Professional Documents
Culture Documents
Aleksandar Popovic - Sveti Djavo Raspucin
Aleksandar Popovic - Sveti Djavo Raspucin
ILIODOR: Glumci.
ILIODOR: On ih nema.
HVOSTOV: Ali ni Rusija nema novih svetaca, brate Iliodore. Onda se moraju
izmiljati. Na narod ne ume da se sjedinjuje bez udotvoraca. A gde da ih
ieprkamo kad se nisu rodili.
ILIODOR: Iz naroda, ministre. U narodu ive sveci. Ali, car se, zahvaljujui toj
Nemici, previe otuio od naroda.
ANJA: To se preuveliava.
MITJA: Manus kae: Ja iz daljine vidim dim iznad ivota Anje Virubove.
Nikada je nisam sreo, ali siguran sam da u njoj neto gori. Unutra je bavljenje
jedne ognjene due.
ANJA (Posle munog premiljanja): U redu. Moda greim, ali rei u vam.
Njeno velianstvo carica Aleksandra ima arku elju da se i ja nastanim u
Carskom Selu, nadomak njihovog prebivalita.
MITJA: Konano smo stigli do cilja. Manus vam poruuje da po novac doete u
moju banku.
ANJA: ta kaete?
MITJA (Tiho Anji): Neko nas uhodi. (Glasno) Bila mi je osobita ast, gospoo,
to sam se upoznao s vama.
MITJA: Nita osim vae blagonaklonosti, gospoo. (Ljubi joj ruku) Od danas ja
sam va ponizni sluga. Do skorog vienja. (Brzo odlazi)
HERMOGEN (Prstom je doziva): Da, ti, dete. (Ona kao da ne razume zbog ega
je zovu, neodluno kree. Ostale dame se razilaze) Prii der, prii ovamo da te
pripuitam: jesi li krtena?
KAA (Ljutito odlazi. U odlasku): Ali, ako ga mue uljevi, nek une u lavor
sa slanom vodom, nek ne masira mene.
HVOSTOV: Tako mi boga, doktore, morau to pre da vas najurim odavde, jer
niste na spisku zvanica.
BADMAJEV (U ali mu preti prstom): No, no, ministre. Ako to uinite, onda u
i ja vama uskratiti moje boanske travice koje vam slue za dizanje morala.
HVOSTOV: Anarhista?
njega, nek crkne kad ne valja. Alako preivi ovdanje slavlje, ne gine mu
memljiva samica. (Agenti obaraju teroristu i u bunju lee preko njega. Hvostov
se povije i sa tla kupi anarhistino naoruanje, pa ga trpa u svoju tanu) Dva
revolvera, etiri rune bombe ofanzivke i tri kame. (Odlazi, u odlasku) Ko da je
imao nameru da pobije sve rusko plemstvo, a ne samo imperatora.
polau u mogilu nad kojom Hermogen poje, a Iliodor pripeva. Prisutni metaniu,
zvone zvona. Zatim se svi povlae u stranu. Dolazi Aleksandra u sveanoj odori,
u pratnji Anje i Milice. Kod jezerca se zaustavljaju i pratilje pomau carici da se
obna, da bi se okupala u jezeru. Kaluerice poju. Hermogen blagosilja in
kupanja. Aleksandra izlazi iz jezera, pratilje je briu)
BADMAJEV (Izranja iz iblja): Dii se, gegulo, sad je i nama dozvoljen pristup.
(Iz grmlja izranja Raspuin, sa svih strana nadiru dame, gospoda, kalueri i
kaluerice. Najednom pojavi se Hvostov ispred tri bogalja)
aneoskom svetlu. (Opet osveuje tri ubojaka) Brao i sestre, molimo se svi
zajedno. I sjedinimo se u molitvi za isceljenje ovih predanih bojih sinova nae
ruske zemlje. Svi na kolena i ponavljajte za mnom. (Svi prisutni popadaju na
kolena) Uslii, svee!
HERMOGEN: Ustanite! (Svi se dignu) Boe, neka bude volja tvoja. Bacite
take! (Ubojaci bace take) Zakoraite pomou bojom. (Oni nesigurno
zakorae kao mala deca. agor. Svetina se tiska oko Hermogena, svi se otimaju
da mu celivaju ruku. Crkveni hor kaluera i kaluerica peva u slavu boga.
Hermogen se nekako izvlai iz guve)
HERMOGEN: Iz tebe li, Grigorije, otie taj boanski krik koji e ponovo
uzbuditi duu ruskog naroda?
RASPUIN: Usnio sam spokojstvo, oe, bogu hvala. Ih, nita bez boje pomoi.
RASPUIN: Bez prebijene kopejke u kesi, bogu hvala. Siromah sam, to bih
krio kad se i onako pred bogom nita ne da sakriti. Sve je u njegovoj volji. Ako
mu omilim, bie fajde, ja se nadam.
