Uvod

Opseg
Mahabharata je vjerojatno najvei ep u svjetskoj knjievnosti. Po predaji
obuhvaa sto tisua loka odnosno dvostiha od po tridesetdva sloga. Ustvari,
predajom su se kroz tisuljea oblikovale dvije okvirne recenzije sanskrtskog
teksta u Indiji: sjeverna od 82 tisue loka i juna od 95,6 tisua loka. U kritiko
su izdanje ule od toga 73,9 tisue loka. Tih je, dakle, 147,8 tisua stihova
desetak puta vie od 15.700 heksametara Iliade ili preko dvanaest puta vie od
12.100 heksametara Odysseije koji su po duini usporedivi sa estnaestercem
loke.
Sadraj
Jezgru Mahabharate tvori pria o sukobu oko nasljedstva izmeu dviju grana
plemena Kuru.
1. knjiga: Knjiga o poetku: Sinovi starijeg brata Dhrtaratre ele naslijediti
kraljevstvo po ocu koji vlada u gradu Hastinapuri na Gangi. Takmaci su im sinovi
mlaeg brata Pandua koji je prvi vladao Hastinapurom jer je Dhrtaratra bio
slijep, ali je prvi i umro. Panduove sinove poalju u dalek dvor gdje su im bratii
eljeli podmetnuti poar, ali oni izbjegnu klopci. Neko se vrijeme skrivaju, a onda
stjeu na dvoru kralja susjednoga plemena Panala, Drupade, u gradu Kampilyi
uz Gangu, kraljevu ker na natjecanju za enu. Njome se uz neobina
objanjenja eni sve petoro brae. Poto su oni tako stekli Drupadu za saveznika,
Dhrtaratra odluuje podijeliti kraljevstvo Kurua izmeu svojih stotinu sinova na
elu s najstarijim, Duryodhanom, koji e ostati u Hastinapuri, i petorice
Panduovih sinova na elu s najstarijim, Yudhithirom, koji e dobiti podruje oko
Yamune, nasuprot Hastinapuri na Gangi. Tu Panduovi sinovi izgrade prijestolnicu
Indraprasthu. Pomae im Krina, brati Pandava, sinova Panduovih, i Kaurava,
sinova Dhrtaratrinih. On je iz treeg plemena Yadava ili Vrnija koje je kralj
Magadhe arasamdha istjerao iz Mathure na Yamuni, nasuprot Kampilyi na
Gangi, te su se preselili u Dvaraku na Kathiawaru. U etverokutu spomenutih
prijestolnica postoje naslutljivi "geopolitiki interesi". Jedan od Pandava, Aruna,
dobiva i Krininu sestru Subhadru za enu.
2. knjiga: Knjiga o sabornici: Poto Yudhithira primi sveano kraljevsko
posveenje u Indraprasthi, prije kojega su se Pandave morali iskazati ratnikim
uspjesima na sve etiri strane svijeta i na poticaj Krinin svladati arasamdhu u
dvoboju, pozivaju ih bratii Kaurave u Hastinapuru. Tu im prireuju kockarsko
1

natjecanje pri kojemu Yudhithira zbog prijevare prokocka kraljevstvo i mora po

dogovoru otii s braom i enom Draupadi, Draupadinom keri, u progonstvo u
umu na dvanaest godina, a trinaestu moraju provesti meu ljudima, ali
neprepoznati ako ne ele ponoviti progonstvo.
3. knjiga: Knjiga o umi: Braa doivljuju neobine pustolovine u umi,
osobito veliki strijelac Aruna, snani Bhima i mudri Yudhithira.
4. knjiga: Knjiga o Virati: Trinaestu godinu Pandave provode s Draupadi
prerueni sluei kralja Matsya Viratu u njegovoj prijestolnici Upaplavyi. Na
isteku godine zadue kralja junatvom kojim su mu spasili stada od susjednih
Kurua i Trigarta. Time stjeu novog saveznika, Viratina se ki udaje za Arunina
sina od Subhadre Abhimunyua.
5. knjiga: Knjiga o pripravama: Pandave u dogovoru sa saveznicima po
isteku trinaeste godine zatrae od Kaurava svoju polovinu kraljevstva ili bar
pet sela. Kao posrednik zastupa ih u Hastinapuri Krina. Duryodhana, sada
Dhrtaratrin prijestolonasljednik, odbija, meutim, da im ita ustupi. Obje strane
skupljaju saveznike i kreu na bojno polje Kuruhetru.
6-10. knjiga opisuje tok velike bitke i slave junaka koji su se borili i ginuli.
Prve se etiri zovu po zapovjednicima vojske Kaurava: Knjiga o Bhlmi (6),
Knjiga o Droni (7), Knjiga o Karni (8) i Knjiga o alyi (9); svi su oni junaki pali
u borbi, a Pandave su ih, po Krininim savjetima, mada i sami veliki junaci,
redom svladavali lukavstvom uz osjetne moralne dileme, a naposlijetku je tako i
Duryodhanu svladao Bhima. Peta se zove po jezivome pokolju koji je izveo
posljednji zapovjednik Kaurova Asvatthaman s jedinom dvojicom svojih
preostalih vitezova: Knjiga o nonome prepadu (10).
Nakon stranih knjiga o bici slijedi 11. knjiga: Knjiga o enama, gdje se
opisuje naricanje ena i pogrebni obredi za pale junake. Dhrtaratrina ena
Ganhari tuguje nad palima u objema vojskama i proklinje Krinino pleme, a
Panduova udovica Kunti otkriva svojoj djeci da im je silni protivnik Karna bio
roeni brat iz njena predbranog ivota.
Jedini je od palih vojskovoa bio jo na ivotu stari Bhima i leao je sve
vrijeme na bojnome polju sav izboden Aruninim strijelama jer je snagama svoga
znaaja, ivotnih odricanja i duhovne stege stekao vlast nad asom smrti i ekao
vrijeme kada e Sunce krenuti put sjevera jer je ono povoljno za osloboenje od
svijeta. U 12. knjizi, Knjizi o smirenju, i 13. knjizi Knjizi o poukama, dolazi do
njega s velikim potovanjem pobjednik Yudhithira, oajan zbog krvave pobjede i
pokolja roaka, uitelja i prijatelja, te prima od mudroga samrtnika duge pouke o
osloboenju due, ali i o vladanju i dunostima kralja u svijetu. Napokon, Bhima
umire i vre se pogrebni obredi za njega.
14. knjiga: Knjiga o konjskoj rtvi: Yudhithira se smiruje, posveuju ga za
kralja Hastinapure, a potom po Krininom savjetu prinosi veliku konjsku rtvu
koja kralja treba oistiti od grijeha i potvrditi njegovu neospornu vlast.
2

15. knjiga: Knjiga o pustinjakome stanu: Kralj Dhrtaratra, kojega su dotad

Pandave petnaest godina pazili kao da im je otac jer je izgubio sve svoje sinove,
odluuje napustiti svjetovni ivot i sa svojim najbliima otii kao pustinjak u
umu da se pripremi za smrt.
16. knjiga: Knjiga o kijaama: Pandave saznaju da se Krinino pleme zatrlo
na nekoj pijanci u tunjavi kijaama uslijed Gandharine kletve, a braa su se
Krina i Balarama vratili na nebo.
17. knjiga: Knjiga o velikome putu: I Pandave s Draupadi naputaju
kraljevstvo ostavljajui Abhimanyuova sina, a Arunina unuka Parikita za
nasljednika. Kreu na veliko hodoae na Himalayu na kojemu svi do
Yudhithire padaju od iznemoglosti, sve dok po posljednjega, Yudhithiru, ne
doe sam Indra, kralj bogova, s Dharmom, bogom pravde, da ga vode u nebo.
18. knjiga: Knjiga o usponu na nebo: Yudhithira ne nalazi brau i enu u
nebu nego u paklu gdje ispataju za svoje grijehe i lukavstva u ratu, ali kada
odluuje da i on ostaje radije tu uz njih nego da sam poe na nebo, dovruje se
vrijeme ispatanja i svi stiu u nebo i preobrazuju se u boanstva.
Time se posljednja knjiga nadovezuje na poetne prie u prvoj knjizi gdje se
i roenje Pandava objanjava boanskim podrijetlom Yudhithire od boga
Dharme, Bhime od boga vjetra Vayna, Arune od gromovnika Indre, a njegove
brae Nakule i Sahadeve od bogova blizanaca Avina, dok Karna vue podrijetlo
od boga Sunca Surye, a u Bhimi se utjelovio bog neba Dyaus.
Razvoj
Svakako nee ni sva ta okosnica prie potjecati iz iste starine, no ovdje radi
kratkoe treba upozoriti makar samo na glavne smjerove u kojima se ep u toku
predaje irio.
a) U junaku su se pjesmu uklapale druge pjesme iz repertorija pjevaa kao
npr. verzija prie o Rami ili pria o kralju Nali, kojih sudbine priaju posjetioci
Pandavama za dugoga boravka u umi jer podsjeaju na sudbinu Pandava, ali su
dobile sretan tok i time donose utjehu. Kada su brahmani preuzeli predaju epa u
svoje ruke, proirili su ga mnogobrojnim brahmanskim mitovima i legendama
poput prie o vjernoj eni Savitri, indijskoj Alkestidi, ili o tome kako su bogovi
stvorili Smrt itd. U predaju su se oito ukljuili i isposnici i pustinjaci koji su u
epu ostavili traga mnogobrojnim pounim izrekama, parabolama, basnama ili
pounim priama poput prie o brahmanu Daaliju i sitnome trgovcu
Tuladhari koji velia nenasilje.1
b) Ta uklapanja i proirenja sadraja osobito su onda izmijenila narav epa
kada su, na primjer, polazei od pitanja nasljedstva u epu, koje je jedno od vrlo
znatnih pitanja obredno-pravne nauke dharmaastre, razvila oko originalnih
1

v. npr. R. Katii, Stara indijska knjievnost, MH, Zagreb, 1973., str. 111-126.

paradoksa na kojima se gradi vieslojno ustrojstvo prie itave pravne

rasprave koje su Mahabharatu iz implicitne stale pretvarati u eksplicitnu
dharmaastru.
Bhima je sin kuruskoga kralja antanua. Da bi mu otac mogao dobiti lijepu
Satyavati za enu, on se odrie nasljedstva u korist djece budue oeve ene.
Potovanje roditelja i predaka uvjet je prava na nasljedstvo. A Bhima toliko tuje
oca da to pravo gubi. K tome je i prvoroenac, a pravo na nasljedstvo ipak stjeu
Satyavatini sinovi. Napokon se dogaa da oba njena sina umru mladi bez
potomstva, a Bhima ostaje na ivotu, a zavjetom se odrekao kraljevstva, pa ak i
obiteljskoga ivota. Zbog svojega zavjeta ne moe pomoi ni dvjema udovicama
pokojnoga polubrata Viitravirye da, prema obiaju levirata, pokojnome muu
rode nasljednika. No sad se otkriva daje i Satyavati prije braka sa antanuom
imala predbranoga sina Vyasu, ali on je strani isposnik. I sada umjesto velikoga
ratnika Bhime pravo levirata ostvaruje isposnik Vyasa. Time Viitravirya stjee
dva zakonita sina koji su tjelesna djeca Vyasina. Meutim, Dhrtaratra koji je
stariji rodio se slijep, pa nasljedstvo opet preko reda pripada mlaem Panduu, a on
zbog neke kletve ne smije prii vlastitim enama Kunti i Madri. Stoga one moraju
prizvati bogove da im pomognu da mu rode zakonitu djecu, petoricu Pandava.
Kada djeaci Kaurave i Pandave dorastu do nasljedstva, doista nee biti nesporno
tko na nj ima pravo. Ipak, ep esto naglaava da je od svih najstariji Yudhitira pa
bi po tome pravo bilo njegovo. No kasnije se saznaje da je odbaeni predbrani
Kuntin sin Karna, kojega je odgojio koija Adhiratha pa ga svi smatraju niim po
rodu, zapravo bio najstariji od brae, a ona su ga ubila u boju. I kada Pandave
naputaju kraljevstvo, nasljedstvo ostaje na unuku najmlaega Kuntina sina
Arune jer su djeca svih drugih izginula u ratu.2
Stoga nije udno da Kaurave i Pandave kuaju vie puta podijeliti
kraljevstvo. Prvi put, moda, ve kada alju Pandave u zapaljivi dvor izgraen za
njih. Drugi put kada im dodjeljuju Indraprasthu. Trei put kada raspodjelu
kraljevstva preputaju kocki. A etvrti put ratnoj srei kao bojem sudu.
Iz pitanja o zakonitome prijestolonasljedniku razvija se i niz drugih pravnih i
udorednih pitanja u samoj radnji epa koja nerijetko djeluju kao primjeri pravnih
ili udorednih dilema. One, meutim, dobivaju snaan pjesniki izraz i postaju
slika ljudske sudbine u svijetu. No kada se u 12. i 13. knjizi uvrste opsene pravne
rasprave i Bhimine pouke Yudhithiri, one nemaju pjesnikoga izraza ni snage i
tu golemi pouni tekstovi posve mijenjaju narav epa u eksplicitnu dharmaastru.
Isto vrijedi i za kozmoloke, geografske i ostale rasprave koje su Mahabharatu
pretvarale u enciklopediju poput pounih spjevova purana.
c) S druge strane stoji najslavniji pouni dio Mahabharate, Bhagavadgita,
uvrtena u 6. knjigu epa (VI. 23-40) okrunjena otkrovenjem vozara Krine koji se
2
Spominjui te paradokse u Uvodu u ovaj prijevod epa, J. A. B. Buitenen veli da se "velianstveni nacrt prie
ini dijelom zamiljen kao genealoka zagonetka"., v. The Mahabharata, I, University of Chicago Press, 1973,
str. XVI-XIX.

prijatelju i velikom strijelcu Aruni pokazuje prvo kao veliki uitelj yoge, a
napokon i kao sveobuhvatno boanstvo koje stvara sva bia i ponovno ih guta kao
plamen vremena, te kojemu se naprosto treba posve predati s povjerenjem i
sudjelovati u njegovom biu (bhakti).
Ta "Gospodnja pjesma" daje cijelome zbivanju u epu novi smisao. Sve u
njemu dobiva boanski smisao, pria postaje sveta, a ep dobiva ulogu i ugled
vjerske knjige ili objave.
Nije Bhagavadgita jedini tekst koji daje epu narav vjerske knjige, ali je
najznatniji, i ne stoji sama izdvojeno u njemu, nego je iroko utjecala na svoj
kontekst i svojom perspektivom proela brojne epizode i pojedinane odlomke u
itavom epu. Ipak mnogi drugi dijelovi prie ostali su tako stilizirani kao da za tu
boansku perspektivu i ne znaju te, na primjer, prikazuju Krinu kao obina
ovjeka s neizbjenim slabostima.
Stoga se moe pretpostaviti da ep isprva nije imao takva vjerskoga sadraja
ve da ga je dobio kada njegov junaki sadraj vie nije imao neposredno
zainteresiranih odravatelja, nego se druga vrsta pjevaa ili kazivaa posluila
omiljenim epom da u njegovu okviru iri i svoje svjetovne ili vjerske predaje.
d) I sama Mahabharata uva svjesnu uspomenu na svoje irenje kao i
stilizirani prikaz svojega razvoja. Ona, naime, sama tvrdi da je djelo mudraca i
isposnika Vyase koji u epu vie puta savjetuje Yudhithiru i Pandave ili im
pripovijeda prie. Vyasa je nauio sina uku i nekoliko uenika svoju pjesmu, a
jedan ju je od uenika, Vaiampayana, kazivao zmijskoj rtvi koju je prinosio.
Vyasa tu moda u svojemu liku utjelovljuje slubu porodinoga genealogista i
panegirara ili redaktora knjievne predaje, a svakako jo Vaiampayana pjeva
pjesmu o precima Bharatama neposredno zainteresiranu nasljedniku kraljevske
loze. No Mahabharata sebe prikazuje kao neije iznoenje pjesme kako ju je
Ugruravas, sin ute Lomaharsane, koji ju je uo od Vai na aninoj rtvi,
kazivao brahmanima i isposnicima okupljenim na dugome dvanaestogodinjemu
rtvenome sijelu obredovoditelja aunake u umi Naimia. Ugruravas je jo
uvijek sin ute, dvorskoga pjevaa koji je esto bio kraljevski koija i iz oevida
opijevao podvige gospodara, ali njegovo sluateljstvo ve su brahmani i isposnici,
nosioci svjetovnih i duhovnih znanja, obrednih i vjerskih predaja, kakvima se s
vremenom, vidjeli smo, proirivao tekst velikoga epa.
U epu se i spominju razliite njegove verzije: aya "Pjesma o pobjedi" koja
je imala svega 8.800 loka, Bharata "Pjesma o Bharatama" ili "Boj Bharata" 3 od
24.000 loka i Mahabharata "Velika pjesma o Bharatama ili o boju Bharata" od
100.000 loka.4 Te se verzije mogu povezati s kazivanjima Vyase, uke ili
Vaiampayana i Ugruravasa.5
3

Cf. Panini 4, 2 56.

Cf. MBh I 56, 32-34.
5
VaidyaR. V., A study of Mahabharata A Research, Poona 1967, p. 11
4

U epu je stilizirano prikazan i nain na koji se kazivao u usmenoj predaji. 6

Kaziva bi prvo iznio kratku okosnicu prie. Potom, ako bi ga sluatelji molili da
im je potanko ispria, stao bi je kazivati sa svim podrobnostima. I tada bi ga
sluatelji mogli prekidati dodatnim molbama da togod odreenije ili jo potanje
ispria. Tako se ep kazivao u razgovoru izmeu kazivaa i sluatelja, a prenosio u
oblik saetaka ili tema i tehnike pjevanja ili formula kojom se iz okosnice gradila
pria kakva se milila sluateljstvu. 7 Stoga je pjesma lako poprimala razliit opseg,
a velike sveanosti i dugi obredi na kojima se iznosila mogli su poticati njeno
irenje.
Teorije i izdanja
Prouavatelji Mahabharate posveivali su posebnu panju traenju razliitih
sadrajnih slojeva hvalopjeva Kurua, hvalopjeva Pandava itd. koji su se
nataloili u Mahabharati u tijeku njena razvoja (Adolf Holtzman, Sr.8 i Jr.9) ili pak
u traenju jedinstvene niti i nacrta cijelog djela kako je do nas dolo u pouci i
dharmi, pravu i udoreu (Joseph Dahlmann 10), nastojali su otkriti odnos
mitskoga obrasca prema povijesnoj podlozi u mitskoj prii, npr. u prii o braku
crne Draupadi s petoricom Pandava kao braku crne Zemlje s pet godinjih doba
(A. Ludwig11) ili doprijeti do slike povijesti velikoga epa (E. W. Hopkins 12). Dugo
su se znanstvenici morali sluiti izdanjima samo pojedinih recenzija Mahabharate,
i to esto nekritikima. 13 Dugo se osjeala potreba za jedinstvenim kritikim
izdanjem.14 Napokon se pokazalo da taj pothvat mogu izvesti jedino Indijci. I tako
je Bhandarkar Oriental Research Institute u Pooni konano pod vodstvom V. S.
Sukthankara, S. K. Belvalkara i P. L. Vaidve pripravio izmeu 1933. i 1966.
kritiko izdanje Mahabharate,15 tj. zajednikoga predloka sjevernih (aradskokamirske, bengalsko-maithilsko-nepalske i devanagarske) i junih (granthskoteluke i malayalske) verzija Mahabharate, ne uputajui se u spekulacije o
ranijim oblicima aye, Bharate ili sl. jer njihovu rekonstrukciju sama rukopisna
predaja ne omoguuje. Kritiko je izdanje, dakle, zajedniki nazivnik sjeverne i

npr. u knjizi o Astiki, MBh. I 13-53.

v. van Buitenen, nav. dj., str. XXIV.
8
Indische Sagen, 3 sv., Karlsruhe 1845-47. (2Jena 1920-21.)
9
Das Mahabharata und seine Teile, Kiel 1892-95.
10
Das Mahabharata als Epos und Rechtbuch, Berlin 1985.
11
Uber das Verhdltnis des mythischen Elementcs zu der historischen Grundlage des Mahabharata, Prag
1884.
12
The Great Epic oflndia, New York 1901.
13
Sjev. rec.: Calcutta 1834-39., Bombay 1863., Poona 1929-33.; ju. rec.: Madras 1855-60., Bombay 190609., Kumbakonam 1986-94.
14
M. Winternitz je traio da se poduzme kritiko i/davanje Mahabharate jo 1897. u Parizu na XI.
meunarodnome kongresu orijentalista.
15
v. podatke u zaglavlju knjige.
7

june recenzije, ali je aparat uza nj pravi thesaurus svih rukopisno potvrenih
varijanata i itanja epa.
U toku toga izdavanja i osobito poslije njega ponovno su oivjeli svi oni
pristupi istraivanju Mahabharate koji su je javili u razdoblju prije kritikoga
izdanja i potom u nedostatku takva pomagala privremeno zamrli. O postanku i
razvoju Mahabharate pisali su sam prireiva kritikoga izdanja Sukthankar 16 i R.
V. Vaidva.17 Sukthankar je pritom, meutim, bio blii unitarnome shvaanju
Mahabharate u Dahlmanna, barem u pogledu jedinstvenosti zamisli epa, negoli
analitikome pristupu Holtzmanna, strica i neaka. Smatrao je da Mahabharata
ima znaenje pjesme o podvizima svojih junaka, ali i znaenje pouke o dharmi i
svete povijesti ili krinistike objave, a vidjeli smo da su upravo ta dva druga
znaenja izrasla na podlozi prvoga u toku razvoja epa.
To samo znai da ep ne samo da je u osnovi svoje junake radnje imao jasnu
koncepciju u dugu suta koji su ga stvarali, nego da se i u proirenim preradama u
rukama brahmana, isposnika i vjerovjesnika takoer razvijao prema promiljenim
koncepcijama smjera i smisla u kojem su eljeli preraditi i proiriti ep. Stoga u
osnovi nema ni onoliko proturjeja izmeu analitikoga i unitarnjega pristupa epu
koliko ga vidi Sukthankar. Historijska filoloka kritika teksta ne mora polaziti od
isljuiva interesa za pra-Bharatu, nego moe istraivati povijest niza koncepcija s
kojima se ep u povijesti preraivao.18
Mitskim su se obrascima i znaenjima u Mahabharati s pogledom u
indoevropsku pretpovijest bavili Steg Wikander19 i Georges Dumezil,20 a s
ogledom na kasniji puranski razvoj Madleine Biardeau. 21 U novije vrijeme tim su
se pitanjima bavili i Alf Hiltebeitel i Georg von Simson. Mitolokim obrascima,
ali i pjesnikom tehnikom Mahabharate i Ramayane, pripovjedakim postupcima
i analizom formula bavio se vrlo plodno i P. A. Grincer.22
To je samo nekoliko natuknica o golemome podruju istraivanja golemoga
staroindijskoga epa.23
16

On the Meaning of the Mahabharata, Bombay, 1937.

Vaidya, nav. dj. (bilj. 5).
18
S takvim sam pristupom pokuao analizirati povijest teksta Bhagavadgite u lancima: Textual Layers of the
Bhagavadglta as Traces of Indian Cultural History, Schriften zur Geschichte und Kultur des alten Orients 18,
Akademie Verlag, Berlin 1986, str. 628-638; The First Yoga Laycr in the Bhagavadglta, Felicitation Volume in
Honour of Prof. Ludwik Sternbach, Lucknovv 1979, sv. I, str. 545-557.
19
Fran Bravalla till Kurukshetra, Archiv for nordisk filologi 75, 1960, str. 183-193; Germanische und indoiranische Eschatologie, Kairos II, 1960., str. 83-88.
20
Mythe et epopee, I, Paris 1968., II, Paris 1971.
21
Etudes de mythologie hindoue: Cosmogonies puranigues, Bulletin de l'Ecole Francaise d'Extreme Orient
LIV-LV, 1968-69.; Brahmanes et potiers, Article liminaire, Annuaire de l'Ecole Pratique des Hautes Etudes
LXX, 1971-72. i dr.
22
Drevneindijskij epos, genzis i tipologija, Moskva 1974.
23
Mogu se jo spomenuti i najznatniji prijevodi koji su prethodili kritikomu izdanju:
na engleski: K. M. Ganguli-P. C. Roy, Calcutta 1884-96. N. M. Dutt, Calcutta 1895-1905.
na francuski: H. Fauche, Paris 1863-70. (1-10. parvan) I oni koji su mu slijedili:
na engleski: J. A. B. van Buitenen, Chicago-London, od 1973. (1-5. parvan) P. Lal, Calcutta, od 1967.
17

Vrijeme
Iako bi to mogla biti prva stvar o kojoj e se zapitati zapadni italac, barem
onaj koji je u neto ranije vrijeme pohaao kolu, pitanje vremena nastanka djela
redovito je najtee pitanje u povijesti staroindijske knjievnosti pa sam ga ostavio
za kraj.
Obino se u indolokoj literaturi prihvaa prosudba E. W. Hopkinsa. 24 On je
smatrao da poetke staroindijskoga epskog pjesnitva moemo, dodue, stavljati i
700 ili 1.700 godina pr. n. e., ali o tome ne moemo neto pouzdano znati, a da
poeci predaje o Bharatama, kako je to jo bio smatrao Albrecht Weber, seu do
razdoblja vedskih obrednih djela brahmana. No za na se ep ne moe tvrditi da su
predaje o Bharatama ili Kurnima u njemu skupljene prije 400. g. pr. n. e. Predaje
o Pandavama i poluboanskome Krini mogle bi potjecati iz razdoblja od 400. do
200. g. pr. n. e. Prerada s Krinom kao sveobuhvatnim boanstvom i mnotvom
poune puranske grae mogla je uslijediti izmeu 200. g. pr. n. e. i 100-200. g. n.
e. Posljednje su knjige i poetak prve mogli biti dodani izmeu 200. i 400. g. U
istom se radoblju mogla napuniti pounom graom 13. knjiga i izdvojiti se iz 12.
knjige. Poslije toga razdoblja mogli su se prihvaati tek pojedinani dodaci. Mogli
bismo rei da su to otprilike oni koje je otklonilo iz teksta sadanje kritiko
izdanje.
U 5. se st., naime, na nekome natpisu ve spominje Mahabharata kao djelo
od sto tisua loka, dakle u potpunome opsegu. A kako se u epu ee spominju
Yavane, izvorno Jonjani, s kojima su se Indijci prvi put sreli u doba Aleksandra
Velikoga, tekst kakav imamo ne moe biti stariji od 4, st. pr. n. e., a svretak u 3.
st. n. e.
U svojoj knjizi o Ramayani, J. L. Brockngton25 sloio je slian pregled
razvoja drugoga velikog staroindijskog epa, stavivi mu poetak u 5. st. pr. n. e.
Ramayana je sigurno dovrena prije Mahabharate ali je vjerojatno mlaa u
zaecima. Stoga mi se ini bliskom istini prosudba J. A. B. Buitenena da se zaeci
Mahabharate mogu najvjerojatnije zamisliti negdje u 8. ili 9. st. pr. n. e. No i on se
slae daje "knjinica djela" koju znamo kao Mahabharatu mogla biti osnovana tek
oko 400. g. pr. n. e., a prestati nabavljati prinose oko 400. g. n. e. 26
O starosti predmeta Mahabharate svakako jo treba dodati da su arheolozi
poput B. B. Lala i drugih otkopali naselja koja su identificirali kao Hastinapuru,
staru prijestolnicu Kurua, Ahiatru i Kampilyu, gradove Panala, i druge
lokalitete poznate iz velikoga epa. Oni pokazuju kulturu ranoga eljeznog doba,
odlikuju se posebnim sivim slikanim lonarstvom i preteno ruralnom uljudbom,
na ruski: V. I. Kal'janov, Moskva, od 1950., 1987. izaao je 3. parvan u prijevodu J. V. Vasil'kova i S. L.
Neveleve.
Vjerojatno su najpouzdaniji prijevodi van Buitenena i Kal'janova i dr., ali izbor K. M. Gangulijeva prijevoda
za predloak ima veliku prednost toje cjelovit i, naravno, toje naim prevodiocima bio dostupan.
24
nav. dj. (bilj. 12), str. 386-402.
25
Righteon Rama, The Evolution of an Epic, OUP, Delhi 1984.
26
nav. dj., Uvod, str. XXIV-XXV.

a ispitivanje starosti nalaza pomou ugljika C 14 pokazuje da potjeu otprilike iz

razdoblja oko 1.000 g. pr. n. e.27
To mora biti i razdoblje kada su se poele pjevati pjesme o vladarima Kurua
i Panala i otada se nikada nisu prestale pjevati jer bi svaki privremeni prekid u
usmenom prenoenju pjesama kroz dugo razdoblje njihova stvaranja, sabiranja i
razvoja velike pjesme o boju Bharata iz njih nuno izazvao i potpun gubitak cijele
te predaje, bar prije trenutka njena zapisivanja. No ta je predaja na svoj nain jo i
danas iva, kao to jo i danas stoji grad Mathura i jo je uvijek sredite iva
Krinina kulta i kao to ime Indraprastha i danas oznauje dio Delhija oko Stare
tvrave.
Delhi, 1989.
Mislav Jei

27
C f. Mahabharata, Myth and Reality, Diffcring Vicivs, ed. by S. P. Gupta & K S. Ramachandran, Delhi
1976, str. 23-51 i 52-80 (B. B. Lal, V. N. Misra, A. H. Dani, R C. Gaur, D. P. Agganval, Sheila Kusumgar).

Knjiga prva

ADIPARVAN
Knjiga o poetku
OM! Klanjajui se bogovima Narayani i Nari, najuzvienijem od mueva, te
boginji rjeitosti Sarasvati, neka se iznese pobjeda!
Ugraravas, sin Lomaharane, prozvan nadimkom Sauti, 28 vrsni znalac
purana,29 doe i smjerno se pokloni pred velikim mudracima strogih zavjeta koji
sjeahu odmarajui se u umi Naimia, poslije dvanaest godina obreda na
velikom rtvenom sijelu aunake, uglednoga oca obitelji. Poto ga sveti ljudi
doekae s dunim potovanjem, on sklopi ruke, pozdravi mudrace, ak svakoga
posebice, te se raspita za napredak njihova isposnitva. Kada svi opet posjedae,
Lomaranin sin krotko zauze mjesto koje mu bijae pokazano. Kada vidjee da se
udobno smjestio, jedan od mudraca zapoe razgovor i upita ga: Odakle dolazi
lopoooki Sauti? Gdje si provodio svoje vrijeme? Pitam te, a ti nam sve potanko
pripovijedaj.
Upitan, Sauti, vrsni govornik, dade icrpan i toan odgovor rijeima biranim i
prikladnim za ovaj skup mudraca utonulih u misli, Sauti ree: Sluao sam svete
pripovijesti, raznolike i predivne, koje je Krina Dvaipayana spjevao u svojoj
Mahabharati, a Vaiampayana kazivao u cijelosti na sveanosti Zmijske rtve
kraljevskoga mudraca anameaye, elnika svih glavara, Parikitova sina.
Udivljen onime to sam uo, ja se dadoh na put i posjetih mnoge svetinje i svete
vode, te stigoh u zemlju koja je omiljela dvoroenima, 30 zvanu Samantapanaka,
gdje nekada boj bie djeca Kurua i Pandua i zaradi kojih se svi vladari zemaljski
podijelie u dva tabora. Potom, eljan da vas vidim, dooh pred vas,
velepotovani mudraci. Vi ste za mene poput Brahmana. O blagoslovljeni, vi
okonaste svoje tihovanje i nahraniste sveti oganj i sada lagodno sjedite ovdje, na
popritu rtvenoga obreda i obasjavate ga poput sunanoga ara. Recite to da
vam ponovim od onoga to znam? Da vam kazujem svete legende sabrane u
28
Sauti znai sin ute, vozara bojnih kola i pjevaa hvalopjeva kralju. Takav je uta bio Ugraravasov otac
Lomaharana.
29
Purane, doslovno "starodrevne (predaje)", sveti su spisi hinduizma. Mlae su od Veda, sastavljene
uglavnom u epskim metrima kao i Mahabharata i Ramayana. Sadre kozmogonske, kozmografske, mitoloke,
teoloke, filozofske, pravne, povijesne i druge predaje. Velike purane, kojih se obino nabraja osamnaest, opseu
esto desetak do dvadesetak i vie tisua dvostiha, a znaju ukljuiti, uz prikaze svetih znanja, i enciklopedijske
preglede svjetovnih znanja, kakve su sastavljali brahmani za potrebe puke prosvjete. Vjerojatno najstarija
pisana redakcija sauvanih tekstova potjee iz razdoblja dinastije Gupta (4-6. st. n. e.), a u toku slijedeeg
tisuljea pojedine su se purane, ili njihovi dijelovi, sve vie vezivale uz pojedine kultove (vinuistike,
ivistike, aktistike), a potom i uz pojedina svetita (tirthe).
Ipak, ovdje se moe misliti na starije usmene oblike "drevnih predaja" kakve se spominju ve i u Vedama.
30
"Dvoroeni" (skr. dvia) zovu se obino samo brahmani, iako bi se naelno tako mogli zvati svi koji su se
smjeli inicirati u Vede i time duhovno po drugi put roditi (dakle jo katriye i vaiye).

puranama ili pak pouke o vjerskim dunostima i svjetovnome boljitku ili o

djelima slavnih svetaca i ovjeanskih vladara?
Riiji31 mu odgovore: elimo uti pripovijest zvanu Bharata, sveti spjev
udesnoga Vyase Dvaipayane kojim se razgoni strah od zla, i to ba onako kako
ga govorae mudrac Vaiampayana na Zmijskoj rtvi kralja anameaye, a pod
ravnanjem samoga Dvaipayane.
Tada ree Sauti: Padam niice pred pramuem, pred Ianom, 32 koji je
brahman,33 oitovani i neoitovani, postojei i nepostojei, koji je sav Svemir, a i
ono to on nije, vjean i razliit i od postojeega i od nepostojeega, Tvorac
gornjih i donjih, Vinu, Hari,34 ist i bezgrean.
Objavit u svetu zamisao Vyase ija su djela divotna i kojega tuju svi ovdje
prisutni. Ona je radost za uene jer je ukraena otmjenim izrazima, razgovorima
ljudskim i boanskim, i raznovrsnou mjera stiha.
Dok ovaj svijet jo bijae bez svjetlosti i uvijen u potpunu tamu, nastade u
njemu golemo jaje koje bjee prapoetni uzrok stvaranja, neiscrpno sjeme svih
stvorenja. Zovu ga velikim, boanskim znakom na poetku yuge, 35 a u njemu
bijae istina, svjetlo, brahman, vjeno, divotno i nepojmljivo bie, svuda
podjednako, neoitovani i tanahni uzrok kojemu je svojstveno i bie i nebie. Iz
jajeta izae Praotac, jedini Gospod, Praapati, 36 Brahman, Suraguru,37 Sthanu,38
Manu,39 Ka,40 Paramethin,41 zatim Praeta sa Daka42 i sedam Dakinih sinova.
Onda se pojavi i dvadeset i jedan Praapati 43 i ovjek nezamislivih svojstava
kojega znaju svi riiji i boanstva. Nakon toga bjehu stvoreni premudri i sveti
brahmariji i mnogi raariji,44 obdareni svim plemenitim osobinama. Tako bi i s
vodom, nebesima, zemljom, zrakom, nebom, stranama svijeta, godinama, dobima,

31

Riiji: mudraci, vidioci.

