TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

3.3. Ulazno-izlazni sklopovi

Zadaća ulazno-izlaznih (engl. input-output), I/O) sklopova jest povezivanje
računala s okolinom. Pod okolinom razumijeva se sve ono što se nalazi
izvan računala. Ulazni sklopovi omogućavaju priključak vanjskih jedinica
pomoću kojih se podaci iz okoline prenose u računalo. Podaci kroz njih
ulaze u računalo pa se takvi sklopovi nazivaju ulaznim sklopovima. Izlazni
sklopovi omogućavaju priključak vanjskih jedinica pomoću kojih se podaci
iz računala predaju okolini. Podaci na taj način izlaze iz računala pa se takvi
sklopovi zovu izlaznim sklopovima. Postoji više načela rada prema kojima
su građeni ulazno-izlazni sklopovi. U ovom će odjeljku biti opisani oni koji
su namijenjeni priključenju samo jednog uređaja na istu priključnicu. Po
tome se ovdje opisani ulazno-izlazni sklopovi razlikuju od ostalih vrsta kod
kojih je moguće više uređaja priključiti na istu priključnicu (npr. USB).

Postoji više ulazno-izlaznih sklopova: sklop za miš, za palicu za igre, za

tipkovnicu itd. Od svih ulazno-izlaznih sklopova dva su za korisnika
posebno zanimljiva. To su paralelni i serijski ulazno-izlazni sklopovi
koji služe za priključenje vanjskih jedinica kao što su to primjerice
pisač, modem i dr.

Paralelna vrata (engl. paralel port)

Paralelna vrata su ulazno-izlazni sklop koji omogućava razmjenu podataka

između računala i okoline, pri čemu se istodobno razmjenjuje više bitova.
Naziv vrata je vrlo prikladan jer je kroz njih računalo povezano s okolinom.
Kod osobnih računala paralelna vrata (engl. parallel port) su građena tako
da mogu odjednom razmjenjivati 8 bitova (jedan bajt). Za svaki od tih
bitova postoji poseban vodič spojen na priključnicu dostupnu korisniku
koja je smještena na stražnjoj strani računala (obično crvene boje). Osim
vodiča koji prenose bajt podataka, postoji još i nekoliko vodiča koji prenose
nadzorne i upravljačke podatke tako da priključnica paralelnih vrata naj-
češće ima 25 priključaka i oznaku DB25 (od engl. data bus 25 lines). Slika
prikazuje DB25 priključnicu paralelnih vrata računala sukladnih IBM-ovu
PC-u (oznake nožica su za mušku priključnicu).

Slika 3.15.
Priključnica
DB25 paralelnih
vrata IBM-ova
PC-a: ženska (na
računalu) i muška
(na kabelu)

III-24
3.3
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

Slika 3.16. Priključnice

DB25 paralelnih vrata

Prednost paralelnih vrata jest brzina prijenosa podataka, tipično 100 Kbps
do 1 Mbps. Jedinica bps označava količinu prenesenih bitova u sekundi
(engl. bits per second). Upotreba paralelnih vrata zahtijeva relativno
mnogo vodiča pomoću kojih se priključuju vanjske jedinice. Tako pri-
mjerice priključak pisača na paralelna vrata zahtijeva priključni kabel
s najmanje 9 vodiča (8 vodiča za podatke i jedan zajednički vodič), a
uglavnom se koristi onaj s 12 do 20 vodiča. Pri priključenju vanjskih
jedinica koje su udaljenije od računala, priključni kabel s mnogo vodiča
je skup i nije praktičan.

Paralelna vrata uglavnom se koriste za priključenje pisača pa se zovu i

vrata pisača (engl. printer port) ili paralelna vrata pisača (engl. paral-
lel printer port). Suvremena računala imaju paralelna vrata sukladna
normi IEEE 1284.