HERMOGEN: Onda se, bratac, pomeri tamo u stranu, pa se sit naekaj i iei.
HERMOGEN: Ili bi ti, Iliodoko, kao osnovne osobine ruskog naroda naveo
prljavtinu, la, runou i tupost.
ILIODOR (Prilazi Raspuinu): Zna ta, Grigorije, neu da krijem od tebe. Nisi
se svideo arhiepiskopu.
ILIODOR: Eh, Gria, Gria, budalo smetena! Ono pred im bismo mi ustreptali
jeste snaga crne i masne zemlje ruske koja u tebi lei. Nadali smo se da e
MILICA: On mi se smei.
VALJA: To je Egipat.
MILICA: O, predragi knee moj, ljubite li jo svim srcem svojim nau caricu
Aleksandru?
BADMAJEV: Milice!
MILICA: Otvoren ljiljan u zgrenoj aci predznak je velikog oianja kroz krv
i suze.
JUSUPOV: To je na carevi.
LJUSJA: Treba je razbuditi pre nego to nam svima odreda ne izrekne smrt bez
opoziva.
MILICA: Smrt e moja, kae Orlov, preleteti preko svih mrnji i svaa.
Uskoro e za sobom u smrt povui i caricu. (Svi priskoe, pa je drmusaju, maze
i ljube)
SVI: Mila moja. Mila moja. Razbudi se! Vidi li nas? Vrati se.
VALJA (Zajedno s Ljusjom hvata Milicu pod ruke, pa je diu na noge i odvode)
Onamo e, mila moja, moi da prilegne na divanu.
BADMAJEV (Vraa se): Ko li bi to mogao biti u ovaj zao as? (Gleda na sat.
Neke stvari u salonu dovodi u red. Vrata se otvaraju i unutra ulazi Iliodor s
Raspuinom. Badmajev im poletno poe u susret) Kakva ast, brate Iliodore, da
najzad u svome salonu i vas primim. (Rukuju se)
ILIODOR: Al ne nadaj se da je orla zla godina doterala pod tvoj trem, doktore.
ILIODOR: Polako, bratac. Samo polako. Reci prvo bez uvijanja: jesmo li u
nevreme?
ILIODOR: Onda prestani da vrcka i pevucka. Pitao sam te: jesmo li ovde
sami?
BADMAJEV: Do malo pre smo ovde prizivali duhove. Tek za koji tren ste
odocnili.
RASPUIN (im oni odu, brzo iz depa izvadi noi, ice i kanape): U ime
boga, da krenemo u udesa. (Petlja neto po zidovima oko velikih uljanih slika,
na kojima su uglavnom enski aktovi) Kad su se u moje zamice po sibirskim
umama hvatali risovi i divlje make, uhvatie se valjda i fine dame. (Trgne se,
jer uje da neko dolazi)
RASPUIN (Stavi svoje ake na njen veliki dekolte): Pokri te svoje bele dojke
akama, razvratnice!
RASPUIN (Die ogrlicu naspram svetlosti): Mogli bi muici kroz ceo Sibir
osvetliti put ovim tvojim svetlucavim ljunkom, nezasita alo.
RASPUIN (Brzo ogrlicu gurne u svoj dep): Pokaj se. Spasiu te, celivaj me.
MILICA (Zagrli ga i obaspe poljupcima): Smem li? O, sveti ovee. Smem li?
MILICA (I dok ga ona sve strasnije ljubi, on joj skida haljinu): Hristos je u tebi!
Spasilac naih zagubljenih dua!
RASPUIN (Uzme je u naruje): Izgrei do kraja, pa tek onda doi pred boga.
RASPUIN: Zato to uvek staje u grehu na pola puta, to bog ne voli. (On je
naglo iz svoga naruja sputa na sto)
ILIODOR (U grupi koju je ve obuzeo amor, naglo uhvati Kau za ruku i krene
ka Raspuinu): Dozvoli, Grigorije, da pred tebe izvedem kneginju u iju ast se
ove veeri ari francuski ampanjac. (On pred Raspuinom ostavi Kau i povue
se u stranu)
KAA (Uplaeno prua ruku Raspuinu koji je netremice gleda u oi): Kaa
Dolgorukova.
RASPUIN (Rikne): Klekni na kolena kad dolazi pred Raspuina. (Kaa niice
pada na kolena i rukama vrsto obgrli Raspuinove noge, ali se on grubo
oslobaa njenog zagrljaja) Jesu li i ove skaredne slike golih enskinja u tvoju
ast, razvratnice?
RASPUIN: Svi na kolena, rekoh ja vama! Molite se! (Svi padnu na kolena i
mole se, mrmljaju)
MILICA (Iz mrmljanja izae njen apat): Sad sam opustoena. Nemam vie telo.