Iana: Gospod (esto pridjevak ive).
33
Brahman (sred. rod): boanska Rije ili basna koja objavljuje istinu, rita ili satya (usp. gr. logos).
Treba razlikovati od brahmana (m. rod), sveenika koji zna brahman (sr.) ili od vrhovnoga boga i sveenika
Brahmana (m.).
34
Hari: zlatni, smei, rii i sl.; pridjevak Vinua, odn. Krne.
35
yuga: kozmiko razdoblje. Obino etiri yuge ine krug od najsretnijega do najpokvarnijega razdoblja, a
tisua ih ini jedan dan Brahmana ili kalpu, golemo razdoblje od 4 320 000 000 smrtnikih godina, u kojemu se
svijet stvara, kao to u jednako dugoj noi Brahmana opet propada. Ovdje se pod izrazom yuga misli zapravo
cijela kalpa.
36
Praapati: Gospodar poroda, tj. bog otac.
37
Suraguru: Uitelj bogova.
38
Sthanu: Stup svijeta, ili naprosto Postojani.
39
Manu: ovjek, praotac ovjeanstva.
40
Ka: "Tko?" Tajanstveno bie vrhovnoga boga Praapatija.
41
Paramathin: Onaj koji stoji na najviemu vrhu. Dovdje se nabrajanje moe shvatiti kao nabrajanje imena
istoga boga (ili kao nabrajanje niza vrhovnih boanstava?).
42
Daka, "Vjetina" ili "Vjetak", Praetasa, sin 10 Praetasa i Marie prema puranskoj genealogiji, imao je
sedam sinova: Krodha, Tamas, Dama, Vikrita, Arigiras, Kardama i Ava.
43
ee se govori o jednome ili o deset Praapatija, Brahmanovih sinova, od kojih je jedan i Daka.
44
Brahmariji su brahmanski mudraci, tj. brahmanskoga roda, a raariji kraljevski mudraci.
32

12

mjesecima, polumjesecima zvanim paka i s danima i noima u njihovu slijedu. I

tako bi stvoreno sve to ljudi poznaju.
A ono to se vidi u svemiru iva i neiva bit e na kraju svijeta, na koncu
yuge izmijeano i poremeeno. A na poetku nove yuge sve e se obnoviti i, kada
mu doe vrijeme, sve e slijediti jedno za drugim u odreenome poretku, kao to
se raaju i raznoliki zemljini plodovi. I tako u svijetu krui bez poetka i kraja taj
toak to uzrokuje propadanje svih stvari.
Postojala su bezbrojna stvorenja i njihova obitavalita i bijahu ve bezbrojni
narataji. Vede, yoga i vidnana, dharma, a i artha i kama, 45 pravila ovjekova
ponaanja, razliite knjige o pitanjima kojima se bave dharma, artha i kama,
povijesti, raspre i razne objave, sve je to spoznao rii Vyasa i sroio ovdje u
odreenu slijedu i predstavio u obliku knjige.
Satyavatin46 je sin nakon duga trapljenja i razmatranja o vjenim Vedama
spjevao ovu svetu povijest. Kada47 dovri najvei od svih spjevova, plemeniti
Dvaipayana Vyasa, Paraarin sin i ueni brahmari, stade premiljati kako e ga
prenijeti svojim uenicima. A tada mu Brahman, uitelj svijeta, doe osobno
znajui za njegovu brigu da uini dobro ljudima i hotei ugoditi velikomu
mudracu. Nemalo iznenaen, Vyasa naredi da netko od bezbrojnih mudraca koji
bijahu oko njega donese najbolje sjedite i stade pred Brahmana ispunjen
ljubavlju i radosno se smijeei, pa ga oslovi: O boanski Brahmane, sroio sam
spjev koji se visoko cijeni. Objasnio sam tajne Veda, a i mnoge druge, objedinio
purane s povijeu podijeljenom na prolost, sadanjost i budunost, odredio sam
prirodu prolaznosti, straha, bolesti, bitka i nebitka, opisao sam vjerovanja i
razliite naine ivota, naelo etiriju kasta, opisao sam isposnitvo i dunosti
onih koji ue Vede, veliinu Sunca i Mjeseca, planeta, sazvjea i zvijezda i
trajanje etiriju era. Opisao sam pravilan govor, milosre, roenje nebesnika i
ovjeka, mjesta hodoaa i ostala sveta mjesta, a i planine, rijeke i ocean i
nebeske gradove. Opisao sam i naine ratovanja, razne narode i jezike, prirodu
45
Vede su najstariji indoazijski korpus svetih pjesnikih i obrednih tekstova kojima svaki hinduist priznaje
svetost, ak i ako slijedi kakvu posebnu svetu predaju neke od brojnih hinduistikih sljedaba. Mlai sloj svetih
tekstova jesu ve spomenute purane, a u prosjeku jo mlae tekstovne sinteze s jo vie domorodake
duhovnosti na staroindoazijskome jeziku sanskrtu zovu se tantre. Ima i od toga mlaih svetih tekstova pojednih
sljedaba iz naega tisuljea, no oni su ee na novoindijskim jezicima nego na sanskrtu.
Najveim dijelom ranije od spomenutih vrsta svetih tekstova nastali su veliki epovi Mahabharata i
Ramayana, koji su samo dijelom istovremeni sa starijim puranskim spisima, a dobrim dijelom nastavljaju se na
vedsku religioznost.
Razmjerno su se, meutim, rano i razmjerno nezavisno od vedske knjievnosti i obrednosti stali razvijati
sustavi asketske duhovnosti poput sarnkhye (ovdje: vinane) i yoge, uvelike usporedni vremenski i sadrajno s
nebrahmanistikim pokretima buddhizmom i inizmom. Iz vedske se pak obiajnosti, obrednosti i prava stala
razvijati nauka o obiajima ili pravu, dharmaastra, a pored nje i njoj teoretski podreena nauka o ovosvjetskoj
dobrobiti, arthaastra, i ovoj podreena nauka o osjetilnim uicima, kamaastra.
Cio taj odlomak predoava sloenost i enciklopedinost Mahabharate u konanome obliku.
46
Satyavati je majka Krine Dvaipayane Vyase, tvorca Mahabharate prema predaji.
47
Ovaj se odlomak ne nalazi u kritikome izdanju jer nema dostatne rukopisne potvrde pa se zakljuuje da je
mlai dodatak.

13

ljudskoga ponaanja i sve-driteljski Duh. Sve je tu prikazano, jedino se, nakon

svega, na zemlji ne moe nai onaj tko bi sve to mogao zapisati. 48
Brahman mu na to kaza: Zbog tvojega poznavanja boanskih tajni visoko te
cijenim i ispred svih ovih proslavljenih mudraca to se odlikuju svetou ivota.
Znam da si kazivao boanske rijei istine jo od roenja. Ti si nazvao svoje djelo
pjesmom. Zato neka bude pjesma i neka ne bude pjesnika ija e se djela moi
usporediti s njome. Uputi svoje misli Ganei, 49 mudrae, i nai e onoga tko e je
zapisati.
Rekavi to Vyasi, Brahman se otputi svojemu boravitu. Onda Vyasa poe u
mislima prizivati Ganeu. Uklonitelj prepreka, Ganea, uvijek spreman ispuniti
elje onih koji su mu odani, ne dopusti da Vyasa dugo misli na njega, nego doe
ovamo gdje ovaj sjeae i, poto bi pozdravljen, sjede. Vyasa mu ovako kaza:
Gospodare eta, budi ti zapisiva Bharate to je ja u svojemu umu sainih, a ja u
ti je kazivati.
Na ove rijei Ganea odvrati: Bit u pisar tvojega djela pod uvjetom da moje
pisalo ne stane doklegod ti sluim piui. Vyasa odgovori boanstvu: Slobodno
prekini s pisanjem kada ne bude razumio to kazujem.
I Sauti zapoe50: O brahmani, bijae jednom kralj po imenu Parikit potomak
roda Kurua. Kao i njegov pradjed, bijae jake ruke, prvi meu onima to u boju
lukom vladaju, a bjee i strastveni lovac. Vladar je lutao okolicom lovei jelene i
divlje veprove, vukove i bivole i svakojake druge divlje ivotinje. Dogodi se
jednom da svojom otrom strijelom zgodi jelena pa se, zabacivi luk na leda,
zaputi kroza umu da ga trai. Lutao je tamo i amo poput Rudre 51 koji jednom
davno bjee lutao za jelenom, utjelovljenjem rtve. Ne bijae jelena koji bi,
jednom pogoen Parlkitovom strijelom, mogao umai, ali ovaj jelen, ranjen kao
to bjehu i svi oni prije njega, utee velikom brzinom. Izgubi se jelen iz vida
Parikitu i odmami kralja daleko u umu. Umoran i edan, naie on na nekoga
munija koji je sjedio u kravljem oboru napajajui se do sita pjenom koja je kapala
s usta teladi dok su ih njihove matere dojile. Kralj mu urno prie te zapita munija
48
Primjedba o zapisivau izbaena je iz teksta u biljeku o varijantnome itanju ak i u apendiksu kritikome
izdanju, gdje se inae ostali tekst moe nai kao izluena interpolacija; smatra se dakle kasnim umetkom u
umetak.
Ipak je taj kasni sekundarni umetak zanimljiv u svjetlu teorije o usmenome pjesnitvu kao mitologizirano
svjedoanstvo o idealnome sluaju zapisivanja usmenoga pjesmotvora.
49
Ganea, "gospodar eta", osobito eta ivinih pratilaca, obino se smatra sinom ive i Parvati, a prikazuje
se kao debeo ovjeuljak sa slonovskom glavom i samo jednom kljovom. Kao omiljeni bog mudrosti i
otklonitelj zapreka zaziva se prije svakoga pothvata, a esto i na poetku knjievnih djela. Pjesnik umetka
prikazao je zatitnika uenosti kao zapisivaa Mahabharate koja je postala riznicom uenosti, ali joj je zbog
golema opsega prijetio zaborav bude li se samo usmeno prenosila.
50
Sauti Ugraravas, iako mu je kasnije u usta umetnuta pria o zapisivau Ganei, zapravo predstavlja jo
tipiziranoga usmenoga kazivaa spjeva. Ovdje u ovome izboru zapoinje okvirna pria (adhyaya 36).
51
Rudra je vedsko ime boga koji ugroava stoku i ljude, te se moli da se umilostivi. On je paupati "gospodar
ivotinja", pa se zamilja kao lovac. Kada je umilostivljen rtvom, obredom i prinosom, zovu ga iva "Blagi".
Pod tim se imenom kasnije u hinduizmu uzdigao, vjerojatno pokrivi niz mjesnih kultova, do jednoga od
najpotovanijih bogova, ili ak do vinjega boga naprosto.

14

koji bijae pod tekim zavjetom: O brahmane, ja sam kralj Parikit, sin Abhimanyuov, i izgubio sam jelena kojega sam ustrijelio. Jesi li ga ti vidio?
No muni ne izusti ni rijei strogo se drei svojega zavjeta utnje. Na to
srditi kralj podie vrhom luka nekakvu mrtvu zmiju pa mu je prebaci preko vrata.
Muni se nije protivio. Ne prozbori ni rijei, ni lou ni dobru. Vidjevi ga u takvu
stanju, kralj se saali i vrati se u svoju prijestolnicu, a ri ostade onako kako ga
kralj bjee zatekao. Premda je bio uvrijeen, muni je znao da je taj tigroliki
velmoa vjeran dunostima svojega stalea i ne htjede ga prokleti, a vladar, od
roda Bharata, nije znao da je to mudrac predan redu i pravdi, pa ga je zato tako
bio uvrijedio.
Mudrac je imao sina po imenu ringin koji jo bjee u mladim godinama i
predan isposnitvu, nepokolebljiv u dranju svojih zavjeta, ali i estok i lako
razdraljiv, a teko ga je bilo udobrovoljiti. Upravo se bjee vraao svojemu domu
kad njegov drug po imenu Kria stade zbijati ale na raun njegova oca.
Kada u to se ocu dogodilo, rngin se silno rasrdi, pa ree: Toga grenoga
bijednika koji je mojemu nejakome istarom roditelju objesio mrtvu zmiju na
ramena poslat e Takaka, moni Zmijski kralj, u obitavalite Yamino. 52 Nagnat e
ga na to snaga moje kletve!
Proklevi tako u gnjevu kralja, on ode svojem ocu i vidjega gdje jo uvijek
sjedi u kravljem oboru s mrtvom zmijom na ramenima. Vidjevi ponienje
svojega roditelja, on opet planu i, prolijevajui suze od jada, ree svojemu ocu:
Oe, uo sam za ovo tvoje ponienje koje si pretrpio od onoga opakog zlikovca,
kralja Parikita, i ja ga u bijesu prokleh. On je najgori od svih Kurua i obilato je
zasluio da ga prokunem. Za sedam dana gospodar zmija Takaka odnijet e
grenoga kralja u strano gnijezdo smrti!
Nato e otac svojemu srditomu sinu: Dijete moje, nisam tobom zadovoljan!
Tako se isposnici ne ponaaju. Mi ivimo u njegovoj zemlji i on je na zakoniti
zatitnik. Trebalo bi da ovakvi kao to smo mi oprataju kralju koji je na vlasti ma
to on uinio. Ako ti unitava dharmu, dharma 53 e unititi tebe. Ako nas kralj ne
brani kako valja, loe emo se provesti. Pod okriljem pravedenih vladara mi bez
odmora stjeemo duhovne zasluge, a i kraljevi imaju u njima udjela. Parikit nas
je, kao i njegov djed, titio kao to bi trebalo da svaki kralj titi svoje podanike.
On je kralj-isposnik, a bijae iznuren i moren glau, a to to je uinio, uinio je iz
neznanja. Zemlja bez kralja izloena je svakome zlu. Kralj kanjava prijestupnike,
a strah od kazne donosi mir. Kralj uspostavlja vjeru, a vjera uspostavlja
kraljevstvo nebesko. Bogovi alju kiu, a kia daje ito i bilje. Manu kae da je
52
Yama je vedski bog, sin Vivasvantov, praotac ljudi i time gospodar ili kralj oeva i predaka u obitavalitu
mrtvih.
53
Dharma je jedan od temeljnih pojmova hinduistikoga nazora na svijet. Znai i obiaj i dunost i pravdu i
vjeru. Nadreen je pojmovima kama "udnja" i artha "dobrobit", te s njima tvori aksioloku ljestvicu. Podreen
je filozofkome pojmu moka "odrijeenje od svjetovnih spona".

15

onaj koji upravlja ljudskim ivotima jednak desetorici sveenika koji prouavaju
Vede.
ringin pak ovako odgovori ocu: Nagle ili neumjesne, ove moje rijei
nikako ne mogu biti nedjelotvorne, dopadalo se to tebi ili ne. Ja nikada, oe, ne
rekoh to uzalud, ak ni u ali.
amika e na to: Drago moje dijete, znam da si neustraiv i istinoljubiv.
Nikada prije nisi izustio neistinu tako da ni ova kletva ne moe biti uzalud. Sin,
makar bio i u zrelim godinama, mora se s ocem posavjetovati i tako e stei
glasovito ime i krasit e ga mnoge vrline. Budui da si jo dijete, tebi je takav
savjet to potrebniji. O sine, ivi u miru hranei se umskim voem i korijenjem i
zatri u sebi tu svoju estinu i srdbu jer njima unitava plodove svojih
isposnikih djela. Gnjev umanjuje vrline to ih asket stjee u velikoj muci. Ja sam
miroljubac i to jo mogu popraviti, to u i uiniti. Poslat u vijest kralju.
I on posla svojega uenika Gauramukhu, lijepo odgojena i savjesna
isposnika, davi mu savjet da se najprije raspita za kraljevo zdravlje i boljitak i tek
onda da mu prenese poruku. Tako uenik stie s porukom pred vladara, glavara
plemena Kurua.
Kada kralj sazna da glasoviti rii tada bijae drao zavjet utnje, silno se
raalosti i stade se gorko kajati uvidjevi njegovu dobronamjernost. Vea bijae
kraljeva alost zbog nepravde koju je uinio svetomu ovjeku nego zbog vijesti o
svojoj skoroj smrti. On otpusti Gauramukhu s rijeima: Neka mi se smiluje
mnogopotovani! A kada ovaj ode, on, ne gubei ni trena, u velikoj tjeskobi sazva
sve svoje ministre pa se stadoe savjetovati. I sam kralj bjee dovitljiv pa naredi
da se podigne palaa na vrhu jednog jedinoga stupa i da se dobro uva i danju i
nou. Tu je sve vrvjelo od lijenika i lijekova i brahmana vinih aranju i vladar
je, zatien sa svih strana svojim ministrima, izvravao svoje kraljevske obaveze.
Ni zrak nije mogao doprijeti do njega.
Kada osvanu sedmi dan, krenu ueni Kayapa, 54 znamenit meu
brahmanima, da se nae uz kralja i da ga izlijei budui daje ve saznao za sve to
se zbilo. Na putu ga presretne Takaka, vladar zmija, pa mu ree: Tebe krasi
velika slava, a uspjeh ti je kod kralja neizvjestan. Kraljeva ivotna nit prikraena
je brahmanovim prokletstvom. Ako ide tamo radi blaga, ja u ti ga dati ma kako
teko bilo do njega doi.
Kayapa e nato: Ja i idem tamo i zbog blaga, o zmijo, ali ako mi ga ti da,
vratit u se odakle sam i doao.
I on sjede i utonu u Yogu te utvrdi da je kralju doista kucnuo sueni as pa
se vrati uzevi od Takake blaga koliko mu je srce eljelo.

54
Kayapa je potomak Kayapin, a Kayapa je vedski mudrac kojemu se pripisuje nekoliko himana u
Riksamhiti. Ime mu znai "kornjaa". Moda se zbog simbolike kornjae Kayapi u epovima i puranama (moda
ve od atapathabrahmane) pripisuje da je praotac biima, mu Aditin, otac Vivasvantu itd.

16

A Takaka stie u reeno vrijeme u grad Hastinapuru. 55 Usput sazna da

kralj ivi vrlo dobro zatien lijekovima i basmama koje ponitavaju otrove.
Zmija se zamisli pa ree: Moram kralja prevariti svojim moima obmane. I tako
on posla kralju nekoliko zmija koje uzee na sebe lik isposnika i one mu odnijee
ponude u vou, vodi i travi kua. 56 Prvi meu kraljevima prihvati ove darove i,
kada zmije u liku isposnika odoe, ree svojim doglavnicima: Kuajte sa mnom
ovo divno voe to su ga donijeli pustinjaci. I on i njegovi ministri osjetie elju
da jedu voe, a na to su ih poticale neumitna sudbina i riijeva kletva.
Kralju dopadne u ruke ba ona voka u kojoj se sakrio Takaka. Kada je
zagrize, iz nje izae ruan kukac neprepoznatljiva oblika, bakrene boje i crnih
oiju. Drei toga kukca, prvi meu kraljevima ovako oslovi svoje savjetnike:
Zalazi sunce. Sada se vie ne plaim otrova. Zato neka ovaj kukac postane
Takaka i neka me ugrize da bih okajao svoj grijeh i da bi se obistinile riijeve
rijei.
Ministri mu, kao oamueni, povlaivahu, a vladar se gubei svijest smijeio
jer mu bijae kucnuo sueni as. Uto mu se Takaka ovi oko vrata i zaurla strano,
pa ujede vladara i zatitnika zemlje.
Palaa u kojoj kralj obitavae zablista od Takakina otrova, a ministri se
razbjegoe pred stranim prizorom. Kralj se srui kao gromom pogoen.
Tako Takakin otrov ubi kralja, a ministri i kraljevi sveenici uz pomo
svetih brahmana obavie njegov posmrtni obred, a onda se skupie svi itelji
prijestolnice i na prijestolje postavie mladoga sina pokojnoga kralja po imenu
anameaya. Premda jo bjee u deakoj dobi, kraljevi je sve svoje vrnjake
nadmaivao u promiljenosti i bistrini uma. Uz pomo ministara i sveenika
upravljao je svojom kraljevinom mudro i pravedno kao i njegov pradjed
Yudhithira.
Jednoga dana kralj anameaya upita svoje savjetnike: Znate li vi kakva je
sudbina snala mojega oca? Tek kada budem od vas saznao sve o njegovu ivotu,
znat u to mi je initi ili ne initi.
Prvi mu ministar na to odgovori: anameayo, tvoj otac bjee Govindin 57
miljenik. Velika bjee njegova slava i ljubav kojom su ga svi obasipali. Rodila ga
je Uttara kada se rod Kurua ve gotovo bijae ugasio i zato silni Abhimanyuov sin
dobi ime Parikit. Dobro je znao kraljevske dunosti i bio obdaren svakom
vrlinom. Potpuno je vladao svojim strastima, bjee otrouman, dobra pamenja,
mona uma i svakome nadmoan, a i dobar poznavalac nauke o pravu i udoreu.
55

Hastinapura je bila prijestolnica Kurua, na desnoj obali Gange, oko 22 milje SI od Mirata, a JZ od Binora.
Kua je trava koja slui za neke obrede (Poa cynosuroides). Zove se jo i darbha.
57
Govinda "Stjecatelj ili pronalaza goveda ili stoke": pridjevak Krine, utjelovljenja Vinuova, koji pokree
kljuna zbivanja u Mahabharati. Krina se slavi kao pastir iz Vrae, miljenik pastirica, kao pobjednik brojinh
zloduha i Kamse, tiranina u Mathuri, te kao heroj plemena Yadava iz grada Dvarake, koji otima od Bhoda
kraljevnu Rukmini sebi za enu, koji u bici na Kuruketri savjetuje Pandave dok se njegova vojska bori na strani
Kaurava, te kao boanstvo koje nakon unitenja nebrojenih udesnih protivnika ili svladavanja suparnika, dovodi
i do unitenja vlastitoga plemena, a potom se i sam povlai iz svijeta, pogoen u stopalo od lovca arasa.
56

17

Umio je vladati dravom. Vladao je naim podanicima ezdeset godina i, kada

preminu, sav ga je narod oplakivao. Od njega si naslijedio ovu kraljevinu i jo si
kao dijete postavljen na prijestolje da bi titio sva stvorenja.
Nato e anameaya: Zar je u naemu rodu ikada bilo kraljeva kojima na
srcu ne bjee dobrobit njihovih podanika ili takvoga kojega podanici nisu voljeli?
Kako je umro moj vrli otac? Nato savjetnici, uvijek skrbni i eljni dobra svojemu
vladaru, ispripovijedie u tanine sve kako se zbilo.
Sasluavi pripovijest svojih savjetnika, kralj anameaya stade roniti suze
ucviljen tekim jadom. Plakao je krei ruke i teko uzdisao. Onda se, srdit, obrati
svim svojim ministrima: uo sam kako je moj otac dospio u nebo. Mislim da ne
smijem tratiti ni asa, ve se moram osvetiti zloduhu Takaki. On je taj koji je
spalio mojega oca svojim otrovom, a ringin mu je bio samo orue. Moj bi otac
danas bio iv da je taj brahman stigao do njega. to bi Takaka izgubio da je moj
otac bio vraen u ivot Kayapinom milou i oprezom ministara? On je naveo
Kayapu da se vrati, i to iz iste zlobe. Nije znao za djelotvornost mojega gnjeva.
Tada se kralj okrete brahmanima koji poznavahu upotrebu mantri: Pripremit
u sve to vam je potrebno da biste obavili obred Zmijske rtve. Recite mi to sve
da pribavim?
Tako pripravie obred rtvovanja zmija, i zapoee ga onako kako to pravila
propisuju: rtveni sveenici, vrsni znalci obrednih dunosti, nalijevali su topljeno
maslo u blistavi oganj odjeveni u crnu odjeu i, oiju crvenih od dima, izgovarali
propisane mantre. Uas obuze sve zmije. Sveenici su prosipali Ijevanicu u
Agnijeve58 eljusti i pritom izvikivali imena zmija, a one su mahom padale u vatri
pomuenih osjetila, dozivajui jedna drugu alostivim glasovima.
Prepade se i sam zmijski kralj i srce mu gotovo prepue od straha pa pozva
svoju sestru i kaza joj: O preljubazna, razum mi se muti, a vid mi poputa. Ja u
danas pasti omamljen u onaj blistavi oganj. Obred Parikitova sina na propast je
naega roda. O ponajbolja meu enama od zmijskoga roda, tvoj sin Astika moe
prekinuti ovo rtvovanje. To sam saznao od Praoca 59 samoga, od onog koji je od
pamtivijeka.
Nato zmijska gospoa pozva svojega sina pa mu ree: O sine, dolo je
vrijeme da se ispuni ono zbog ega me moj brat dade tvojemu ocu. ini ono to
zna da treba uiniti.
I vrsni brahman Astika, najvrliji meu najboljima, ode pravo u rtveno
dvorite i poe slaviti i hvaliti nedostine kraljeve podvige i sveenike i sveti
oganj, a kralj anameaya nato ree brahmanima: On jest djeak po svojoj dobi,
ali govori kao da je mudar starac. Nije on djeak ve neki mudri starac. Rekao bih
da eli da mu ispunim elju. O brahmani, dopustite mi da to uinim.
58
Agni je ime bogu Ognju, jednome od najobuhvatnijih vedskih bogova, sveeniku bogova koji prima rtve i
prenosi ih bogovima.
59
Praotac, Pitamaha, jest bog Brahman.

18

Brahmani mu odgovorie: Svaki brahman, ma bio i djeak, zavreuje

kraljevo potovanje. Ako je jo i uen, jo je vredniji da mu se ispuni svaka elja,
ali ne prije nego to se Takaka pojavi.
Ali kralju se bjee svidjelo da brahmanu ispuni elju pa ree: Kai mi svoju
elju! A Takaka ve bijae blizu i gotovo na rubu rtvenoga ognja kad Astika
izree elju: anameayo, ako mi ve eli ispuniti elju, onda uini da se
prekine ovo rtvovanje i da vie nijedna zmija ne padne u plamen.
Na to se Parikitov sin jako sneveseli pa e: O proslavljeni, uzmi sve to ti
srce ite. Zlato, srebro, stada, sve u ti dati samo ne prekidaj ovo rtvovanje!
Astika mu odvrati: Nisam od tebe traio, kralju, ni zlato, ni srebro, a ni
goveda. Ja samo elim da prekine rtvu i da se oslobodi pleme moje majke. Tada
i svi ostali koji poznavahu Vede u jedan glas povikae: Ispuni brahmanu njegovu
elju.
I tako, na poticaj brahmana kralj objavi: Bit e kako eli Astika! Zavrite
obred! Neka zmije vie ne strepe i neka se Astika zadovolji. I tako se ispuni
Astikina elja i uz radosne poklike zavri se rtveni obred kralja anameaye od
loze Pandava. I sam kralj bjee zadovoljan ovakvim ishodom i svima prisutnima
razdijeli blaga na stotine i tisue.
Na toj rtvenoj sveanosti, nastavljae Sauti, brahmani su u predasima
izmeu dunosti govorili o mnogoernu to se tie Veda, ali je Vyasa 60 samo
kazivao udesnu i znamenitu povijest zvanu Bharata.
Vyasa je naredio svojemu ueniku Vaiampayani da pred kraljem
anamedayom ponovi cijelu Bharatu onako kako je od njega bijae nauio.
Ja u kazivati od poetka ovaj veliki i prekrasni spjev zvani Mahabharata
koji je sastavio Vyasa, poujte me, o Brahmani, i mene obuzima silna radost dok
ga ponavljam.
Ova Bharata ravna je Vedama. To je boanstvena svetinja, najvrednije od
svega to se moe uti. To je purana koju riiji oboavaju. Ova sveta povijest
usauje u srce elju za spasenjem. Ma kako bio okrutan i grean onaj tko je slua,
oslobodit e se svih svojih grijeha kao to se Sunce oslobodilo od Rahua. 61 Ova
povijest kazuje se sada, a kazivat e se i u budunosti. Treba da je slua onaj tko
eli stei vrlinu.

60
Krna Dvaipayana Vyasa po predaji je ime tvorca Mahabharate. No "vyasa" znai "dijaskenast,
rasporeivatelj, prireiva"; moglo bi se, dakle, shvatiti kao naslov ili titula Krine Dvaipayane. A on je prikazan
u epu kao tjelesni djed, a po pravnim odnosima prastric Pandava i Kaurava, junaka epa, i kao njihov dugovjeni
suvremenik.
61
Rahu je uzlazni vor mjeseeve putanje u kojemu moe doi do pomrine Sunca. Zamilja se kao glava
zmaja koji guta Sunce i Mjesec. Silazni se vor naziva Ketu i zamilja kao rep zmaja.

19

Vaiampayana ree: amadagnijev sin Paraurama 62 za-tirao je katrije s lica

Zemljina dvadeset i jedan put, a onda se povukao na Mahendru, najbolju meu
svim gorama, i tamo se posvetio isposnikoj pokori. U to vrijeme ne bijae vie
katriya na Zemlji i njihove ene eljne potomstva obiavahu dolaziti
brahmanima. Brahmani su se drali svojih krutih zavjeta i primali su ene samo
kada bi bilo pravo vrijeme za to, i nikako mimo toga ili iz pohote. Tada na tisue
katriyskih gospi zae s brahmanima i tako, o kralju, dooe na svijet mnoge silne
katriye, djeaci i djevojice, i loza se katriya produi. Bujao je nov narataj
blagoslovljen dugim ivotom i vrlinom. Ponovno se uspostavio stari poredak od
etiriju stalea kojima na elu bijahu brahmani. I svaki je ovjek iao u to vrijeme
svojoj eni samo u dane za to odreene, a ne iz pohote i bez reda. Tako je bilo i s
ostalim stvorenjima, pa ak i s pticama. Tako se izrodi golemo mnotvo bia,
stotine i stotine tisua, i mnoili su se dalje i ivjeli u vrlini osloboeni tuge i
bolesti. Tako na Zemlji opasanoj morima opet zavladae katriye. Radovahu se
tome i brahmani, a i ostale kaste jer kraljevi zaboravie opaine roene iz grijeha i
gnjeva i pravedno su dijelili kazne onima koji zasluuju pa su tako titili
svekoliku Zemlju. Bog je Indra promatrao estite vladare katriye i putao je
ivotvorni dad u pravo vrijeme i na pravo mjesto i njegov blagoslov bjee na
svim stvorenjima. U to vrijeme, o kralju, nitko ne lijegae sa enom prije no to je
sazrio i Zemlja se napunila dugovjenim ljudima sve do svojih obala.
Brahmani su prouavali Vede i Upaniade i meu njima ne bjee ni jednoga
koji bi Vede prodavao. Ne bi meu njima nikoga tko bi Vede itao pred kakvim
udrom.63 Vaiye su orali zemlju pomou volova, ali krave nikada nisu
ujarmljivali. Stoku nikada nisu muzli dok se telad od sise ne odbije, a u tim
danima nije bilo ni trgovca koji bi na mjeri zakidao. Svatko se drao puta Vrline i
u nju je stalno upirao pogled. Sve etiri kaste izvravale su svoje dunosti, a
novoroenad je i u ena, a i u krava dolazila u pravo vrijeme. I drvee davae

62
Paraurama, "Rama sa sjekirom", sin amadagnijev, esto je utjelovljenje Viinua. Sedmo je bio slavni
Rama, sin Daarathin, a osmo Krina u vrijeme radnje Mahabharate. Paraurama se pojavio na poetku drugoga
svjetskog razdoblja, tretayuge, i po neobinoj i znaajnoj prii, kao brahman, ali i nepobjediv ratnik, dvadeset i
jedan put zatro katriye jer su zlostavljali brahmane. Sukob je planuo kada je Kartavirya, tisuoruki kralj
Haihaya oteo amadagniju rtveno tele. Za to ga je Paraurama ubio, a Kartaviryini sinovi osvetili ubivi
amadagnija. Nato se Paraurama zakleo da e istrijebiti katriye, to je i izveo. Potom se povukao na Mahandru
(to su kasnije priblino Istoni Ghati), a zemlju prepustio Kayapi.
63
U staroindijskome idealnom obrascu drutva i etiriju stalea (varna) brahmani bi trebali biti sveenici i
uvari svetih znanja, katriye ratnici i vladari, vaiye ratari, stoari, obrtnici, radnici i trgovci, a udre sluge.
Kako su udre moda stvarali iz pokorenih ili porobljenih uroenikih zajednica, ili od otpadnika iz drugih
stalea, oni nisu smjeli imati udjela u nasljednim svetim obredima ili znanju Veda. Stoga se Vede pred udrom
nisu smjele ni kazivati.