Norma IEEE 1284 je norma za dvosmjerni paralelni prijenos poda-

taka koja objedinjuje i uključuje postojeće starije norme paralelnog
prijenosa podataka i definira nove načine rada. IEEE 1284 norma de-
finira da se nakon uključenja paralelna vrata nalaze u tzv. sukladnom
načinu rada (engl. compatibility mode) u kojem računalo posred-
stvom paralelnih vrata može komunicirati s vanjskim uređajem koji je
građen prema bilo kojoj od starijih normi. Nakon toga razmjenjuju se
podaci između paralelnih vrata računala i priključenog uređaja radi
usklađivanja načina rada. Na taj je način osigurano automatsko konfi-
guriranje načina razmjene podataka. Tijekom rada mogu se mijenjati
načini rada, ako to podržavaju oba priključena uređaja. IEEE 1284
norma definira i značajke spojnog kabela, pa primjerice uz ostalo
zahtijeva: 18-polni oklopljeni kabel i trajni natpis na kabelu IEEE Std
1284-1994 compliant.

III-25
3.3
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

Tablica 3.1. Raspored nožica priključnice DB25 paralelnih vrata prema IEEE 1284
normi

Nožica (DB25) Naziv Smjer Namjena Invertiran

1 nStrobe Izlaz Control-0 Da
2 Data0 Ulaz/Izlaz Data-0 Ne
3 Data1 Ulaz/Izlaz Data-1 Ne
4 Data2 Ulaz/Izlaz Data-2 Ne
5 Data3 Ulaz/Izlaz Data-3 Ne
6 Data4 Ulaz/Izlaz Data-4 Ne
7 Data5 Ulaz/Izlaz Data-5 Ne
8 Data6 Ulaz/Izlaz Data-6 Ne
9 Data7 Ulaz/Izlaz Data-7 Ne
10 nAck Ulaz Status-6 Ne
11 Busy Ulaz Status-7 Da
12 Paper-Out Ulaz Status-5 Ne
13 Select Ulaz Status-4 Ne
14 Linefeed Izlaz Control-1 Da
15 nError Ulaz Status-3 Ne
16 nInitialize Izlaz Control-2 Ne
17 nSelect-Printer Izlaz Control-3 Da
18-25 Ground - - -

Slika 3.17. Raspored nožica priključnice DB25 paralelnih vrata prema IEEE 1284
normi

III-26
3.3
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

Centronics

Jedna od najpoznatijih starijih normi za prijenos podataka posredstvom

paralelnih vrata jest Centronics, nazvana po proizvođaču koji ju je izmi-
slio i prvi primijenio (Centronics Data Computer Corporation). Norma
predviđa osam vodiča za podatke, tri vodiča za glavne nadzorne signale
(engl. strobe, ack i busy), te niz vodiča za pomoćne signale. Norma odre-
đuje ukupno 36 prijenosnih vodiča, ali ih se u praksi malokad koristi više
od 25. Ova se norma uglavnom koristi za spajanje pisača (rjeđe crtala) i
računala. Priključni kabel računala i pisača obično ima na kraju računala
priključnicu DB25, a na kraju pisača Centronics priključnicu. Centronics
nije službena i čvrsto određena norma pa proizvođači na različiti način
primjenjuju nadzorno-upravljačke signale. Razvojem i proizvodnjom
novih vanjskih uređaja javila se potreba za novom normom za paralelni
prijenos podataka. Posebice je to bilo važno kod prijenosnih računala
kod kojih je zbog ograničenog prostora trebalo omogućiti priključak ra-
zličitih vanjskih uređaja normiranim brzim dvosmjernim vratima. Glavni
nedostaci norme Centronics za paralelni prijenos podataka bili su ogra-
ničenje brzine prijenosa na približno 1 Mbps i jednosmjeran prijenos.
Suvremenim laserskim pisačima i pisačima s mlazom tinte, a posebice
GDI pisačima, potreban je mnogo brži prijenos podataka iz računala
nego primjerice matričnim pisačima. Takvi uređaji zahtijevaju ne samo
povećanu brzinu prijenosa, nego i dvosmjerni prijenos podataka kako
bi obavijestili računalo o svom stanju; primjerice pisač može računalo
obavijestiti o nestanku boje, zaglavljivanju papira i sl. Tijekom vremena
razvijene su dvije norme kao rješenje navedenih nedostataka: EPP (engl.
enhanced parallel port) i ECP (engl. extended capabilities port). Kao re-
zultat napora objedinjenja različitih normi u vezi s paralelnim vratima
različite su norme obuhvaćene normom IEEE 1284.