Ostao mi je samo duh. Ne mogu saekati as kada u carici naoj odneti radosnu
vest da je meu nas stigao spasilac.
ILIODOR (Prilazi Raspuinu): Dii se. (Ovaj kao da ga ne uje. I dalje moli)
Zar ko marvu da te ritam da bi te pokrenuo, ovee? Dii se! (Raspuin i dalje
moli. Iliodor stane grubo da ga rita nogama) Dii se, zadrta gegulo. Ustaj!
RASPUIN (Ko oparen skoi na noge): Ti, bratac Iliodoko, ritnu nogom
udotvorca u guzicu, da ti se to ne osveti.
RASPUIN: Molio sam, brate. Mnogo sam molio i kinjio sebe. Odricao sam se
RASPUIN: I zamice, brate. Zamice. Kanap i ica. Prosta rabota. Nauio sam
to jo onda od oca Hermogena kako se danas stvaraju biblijska uda. On je na
grobu svetog Serafima isceljivao lane bogalje.
ILIODOR: Gde se ti toga seti sad? Da u usta uzima ime oca Hermagena.
Nemoj! Ne sme u drskosti preterati!
ILIODOR (Podie ruku u kojoj dri krst): Svaka natrula karika u lancu
zakljuaka dovodi do raspada itavog kola loe povezanih misli. (Udari
Raspuina krstom u glavu) Utuvi!
ILIODOR: Onima koji imaju previe tvrdu glavu ini se to i cekinom. Ja u sad
poi i ostaviti te ovde da uvrsti njihovu veru u sebe, jer ini se da ti se put ka
dvoru otvara bre nego to smo se mi nadali.
ILIODOR: Ne uznosi se, Grigorije. Rekli smo: sve to ini - ini za veliku i
monu Rusku carevinu. (Zamahne krstom da udari Raspuina u glavu, ali se
ovaj hitro pomeri.) Redovno e mi se javljati i od mene dobijati uputstva ta ti
kad i s kim valja initi. (Prua Raspuinu ruku da je poljubi, ali ovaj kao da to
ne primeuje) ta je? Nee da ljubi?
RASPUIN: Kakvu bi ti, jedan fini i poznat doktor, mogao imati korist od
mene, prostog i neotesanog seljakog udotvorca?
RASPUIN: Gde bi ti tek tako vezao sveca za rogove, opomeni se, grenie!
RASPUIN: Za boga.
PROTOPOPOV: Ali kojeg? Njih je vie. (Dolaze svi ostali iz drugog salona i
okupljaju se oko Raspuina. Svi u rukama dre ampanjske ae ili boce
ampanjca)
RASPUIN: Ako je laka od srne, bra od hrta i okretnija od lasice, traim je.
Dovedite je, da je okadim.
BADMAJEV (Otvara trea vrata salona): E, pa dobie je! (Poziva Cigane kroz
vrata) Ovamo, Marusja! Zasvirajte u ast i slavu udotvorca koji nam je doao
ak iz Sibira. (Ulazi ciganski orkestar predvoen Marusjom. Ulazei, ona igra i,
na zaprepaenje svih, Raspuin joj se odmah pridrui, pa zajedno besomuno
igraju)
JUSUPOV: Mi braa nismo, niti emo ikada biti, jer ja sam plemi, a ti si puk.
Olo.
JUSUPOV (Otimajui se): Prljave svoje ape k sebi, ja sam grof Jusupov!
BADMAJEV: Hteo bih vam biti na usluzi, oe Hermogene, ali uopte ne znam
ta je cilj vae tako iznenadne i nenajavljene vizite.
JUSUPOV (Plane u besnom odlasku): Ako ste vi uz njega, onda ja nisam uz vas.
HERMOGEN (Stavlja ake na ui): Zovni der ti, doktore, tog drnog proroka
ovamo, da mu ja oitam bukvicu.
ILIODOR: Gle, gle, doktore, gde ti sebi oas pripisa ulogu duebrinika i tutora
nad naim sibirskim prorokom.
RASPUIN: Ne mozgajte veito odakle dolazi greh, koliko puta na dan treba
ovek da se moli bogu, koliko mora postiti da bi od sebe otklonio greh. Greite,
ako ve u vama ima greha. Jedino tako moi ete da ga savladate. Dogod greh
budete po tajno nosili u sebi, prikrivali ga postovima, mozganjima i neprestanim
ILIODOR: Ipak e on nama biti od velike koristi, ja u nad njim voditi nadzar.
Dovienja, doktore. (Iliodor ode brzo za Hermogenom, koji je pre njega izleteo
bez pozdrava)
NIKOLAJ (Ulee ljutito): Kao da nama dolazi sva korist od prijatelja. (Za njim
kojem bi, nada se, kao pacov preiveo pobunu. Hej, kukave, re je o sudbini
Romanovih, da li e ostati ili propasti.