20

cvijet i plod u pravo vrijeme i, kada je razdoblje Krita 64 era bilo u punome jeku,
Zemljom su vrvjela bezbrojna stvorenja.
A kada Zemlja bi blagoslovljena svakim obiljem, poee se na njoj, u
kraljevskim lozama, raati Asure. 65 Sinove Ditine stalno pobjeivahu sinovi
Aditini pa izgubie vlast i mjesto u nebesima i poee se utjelovljivati na Zemlji.
eljeli su stei svevlast meu ljudima i poee se raati na Zemlji i kao goveda,
konji, magarci, deve, bivoli, pa ak i meu biima kakva su rakase, 66 a i meu
slonovima i jelenima. O Zemljin zatitnie, od svih onih to se raahu i zbog svih
to se ve bijahu rodili Zemlja ne mogae vie ni samu sebe nositi. A neki od
sinova Ditinih i Daninih,67 koji bijahu s neba zbaeni, rodie se na Zemlji kao
nasilni i drski kraljevi. Ti se monici rairie Zemljom u raznim oblijima i
svojom silom stadoe tlaiti sve etiri kaste i sva ostala stvorenja. Hodili su
zemljom, o kralju, u etama, njih stotine i tisue i zastraivali i ubijali sve pred
sobom. Drali su se istine i bjehu skloni vrlinama, ali bijahu oholi zbog svoje
snage i zatrovani bezonou, vrijeali su ak i znamenite riije u njihovim
stanitima.
A onda Zemlja, muena strahom i tlaena golemom teinom, zatrai zatitu
od Praoca svih stvorenja, a Brahman joj ovako odgovori: O uvarko svakojakoga
blaga, ja u sazvati sve nebeske itelje, i to to od mene trai bit e uinjeno.
I Brahman se oprosti od nje te sazva sve bogove i ovako im svima ree:
Olakajte Zemlji njezino breme! Svaki od vas neka se na njoj rodi i neka pone
zametati boj! Potom Tvorac prizva i sva plemena gandharva 68 i apsarasi69 pa im
onda naredi: Idite i rodite se na Zemlji, svaki za sebe i u obliju u kojemu eli.

64
Krita je prvo sretno razdoblje u svjetskome ciklusu, treta drugo manje savreno, dvapara jo nesavrenije, a
etvrto u kojemu i mi ivimo, a koje je poelo nakon Krinine smrti 3102. godine pr. n. e. najnesretnije,
zove se kali. Te etiri yuge dobile su imena po zgodicima na kocki: kada su djeljivi s etiri, kada preostanu tri
boda, dva ili samo jedan, a to je najgore. Tako se u svjetskim razdobljima ostvaruju sve etiri, samo tri, dvije ili
samo jedna etvrtina pravednosti, dharme.
65
Asure su u vedskoj Riksamhiti jo osobito istaknuti glavari meu bogovima, ali se od Atharvasamhite i
obrednih tekstova brahmana taj naslov ne nadijeva vie istim bogovima, dobrim dijelom sinovima boginje Aditi,
nego protivnicima bogova, zlodusima. Kako se poetno a- staje shvaati kao nijeno a-, stvaraju se dva nova
imena po opreci: nasuprot zlodusima asurama bogovi se zovu "sure", a nasuprot njihovoj majci Aditi, majka
asura zove se "Diti". Takav teoloki obrazac nasljeuje i zastupa hinduizam u epovima, puranama i dr.
66
Rakase ili rakasi, recimo: bjesovi, neto su nii, zemniji sloj zloduha od asura, ali katkada se gotovo i ne
razlikuju od njih.
67
Danu je pramajka jednoga roda asura, danava, koji se znade razlikovati od daitya, sinova Ditinih. Oboje se
znadu smatrati djecom Kayapinom, kao i bogovi koje je rodio s Aditi.
68
Gandharve su nebeska bia, esto shvaena kao nebeski glazbenici, ali su moni i u boju.
69
Apsarasi su nebeske vile, druice Gandharva, stoga gdjekada plesaice.

21

I Indra,70 kralj bogova, stade se savjetovati s Narayanom 71 i svim bogovima

o tome kako e sii na Zemlju. Poto se dogovorie, Indra izdade zapovijesti
svima nebeskim iteljima pa se vrati iz Narayanina boravita. A nebeski se
stanovnici, malo-pomalo, poee raati u zemaljskim tijelima na propast asurama,
a na dobrobit svih triju svjetova. I tako su se poeli raati nebesnici u staleima
brahmana i katriya ili kao kraljevi-mudraci, kako kojemu nebesniku bjee po
volji. I oni stadoe ubijati silne danave, rakase, gandharve i zmije, a i razne druge
ljudodere i svakojaka stvorenja. A utjelovljeni nebesnici bijahu tako moni, ak i
kao djeca, da im njihovi neprijatelji nisu mogli nauditi.
Vaiampayana e onda: Kralju anameayo, Mahabharata je vrlo opirna i
zato odvoji dosta vremena da bi je uo u cijelosti. I potom nastavi:
ivio je tada kralj Cedija po imenu Upariara ili Vasu i imao je pet monih
sinova, neizmjerno hrabrih, koje postavi da vladaju pokrajinama. Vasuovi sinovi
osnovae tu kraljevine i podigoe gradove i nazvae ih svojim imenima te tako
ustoliie dinastije koje vladahu dugo vrijeme.
A kada bi se kralj Vasu popeo u svoja kristalna kola koja mu je Indra dao na
dar i kada bi projezdio irokim nebesima, dolazili su k njemu gandharve i
apsarasi.
Dogodi se jednom da Vasuova supruga Girika doe kralju poslije zavrenih
obreda oienja nakon svoje mjesenice, no istoga toga dana javie se Vasuu i
njegovi preci i zatraie od najboljega meu kraljevima i prvog meu mudrima da
ubije jelena njima za rtvu. Kralj pomisli da se na zahtjev predaka nije dobro
ogluiti pa poe u lov usput se eljno spominjui Girike koja bijae lijepa poput
same ri.72 Bilo je proljee. Kralj bijae ushien njegovim dahom i opojnim
mirisima cvijea i draesnim lahorom i ne mogae svoje misli nikako odvojiti od
prelijepe Girike. Tada opazi sokola koji se odmarao u blizini. Vasuu bjehu znane i
Dharma i Artha73 pa zato ovako ree sokolu: O preljubazni, otii mojoj eni Giriki
i predaj joj ovo moje sjeme jer njezino je vrijeme upravo dolo.
Hitri sokol poslua kralja i sunu u nebo. Ali vidje ga jedan od njegove vrste
pa pomisli kako se ovaj negdje domogao mesa i nasrnu da mu ga otme. I dok su
se oni tako borili, sjeme pade u rijeku Yamunu. U toj je vodi ivjela apsaras od
visokoga roda po imenu Adrika, a bjee ovamo dospjela zbog kletve nekoga

70

Indra je najistaknutiji vedski bog, kralj bogova i nesavladivi ratnik i zatiratelj zloduha, meu kojima su
najznamenitiji Vritra, Vala i Paniji. U hinduizmu, poevi od epova, opisuje se krasota njegova neba u koje
pristiu junaci i rasko prijestolnice Amaravati. Iako je Mahabharata u konanoj redakciji vinuistika, u
velikome je dijelu epa Indra glavar nebesnika, to je izraz ranijega stanja i vjerojatno je to stariji dio tekstovne
predaje.
71
Narayana, esto povezan s Narom, prvotnim "Muem, ovjekom", jedno od istaknutih boanskih imena,
obino Vinuovih, ali nekada i Brahmanovih, nejasna sadraja. Moglo bi znaiti potomak ili sin Nare.
72
ri je boginja sjaja, ljepote i obilja, ena Vinuova.
73
Dharma je obiaj i pravo, a artha dobrobit, imutak. Ovdje se misli na nauke o tim predmetima, posebice na
dunosti mua prema eni po dharmi.

22

brahmana koji ju je pretvorio u ribu. im sjeme pade u vodu, ona ga smjesta

proguta.
Proe otada nekih deset mjeseci i neki ribar uhvati ribu. Naao se u veliku
udu kada iz rasporena ribljeg trbuha izadoe dva ljudska djeteta. Jedno bijae
muko, a drugo ensko. Ribari odoe kralju i sve mu rekoe, a Vasu onda uze k
sebi muko edo i ono poslije postade vrli i istinoljubivi vladar kraljevine Matsya.
Rodivi ove blizance, apsaras se razrijei svojega prokletstva, a njezina ki
koja je mirisala na ribu, bi dana ribarskome kralju da mu bude kerka. Djevojica
dobi ime Satyavati.
Satyavati je bila prelijepa i obdarena svakom vrlinom, njezin osmijeh bjee
draestan, samo se katkad od nje osjeao riblji miris i stalno se druila s ribarima.
eljela je biti od koristi svojemu ocu i zato se prihvatila da vozi un preko rijeke
Yamune.
Naie tuda glasoviti rii Paraara. Satyavatl bjee tako lijepa da bi je i
isposnik mogao poeljeti i ona probudi udnju u mudracu. Istoga trena kada je
ugleda, on poelje ovu gospu slatkoga osmijeha. Tada moni muni ovako kaza
Vasuovoj djevojci vitkih udova i nebeske ljepote: Primi me u svoj zagrljaj,
blagoslovljena! Satyavatl e na to: Vidi li sve one isposnike na obali rijeke, o
sveti ovjee? Kako da ti ispunim elju kada me oni gledaju?
Tada slavni gospodin stvori maglu i ona uvi u tamu itav predio, a djevojka,
kada to vidje, vrlo se zaudi. Osjeti se bespomonom i stid je obuze pa ree: O
sveti ovjee, ti zna da sam ja djevojka i da sam u vlasti oca svojega. O
bezgreni, ako te primim u svoj zagrljaj, moja e nevinost biti okaljana, a kako da
se u svoj dom vratim obeaena? Doista, ne bih vie mogla ivjeti. Razmisli o
tome, o rii, pa ini to misli da odatle slijedi.
A najbolji od riija zadovoljan joj ree: Ti e ostati djevica i kada ispunim
svoju elju. O srameljiva i prelijepa gospo, reci mi koju elju da ti ispunim?
Divna djevojko ljupkoga osmijeha, znaj da je moja milost uvijek djelotvorna.
Nato mu djevojka ree svoju elju: da joj tijelo uvijek odie najljepim
miomirisom, a isposnik joj smjesta ispuni tu elju. Tada se djevojka silno
razveseli i toga asa doe joj njezino vrijeme. I ona primi u svoj zagrljaj tog
isposnika udotvorca. Od toga vremena prozvae je Gandhavati Njezin bajni miris
mogao se osjetiti itavu yoanu 74 daleko. A slavni Paraara potom se vratio u
svoje pustinjako boravite.
Tako se sluilo da Satyavati donese na svijet glasovitoga Paraarina sina,
mudraca Vyasu.
Kralj po imenu Mahabhia, izdanak Ikvakuove loze, bio je u svoje vrijeme
gospodar cijele zemlje. Bijae istinoljubiv i doista neustraiv. Tisuom konjskih
rtava i stotinom vaa-peya 75 napokon je ugodio nebesnicima i Indri, te su ga
74

Yoana je dan puta (volovskom) zapregom, ili manja mjera udaljenosti: 4 ili 7 milja i sl.
Konjske rtve, asvamedha, i rtve vaapeya velike su, sveane i skupe kraljevske rtve some, koje
rtvovatelju donose velike zasluge u oima bogova.
75

23

uzeli na nebesa. Jednom se okupie nebesnici da odaju poast Brahmanu, a meu

njima bjee i Mahabhia. Dola je tu i Ganga, kraljica rijeka, da Praocu iskae
svoje tovanje. Tada se die vjetar i rastvori skute njezine odore poput latica
makova cvijeta. Tako se njezino tijelo izloilo pogledima svih nebesnika a oni svi
oborie oi. Jedino je kralj mudrac Mahabhia gledao bez srama u kraljicu rijeka.
Zato ga Brahman prokle i ree: Ti, nesretnie, zaboravio si se ugledavi Gangu, i
zato e se opet roditi na Zemlji! Raat e se tamo uvijek iznova, a rodit e se i
ona u svijetu ljudi i trpjet e od nje teke uvrede sve dok se u tebi ne probudi
gnjev, i tek e se onda osloboditi svojega prokletstva!
Nato se kralj Mahabhia stade prisjeati svih zemaljskih vladara i isposnika i
poelje da se rodi kao sin junakoga Pratipe. Kraljica rijeka bijae uoila kako je
izgubio postojanost i njezino srce poe pomiljati na njega eljno. Na svojemu
putu susretne Vasue i vidje da su i oni u nekoj neprilici pa ih zapita: Zato ste tako
potiteni, nebeski itelji? Je li sve dobro i kako valja? Na to e Vasui: O kraljice
rijeka, prokleo nas je slavni vidjelac Vasitha jer bjee srdit to smo nehotice
naletjeli na nj za veernjih molitava. Ree nam ovako: Rodit ete se meu
ljudima! Nije u naoj moi da izbjegnemo njegovoj kletvi jer nas je prokleo
kazivatelj brahmana. O Rijeko, postani ti ena kakva ovjeka i uini nas svojom
djecom! O preljubazna, nama se ne mili da uemo u utrobu bilo koje ene od
ljudskoga roda! Kraljica rijeka i na to odgovori: Neka bude kako elite! Recite mi
samo kojega biste od ljudskih prvaka eljeli za svojega oca?
Vasui joj rekoe: Na Zemlji e kralj Pratipa dobiti sina antanua koji e biti
znan irom svijeta. A Ganga e na to: O bezgrenici, to to vi elite i moja je
elja! A Vasui e tada: Nakon roenja odmah nas baci u rijene valove da nas
spasi od duga boravka na Zemlji.
Uinit u kako elite, odgovori Ganga, ali se pobrinite da jedno dijete kralju
ipak preivi. A Vasui e: Svatko e od nas priloiti osmi dio svoje snage. Kada se
sve saberu ujedno, imat e sina kakva samo poeljeti moe. Ali taj tvoj sin nee
raati djecu na Zemlji.
Pratipa bijae kralj koji je inio dobro svim stvorenjima. Mnoge je godine
proveo na izvoritu Gange ivei kao isposnik i inei pokoru. I on i njegova ena
odravali su mnoge zavjete ne bi li ikako dobili potomka i napokon im se elja
ostvarila. Rodi im se sin kada ve bijahu zali u kasne godine. Taj sin bjee
upravo Mahabhia, a nadjenue mu ime antanu jer se rodio tek poto je njegov
otac ovladao svim svojim strastima.
antanu je znao da se predjeli neprolaznoga blaenstva mogu stei samo
djelima pa se u skladu s time posvetio vrlini. Kada antanu bjee stasao, otac
Pratipa mu ree: O antanu, sine, prije nekoga vremena doe pred mene djevojka
kojoj je na srcu tvoja dobrobit. Ako bi te ta prekrasna djeva nebeskoga izgleda
pitala hoe li se oeniti njome, ti je nemoj odbiti, a nemoj ni suditi o njezinim
24

postupcima, ma to inila, niti je pitaj tko je ni ija je, nego je uzmi za svoju
kraljevnu. Znaj da je to moja elja.
Kada ga je tako pouio, kralj okruni svojega sina i povue se u umu. A novi
kralj, antanu, bjee obdaren velikom mudrou, a po sjaju bjee ravan Indri.
Postao je strastan lovac i mnoge je dane provodio lutajui umama. Najbolji meu
vladarima nikada se ne vrati bez ulova: bilo jelena bilo bivola.
Jednoga dana iao je obalom Gange te spazi ljupku djevojku blistave ljepote,
nalik na samu ri. Zubi joj bijahu kao biseri, a na njoj ukrasi nebeske ljepote i
haljine tako fino tkane da se inilo da su sazdane od lopoa. Kralj je gledao kao
skamenjen i inilo se da svojim nepominim pogledom ispija njezine ari, ali da
nikako ne moe utoliti svoju e. I djevojka je gledala sjajnoga kralja kako joj
silno potresen prilazi i to joj dirne srce u kojemu planu ljubav. Gledala ga je i
gledala, sve vie udei da ga i dalje gleda.
Tada je kralj oslovi njenim rijeima: O bajna djevo vitoga stasa, bila ti
boginja ili gandharvi, bila ti apsaras, yakini ili nagini, pa makar bila i ljudskoga
roda, nebeska ljepoto, molim te da mi bude ena!
Djevoje predivna lika ovako mu ree, budei svakom svojom rijeju kliktaj
radosti u njegovu srcu: Bit u tvoja ena, o svijetli kralju, i sluat u tvoje
zapovijesti. Ali to god budem inila, svidjelo se to tebi ili ne svidjelo, nemoj se
protiviti i nemoj mi zamjeriti. Nikada mi ne reci rune rijei, a ja ti obeavam da
u ivjeti s tobom sve dok se bude prema meni ophodio blago. A onoga asa
kada me bude ukorio ili mi rekao runu rije, ja u te, zasigurno, ostaviti.
Neka bude tako, odgovori kralj. I tako djevojka dobi za mua vrsnoga
vladara, elnika u rodu Bharata, i bi joj vrlo drago. A kralj antanu uze je za svoju
nevjestu i uivao je sva zadovoljstva njezine naklonosti. Drao se svojega
obeanja i uzdravao se da bilo to od nje zahtijeva, a bjee toliko oaran
njezinom ljepotom, dranjem i plemenitom skrbi da mu ugodi da i nije
primjeivao kako prolaze mjeseci, doba i godine.
Ganga rodi kralju sedam sinova, svakoga prekrasna poput nebesnika. Ali,
kako je koje dijete rodila, ona ga baci u rijeku Gangu govorei pritom: Ovo inim
za tvoje dobro! I dijete bi potonulo da se vie nikada ne pojavi.
Kralju se to nimalo nije svidjelo, ali joj ne kaza ni rijei prijekora zbog
straha da je ne izgubi. A kada se rodi i osmo dijete i njegova ena s osmijehom na
usnama krenu da ga baci u vodu, ojaeni kralj ne mogae vie izdrati i osjeti
arku elju da ovo dijete spasi pa joj ree: Nemoj ga ubiti! Tko si ti i ija li si i
zato ubija svoju roenu djecu? Velik je teret tvojih grijeha, edomorko!
Nato mu supruga odgovori: Ako zaista eli potomka, znaj da si postao
najvei meu onima kojima se rodie sinovi. Neu ubiti ovo tvoje dijete, ali je
prema naemu dogovoru vrijeme mojega ivota s tobom isteklo. Ja sam

25

Ganga,ah-nuova76 ki, vazda oboavana od svih velikih mudraca. S tobom sam

ivjela sve ove godine da bih izvrila naum nebesnika. Zbog Vasithine kletve
osmorica slavnih Vasua morali su na sebe preuzeti ljudsko oblije. Izuzev tebe ne
bijae na Zemlji nikoga vrijedna da postane njihov roditelj. Isto tako, osim mene
ne bijae na zemlji ene koja bi im mogla postati majkom, jer ja sam nebesnica u
ljudskome obliju. Postavi im otac, zasluio si predjele dugovjenoga
blaenstva, a ja sam ih na ovaj nain oslobodila riijeve kletve. Budi
blagoslovljen, a ja te naputam! O kralju, uvaj i njeguj ovo dijete koje e odrati
svoje stroge zavjete i daj mu ime Gangadatta.
Izrekavi to, boginja istoga asa nestade, no odvede dijete sa sobom. Taj
antanuov potomak dobio je ime Gangeya ili Devavrata, a svojega je oca
nadmaio u svim vrlinama.
Kada ga je ena napustila, antanu se alosna srca vrati u svoju
prijestolnicu.
Kralj antanu bjee glasovit u sva tri svijeta zbog svoje mudrosti, vrline,
istinoljubivosti, samoobuzdavanja, slobodoumlja, bistrine, skromnosti, strpljivosti
i snage koja uvijek obitavae u njemu. I bogovi i kraljevski mudraci divili su mu
se zbog toga obilja dobrih osobina i njegova poznavanja vjerskih dunosti i nauke
o zemaljskoj dobrobiti. On bjee zatitnik roda Bharata i branitelj svih ljudskih
bia. Vidjeli su svi zemaljski kraljevi njegovu odanost vrlini i podarie mu naslov:
kralj kraljeva. Dok je Zemljom vladao kralj antanu, o kralju, nisu na njoj bez
potrebe ubijani ni jeleni, ni divlji veprovi, ni ptice, a ni bilo koje drugo ivo
stvorenje. U njegovim je zemljama prevladavala vrlina, a kralj, ija dua bjee
prepuna milosra i liena svjetovnih elja i estine, pruao je svoju zatitu svim
biima podjednako. Bio je kralj i otac svima, i osirotjelima i onima koji od njega
iskahu zatitu, i pticama i zvjerima i svakome drugom stvorenju. Dok bjee na
vlasti najbolji meu Kuruima, rije postade istina, a ljudske misli teile su k
nesebinosti.
Kralj antanu ode jednom u lov i dogodi se da rani nekoga jelena te poe za
njim du obale rijeke Gange. Kada izbi na rijeku, opazi da njezinim koritom tee
vrlo malo vode pa se poe pitati: Zato li danas rijeka ne tee kao prije?
On poe potraiti uzrok toj udnoj pojavi i tako naie na mome lijepa stasa
i izgleda, i vidje ga kako branom od otrih strijela pregrauje rijeni tok kao to bi
to svojim nebeskim orujem mogao uiniti samo Indra. Kralj je, udivljen, gledao
djeakov natovjeni podvig i nije ga mogao prepoznati jer je svojega sina vidio
samo jedanput, odmah po roenju. Mome opazi svojega oca i istoga asa
arolijom nestade pred njegovim oima. Vidje kralj to udo i bi mu jasno da to
moe biti samo njegov roeni sin. On se tad okrete rijeci pa joj ree: Pokai mi
dijete! A Ganga uze na sebe predivno oblije i izroni iz vode vodei djeaka za
76
ahnu je po prii bio moni trapljenik kojega je u zadubljenju ometao tijek Gangin, pa ju je ispio! Poslije
se ublaio i ponovno je "rodio" pustivi da mu istee na uho.

26

ruku. antanu nije mogao prepoznati ovu zamamnu gospu u prekrasnome ruhu i
nakitu, a Ganga ga oslovi: O kralju, ovo je osmi sin kojega sam ti rodila. Vodi ga
svojemu domu. Ovaj je junak kod Vasithe prouio svete knjige, a vjet je
svakome oruju i u boju je i samome Indri ravan. Znana su mu i sva oruja kojima
vlada slavni i nepobjedivi amadagnijev sin Paraurama, kao strijelac ne
promauje, a kraljevske su mu dunosti dobro poznate.
antanu uini kako mu je Ganga rekla i uze sa sobom svojega sina blistava
kao sunce i vrati se u svoju prijestolnicu. Kralj antanu od plemena Purua stigao
je u svoju prijestolnicu blistavu kao grad nebesnika mislei da od njega nema
veega sretnika. Sazvao je sve Purue i na svoje prijestolje ustoliio svojega sina
kao suvladara elei zajamiti svojoj kraljevini zatitu i sigurnost.
Slavni Devavrata ubrzo omilje svojim uzornim dranjem i kralju i
kraljevskoj porodici, a i svima podanicima. Poivjee tako moni kralj i njegov
sin pune etiri godine.
Jednom se kralj zaputi u ume koje se prostirahu oko rijeke Yamune. Dok je
etao obalom, osjeti zamaman miomiris koji je dolazio odnekud iz umske
gutare. elei nai njegov izvor, on poe lutati okolinom i najzad spazi prelijepu
crnooku djevojku nalik na nebesnicu, koja ne bjee nitko drugi do ribareva ki.
On je upita: Tko si i ija si? to radi u ovoj umi? Ona mu odgovori: Budi
blagoslovljen! Ja sam ki ribarskog kralja. Po naredbi svojega oca vozim ovu
skelu izmeu dviju obala kako bih dobroinstvima stekla zasluge.
I antanu ode pravo njezinu ocu i zaprosi je. Ali ribar mu na njegovu
pronju ovako odgovori: O kralju, im se rodila ova moja Ijepoputa ki, znalo se
da e nekome postati enom. O bezgreni, ti ljubi Istinu, a u mojemu srcu ima
jedna elja. Ako mi je ispuni, ja ti poklanjam ovu djevojku jer, doista, ne moe se
za nju nai bolja prilika od tebe.
antanu e nato: Kada ujem elju koju hoe da ti ispunim, rei u ti mogu
li ti dati rije ili ne mogu. A ribar mu ree: O kralju, ovo te pitam: hoe li sina
kojega ti ona bude rodila uiniti svojim nasljednikom ili nee?
Kada kralj saslua ribarevu elju, nije bio voljan da je ispuni premda ga je
raspinjao nepodnoljiv plamen udnje, i tako se vrati u svoju prijestolnicu
Hastinapuru, ali mu misao o ribarevoj keri nikako nije davala mira, a kada stie
svojemu domu, poe provoditi svoje dane uronjen u alosne misli.
Doe jednoga dana Devavrata svojemu tunome ocu pa ree: Svaka je
blagodat uz tebe, glavari su ti posluni, a ti si utonuo u misli i, kada te pitam, nita
mi ne kazuje. Za ime tuguje? Blijed si i izmuen i ne ide vie na jahanje, kao
da u tebi nema ivota. elim znati od koje boljke boluje i mogu li ti nai lijeka?
Na sinovo pitanje antanu odgovori: Istina je to to kae. Obuzela me sjeta.
Rei u ti to mi je na srcu. O izdane loze Bharata, ti si jedini nasljednik naega
velikoga roda, a tebi su na umu samo oruje i junaki podvizi. A meni je, sine,
uvijek na umu nepostojanost ljudskoga ivota. O Gangin sine, dogodi li se tebi
27

togod, ostat emo bez potomstva. Ti si meni doista koliko i stotinu sinova, i ja se
zato ne elim vie eniti, ali mudri kau da je jedan sin kao nijedan. O potome
Bharata, ti si vitez ustre udi i vazda si s vojskom. Moe biti i da e na bojnome
polju zavriti. Dogodi li se to, to e biti s lozom Bharata? O tome vazda mislim i
to mi srce ispunjava tugom.
Zamisli se bistroumni Devavrata nad ovim oevim rijeima pa ode starom
ministru, kraljevu pouzdaniku i dobronamjerniku. Ovaj mu sve kaza o ribarskome
starjeini i o njegovu zahtjevu. Devavrata odmah ode ribarskome kralju i povede
sa sobom mnoge glavare katriya koji ve bjehu u asnim godinama, pa u
kraljevo ime zaprosi kerku ribarskoga kralja. Doekali su ga kako to i prilii
kraljeviu pa, kada je Devavrata ispred cijeloga kraljeva dvora sjeo na ponuenu
mu stolicu, ribarski mu se poglavica obrati: O najbolji meu Bharatama, prvi si od
onih to lukom barataju i jedini sin kralja antanua. Velika je tvoja sila. Ali ja bih
ti neto rekao. Da je nevjestin otac i sam Indra glavom, i on bi poalio kada bi
odbio takvu hvalevrijednu i asnu priliku. Veliki ovjek iz ijega se sjemena
rodila slavna gospa Satyavati esto mi spominjae da je nje dostojan jedino kralj.
Znaj da sam odbio i prosidbu nebeskoga brahmarija Asite koji je esto dolazio
naumivi da je dobije za enu. Mogu rei samo jedno: sin druge kraljeve ene
nee imati nikakvih izgleda bude li mu ti takmac. O tlaitelju neprijatelja, onaj
tko je tebi suparnik, ne moe biti siguran, pa bio on ak i asura ili gandharva.
Budi mi blagoslovljen, ja drugih prigovora nemam.
Devavrata saslua ovu besjedu, ali mu na umu bjee samo dobrobit njegova
oca, pa tako pred svima glavarima obznani:
O prvaci meu istinoljupcima, sasluajte moj zavjet! Niti se rodio, niti e se
roditi onaj koji e se ovako obvezati: Uinit u ono to se od mene oekuje. Bude
li ta djevojka rodila sina, on e postati na kralj.
Potaknut vlastoljubljem, ribarski starjeina poelje izvui sve to se da
izvui pa ovako odgovori: Plemeniti gospodine, doao si amo da zastupa svojega
slavnoga oca pa budi onda i moj zastupnik u ovoj prosidbi. O zatonie istine,
zakletva kojom si se vezao dostojna je tebe i ja i ne pomiljam da bi je ti mogao
pogaziti. O snagoruki, jedina su mi briga djeca koju bi ti mogao imati.
A Gangin sin, istinoljubac, razumje poradi ega se ribar ustee, i u elji da
ugodi svojemu ocu, ree: Ribarski starjeino, dobri ovjee, sluaj to u rei pred
svim ovim velmoama: ujte me, kraljevi, ja se upravo sada odriem svojega
prava na prijestolje! Strah od mojih potomaka otklonit u ovako: O ribaru, od
ovoga dana uzimam na sebe zavjet brahmaarina. 77 Umrijet u bez potomaka i
tako se domoi vjenoga blaenstva.
Ribaru se od silne radosti nakostrijeila svaka dlaica na tijelu pa e rei:
Poklanjam ti je! Uto se nad Devavratom iz nebesa prosu cvjetna kia, a nebesnici,
77
Brahmaarin je uenik koji ui Vede. Za nauka mora ouvati spolnu suzdranost. Stoga je zavjet
brahmaarina zavjet ednosti.

28

apsarasi i nebeski mudraci krunili su cvjetne latice i kliktali: Ovo je Bhima!

Bhima! Bhima!78
A Bhima, odani sluga svojega oca, oslovi tada prekrasnu djevojku: Popni se
u moja kola, majko, 79 da krenemo naemu domu. Pomogao je lijepoj gospi da se
popne, pa odjezdie k Hastinapuri. Stigavi pred oca, ispria mu sve kako se
zbilo, a nato svi okupljeni kraljevi i velmoe povikae uglas: On je doista
Bhima! I stadoe ga hvaliti i slaviti njegov neuveni podvig.
Presretni kralj, zadivljen sinovom portvovnou, ovako ga blagoslovi: Sve
dok bude elio ivjeti, Smrt nee doi po tebe. Prii e ti tek kada od tebe dobije
doputenje.
Zavrile su se svadbene setkovine i kralj uvede lijepu nevjestu u svoj dom.
Ubrzo mu Satyavati rodi bistroumna i odvana sina i dadoe mu ime itrangada.
Bio je obdaren velikom snagom i ubrzo posta vrlo slavan. Neustraivi gospodar
antanu dobi potom jo jednoga sina kojega mu rodi Satyavati. I on posta velik
strijelac i naslijedi kraljevinu od svoga oca. Prije no to je drugi sin, Viitravirya,
dospio do zrelih godina, mudri kralj antanu podlegnu neumitnome tijeku
Vremena.
Kada mu se otac otputio na nebo, Bhima se potinjavao Satyavatinim
naredbama. On postavi na prijestolje itrangadu, silnoga tlaitelja neprijatelja,
koji bijae pobijedio sve koji su mu se suprotstavljali i miljae da mu meu
ljudima nema takmaca. Moni kralj Gandharva, njegov imenjak itrangada, vidje
da njegovoj sili ne mogu odoljeti ak ni nebesnici, a ne samo ljudi i asure, pa mu
izae na megdan.
Vladar plemena Kurua i kralj Gandharva, dvojica silnih junaka, sukobie se
na polju Kuruketri na obalama rijeke Sarasvati. Strani okraj nije se prekidao
pune tri godine. U tomu bjesomunom boju, u kojem je pljutalo oruje, a borci
jedan drugome nanijee mnogo ljutih rana, itrangada, kralj Gandharva, bjee
lukaviji te napokon svlada vladara Kurua, pogubi ga, a onda se vrati na nebesa.
Kada pogibe tigar meu kraljevima, hrabri antanuov sin, Bhima dade da se
obavi posmrtni obred za njega, a onda na njegovo prijestolje postavi djeaka,
snana, ali jo maloljetna Viitraviryu. Viitravirya je vladao kraljevinom pod
Bhiminim okriljem i oboavao je antanuova sina koji bjee upuen u sve tajne
vjere i zakona. Kada Bhima vidje da mu je brat postao punoljetan, odlui da ga
oeni. Doznao je da e u to vrijeme kralj od Kai 80 prirediti sveanost na kojoj e
njegove tri keri, lijepe poput apsarasi, odabrati sebi mueve. Na zapovijest svoje
kraljice majke on se pope u svoja bojna kola pa se bez pratnje otputi gradu
Varanasi. Tamo vidje mnotvo kraljeva dospjelih sa svih strana, a i sve tri
djevojke koje e birati svoje mueve.
78
"Bhima" znai "Strani". Straan je onaj koji se prihvati takvih zavjeta i odri ih. To je postalo novo i
mnogo poznatije ime Devavrati ili Gangeyi.
79
Zove je "majko" iz potovanja kao buduu enu svojega oca.
80
Kai je Benaresko (ili Varanasko) kraljevstvo.

29

Dok su se kraljevi svaki ponaosob predstavljali, Bhima odabra za svojega

brata sve tri djevojke, posadi ih na svoja kola, a onda se silni bojovnik obrati
svima okupljenim kraljevima glasom dubokim kao tutnjava groma: Mudri su
odredili da se znamenitu gostu, mimo ostalih darova, moe pokloniti i djevojka
ukraena blagom. Neki poklanjaju svoje keri a zauzvrat dobiju par goveda. Neki
se ene uz djevojin pristanak, a neki je opet zaaraju travama da pristane. Neki
se ene dobivi pristanak njezinih roditelja, a neki opet dobiju enu kao dar za
pomo pri rtvenome obredu. Uenima je ovaj osmi nain najmiliji, ali kraljevi
najvie dre do svayamvare 81 i obiavaju se tako eniti. No mudraci rekoe da se
najvie cijeni ena oteta sa sveanosti samoizbora kada izginu svi kraljevi i
kraljevii koji se suprotstave otimau. Zato ja, evo, odvodim ove djevojke, o
zemaljski gospodari, a vi udarite najbolje to moete i pobijedite ili poginite! I on
odvede djevojke jezdei na svojim brzim kolima.
Izazvani kraljevi poustajae grizui usne od bijesa i udarajui dlanom o dlan.
Nastade velika strka i galama dok su bacali sa sebe svoje ukrase i navlaili bojne
oklope, a i koijai ubrzo stigoe sa zapregama plemenitih konja, koje su vukle
prekrasna kola. I tako se do zuba naoruani ratnici dadoe u potjeru za Bhimom
koji je odstupao. Nastade ogoreni okraj izmeu Bhime na jednoj i
mnogobrojnih vladara na drugoj strani i na Bhimu se srui deset tisua strijela
odjednom. S Bhimine strane takoer poletjee strijele poput dada nebeskog i
poobarae strijele njegovih protivnika. Njegove su strijele sjekle lukove, obarale
zastave, razbijale oklope i otkidale na stotine i tisue ljudskih glava. Tolikoj
neustraivosti i strahovitoj vjetini Bhiminoj stadoe klicati okolni ratnici jer on
ih u boju sve nadbi i onda produi putom k svojoj prijestolnici odvodei sa sobom
djevojke.
Samo jakoruki alva, obuzet gnjevom, pozva Bhimu i ree mu: Stani! Na
taj izazov namrteni Bhima, tlaitelj dumanskih vojski, zaustavi svoja kola i s
lukom u rukama doeka svojega protivnika onako kako to obiaji katriya nalau.
Tada kralj alva obasu antanuova sina stotinama i tisuama lakokrilih strijela
dok su mu ostali kraljevi klicali i odobravali mu. A elnik ljudskoga roda,
antanuov sin, lati se oruja Aindra i pobi plemenite drijepce svojega protivnika
i tako ga u ovom boju za nevjeste pobijedi, ali ga ostavi na ivotu.
Gangin nepobjedivi sin pobi tako bez i jedne ogrebotine na sebi mnoge
protivnike i dovede u prijestolnicu kerke kralja od Kai. Postupao je s njima
njeno i paljivo, kao da su mu snahe ili sestre ili ak roene keri. elio je
ugoditi svojemu bratu Viitraviryi i ponudi mu tri nevjeste kojima ne bjee mane.
Kada su uz Satyavatinu pomo bile zavrene pripreme za svadbu, najstarija ki
kralja od Kai stade pred Bhimu, ljupko mu se nasmijei i ree: alva, kralj
Saubhe, izabranik je mojega srca, a i on me u svojemu srcu odabrao da mu budem
81
Svayamvara je "samoizbor" mua, pri kojemu kraljevna bira izmeu prosaca, a oni se pritom mogu i
natjecati u junatvu, npr. u strijeljanju iz luka.

