Osnovni pojmovi informacijskih tehnologija - Hardver i softver

Osnovni pojmovi informacijskih tehnologija (IT)

1.1 Hardver i softver

Prvo poznato pomagalo za računanje za koje se pouzdano zna koristilo se prije pet tisuća
godina i naziva se abak (abacus). Na Dalekom istoku se i danas koristi dok su ga u Europi prestajali
koristiti krajem 17. stoljeća uvođenjem arapskih brojeva. Od tada pa do danas računala su prošla dug i
dinamičan put u svom razvoju. Mnogi su se okušali u izradi raznih pomagala (kalkulatora, računala)
koja bi omogućila što jednostavniji, brži i precizniji rad s njima. 1945. godine dovršeno je i pušteno u
rad prvo elektroničko računalo pod nazivom ENIAC.

Za usporedbu s današnjim računalima ENIAC je bio veličine

četiri školske učionice, spor, a danas najjednostavniji kalkulator je brži i većih mogućnosti. Brzim
razvojem tehnologije razvijali su se i pojedini dijelovi računala koji su se u njih ugrađivali (tranzistori,
integrirani krugovi, mikroprocesori) pa su računala postajala sve manja, brža, pouzdanija i snažnija. U
jedinici vremena obrađuju sve veću količinu informacija.
Brzina procesora mjeri se u gigahercima (GHz, 1 GHz = 1000 MHz). Današnja osobna
računala (engl. PC. personal computers) imaju radni takt procesora od nekoliko gigaherca (GHz) dok
je prvi Intelov procesor za PC računala radio brzinom od 4,77 MHz. Ako današnje računalo radi
brzinom od 2,5 GHz znači da je 500 puta brže od prvih modela.

Slika 1 Osobno računalo

Dijelovi računala mogu se podijeliti s obzirom na različita svojstva. Najčešća podjela je na
fizičke dijelove računala – sklopovlje (engl. Hardware) i programe (engl. Software).
a) Fizički dijelove računala – sklopovlje (engl. Hardware) čine svi elektronički, električki i
mehanički dijelovi od kojih je građeno računalo. Tu ubrajamo matičnu ploču, kabele, otpornike,
procesor, kućište, monitor, tipkovnicu, miš,… Dakle, sve ono što vidimo i možemo “dotaknuti”.
b) Programi – programska podrška (engl. Software) su svi programi koji se mogu pokrenuti na
računalu ili su pohranjeni (instalirani) u računalu, a omogućavaju računalu rad. Bez programa
računalo bi bilo nemoćno, potpuno beskorisno. Program je skup naredbi računalu pisanih na
jeziku koje računalo “razumije”. Postupak kojim programe pohranjujemo u računalo nazivamo
instalacija programa. Postupak instalacije programa treba razlikovati od pohrane podataka u
računalo.
Informacijska tehnologija (IT) je tehnologija koja omogućava uporabu računala za obradu
informacija. To je, u biti, tehnologija temeljena na računalima, a namijenjena prikupljanju, obradi,
pohrani, zaštiti i distribuciji informacija.
Osnovni pojmovi informacijskih tehnologija - Vrste i tipovi računala

2 Vrste i tipovi računala

Računala možemo podijeliti s obzirom na različita svojstva. Prema snazi ili moći računanja
računala možemo podijeliti na sljedeće vrste:
1. Velika računala (poglavlje 2.1)1
2. Mrežna računala (poglavlje 2.1.1)
3. Osobna računala (poglavlje 2.2)
4. Prijenosna računala
5. Osobni digitalni pomoćnik2 (poglavlje 2.4)

2.1 Velika računala (engl. Mainframe računalo)

Velika računala (mainframe) su velika računala kako po svojim fizičkim mjerama, snazi (često i
s više procesora), ali i po visokoj cijeni. Uglavnom se koriste u velikim organizacijama, namijenjena su
za izvršavanje zahtjevne i složene obrade podataka. Takva računala rade neprekidno 24 sata dnevno,
odnosno 365 dana godišnje. Da bi se osigurao nesmetan rad takovim računalima, potrebno ih je
smjestiti u posebne prostorije (klimatizirane) s posebnim sustavima sigurnosti (protupožarni, protiv
nestanka električne energije,…). Istovremeno je omogućeno mnogim korisnicima, od nekoliko stotina
do tisuću i više, da u isto vrijeme pristupaju i rade na takvim računalima preko svojih osobnih računala
(terminala). Organizacije koje u svojem poslovanju koriste velika računala su: zavodi za automatsku
obradu podataka, statistički uredi, porezne uprave, bankarske ustanove, osiguravajuće tvrtke, vojne
ustanove, aviokompanije,…