NIKOLAJ (Zajeca): aa! Nemoj! Ljudi. Ja sam imperator! Zbog ega? (Rida)
NIKOLAJ: Smiri se, mila moja. Preklinjem te, stiaj se! Srce mi se para kad te
vidim tako uznemirenu. Meni za ljubav.
ALEKSANDRA: Prst boiji je tu umean. Prst boiji! Dok tebe roeni stric
hoe da ubije, dotle ti u kuu strina dovodi novog Hrista. U stvari, njega sam
bog nama alje, da nam pomogne u najkritinijem asu.
NIKOLAJ: Ma je l to mogue? Pitam se? Boe, hvala ti! Mila moja, koji je taj
na spaslilac, reci mi?
RASPUIN: U to sam se uverio, bratac, vie puta. Ima ih i onamo kod nas u
Sibiru, ko na gori lista. Svaki drugi je policajac.
HVOSTOV: Oboavam.
HVOSTOV: Ja sad moram da se pokupim odavde, jer sam nezvani gost. Zna,
sva prava je srea da sam se igrom sluaja zatekao u vrtu kad si ti naao. Sluaj,
HVOSTOV: Duma e proraditi. Bie vie demokratije i nereda. Ali car je zbog
svega toga besan kao kamatski akal. Sprema se da ih sve smeni, pohapsi i
pobije.
ANJA (Ulazi s Aleksandrom i Nikolajem): Ovo vam je, vae velianstvo, taj
sibirski udotvorac Grigorije Raspuin.
RASPUIN: Istina je. Ali ja imam monu snagu za pokajanje. Hristos odavno
gleda u mene. Dabogme, ja jesam prost, i kad pojedem sos, liem tanjir kao pas.
Moda vam to smeta?
ALEKSANDRA: On nam moe biti od velike koristi, mili moj, jer iz njegovih
usta uje se glas potresene ruske zemlje.
NIKOLAJ: Verujem svojoj Aleksandri, proroe jer jedino mi ona uvek sve
iskreno govori, pa ipak bih se i mimo toga rado uverio u tvoju mo, i to iz dva
razloga. Prvo, samo sam sluao o tvojim udima, a uvek je bolje jedanput se
uveriti, nego sto puta uti. I drugo, sin nam je oboleo, uo si.
ALEKSANDRA: uo si, mili moj, kako nam taj sveti ovek zbori jednostavno i
poteno.
NIKOLAJ: On ima bolest koja se zove hemofilija. im se malo udari ili povredi
njemu krv podlije i spopadnu ga nesnosni bolovi s gvozdenim grevima.
NIKOLAJ: ta to govori?!
Samo se ne boj, Aljoa moj, sve e opet da bude dobro. (Aljoa otvara oi i
nasmei se)
NIKOLAJ: Pssst!
RASPUIN: Daj mami drugu ruku, poi emo skupa. (Aljoa drugu ruku daje
Aleksandri i njih troje lagano odlaze. U odlasku) A ti, bauka, veruj odsad u
mo moje molitve, pa e ti sin biti iv i zdrav.
ANJA (Kad ue i pogleda u prazna kolica i cara kako klei i moli, ona se
zabezekne): A gde je Aljoa, vae velianstvo?
NIKOLAJ: Nije ala, mila moja, taj ovek je zbilja svetac. On je na nae oi,
snagom svoje volje, uinio da Aljou prvo popuste bolni grevi, a potom ak i
da ustane.
RASPUIN: Moe to, moe, jer carica mi je i onako rekla da ne smem otii pre
nego to ona doe da se oprostimo, im sredi Aljou.
jednom rukom zadie suknju) Dugo. Jo due... (Kida joj donje rublje i zavlai
joj se izmeu nogu)
ANJA: Mili moj svee, kao da sam sedam puta umirala i iznova se raala. Izala
sam iz sebe, ini mi se. Izgubila sam telo. Ostala mi je samo dua okupana
svetlou. (Ona se sreuje i kupi svoje poderano donje rublje)
RASPUIN: Idi sad po princezice, ali upamti da sav greh iz tebe jo nije
istekao. Ja u se moliti za tebe i za oprotaj, a ti opet doi k meni. (Padne na
kolena i moli se)
ANJA: K tebi, svee? Zasluujem li toliku blagost? (On se i dalje moli. Ona
odlazi. On nastavlja molitvu. Posle malo vremena ona se vraa s etiri princeze,
ali on ne obraa panju, nego se i dalje moli. Princeze ga u udu zbunjeno i
uplaeno gledaju. Konano on ustane i bez rei zuri u njih. Anja se pribere) Ovo
je njeno velilanstvo princeza Olga. (Olga naini kniks) Ovo je njeno
velianstvo princeza Tatjana. (Tatjana naini kniks) Ovo je njeno velianstvo
princeza Marja. (Marja naini kniks) Ovo je njeno velianstvo princeza
Anastasja. (Anastasja naini kniks)
RASPUIN (Ostavlja joj svoje ake na obraze): Zna, moram! (On stane svlaiti
i bacati odelo sa sebe)
MANUS (Seda): Okani se oholosti, svee. Ona se raa u teskobi. To uvek odaje,
MANUS: Sve to ima, ja sam ti dao: ovaj apartman, stvari, ikone, nakit i brdo
novca.
