OSNOVNI POJMOVI

Informatika je znanost o uporabi elektroničkih računala u svrhu prikupljanja,

obrade i prijenosa informacija. Ona je vrlo mlada znanost i sve brže se razvija, a
njen utjecaj na ostale znanosti je velik. Temeljni elementi ove definicije su
informacija i elektronička računala koja rade s tim informacijama.

Podatak je niz sačinjen od slova brojki i znakova koji nešto znače, ali ne znamo
što.
Podatak je niz sačinjen od slova brojki i znakova koji nema neko određeno
značenje.
Kada podatak opišemo tako da dobije neki smisao ( određeno značenje) daje nam
informaciju.
Informacija je skup znakova i simbola organiziranih tako da imaju neko puno
značenje za osobu koja ih koristi. Ukratko informacija je podatak koji ima smisao,
neko određeno značenje.

Računalo

- računalo je naprava za automatsku obradu podataka

- računalo je u stanju obraditi vrlo veliku količinu podataka
- podaci za računalo moraju biti u takvom obliku da ih računalo može
razumjeti
- da bi računalo znalo kako obraditi podatke , potrban je program koji će ga
voditi u tome, tj. davati mu upute i naredbe
- računalni program možemo sami napisati ili koristiti neki gotov koji je netko
drugi napisao
- obradom podataka na računalu brže dobivamo korisne informacije od
pretrage i obrade bez njega
- iako može izvršiti složene računske zadatke, računalo ne zna samo upravljati
sobom i brinuti se samo o sebi
- računalo i čovjek međusobno utječu jednona drugo – kažemo da su u
interakciji.

Suvremeno računalo je elektronički, digitalni uređaj za obradu podataka.

Elektronički - U fizičkom smislu, računalo je skup elektroničkih dijelova.

Digitalni - Računalo obrađuje samo numeričke podatke. Sve ostale podatke (slova,
zvukove i slike) računalo zapisuje u obliku brojeva. Sve brojeve računalo zapisuje
u binarnom brojevnom sustavu koristeći samo znamenke 0 i 1.
Automatski – Računalo samo bez ičije pomoći izvršava naredbe koje su mu
zadane.

Programibilan – Naredbe zadane računalu mogu se promijeniti. Računalo se

može programirati za izvršavanje različitih zadataka tako da se promijeni postojeći
program ili upiše novi.

Obrada podataka – Računalo prima podatke, mijenja ih i daje izlazne podatke. Ti

podaci mogu biti različitog oblika: pisane poruke (slova, brojevi i znakovi),
grafički prikazi slike, zvuk, električni signali i slično.

Podaci – Računalo prima podatke, mijenja ih i daje izlazne podatke. Ti podaci

mogu biti različitog oblika: pisane poruke ( slova, brojevi i znakovi) grafički
prikazi, slike, zvuk, električni signali i slično.

Elektroničko računalo je digitalni uređaj.

Sve što ima veze s fizičkim dijelovima računala, taj. Komponente i opremu koji
sačinjavaju računalo, nazivamo strojna oprema računala ( eng. Hardware). Tu
spadaju električki i elektronički sklopovi ugrađeni u računalo (npr. Žice, otpornici,
procesor itd.) kao i veće komponente računala ( npr. Monitor, tipkovnica, kućište
itd.)

Za pravilan i učinkovit rad računala potrebna je i programska oprema (eng.

Software). Programsku opremu čine programi ugrađeni u računalo. Program je
skup naredbi i uputa i bez njega računalo ne bi znalo učiniti ništa korisno.

Program – niz (skup) naredbi i uputa koje točno opisuju što računalo treba
raditi i kako to izvesti.

VRSTE RAČUNALA

Računala se naizgled razlikuju, neka su manja, neka veća, brža, a neka sporija, dok
neka imaju dodatne dijelove za rzliku od drugih. Unatoč tome sve radi kao
 jedinstvena cjelina i na sličan način. No tu ima razlika. Da bi pravilno rukovali
računalom, trebamo poznavati vrste računala i njihove stande.

Riječ računalo izvedena je od engleske riječi computer ( to compute – računati,

computer – naprava za računanje). Značajka računala da može prihvatiti i
izvršavati različite programe, čak više njih istovremeno, čini računalo
najsvestranijim pomagačem čovjeka. A brzina i preciznost kojom izvodi naredbe i
zvučno slikovne ( audio- vizualne) mogućnosti čine ga najsavršenijim alatom koji
je čovjek ikada stvorio. Iako su računala u stanju daleko brže i točnije računati
nego čovjek, mogu izvršavati samo ono za što su programirana. U početku
elektronička računala su bila velika, nespretna za korištenjei vrlo skupa. Rijetko
tko je imao računalo. S pojavom jeftinih računala i smanjenjem njihovih dimenzija
računala postaju dostupna svima.