Slika 3.18. Centronics i DB25

priključnice na kabelu za
priključak pisača

Serijska vrata (engl. serial port)

Serijska vrata (engl. serial port) je ulazno-izlazni sklop koji omo-

gućava razmjenu podataka između računala i okoline, pri čemu se
odjednom razmjenjuje jedan bit podataka. Za razmjenu podataka
između računala i okoline posredstvom serijskih vrata dovoljna su tri
vodiča: vodič za slanje podataka, vodič za primanje podataka i zaje-
dnički vodič. Osim tri obvezna voda, serijska vrata imaju i nadzorne
i upravljačke vodove pa se ukupan broj vodiča povećava na 9 (oznaka
III-27
3.3
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

priključnice DB9) ili čak 25 (oznaka priključnice DB25). Priključnica

serijskih vrata lako je dostupna korisniku, a smještena je na stražnjoj
strani računala (obično plave boje). Upravo je mali broj potrebnih
vodiča najveća prednost serijskih vrata pa se vanjski uređaji udaljeniji
od računala (npr. modemska veza), ili oni koji trebaju biti spojeni s
malo vodiča (npr. miš), spajaju serijskim vratima. Prijenos podataka
serijskim vratima u načelu je sporiji nego paralelnim vratima jer se
prenosi bit po bit. Brzina prijenosa podataka serijskim vratima mjeri
se u bps (engl. bits per second).

Serijske norme određuju način spajanja računala s okolinom po-

sredstvom serijskih vrata. Postoji više normi za serijski prijenos po-
dataka (EIA/TIA-232-E, ITU-T V.10, ITU-T V.24, V.28, RS-422,
RS-423), no sve su one potekle i za praktične primjene su sukladne
najstarijoj normi RS-232 C. Kako se kod većine računala i danas kao
norma navodi RS-232 C, opisat ćemo je ovdje pod istim imenom
iako je vrlo vjerojatno da su serijska vrata suvremenog osobnog
računala građena prema nekoj od novijih navedenih normi. Ponekad
se kao naziv za serijska vrata rabe i sljedeće oznake: RS-232, COM1
i COM2.

Slika 3.19.
Priključnica
DB9 serijskih
vrata IBM-ova
PC-a: muška (na
računalu) i ženska
(na kabelu)

Norma EIA/TIA-232-E propisuje prijenos preko 25 vodiča, od čega su

samo 3 vodiča predviđena za prijenos podataka, a svi ostali za nadzor-
ne signale. U praksi se, međutim, malokad koristi više od pet vodiča
za prijenos podataka, a katkad se koriste i samo tri vodiča. Priključci
serijskih vrata izvedeni su na priključnici lako dostupnoj korisniku koja
se nalazi na stražnjoj strani računala, a ima 9 ili 25 priključaka. Norma
se odnosi na razmjenu podataka između dvaju uređaja od kojih je jedan
DTE uređaj (engl. data terminal equipment) npr. računalo, a drugi
DCE uređaj (engl. data circuitterminating equipment, data communi-
cations equipment) npr. modem. DTE su uređaji koji mogu komunicira-
ti, oni su izvor ili odredište podataka. To su računalo, terminal i sl. DCE
su uređaji koji pokreću, održavaju, nadziru i prekidaju komunikaciju.
U takve se uređaje ubrajaju modem, multipleksor i sl. U načelu pro-
izvođač bi trebao navesti u tehničkoj dokumentaciji DTE ili DCE tip
uređaja kako ne bi došlo do zabune.
III-28
3.3
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