30

ena. I moj je otac tako odluio, a ja bih na svayamvari njega odabrala za svojega
gospodara. Ti zna to ti vrlina nalae i zato ini to misli da je pravo.
Bhima je doista znao to vrlina od njega zahtijeva i zato se posavjetova s
brahmanima i potom joj dade svoje odobrenje da ini onako kako misli da je
najbolje, a ostale dvije djevojke uz propisane ceremonije preda svojemu bratu
Viitraviryi. Brat mu je bio umjeren i sklon vrlini, ali se ubrzo poslije svadbe
uzoholi na svoju mladost i ljepotu i preda se grijehu. A Ambika i Ambalika bijahu
predivnoga stasa i zlatne puti, kosa im bijae crna i kovrava, a nokti crveni i
dugi, bokovi jedri i zaobljeni, a njedra duboka i nabrekla. Plemenite mlade gospe,
koje je odlikovalo svako dobro znamenje, dragovoljno prihvatie svojega mua
koji ih je u svakome pogledu bio dostojan i vrlo ga zavoljee. A on, odvaan
poput nebesnika i lijep kao dvojica Avina, 82 bjee kadar ukrasti srce svakoj
ljepotici. Sedam godina proveo je kraljevi ne razdvajajui se od svojih dviju
supruga, i bjee jo u prvoj mladosti kada se razbolje od suice. I roaci i prijatelji
savjetovali su se i pokuavali mu pomoi, ali svi njihovi napori bijahu uzalud.
Kraljevi se Kurua gasio kao sunce na zalasku i najzad preminu.
Plemeniti Bhima bijae u dubokoj alosti i poe ga muiti strepnja. Uza
Satyavatinu pomo on pripremi posmrtne obrede koje obavie ueni sveenici i sa
svim junacima od loze Kurua.
Nesretna Satyavati, skrhana bolju, obavi pogrebne dunosti pa, kako je znala
i umjela, stade tjeiti ucviljene udovice i ojaenog Bhimu.
Proe neko vrijeme i ona stade misliti na dunosti koje joj je vjera nametala
i na produenje loze Kurua pa jednom ree Bhimi: Sada sve ovisi samo o tebi, i
prinosi rie za pretke i slava i nastavak loze Kurua i koljena antanuova. O silni,
ti zna to vrlina od tebe zahtijeva! Tvoj mili brat, a moj jaki sin otputio se na
nebesa dok je jo bio u mladoj dobi. Mile keri kralja od Kai, Viitraviryine
udovice jo su u cvijetu mladosti i ljepote i eljne su sinova. Posluaj moju
zapovijest, snagoruki: obdari ih djecom koja e produiti nau lozu. Sjedi na
prijestolje Bharata i vladaj dravom poto ih uzme za ene kako to i dolikuje. Ne
alji svoje pretke u pakao.83
Bhima joj odgovori onako kako mu je vrlina nalagala: Majko, to to si rekla
vrlina svakako odobrava, ali imaj na umu moj zavjet kojim sam se odrekao
potomstva. O Satyavati, sada u ti opet ponoviti: Neu se nikada odrei Istine
makar se morao odrei svih triju svjetova i carstva nebeskoga, pa i onoga to je
vie od toga. Makar se Zemlja odrekla svojih mirisa, voda svoje mokrote, zrak
svojstva dodira, Sunce svojega bljetavila, vatra svojega ara, Mjesec hladnovite
svjetlosti, prostor zvuka a bog pravde svoje pravednosti, ja se ni tada neu htjeti
odrei Istine. Kraljice, ne vodi nas u propast odvraajui svoje oi od vrline!
82

Avini su dva vedska boga blizanca, krasna nebeska "konjanika", pratioca Zore.
Sudbina predaka ovisi o mukome potomstvu koje im rtvuje prinose, a osobito grumene rie. Da se nit
potomstva ne prekine, ako tko premine bez djece, njegovu je bratu dunost oeniti se udovicom i s njome roditi
preminulome bratu mukoga potomka (levirat).
83

31

Obiaji ne daju katriyama da pogaze rije, i odstupanje od istine nikada se

katriyi ne odobrava. Zato me sluaj, majko, rei u ti kako se moe produiti loza
Bharata. Naite nekoga brahmana bez mane, pozovite ga i dajte mu blaga, a on e
dati porod udovicama kralja Viitravirye.
Satyavati se na ovo tiho nasmija i glasom uzdrhtalim od postienosti
odgovori: Bharato silnih miica, istina je to to mi ree. Ti si Vrlina, Istina i jedina
potpora naega roda. Uini onako kako je pravo kada bude uo to u ti kazati.
Dok bijah djevica, rodila sam sina slavnome Paraari, a taj posta veliki rii
izuzetnih moi i dobio je ime Dvaipayana. Istoga asa kada bi roen, veliki
mudrac spali sve svoje grijehe i, slobodan od strasti, ode sa svojim ocem. Ako i ti
i ja zatraimo da nam to uini, on e, zasigurno, podariti dobru djecu udovicama
tvojega brata. Kada je odlazio od mene, ovako mi je rekao: Majko, bude li nekad
u nekoj nevolji, samo pomisli na mene.
Kada ona spomenu velikoga riija, Bhima sklopi ruke i ree: Doista je
mudar onaj tko svoje misli razborito usmjerava i na vrlinu i na korist i na
zadovoljstvo, i radi strpljivo promislivi kako bi vrlina vodila vrlini, korist k jo
veoj koristi, a zadovoljstvo k zadovoljstvu.
Tada Satyavati uputi svoje misli muniju Dvaipayani koji upravo toga asa
bijae utonuo u prouavanje Veda. Kada sazna da ga majka zove, on se istoga
trena pojavi pred njom a da to nitko drugi nije mogao saznati. Satyavati mu oda
duno potovanje, a onda ga zagrli umivajui svojim suzama sina kojega je
ugledala poslije tolika vremena. Njezin prvjenac Vyasa umi joj suze hladnom
vodom pa joj se pokloni i ree: Doao sam, majko, da ispunim tvoje elje. O
najvrlija, ne oklijevaj nego zapovijedaj! I on sjede zadovoljan poastima koje mu
bijahu ukazane.
O veleueni, ree mu majka, sinove raaju i otac i majka i zato oni pripadaju
i jednome i drugome. Nema nimalo sumnje da je nad njima majina vlast ista
kolika je i oeva. Prema obiajima ti si moj najstariji sin, o brahmari, 84 a
Viitravirya mi je najmlai. antanuov sin Bhima posveen je Istini i zbog dane
rijei ne eli vladati Zemljom niti imati potomaka. Tvoj je mlai brat ostavio za
sobom dvije prelijepe i mlade udovice, nalik na same nebesnice. Ti si najpozvaniji
da im podari djecu koja e biti dostojna naega roda i produiti nau lozu.
Kada je sasluao majinu besjedu, Vyasa joj odgovori: Ti zna, Satyavati, to
je dunost i na ovome, a i na onome svijetu. Zato neka dunost bude i moj cilj.
Uinit u kako mi zapovijeda. Neka se gospe godinu dana dre zavjeta koje u
im ja propisati i neka potom obave obred oienja jer nema ene koja bi mi
mogla prii, a da nije izdrala strogu pokoru.
No Satyavati e nato: O bezgreni, tako ne smije biti. U zemlji gdje nema
kralja ljudi propadaju bez njegove zatite. Ne odravaju se rtveni obredi ni bilo
84
Kao to je raari kralj-mudrac, tako je brahmari brahman-mudrac. Brahmanski su mudraci najee jo
potovaniji u predaji od kraljevskih mudraca.

32

kakvi sveti ini. Oblaci ne daju kiu, odlaze i bogovi. Gledaj zato samo da ove
dvije gospe to prije zanu, a Bhima e odgojiti djecu.
Vyasa joj odgovori: Ako ve moram, ovako u nevrijeme, podariti potomke
svojemu bratu, onda neka kraljevne podnesu moju runou. To e im biti najtea
pokora. Ako budu podnijele moj jaki zadah, strogo i runo lice i moju odjeu i
tijelo, zaet e od mene i dobiti prekrasnu djecu. Neka me kraljevna iz Kosale 85
eka odjevena u iste haljine i ukraena nakitom, a ja u doi u njezinu lonicu.
Rekavi to, rii nestade.
Satyavati ode svojoj snasi Ambiki i odnese joj blagoslovljenu vijest. Uz
dosta muke poe joj za rukom privoljeti je da poslua savjet i da uiniti ono to je
dunost traila, a potom ode nahraniti brahmane i riije koji se bijahu okupili tom
prilikom.
Ubrzo poslije snahine mjesenice Satyavati joj priredi obred oienja
kupanjem pa je odvede u njezinu lonicu.
Vjeran svojemu obeanju, istinozborac rii ue tada u njezinu odaju, ali
budui da svjetiljka bjee upaljena, kraljevna ugleda njegovo tamno lice, umrenu
kosu boje bakra, blistave oi i odbojnu bradu, te sklopi oi od uasa. Rii se nije
obazirao elei da ispuni majinu elju, ve je poznade, ali ona od straha
nijednom ne otvori oi.
Kada je od nje otiao, rii susretne svoju mater, a ona ga upita: Hoe li
kraljevna dobiti valjana sina? On joj odvrati: Sin kojega e ona roditi bit e
snaan kao deset tisua slonova, bit e slavan kralj i mudrac koji e mnogo znati i
bit e obdaren i pameu i poduzetnou. Jedino e se roditi slijep, a to je krivica
njegove matere. Na ove sinove rijei Satyavati ree: O blaeni isposnie, kako
netko tko je slijep moe postati dostojan vladarskoga trona Kurua? Na tebi je da
Kuruima da jo jednoga kralja.
Rii ree: Neka bude tako! pa je napusti. Kada je dolo vrijeme, srednja
ki kralja Kosale rodi slijepa sina.
Onda Satyavati dobi pristanak od svoje mlae snahe pa opet pozva Vyasu.
Ovaj stie odmah i, kako ve bjee utanaeno, ue k drugoj eni svojega brata.
Ambalika ugleda mudraca i problijedi od straha, a Vyasa opazi njezino bljedilo pa
joj ovako kaza: O ljepolika gospo, ti si problijedjela vidjevi moj zastraujui lik i
zato e i tvoj sin kojega bude rodila biti bljedolik i prozvat e ga Pandu. 86
Rekavi joj to, slavni mudrac izae iz njezine odaje i opet susretne svoju majku, a
ona ga zapita: Kakvo e biti dijete? On joj ree da e joj unuk biti blijede puti, a
majka ga nato stade moliti da im podari jo jedno muko edo, na to Vyasa ree:
Neka bude tako!
Kada doe vrijeme, gospa Ambalika rodi muko dijete. Sin bijae sjajan i
darovit, a i pratila su ga sretna znamenja kada se rodio. Samo mu je koa ostala
85
86

Kai, odakle su potjecale kraljevne, pripadao je (bar povremeno) zemlji Kosali.

Pandu znai "Blijedi, Bljedoliki".

33

blijeda. Taj sin bi prozvan Pandu. On je taj koji je izrodio silne strijelce, petoricu
Pandava.
Poslije nekoga vremena, kada starijoj Viitraviryinoj udovici dooe opet
njezini dani, ode Satyavati do nje i stade je nagovarati da jo jednom primi Vyasu.
A kraljevna, lijepa poput keri nebesnika, ne htjede vie uiniti svekrvi po volji
jer joj jo uvijek bjee u sjeanju strani lik i odbojni riijev zadah. Umjesto toga,
ona opravi jednu od svojih sluavki svojim nakitom i haljinama i posla je k
njemu. A slukinjica bjee lijepa kao apsaras i, kada je Vyasa stigao, ona ustade da
ga pozdravi i stade ga dvoriti, a kad ju je pozvao, ona mu doe. Slavni izvritelj
najteih zavjeta bio je njome vrlo zadovoljan i, kada ustade da ide, ovako joj
kaza: O ljubazno djevoje, ti vie nee biti robinja! Tvoj e sin biti nadasve
obdaren vrlinom i sreom i bit e na zemlji prvak medu umnim ljudima. I tako se
od Krine Dvaipayane rodi sin, poslije poznat po imenu Vidura. On bjee
slobodan od strasti i elja i vrsni znalac dravnikih dunosti. To bijae bog
pravde koji se na Zemlji rodio zbog kletve mudraca Mandavye.
Tada anameaya upita: to to uini bog pravde da bi zasluio prokletstvo
da bude roen od sluavke kao udra?
Vaiampayana e na to: Brahman po imenu Mandavya obiavao je sjediti
pred svojim sklonitem ispod nekoga drveta. Godinama je on tako sjedio sve dok
jednog dana ne naioe tuda razbojnici natovareni plijenom. Za njima je u stopu
ila eta straara pa razbojnici uoe u pustinjakovo stanite, sakrie tu svoj plijen
i u strahu se posakrivae naokolo prije no to su naili straari. Jedva da su se
posakrivali kada eta progonitelja stie za njima. Kada vidjee riija koji je sjedio
ispod drveta, oni ga zapitae: O najbolji medu brahmanima, kuda odoe oni
razbojnici? Na to pitanje isposnik ne kaza ni rije odgovora. Kraljevi asnici
pretraie njegovo sklonite i naoe plijen, a naoe i razbojnike koji se bijahu
posakrivali naokolo. Pade tako sumnja i na munija 87 pa ga oni u drutvu lupea
odvedoe pred kralja. Kralj ga osudi da bude kanjen zajedno sa svojim
saveznicima, kako miljae, a izvritelji, i ne znajui to ine, izvrie presudu i
munija nabie na kolac. No vrli mudrac, iako bjee na kolcu i bez hrane, nikako
ne umirae i svojim isposnikim moima ne samo da se odravao u ivotu nego je
pozvao i druge isposnike. Oni dooe nou i, kada ga vidjee na kolcu,
udubljenog u meditaciju, vrlo se rastuie. Oni rekoe dobrome brahmanu tko su i
odakle su pa ga upitae: Reci nam, o brahmane, kakav si to grijeh poinio da ga
mora na kolcu ispatati?
Znameniti muni ovako im odgovori: Nemam koga za ovo kriviti. Nitko doli
ja sam nije mi mogao uiniti ovo zlo.
Kraljevi slubenici vidjee da je on jo uvijek iv pa o tome izvijestie
kralja. Ovaj se posavjetova sa svojim doglavnicima pa onda doe na to mjesto i
87
Muni "utjelac" jest trapljenik koji se zavjetovao na utnju. Katkada se izraz rabi i neodreenije za mudrace
uope ili sl.

34

poe umilostivljavati riija nabijenog na kolac: O najbolji meu mudracima, ja ti

jesam zlo uinio, ali se to zbilo iz neznanja. Preklinjem te da mi oprosti. Tebi ne
prilii da se na mene ljuti. Kraljevo preklinjanje ublai munijev gnjev, a kralj,
kada to vidje, pokua nekako odstraniti kolac iz njegova tijela, no to mu nikako
nije uspijevalo. Onda naredi da se kolac odsijee tako da ne ostane batrljak i tako
je, s ostatkom kolca u sebi, muni lutao svijetom posvetivi se najstroemu
isposnitvu te se domogne bezbrojnih predjela blaenstva koji drugima nisu bili
dostupni. A zbog ostatka kolca u svojemu tijelu dobi ime Mandavya.
Brahman je bio upuen i u najvie tajne vjere i tako jednom stie i do boga
pravde. Rii prie boanstvu koje je sjedjelo na svojemu prijestolju pa ga upita:
to sam to greno uinio a da i ne znam za to, pa sada moram podnositi ovu
kaznu? Bog pravde ovako mu odgovori: O riznico isposnikih zasluga, jednom si
probo slamkom nekoga kukia. Sada snosi posljedice toga grenog ina jer, kao
to i poklon, ma kako neznatan bio, dobiva na vrijednosti u skladu sa zaslugom
koja se njime stjee, tako i grijeh postaje tei to je tea bol koju je izazvao.
Sasluavi boanstvo, muni ga upita: Reci mi, doista, kada sam uinio taj
grijeh? Bog mu odvrati da je taj grijeh uinio dok je jo bio dijete, a muni e nato:
Ono to se uini do dvanaeste godine ivota ne moe se raunati u grijeh! Svete
knjige ne kau da bi i to mogao biti grijeh. Kazna koju ja podnosim nije
primjerena tako beznaajnu grijehu. Zato e ti, o gospode pravednosti, biti roen
na Zemlji, i to u kasti udra, a ja od danas postavljam granicu, i sve to se uini
do etrnaeste godine ivota ne moe se raunati u grijeh!
Vaiampayana onda nastavi: Kada se rodie ova tri djeteta, Kuruangala i
Kuruketra,88 a i sami Kurui doivjee dane napretka u svakome pogledu. Zemlja
poe davati obilate etve, a njezini plodovi bili su dobra okusa. Oblaci su davali
kiu na vrijeme i drvee se prepunjalo voem i cvijeem. Teglea marva bila je
ivahna i radovale su se i ptice i sve ostale ivotinje. Cvijee bjee mirisno, a voe
slatko. Gradovi i gradii napunili se trgovcima, zanatlijama, prodavaima i
umjetnicima svih vrsta, a narod posta neustraiv, uen, poten i veseo. Nestali su
razbojnici i grjenici i inilo se da je svaka pokrajina Kraljevine ula u zlatno
doba. Narod postade naklonjen vrlini i rtvenim obredima, istinoljublju i
ljubaznome ophoenju, ljudi su pazili jedan na drugoga, tako da su ivjeli u obilju
i blagostanju. Uivali su u nevinim zabavama i oslobodili se svake oholosti,
mrnje i zavisti. Prijestolnica bijae puna kao more i nalik na samu Amaravati. 89
Diila se stotinama palaa i krasnih graevina, dvorima i slavolucima. Toak
vrline, koji Bhima bijee jednom pokrenuo, uinio je da podanici drugih zemalja
ostavljahu svoje domove da bi se naselili u njegovoj kraljevini i tako se
stanovnitvo brzo umnoavalo a graani i narod bili su poneseni nadom i radou
gledajui mladenake podvige svojih mladih kraljevia.
88
89

Kuruangala i Kuruketra su podruja Kurua, dosl. "Kurusko umsko podruje" i "Kurusko polje".
Amaravati je nebeska prijestolnica vrhovnoga boga (iz vedskoga vremena) Indre.

35

Stanovnici okolnih zemalja gledali su kako se obnavlja gotovo ugaena

antanuova loza i govorili su meu sobom da su od svih majki prve keri kralja
od Kai, od svih zemalja da je prva Kuruangala, meu svim zatonicima vrline
da je prvi Vidura, a meu svim gradovima najvei Hastinapura.
Pandu postade kralj jer se najstariji brat, Dhrtaratra, nije zbog svojega
sljepila mogao prihvatiti te dunosti, a Vidu ru je rodila ena niska roda.
Jednoga dana Bhima ree: Ovaj na rod, koji je obasjan svakom vrlinom,
od samoga svojeg poetka imao je vlast nad svim zemaljskim vladarima. Ja,
Satyavati i umni Krina90 protegli smo mu niti i na vas trojicu. uo sam da postoje
tri djevojke koje su dostojne da uu u nau porodicu. Jedna je ki plemena
Yadava, druga je ki kralja Subale, a trea je kraljevna plemena Madra. Sve su
one od kraljevske krvi, glasovite ljepotice i poeljna prilika za savez s naim
narodom. Reci mi, Viduro, kako ti o tome sudi?
Vidura e nato: Ti si nam i otac i majka! Ti si i na potovani uitelj. Zato
ini ono to misli da e za nas biti dobro.
Ubrzo Bhima sazna od brahmana da se plemenita Subalina ki molila ivi
da joj ispuni elju, a elja bijae da moe roditi stotinu sinova. Molitva joj je bila
usliena i, kada Bhima to sazna, uputi poslanstvo kralju Gandhare. Kralj Subala
najprije se ustezao na ovu pronju imajui na umu da je najstariji kraljevi,
Dhrtaratra, slijep, ali se najzad ipak odlui da uda svoju ker znajui kolika je
slava Kurua i da se njihova plemenita loza uvijek odlikovala uzornim dranjem.
Tako on dade ker blagoslovljenu svakom vrlinom za Dhrtaratru. Kada je estita
Gandhari saznala da je mladoenja kojemu su je njezini roditelji namijenili slijep,
ona iz ljubavi i potovanja prema svojemu buduem muu stavi povez na oi.
akuni, sin kralja Subale, dovede Kuruima svoju sestru i predade je Dhrtaratri.
Gandhari bijae doekana s velikim potovanjem i panjom i pod Bhiminim
se nadzorom proslavi krasna svadbena sveanost. Junaki akuni obdari svoju
sestru mnotvom dragocjenosti i haljina, a onda se vrati u svoj grad ispraen
Bhiminim izrazima potovanja. Prelijepa Gandhari ubrzo omilje svim Kuruima
uzornim dranjem, panjom i obzirnou.
Meu Yadavama bijae vlastelin po imenu ura. On je bio Vasudevin 91 otac,
a imao je i ker po imenu Pritha, ili Kunti, kojoj po ljepoti ne bijae ravne na
zemlji. urin neak po imenu Kuntibhoa nije imao potomaka pa ura da svoju
prvoroenu ker, kako se bjehu jo prije dogovorili. U domu svojega pooima
Pritha je imala dunost da se brine o brahmanima i ostalim gostima i
namjernicima. Jednom im u pohode doe strani pustinjak Durvasas, glasoviti
poznavalac svetih tajana i poinitelj mnogih isposnikih podviga. Pritha mu vrlo
omilje svojom usrdnom panjom i potovanjem i mudrac je zauzvrat naui basni
90

Misli se Krina Dvaipayana Vyasa.

Vasudeva je otac Krine Vasudeve, osmoga utjelovljenja Vinuova i bitnoga pokretaa radnje u
Mahabharati.
91

36

kojom e prizvati bilo koga od nebesnika ako poeli da s nekim od njih dobije
dijete. Uinio je to predvidjevi da e se ona jednom nai u nevolji.
Kunti jo bjee djevoje i muila ju je radoznalost. Nije se mogla oduprijeti
iskuenju, nego pozva boga Suryu. 92 Istoga asa kada je izgovorila basnu, ona
ugleda bljetavo boanstvo kako joj prilazi. Onaj to vidi sve to se na svijetu
zbiva stade pred zapanjeno djevoje pa je oslovi: Evo me, crnooka, reci to da
uinim za tebe! A Kunti e nato: O pogubitelju neprijatelja, jedan brahman dade
mi ovu basnu na dar, a ja te, o gospode, prizvah tek da iskuam njezinu
djelotvornost. Klanjam se pred tvojom milou i molim da mi oprosti uvredu.
eni uvijek treba oprostiti, ma kakvu uvredu uinila.
A Surva joj odgovori: Znam da te tom basnom Durvasas obdario, o stidljivo
djevoje, ali ti se ne plai, ve me primi u svoj zagrljaj. O preljubazna, moj
dolazak ne smije biti uzaludan! Kraljevno, moj dolazak mora biti plodonosan, i
zato nee sagrijeiti ako to uini meni za ljubav.
I tako, milou boga Sunca koji cijelome svijetu daruje svjetlost i ivot,
prelijepa Kunti zae sina. Odmah se zatim i dijete rodilo, i tako doe na svijet
slavni junak boanskoga porijekla koji e pod imenom Karna biti glasovit irom
svijeta. Rodio se s boanskim oklopom na sebi i s naunicama, blistav i lijep kao
to mu je i otac. Potom bog Sunce vrati Kunti njezino djevianstvo i ode natrag na
nebesa.
Princeza Vrinija93 gledala je svojega tek roenoga sina ne znajui to bi s
njime uinila. U strahu od rodbine ona se odlui da sakrije ovaj dokaz svoje
nepromiljenosti. Stoga baci svojega snanog sina u vodu. Dobro poznati
Adhiratha, Radhin mu, iz kaste suta, koijaa, naao je dijete, i njih dvoje, on i
njegova ena, podigoe ga i othranie kao da je njihovo roeno i nadjenue mu
ime Vasuena. Djeak bjee obdaren velikom snagom, a kada je malo poodrastao,
postade vjet svakovrsnu oruju.
Silni Vasuena obiavae oboavati Sunce stojei licem prema Istoku sve
dok mu njegovi zraci ne bi obasjali lea. U toku tih asova predanih molitivi ne
bijae niega na Zemlji to bi junaki i hitroumni Vasuena odbio da pokloni
brahmanima ako bi oni to zatraili od njega. Tako gospod Indra uze na sebe
oblije brahmana i jednom doe Vasueni u takvu asu pa zatrai od njega njegov
prirodni oklop. Vasuena isijee sa sebe svoj oklop i dade mu ga, a glavar
nebesnika bijae prekomjerno zadovoljan i pokloni mu prekrasno koplje rekavi:
Onaj koga bude poelio pobijediti, bio on nebesnik, asura, ovjek ili rakasa,
poginut e od ovoga koplja, ali njime e moi ubiti samo jednoga protivnika.
I tako Survin sin, dotada poznat po imenu Vasuena, dobi ime Karna jer je
odsjekao sa sebe svoj prirodni oklop. Kada je dolo vrijeme da se za Kunti nae
mladoenja, Kuntibhoa pozove sve okolne kraljeve na svayamvaru. Nevjesta
92
93

Surva je velik vedski bog, Sunce, kojemu je kult oivio i u kasnijemu hinduistikome razdoblju.
Vriniji su rod Yadava kojemu su pripadali i Krina i Kunti.

37

bijae po svojoj ljepoti nadaleko poznata pa se tu okupilo mnogo kraljeva koji su

je prieljkivali za sebe. Izmeu svih uzvanika ona uoi silnoga Pandua, ponosnog
kao lav i irokih prsiju, koji bijae sjajniji od svih prisutnih. Ona stavi svoj vijenac
njemu oko vrata i tako ga odabra za mua kao to bi Paulomi odabrala Indru.
Bhima je isprosio za Pandua jo jednu nevjestu i dao za nju mnogo blaga.
Bjee to ki kralja naroda Madra, po imenu Madri, glasovita u sva tri svijeta po
svojoj ljepoti. Tako proslavie Panduovu enidbu.
Prvak meu kraljevima preda se u drutvu svojih dviju supruga uivanjima
kojima su granice postavljale samo njihove elje, a kada se tako navri mjesec
dana, kralj Kurua poe osvojiti svijet. Pratila ga je silna vojska sastavljena od
slonova, konjanika i bojnih kola. Taj tigar meu ljudima najprije pokori
razbojnika plemena Daarna, a onda uputi svoju vojsku protiv Darve, vladara
kraljevine Magadhe, koji, ponosan na svoju mo, ugroavae mnoge vladare.
Potom krenu na Mithilu i pokori Videhane, a zatim i Kaijce, Suhme i Pundre, i
svojom neustraivou i snagom svojega oruja nairoko proslavi ime Kurua.
Ne proe otada mnogo vremena, a Panduu dojadi lijenost i tromost, pa se
povue u umu sa svojim dvjema suprugama. Napustio je svoj divni dvorac
prepun udobnih leajeva i nastanio se u umi kojom je lutao i sve svoje vrijeme
posveivao lovu na divlja. Odabravi mjesto za svoje obitavalite u prekrasnom
brdovitom podruju na junim obroncima Himalaye, ivio je savreno slobodan, a
narod je, po Dhrtaratrinoj zapovijesti, opskrbljivao Pandua svime to bijae
potrebno za udobnost i uivanje.
U to vrijeme, o anameaya, Gandhari rodi Dhrtaratri stotinu sinova, a uz
tu stotinu rodi mu druga ena iz stalea Vaiya jo nekoliko.
anameaya e nato: O najbolji meu Brahmanima, kako je to Gandhari
rodila stotinu sinova i koliko joj bijae potrebno vremena?
Vaiampayana produi: Jednoga dana doekala je Gandhari velikoga
mudraca Dvaipayanu, umornoga i gladnoga, i podvorila ga s mnogo potovanja i
panje, a zadovoljni Vyasa ispuni joj elju da moe roditi stotinu sinova od kojih
nijedan nee ni u emu zaostajati za svojim ocem. Kada je Gandhari zaela, pune
dvije godine nosila je teret u svojoj utrobi i ne mogae se poroditi. To joj je
priinjavalo neizrecive patnje. Tada doe glas kako je Kunti rodila sina blistava
kao sunce i ona krenu pameu od nestrpljenja i svom se snagom udari po trbuhu.
Uto se porodi i iz njezine utrobe izae tvrda gruda mesa, nalik na gvozdenu
topovsku kuglu, koja je u njoj rasla pune dvije godine. Ba kada je htjede baciti,
stvori se tu Dvaipayana koji je svojim duhovnim moima ve dokuio to se
zbilo.
Ugledavi kuglu, on upita Gandhari: to to uini? a ona mu otkri cijelu
istinu: Kada sam ula da je Kunti rodila prije mene i da je dobila kraljevia sjajna
kao sunce, od alosti otvorih nasilu svoju utrobu. Ti si mi obrekao da u roditi
stotinu sinova, a rodila sam, evo, ovu kuglu.
38

Nato e Vyasa: O Gandhari, ono to sam rekao, to e se i zbiti. Ne izrekoh

nikada neistinu, ak ni u ali. Neka brzo donesu stotinu upova napunjenih
topljenim bivoljim maslom. Kada ih donesu, poprskaj ovu grudu hladnom vodom.
Kako je rekao, tako se i zbi. Kada poprskae grudu hladnom vodom, ona se
lagano razdijeli na stotinu i jedan komad veliine palca. Svaki od tih dijelova
metnue u zaseban krag s bivoljim maslom i sve ih stavite na skrovito mjesto, a
okolo postavie strau da ih uva. Sveti ovjek tada ree Gandhari da ih smije
otvoriti tek kada isteknu dvije godine. I poto je tako sve uredio i razdijelio im
savjete, sveti se mudrac otputi na Himalayu da se tamo posveti isposnikim
podvizima.
Kada je dolo vrijeme, rodi se od komada mesa stavljena u up kraljevi
Duryodhana. Po starjeinstvu bjee najstariji kraljevi Yudhithira, prvjenac
kraljevne Kunti, a u isti dan kada se rodio oholi Duryodhana, i Kunti je rodila
drugoga sina, po imenu Bhima, koji bjee silno jak i snanih miica.
Kada se rodi Duryodhana, kralj Dhrtaratra pozva Bhimu i Viduru, a i sve
ostale Kurue, dobronamjernike i brahmane pa im ree: Kraljevi je Yudhithira
najstariji i on je nasljednik naega koljena. Vrlinom svojega roenja on je
kraljevstvo pridobio za sebe. No moe li i ovaj moj sin koji je roen poslije njega
postati kralj? Kaite mi po pravdi to je ispravno i poteno?
im bjehu izgovorene te rijei, o Bharata, aglji i sve ostale grabljive
ivotinje zloslutno zaurlae. Sluajui to kobno predskazanje, i brahmani i mudri
Vidura ovako mu odgovorie: uj, o kralju, najjai meu ljudima, kada se tvoj sin
rodio, pojavili su se zloslutni predznaci i nema sumnje da e on postati istrebitelj
tvojega roda. Sudbina svih nas ovisi o tome hoemo li ga se odrei ili neemo.
Ako ga zadrimo, dogodit e se nesrea, a ako se njega odrekne, o kralju, ostat
e ti jo devedeset devet sinova. Reeno je da se radi dobra porodice mora
odbaciti pojedinac, a radi sela mora se odbaciti porodica, radi drave mora se
odbaciti selo, a da radi svoje due ovjek mora odbaciti i cijelu Zemlju.
Vidura i brahami tako mu izloie ovu stvar, ali zbog ljubavi prema sinu
Dhrtaratra ne bjee voljan pokoriti se tom
savjetu.
U iduih mjesec dana rodie se i svi ostali Dhrtaratrini sinovi i jedna ki, a
od slukinje iz kaste Vaiya, koja je dvorila Dhrtaratru, rodi se sin velike pameti i
dobi ime Yuyutsu, i to se dogodi dok je Gandhari jo bila trudna.
A Pandu jednoga dana, o kralju, dok je lutao umama kojima su vrvjeli
jeleni i grabljive ivotinje opake udi, opazi golema jelena, po svoj prilici
predvodnika stada, kako se pari sa svojom enkom. Vladar ih oboje pogodi s pet
britkih i hitrih strijela operjanih zlatom. Ali to to je Pandu pogodio ne bjehu jelen
i njegova enka, ve sin nekog riija, kojemu isposnike zasluge bijahu doista
velike, i njegova druica, zaokupljeni igrom u jelenjim oblijima. Jelen proboden
Panduovim strijelama u toku parenja srui se na tlo i progovori ljudskim glasom:
39