RASPUIN: Ne, oni su nepojamni krci. Za sve molitve, isceljenja i savete, car
mi je jedan jedini put ponudio dvadeset rubalja. (Zacereka se)
RASPUIN: Za koga?
MANUS: Boli mene dupe za ruski narod. (Raspuin skoi na noge) Ne ipaj ko
jarac, nego sedi tu s mirom i sluaj, imamo posetu.
LJUSJA: Je l i on s nama?
MANUS: Zato to uivam da posmatram ljude kako u roku od pet minuta ljube
ono to su pljuvali. A ti mu sad reci ono zbog ega sam te ovamo i pozvao.
Hajde, pevaj, ko na dvoru rovari protiv sveca?
LJUSJA: Od vas samo jedan strasan poljubac, resto je platio Manus. (Raspuin
ga s obe ruke zgrabi za kosu i strasno ga poljubi u usta)
RASPUIN (Poe malo za njom i dobaci): Navrati koji put u moj svet svetih, ja
pred drugima o tvojoj tajni neu eretati. (Najednom zastane i zamisli se)
MANUS: Pazi, svee, za trimera mora biti pojaano uporan zbog tog
njegovog nemakog prezimena.
VALJA: Nemoj biti tako grub, ja zbog tebe stavljam glavu u torbu, policija mi je
veito za petama.
VALJA: Znam, bie veselo. (Odlazi. U odlasku) Javiu ti se sutra, ako osvanem
iva.
RASPUIN (Dolazi uzbuen): Ko je tu bio?
RASPUIN (Stoji nasred salona i zuri u prazninu): avo veruje jedino u novac,
a to ide u moj prilog. Ja mu pokazujem samo iseke iz svoga vlastitog sveta,
odgovaram na glasove koje niko ne uje osim mene i podnosim kazne za krivice
za koje me osim mene samog niko drugi ne krivi. (Na jednom poskoi) Muzika!
Gde je ta muzika? (Iz neke od susednih prostorija u salonu upada muzika,
svirajui. Ispred njih igra Marusja) Marusja, moja kraljice mala, poj svome
svecu! (On je grli i ljubi i ona mu se ne opire) Igraj, lepotice, kao to igra
meseina po Volgi. Danas sam srean. (Marusja igra, a on polazi u drugi kraj, do
drugih vrata, pa ih otvara irom) Ima li u salonu svetih, mojih ljubljenih svetica?
RASPUIN: Doite onda ovamo, duice moje. Doite meni, ali se uvajte da
me ne rasrdite, jer iz mojih oiju sevaju munje.
RASPUIN (Grli ih i ljubi sve redom, u igri oko njih): Istilna je, lepotice moje,
u ljubavi. Tek posle ljubavi sledi boji mir i uznoenje.
RASPUIN: Greh ini onaj, lepotice moje belopute, ko greh trai. Onaj ko kroz
greh prolazi, ne uestvuje u grehu. Igrajte zato sa mnom, nevestice boje, ako
hoete da imate raj u dui. (Svi zaigraju, pa se u igri maze, ljube i vrite od
strasti. U trenutku najveeg orgijanja, u salon kao vihor upadaju Nikolajevi,
Hermogen, Suhomlinov, Iliodor i Jusupov, gurajui ispred sebe Ljusju. Meu
prisutnima nastane pometnja i vriska)
JUSUPOV (Udara ga nogom u stomak): Odsei emo ti glavu, smiri se, skote
razvratni!
ILIODOR: Ostavi ene s mirom i posveti se bogu i Rusiji onako kako sam te ja
uio! Hoe li?
RASPUIN: Hou, nemojte me samo ubiti, brao roena. Preklinjem vas, sva
ste mi rebra polomili, krvca lipti s mene na sve strane.
RASPUIN: Pustite me. Grean sam. I sam vidim. Imam snage za pokajanje.
Kunem vam se bogom jedinim.
HERMOGEN: Hajdemo mi sad ljudi odavde, podavie nas smrad. (Svi pou za
Hermogenom)
RASPUIN (Tetura se): Smetaju narodu da ivi. Kad ponekad ovek malo bolje
razmisli revolucionari i imaju pravo.
