabirnica najavljena za 2005. godinu.
III-41
3.4
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

Vanjske sabirnice

Računalo ima mnogo različitih priključnih uređaja koji se nalaze izvan

računala, npr. pisač i skener. Povezivanje takvih uređaja s gledišta kori-
snika mora biti jednostavno i sa što manje veznih žica. Kod suvremenih
računala vanjski se uređaji povezuju s računalom nekom od vanjskih
sabirnica. Ovisno o namjeni, posebice potrebnoj brzini prijenosa poda-
taka, postoji nekoliko rasprostranjenih vanjskih sabirnica.

USB sabirnica

Razvojem računala i računalne tehnologije dodavani su neprestano

novi dodaci i priključci na računalo. Mnogi od tih priključaka su s
računalom spojeni serijski, primjerice tipkovnica, miš, modem itd. Svi
su se ti uređaji redovito priključivali na priključnice na stražnjoj strani
računala, pa je s gledišta korisnika nastao dvojaki problem: ograničeni
broj serijskih vrata i splet kablova. Rješenje je serijska sabirnica. Ona
omogućuje da se na jedan serijski priključak priključuje više uređaja.
Norma USB (engl. universal serial bus) je sabirnička norma kojom se
određuje asinkrono i sinkrono serijsko spajanje računala s priključnim
uređajima. Norma određuje istodobno spajanje do najviše 127 uređaja
s najvećom brzinom prijenosa 12 Mbps (USB 1.1) ili 480 Mbps (USB
2.0). Najveća dopuštena duljina kabela jest 5 metara za jedan segment,
a ukupno je dopušteno 7 segmenata. Moguće je i napajanje vanjskih
uređaja male snage (najveća struja 0,5 A) USB kabelom.

Slika 3.30.
Razgranata USB
struktura

III-42
3.4
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

Važna razlika USB norme i ostalih sabirničkih normi jest u malom

broju vodiča potrebnih za ostvarenje spoja. USB kabel ima samo četiri
vodiča: +Vcc, GND, -SD, +SD (predviđeni radni napon je 3,3 V), pa je
tanak, savitljiv i pogodan za priključenje pomičnih uređaja. Na četve-
rožilni kabel može se priključiti jedan serijski uređaj ili koncentrator
(engl. USB hub). Ako se priključi koncentrator, u njega se tada može
priključiti više serijskih uređaja (ili opet koncentratori). I tada, tom tzv.
razgranatom strukturom, sve do 127 uređaja. Druga važna značajka
USB sabirnice je podrška "uključi i radi" tehnologije (engl. plug and
play, PnP) što bitno olakšava priključak različitih vanjskih uređaja.

Slika 3.31. USB

koncentrator
(engl. USB hub)

USB kabel za priključenje vanjskih uređaja ima na jednom kraju pra-

vokutnu priključnicu tzv. tip A (za računalo), a na drugom kvadratnu
priključnicu tzv. tip B (za vanjski uređaj). Na računalu se obično nalaze
dvije ili četiri USB priključnice tipa A. Postoje i drugačije priključnice
(npr. za digitalne fotoaparate).

Slika 3.32. Priključnice USB Slika 3.33. USB priključnice

sabirnice s USB logotipom

USB je predviđen za spajanje miša, pogonskog mehanizma CD ROM-a,

vanjskog tvrdog diska, skenera, pisača, palice za igru i dr. USB sabirni-
ca je relativno jeftina i kod suvremenih računala najrasprostranjenija
vanjska sabirnica.

III-43
3.4
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

Razvoj USB sabirnice

Razvoj USB norme započeo je na poticaj tvrtke Intel početkom 1993. go-
dine. Prva službena specifikacija USB Rev. 0.99 objavljena je polovicom
1995. godine. Potkraj 1995. godine počinje praktična primjena USB nor-
me. Windows 95 je prvi operacijski sustav koji je imao mogućnost rada
s USB sabirnicom. Prvo računalo koje je imalo tvornički ugrađenu USB
sabirnicu je bilo računalo Macintosh 1999. godine. Inačica norme USB
1.1 objavljena je 1998. godine, a USB 2.0 (Hi-Speed USB) 2000. godine.