O kralju, ak ni ljudi koji su robovi grijeha, gnjevni i lieni pameti, nikada ne ine
ovako okrutna djela.
Pandu e nato: Dobro je znano da se jeleni love na razliite naine, i nitko ne
mari da li je jelen oprezan ili neoprezan. A jelen mu odvrati: Ne krivim te, o
kralju, to si ubio jelena, niti to si mene ranio, ve zato to nisi mogao priekati
da se zavri ljubavni in, nego si ga nemilosrdno prekinuo. Ja sam muni, o kralju,
i odravam ivot voem i korijenjem i, sada preruen u jelena, ivim u miru sa
svima. Ti si me ubio i ja u te zato prokleti. Ubio si me ne znajui da sam
brahman i zato nisi sagrijeio brahmanovo ubojstvo, ali zato, kada se bude uelio
ene i kada joj bude priao da se s njome sjedini, toga trena otii e u svijet
mrtvih kao to ja sada odlazim. ena s kojom u vrijeme svoje smrti bude
sjedinjen poi e za tobom s ljubavlju i panjom u svijet kralja mrtvih od kojega
jo nitko nije pobjegao. I, izrekavi to, muni predade svoju duu a Pandu osta pred
tim prizorom utonuo u more alosti.
Gorke su suze ronili i Pandu i njegove dvije supruge zbog nesree koja ih je
zadesila. Poslije jelenove pogibije kralj Kurua zaputi se u pratnji svojih druica
prema planini Nagasabha, hranei se samo voem i korijenjem. Kada su preli
Himalayu, stigoe na Gandhamadanu. Tu su se nali pod okriljem mahabhuta, 94
siddha95 i znamenitih riija i ivjeli su u tome kraju katkad u ravnici, a kadto na
planinskim padinama. Dooe tako i do planine sa stotinu vrhova i tu nastavie
initi pokoru.
Jednoga dana Pandu pozva svoju vjenanu suprugu, prekrasnu Kunti, i u
etiri joj oka ree: O Kunti, budui da ja vie ne mogu zaeti potomke, nareujem
ti da nae nekoga tko mi je ravan ili jo bolji od mene i da s njime zane i
donese na svijet mojega nasljednika.
O gospo ljupka osmijeha, znaj da ene neko ne bjehu u kuama zatvorene i
ovisne o svojim muevima i rodbini, nego su ile kuda im je volja i zabavljale se
kako im se svidjelo. O najvrsnija, one nisu pripadale muevima niti su im bile
vjerne, pa se i danas na to ne gleda kao na grijeh jer u ta vremena bijahu takvi
obiaji. I danas taj obiaj vlada meu pticama i meu ivotinjama, i meu njima
nema ljubomore. Taj je obiaj jednom postojao i meu ljudima i zato ga veliki
mudraci odobravaju. U Sjevernih Kurua taj se obiaj jo uvijek potuje, a dananji
obiaji ustanovljeni su tek kasnije. No bilo ovo greno ili ne, oni koji poznaju
Vede kau da je enina dunost da muu ispuni molbu. O ljubazna gospo, ja evo
sklapam ruke i stavljam na tjeme lopoev znak ne bih li te umilostivio!
Kunti onda kaza kralju Kurua o poklonu plemenitog Dvaipayane.
Sasluavi njezinu pripovijest, on joj ree: O ljepotice, uinit u jo danas
sve to je potrebno da bi se nae elje mogle ispuniti. Pozovi boga pravde, 96 o
sretna gospo. On je najvrliji od svih nebesnika. Sin kojega budemo od njega
94

mahabhuta: "veliko bie"

siddha: "savreni", yogin koji je postigao nadnaravne moi siddhi.
96
Bog pravde je Dharma. Katkad se poistovjeuje s Yamom (v. I, bilj. 9).
95

40

dobili postat e, zasigurno, glavar Kurua jer u njegovu srcu nee biti grijeha ni
nepravde budui da mu je otac bog pravde i udorednih zakona.
A Kunti, najbolja meu enama, kaza svojemu muu: Neka bude tako! I
poklonivi se pred njim, odlui da jo istoga dana ispuni njegovu molbu. Osmog
asa najpovoljnijega dana u sedmome mjesecu, kada se uspinje zvijezda yetha
u konjunkciji s izlazeim Mjesecom, Kunti rodi prekrasno dijete koje e ivjeti da
stekne veliku slavu.
U asu kada dijete bi roeno uo se neki bestjelesni glas: Ovo e dijete,
nema sumnje, biti ponajbolji meu donositeljima pravde, prvi od onih koji ive u
vrlini! Prvi Panduov sin zvat e se Yudhithira. Bit e kralj s prostranom vlau,
uven u trima svijetima, obdaren sjajem i slavom i estitime vladanjem.
Pandu bjee blagoslovljen sinom koji je bio pun vrlina pa se zaelio da mu
Kunti rodi jo jednoga koji bi se odlikovao velikom snagom. Ona opet poslua
svojega mua pa prizva k sebi Vayua 97 i on joj podari sina snana tijela, a pri
njegovu roenju uo se opet natprirodni glas koji ree: Ovo e dijete biti meu
svim snanim ljudima najsilniji!
Onda se Pandu posavjetovao s brahmanima pa nakon toga zamoli Kunti da
se na godinu dana obavee osobitim zavjetom. Kunti uini kako je kralj molio i,
kada je prola godina, Pandu joj ree: O prelijepa gospo, svojim isposnitvom
udovoljila si Indri,98 kralju nebesnika, i zato sada pozovi njega i zani s njime jo
jednoga sina.
estita Kunti poslua ga i prizva svojom mantrom Indru, gospodara
nebesnika. On joj podari muko edo kojemu dadoe ime Aruna. im se
kraljevi rodio, iz vedra neba zatutnjio je glas slian grohotu olujna oblaka: O
Kunti, ovo e ti dijete imati snagu Kartavirye 99 i ibija,100 a u boju e biti
nepobjediv poput samoga Indre. irom svijeta tvoje e ime proslaviti i ovladat e
mnogovrsnim nebeskim orujem.
Kada Kunti izrodi Panduu sinove, doe mu jednom njegova druga nevjesta
pa mu u povjerenju kaza: Velika je moja tuga, o kralju! Iako sam jednaka s Kunti,
moj e mu samo s njome imati poroda. Ako mi Kunti pomogne da i ja dobijem
kojega sina, veliko e mi dobro uiniti, a i tebi e pokloniti potomke.
Tada Pandu opet ode k slavnoj Kunti pa joj se obrati: Blagoslovljena gospo,
osiguraj posmrtne obrede za mene i moje pretke. O bezgrena, pomozi Madri da
zane djecu i tako se oslobodi svoje nevolje. Tako e stei ime koje e se uvijek
spominjati.
97

Vayu je velik vedski bog, Vjetar, est pratilac Indre.

Indra, v. I, bilj. 43.
99
Kartavirya je bio slavni mitski kralj Haihaya koji je dareljivou i trapljenjem nadmaio sve kraljeve i
stekao tisuu ruku i zlatnu koiju. Pria se i o njegovoj pobjedi nad bijesom Ravanom. No kada je riiju
amadagniju oteo rtveno tele, ubio gaje riijev sin Paraurama (v. I, bilj. 35).
100
ibi je takoer kralj slavan po dareljivosti i nesebinosti. Najpoznatija je pria kako je spasio golubicu od
jastreba davi grabeljivici u naknadu vlastitoga mesa. Potom se ispostavilo da je golubica bio Agni, bog Oganj,
a Jastreb Indra, te da se ibi time proslavio pred bogovima.
98

41

Kunti onda povjeri svoju mantru kraljici Madri i kaza joj: Kada izgovori
ovu mantru, misli na boanstvo s kojim bi voljela imati poroda. Madri se nato
malo zamisli pa onda prizva dvojicu Avina. 101 I dooe joj obojica. Ona s njima
zae dvojicu sinova, Nakulu i Sahadevu, koji po ljepoti bjehu nenadmani na
zemlji. Pri njihovu roenju javio se opet bestjelesni glas i rekao: Ova e dvojica
nadmaiti druge ljude ljepotom, bistrinom i vrlinom. Sjat e presilnim sjajem,
ljepotom, blagom i pristalou.
Tako se Panduu rodi pet sinova koje zaee nebesnici, a bili su obdareni
velikom snagom i ivjeli su da bi izvojevali veliku slavu i da nairoko razglase
ime Kurua. Njihova se vrlina poveavala kako su oni rasli, a glasoviti mudraci
koji obitavahu na toj planini kojoj je vrhunce pokrivao snijeg gledali su to i divili
se. Petorica Panduovih sinova i stotinu sinova kralja Dhrtaratre, tog umnoitelja
plemena Kurua, rasli su brzo poput lopoa na jezeru.
Gledajui svoje naoite sinove kako stasaju pred njegovim oima ivei u
prostranim umama na arobnim planinskim obroncima, Pandu najednom osjeti
kako se u njemu opet budi usahla snaga njegovih miica. Jednoga dana u proljee,
kada sva stvorenja izgube pamet, kralj poe sa svojom druicom Madri tumarati
po umi u kojoj ve svako drvo bjee istjeralo nove cvjetove. Svuda u okolici
bijae mnogo malih jezera obraslih lopoem. Pandu je gledao sve te divote i
najednom osjeti kako se u njemu opet raa udnja. Kada mu pogled pade na
mladoliku Madri kojoj su se haljine providjele, njegova elja usplamtje kao
umski poar. Prodiran udnjom, on je privue sebi premda se ona odupirala
koliko je mogla, tresui se od straha. No strah od prokletstva nije mogao obuzdati
Pandua i on, nagnan svojom sudbinom, nasilu potrai njezine zagrljaje kao da
bjee nakanio skonati svoj ivot. I tako Pandu, estiti kralj Kurua, podlegne
neumitnu utjecaju vremena ba kada bjee u zagrljaju svoje supruge. Kada je
Kunti saznala to se dogodilo, ree uplakanoj Madri: Ja sam njegova starija
supruga i zato zasluga mora biti moja. Ja moram poi za naim gospodarom u
predjele mrtvih. Ustaj, o Madri, i predaj mi njegovo tijelo, a ti ostani ovdje i
posveti se djeci.
Ali Madri e na to: Ja sam obgrlila naega gospodara i neu mu dopustiti da
ode bez mene. Ja u poi za njim jer mi elja jo nije utoljena. Ti si mi starija
sestra, daj mi svoj pristanak! Prvak je Bharata doao k meni eljan zagrljaja i jo
me se nije nasitio. Zar nisam ja ta koja treba poi u Yamino stanite da ga
zadovolji? O mnogopotovana, ako ja nadivim tebe, neu znati podizati tvoju
djecu kao da su moja, pa zar se neu tako ogrijeiti? A ti e, o Kunti, odgojiti i
moje sinove kao da su tvoji roeni.
I tako se ki kralja Madra, vjenana supruga Panduova, pope na Panduovu
pogrebnu lomau.
101

Avini, v. I, bilj. 55.

42

Vaiampayana nastavljae: Kada mudri riiji, bogovima podobni, vidjee da

je Pandu preminuo, oni se meu sobom dogovorie i odluie: Sada je naa
dunost da se vratimo u kraljevinu i da dovedemo tamo njegovu djecu i suprugu i
da odnesemo njegove posmrtne ostatke.
Nije otada prolo mnogo vremena kada Kunti stie na glavna gradska vrata.
Kada graani ue da je u grad stiglo nekoliko tisua munija i dostojnika, oni se
vrlo zaudie i ubrzo poslije Suneva izlaska poe se okupljati mnotvo sa
enama i djecom. Promatrali su isposnike u tiini i svako srce bijae dirnuto
samilou.
Dooe i Kurui u pratnji sveenika i naklonom pozdravie riije pa zauzee
svoja sjedita, a graani se poklonie do zemlje pa i oni posjedae naokolo. Onda
najstariji meu riiji-ma ispripovijeda sve kako je bilo i na kraju ree: Evo
njihovih ostataka, tu su i njihova djeca, a tu je i druga majka. Primite ih kako
dolikuje.
Rekavi to Kuruima, pustinjaci istoga asa nestadoe, a graani, vidjevi ih
kako pred njihovim oima nestaju poput oblaia pare na nebu, razioe se
zadivljeni kuama.
Kada se zavrie pogrebne sveanosti i svi podanici stadoe aliti za
Panduom, asni Vyasa doe jednoga dana svojoj majci Satyavati pa joj kaza:
Majko, nai dani sree prooe i nailaze dani nevolje. Grijeh raste svakim danom.
Svijet je postao star. Kraljevstvo Kurua nee jo dugo trajati, a razlog tome bit e
nepravda i nasilje. Idi zato u umu i posveti se yogi i isposnitvu. Odsada e sve
vie biti prevare i nepravde, a potenoga rada e nestati. Ne budi u svojim kasnim
godinama svjedok propadanja svojega roda.
I tako, uz Bhimino doputenje, kraljica ode sa svojim dvjema snahama u
umu i poe se baviti zadubljenjem te doivje lijepu i duboku starost, a onda
napusti tijelo i pope se na nebo.
Poto prooe sve obrede ienja to ih propisuje Vede, Panduovi se sinovi
naselie u palai svojega oca. Rasli su i ivjeli kako to kraljeviima i dolikuje, a
pokazalo se da su u svojim igrama s Dhrtaratrinim sinovima u svemu nadmoni.
U snazi i vjetini gaanja, u halapljivosti i u podizanju praine Bhima ih je sve
nadilazio. Sin boga Vjetra vukao ih je za kosu tjerajui ih da se tuku meusobno,
a on se za to vrijeme smijao. Vrikodara 102 je s lakoom pobjeivao svih stotinu
djeaka iako su bili snani, a to je inio kao da je bio samo jedan od njih. Neki put
bi uhvatio desetoricu njih i potapao ih pod vodu, a potom ih, jedva ive, izvlaio
na suho. Drei ih za kosu vukao ih je po zemlji pa su Dhrtaratrinim sinovima
stalno bile razbijene glave ili izgrebena koljena ili pak izubijana ramena. Kada bi
se oni popeli na drvo da beru voe, on bi udarcem noge obarao na zemlju i voe i
berae. U rvakim vjetinama, u brzini i spretnosti ne bjee mu meu njima nitko
102

Vrikodara "Vuji trbuh", nadimak Bhimin.

43

ravan. Bhima je doista obiavao kinjiti Dhrtaratrine sinove, ali je to prije inio
zbog nezrelosti, nego iz pakosti.
Gledao je jaki Duryodhana Bhimine podvige i njegovu snagu i u njegovu se
srcu zae neprijateljstvo. U svojoj ljubomori na Pandave, a meu njima najvema
na Bhimu, Duryodhana i njegova braa toliko se zaboravie da napokon odluie
ubiti Bhimu, a ostale baciti u tamnicu. Budui da Yudhithira bijae zakoniti
prijestolonasljednik, raunali su da e se tako domoi kraljevine.
Tako jednoga dana pooe plivati na rijeku Gangu i Dhrtaratrini se sinovi
pripremie da izvedu svoje neasno djelo. Kada su poslije plivanja svi krenuli u
svoje atore da se odmore, oni podmetnue Bhimi otrovanu hranu pa on i ne stie
do svoje postelje ve ostade leati na obali rijeke. Onda ga Duryodhana sputa
povijuama i gurnu u vodu, ali im se Bhima naao u vodi, izujedae ga otrovne
vodene zmije kojima je tu bilo leglo, tako da nijedan otrov ne mogae potpuno
djelovati. Potom Ganga izbaci Bhimino tijelo na sprud. Za to se vrijeme
Duryodhana sretan i veseo vrati u logor, a kada se Yudhithira stade raspitivati za
Bhimu, on mu odgovori da je otiao u grad. Kada se vratie u dvor, nitko im nije
mogao rei da je vidio Bhimu i Pandave pa se sa zebnjom u srcu vratie da ga
trae, ali, ma koliko traili, ne naoe ga i napokon se vratie silno ojaeni i
zabrinuti.
Snani je Bhima najzad doao k svijesti i odmah je otrao svojoj majci.
Kunti i Yudhithira vrlo mu se obradovae i izgrlie ga za dobrodolicu, a onda
Yudhithira ree: Ne govori o ovome ni rijei nikome, ali od danas moramo
budno uvati jedan drugoga. Poslije nekoga vremena Duryodhana se opet odvai
da u Bhiminu hranu pomijea otrov koji je bio svje, estok i smrtonosan.
Yuyutsu je bio prijatelj Pandavama i ree im za otrov, no Vrikodara se nije osvrtao
na to nego pojede sve bez ustezanja i potpuno ga probavi. Ma kako otrov bio jak,
nije vie djelovao na njega.
Kralj je vidio da Kurui odrastaju neodgojeni i da trate svoje vrijeme pa
Gautamu imenova za njihova uitelja i posla ih k njemu.
Na izvoru Gange ivio je glasoviti mudrac Bharadvaa. Jednoga dana
ugleda on prelijepu vilu Ghrtai kako hodi obalom Gange i upravo tada puhnu
vjetar i rastvori skute njezine odjee. Pustinjaka taj prizor toliko raspali da svoje
sjeme ispusti u jedan krag. Tako se iz kraga rodio mudri Drona.
Bharadvaa je imao prijatelja, kralja Priatu, a njegov sin Drupada svakoga
je dana dolazio u Bharadvaino isposniko stanite i tu se igrao s mladim Dronom
i uio. Ubrzo je meu njima procvjetalo bujno mladenako prijateljstvo.
Kada je umro kralj Priata, njegov sin Drupada sjede na njegovo prijestolje.
Negdje u isto doba umrije i slavni Bharadvaa. Drona je i sam elio potomka, a to
bijae i elja njegova oca, pa on uze za enu aradvatovu ker Krpi. Ona mu rodi
sina. im se dijete rodilo, ono pusti glas nalik na konjsko njitanje, a s neba se
44

javi glas: Ovo je dijete zanjitalo kao konj i to se nadaleko ulo. Zato neka mu
ime bude Avatthaman. Bharadvain sin bjee presretan to je dobio sina.
Negdje u to vrijeme douo je Drona da slavni brahman amadagnya
namjerava razdijeliti sve svoje blago brahmanima pa se odmah zaputi u planine
Mahendra. Doavi pred Ramu, on se pokloni do zemlje pod njegovim stopalima
i, vidjevi da se ovaj sprema krenuti u umu jer ve sve blago bjee razdijelio,
Drona mu ree: Ja sam Bharadvain potomak, ali nisam izaao iz maternice.
Brahman sam od visoka roda i ime mi je Drona. Doao sam po tvoje blago.
Slavni unititelj plemena katriya saslua ga pa mu odgovori: Dobro mi
doao, odlinie meu dvoroenima! Reci to bi ti elio? Drona e na to: O
izvritelju najteih zavjeta, elio bih naslijediti tvoje vjeno blago! Rama mu
odvrati: Sve blago i zlato to bjee moje podijelih brahmanima. Imam jo samo
svoje tijelo i razno skupocjeno oruje. Spreman sam ti dati ili jedno ili drugo.
Kai to e od toga dvoga?
Drona mu odgovori: O Bhrguov sine, pristoji ti se da mi da sve svoje oruje
i da me naui tajnama njihova bacanja i vraanja! Rekavi: Neka bude tako!
Bhriguov sin dade Droni svoje oruje i predade mu i cjelokupnu nauku o oruju
sa svim pravilima i tajnama. Drona ih sve primi i naui, i miljae za sebe da je
prebogato obdaren pa se radosna srca zaputi svojemu prijatelju Drupadi.
Doao je potom pred kralja Drupadu i s dunim ga potovanjem oslovio: O
kralju, znaj da sam tvoj prijatelj. A kralj, zatrovan oholou zbog svojega
bogatstva, namrti se pa oiju podlivenih krvlju od gnjeva odvrati Droni: Kako se
usuuje, brahmane, osloviti me kao prijatelja? Kako krunjeni kralj moe
drugovati s lutajuim prosjakom? Mi bijasmo prijatelji dok smo bili djeca, ali
vrijeme sve nagriza, pa se i nae prijateljstvo istroilo. Zar se bogata moe druiti
sa siromahom, neznalica s uenim ovjekom i kukavica s junakom? Samo jednaki
mogu biti prijatelji.
Okrete se Drona i ode iz Drupadina dvora dok mu je u srcu plamtio gnjev.
Stao je za tren da razmisli to mu je initi pa se onda odlui i poe u Hastinapuru,
prijestolnicu Kurua. udio je da se kralju Panala odui za njegovu bezobratinu.
Kada je stigao u Hastinapuru, Bharadvain se sin nastanio kod Gautame zvanoga
i Kripa, koji bijae brat njegove ene Kripi. Dronin jaki sin obiavao je u
odmorima izmeu Kripinih predavanja pouavati Kuntine sinove u baratanju
orujem, ali jo uvijek nitko nije znao kakav je junak Asvatthaman.
ivio je Drona tako neko vrijeme u Kripinu domu sve dok se jednoga dana
nije dogodilo da se junaki kraljevii, svi koliko ih bijae, zapute izvan grada.
Igrali su se loptom i radosno lunjali svuda naokolo sve dok im lopta ne pade u
neki bunar. Postieni i zabrinuti gledali su oni jedan drugoga i onda primijetie u
blizini nekoga tamnoputa brahmana, oronula i slaba, koji tek to bjee zavrio
svoju rtvu agnihotra.103 Kraljevii koji su se ve odrekli vaenja lopte iz bunara
103

Agnihotra je jutarnja ili veernja Ijevanica masla u oganj.

45

okruie toga brahmana, a Drona to bjee on nasmijei im se pa ree:

Sramota! Kakvi ste vi katriye, moni i vjeti ratnici koji barataju orujem a da ne
moete ni loptu iz bunara izvaditi? Zar vi niste roeni u rodu Bharata? Obeajte
mi za danas veeru i ja u vam izvaditi vau izgubljenu loptu s pomou ovih
travaka, a uz to u izvaditi i ovaj prsten koji u baciti u bunar. I Drona skide svoj
prsten i baci ga u presahnuli bunar.
Nato e Yudhithira, Kuntin sin: O brahmane, dobit e uz Kripinu dozvolu
od nas toliko da e ti trajati do kraja ivota! Drona se na to osmijehnu pa ovako
ree prinevima Bharata: Ova rukovet dugakih trska s pomou mojih basna
preobratit e se u oruje. Pogledajte ove trske! Sada u prvom trskom ubosti
loptu, a onda u drugom trskom ubosti prvu, i tako redom napravit u lanac i
izvaditi vau loptu.
I Drona uini upravo onako kako je rekao, a zaueni kraljevii gledali su u
njega oima iskolaenim od ushienja. Oni mu onda rekoe: O ueni brahmane,
hajde izvadi i prsten!
Nato slavni Drona uze luk i strijelu i njome natae prsten pa ga tako izvadi.
Drei strijelu s prstenom na njoj, on je prui zadivljenim kraljeviima, a ovi,
gledajui prsten, prozborie: Klanjamo ti se, o brahmane, eljeli bismo znati tko si
i odakle si. Moemo li to uiniti za tebe?
Na to pitanje Drona im ovako odgovori: Idite do Bhime i opiite mu mene i
moju vjetinu. On e znati tko sam. Kraljevii na to rekoe samo: Bit e tako. I
odoe ravno k Bhimi pa mu prenesoe brahmanovu poruku i ispriae sve kako
se zbilo.
Bhima ih saslua i odmah razumje da to ne moe biti nitko drugi do Drona,
pa pomisli da bi im on mogao postati uitelj. On odmah ode Droni i pozdravi ga s
potovanjem, a onda ga upita za razlog njegova dolaska u Hastinapuru i ponudi
mu da pouava kraljevie. Drona mu ispria sve svoje dogodovtine i na kraju mu
kaza: O izdane loze Kurua, od naih najmlaih godina princ Panala i ja uili
smo zajedno i, doista, bio mi je prijatelj. Uvijek mi govorae i injae dobro i, da
bi mi ugodio, esto mi je spominjao: O Drona, ja sam prvjenac svojega slavnog
oca i, kada me kralj postavi za vladara, moja kraljevina bit e i tvoja. O prijatelju,
sveano ti se zaklinjem, moja zemlja, moje blago i srea o tebi e ovisiti! No kada
je zavrio svoje naukovanje, vratio se u svoju prijestolnicu. Ja sam ga veoma
potovao i njegovih se rijei sjeam i dan-danas.
Dogodi se jednom da moj sin Asvatthaman, a jo bijae dijete, opazi sinove
nekoga bogataa kako piju mlijeko pa stade plakati. Meni se smrknu pred oima
pa bijah kao izvan sebe. Poelio sam da dobijem kravu, i to od nekoga tko ih ima
mnogo, pa pooh od zemlje do zemlje, ali se moje traganje pokaza uzaludnim jer
nigdje ne dobih mlijene krave. Vratih se praznih ruku. Jednom ugledah kako
neka drugarica u igri daje mojemu sinu piti vodu pomijeanu s riinim branom.
46

On je, jadnik, pio, i vjerovao da pije mlijeko pa je zaplesao i uzvikivao: Pio sam
mlijeko! Pio sam mlijeko!
Kad mi doprijee do uiju i podrugljiva ogovaranja nametljivaca, izgubih
pamet. Za sve sam to sebe osuivao i napokon odluih da neu, makar me
brahmani i grdili, vie ivjeti mrskim ivotom neijega sluge.
Potom Drona ispria kako je otiao do Drupade kada je saznao da je ovaj
postao kralj, i kako ga je on odbio.
O Bhimo, Drupada mi je nanio uvredu i ja dooh gnjevan urjaku Kripi ne
bih li dobio pod svoje okrilje pametne i poslune uenike.
Bhima saslua ispovijest Bharadvaina sina pa mu ree: Nategni svoj luk, o
brahmane, i naini od kraljevia Kurua vrsne poznavaoce nauke o oruju. Budi
siguran da e ti se ispuniti svaka elja u srcu. I tako Drona, prvi meu strijelcima,
veselo prihvati za uenike Panduove i Dhrtaratrine sinove.
Jednoga dana on ih pozva da se okupe oko njega. Kada mu dodirnue
stopala u znak potovanja, on im ovako ree: U srcu nosim elju, neporonici.
Dajte mi tvrdu vjeru da ete mi je, kada svrite ratne nauke, ispuniti. Na to
nijedan kraljevi Kurua ne kaza ni rijei, samo se Aruna zakle da e ispuniti
elju svojemu uitelju i da e uiniti sve to ovaj bude od njega zahtijevao. Nato
ga radosni Drona privi na grudi i uzdiui proli suze radosnice.
I tako neustraivi Drona poe pouavati Panduove sinove i nebeskomu i
zemaljskomu oruju, a kao prvaku meu brahmanima dooe mu i mnogi drugi
kraljevii da bi ih on uio. Tako mu u nauk doe i Radhin sin iz kaste suta. Od
svih njih, samo je sutin sin Karna stalno prkosio Aruni i, priklonivi se
Duryodhani, pokazivao prezir prema Pandavama.
Aruna je volio nauk o oruju i zato bjee stalno uza svojega uitelja.
Vjetinom, snagom miica i ustrajnou sve ih je nadmaivao. Doista, premda su
poruke to ih je uitelj davao bile iste za svakoga od njih, Aruna zbog svoje
umjenosti i spretnosti bijae najbolji od svojih drugova.
Kada je Drona vidio kolika je Arunina odanost oruju, pozva on kuhara pa
mu kriom ree: Aruni nikada ne daj da jede u mraku i nemoj mu rei da sam ti
ja to naredio. Prolo je nekoliko dana i dogodi se da vjetar ugasi svijeu dok je
Aruna veerao. On nastavi jesti u mraku iz navike prinosei ruku ustima, i to mu
skrenu panju na mo navike. Zato jakoruki Panduov sin nastavi vjebati lukom i
nou.
Drona je uo brujanje luka u noi i doe Aruni pa ga zagrli i ree mu: Istinu
ti govorim, Aruna, nainit u od tebe takva strijelca da ti nee biti para na
svijetu. Otada ga je Drona uio kako se bori s konja, kako sa slona, a kako
pjeice. Uio ga je kako se vode dvoboji, a kako se bori u gomili. Nauio ga je
kako se rukuje kijaom, maem, sulicom i tekim kopljem.
Dva su Dronina uenika, Duryodhana i Bhima, postali nenadmani borci
kijaom i stalni suparnici. Asvatthaman je sve njih nadmaio u poznavanju tajna o
47

oruju, a blizanci Nakula i Sahadeva sve nadbie u maevanju. Yudhithira je

postao najbolji meu strijelcima s bojnih kola.
Aruna bjee u svemu najbolji. Sve je nadvisio otrim umom, pribranou,
snagom i poletom. Ime mu se proulo irom svijeta i slovio je za strijelca prvoga
meu prvima. Ne bjee mu ravna ni po vladanju orujem, a ni po panji i ljubavi
prema uitelju. A Dhrtaratrini sinovi sada jo vie zamrzie Bhimu zbog njegove
pregoleme snage, a Arunu zbog vrline i sjajna uspjeha.
Kuda su Dhrtaratrini i Panduovi sinovi zavrili svoje kolovanje i ovladali
ratnim naukama i vjetinom, ree Drona kralju Dhrtaratri: O kralju, sinovi su ti
zavrili kolovanje. Dopusti im da ti sada pokau ono to su nauili. A razdragani
mu kralj odgovori: Drono, ponajbolji meu brahmanima, velik je uspjeh koji si s
njima postigao!
Na kraljevu zapovijest nainie graditelji golemo borilite i kraj njega krasnu
lou za kralja i njegove gospe, kako to ve bjee obiaj. Na utvreni dan okupila
se tu kraljevska porodica, rodbina i uzvanici, a u gledalitu se sabrala arena i
razdragana gomila.
U odreeni as ue u borilite Yudhithira, a za njime su po redu i
starjeinstvu stupali ostali kraljevii. Onda zapoe nadmetanje i junaki kraljevii
pokazae svu svoju udesnu spretnost u vladanju orujem.
Na uiteljev znak stupi potom na borilite mladi Aruna nalik na oblak
obasjan zalazeim suncem. Na sebi je imao zlatni oklop, pun tobolac strijela i
konu rukavicu. Narod se uskomea kada je opazi, ali se ubrzo svi primirie kada
on stade pred svojim uiteljem pokazivati sve to je nauio. Netremice su ga
gledali udei se i divei njegovoj sigurnosti i spretnosti u vladanju maem,
lukom i kijaom.
Onda je orujem Agneya stvorio vatru, orujem Varuna vodu, orujem
Vayavya stvorio je zrak, a orujem Paranya oblake. Orujem Bhauma stvarao je
zemlju, a orujem Parvata planine. Napokon je orujem Antardhana uinio da sve
to nestane.104
Kada se sve zavrilo i kada je oduevljenje promatraa malo splasnulo a
zvukovi su instrumenata zamrli, odjednom se s ulaza zauo pljesak dlana o dlan
koji odjeknu kao pucanj groma. Sve se oi okrenue na tu stranu.
Mnotvo je netremice promatralo pridolicu pitajui se:Tko li je to?A on se
ponosito obazreo oko sebe, prije slian boanstvu negoli smrtniku, i silna je snaga
zraila iz njega.
Onda prozbori gromovitim glasom: Ne iznenadi se, Aruno, kada pred
svima ponovim sve tvoje podvige.
104
To su tajna, odnosno "boanska oruja". Moda se zamiljaju kao mantre, udotvorne izreke ili basne, a
jamano se mantrama prizivlju. Agneya je Ognjevo oruje, Varuna je oruje Varune, boga voda, Vayavya je
Vjetrovo, a Paranya oruje Paranye, boga Groma ili Olujnoga Oblaka, Bhauma je Zemljino, a Parvata
Planinino, dok je Antardhana oruje Nestajanja. Odlomak pokazuje koliku su ulogu, uz, tvarno oruje, u
shvaanju ratovanja, naroito brahmanskome, igrale i basne.