LJUSJA: Ako te ko uje, svee, izgubie glavu. Zar ti je ono za nauku bilo
malo?
RASPUIN: Moglo je biti i gore, Ljusja, ali mene nebeska snaga jo nije izdala.
A svako drugi bi na mom mestu izdahnuo od onoliko mukih bubotki i pupela.
RASPUIN (Otvara sva vrata na salonu i urla): Ovamo, stado moje! Ovamo, to
RASPUIN (Stane dame da grli i ljubi): Rane ete mi vi, moje aneoske
neveste, polizati svojim malenim zmijskim jezicima.
VALJA (Zajedno s Irinom nalazi na tlu obeznanjenu Milicu): Aoj, ljudi, gde e
nam dua, kneginja Milica lei na tlu bez svesti.
RASPUIN: Kopaj. Bolje ti nego oni. Ali ja u te voleti ovde pred svima.
(Pokuava da je obljubi) Nek gledaju.
MARUSJA: Ne, bivole! (Panino se otima) Pusti me, idiote! (On ne odustaje.
Zacereka se) E, pustie, kao bela lala. (Potegne no iz nedara i zarije ga
Raspuinu u stomak)
PROTOPOPOV: ta eka, trimeru, prihvataj se! Jer, ako nam svetac otegne
papke, pitanje je nee li na prevrtljivog cara plemstvo uticati da promeni odluku.
(trimer i Protopopov trapavo izmeu sebe diu i nose Raspuina sa scene)
MARUSJA (Kao u agoniji): Moram sve da vam kaem: k njemu sam dola iz
puke radoznalosti, s telom gospodnjim u sebi. I on mi je bestidno namignuo, kao
da je hteo da me upita da li znam ta eli od mene. Saekao me je sam, u
sveanom odelu, uveo me u spavau sobu i usput, skinuo mi haljine sa tela.
Oseala sam na pleima njegov topli, vreli dah. Da li vam je poznat onaj kut kraj
prozora, gde visi neka ikona? Tu me on nagne da kleknem i proaputa na na
uvo: Pomolimo se bogu. Zatim, krgui zubima, upita me: Jesi li se
priestila, kao to sam ti naredio? Posle nekoliko trenutaka, premetnu se on u
ivotinju, prepunu zverske pohote. I ja ga nisam ubila, nisam ga u lice pljunula.
Poslednje ega se seam bilo je to da mi je s tela svukao rublje, zatim sam
izgubila svest. Probudih se i videh gde leim na podu, malaksala i oskrnavljena.
On je stajao nada mnom, bestidno razgolien. Kada vide gde otvorih oi, dobaci
mi uz onaj svoj osmeh, koji je i vama poznat, jednu re koju neu da ponovim.
Ne znam kako je sve dalje teklo, ali ja sam najednom poela da se derem, da
urlam i da se po podu bacakam. Nekoliko osoba utra u sobu; one me iz nje
izvukoe, zgurae niza stepenice i ubacie u jedne koije. Koija me je dugo
nekuda vozio i najzad me upitao kuda da me odveze; nisam znala gde mi je stan,
bila sam zaboravila. Zastali smo kraj jednog fenjera. Tuda nae neki oficir,
oslovi me, a zatim sede uza me i koijau naredi da tera dalje. ta je bilo posle
toga ne mogu da se opominjem. Kada sam se drugog dana probudila, bilo je
vee i ja sam leala na nepoznatom krevetu. On me se nije doticao, dao mi je
aja i spremio mi kupatilo, da se okupam. Sada ja kojekuda lutam, igram, pevam
i premiljam: ta sad? ta e da bude sa mnom? Ja sam verovala u Hrista. Da li
jo verujem u njega? Ne znam. Moda nema spasenja. Svakog dana dolazim u
Raspuinovu kuu da mu igram i pevam, da ga pitam zato je to uradio. Zato je
MILICA: Krajnje sam uniena, grofe. Svesna sam koliko sam oblatila ime
Nikolajevia, zbog toga elim da vam pomognem da tu sramotu bar donekle
otklonimo od Rusije.
MILICA: Svojom nebeskom snagom. (Nasmeje se) Sibirom lutaju hiljade takvih
protuva i razbojnika kao to je Grigorije. To je zlikovac koji se jednom rukom
krsti, a drugom vam stavlja no pod grlo. Nee on mene nikada vie pokolebati.
A nee se ni on sam predomisliti, jer pomno oekuje susret s vaom prelepom
suprugom, grofe.
BADMAJEV: Gospode boe, izgledate, zbilja, kao da su vam sve lae potonule.
BADMAJEV: Izvini me, Suhomlinove, ali ja sam preosetljiv na la. Brat Iliodor
je u drutvu grofa Jusupova upravo izaao iz ovog doma.