Slika 2 Veliko računalo (eng.Mainframe)

2.1.1 Mrežna računala (engl. Network computer)

Računala se međusobno povezuju u mrežu kako bi međusobno mogla razmjenjivati podatke,
dijeliti zajedničke resurse (pisače, plotere, skenere, …) i istovremeno raditi s istim podacima s više
računala. Ona mogu biti jedan pored drugog, u susjednim prostorijama, u istoj zgradi ili na različitim
krajevima svijeta. Tako povezana računala čine računalnu mrežu, a svako računalo u mreži je mrežno
računalo. Takva računala imaju mali kapacitet radne memorije (RAM-a), mali kapacitet slobodnog
prostora na čvrstom disku i malu procesorsku snagu. Mrežna računala napravljena su prvenstveno za
spajanje na računalnu mrežu - Internet (računalna mreža koju čine milijuni međusobno spojenih
računala) pa iz tog razloga ne moraju biti “snažna”, jer koriste snagu mrežnih servera.
Mrežni serveri (engl. Network Servers) su računala koja upravljaju računalnom mrežom,
pružaju joj podršku i sigurnost. Mrežna računala spojena u računalnu mrežu koriste podatke, softver i
hardver mrežnog računala.

1
do teksta poglavlja dolazi se pritiskom na tipku Ctrl i klikom na numeričku oznaku poglavlja
2
PDA - engl. personal digital assistant
Osnovni pojmovi informacijskih tehnologija - Vrste i tipovi računala

2.2 Osobna računala (engl. Personal Computer - PC)

Ova skupina računala namijenjena jednom korisniku, ima relativno niske cijene te ih mnogi
mogu nabaviti za vlastitu uporabu. Namijenjena su za rješavanje raznovrsnih zadataka kao što su :
obrada teksta, računanje pomoću proračunskih tablica, izrada baza podataka, grafička obrada slike i
zvuka, računalna animacija, … Dovoljno su snažna da se mogu koristiti i za obradu poslovnih podataka
u tvrtkama.
Osobna računala ne zahtijevaju nikakve posebne radne uvjete i mogu se smjestiti gdje god to
korisnik želi. Danas je život gotovo nezamisliv bez osobnih računala u kućnoj uporabi.
Postoje dvije velike skupine osobnih računala prema proizvođačkom standardu: IBM standard i
Apple standard.
Računala proizvedena po ova dva standarda međusobno se razlikuju i po
dijelovima od kojih su sastavljena i po programima koje koriste. Takva računala
nisu kompatibilna (uskladiva) i programi koji se izvode na jednom standardu
računala, ne mogu se izvoditi na drugom. Dijelovi jednog standarda ne se
mogu koristiti na drugom.
Prvo osobno računalo pod nazivom IBM-PC proizvedeno je 1981.
godine u američkoj tvrtki IBM. Danas u svijetu postoji mnogo proizvođača
osobnih računala koji rade po uzoru na IBM. Takova računala nazivamo
kompatibilna (uskladiva) s IBM-ovim standardom. To znači da u IBM PC
Slika 3 PC kompatibilna računala možete umetati hardverske komponente koje su rađene
po IBM PC standardu (procesor, radnu memoriju, tvrdi disk, grafičku karticu,
mrežnu karticu, …) ili raditi s IBM PC kompatibilnim softverom.
Računalo Macintosh, često ga nazivaju i samo “Mac”, proizvod je tvrtke Apple. Macintosh
računala danas zauzimaju samo nekoliko postotaka tržišta, a nekad su bili veliki i jedini konkurent PC-u.
Mac računala najviše koriste dizajneri i kreatori audiovizualnih sadržaja (rad s grafikom, videom,
zvukom, prijelom teksta, ...).

2.3 Prijenosna računala (engl. Laptop, Notebook)

Sam naziv ovih računala govori da su to računala predviđena za prenošenje pa
su zbog toga malih dimenzija (cica. 25x30 cm) i lagana su (oko 3 kg). Kako bi
ih mogli koristiti i na mjestima gdje nije dostupan priključak na električnu mrežu
(autobus, vlak, zrakoplov, park), ili nam električna mreža nije u blizini
(konferencijske dvorane, hoteli, gradilišta i sl.), opremljena su baterijama. Za
razliku od stolnih (DeskTop) PC računala koja u pravilu koriste CRT (Cathode-
Ray Tube) monitore, prijenosna računala koriste LCD (Liquid Crystal Display)
monitore. Po svojim karakteristikama (brzina rada, kapacitet radne memorije,
čvrstog diska,…) u pravilu nisu ništa slabija od stolnih računala. Razlika može
Slika 4 Laptop biti u konfiguraciji stolnog, odnosno prijenosnog računala. Programi koji se
izvršavaju na stolnim računalima mogu se izvršavati i na prijenosnim
računalima.
Mogu se koristiti i isti dodatni uređaji (pisači, modemi, CD/DVD, priključeni monitor, tipkovnica, miš i sl.).
U prijenosna računala, zbog malih dimenzija, ugrađeni su posebni sklopovi što se na kraju odražava na
nešto višoj cijeni od stolnih računala iste konfiguracije.