48

Taj izazov zbuni Arunu i obuze ga gnjev. A u istome trenu u Duryodhaninu

se srcu rasplamsa neobuzdana naklonost. Uz Dronino doputenje sjajni je mladi
s nemarnom lakoom ponovio sve to je Aruna uinio, pa ga i nadmaio, a na
sve to Duryodhana se bezmjerno radovao. Onda on i njegova braa stadoe grliti i
hvaliti Karnu, a Duryodhana mu ovako ree: O silni junae, neka si nam
dobrodoao! O snagoruki, u dobar as te srea poslala! I ja i svekolika kraljevina
Kurua stojimo ti na usluzi!
Junak mu ovako odgovori: Za mene, sve to ti kae kao da je ve i
uinjeno. Na srcu su mi samo dvije elje: tvoje prijateljstvo i dvoboj s Arunom.
Duryodhana e na to: Uivaj uz mene sve blagodati ivota. Budi dobroinitelj
svojemu prijatelju i stavi svoju nogu na glave svih protivnika, o tlaiteIju
dumana!
Aruna se osjeae ponienim pa oslovi Karnu koji stajae meu
Duryodhaninom braom poput gorskoga vrhunca: Ja u te otpraviti tamo kamo
odlaze svi oni koji se nepozvani nameu i nepitani govore, Karno, jer e od moje
ruke poginuti. Karna e na to: Ovo borilite svakome je otvoreno i nije graeno
samo za tebe. emu prepirka, Aruno, tako se ogledaju samo slabii! Prometni
svoje rijei u strijele pa u ti danas strijelama otkinuti glavu, i to ba ovdje pred
tvojim uiteljem!
Potom se Prithin sin urno oprosti od svoje brae i uz uiteljevo doputenje
krenu se sukobiti s Karnom.
I silni se Karna oprosti od Dhrtaratrinih sinova pa izae Aruni na megdan.
U taj as nebo se prekri oblacima iz kojih sijevahu munje. A bog Sunce vidje da je
Indra doao promatrati megdan pa razagna oblake iznad svojega sina. Aruna se
nije ni vidio prekriven oblacima, a Karna stajae vidljiv i obasut sunanim
zracima. Duryodhana je jo uvijek stajao uz Karnu, a uz Arunu stajahu
Bharadvaa, Kripa i Bhima. A Kunti se, ki plemena Bhoa, obeznani. Spretni je
Vidura uz pomo slukinja ubrzo vrati k svijesti kropei je vodom i
sandalovinom, ali kada doe k sebi i ugleda svoja dva sina kako stoje jedan
naspram drugoga odjeveni u oklope, uas je obuze, ali ne mogae nita poduzeti.
Tada se javi Kripa, Saradvatov sin, koji se dobro razumio u pravila dvoboja i
brati se Karni: O dini junae, reci nam tko su ti otac i majka i od kojega si roda i
koljena. Kraljevi koji ti je izaao ne megdan sin je Prithe i kralja Pandua i slavni
je potomak iz loze Kurua.
Na to Karna obori k zemlji svoje lice problijedjelo kao lopo na jesenskome
pljusku. Tada ree Duryodhana: Uitelju, svete knjige kau da pravo na prijestolje
mogu polagati tri vrste ljudi: potomci plemenite loze, glasoviti junaci i slavni
vojskovoe. Ako Aruna nije voljan boriti se s nekim tko nije kraljevskoga roda,
ja, evo, postavljam Karnu za kralja Ange!
I istoga asa on posadi Karnu na zlatnu stolicu i uz prenu riu, cvijee,
krage s vodom i mnogo zlata silni junak bi postavljen za kralja Ange. Brahmnani
49

su govorili mantre,105 a nad glavom su mu drali kraljevski suncobran. I kada se

veselje malo stialo, Karna upita Duryodhanu, kraljevia Kurua: Tigre meu
kraljevima, ime da ti uzvratim to bi bilo vrijedno kraljevskoga dostojanstva koje
si mi poklonio? Duryodhana mu odgovori: Ja arko elim samo tvoje
prijateljstvo!
Neka bude kako eli! nato e Karna, i oni se sretni izgrlie.
Uto se (oslanjajui se na tap) pojavi na borilitu Karnin pooim Adhiratha u
slabo pritegnutoj odjei, oznojen i drhtav. im ga je opazio, Karna ostavi luk i
svoju tek pokropljenu glavu prikloni pred svojim ocem. Stari ga koija nazva
sinom i zagrli ga plaui i kvasei suzama ljubavi posinkovu glavu.
Bhima miljae da je Karna doista koijaev sin pa se stade podrugivati, ali
ga srditi Duryodhana prekide: Takve ti rijei ne pristoje, Vrikodaro! Porijeklo
velikih junaka neznano je kao i izvorite velikih rijeka! Vatra koja proguta cijeli
svijet nastaje od vode. Zna se i vae porijeklo, Pandave. Moe li kouta donijeti
na svijet tigra? Ovaj kraljevi nije samo dostojan da upravlja Angom, nego
zasluuje da caruje nad cijelim svijetom. Ako sve to nekome od vas nije pravo,
neka se popne na njegove koije pa neka pokua nogama i rukama zategnuti
njegov luk!
Meu prisutnima podie se amor odobravanja, a Duryodhana uze za ruku
Karnu i izvede ga iz borilita obasjana svjetlou svjetiljka jer se ve bjee poeo
hvatati mrak. Vratie se i Pandave u svoje boravite u pratnji Drone, Kripe i
Bhime.
Stekavi Karnino prijateljstvo, Duryodhana raspri sve svoje strahove koji su
ga prije muili dok je promatrao Aruninu ratniku vjetinu. Junaki Karna, vjet
svakome oruju, sokolio je Duryodhanu ljubaznim rijeima, a ak je i Yudhithira
smatrao da je Karna strijelac kojemu na Zemlji nema ravna.
Kada je Drona vidio da su Panduovi i Dhrtaratrini sinovi svladali ratnike
vjetine, pomisli da je dolo vrijeme da zatrai nagradu za svoj trud. On sazva sve
svoje pitomce pa im ree: Zarobite u boju Drupadu, kralja Panala, i dovedite ga
pred mene. To e za mene biti najvrednija plaa. Mladi mu ratnici odgovorie:
Neka bude tako! Potom se hitro popee na bojna kola, pa sa svojim uiteljem
pooe da ga nagrade za njegov trud. Na svojemu putu ubijali su Panale i tako
stigoe pred prijestolnicu velikoga Drupade te je opkolie. Prije no to je bitka
poela, Aruna ree svojemu uitelju: Mi emo navaliti tek kada Dhrtaratrovii
pokau to znaju i umiju. Nijedan od njih nee moi uhvatiti na bojitu kralja
Panala.
Mnogi silni kraljevii Kurua s Karnom i Duryodhanom na elu natjecali su
se meu sobom tko e biti prvi u juriu i tako ujezdie u Drupadin grad i pojurie
njegovim ulicama.
105

svete izreke, basne. Ovdje upravo vedske izreke.

50

A kralj Drupada bjenjae razbojitem nalik na vatreni toak te pobijedi i

Duryodhanu i Vikarnu, pa ak i silnoga Karnu, a i mnoge druge hrabre kraljevie,
i tako ugasi njihovu e za bojem.
Pandave zaue lelek razbijene vojske pa s potovanjem pozdravie Dronu i
popee se na svoje koije. Aruna u hitnji zamoli Yudhithiru da se ne uputa u
okraj pa pohrli naprijed dok su mu Nakula i Sahadeva titili kotae. Bhima se
uvijek tukao u prethodnici pa je i sada hitao naprijed s topuzom u ruci. Doista je
Bhima potjerao pred sobom slonove i kola Drupadine vojske kao to pastir, sa
tapom u ruci, tjera svoje stado. Kralj Panala vidje da su njegovu vojskovoi
pomreni rauni pa sam osu strijele na hrabre Pandave. Rasrdi se Aruna pa
sasijee strijelama protivnikov luk, zastavu mu obori i izbode konje, a vozara
pogodi s pet vitih strijela. Onda ostavi luk na stranu pa iz toka izvadi sablju i sa
svojih kola skoi na Drupadina. Savreno neustraiv, on zarobi Drupadu, a kada to
vidjee Panale, razbjeae se na sve strane.
Kada vidjee to se zbilo, kraljevii navalie na vojsku Panala, ali im
Aruna na to ree: Ovaj je Drupada roak Kuruima i ponajbolji meu kraljevima.
Zato, o Bhima, nemoj ubijati njegove vojnike. Nae je da naemu uitelju damo
njegovu nagradu.
I poto na bojitu pohvatae i Drupadu i njegove prijatelje ministre,
kraljevii ih sve preradoe Droni. Drona je gledao poraenog i ponienog
Drupadu liena njegova blaga i sjeti se vladareve nesnoljivosti prema sebi pa mu
ree: Opustoio sam ti kraljevinu i oteo prijestolnicu, ali se za ivot ne mora
plaiti. Nee li se sada sjetiti naega prijateljstva? Onda se osmijehnu pa produi:
Ne boj se, hrabri kralju, ivot ti nije ugroen! Mi smo, brahmani, uvijek
pomirljivi. Kralju, ja opet elim tvoje prijateljstvo! Ispunit u ti i elju, vraam ti
polovicu kraljevine. Ti si mi jednom rekao da onaj tko nije kralj ne moe
drugovati s kraljem i zato u zadrati polovicu tvoje kraljevine. Ako ti bude po
volji, sjeti se da sam ti jo uvijek prijatelj.
Drupada mu na to odgovori: Brahmane, ovakvoj velikodunosti nije se ni
uditi u ovjeka plemenite due i silne snage. Zadovoljan sam to mogu prihvatiti
tvoje prijateljstvo i tvoju plemenitu ponudu. I tako Drona od svega srca vrati
polovicu kraljevine Drupadi, pusti ga na slobodu i isprati sa svim poastima.
No Drupada ne mogae vratiti svoj duevni mir niti zaboraviti ponienje.
Nije bilo nade da e svoj poraz moi osvetiti ni silom, a ni snagom duha, i on je to
dobro znao. Zato je lutao irom zemlje traei naina da dobije sina koji bi bio
mono oruje njegove osvete.
Proe godina dana od rata s Panalama, a Dhrtaratra odlui postaviti
Yudhithiru, Panduova sina za zakonitoga nasljednika prijestolja. Uinio je to
zbog njegove nepokolebljivosti, postojanosti, strpljivosti, dobrostivosti, iskrenosti
i postojane pravdoljubivosti. Ubrzo Kuntin sin Yudhithira nadmai svojega oca u
dobru dranju, uljudnosti i marljivu izvravanju dunosti.
51

Aruna i ostali Panduovi sinovi krenue tada u rat i pokorie mnoge

kraljevine te Dhananaya 106 posla u kraljevinu Kurua obilan plijen, a njezine
granice nadaleko proiri. Sluao je kralj Dhrtaratra o junatvima i sili tih monih
ratnika i najednom se njegovi osjeaji prema njima zatrovae, pritisnue ga brige i
vie nije mogao oka sklopiti.
Tako mu jednom doe i ministar Kanika pa stade besjediti:O kralju, uvaj se
Panduovih sinova. Njihova dobrota i utjecaj na zlo su i tebi i tvojima. Pandave
jesu sinovi tvoga brata, ali to je blii rod, to je opasnost pogubnija.
I graani Hastinapure esto su se okupljali i jedan drugome glasno govorili
da je ve vrijeme da Yudhithira stupi na prijestolje. Dhrtaratra nikada ne
moe biti kralj govorahu oni jer je roen slijep, a slijepac ne moe biti
vladar. Kralj ne moe biti ni Bhima jer se nepokolebljivo dri zavjeta. Samo
Yudhithira moe biti okrunjen i samo e on vladati pravedno i ispravno
kraljevinom Kurua.
Te rijei stigoe i do Duryodhane i jo mu vie otrovae srce te on ode
svome ocu Dhrtaratri pa mu stade gorko jadikovati: Oe moj, graani priaju
kojekakve gluposti i sasvim su zaboravili potovanje koje su nam duni. ak ni
Bhimu vie ne potuju, a ni tebe vie ne tede. Govore da Yudhithira treba da
postane kralj, i to bez odgaanja, a to bi nama donijelo propast. Pandu je stekao
kraljevinu svojim vrlinama i nasljednim pravom, a ti nisi dobio krunu jer si roen
slijep premda si je i ti bio dostojan. Ako Panduov sin sada naslijedi krunu svojega
oca, a njegov je sin naslijedi od njega, i sinov sin takoer je naslijedi, mi emo, o
kralju svijeta, biti iskljueni iz toga nasljea i prezreni od cijeloga svijeta, a to
eka i nau djecu. Zato uini neto, o kralju, da ne postanemo ovisni i uzdravani
od Pandava. O kralju, ako se ti domogne kraljevske vlasti, mi emo je onda lako
naslijediti od tebe.
Kralj Dhrtaratra, kojemu znanje bijae njegovo osjetilo vida, sluao je
sinovu besjedu i prisjeao se savjeta ministra Kanike pa ga obuze jad i poe se
kolebati. A princ Duryodhana ovako mu ree: Oe moj, nai neki pametan nain
da poalje Pandave u Varanavatu. Tako neemo morati strahovati odnjih.
Dhrtaratra se zamisli pa mu onda odvrati: Pandu uvijek bijae naklonjen
vrlini i prema svojoj rodbini uvijek se valjano ophodio, a posebno bijae ljubazan
prema meni.
Malo je mario za svjetovne uitke, a za mene je uvijek sve inio pa ak mi i
svoju kraljevinu ustupio. Njegov je sin naslijedio sve vrsne odlike preminuloga
oca i narod ga hvali i podupire. I Pandu bijae mio svima pa i ministrima i vojnim
starjeinama. Ako maknemo Yudhithiru, zar nas graani nee pobiti zajedno s
naom rodbinom i prijateljima?
Ali se Duryodhana ne dade zbuniti: O moj oe, ti se nema zbog ega
brinuti. Narod emo pridobiti poklonima i poastima i on e prii na nau stranu
106

Dhanamaya "Osvojitelj blaga" pridjevak je junaka, a osobito Arunin.

52

jer emo time dokazati nau snagu. Bhima nee drati strane ni njima ni nama, a
Dronin sin na mojoj je strani. Tamo gdje je sin bit e i otac, a i ujak Kripa
pridruit e mu se, jer on ne bi nikada ostavio Dronu i sestrina sina na cjedilu.
Viduru uzdravamo premda je on potajno uz nae dumane. Ako im se i pridrui,
ne moe nam nauditi. Poalji Pandave u Varanavatu i niega se ne boj. Ugasi ovaj
jad to me dan i no pali i srce mi probada ne dajui snu da mi doe na oi.
I tako kraljevi Duryodhana i njegova braa poee malo-pomalo pridobijati
graane blagom i poastima. Jednoga dana doe po Dhrtaratrinu nalogu nekoliko
otroumnih dvorjana i stade hvaliti grad Varanavatu i "govoriti kako je prelijepo
to mjesto pa onda rekoe: Tamo je upravo poela proslava sveanosti Paupatija 107
i sabralo se mnotvo naroda, a povorke koje se u Varanavati mogu vidjeti
najsjajnije su na svijetu.
Kada je primijetio da se znatielja Pandava raspalila, slijepi im kralj kaza:
Ako vi, djeco, elite prisustvovati prazniku u Varanavati, idite i povedite svoje
prijatelje i pratioce. Darivajte brahmane i glazbenike biserima i draguljima i
razonodite se neko vrijeme, a kada vam bude volja, vratite se u Hastinapuru.
Yudhithira je prozreo prave Dhrtaratrine razloge i, poto je vidio i da je
nemoan i bez saveznika, on samo ree: Neka bude tako.
Pokvareni Duryodhana vrlo se obradovao kada je kralj to rekao Pandavama i
pozva svojega savjetnika Puroanu, uze ga za desnicu ruku pa mu kriom stade
govoriti: Puroano, ova je zemlja, prepuna blaga, moja, a kada je moja, tada je i
tvoja i priliiti ti da je i ti titi. Dhrtaratra je poslao Pandave u Varanavatu gdje
e po njegovoj naredbi prisustvovati proslavi. Upregni brze mule i gledaj da tamo
stigne jo danas. im stigne, uredi da se u blizini orunice podigne palaa s
etiri dvorane. Bogato je opremi i namjesti i dobro je uvaj! A kada je bude
gradio, upotrijebi smolu i konoplju i sve ono ega se oganj lako prihvaa, samo
pazi da nitko nita ne primijeti i da Pandave nito ne posumnjaju. Kada je bude
sagradio, pozovi Pandave da se nastane u njoj. Oni e se zabavljati po gradu i,
kada jednom budu vrsto usnuli, ti podmetni oganj na sve etiri strane. -Puroana
poslua te ode izvriti to mu bjee nareeno.
Pandave se pripremie za polazak i na oprotaju se do zemlje poklonie
svojim starijima, a od njih dobie blagoslov za sretan put. Graani ih daleko
ispratie, a kada svi ve sustadoe, ostade jo samo Vidura a on onda oslovi
Yudhithiru, i to skrovitim govorom koji je Yudhithira poznavao, kako bi bio
siguran da ih nitko drugi nee razumjeti: Onaj tko poznaje planove svojih zlotvora
moi e ih lako osujetiti. Ostat e iv onaj tko zna da umski poar ne moe
nauditi stanovniku jazbine. Ima oruja otrijih od elinih. Onaj tko luta stjee
znanje i upoznaje putove, a smjer odreuje prema zvijezdama. Onaj tko svoja
osjetila dri na uzdi ne moe podlei svojemu dumaninu.
Razumio sam te odvrati nato Yudhithira a Vidura se vrati svojemu domu.
107

Paupati "Gospodar stoke ili ivotinja" pridjevak je velikoga boga ive.

53

Svi graani Varanavate obradovae se na vijest da su stigli Panduovi sinovi i

doekae ih uz blagoslove. Okrueni gomilom Panduovi sinovi uoe u
mnogoljudni i sveano okieni grad. Najprije su posjetili stanita brahmana koji
su obavljali svoje propisane svete obaveze, a onda pooe i u kue gradskih
slubenika pa potom u domove koijaa, vaiya, pa ak i udra. 108 Zatim ih
Puroana ugosti iznosei pred njih jelo i pie, postelje i ilime i sve najbolje i
najpoeljnije.
Poslije desetak dana palaa to su je za njih gradili bila je zavrena i
Puroana ih povede unutra rekavi da su je nazvali "blagosretnom". im su uli,
osjetie miris smole i laka, topljenoga masla i masti i Yudhithira odmah upozori
Bhimu na to da je kua sagraena od lako zapaljive grae. Bhima e nato: Ako je
ovo vatrena klopka, hajde da se vratimo tamo gdje smo dosad boravili.
Yudhithira mu odvrati: Bolje bi bilo da stanujemo ovdje pravei se da nita ne
primjeujemo. Ne smijemo pokazati da smo sumnjiavi, ali bi bilo dobro da to
prije potraimo izlaz odavde. Hajde da kriom iskopamo podzemni prolaz. Ako za
njega nitko ne sazna, vatra nam nee moi nauditi.
Ne proe dugo, stie im neki Vidurin prijatelj, ovjek vian rudarstvu, i ree
im u povjerenju: Mene alje Vidura. Vian sam rudarskim poslovima i stojim na
usluzi Pandavama. Kai mi kakav posao treba da uradim za vas?
Yudhithira mu odgovori: Plemeniti ovjee, ja znam da si ti vjerni Vidurin
prijatelj, estiti i drag Viduri. Nema nijedne nae nevolje za koju Vidura nije
saznao. Opasnost koju je on predvidio sada nam se primakla. Zatiti nas od nje,
ali tako da Puroana nita na sazna.
Bit e kako eli odgovori rudar i dade se u potaji paljivo na posao.
Ubrzo je nainio velik podzemni prolaz koji je vodio iz kue, a ulaz mu bjee na
sredini kue skriven podom.
Puroana je ekao godinu dana kako bi Pandave uljuljao u uvjerenju da im
ne prijeti nikakva opasnost, a i da bi sve izgledalo kao nesretan sluaj. Bio je vrlo
zadovoljan vidjevi da oni nita ne sumnjaju i pomisli da je dolo vrijeme da
izvri nalog kraljevia Duryodhane. Yudhithira je osjetio da se neto sprema pa
ree svojoj brai: Greni i bezduni Puroana uvjeren je da mi nita ne sumnjamo,
ali se u tome grdno prevario. Rekao bih da je dolo vrijeme da se spaavamo.
Dolo je vrijeme i za dijeljenje milostinje i Kunti toga dana nahrani mnogo
brahmana, a dooe tu i gospe iz grada pa su svi jeli, pili i veselili se do mile
volje, a onda se uz Kuntino doputenje razioe kuama. Bijae tu dola i neka
ena iz plemena Niada sa svojih pet sinova elei utoliti glad. Voeni sudbinom i
opijeni vinom, oni ne mogoe krenuti dalje, ve, vie mrtvi nego ivi, ostadoe
negdje u kui da tu prespavaju.
Kada su ve svi bili u posteljama, podie se jak vjetar a Bhima onda uegnu
oganj sa sve etiri strane, a najprije tamo gdje bijae spavao Puroana. Kada
108

Niade su vrlo niska kasta uroenika.

54

Pandave vidjee da je kuu na mnogo mjesta uhvatio plamen, oni uoe u

podzemni rov zajedno sa svojom majkom. Suknuo je golem plamen i njegova
huka i prasak izbudie narod u mjestu. Graani su alosnih lica gledali palau u
plamenu i govorili: Onaj lupe Puroana sagradio je svu kuu po Duryodhaninu
nalogu nakanivi unititi njegove roake i, evo, sada je podmetnuo vatru u nju. O,
sudbina je htjela da spali i sebe samog spalivi nedune i neporone kraljevie!
Cijelu no su graani Varanavate stajali tako oko kue i oplakivali, a za to vrijeme
Panduovi su sinovi izali iz prokopa i, neprimijeeni, otili u umu. Bhima bjee
obdaren izuzetnom snagom i brzinom pa on uprti na sebe i majku i svu svoju
brau te tako krenue na put. Kada svanu jutro, okupie se oko zgarita brojni
graani u elji da vide to se dogodilo Pandavama. Kada ugasie vatru, vidjee da
kua bjee sazdana od laka i smole i da je u vatri izgubio ivot Duryodhanin
savjetnik Puroana. Poee prekopavati traei Pandave i naoe nedunu enu
Niada i njezinih pet sinova. Vidurin se rudar prihvatio da raisti pepeo i pri tom
je njime zatrpao otvor prokopa tako da nitko nije nita primijetio. Tako graani
poslae vijest Dhrtaratri da su i Pandave i Puroana izgorjeli.
Kralj Dhrtaratra zaplaka saznavi za zlu vijest, a onda okupi rodbinu i obavi
posmrtne obrede i rtve Ijevanice za poduje Panduovim sinovima i svi su ih
glasno oplakivali i sve je pritiskala teka tuga pa i graani plakahu zajedno s
njima, a samo se Vidura nije pretjerano predavao alosti jer on je jedini znao
istinu.
Pandave ostavie za sobom grad Varanavatu ravnajui se prema zvijezdama.
Iduega dana predveer uoe u neku pustu i stranu umu i Kunti tada ree: Sva
gorim od ei, a majka sam petorice Pandava i svi su oni ovdje oko mene! I
ona lee na zemlju pa odmah utone u san. Bhima se probio kroz gustu umu i
naiao na neko jezero pa se vratio s vodom majci i brai, no svi oni ve bijahu
zaspali. Bhima onda sjede uvati strau.
U blizini mjesta na kojemu oni bijahu zaspali ivio je u nekome drvetu ala
rakasa109 po imenu Hidimba. Ljudoder osjeti da su u blizini ljudska stvorenja pa
ree svojoj sestri: Odavno se nisam pogostio svojom omiljenom poslasticom!
Kako je ugodan ovaj ljudski miris to mi drai nosnice! Idi i vidi tko to u umi
spava pa ih pobij i donesi meni. Ve se unaprijed sladim i voda mi curi na usta.
Zaklat u ga pa u se dosita napiti svjee, vrue, pjenuave krvi.
Rakasi, ena-ljudoderka po imenu Hidimba, ode kako joj je brat rekao do
mjesta gdje su Pandave polijegali da se odmore. Vidjela je Kunti i etvoricu brae
kako spavaju i Bhimu kako budan sjedi i uva im strau. Silni Bhima bijae
naoit, bez premca na zemlji, visok poput drveta ala, pa se rakasi zagleda u
njega i ne mogae vie oka odvojiti. Budui da je mogla uzeti na sebe bilo kakvo
oblije, ona se prometnu u prelijepu djevojku pa izie pred Bhimu, oslovi ga i
ree: O boanstveni stvore, mene je moj zlonamjerni brat rakasa poslao da
109

Rakasa, v. I, bilj. ,'39.

55

pogledam koga ovdje ima u nadi da e se pogostiti vaim mesom. Ovo to ti

velim cijela je istina: otkako te spazih, sjajna poput nebesnika, ne elim drugo
nego da te dobijem za mua. Dopusti mi, o silni junae, da te izbavim od svojega
brata ljudodera! O neporonie, budi mi mladoenja! Poi sa mnom da ivimo
na grudima planine kamo obini ljudi nemaju pristupa.
Bhima joj na to odgovori: O rakasi, misli li da bi ovjek poput mene
pristao da ode i zbog svojih strasti prepusti rakasi i majku i brau koji mirno
spavaju ne slutei nita? O stidljiva gospo, nema toga rakase koji bi podnio
snagu mojih ruku!
Za to je vrijeme poglavica rakasa Hidimba primijetio da mu se sestra
predugo zadrala pa sie sa svojega drveta i poe vidjeti zato je nema. Kada
doe do mjesta gdje su Pandave spavali, vidje svoju sestru u ljudskom obliju i
okienu cvijeem, a lice joj je blistalo kao pun mjesec. Rakasa se odmah dosjetio
jadu i spopade ga straan bijes. Zbog toga to si me ovako ljuto uvrijedila ubit
u sada i tebe zajedno s njima! ree joj.
Vidje Bhima da se Hidimba jako naljutio na svoju sestru pa se osmijehnu i
ree: O Hidimba, zato smeta ovim ljudima koji tako mirno spavaju? Opaki
rakaso, ne gubi vrijeme nego udri ravno na mene! Ne dolii ti da ubije enu, a
ne samo da te ona nije uvrijedila, nego ti vrijea nju! Kada te ubijem, nee vie
dodijavati ljudima koji ovuda prolaze i moi e se tuda opet bez straha putovati.
Ljudoder je spremno doekao izazov. Dohvatie se u kotac kao dva
pobjenjela slona. Raspameeni od jarosti, ruili su drvee oko sebe i kidali
povijue. To probudi usnule Pandave. Iznenada trgnuti iza sna, gledali su
zapanjeno i oni i njihova majka prelijepu Hidimbu i Bhimu kako se rvu sa
stranim rakasom.
Tada se javi Aruna: Istok se rumeni i skoro e zora. Umoran si, Bhimo, i
trebalo bi da malo predahne. Pusti mene da dokrajim tog rakasu, ti si zasluio
da se odmori. Na to Bhima gotovo pobjesni pa uhvati rakasu, tresnu ga o
zemlju i ubi, kao da je kakva obina zvijer.
Onda se okrene rakasinoj sestri pa joj kaza: O rakasi, ja znam da se
rakase osveuju tako da pomou opsjena namamljuju u klopku svoje neprijatelje!
Zato e i ti poi za svojim bratom!
Ali tada Hidimba sklopi ruke pa se s mnogo potovanja obrati Kunti i
Yudhithiri: O prepotovana gospo, tebi su znane patnje kojima bog ljubavi kinji
enski rod. I ja tako patim zbog Bhime, o blagoslovljena! Misli o meni to ti se
prohtje, i da sam luda, i da sam tvoja robinja, ali mi ukai malo milosti i dopusti
da tvoj sin bude moj mu. Dopusti mi da sa sobom povedem ovoga krasnog
viteza, o blagoslovljena, a ja ti dajem rije da u ti ga vratiti.
Na to e Yudhithira: Znaj, hitromisla, da oboje moete initi to god vam je
volja, ali samo dok traje dan. Svake veeri mora nam ga vratiti. S tim se sloi
56

i Bhima pa ree Hidimbi: O tankostruka, pristajem ostati s tobom sve dok ne rodi
sina!
Neka bude tako! sloi se rakasi Hidimba i odjezdi preko neba
ponijevi Bhimu sa sobom.
Hidimba se zabavljala s Bhimom i uila se kako da ga uini sretnim
pretvarajui se u najljepa oblija i vodei ga kroz nenaseljiva podruja, preko
uma i planinskih padina obraslih rascvjetalim drveem, pored jezera punih
lopoa i ljiljana, preko rijenih otoka sa ljunkovitim obalama, preko planinskih
bujica i umskih potoka s prelijepim obalama. Bili su u himalayskim kolibama i u
bezbrojnim peinama nad kristalnim jezercima u kojima su se smijali lopoi, na
morskim obalama sjajnim od zlata i bisera, u krasnim gradovima punim
plemenitih vrtova i gajeva posveenih bogovima, na padinama breuljaka i na
obalama jezera Manasa na kojima raste voe i cvijee iz svakoga godinjeg doba.
Rakasi, hitra kao misao, stizala je s Bhimom svuda i uivali su i radovali se sve
dok ona ne ostade trudna i ne rodi monoga sina kojemu je Panduov sin bio otac.
Straan mu bijae sin. Imao je golema usta, strane oi, iljate ui,
bakrenaste usne, otre zube, snane ruke i veliku snagu i hrabrost, a urlik mu
bjee zastrauju. On bijae roen kao dijete, ali istoga asa poraste i postade
mladi. Njegova majka vidje da mu je glava slina loncu pa mu po tome dadoe
ime Ghatotkaa.110 Bio je duboko odan Pandavama i postade njihov ljubimac,
takorei jedan od njih.
A junaci Pandave lutali su od ume do ume ubijajui za hranu jelene i druge
ivotinje i usput su prouavali Vede, Vedange i ostale svete knjige. Tako na
svojemu putu jednom susretoe i svojega djeda Vyasu. I oni i majka pozdravie ga
s mnogo potovanja pa stadoe pred njega sklopljenih ruku, a Vyasa im ree: O
Bharate, sumnjajte da ja gledam istim oima i na vas i na Dhrtaratrine sinove, ali
ljudi su uvijek skloni onima koji su u nevolji ili su jo premladi. Sasluajte to u
vam rei. Nedaleko pred vama je lijep grad u kojem nee biti opasnosti za vas.
ivite tamo prerueni i ekajte dok ja ne doem onamo.
I tako ih Vyasa odvede u grad Ekaakru i tu se nastanie u kui nekoga
brahmana. Tu su Kuntini sinovi, veliki ratnici, ivjeli od milostinje, i s veeri bi
pred Kunti stavljali ono to su isprosili, a onda bi svatko dobivao koliko mu
pripada. Polovicu su uzimali Kunti i etvorica Pandava, a snani je Bhima uzimao
drugu polovicu.
U kuu u kojoj se bijahu sklonili doe jednom neki brahman koji je u
svojemu ivotu uinio ve mnogo pokore, a Kunti i njeni sinovi zamolie ga da
im pria o sebi. Tako im on na kraju spomenu i velianstvenu svayamvaru 111 koja
se priprema za kraljevnu Panala, Draupadi. Ree im i da su se kralju Drupadi,

110
111

Ghatokaa znai otprilike "elavko poput lonca".

Svayamvara je samoizbor mua. v. I, bilj. 54.

57

njezinu ocu, iz rtvenoga ognja rodili sin i ki i da ih na svijet nije donijela ena.
Tada ga oni poee salijetati da im sve potanko ispripovijeda, a on im ree ovako:
Kralj Drupada potitena je srca posjeivao mnoge pustinjake nastambe i
traio sposobna brahmana dobro upuena u rtvene obrede. Shrvan jadom arko
je elio dobiti sina i stalno je govorio: Ah, da mi je nasljednik koji e biti obdaren
svim vrlinama i nadmoan nad svakim! I jadao bi u svojoj stranoj malodunosti:
Sramota je imati takvu djecu i takve roake kakve ja imam. Neprestano je
uzdisao udei da nae naina kako bi se mogao osvetiti Droni. Lutajui obalama
Gange i Yamune, vladar naie na neko posveeno boravite brahmana i tu nae
dvojicu njih. Zvali su se Yaa i Upayaa. Potpuno su vladali svojim duhom i
drali su se i najteih zavjeta, a pripadali su najviemu brahmanskome redu.
Kralj im Drupada oda sve dune poasti i iz razgovora zakljui da je mlai
od njih dvojice, Upayaa, moniji i pozvaniji da izvri rtveni obred to ga je
kralj zahtijevao. On mu se nasamo obrati i ree to eli, ali mu Upayaa ljubazno
odgovori: Moj stariji brat jednom je iao umom i naao opalu voku. Uzeo ju je a
da nije ispitao istou mjesta s kojega ju je uzeo. Nije se ak ni brinuo o tome.
Doista, tko se ne dri istoe, nee je potovati ni u kakvu obliku. Sudei po tome,
ja vjerujem da moj brat ezne za zemaljskim blagom. Zato idi k njemu, o kralju.
On e za tebe izvriti to bogosluje.
I doista, kada Yaa saslua Drupadinu ponudu, ree: Bit e kao to eli!
Onda se kralj Drupada posveti prikupljanju svega to je potrebno za rtveni obred
u nadi da e dobiti sina koji e biti kadar ubiti uitelja Dronu.
Imajui u vidu vanost takva obreda, Drupada uze za pomonika Upavau
koji pak nije elio nikakvo blago. Drupada bijae sve briljivo pripremio kako bi
osigurao uspjeh obreda i, kada je Yaa izlio na oganj posveenu rtvu, iz
plamenova se pojavio djeak nalik na nebesnika, blistav kao vatra iz koje se
rodio. Imao je krunu na glavi, na tijelu zlatan oklop, a u rukama luk i strijele. Iz
istoga ognja rodi se Drupadi i ki, zanosno lijepa premda tamne puti. Imala je oi
poput lopoevih latica i plavkasto-crnu kosu punu kovra. Na zemlji joj ne bijae
ravne po izgledu. Brahmani im dadoe imena: sina nazvae Dhrtadyumna, a ker
Krina, jer bjee tamne puti. Dok su sluali brahmanovu priu, inilo se da
Kuntine sinove podbadaju koplja. Silni junaci izgubie duevni mir. Kunti je
vidjela da su joj sinovi postali ravnoduni i odsutni duhom pa se jednom obrati
Yudhithiri: Mnoge smo noi proveli u kui ovoga brahmana. Preivjeli smo u
ovome gradu lijepe dane i dobivali smo milostinju od mnogih slavnih i asnih
ljudi. O junaki sinovi Kurua, milostinja se vie ne dobiva tako lako kao prije.
Ako elite, moemo poi u zemlju Panala. Mislim da nije dobro predugo ivjeti
na jednome mjestu. Potom Kunti ree isto i Bhimi, Aruni i blizancima i svi se
suglasie da pou.
No slavni Panduovi sinovi jo ne bijahu napustili brahmanovu kuu u kojoj
su ivjeli skriveni kada se opet pojavi Vyasa. Znameniti mudrac dade im mnogo
58

korisnih i vanih savjeta o vrlini i poslije duega razgovora poe im kazivati:

Neki glasoviti rii ivio je sa svojom kerkom u svojemu sklonitu. Ona bijae
tankostruka i divnih usana, njenih obrva i obdarena svim dobrim odlikama. Iako
bijae i estita i lijepa, mlada djevojka ne mogae za sebe nai mua pa ojaena
srca poe obavljati svakojake isposnike pokore ne bi li tako dola do supruga.
Svojim strogim isposnitvom napokon je zadovoljila gospoda ankaru 112 i on joj
blagonaklono doe i ree: Koju elju hoe da ti ispunim? Iz enje da ispuni
elju u srcu, onda nekoliko puta ponovi: O daj mi mua obdarena svakom
vrlinom! Na to joj Iana, najvei od svih govornika, ovako kaza: O
blagoslovljena, imat e pet mueva, i to od loze kraljeva Bharata!
O gospode na to e djevojka ja elim po tvojoj milosti stei samo
jednoga! A bog joj odgovori: Ti si djevojko rekla pet puta: Daj mi mua! Zato e
u iduem ivotu imati pet mueva.
A vi, kraljevii Bharate, znajte da je sada ta djeva nebeske ljepote roena u
lozi kralja Drupade. Bezgrena Krina iz roda Priata odreena je da vama
petorici bude supruga. Idite zato u prijestolnicu Panala. I rekavi to, njihov
slavni i blaeni djed ode onamo odakle je bio doao.
Kada Vyasa ode, Pandave se oprostie od brahmana i zaputie se u
prijestolnicu Panala. Ili su vesela srca, a Kunti je ila pred njima.
Kralj Drupada gajio je u srcu potajnu elju da za zeta ne dobije Arunu, ali o
tome nikome i nikada nije govorio. Kralj se usprkos svemu nadao Aruni pa dade
napraviti tvrdi luk koji nitko osim Arune ne bi mogao zategnuti. Potom dade da
se naini i nekakva naprava koju podigoe u nebo, a na njoj bjee meta. I tada
Drupada objavi: Onaj tko napne ovaj luk i strijelom pogodi metu na napravi dobit
e moju ker za enu.
Taj se glas prouo nadaleko i nairoko pa se na svayamvaru okupie mnogi
kraljevi, a dooe i Kurui i s njima Karna i Duryodhana. Stigoe i mnogi slavni
brahmani i mudraci da promatraju sveanost. Pandave su sjedjeli u gledalitu
prerueni meu brahmanima i gledali neusporedivi sjaj i blagostanje kralja
Panala. Kada se zavrie propisane ceremonije, uzeo je kraljevi Dhrtadyumna
svoju sestru za ruku, doveo je na sredinu pa objavio gromkim glasom: ujte i
poujte, o kraljevi, svi vi koji se ovdje okupiste! Ovdje je luk, a ovdje su i strijele.
Meta vam je tamo i treba pogoditi znak na napravi koja se okree. Doista, onaj
tko izvri ovaj teki podvig dobit e danas moju sestru Draupadi za nevjestu, tko
bio da bio, samo da je plemenita roda. Potom se okrenu svojoj sestri i poe joj
nabrajati imena, porijeklo i odlike svakoga od okupljenih kraljeva.
Kada joj je svakoga spomenuo, kaza joj: Sve katriye glasovite u svijetu
sabrali su se, mila sestro, ovdje zbog tebe. Svaki e se, tebe radi, truditi da pogodi
metu, a ti e, sretna djevojko, uzeti za mua onoga koji prostrijeli biljeg. Mladi
kraljevii iskieni naunicama hvalisali su se jedan drugome, svatko od nih
112

amkara "Blagotvornik, Umiritelj" pridjevak je velikoga boga ive.