HVOSTOV: Moja ena nije traila carsku milost u postelji Grie Raspuina.
SUHOMLINOV (Zaplae, kroz pla): Koliko godina sam predano sluio Rusiji!
I zar mi je za sve to ovo hvala?
BADMAJEV: Ako vam je, generale, za utehu, mogu vam rei da je svetac ovde
u mom salonu pred dvadesetak svedoka javno izjavio sledee: Samo su dve
ene u svetu ukrale moje srce - Anja Virubova i Jekaterina Suhomihova.
HVOSTOV: Ako nemate nita protiv, knee, ja vam stavljam svoje ljude na
uslugu, da vas isprate do eleznike stanice. Tako je car naredio.
BADMAJEV: Vi, ministre, radite protiv dobrog glasa moga salona. Praznite ga
ko maka ambar od mieva.
HVOSTOV: Konano!
ANJA: Je l on ovde?
BADMAJEV: Ni govora.
ANJA: Kako je to mogue? Ili nam je Valja ervinskaja opet doturila psinu.
BADMAJEV: De, de, Anja. Smirite se. Nita mi ne znamo. Prisustvovali smo
sasvim sluajno jednom izuzetnom hapenju. I to je sve. Otac Hermogen i
njegova klika su razbijeni.
HVOSTOV: Da ste stigli samo malo ranije, Anja, prisustvovali biste njihovom
hapenju.
BADMAJEV (Prie Anji, koja jo uvek klei i mrmlja molitvu): Hoe li nam se
dama pridruiti? (Ona ga pogleda, a on joj prui ruku i ona se die na noge)
ANJA: Zbacila sam sa svoje due preteki teret. Ne mogu vam opisati koliko
sam srena.
BADMAJEV: Druge e uhapsiti trei, tree etvrti i tako redom, dok se cela
Rusija ne nae u apsanama.
ANJA: Zar niste sposobni, Hvostove, da svoj pad podnesete s malo vie
dostojanstva?
MITJA (Jo malo gleda u zid, pa najednom krene za Manusom): Ne seam se,
moda i jesam. Ali zato me to pita?
MANUS: Vidi, Mitja, dok stolar strue i delje, dole po tlu padaju uke i trinje.
Zna, hteo bih da kaem, pri svakom stvaralakom radu ima tih otpadaka.
MANUS: ini se, Mitja, da smo mi predano radei dopustili da nam ti otpadi
narastu do brade.
MANUS: Da, u pravu si, Mitja. Temelj je razlokan podzemnim vodama. Natruli
zldovi se krive i klate. Krov je polegao. Svi prozori su polupani, a ulazna vrata
su spala sa arki.
MITJA: Svakog asa sve to moe da nam se srui na glavu i da nas zatrpa.
MITJA: Za pare.
MANUS: Kuda?
MITJA: Ni on nije vie ovo to je nekad bilo. Mila moja, promenjena je ruta.
VALJA: Ovde.
MANUS: Kad?
VALJA: Danas.
VALJA (Poleti za njim): Manus, morate mi rei gde emo se ponovo sresti.
LJUSJA: Pod ovim mutnim ruskim nebom, grofe moj lepi, niko vie nema sna.
ak ni mrtvi. I oni e za koji dan poustajati iz grobova. Dolazi strani sud. A vi
sebi s nekim pobonim mirom prireujete gozbu!
LJUSJA (Skida ensku periku s glave i iz bluze vadi vetake dojke. Vide mu se
muka maljava prsa): Idem napolje, grofe. Petrograd je sav u magli. Bar se neu
videti. (U odlasku) Zbogom zauvek.
JUSUPOV: Ne, nisam nita, uinilo ti se, ali hteo sam. Da li da pozovem Cigane
i Marusju? (On naglo ustane)
ILIODOR: Ne bi bilo loe. I mene gui ova tiina. (Jusupov poe) Stani! Hou
da se poljubimo. (Jedan drugome polete u zagrljaj i poljube se, kratko i odseno,
po vojniki)
RASPUIN: Hou, ako mi Marusja kae. Nju ja sluam. Sluam je kad peva.
Sluam je kad pevari. Kad se moli bogu u postelji. Sluam je kad die u snu. A
najvie volim da joj prislonim glavu na njene miriljave grudi i da sluam kako
joj kuca njeno vatreno cigansko srce. (Iznenada utine Jusupova za bok a ovaj
uplaeno odskoi) to se tako trza, bratac, na svaki dodir, kao da ti je neista
savest?
JUSUPOV: Nakapaj.
RASPUIN: Isplazi se. (Jusupov se isplazi i Raspuin mu iz boice kapa
tenost) Ovako bih ja tebe, grofiu, mogao i otrovati, da ne trepne! (Cereka se)
Al neu ja tebe ovakvog, uivaj. Ko od ale e ti svi bolovi oas iileti.