2.4 Dlanovnik (engl. Handheld, Personal Digital Assistant)

Dlanovnik ili ručno računalo je računalo malih dimenzija tako da ih
pri radu možemo držati u ruci (na dlanu). Komunikacija između
dlanovnika i korisnika najčešće se odvija pomoću pokazivača - olovke
(Stylus), a napajaju se iz punjivih baterija.(akomulatora). Prilikom kupnje
dobiva se i potreban softver za rad s dlanovnikom –operativni sustav
Windows Mobile, Office, Internet Explorer… Rezolucija takovih
dlanovnika iznosi oko 240x320 piksela (točkica).
Imaju ugrađen mikrofon i zvučnik, a s njima se
možemo povezati putem “priključaka” na
samom računalu ili bežično (COM porta, USB-a, IR
DA, Bluetooth-a ili Wlan-a). Slika 5 PDA
PDA (engl. Personal Digital Assistant) ili osobni digitalni pomoćnik je
ručno računalo namijenjeno za obavljanje određenih poslova korisnika kao što
su vođenje adresara, plana obveza, sastanaka, kalendara, priključivanja na
Osnovni pojmovi informacijskih tehnologija - Vrste i tipovi računala

Internet, slanja i primanja elektroničke pošte (e-maila) i sl.

3 Dijelovi osobnog računala

Svako računalo sastavljeno je od tri osnovna sastavna
dijela: središnje jedinice za obradu podataka (engl. CPU),
memorije i ulazno-izlaznih uređaja.
Središnja jedinica za obradu podataka (CPU) upravlja
izvođenjem operacija i izvršava te operacije.
Memorija služi za pohranu programa i podataka.
Ulazni uređaji omogućuju unos podataka u računalo bilo koje
vrste (teksta, slike, zvuka).
Izlazni uređaji omogućuju prijenos obrađenih podataka iz
računala u okolinu.

3.1 CPU
Središnja jedinica za obradu podatka (engl. CPU – Central Processing Unit) je „mozak“
računala i odgovorna je za obradu podataka, prijenos informacija unutar računala i za nadzor rada
računala. Sastoji se od:
 aritmetičko-logičke jedinice
 upravljačko-kontrolne jedinice
Aritmetičko-logička jedinica izvršava osnovne aritmetičke i logičke operacije s podacima (zbrajanje,
oduzimanje, množenje, dijeljenje i uspoređivanje), dok upravljačko-kontrolna jedinica nadgleda rad i
upravlja radom računala.
Najvažnije svojstvo procesora je brzina njegova rada ,odnosno koliko
operacija može obaviti u sekundi. Brzina rada izražava se brzinom takta i
mjeri se u megahercima (MHz) odnosno u gigahercima (GHz; 1 GHz=1000
MHz). Cjelokupni rad računala ovisi o brzini rada procesora. U pravilu, što
procesor ima više GHz-a, to je rad računala brži.
Na sljedećem grafičkom primjeru vidljiv je razvoj procesora prema
povećanju brzine takta od 4.77 MHz 1981. pa sve do 4.2 GHz 2000.
godine.
Osnovni pojmovi informacijskih tehnologija - Vrste i tipovi računala

3.2 Memorija
Memorija elektroničkog računala ima mogućnost pohranjivanja ili čuvanja programa i
podataka. Svaka memorija ima mogućnost pohrane određene količine podataka, a najveća količina
podataka koju može pohraniti naziva se kapacitet memorije. Kapacitet memorije mjeri se brojem
bajtova, odnosno većim jedinicama: kilobajt (KB), megabajt (MB), gigabajt (GB) i terabajt (TB). Manja
jedinica od bajta je bit (engl. Binary digiT), a označava jednu binarnu znamenku (“0” ili “1”). Binarni
broj s osam bitova naziva se bajt (engl. Byte). Bajtom je predstavljen svaki podatak: broj, slovo,
poseban znak.
Međusobni odnos jedinica mjere kapaciteta memorije:

U računalo se ugrađuju dvije vrste memorija: ROM i RAM.