59

uvjeren da je upravo on najviniji oruju, i naduto su se epurili svojom

opremom. Ustajali su jedan po jedan i prilazili velikome luku, ali je svaki od tih
monih kraljevia uzalud nastojao njime ovladati. Neki od njih bijahu ak
odbaeni na tlo i ostajali su tako nepomino leei. Slomie se njihove grivne i
popucae naunice i, dok su brektali hvatajui dah, njihova elja da dobiju za sebe
prelijepu princezu naglo bi splanjavala pa su si davali oduka bolnim usklicima.
Gledao je Karna, prvi meu lukonoama, poraze ovih kraljevia pa se die i
on i ode do mjesta gdje je stajao luk. Uze ga i odmah stavi strijelu na njega, ali
Draupadi ga vidje i odmah ree: Neu odabrati sutu 113 za svojega gospodara!
Karna pogleda u Sunce, od muke se nasmija pa onda odbaci od sebe luk koji
ve bijae do kraja napeo.
Kada ve svi kraljevi u tome asnome skupu postadoe predmet podrugljivih
primjedbi, poelje i Aruna, prvi meu junacima, napeti luk i staviti strijelu na
njega.
Budui da se vie nitko ne javi da pokua, ustade plemeniti Aruna iz gomile
brahmana, a kada ga oni ugledae kako ide prema luku, zamahae koama na
kojima sjeahu i die se meu njima velika graja. Neki su se ljutili, a neki
radovali. Jedni govorahu: Kako e brahmanski momi, slab i neizvjeban, moi
napeti luk koji ni slavne katriye poput alye ne mogoe napeti! Svi mi brahmani
ispast emo smijeni u oima ovih kraljeva! Drugi pak govorahu: Jak je i
odluan. Da nije tako, ne bi se ni uputao u taj pothvat. Meu svim smrtnicima
brahmani su oni kojima nita nije nemogue. Oni se odriu hrane, ive samo od
zraka i voa i odravaju svoje svete zavjete. Mravi su i slabi, ali na svoj nain
oni su ipak moni.
Aruna je za to vrijeme priao luku i stade pred njega slian planini. Onda
obie oko njega i pokloni se gospodu Iani, onome koji ispunjava elje, pa
pomisli na Draupadi i podie luk. Indrin sin, prvi meu snanima, napne ga za
tren oka i uze pet strijela pa njima pogodi znak na napravi i ovaj pade na tlo. U
nebesima zatutnja, a borilite odjeknu od mnogih poklika. Bogovi prosue
nebesko cvijee na glavu Prithina sina, pogubitelja dumana, i ono je pljutalo s
nebesa zasipajui cijelo borilite, a glazbala zasvirae, sute i magadhe 114
zapjevae. Tisue brahmana mahalo je od radosti svojim ogrtaima, a poraeni su
kraljevii Ijutitim uzvicima davali oduka svojemu gnjevu i razoaranju.
Draupadi ugleda Arunu slina samome Indri i oborenu metu i radosna mu
srca prie s bijelim cvjetnim vijencem.
Kralj Drupada e dati svoju ker ovome brahmanu. Svi se kraljevski
uzvanici zgledae meu sobom dok je u njima kljuao bijes. U Vedama se
jasno kae rekoe oni da je svayamvara odreena samo za katriye. Ovaj
113
Suta: kasta koijaa, kraljevskih ili vitekih vozara kola. Bili su ujedno i pjevai, slavitelji kraljevskih
pobjeda.
114
Sute i magdahe: dvije vrste pjevaa oda, pohvalnih pjesama.

60

nas je bijednik sve uvrijedio i zato ga pogubimo! Ako ova djevojka ne eli
odabrati nijednoga od nas, bacimo je u oganj i raziimo se svojim kuama!
Gnjevni i silni vladari, snani poput tigrova, s miicama nalik na gvozdene
topuze, potegoe svoje oruje i nasrnue na kralja Drupadu s namjerom da ga
odmah rastave od ivota. Kada ih vidje da oboruani lukovima i strijelama
juriaju na njega, on se skloni meu brahmane, a silni ratnici Bhima i Aruna,
moni da kazne svakoga zlotvora, isprijeie se kraljevima na putu i jurnue na
njih kao dva pobjenjela slona.
Kada je Vasudeva115 spazio tu dvojicu, svojim nadljudskim razborom
prepozna u njima Arunu i Bhimu pa ree svojemu bratu Baladevi 116: Ono mora
da su Aruna i Bhima, a tamo gdje su oni, nisu daleko ni ostali Panduovi sinovi.
Baladeva, ija put bijae boje oblaka bremenitih kiom, zadovoljno odvrati
svojemu mlaem bratu: Sretan sam to ujem da je sestra naega oca umakla sa
svojom djecom stranoj sudbini!
Uto se sukobie Karna i Aruna, a Aruna ree: Karno, ja sam samo obian
brahman, ali poznajem najmonija oruja. Milou svojega uitelja upuen sam u
tajne Brahmanova i Puramdarina oruja, a ovdje sam da bih tebe pobijedio u boju.
Zato se smiri, o junae!
Nato se Radhin posinak predomisli i odusta od borbe znajui da se
Brahmanovo oruje ne moe niime pobijediti.
Za to su se vrijeme na drugoj strani dohvatili u kotac Bhima i alya nalik
na dva slona u borbi za enku. Udarali su jedan drugoga koljenima i akama i to
potraja nekoliko asaka, a onda Bhima uhvati alya rukama i baci ga. alya pade
na zemlju podaleko od toga mjesta, ali, zaudo, Bhima ga bijae bacio tako da se
ovaj nije mnogo ozlijedio. Poto je alya bio oboren, a Karna se povukao iz
okraja, ostali se kraljevi uznemirie i rekoe: Ne tucimo se vie s brahmanima!
Ispitajmo najprije tko su ovi, a onda emo se lako razraunati s njima. I tako
mladi junaci izioe iz ove gomile, ranjavi, ali vodei sa sobom Draupadi.
Kunti se ve poela brinuti jer je mislila da su joj sinovi otili samo isprositi
milostinju, a vrijeme za milostinju ve je davno bilo prolo. Poele su joj padati
na pamet svakojake nesree koje su moda snale njezine sinove. Napokon tiinu
kasnoga poslijepodneva poremeti Arunin dolazak. Za njime je ilo mnotvo
115
Vasudeva, sin Vasudevin, patronim je Krine, bratia Pandava, utjelovljenja boga Vinua. On e igrati
znatnu ulogu u radnji epa. Usp. I, bilj. 30.
116
Baladeva je Balarama, svjetloputi brat tamnoputoga Krine. Obojica su utjelovljenje Vinua, sinovi
Vasudeve i Rohini, odn. Devaki, no odgojeni medu pastirima u Gokuli da bi bili zaklonjeni od kralja u Mathuri,
Kamse, koji je elio pogubiti sve sinove sestrine Devaki, koji bi ga, prema proroanstvu, jednoga dana
smaknuli. est ih je Kamsa pogubio, no sedmoga, Balaramu, i osmoga, Krinu, uspio je Vasudeva spasiti.
Obojica su se proslavili kao pobjednici nad mnogobrojnim asurama i bjesovima i nad Kamsom. Balarama je vie
podviga izvrio oboruan plugom, pa ga zovu i Halayudha "Plugoorunik". Opisuje se njegova beskrajna snaga i
sklonost piu. Opisuje se i njegova smrt prilikom samounitenja Yadava u velikoj pijanki: Na samrti, prije no to
se Krina vratio u lik Vinua, Balarama se oslobodio tijela u liku ee, kozmike zmije Vinuove, koja mu je
izljezla iz usta. Usp. I, bilj. ,'30.

61

brahmana, a Aruna bjee nalik na Sunce kada se za oblana dana promoli

izmeu oblaka.
On ue u lonarevu kolibu u kojoj su se smjestili i ree majci da su donijeli
milostinju koju su danas isprosili. Ona u taj as bijae u drugoj odaji i nije mogla
vidjeti svoje sinove pa im odgovori: Uivajte svi u tome to ste dobili! Malo
potom ona spazi Draupadi pa izusti: Oh, to sam rekla?
Kunti se uplai da se ne ogrijei i stade premiljati kako da se svi izvuku iz
ovoga. Ona uze veselu Draupadi za ruku pa stade pred Yudhithiru i ree: O
predvodnice plemena Kurua, reci mi kako da se moje rijei obistine, a da ker
Draupadinu ne ukalja grijeh i da joj ne pomuti sreu?
I svi oni posjedae i stadoe misliti. Silni kraljevii gledali su lijepu
kraljevnu i bog udnje svlada njihova srca pa im poe pomuivati utila.
Draupadina poraavajua ljepota koju je oblikovao sam Tvorac bjee nadvisila
ljepotu svake ene na Zemlji i ne bijae srca koje bi joj moglo odoljeti. Gledajui
svoju mlau brau, Yudhithira razumje to se u njima zbiva. On se tada sjeti
rijei Krine Dvaipayane. Kralj se zabrinu da se ne stvori razdor meu braom pa
ree ovako: Blagoslovljena Draupadi bit e svima nama zajednika ena!
Uskoro se pred lonarevom kolibom pojavie i Krina i Balarama. Glavar
roda Kurua doekao ih je srdano i, kada se ispozdravljae, on upita Krinu:
Vasudevo, kako si nas mogao ovdje pronai kada nitko ne zna gdje nam je
sklonite? Krina se osmijehnu na to pa odgovori: Kralju, vatra se i skrivena
lako moe nai. Tko bi, ako ne Pandave, mogao poiniti onakva junatva? I
Krina im dade svoj blagoslov pa se on i Balarama dadoe na put.
Kada su kraljevii Kurua krenuli k lonarevoj kui, kraljevi Panala
Dhrtadyumna poe za njima. Rekao je svojim slugama da se vrate, a on se sakri
u lonarevoj kui tako da ga nitko ne opazi. Kada je dolo jutro, izvue se iz
svojega sklonita i ode izvijestiti oca o onome to je uo i vidio.
Slavni ga je vladar doekao pitanjem: Reci, kamo je dospjela Krina? Tko
nam je to odvede? Na to mu kraljevi radosno ispria o svemu pa na kraju ree
ovako: ini mi se, oe, da su nae elje urodile plodom. Nauli smo ve da su i
Kunti i Pandave izbjegli poaru u kui od laka. Rekao bih da su to Pandave.
Kralj Drupada vrlo se obradova i posla svojega sveenika da ode Pandavama
i da im porui: Kralj Drupada pripremio je gozbu za svadbu svoje keri. Doite
im obavite svoje dnevne obrede jer emo Krinino vjenanje obaviti ovdje.
Nemojte oklijevati, ve se popnite u ove koije okiene zlatnim lopoima, koje
vuku plemeniti konji, jer one su kraljeva dostojne, i dovezite se u dvor kralja
Panala!
Kralj Drupada htio je svakako dokuiti kojoj kasti pripadaju ovi junaci pa je
ve imao pripremljene razliite stvari svuda naokolo: voe i posveene vijence,
oklope i titove, sagove i stoku, razno sjemenje i ostale ratarske potreptine. Kada
62

su svrili s veerom, vrsni se junaci ni na to drugo ne osvrtoe, nego poee

razgledati ratnu opremu.
Tada se slavni kralj Panala obrati Yudhithiri onako kako se oslovljavaju
brahmani i ree: Jeste li katriye ili brahmani, ili ste moda nebesnici koji u liku
brahmana sioe na Zemlju da isprose ruku moje keri? Reci mi, potovani, jer
tek kada ujem tvoj odgovor, moi u pripremiti obrede koji dolikuju vaem
staleu.
Yudhithira ovako odgovori na pitanje: Ne alosti se kralju, tvoja ti se arka
elja ispunila. Mi smo katriye, sinovi slavnoga Pandua. Ja sam Panduov najstariji
sin, a ovo su Bhima i Aruna. Blizanci i Kunti stoje uz Draupadi. Tvoja je ki, o
kralju, poput lopoa koji e presaditi iz jednoga jezera u drugo. Ti si sada na
potovani starjeina i nae jedino utoite. Rekoh ti, eto, istinu o nama.
Kada to u, kralj Drupada samo zatrepta oima od silne radosti i neko
vrijeme ne mogae ni slova prozboriti. Uz velik napor on obuzda svoje osjeaje
pa oslovi Yudhithiru kako je red i poe se raspitivati o poaru i o njihovu
spasenju iz kue od laka. Poto je sve saznao, zgrozi se nad Dhrtaratrinim
nedjelom i obea Kuntinu sinu Yudhithiri da e ga ponovno vratiti na prijestolje
njihova oca.
Prema kraljevoj naredbi nastanie se Kunti, Krina i Pandave u njegovoj
palai. Ovaj put siguran, kralj Drupada doe sa svojim sinovima pred Yudhithiru
pa mu kaza: O snagoruki, uzmi moju ker i vei je svetim obredom za sebe ili za
onoga kojega ti odabere. Nato e Yudhithira: O kralju, tvoja e ki biti
zajednika ena svih nas.
Drupada e tada: O izdane loze Kurua, reeno je da mu moe imati vie
ena, ali da ena moe imati vie mueva, to jo nisam uo. Ti, Kuntin sine,
poznaje pouke vrline i nema na sebi grijeha i ne dolikuje ti da poini prijestup
koji je protivan i Vedama, a i svima naim obiajima.
Yudhithira mu odgovori: O gospodaru, tajne udorea tanahna su mudrost i
mi ne znamo sve njihove putove. Poimo zato putovima kojima su jo u davnini
stupali prvaci ovjeanstva. Moj jezik jo nije izrekao la, a moje se srce jo
nikada nije priklonilo grijehu. Moja mi majka to nareuje, a moje srce to
odobrava. Zato je to suglasno vrlini! Drupada e na to: O Kuntin sine,
dogovorite se sa Dhrtadyumnom to treba poduzeti i izvijestite me o svojoj
odluci ujutro, a ja u onda uiniti to treba.
Onda Yudhithira, Kunti i Dhrtadyumna sjedoe da vijeaju, no ba u to
vrijeme pojavi se tu veleueni mudrac Vyasa koji je putovao tim krajem. I
Pandave i slavni kralj Panala, a i svi ostali ustadoe i s potovanjem pozdravie
slavnoga riija. Kralj Drupada ljubazno mu se obrati i zapita ga to misli o udaji
njegove keri, a Vyasa mu, poto ga je sasluao, odgovori: Taj se nain, o kralju,
protivi i Vedama i obiajima, a i zastario je, ali ja bih volio uti svakoga od vas
to misli o tome.
63

Na to se prvi javi Drupada: Meni je sumnjiva ispravnost ovakva ina!

Nakon Drupade izjasni se i Dhrtadyumna: Mi neto takvo ne moemo uiniti a
da nam savjest ostane mirna. Zaista, brahmane, ja ne mogu rei: Neka Draupadi
bude zajednika ena petorici brae.
Potom progovori Yudhithira: Iz purana saznah da je gospapo imenu atila,
iz roda Gotama, najvrlija meu enama obdarenima vrlinom, uzela za mueve
sedmoricu riija. I pustinjakova ki, koja se u pradavno vrijeme rodila iz drveta,
vjenala se s desetoricom brae koji svi bijahu istoga imena. Zvali su se Praetas i
svi su bili vrsni isposnici.117 Reeno je da poslunost starijima uvijek donosi
duhovne zasluge. Govori se da je ovjeku meu starijima najvanija majka, a ba
nam je ona naredila da Draupadi uivamo svi zajedno, kao i sve to smo dotada
isprosili. Zato mislim da je to u skladu s vrlinom.
Kunti e nato: Upravo je tako kako ree vrli Yudhithira. O brahmane, ja se
neistine neizmjerno plaim i bojim se da ono to sam tada rekla ne postane
neistina!
Kada svi kazae svoje miljenje, javi se opet Vyasa: O kralju Panala, ne
elim pred svima o tome govoriti, ali ti e moi uti zato se ovaj obiaj smatra
prastarim i vjenim. I slavni uitelj ustade, uze kralja za ruku i odvede ga u
Drupadine osobne odaje.
Vyasa onda stade pripovijedati: Lutajui oko izvorita Gange, gospod Indra
ugleda nekoga naoita mladia kako s mladom djevojkom sjedi na prijestolju
postavljenom na jedan od himalayskih vrhova i igra se s njome kockama.
Starjeina nebesnika oslovi mome i ree mu: Znaj, bistri mladiu, da je Svemir
pod mojom vlau! Ali onaj kome se bjee obratio bio je toliko obuzet igrom
da ga nije ni primijetio i Indra se na to naljuti pa ponovi: Zna li da sam ja
gospodar svijeta?!
Momak ne bijae nitko drugi do Mahadeva 118 glavom. On vidje da se Indra
vrlo rasrdio pa se osmijehnu i pogleda ga, a taj pogled dostajae da starjeina
nebesnika ostane na mjestu oduzet i nepomian kao stup. Kada se igra kockama
zavrila, slavni Iana, ije su moi strahotne, oslovi Indru: akro, 119 gledaj da ti se
to jo jednom ne dogodi! A sada pomakni ovaj golemi kamen jer su tvoja snaga i
mo neizmjerni.
Indra ukloni kamen i u prsima kralja planina ugleda peinu, a u njoj bjehu
jo etvorica sasvim nalik na njega samog. Indru obuze alost vidjevi ih u toj
nevolji pa zajeca: O, zar u i ja biti kao oni?! Gledajui Indru oima
iskolaenim od gnjeva, gospod Iana mu ree: O stortveni, ne oklijevaj, nego
ulazi u ovu peinu! Svojom si me glupou ljuto uvrijedio! A preplaeni Indra
odvrati mu na to: Ti si, Bhavo, nadzornik svekolikoga beskonanog svemira!
117
bila je to Maria, ki Kanduova, koja je s desetoricom Praetasa, sinovima Prainabarhisa, a praunucima
kralja Prithua, zaela i rodila Daku (u njegovu drugome roenju).
118
Mahadeva "Veliki bog" pridjevak je ivin. Isto tako i Iana "Gospodar, Vladar" i Bhava.
119
akra "Monik" i atakratu "Stortvenik, Stokrjeposnik" pridjevci su Indre.

64

Boanstvo neizmjernih moi nasmije se na to pa mu odgovori: Oni to im je

ud poput tvoje nikada ne steknu milosti kod mene. I ovi ostali bjehu poput tebe.
Ui u tu peinu i lezi tamo na neko vrijeme. Sudbina svih vas bit e ista. Rodit
ete se u svijetu ljudi i tamo ete uiniti mnoge teke podvige. Pobit ete veliko
mnotvo ljudi, a onda ete, svatko prema zaslugama, ponovno dospjeti u Indrino
carstvo.
Na to mu Indre, liene svoje slave, odgovorie: Sii emo iz nebeskih
predjela na Zemlju gdje je sueno da bude teko dosei spasenje, ali nam dopusti
da nas u naoj buduoj majci zanu bogovi Dharma, Vayu, Indra i blizanci Avini.
Gromovnik je sluao to govore Indre, njegovi prethodnici, pa i on oslovi
najveega meu bogovima: Umjesto da sam idem onamo, svojim u moima
stvoriti iz sebe onoga koji e izvriti tvoju zapovijest i biti peti od njih.
Visvabhuk, Bhutadhaman, anti i Teasvin, to su etvorica prethodnih Indra.
Slavni gospod s udesnim lukom odobri im svoj petorici da im se elje ispune i
jo odredi da e im u svijetu ljudi zajednika supruga biti ena neobine ljepote,
nebeska ri120 glavom, boginja milosti. Praen Indrama, gospod Iana ode zatim
pred neizmjerno silnoga Narayanu, 121 Beskonanoga, Netvarnoga, Nestvorenoga,
Prastaroga i Vjenoga, pred Duh ovoga beskonanog Svemira.
Narayana se sa svime suglasio i tako se sve Indre rodie u svijetu ljudi, a
Hari Narayana uze dvije dlake sa svojega tijela, jednu bijelu, a drugu crnu, i posla
ih da uu u maternice dviju ena iz roda Yadua. Njima bjehu imena Devaki i
Rohini. Dlaka koja bijae bijela postala je Baladeva, a ona crna Krina ili
Keava.122 A one Indre od starine, koji bjehu skriveni u peini na Himalayama, to
su petorica silnih Pandava. Meu njima je Aruna onaj koji je dio samoga akre.
Nebeska ri, koja bijae naznaena kao njihova supruga, to je ova prelijepa
Draupadi. Kako bi se mogla roditi ona ije je bljetavilo poput suneva, a
miomiris neusporediv, ako ne iz Zemlje i iz vrline rtvenoga obreda?
I rekavi to, sveti i milosrdni brahman Vyasa podari kralju mo
nebesnikoga vida te on ugleda sve Pandave u njihovim prijanjim tijelima, u
oblijima Indra iz davnine.
I kralj ree Vyasi: Samo Gospod zna to je pravo, a to krivo. Ako je ankara
odredio tako, na meni nee ostati grijeh pa bilo to pravo ili krivo. Neka se vesela
srca vjenaju s Krinom jedan za drugim po starjeinstvu i kako je to odreeno
svetim obredima!123
120

usp. I, bilj. 45
usp. I, bilj. 44
usp. I, bilj. 88 i 89
123
To je tipian puranski odlomak u epu koji mu podaruje religijsku sankciju. Time je junaki ep postajao
vjerska i pravna knjiga, dharmaatra. Osim toga, u ovome se odlomku vidi kako se vremenom bogovi
hinduizma, Mahadeva i Narayana, odn. iva i Vinu, nadreuju vedskim bogovima s Indrom na elu. A vedskim
se bogovima nadreuje i zakon karmana, samooblikovanja vlastitim djelovanjem. Podloni tomu zakonu stari
bogovi postaju prolazni i mijenjaju poloaj kao i druga bia. Te se promjene uklapaju u ritam smjene svemirskih
razdoblja, yuga i kalpa, koje u prii simbolizira Mahadevina igra kockama. Usp. I, bilj. 37
121
122

65

Potom kralj Drupada i sin mu Dhrtadyumna pripremie svadbu. Okupanu,

kako to sveti obredi nalau, i okienu draguljima, predadoe oni kraljevnu
Draupadi njezinim mladoenjama. Moni ratnici, potomci Kurua, primali su
njezinu ruku po starjeinstvu, dan za danom.
O anameaya, nebeski mi je rii ispriao da je u tome vjenanju
najudesnije bilo to to je tankostruka kraljevna poslije svakoga vjenanja
ponovno postajala djevica.
Kada je svadba zavrena, moni Panduovi sinovi ostadoe ivjeti u
prijestolnici kralja Panale.
Vrlo se zaudie svi kraljevi kada saznae da su se pod krinkom miroljubivih
brahmana skrivali Panduovi sinovi. Svi su oni uli da je Kunti sa svojom djecom
izgorjela u kui od laka i zato su ih sada gledali kao da su ustali od mrtvih. Sjeali
su se surova Puroanina nedjela i govorili: Neka je sramota i Bhimi i Dhrtaratri
i svekolikome rodu Kurua!
Vidura doe pred kralja Dhrtaratru i izvijesti ga da su Panduovi sinovi
stekli mnogo saveznika i zdruili se s brojnom rodbinom koja ima veliku vojsku i
da su bili na sveanosti svayamvare, a Dhrtaratra e na to: Ta su djeca, o Kattre,
meni isto tako draga kao to bijahu i Panduu, pa moda i vie.
Tko ne bi i u dobru i u zlu poelio takve prijatelje kao to su Drupada i
njegovi prijatelji i saveznici? Vidura na te kraljeve rijei samo odgovori: O kralju,
neka tvoje bistroumlje potraje neizmijenjeno stotinu godina!
Odmah potom stigoe pred Dhrtaratru Duryodhana i Radhin sin pa rekoe
vladaru: Pred Vidurom se ne moe slobodno govoriti, ali sada te naosmo sama
pa emo ti rei to nam je na srcu. to misli initi, o gospodaru? Zar je za tebe
boljitak tvojih neprijatelja isto to i tvoj vlastiti boljitak? Mi smo odluili, oe,
stalno se truditi ne bismo li nekako oslabili Pandave. Dolo je vrijeme da se
posavjetujemo to nam je initi. Pandave e nas progutati zajedno s naom
djecom i rodbinom.
Dhrtaratra e na to: Ja i elim uiniti upravo ono to mi savjetujete, samo se
ne elim nikakvim nainom odati pred Vidurom. Sada, budui da je otiao, reci
mi, o Suyodhana,124 to ima na umu?
Duryodhana mu odvrati: Pokuajmo, oe, uz pomo povjerljivih i vjetih
brahmana posijati razdor izmeu Kuntinih i Madrinih sinova. Ili podmitimo kralja
Drupadu i njegove sinove i ministre bogatim darovima da se otue od Panduovih
sinova. Moemo jo poslati otroumne uhode koji e posijati ljubomoru meu
Pandave. Moemo i zavaditi Draupadi s njezinim muevima ili nai naina da se
Pandave naljute na nju. to ti, Karno, o tome misli?
124
Suyodhana znai "Dobar borac"; tako otac zove Duryodhanu, moda od milja. Neki misle (A. Holtzmann)
daje Duryodhana zapravo izmijenjeno junakovo ime koje su pjevai skovali da ga pogrde jer ono moe znaiti
"Zao ili lo borac", a tko bi takvo ime nadjenuo djetetu? No ime Duryodhana moe se shvatiti i kao "Teko
oborivi, Nesavladivi, Onaj s kojim je boj teak", pa moe biti posve prihvatljivo.

66

Budui da se njemu obratie, Karna im ovako kaza: O Duryodhana, ne

mislim da ti je umovanje ispravno. O hrabri kraljeviu, ti si i prije pokuavao
ostvariti svoje elje na razliite lukave naine, ali nikada ti nije polo za rukom
pobiti svoje neprijatelje. Tada su ivjeli ovdje, kraj tebe, bili su mladi i jo nezreli,
a sada su odrasli i iskusni. Oni koji su oenjeni zajednikom nevjestom ne mogu
biti razjedinjeni, niti e Krinu odvojiti od njih. Odabrala ih je jo dok su bili u
nevolji, pa zar e ih ostaviti sada kada ive u blagostanju? Kralj Panala astan je
i naklonjen vrlini. Nema u njemu zlobe. On nee napustiti Pandave makar mu
ponudio i cijelu kraljevinu. Nama ostaje samo jedno: da ih napadnemo i
istrijebimo. Sve dok je kralj Panala slabiji, a naa strana jaa, moemo, a i
moramo, udariti bez milosti. Ja sada ne vidim, gospodaru, drugoga naina.
Silni mu Dhrtaratra od svega srca odobravae, a onda mu ovako ree: Ti si,
o Sutin sine, i mudar i vian oruju. Zato ti dobro pristoji ova besjeda koja daje
prednost junatvu. Ali ipak pozovimo na vijee Bhimu, Dronu i Viduru, a ja u
prihvatiti onaj savjet koji e biti za nae dobro.
I tako sjedoe svi da se savjetuju i, kada Dhrtaratra upita Bhimu za
njegovo miljenje, on mu ovako odgovori: Ja nikada ne mogu odobravati razdor s
Pandavama. Ne sumnjaj u to da ste ti i Pandu preda mnom jednaki. Gandharini su
sinovi za mene isto to i Kuntini. Trebalo bi da ih titim jednako kao i tvoje
sinove, Dhrtaratro. A kao to ti, Duryodhano, trai svoje pravo na prijestolje,
tako isto imaju i Pandave pravo na svoju oevinu. Ako slavni Pandovi sinovi ne
dobiju vlast nad kraljevinom, kako je moe dobiti ti ili bilo koji drugi potomak
Bharata? Ako ti misli da si punopravno stekao kraljevinu, onda se, po mojemu
sudu, oni takoer mogu smatrati punopravnim nasljednicima ove kraljevine, a
njihovo je pravo starije. Zato im s mirom dajte polovicu zemlje. O Gandharin
sine, otkada saznah da su Kuntini sinovi izgorjeli, bijae mi muno susresti se i s
kojim ivim stvorom. Otkako je narod saznao za Kuntinu zlu sudbinu, pred njime
si ti bio mnogo vei krivac od Puroane. Nasljednie Kurua, znaj da sve dok ti
junaci ive, nitko ih ne moe rastaviti od njihova nasljedstva, pa ni sam
gromovnik Indra!
Kada Bhima zauti, nastavi Drona: Gospodaru, ja mislim kao i Bhima.
Postupi tako da se prouje kako ste se i ti i Duryodhana obradovali time to se
dogodilo. Poalji glasnike da pozovu Pandave natrag u Hastinapuru kada im kralj
Drupada to dopusti, a Duhasanu i Vikarnu 125 poalji da ih doekaju u sveanoj
povorci. Doekaj ih s ljubavlju i postavi na prijestolje njihova oca jer to i narod
eli.
Poslije Drone javi se Karna: I Bhima i Drona dijelili su s tobom blago i
poasti, pa zar ima ita smjenije od njihovih savjeta koji su tebi na tetu? Ako je
sudbina tebi dodijelila ovo kraljevstvo, ono e se u tebi i nastaviti. Ako je pak
125

Duhasana i Vikarna sinovi su Dhrtaratrini, braa Duryodhanina.

67

sudbina odredila drugaije, moe se truditi koliko ti drago, ali ti nee tebi
dopasti. Zato dobro razmisli tko te savjetuje mudro, a tko naopako.
Drona e nato: Budui da si zao, govori slijedei svoju zlu narav. Nama
podmee grijeh elei Pandavama uiniti zlo. Ne posluate li moj savjet, mislim
da neete dugo ekati na propast roda Kurua.
Tada se javi Vidura: O gospodaru, nema sumnje da ti tvoji prijatelji rekoe
ono to e biti za tvoj boljitak. Ali ti nema volje sasluati to ti oni govore i
njihove rijei teko dopiru do tvojih uiju. Oni koji te savjetuju da ini zlo
Pandavama ne ine to za tvoje dobro. to se govori o nepobjedivosti Pandava,
prava je istina. Oni koji imaju Baladevu za saveznika, Krinu za savjetnika i
Satyakija126 za pomonika, svakoga e pobijediti u ratu. Prisjeti se toga, kralju, i
imaj na umu da je njihovo pravo na prijestolje starije od tvojega pa se ponaaj
prema njima onako kako to vrlina pouava. Puroanino zlodjelo bacilo je ljagu na
tebe. Operi sa sebe tu sramotu i dobrostivo se ponesi prema Pandavama. Znaj,
tamo gdje je Krina, ondje su i Pandave, a gdje je Krina, tu je i pobjeda! Tko e,
kralju, ako nije proklet od bogova, nastojati zadobiti ratom ono to se moe
postii mirnim putem? Duryodhana, Karna i Subalin sin akuni prionuli su uz
krivdu i izgubili pamet kao djeca, i zato ih ne sluaj!
Dhrtaratra je primio na znanje sve te rijei i potom objavio: Veleueni
Bhimo, slavni Drono, a i ti Viduro, rekoste mi istinu i savjetujete me za moje
dobro. Uistinu su moni ratnici, Panduovi i Kuntini sinovi, prema obiajima i
moji sinovi. Zato, o Kattre, pohitaj i s ljubavlju i potovanjem dovedi amo
Pandave i njihovu majku.
I tako Vidura ode kralju Drupadi da dovede Pandave natrag u Hastinapuru.
Slavni Drupada nije odve vjerovao Dhrtaratri, ali se ipak odluio i rekao:
Pandave mogu initi kako im je volja.
Napokon Pandave stigoe pred Dhrtaratru i u znak potovanja padoe pred
njegove noge, a isto uinie i pred slavnim Bhimom. Jednako potovanje
odadoe svakome tko je te poasti bio dostojan i potom se raspitae za ivot i
napredak grada i graana. Na kraju im Dhrtaratra ree da se mogu povui u svoje
odaje i oni odoe.
Poto su se odmorili neko vrijeme, pozvali su ih kralj Dhrtaratra i
antanuov sin Bhima pa im kralj ree ovako: Sluaj me, Yudhithiro, Kuntin
sine, i vi njegova brao: Poite u Khandavaprasthu da ovdje ne bi opet izbile
nesuglasice.
Uzmite polovicu kraljevstva i upravljajte Khandavaprasthom zatieni
Aruninim junatvom kao nebesnici Indrinim gromovima.
Junaci se suglasie s time i odadoe poast kralju te se otputie u
Khandavaprasthu. Stigoe onamo zadovoljni to su dobili polovicu zemlje, a to je
bila pusto na koju nitko nije polagao pravo. Junaci neumole slave dooe tu s
126

Satyaki je bio Krinin vozar kola.