RASPUIN: Dosta je meni kad moja mala kraljica pevucka. (Marusja sve
vreme uz tihu pratnju pevui romanse) A ti doi ovamo k meni. (Jusupov mu
prie) Sedni mi na kolena. (Jusupov se premilja) No, sedni. ega se boji?
Cuckanja? Il se sea onoga kad sam ti pred svima akirice smicao s guzice.
(Zacereka se)
JUSUPOV: Sad znam da ti nisi zlonameran, svee, sve to radi - ini od srca.
RASPUIN: Nemoj, nemoj! I bog zna da sam grean. Istina je, volim ti, grofiu
moj, enske najvie na svetu. Mnogo ih privoljevam!
JUSUPOV: Sluao sam o njemu. I verovatno smo nekad negde bili zajedno.
RASPUIN: Nalij, boga radi. (Jusupov sipa i brzo mu dodaje au, a ovaj je
iskapi naduak) I reci mi zato tvoja Irika ne dolazi?
JUSUPOV: ta ti je?
JUSUPOV (Naliva mu au): Drmni jo jednu au, proteraj taj gare kroz
odak.
RASPUIN (Proba da pije i zagrcne se. Stalno podriguje, a bale i suze mu sve
ee teku): Ne pomae, grofe. Neto me pee. tipa. Kao da sam izgoreo.
RASPUIN (Grca): Ona, ona! Nju ja vrebam ko to vreba kobac pile. Igraj.
Kraljice moja malena. Igraj ko golubije perce na vetru. Igraj. (Marusja zaigra uz
tihu muziku. Raspuin se uasno mui, ali jo uvek sedi)
pucnja. (Upali se polijelej, Raspuin krvav, izbekeljen i balav stoji ko kip iza
Jusupova)
JUSUPOV (Naglo se okrene i u strahu sa obe ruke grubo gurne Raspuina i ovaj
se stropota kao klada): Sotono! (Cigani udare u lelek i vrisku) Mir! Ostanite tu
gde ste! (Marusja se zatri i klekne pored Raspuina)
ILIODOR (Klekne i pipa, muva Raspuina): Ovo je agonija. ivee jo minutdva (Jusupov vue Iliodora od Raspuina) ta ti je, grofe?
JUSUPOV: Nita, poi po vreu u kojoj emo ga odneti i baciti u Nevu, pod led.
(Iliodor brzo odlazi)
MARUSJA (Opet se zatri i klekne kod Raspuina): Gria moj. Zar ti, svetac, da
otegne papke? Zar i ti, moj delat, da nae moga delata. (Najednom uplaeno
odskoi) Grofe, pa on se die! Ovaplotio se!
JUSUPOV: Gria je zaista svetac. Nije hteo da umre. Dva arera metaka sam
mu upucao u srce, a on se nije preturio, nego je mirno, sve nogu pred nogu,
otiao kod carice.
BADMAJEV: Nije, pope. Iupaj mi jezik i ponesi ga sa sobom kao zalog moga
utanja.
BADMAJEV (Kiselo se nasmei): Gde bi ti, pope, iz prazne rupe blago vadio.
(Uzima muemu i umotava Raspuina) Nema u mene ni due, ni radosti, pope.
Svi moji osmesi su uplji. No, nije muva k muvi na paukovoj mrei u goste
dola, pope, nego me je onde sudba sastavila, ko nas dvoje.
ILIODOR: Ko su ovi?
ILIODOR: Onda da idemo na svoj veiti san onamo gde nas niko ne zna.
(Prilazi blokiranom Jusupovu, hvata ga pod ruku i vue) Hajdemo, grofe.
KLIMOV: Raspuin?
ALEKSANDRA: Preklinjem vas, dau vam sav svoj skupoceni nakit, samo ga
spasite. Ja sam njegova boija nevesta. Ako oskrnavite moti sveca, bog e vas
sve kazniti za taj zloin. Anja! (Anja brzo dotri)
NIKOLAJ: Vi ne zamerate.
NIKOLAJ: Sad ete ga spaliti kao kunu mrcinu, a mi smo se toliko starali o
njemu, kapetane. On je to po svemu i zasluio, verujte mi. Bio je zaista sveti
ovek. Hoete li kafu?
NIKOLAJ (Ustaje i polazi na drugu stranu): Nisam u moi, inae vam ne bih
oprostio.
KISELJEV: Hajde, vojnici, diite ga gone na vrh lomae. (Vojska die sanduk
na vrh lomae) Da palimo, kapetane?
NIKOLAJ (Sustigne je i zagrli): Kuda si iz kue naumila tako gola, mila moja.
Nazepe.