IEEE 1394 sabirnica

Norma IEEE 1394, poznata još i pod nazivom FireWire, jest sabirni-
čka norma za serijsko spajanje velikom brzinom prijenosa (engl. high
performance serial bus). Načelna namjena je ista kao i USB norme, ali je
znatno skuplja od nje. Ako računalo ima ugrađenu ovu sabirnicu, obi-
čno ima samo jednu priključnicu. Za priključak više uređaja potrebno
je dodati odgovarajući uređaj izvan računala. Zbog toga ova sabirnica
nije primjerena uporabi s relativno sporim uređajima kao što su to
npr. pisač, miš ili tipkovnica. Jedna od glavnih primjena je povezivanje
računala i uređaja za prijenos video zapisa, primjerice videokamere i
videorekordera.

Slika 3.34.
FireWire
logotip

Slika 3.35.
FireWire
priključnice

Vodič IEEE 1394 norme ima 6 vodiča, a najveća dopuštena duljina

jednog segmenta je 4,5 metara (najviše 16 segmenata). Norma dopušta
priključak najviše 63 uređaja po jednom segmentu. Pomoću odgovara-
jućih uređaja (engl. 1394 bridge) moguće je istodobno ostvariti tisuću
segmenata pa je broj uređaja koji se mogu priključiti praktično neo-
graničen. Za razliku od SCSI sabirnice kod IEEE 1394 sabirnice uređaji
se spajaju u tzv. granatu strukturu, što znači da se svi uređaji spajaju sa
zajedničkim 1394 uređajem.
III-44
3.4
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

Brzina prijenosa podataka je: 100 Mbps, 200 Mbps i 400 Mbps. Ure-
đaji, npr. skener i pisač, mogu međusobno komunicirati izravno, bez
posredovanja računala. IEEE 1394 sabirnica podržava "uključi i radi"
tehnologiju (engl. plug and play, PnP) i dozvoljava uključenje i isklju-
čenje uređaja u radu. Posredstvom priključnog kabela mogu se napajati
vanjski uređaji (do najveće snage 60 W).

Razvoj IEEE 1394 sabirnice

Zbog relativno visoke cijene IEEE 1394 norma je mnogo manje u upo-
trebi od USB norme, a glavna joj je namjena povezivanje uređaja koji
traže veliku brzinu prijenosa, primjerice videodiska, videokamere, RAID
uređaja i sl. Prvi uređaji sukladni normi pojavili su se na tržištu 1995. go-
dine. Prva inačica norme IEEE 1394 poznata je i kao FireWire 400. Novija
inačica norme IEEE 1394b poznata i kao FireWire 800 omogućuje brzine
800 Mbps, 1,6 Gbps i 3,2 Gbps, a najveće dozvoljena dužina kabela je
povećana na 100 metara. Moguća je uporaba optičkog vlakna i Ethernet
mrežnog kabela Cat 5, a prvi su se uređaji pod nazivom FireWire 800
pojavili 2003. godine.

SCSI sabirnica

SCSI (engl. small computer system interface) je dvosmjerna paralelna

sabirnica namijenjena spajanju računala s vanjskim uređajima, primje-
rice neizmjenjivim diskom, magnetskom vrpcom, CD-ROM diskom,
skenerom i dr. Treba uočiti da je SCSI paralelna sabirnica kao što su to
npr. ISA i PCI sabirnica. To znači da se sabirnicom istodobno prenosi
više bitova. Po tome se ona razlikuje od serijskih sabirnica kao što su
npr. USB ili FireWire.

Izvorna SCSI sabirnica naziva se SCSI-1 (odgovarajuće norme su ANSI

X3.131-1986 i ISO/IEC 9316) i 8-bitovna je sabirnica najveće brzine
prijenosa podataka od 1,5 MBps za asinkroni i 4 MBps za sinkroni
prijenos podataka neovisna o procesoru. Ukupno je moguće priključiti
do najviše sedam uređaja na jednu SCSI-1 sabirnicu, ne računajući ra-
čunalo u koje je sklop ugrađen. Sabirnica omogućuje razmjenu podata-
ka između bilo koja dva uređaja (istovremeno mogu komunicirati samo
dva uređaja). Svaki SCSI uređaj ima jedinstvenu adresu (od 0 do 7) koju
je moguće podesiti na samom uređaju. Norma dopušta da svaki SCSI
uređaj sadrži do 8 tzv. logičkih jedinica, a svaka od njih 256 logičkih
podjedinica.