Slika 3.20. Priključnice DB9

serijskih vrata

Tablica 3.2. Raspored nožica priključnice DB9 serijskih vrata prema RS 232C normi

Nožica Naziv i oznaka Smjer signala

1 Carrier Detect (CD) DTE ← DCE
2 Received Data (RD) DTE ← DCE
3 Transmitted Data (TD) DTE → DCE
4 Data Terminal Ready (DTR) DTE → DCE
Referentna naponska razina
5 Signal Ground
(zajednički vodič)
6 Data Set Ready (DSR) DTE ← DCE
7 Request To Send (RTS) DTE → DCE DTE → DCE
8 Clear To Send (CTS) DTE ← DCE
9 Ring Indicator (RI) DTE ← DCE

U novije se doba umjesto serijskih vrata za priključivanje različitih ure-

đaja rabi USB vanjska sabirnica, tako da se već proizvode računala koja
uopće nemaju ugrađena serijska vrata.

Serijska razmjena podataka

Pomoću serijskih vrata podaci se mogu razmjenjivati na nekoliko načina.

Potpuni dvosmjerni prijenos ili puni dupleks (engl. full duplex) jest po-
stupak istodobne dvosmjerne razmjene podataka. Kod takvog prijenosa
računalo istodobno i šalje i prima podatke.

Polovični dvosmjerni prijenos ili poludupleks (engl. half duplex) jest

postupak dvosmjerne razmjene podataka, ali ne istodobne. Kod takvog
prijenosa računalo najprije šalje, a zatim prima podatke. U jednom tre-
nutku moguće je ili samo slanje ili samo primanje podataka.
III-29
3.3
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

Jednosmjerni prijenos ili simpleks (engl. simplex) jest postupak jedno-

smjernog slanja podataka.

Serijski je moguće slati podatke asinkrono i sinkrono.

Pod asinkronim serijskim prijenosom podataka razumijeva se serij-

ski prijenos podataka kod kojega se male skupine bitova (redovito osam
bitova ili jedan bajt podataka) prenose u različitim, nepravilnim i nepre-
dvidivim vremenskim razmacima. Prijenos jedne takve skupine bitova
može uslijediti tek nakon što je poslana i u potpunosti prenesena pret-
hodna skupina. Pojednostavljeno se može reći da je asinkroni prijenos
podataka način prijenosa kod kojeg između dva odaslana podatka može
proteći bilo koje vrijeme, za razliku od sinkronog prijenosa kod kojeg je
između dva podatka uvijek propisani vremenski razmak. Uobičajeni sva-
kodnevni razgovor među ljudima je tipičan primjer asinkronog načina
prijenosa kod kojeg poruka može biti poslana i primljena u bilo kojem
trenutku, a vremenski razmaci između poruka su nepravilne duljine.

Sinkroni serijski prijenos podataka je prijenos kod kojega se cijela po-

ruka ili njezin dio, tzv. okvir (engl. frame), šalje bez vremenskog razmaka
između dijelova poruke (npr. znakova). Da bi prijamnik mogao pravilno
odgonetnuti poruku, potrebno je da je vremenski usklađen, tj. sinkroni-
ziran, s predajnikom. Glavna poteškoća sinkronog prijenosa podataka
jest upravo vremenska usklađenost sudionika komunikacije. Vremenska
usklađenost može se osigurati istodobnim slanjem signala usklađenja
ili signala sinkronizacije ili posebnim načinima kodiranja podataka (npr.
NRZI, Manchester i dr.) pri čemu prijamnik može iz primljenog signala
izlučiti signal sinkronizacije. Primjer svakodnevnog sinkronog prijenosa
podataka je primanje radio vijesti koje se daju svaki puni sat. Slušatelj
koji želi čuti vijesti, mora se sinkronizirati (vremenski uskladiti) s radiopo-
stajom i ne može primati vijesti u bilo koje vrijeme. Signal usklađenja je
svjetsko dnevno vrijeme po kojem se ravna i radiopostaja i slušatelj.