3.2.1 ROM (Read Only Memory – memorija samo za čitanje)

ROM memorija je memorija koja je namijenjena samo za čitanje. Njezin sadržaj upisuje sam
proizvođač, a računalo je može samo čitati. Nestankom električne energije, odnosno gašenjem
računala, sadržaj memorije ne briše se.
Sadržaj ROM memorije vezan je za osnovne instrukcije rada računala prilikom njegova
pokretanja. Računalo na temelju instrukcija iz ROM memorije provjerava ispravnost hardvera,
pojedine vrste ulaznih uređaja, određuje prikaz slova na zaslonu monitora i sl.

3.2.2 RAM (eng.Random Access Memory – memorija sa slučajnim

pristupom)
RAM memorija je radna memorija u koju podatke možemo upisivati i
čitati koliko god puta želimo. Za vrijeme rada računalo u ovu memoriju
pohranjuje trenutne naredbe koje procesor izvršava, podatke s kojima radi i
rezultate izvršenih računskih operacija. Sam naziv memorije – memorija sa
slučajnim pristupom, znači da procesor može sadržaju memorije pristupati
bez unaprijed utvrđenog redoslijeda. Procesor ne mora pretraživati
memoriju svaki puta iznova kako bi došao do podatka koji mu je potreban.
To omogućava brzi rad RAM memoriji. Kapacitet radne memorije važan je
faktor koji određuje brzinu rada računala. Što je veći kapacitet, to računalo
brže radi.
Neki programi ne mogu raditi ako kapacitet RAM memorije nije dovoljno velik.
Nestankom električne energije ili gašenjem računala briše se sadržaj RAM memorije.

3.3 Ulazni uređaji

Ulazni uređaji omogućavaju unos podataka (teksta, slika, zvuka) u računalo. U ulazne uređaje
ubrajamo: tipkovnicu, miš, pomičnu kuglicu (eng.Trackball), skener, osjetilna ploha (eng.Touchpad),
svjetlosnu olovku, igraču palicu (eng.Joystick), digitalnu kameru, mikrofon itd.

3.3.1 Tipkovnica (Keyboard)

Tipkovnica je najčešći i nezamjenjiv ulazni uređaj za unos tekstualnih, brojčanih i grafičkih
informacija u računalo. S računalom se povezuje pomoću kabela, a postoje i bežične tipkovnice koje s
računalom komuniciraju pomoću radiovalova. Tipke na tipkovnici grupirane su u nekoliko dijelova:
 alfanumerički dio – služi za unos slova, brojeva, posebnih znakova
 numerički dio – služi za unos brojeva
 dio s funkcijskim tipkama – tipke kojima se dodjeljuju posebne
zadaće u programima (npr. tipka F1 u programima najčešće
omogućuje korisniku «Pomoć» (engl. Help))
 dio s kursorskim tipka5ma (omogućuju pomak lijevo, gore, dolje i
desno), tipke za brisanje i umetanje znakova, pomicanje po
stranicama (na početak (engl. Home), na kraj (End), stranica gore
Osnovni pojmovi informacijskih tehnologija - Vrste i tipovi računala

(Page Up), stranica dolje (Page Down), …

Pri odabiru tipkovnice potrebno je voditi računa da se radi o kvalitetnijoj tipkovnici kako tijekom rada ne
bi dolazilo do preranog zamora prstiju i zapešća.
NAPOMENA: Najčešći raspored tipaka na tipkovnici naziva se QWERTY (USA) ili QWERTZ (Cro)
prema prvom retku sa tipkama sa slovima. Postoje i tipkovnice sa drugim rasporedim tipaka od kojih je
najpoznatija tzv. Dvorak-ova tipkovnica.

3.3.2 Miš (Mouse)

Uz tipkovnicu najčešće upotrebljavan ulazni uređaj. Zbog svog izgleda (nalik je živom mišu)
dobio je i naziv. Miš se ne koristi za unos teksta, već se koristi kao uređaj koji omogućava pokretanje
pokazivača (najčešće je to oblik strelice) po ekranu. Današnji programi predstavljeni
su uglavnom u obliku grafičkog korisničkog sučelja (engl. Graphical User Interface,
GUI) što znači da se pokazivač miša postavlja na sličicu - ikonu koja predstavlja
određeni program ili naredbu. Pritiskom na tipku miša pokreće se određena
aplikacija ili naredba.
Na gornjoj strani kućišta miša nalaze se tipke (dvije ili tri), a na donjoj strani nalazi
se gumena kuglica koja se pokreće u svim smjerovima.Ona prenosi pokrete
korisnika,a to se odražava pokretanjem pokazivača po ekranu. No, takvi miševi danas sve više
prepuštaju svoje mjesto optičkim i laserskim (omogućavaju visoku preciznost) miševima.