III-45
3.4
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

Podaci između SCSI uređaja putuju spojnim kabelima. Norma pro-

pisuje dva moguća prijenosa. Jeftiniji i jednostavniji je način gdje se
za svaki bit podataka koristi jedan vodič i još jedan zajednički vodič
(engl. single-ended SCSI). Takav je način prijenosa načelno namijenjen
spajanju uređaja koji se nalazi u istom kućištu pa je najveća dopuštena
duljina kabela 6 metara. Skuplji, složeniji i na smetnje manje osjetljiv
je način prijenosa gdje se za svaki bit podataka koriste dva vodiča
(engl. differential SCSI). Najveća je dopuštena duljina kabela pri
takvom prijenosu 25 metara, a namjena je spajanje uređaja smješte-
nih izvan računala. Postoji više vrsta SCSI priključnica (npr. 25, 50,
68 kontakata). Svaki SCSI uređaj ima dva konektora: ulazni i izlazni.
Priključkom kabela na te konektore moguće je priključne uređaje
ulančiti, tj. spojiti ih na zajedničku SCSI sabirnicu. To znači da je na
računalu dovoljna jedna SCSI priključnica, a na svakom uređaju koji
se želi ulančiti dvije priključnice. Vanjski uređaji (pa tako i diskovi)
moraju biti građeni na odgovarajući način kako bi se mogli priključiti
na SCSI sabirnicu.

Slika 3.36.
Povezivanje
uređaja SCSI
sabirnicom
unutar i izvan
računala

Osnovni nedostatak SCSI sabirnice je visoka cijena i složenost

uporabe što je znatno usporilo ugradnju SCSI sabirnice u osobna
računala. SCSI uređaji načelno su skuplji od uređaja građenih prema
drugim normama pa se malokad rabe uz osobna računala. Samo
poneki proizvođači računala, npr. Apple, u svoja računala ugrađuju
SCSI sabirnicu kao standardnu opremu. Kod većine suvremenih
osobnih računala umjesto SCSI sabirnice rabi se ATA/IDE sabirnica
za tvrdi disk i USB i FireWire sabirnica za vanjske uređaje. Najčešća
primjena SCSI sabirnice je kod RAID sustava poslužiteljskih raču-
nala.
III-46
3.4
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

Razvoj SCSI sabirnice

SCSI-1 sabirnica objavljena je 1986. godine i danas je zastarjela i ne rabi

se više. Poboljšana inačica je tzv. SCSI-2 sabirnica iz 1989. godine. Za
razliku od SCSI-1, SCSI-2 sabirnica je 8, 16 i 32-bitovno, povećane brzi-
ne prijenosa podataka (10 MBps za 8-bitovnu i 40 MBps za 32-bitovnu
sabirnicu). Osim neizmjenjivih diskova SCSI-2 omogućuje priključenje i
ostalih uređaja, primjerice CD-ROM diskova, skenera i komunikacijskih
uređaja. SCSI-2 uređaji koji podržavaju maksimalnu brzinu prijenosa po-
dataka zovu se brzi SCSI uređaji (engl. fast SCSI), a uređaji koji podržavaju
16 ili 32-bitovni prijenos široki SCSI uređaji (engl. wide SCSI). Proizvode se
i uređaji koji podržavaju i jedno i drugo. Postoji inačica SCSI-2 dvostru-
ke brzine koja se naziva ultra SCSI. Inačica SCSI-3 norme, objavljena je
1993. godine, unapređenje je SCSI-2 norme. SCSI-3 norma omogućava
priključak do 32 uređaja, podržava prijenos podataka optičkim vlaknima,
dopušta dulje priključne kabele, omogućuje uz paralelni i serijski prije-
nos podataka. Norma se razvija i dalje pa postoje mnoge inačice: SCSI-1,
Fast SCSI, Fast Wide SCSI, Ultra SCSI, Ultra SCSI, Wide Ultra SCSI, Wide
Ultra SCSI, Wide Ultra SCSI, Ultra2 SCSI (1997), Wide Ultra2 SCSI, Ultra3
SCSI ili Ultra160 SCSI (1999), Ultra4 ili Ultra320 SCSI, Ultra-640 (2003),itd.
Primjerice Ultra160 SCSI norma je 16-bitovna, može povezati 16 uređaja
i ima najveću brzinu prijenosa podataka 320 MBps.

SCSI sabirnica podržava "uključi i radi" tehnologiju pod nazivom SCAM

(engl. SCSI configured automatically) što je ekvivalent PnP tehnologiji
USB sabirnce. SCAM bitno olakšava priključak uređaja s gledišta korisnika
jer nisu potrebna podešavanja programa.

III-47
3.4
PRO-MIL