Kod sinkronog prijenosa i odašiljač i prijamnik moraju imati vremenski

usklađenu razmjenu podataka, dok to kod asinkronog prijenosa nije po-
trebno. Kod osobnih računala praktično svi uređaji razmjenjuju podatke
asinkronim načinom.

Pri usklađenju asinkrone razmjene podataka važno je odrediti: brzinu pri-

jenosa (npr. 9600 bps), broj bitova podataka (npr. sedam ili osam), pa-
ritet za otkrivanje pogreške nastale pri prijenosu i broj stop bitova (npr.
jedan) . Ako prijamnik i predajnik nisu usklađeni glede navedenih parame-
tara, nije moguća ispravna razmjena podataka. Najčešće se pri prijenosu
podataka koriste kombinacije kodova podataka i bitova za upravljanje pri-
kazane u tablici. Skraćena oznaka sastoji se od tri znaka: prvi znak označa-
va broj bitova podataka, drugi znak označava paritet (bez pariteta: N, parni
paritet: E, neparni paritet: O), a posljednji znak označava broj STOP bitova.
III-30
3.3
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

Oznaka Bit pariteta Start bitova Bitova podataka Stop bitova

8N1 0 (none) 1 D0-D7 (8) 1
7E1 1 (even) 1 D0-D6 (7) 1
7O2 1 (odd) 1 D0-D6 (7) 2

Katkad je potrebno serijskom vezom spojiti dva istovrsna DTE uređaja,

primjerice dva računala. Za to se često koristi nul-modemski kabel koji
spaja dva DTE uređaja i omogućava razmjenu podataka među njima na
kraće razdaljine bez posredstva modema.

Slika 3.21.
Nul modem
kabel

EIA/TIA 232

Norma RS 232 prvi se put pojavila 1962. godine, a u široj je uporabi od

objave inačice RS 232 C 1969. godine. Normu je ustanovila EIA (engl.
Electronic Industry Association). RS u nazivu znači preporučena norma
(engl. recommended standard), a C inačicu norme. Godine 1987. obja-
vljena je EIA 232 D norma koja je, uz ostalo, u nazivu zamijenila RS s EIA
i propisala priključnicu DB25. Godine 1991. objavljena je norma EIA/TIA
232 koja je u naziv uključila i TIA (engl. Telecommunications Industry As-
sociation), promijenila namjenu nožice broj 22 tako da osim zvonjave
može registrirati i druge signale koje šalje telefonska centrala, promije-
nila namjenu nožica broj 1 i 4 i dr. Uz to norma EIA/TIA 232 propisala je
zamjensku 26-polnu priključnicu Alt-A (dvostruko manja od uobičajene
priključnice DB25) i to tako da su na oba kraja spojnog DTE-DCE kabela
jednake muške tzv. Alt-A priključnice.

Priključak za igre (engl. game port)

Jedno od komercijalno zanimljivih područja primjene osobnih raču-

nala su računalne igre. Neka od računala (npr. IBM PC) opremljena su
posebnim priključkom (engl. game port) za dodatke za igre. Na taj se
priključak može priključiti npr. palica za upravljanje (engl. joystick). U
novije se doba rabi USB sabirnica umjesto priključka za igre.
III-31
3.3
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

IrDA (engl. infrared port)

Zbog sve veće popularnosti prijenosnih računala pojavila se potreba za

jednostavnim i praktičnim povezivanjem prijenosnih računala sa stol-
nim računalima i pisačima. Spajanje kabelom je zbog čestog prenošenja
bilo nepraktično pa su razvijene različite bežične tehnike prijenosa
podataka. Jedan od najjeftinijih i najjednostavnijih načina bežične raz-
mjene podataka jest infracrvenom svjetlosti.