Po veličini i njihovim mogućnostima računala možemo podijeliti na nekoliko

vrsta:
Mikroračunala, osobna računala, mini računala, velika računala, super računala.

Super računala su tehnološki najnaprednija i spadaju u najbrža računala na

svijetu. Takva računala rabe se za obavljanje vrlo složenih proračuna i simulacija.
Npr. Koriste se u genetičkim istraživanjima ili u složenim predviđanjima
vremenskih promjena, kad za kratko vrijeme treba obraditi veliku količinu
podataka ( i po nekoliko stotina tisuća u sekundi)

Nama su prije svega zanimljiva manja osobna računala dostupna širem krugu
korisnika, koja i mi imamo u informatičkim učionicama.
Vrstu računala namijenjenu osobnoj uporabi korisnika nazivamo osobno računalo
( Personal Computer – PC). Na takvom računalu korisnik može izvoditi

Složene matematičke operacije i rješavati raznovrsne zadatke kao što su obrada

teksta, grafička obrada slike i zvuka, znanstveni proračuni, računalna animacija,
programiranje itd.

VRSTE OSOBNIH RAČUNALA

Pošto nisu sva osobna računala ista, postoji nekoliko podjela po kojima se
međusobno razlikuju.

Podjela prema proizvođačkom standardu

- IBM standard
- Apple standard
 Osobna računala proizvedena po jednom od ova dva standarda međusobno se
razlikuju, kako po dijelovima od kojih su sastavljena tako i po načinu rada, taj.
Programima koji se na njima izvode. Zato kažemo da takva računala međusobno
nisu kompatabilna taj. Nisu međusobno uskladiva. Za korisnike ovih računala to
znači da se programi namijenjeni za jedno od ovih računala to znači da se programi
namijenjeni jednoj vrsti ( standardu) računala ne mogu rabiti na drugoj. To također
znači da se dijelovi proizvedeni za jedno od tih računala ne mogu ugradit
I na drugo. Za razliku od toga, računalabunutar istog standarda međusobno su
kompatabilna.
Postoje i drugi proizvođači računala, koji proizvode po uzoru na IBM, tj. Rade
računala kompatabilna s IBM-ovim standardom. Pošto su kod nas najzastupljenija
IBM kompatabilna osobna računala, uglavnom ćemo opisivati takvu vrstu osobnih
računala.

Osobna računala danas su sve snažnija, pa počinju preuzimati zadaće koje su prije
mogla izvršavati samo velika računala.

1. Podjela po veličini osobnih računala.

- Stolna (Desktop) računala koristimo na radnom stolu

- Prijenosna računala mogu se prenositi jer nisu puno veća od bilježnice A4
formata ( to su Laptop i Notebook računala)
- Ručna računala veličine dlana i džepna računala koja stanu u džep kao npr.
Palmtop, Pocket PC i PDA ( Personal Dana Assistant) računala.

2. Podjela prema proizvođaču procesora

Procesor je dio računala koji vrši obradu podataka i upravlja svim dijelovima
računala.
Dva su glavna proizvođača procesora za IBM kompatabilna osobna računala. To
su američke tvrtke Intel i AMD. Kako ova dva procesora nisu Hardverski
kompatibilna, na matičnu ploču namijenjenu jednom proizvođaču ne možemo
staviti procesor drugoga.

Kako se razvijala tehnologija izrade procesora, tako su oni postajali sve brži i
snažniji. Mogli su obrađivati sve veću količinu informacija u jedinici vremena.
Brzina procesora mjeri se u megahercima (Mhz) ili gigahercima (Ghz,
1Ghz=1024Mhz). Prvi Intelov procesor za PC računala radio je brzinom od 4,77
Mhz. Današnji procesori rade brzinama od nekoliko GHz to znači da su današnja
osobna računala oko 1000 puta brža od prvih modela.
Osim povećanja brzine i snage, za osobna računala je znakovito neprestano
smanjivanje dimenzija. Tako su od stolnih (desktop) računala nastala prenosiva
računala (laptop i notebook). Smanjivanje prenosivih računala nastali su dlanovnici
(palmtop). Pošto su zasloni na ovim računalima
vrlo maleni, pojavio se tzk. Tablet PC. Takvo računalo ima funkcionalnost
prijenosnika i dlanovnika jer ga možemo nositi ali pisati po njemu posebnom
olovkom.

Važna karakteristika suvremenih računala je njihova široka uporabna vrijednost.

Računala se danas ugrađuju u razne druge uređaje, npr. Hladnjake, perilice za
rublje, blagajne, bankomate, automobile itd. Time ti uređaji postaju još bolji jer im
računala poboljšavaju njihove radne sposobnosti.

Uporabom računala u svim granama ljudske djelatnosti ušli smo u

kompjuterizirano ili kako ga neki nazivaju cyber doba. Računalo je postalo
čovjekov najbolji pomoćnik.