IrDA je norma koja propisuje način povezivanja dvaju uređaja serij-

skom vezom infracrvenom svjetlošću valne duljine približno 875 nm.
IrDA sklop je obično ugrađen u uređaj i može ga se prepoznati po ta-
mno crvenom prozorčiću na obodu uređaja. Prodaju se i zasebni IrDA
uređaji koji se priključuju na serijska vrata računala ili u novije doba
na USB sabirnicu, a sastoje se od odašiljačke infracrvene LED diode,
prijamnog fotoelementa i pripadnih sklopova.

Slika 3.22. Povezivanje

dvaju uređaja IrDA
vezom

Pomoću uređaja IrDA ostvaruje se asinkrona polu-dupleks serijska

veza. Početna brzina prijenosa je 9.600 bps, ali se postupkom među-
sobnog usklađivanja uređaja uspostavlja brzina prijenosa od 2.400 bps
do 115,2 Kbps (IrDA 1.0) ili 576 Kbps, 1,152 Mbps i 4,0 Mbps (IrDA
1.1). Najmanja zajamčena udaljenost prijenosa jest 1 metar, a praktično
ostvariva do 2 m. Istodobno je vezu moguće ostvariti samo između
dva uređaja i to tako da među njima postoji optička vidljivost. Najveći
dopušteni kut između usmjerenih osi odašiljača i prijamnika je 300.
Glavne prednosti IrDA sukladnih uređaja su niska cijena, male dimen-
zije i mala potrošnja energije, a glavni nedostaci mali domet i potreba
za optičkom vidljivošću između odašiljača i prijamnika.

Razvoj IrDA

Rad na IrDA normi počeo je polovicom 1993. godine, a prva inačica

norme IrDA 1.0 prihvaćena je 1994. godine. Normu razvija i popularizira
udruga Infrared Data Association (www.irda.org) u koju je učlanjeno više
stotina tvrtki iz cijeloga svijeta.
III-32
3.3
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

Slika 3.23. Položaj uređaja pri povezivanju IrDA vezom

Bluetooth

Bluetooth je industrijska norma za bežičnu mrežu koja rabi radiovalove

male snage, a služi povezivanju računala, računalnih uređaja, mobilnih
telefona, radioaparata, televizora i ostalih elektroničkih uređaja na male
udaljenosti. Namjena Bluetooth tehnologije je dakle sveobuhvatna i
trebala bi omogućiti povezivanje različitih uređaja: od zabavne elek-
tronike do računala. Treba odmah reći da, za razliku od ostalih uređaja
opisanih u ovom poglavlju, Bluetooth omogućuje istodobno poveziva-
nje više uređaja pa zapravo pripada u računalne mreže. Kako je domet i
brzina Bluetoot uređaja premala za praktičnu uporabu kod računalnih
mreža i kako je najčešći slučaj povezivanje samo dvaju uređaja, svrstana
je ovdje uz ostale ulazno-izlazne uređaje slične namjene.

Slika 3.24.
Bluetooth logotip

Snaga odašiljača radiovalova Bluetooth uređaja je približno 1 mW što

ograničava domet na približno 10 metara. Za usporedbu, odašiljač
mobilnog telefona radi približno tisuću puta većom snagom snagom
(1W). Frekvencija Bluetooth radiosignala je u području 2,40 – 2,48 GHz,
što je međunarodnim dogovorom frekvencijsko područje namijenjeno
medicinskim, industrijskim i različitim drugim uređajima za koje nije
potrebna posebna dozvola. Ukupna brzina razmjene podataka za sve
uređaje koji komuniciraju je 1 Mbps. To znači da će kod istodobne
komunikacije više uređaja brzina po jednom uređaju biti manja od
navedene.
III-33
3.3
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

Za razliku od IrDA bežične veze Bluetooth uređaji ne moraju biti me-

đusobno optički vidljivi pa će ostvariti vezu i kad se nalaze u različitim
prostorijama. Istodobno je moguće ostvariti vezu između najmanje dva
i najviše osam uređaja (Bluetooth 1.1). Uspostavljena mreža između
Bluetooth uređaja naziva se engl. piconet ili engl. personal area netwok
(PAN). U praksi se većina veza ostvaruje između samo dvaju uređaja.

Slika 3.25.
Primjena
Bluetooth
tehnologije

Bluetooth s gledišta korisnika ima tri važne pogodnosti:

• veza je bežična, što znači da je za povezivanje dvaju uređaja dovolj-

no te uređaje približiti na propisani domet,
• relativno jeftina tehnologija (u usporedbi s drugim bežičnim mre-
žnim uređajima),
• u većini slučajeve nisu potrebne nikakve radnje ni podešavanja pri
uspostavi veze i prijenosu podataka.
III-34
3.3
PRO-MIL
 TEMELJNA GRAĐA RAČUNALA

Iako Bluetooth tehnologija rabi isto frekvencijsko područje kao i Wi-Fi

i u načelu može poslužiti umrežavanju uređaja, njena je namjena dru-
gačija. Wi-Fi (802.11b, 802.11g) je skuplji, većeg dometa i namijenjen
bežičnom umrežavanju računala. Bluetooth je ponajprije namijenjen
povezivanju nekoliko uređaja (najčešće dva) koji su blizu i koji ne zahti-
jevaju veliku brzinu prijenosa podataka.

Bluetooth tehnologija se trenutno najviše rabi u prijenosnim računa-

lima, ručnim računalima i mobilnim telefonima. Postoje i praktični i
mali USB dodaci (engl. USB Bluetooth dongle) opremljeni Bluetooth
sklopovljem. Ti se dodaci mogu priključiti na USB priključnicu računa-
la koje nije tvornički opremljeno Bluetooth uređajem.

Razvoj Bluetooth tehnologije

Bluetooth tehnologija nazvana je prema Harald Bluetoothu, kralju Dan-

ske koji je vladao oko 900. godine poslije Krista. Ujedinio je Dansku i
dijelove Norveške u jedinstveno kraljevstvo i uveo kršćanstvo. Izborom
tog naziva htjela se istaći važnost tvrtki nordijskih zemalja za razvoj i
primjenu komunikacijskih tehnologija. Bluetooth tehnologiju je počela
razvijati švedska tvrtka Ericsson, a kasnije je nastavila interesna skupina
Bluetooth SIG utemeljena 1999. godine u kojoj su glavnu ulogu ima-
le tvrtke: Sony, Ericsson, IBM, Intel, Nokia i Toshiba. Trenutno je upora-
bi inačica norme Bluetooth 1.1, a u razvoju su inačice 1.2 i 2.0. Toyota
2004 Pirius bio je prvi automobil tvornički opremljen Bluetooth audio
sustavom, tako da korisnik ne mora vaditi mobilni telefon iz džepa da
bi razgovarao.

Skokovita promjena frekvencije Bluetooth tehnologije

Kad se dva ili više Bluetooth uređaja nađu u dometu, u većini slučajeva
započinju međusobnu komunikaciju bez ikakve posebne intervencije
korisnika. Nakon što se "prepoznaju" i "dogovore" uspostavi se među nji-
ma mrežna veza (PAN) i mogu se razmjenjivati podaci. Za pretpostaviti je
da će u budućnosti postojati mnogo uređaja koji će rabiti isto područje
frekvencije kao i Bluetooth uređaji. Primjerice tu frekvenciju rabe uređaji
za daljinsko otvaranje garažnih vrata i mikrovalne pećnice. Kako bi se
izbjeglo međusobno smetanje Bluetooth tehnologija rabi tzv. skokovitu
promjenu frekvencije (engl. spread-spectrum frequency hopping). Raspo-
loživo frekvencijsko područje komunikacije podijeljeno je u 79 kanala.
Nakon uspostave veze Bluetooth uređaji skokovito mijenjaju frekvenciju
tako da neprestano komuniciraju na različitom kanalu. Bluetooth uređaji
promijene kanal 1600 puta u sekundi tako da, ako se i naiđe na područje
koje smeta nekom uređaju, smetnja će trajati samo 0,6 milisekundi što je
za većinu uređaja neprimjetno.
III-35
3.3
PRO-MIL