68

Krinom na elu i uljepae to mjesto, a onda uz Dvaipayaninu pomo odabrae i

izmjerie podruje koje bijae povoljno, posvetie ga propisanim obredima i
namijenie taj komad zemlje za podizanje grada. Napravie naokolo opkop irok
kao more i zidove do neba visoke i bijele kao runasti oblaci. Bio je ukraen
palaama s mnogim vratima, a na njima bijae ukras od dviju ploa nalik na
Garudina127 krila. Zatvarale su ga dvori visoke kao gorje Mandara, a ulice su bile
iroke i dobro izraene tako da nije bilo straha od bilo kakve nesree. Uljepan
bezbrojnim graevinama, grad je sliio na Amaravati 128 i zato dobi ime
Indraprastha.129 Nalikovao je veliku oblaku bremenitome blistavim munjama.
Na prekrasnome mjestu pod dobrim znamenjem Pandave podigoe dvorac
prepun svakojaka blaga i nalik na palau nebeskoga rizniara Kubere. 130
Kada je grad bio sagraen, stadoe u njega dolaziti mnogi brahmani, vrsni
znalci Veda, elei se tu nastaniti. Dooe sa svih strana i mnogi trgovci u nadi da
e se tu obogatiti i mnogi odlini umjetnici i zanatlije u namjeri da tu obitavaju.
Oko grada prostirali su se predivni vrtovi puni svakakva drvea, i cvjetnog i
plodonosnog, a u gradu je bilo i raznih kua u kojima su se mogla nai svakojaka
zadovoljstva, a blistale su kao ogledala. Bilo je i mnogo sjenica obraslih
puzavicama i ljupkih umjetnih breuljaka i malih jezeraca punih kristalno bistre
vode i ribnjaka koji odisahu miomirisom lopoa i ljiljana, po kojima su plovili
labudi i patke. Radost Pandava bivae iz dana u dan sve vea jer su vidjeli da ive
u prostranoj kraljevini s pobonim stanovnicima.
Doao je jednom pred njih nebeski mudrac Narada pa im ovako kaza: Slavna
kraljevna Panala udana je za sve vas i zato utvrdite meu sobom pravilo koje e
sprijeiti da se meu vama zametne mrnja. uvajte svoje prijateljstvo,
Yudhithiro, i ne inite nita to bi vas jednoga od drugog otuilo.
Pandave sasluae rijei velikoga riija pa stadoe vijeati. I tako, pred
potovanim mudracem, oni utvrdie meu sobom pravilo da onaj od njih koji bi
gledao drugoga dok je taj s Draupadi, mora otii u umu i ivjeti tamo dvanaest
godina potujui zavjet brahmaarina.131
Dogodilo se jednom da neki razbojnici otjerae stoku nekome brahmanu i,
dok su gonili svoj plijen, brahman je, izvan sebe od bijesa, dotrao u
Khandavaprasthu i stao jadikovati i koriti Pandave. Aruna sasluao je njegove
jadikovke pa mu ree: Ne boj se!Ali zbilo se tako da je Yudhithira zauzeo
dvoranu s orujem Pandava s Draupadi. Aruna je sluao brahmanove
pourivanje i razmiljao: Vrlina je vanija od tijela i traje i kada tijelo nestane.
I stoga odlui ui, sve kaza Yudhithiri, pa izie vesela srca s lukom u rukama i
127

Garuda je orao na kojemu jezdi Vinu.

Amaravati je Indrina nebeska prijestonica. v. I, bilj. 43
129
Indraprastha znai "Indrina visoravan ili ravnica". Smatra se da se grad nalazio na poduju dananjega
Delhija.
130
Kubera je runi patuljasti sin Viravasa ili Pulastye, uvar blaga na sjevernoj planini Meru ili Kailasi. U
hinduistikoj mitologiji njegovo blago i rasko katkada kao uzor zamjenjuju sliku Indrine prijestolnice.
131
Usp. I, bilj. 50
128

69

ree brahmanu: Pouri se, brahmane, da nam ti bijedni pljakai ne odmaknu

daleko!
Udovoljivi brahmanu, junak se vrati u prijestolnicu i pokloni se svima
starijima primivi od njih pohvale pa se najposlije primakne Yudhithiri i ree mu:
Dopusti mi gospodaru da ispunim zavjet kojim sam se zavjetovao. Vidio sam te s
Draupadi i pogazio pravilo koje smo utvrdili.
Te rijei vrlo oalostie Yudhithiru i on mu uzrujanim glasom odvrati:
Mlai brat moe bez krivice ui u odaje gdje boravi stariji brat sa svojom enom.
Protivi se pravilu da stariji brat ue kod mlaega, i zato, o snagoruki, ne ini to
to si naumio!
Aruna e na to: Upravo sam od tebe uo da se ovjek, kada vri svoju
dunost, ne smije igrati rijeima! Ja ne smijem porei istinu jer istina je moje
oruje.
Kralj mu onda dade doputenje i Aruna se pripremi za ivot u umi pa ode
da tamo provede dvanaest godina. Tako je Aruna, ija hrabrost bijae bez
premca, vidio sva hodoastilita i svetita i napokon stigao i do obala zapadnoga
oceana. Tu doe u sveto mjesto zvano Prabhasa. Douo je to Krina pa i on doe
da vidi svojega prijatelja. Krina i Aruna padoe jedan drugome u zagrljaj i
propitae se za junako zdravlje pa sjedoe razgovarati.
Ubrzo je zapoela velika sveanost na planini Raivataka koju su proslavljali
Vriniji, Bhoe i Andhake,132 i njih dvojica pooe da je vide. Dok su lutali
naokolo, spazie lijepu Vasudevinu ker, a Krininu sestru Bhadru okruenu
njezinim slukinjama i ukraenu svakakvim nakitom i, onoga asa kada je Aruna
opazi, ovlada njime bog udnje. Silni je Krina primijetio da Aruna promatra
Bhadru utonuo u misli pa ree: Kako to? Moe li boanstvo udnje potiniti srce
onoga koji luta umama? Blagoslovljen mi budi, njezino je ime Bhadra i najmilija
je ki mojega oca. Ako ti se srce uz nju privilo, reci mi, a ja u govoriti s ocem.
Aruna e nato: Koga nee oarati kada je ovako lijepa? Reci mi, anardano, 133
kojim je nainom mogu dobiti?
Vasudeva mu onda kaza: O elnie ljudskoga roda, za enidbu katriye
odreena je svayamvara, ali je to nesigurno. Uvijek je bio hvaljen hrabri Katriya
koji radi enidbe otme sebi nevjestu. Nikada se ne zna to se moe zbiti na
sveanosti samoizbora. Zato je otmi, Aruno!
I Kuntin sin, pogoen strijelama boga ljubavi, ote prelijepu djevojku Yadava,
uze je k sebi na koiju i s ugrabljenom djevojkom slatka osmijeha produi k
svojoj prijestolnici.
Ponosni junaci Vrinija ue neugodnu vijest i oiju zakrvavljenih od vina
poskakae sa svojih stolica pa podviknue: Upreite kola! Dajte oruje! Ali
Krinin brat Baladeva, visok kao vrh Kailase, 134 odjeven u plave haljine i okien
132

Vriniji, Bhoe i Andhake razni su rodovi plemena Yadava.

anardana "Pobuditelj ili Kinjitelj ljudi" pridjevak je Vinua ili Krine.
134
Kailasa je visoka ivina planina na sjeveru, izmedu Himalaye i Karakoruma
133

70

cvjetnim vijencima, ovako ree premda bjee omamljen vinom: Hej, nerazumni
ljudi, to to inite? Zar ne vidite da anardana jo uvijek mirno sjedi? Zalud
urlate od gnjeva kada jo ne znate to je njemu na umu!
A Krina e tada: Naoj porodici Aruna nije nanio nikakvu sramotu. Prije
bi se reklo da nam je ukazao ast. Panduov je sin znao da se sa svayamvarom ne
moe pouzdano raunati, a kome je milo da nevjestu dobije na dar kao ivotinju?
Tko e dragovoljno prodati svoje dijete? Vjerojatno takav nain nije bio po volji
Aruni pa je odveo djevojku onako kako je red. Subhadra je djevojka na glasu, a
velika je i Arunina slava. Tko ne eli Arunu za prijatelja? Moj vam je savjet:
poite za njime mirno i veselo pa ga dovedite natrag. Bude li se Aruna vratio u
svoj grad poto nas pobijedi, naoj je porodici suena propast. U izmirenju nema
ponienja.
Kada ga sasluae, svi uinie kako je naredio. Zaustavili su Arunu i vratili
ga u Dvaraku135 i tako se on na vjenanju sjedini sa Subhadrom. 136
Kada se navrila dvanaesta godina, Aruna se vrati u Indraprasthu. Najprije
je doao pred kralja, a onda izrazi svoje tovanje brahmanima i najzad doe pred
Draupadi. Ona mu, ljubomorna, ovako ree: Zato ovdje gubi vrijeme, o Kuntin
sine? Idi kod keri iz roda Satvata.137 Ali Aruna se trudio oko nje sve dok ne
izmoli oprotaj. Subhadra bijae odjevena u crvenu svilu, ali joj on odjenu odjeu
kakvu nose pastirice i tako je posla u enske unutranje odaje, no Subhadra i u tim
haljinama bijae vrlo lijepa. Krupnooka Bhadra najprije oda poasti svekrvi Kunti
koja je u izljevu osjeaja obasu blagoslovima.
Potom djevojka s licem sjajnim poput punoga Mjeseca urno doe pred
Draupadi i pokaza joj svoje potovanje te ree: Tvoja sam slukinja! Nato
Krina hitro ustade i zagrli Madhavinu138 sestru rekavi: Mila, ne imao tvoj mu
suparnika! Od toga su dana Panduovi sinovi ivjeli u srei i zadovoljstvu, a
Kunti se radovala s njima.
Najmilija Krinina sestra Subhadra rodila je prekrasna sina. Bio je dugoruk,
irokih prsa i krupnih, bikovskih oiju. Taj junak, strah i trepet neprijatelja, dobi
ime Abhimanyu, a dobio ga je jer bjee neustraiv i nepomirljiv.139 Dijete je raslo
poput mjeseca mlaaka i ubrzo postade vrsni znalac Veda, a od svojega je oca
primio cijelokupnu nauku o oruju, i o ljudskom i o nebesnikom. Kao to Indra
gledae na Arunu, tako je i Aruna gledao na Abhimanyua i srce mu bijae
prepuno radosti.
Blagoslovljena ki Panala takoer podari petorici svojih mueva pet sinova
koji svi bijahu junaci bez premca i u boju postojani poput brjegova. A ovo su
njihova imena: Yudhithira dobi sina Prativindhyu, Bhimasena dobi sina
135

Dvaraka je prijestolnica Yadava u Suratri (Guaratu, na Kathiawaru).

Subhadra ili Bhadra isto je ime.
137
Satvate su rod Krinin i Subhadrin.
138
Madhava je pridjevak Krine.
139
neustraiv: abhih, nepomirljiv: manyumant. To je "puka etimologija", naroito za prvi dio imena.
136

71

Sutasomu, Aruna dobi sina rutakarmana, Nakula dobi sina ataniku, a Sahadevi
se rodi sin rutasena.
Boravei u Indraprasthi, Pandave poee okolne kraljeve potinjavati svojoj
vlasti. Svi njihovi podanici ivjeli su sretno i zadovoljno ovisei o Yudhithiri,
kao to dua ivi sretno na tijelu blagoslovljenu svim vrlinama.
Tako su im prolazili dani i jednom ree Aruna Krini: Krino, dolo je
ljetno doba. Hajdemo na obalu Yamune da se tamo zabavljamo sa svojim
prijateljima. I tako se Partha i Govinda 140 dogovorie pa se oprostie od
Yudhithire i odoe okrueni prijateljima.
Dok su sjedjeli na nekome ljupkom mjestu, sretni kao blizanci Avini u
nebesima, pojavi se pred njima nekakav brahman stamen poput drveta ala. Put
kojim je prolazio postojao je nalik na topljeno zlato, a brada mu bjee svjetlouta i
malo zelenkasta. Kada ugledae toga neobinog brahmana, njih dvojica ustadoe
pred njim, a brahman ih oslovi:
Vi ste najvei junaci na zemlji, a Khandava nije daleko odavde. Ja sam
prodrljivi brahman iji su obroci obilati. Dajte mi obilje hrane pa ete mi veoma
ugoditi.
Nato mu Krina i Aruna odgovorie: Pokuat emo te nahraniti, ali nam
reci kakvu hranu jede? A slavni brahman e nato: Ne treba meni obina hrana.
Znajte da sam ja Agni141 i dajte mi hranu kakva mi prilii. Ova prauma Khandava
pod Indrinom je zatitom i zato je nikako nisam mogao prodrijeti, a to mi je
oduvijek bila velika elja. Stoga dooh k vama jer ste obojica vjeti oruju.
Budete li mi vi pomogli, progutat u ovu umu, a to je hrana koju prieljkujem.
Nato anameaya upita: Mora da je Agni imao valjan razlog da proguta
umu Khandava.
Vaiampayana mu odvrati: Na rtvenome obredu kralja Svetakija Agni je
cijelih dvanaest godina pio rastopljeno maslo. 142 Doista, za sve to vrijeme
nalijevali su maslo u njegova usta i Agni se bijae toliko zasitio da ga ne poelje
vie piti ni iz ije ruke i ni sa ije rtve.
Izblijedio je i izgubio boju i ne mogae vie sjati kao prije. Tada mu uzvieni
Tvorac svih stvari smjekajui se ree: O proslavljeni, bolest te je snala jer si
dvanaest godina objedovao nepresahli potok rastopljenoga masla! Ti si ve
jednom sagao u pepeo stranu umu Khandava koja je uvijek bila sklonite onih
to se protive bogovima, a sada je opet postala dom bezbrojnim stvorenjima.
Bude li se najeo njihove masti, vratit e ti se opet tvoja prava narav.
Kada je Aruna uo da Agni namjerava progutati umu Khandava koju je
Indra branio, on mu ovako odgovori: O preuzvieni, ja nemam luka koji e
izdrati snagu mojih miica i moju estinu u boju. Lakoa mojih ruku zahtijeva
140

Partha "sin Prithin" jest Aruna, a Govinda "Nalaza goveda" Krina.

Agni je bog Oganj.
142
Pri rtvama maslo je prinos posveen upravo Ognju, dok ostale prinose uglavnom prinosi drugim
bogovima.
141

72

mnogo strijela, a moja e kola teko podnijeti teinu svih tih strijela koje e mi
biti potrebne. Ni Krina nema oruja koje bi bilo dostojno njegove moi i kojim bi
mogao ubijati Nage i Pisae.143 O Pavaka,144 mi smo voljni uiniti sve to mukost
i neustraivost mogu uiniti, a na tebi je da nam pribavi sredstva.
Tada Agni pozva gospodara voda Varunu145 i ree mu: Daj mi to prije taj luk
i tobolce koje bijae dao kralj Soma 146 i tu koiju sa zastavom na kojoj je lik
majmuna. Aruna e lukom Gandivom, a Krina kolutom izvriti velik podvig. 147
Stoga ih mene radi daj!
I tako Aruna dobi taj dragulj medu lukovima u kojemu bijae golema
snaga, a Varuna mu dade i dva neiscrpna tobolca i kola opremljena nebeskim
orujem te ukraena zastavom na kojoj stajae veliki majmun. U zaprezi bjehu
drijepci bijeli poput srebra ili poput runastih oblaka, a brzi kao vjetar ili misao.
Ta je kola poslije duboka i naporna rasmiljanja nainio Vivakarman, 148 graditelj
svemira. Ona bijahu nalik na oblak obasjan Suncem na zalazu. Agni dade Krini
kolut koji je na sredini imao otvor i u njemu osovinu. Bijae to strano oruje i
ubrzo mu postade milije od svega ostaloga.
Onda Pavaka ree Krini: S ovim orujem bit e u boju nadmoan i ljudima
i bogovima. O Madhava, kada ga u boju baci na neprijatelje, ono e ih pobiti i
nitko mu nee moi odoljeti, a onda e se vratiti u tvoje ruke.
Aruna tad ree: Plani sada, gospode, ako te je volja, a mi smo ti sposobni
pritei u pomo. I Agni stade prodirati umu Khandava opkolivi je sa svojih
sedam plamenova i razbukta se u svoj svezatirui oblik kao da je doao kraj yuge
149

A prvaci katriya stadoe na suprotne strane vozei se na svojim kolima i

otpoee pokolj svih ivih bia koja u njoj obitavahu. Dok je uma gorjela, na
tisue ivih stvorenja bjealo je isputajui uasnute krikove. Jezera i ribnjaci
prokljuae i u njima pogiboe sve ribe i kornjae. Probodene Aruninim
strijelama ptice su s kricima padale u zapaljenu umu. Moni plamenovi
blistavoga ognja dosegnue i samo nebo i zaplaie ak i nebesnike.
Ubrzo Indra prekri nebesa gomilajui oblake svih vrsta i pusti dad na umu
u plamenu. No pljusak ne stie do vatre ve ga, jo u visini, popi vrelina plamena.
143
Nage su kobre, poluboanska zmijolika bia i mitski narod; pisae su najnia vrsta bjesova, gora od
rakasa.
144
Pavaka "Oistitelj" pridjevak je Ognja.
145
Varuna je uzvieni bog dane rijei i uvar pravde u vedskim zbirkama himana. On stoluje u nebeskim
vodama. Zdruuje se najee s Mitrom, bogom ugovora ili saveza. U hinduizmu je Varuna postao u prvome
redu bog voda, a prvotna mu se narav zaboravila.
146
Soma je bog tijetenoga rtvenoga pia u vedskim obredima. Ujedno je i vladar nad svim tekuinama i
raslinjem.
147
Ovdje se Aruna i Krina opremaju orujem i kolima s kakvima e nastupiti u bici na Kuruketri i s
kakvima se obino u ikonografiji prikazuju. Slavna oruja imaju imena: tako se Arunin luk zove Gandiva. Ona
se, uostalom, prije boja oslovljavaju basnama.
148
Vivakarman "Onaj ije je djelo sve ili svemir" jedno je od imena za boga stvoritelja.
149
Yuga je svjetsko razdoblje, v. I, bilj. 37

73

Tada se Indra naljuti na Agnija pa pokupi i nagomila ogromne oblaine pa naini

pravu poplavu. Strano je bilo i pogledati taj okraj vatre i vode nad kojim su se
valjale gomile oblaka izmijeane s dimom i blistavim munjama.
U taj as Panduov sin prizva svoja vrsna nebeska oruja i njima rastjera
Indrin dad. Nebo iznad praume prekrie Arunine strijele i nijedno ivo bie ne
mogae odozdo umaknuti. Tada glaveina nebesnika zaeli ogledati se sa svojim
sinom, srditim Arunom, i zasu ga svojim orujem prekrivajui njime itava
nebesa. Razulareni vjetrovi uzburkae sve oceane gonei goleme skupine oblaka
bremenitih olujama a ti oblaci, pomamno tutnjei, prosue svoje munje i
gromove. Tada dobro poueni Aruna izree za to odreene basne i posla svoje
vrsno oruje zvano Vayavya, 150 a ono poniti silu Indrinih gromova, isui potop iz
oblaka i ugasi munje.
Brojne ptice iz plemena Garudina ponosno se obruie iz gornjih nebesa u
namjeri da napadnu Krinu i Arunu gromovitim krilima, kljunovima i pandama.
I bezbrojne zmije, kojima lica bljuvahu oganj, dooe iz visina neprestano luei
svoj otrov. Aruna ih sve sasijee svojim strijelama koje bijahu natopljene
njegovim gnjevom. Sabrae se tu nebrojene asure, gandharve, yake, 151 rakase i
nage, eljni boja putajui zastraujue urlike. U uzdignutim su rukama drali
gvozdena oruja, kolute, kamenje i raznovrsne metnje, i svi oni dooe na
megdan Aruni i Krini. I premda su ga obasipali neprobojnim pljuskom
svakojaka oruja, Aruna je sjekao njihove glave svojim otrim strijelama. Silni
Krina, pogubitelj zlotvora, napravio je grdan pokolj u vojskama daitya i
danava.152
U taj as velikoga okraja posvuda se pojavie udesni i kobni predznaci
koji pomraie osjetila svakome ivime stvorenju, a bili su nalik na znamenja koja
se pojavljuju prije propasti svijeta. Dvojica neustraivih i nepobjedivih junaka
vidjee tada da se i Indra i svi nebesnici spremaju za boj pa stadoe pred njih
mirno drei lukove u rukama. I vjeti bojovnici bijesno nasrnue na vojsku koja
im se primicae i zasue je svojim gromovitim strijelama. Tek kada ih Krina i
Aruna vie puta razbie, nebesnici napustie bojite i potraie Indrino okrilje.
Indra se osvjedoio u neustraivost dvojice junaka i bjee vrlo zadovoljan.
On krenu jo jednom na juri i izazva uasan pljusak kamenja s namjerom da
iskua Aruninu vjetinu jer se ovaj podjednako sluio i lijevom i desnom rukom.
Srditi je Aruna razagnao i ovaj dad, a Indra poelje da nekako nadbije svojega
sina pa rukama odvali golemi vrh s gorja Mandara i baci ga na Arunu onako
zajedno s drveem na njemu. Svojim hitrim vatrenoustim strijelama Aruna
raskomada taj vrh na tisuu dijelova. Dok su padali preko neba komadi te planine,
izgledali su kao planeti koji padaju na zemlju izbaeni sa svojih nebeskih staza.
150

v. I, bilj. 77
Yake su, kao i gandharve, ambivalentna poluboanska bia: potovana a esto strana.
152
v. l, bilj. 38 i I, bilj. 40
151

74

Divovski vrh srui se na umu Khandava i pobi tu nebrojeno mnotvo ivih

stvorenja.
Kada su nebesnici odustali od bitke, zau se bestjelesni glas, dubok i jak:
Vasavo,153 u boju nitko ne moe pobijediti Krinu i Arunu jer su oni Nara i
Narayana glasoviti u nebesima jo od drevnih vremena! Propast Khandave
Sudbinom je odreena!
Gospodar se nebesnika uvjerio da su te rijei istinite pa se odree svojega
gnjeva i ljubomore i vrati se na nebo. A plamenovi nasieni obiljem mesa, masti i
krvi suknue do velikih visina ne isputajui ni pramen dima. Krina opazi kako
se iz zapaljena Takakina boravita bijegom spaava neki asura pa die svoj kolut
i zavitla ga, ali u taj as asura povika: Pohitaj amo, Aruno, i izbavi me!
Zauvi njegov preplaeni glas, Aruna odgovori: Ne boj se! I poto milosrdni
Prithin sin ree asuri da se nema ega bojati, Krina odustade od svoje namjere, a
ni Agni ga ne htjede vie progutati. I tako je mudri Agni za petnaest dana spalio
umu dok su ga Krina i Aruna branili od Indre, a potedio je samo est
stvorenja: Avasenu, asuru Mayu i etiri ptice arngake.
Onda kralj anameaya upita: O brahmane, reci mi zato je Agni u tom
poaru potedio ptice arngake?
Kada se vatra razbuktala u umi Khandava nastavi Vaiampayana
mlade ptice ne mogoe se nikako spasiti i spopao ih je uas. Njihova bespomona
mati, arita, znala je da su premladi i da se ne mogu spasiti pa je glasno
zaplakala. Ona se obrati ptiima i ree: Ne vidim naina kojim bih vas mogla
spasiti! Ja u vas, evo, pokriti svojim krilima i s vama u umrijeti! Va me je
okrutni otac ostavio!
Nato jedan mladunac ree svojoj rasplakanoj majci: O majko, okani se toga i
nemoj se vezivati uz nas. Idi onamo gdje nema vatre. Ako mi ovdje izginemo, ti
e opet imati djece, a ako i ti bude poginula, u naoj lozi djece vie nee biti. O
majko, uini ono to je dobro za na rod! Nismo ti uinili nikakvo dobroinstvo,
ne zna ak ni tko smo. to smo ti mi da se toliko trudi da nas zatiti iako e te
to ivota stajati!?
uvi to, ptica roditeljka odletje na sigurno. Tada ptii ugledae kako im se
pribliavao sjajni oganj, a aritari, najstariji meu njima, stade ovako govoriti:
Onaj tko je mudar ostaje budan kada se suoi sa smru. Stoga on ne osjea bol
kada se priblii smrtni as. A onaj kome je dua pometena i ne ostane priseban u
suenome asu, osjea bol smrti i nikada se ne domogne spasenja.
Tada se javi Drona, etvrti i najmlai brat: Surovi bog vatre sa sedam jezika
i sedam usta brzo se primie naemu gnijezdu blistajui i prodirui sve na
svojemu putu!

153

Vasava je voa osmorih bogova Vasua, a to je Indra.

75

aritari onda stade zboriti: Ti si, Vatro, dua Uzduha! Ti si tijelo

zemaljskoga raslinja, ukro!154 Voda je tvoj roditelj, a ti si roditelj Vodi. O
silovita, tvoji se plamenovi prostiru kao sunane zrake i gore i dolje i straga i na
sve strane!
Drugi brat Sarisrkka ree: O gospode kojemu je dim zastava, nae majke
nema na vidiku, a oca i ne znamo! Perje nam jo nije naraslo i osim tebe nemamo
nikoga da nas zatiti! Jedini ti daje toplinu, gospode, ti koji grije iz sunevih
zraka.
Trei pti, Stambamitra, nastavi: U svemu si, o Agni, ti jedini! Cijeli ovaj
Svemir na tebi je uspostavljen! Ti odrava svako stvorenje, i ti si potpora
Svemira. Mudri znaju da si ti i jedan i mnotvo. Ti si stvorio trostruki svijet, a
kada doe vrijeme, ti e ga, razbuktavi se, i unititi! Ti si stvoriteljski uzrok
cijeloga svijeta, a i bit u koju se taj svijet rastapa.
Najzad se opet javi Drona, najmlai: O gospodaru Svemira, ti jaa
obitavajui u tijelima i ini da sva iva bia probavljaju svoju hranu. Zato se sve
osniva na tebi. O ukro, iz ijih usta izaoe Vede, ti si onaj koji na sebe uzima
oblije Sunca i pije vodu i svaku kaplju soka sa zemlje, a kada doe vrijeme,
vraa joj kiu i daje da sve raste. Od tebe potjeu sve biljke i svaki zeleni list. Ti
stvara jezera i ribnjake i veliki ocean. O blagoslovljeni, kojemu je put oznaen
crnim tragom, spasi nas i drugim putom kreni!
Agnija obradovae te Dronine rijei, a sjeti se i molbe riija Mandapale koji
im bijae otac, pa im ovako kaza: Drono, ti si mudrac i ono to si rekao Vjena je
istina, brahman!155 Ne boj se, uinit u ti po volji. Mandapala mi takoer ree,
kada budem prodirao umu, da vas potedim.
Eto, tako se, uz pomo Krine i Arune, ojaalo slavno boanstvo, estoko i
sjajno, i progutalo umu Khandava na dobrobit svijeta. Onda s nebesa sie
Purandara156 okruen Marutima157 i ree Aruni i Krini: Vi ste uinili podvig koji
ni nebesnici ne mogoe uiniti!

154

ukra "ist, Svijetao" pridjevak je Ognja.

v. I, bilj. 6. Budui da su ptii izrekli brahman, svetu istinitu himniku basmu, bog Oganj se umilostivio;
toliku mo nad njime imaju znanja o njegovoj naravi i istina o njemu. Na takvu vjerovanju bili su utemeljeni
stari vedski obredi i posveeno vedsko pjesnitvo.
156
Puramdara, obino se shvaa kao "Gradobija", iako znaenje nije pouzdano utvreno; pridjevak Indre.
157
Maruti su olujni pratioci boga gromovnika.
155

76

Knjiga druga

SABHAPARVAN
Knjiga o sabornici
Vaiampayana ree: Tada danava Maya iskaza Aruni svoje potovanje,
sklopi ruke pa mu pred Krinom ree: O Kuntin sine, spasio si me od Krinina
bijesa i od ognja koji me umalo nije progutao. Reci mi mogu li ita uiniti za
tebe?
Aruna e nato: Veliki asuro, ovom svojom ponudom uinio si upravo sve.
Budi blagoslovljen, moe otii kamo ti bude volja i budi dobronamjeran i
naklonjen meni kao to smo mi ljubazni i naklonjeni tebi.
Maya tada ree: O prvi meu ljudima, to to si rekao tebi i prilii. Ali, o
blagoslovljeni, imam arku elju da za tebe neto uinim. Ja sam znamenit
umjetnik, Vivakarman158 meu danavama, sine Panduov, i doista elim uiniti
neto za tebe.
Aruna mu odgovori: Ti misli, bezgreni, da sam te ja spasio od neumitne
smrti. ak i da je tako, ja od tebe ne mogu nita traiti. Ali ne bih ti kratio ispuniti
elju, i zato uini neto za Krinu. To e biti dovoljna nagrada za moju uslugu.
Na Mayino navaljivanje zamisli se Vasudeva za tren to bi mogao naloiti
Mayi da uini pa mu napokon ree: O Ditin sine, najvei od svih umjetnika, ako
ve eli neto uiniti, uini to za kralja Yudhithiru pravednoga. Sagradi
prijestolnu palau kojoj, ma koliko je prouavao, nitko iz svijeta ljudi nee moi
stvoriti ravnu. Naini, Mayo, takvu graevinu na kojoj e se vidjeti i umjetnost
bogova i asura i ljudi.
Maya se na to vrlo razveseli, a tada ga Krina i Aruna odvedoe pred
Yudhithiru koji ga doeka s dunom panjom i poastima. I slavni danava, prvi
meu umjetnicima, sjede smiljati plan za palau koju e sagraditi za Panduove
sinove.
Potom Maya oslovi Arunu, prvoga meu pobjednicima: Ja u sada otii, uz
tvoje doputenje, ali u se ubrzo vratiti. Na sjever od vrha Kailase, blizu planine
Mainaka, na obali jezera Bindu kraj kojega su danave prinosili rtve, skupio sam
veliku gomilu plemenitoga kamena. Ako je jo uvijek tamo, vratit u se i donijeti
ga amo, a onda u poeti graditi palau koja e biti ukraena svim vrstama
dragoga kamena i slavljena irom cijeloga svijeta. Vjerujem da je u jezeru Bindu
jo uvijek strana kijaa kralja danava kojom je on pobio sve svoje neprijatelje.
Teka je i vrsta i posuta zlatnim tokama, a moe podnijeti golemu teinu i ubiti
svakoga dumanina. Mona je koliko i stotinu tisua obinih kijaa. To je oruje
158
Vivakarman, "Svestvoritelj", bog je tvorac svijeta ili najvei umjetnik medu bogovima. Stvorio je Nebo i
Zemlju, a i oruja bogova. Maya kae daje on meu danavama (v. I, bilj. 40) ono to je Vivakarman meu
bogovima.

77

dostojno Bhime, ba kao to je Gandiva tebe dostojan. Tamo je i velika koljka

gromkoga zvuka po imenu Devadatta koja potjee od Varune. Budi siguran da u
sve to tebi predati. I, rekavi to, asura se zaputi na sjeveroistok.
Kada je stigao onamo kamo je naumio, Maya pokupi i kijau i koljku i
kristalne predmete koji nekada pripadahu kralju Vraparvanu. Veliki asura Maya
uze svekoliko neizmjerno blago koje su uvali yake i rakasi 159 pa ga odnese
odatle i njime sagradi dvorac kojemu ne bjee ravna po ljepoti. Bio je poput
nebeskih palaa i cio sazdan od dragulja i plemenitoga kamenja i postao je uven
u svim trima svjetovima. Po obliku i ljepoti bio je nalik na palae Agnija, Surye ili
Some i blistao je takvim sjajem da se inilo da pomrauje i arke Suneve zrake.
Bljetavilo koje je iz njega zrailo potjecae i od nebeskoga i od zemaljskoga
svjetla, pa se inilo da je ognjem ispunjen. Osam tisua rakasa zvanih Kinkare
uvalo je taj dvorac. Bili su strani, snani, golemi i dobro naoruani. Oi su im
bile bakrenocrvene, a ui iljaste kao strijele a mogli su letjeti zrakom. U sredini
palae Maya sagradi ribnjak kojemu ne bjee ravna na Zemlji, a u tom su ribnjaku
bili lopoi sa stabljikama od svijetlog dragoga kamenja, s liem od tamnoga i sa
cvjetnim laticama nainjenima od zlata. Po njemu su se etale svakojake vodene
ptice, a meu rascvjetalim lopoima plivale su ribe i kornjae zlatne boje. Voda u
njemu bijae kristalno bistra, bez blata i mulja, a s njegove obale sve do povrine
vode sputalo se kristalno stepenite. Blagi je lahor mrekao njegovu povrinu i
njeno lelujao stabljike cvjetova. Obale su bile od skupocjena mramora ukraena
biserom. Oko palae bijae zasaeno visoko drvee, zeleno i sjenovito i uvijek u
cvatu, tako da ga je bilo milina pogledati. Svuda naokolo dizali su se njegovi
gajevi irei ugodne mirise, a po jezercima razasutim meu drveem plivali su
labudovi i ostale ptice plovue. Palau je Maya sagradio u etrnaest mjeseci, a
onda ode izvijestiti Yudhithiru.
Yudhithira dovede svoj dvor u novu palau pa priredi veliko slavlje na koje
dooe mnogi vladari, mudraci, brahmani, a i pjevai, pripovjedai, glumci i
svirai. Svi su se gostili i slavili dareljivoga kralja Yudhithiru i vjeta graditelja
asuru Mayu.
Dok su slavni junaci Pandave sjedjeli tako u novoj prijestolnoj dvorani,
pojavi se pred asnim skupom nebeski mudrac Narada, znalac Veda i upaniada,
Purana i povijesti ranijih Kalpa, 160 koji bijae obdaren izuzetnom moi
rasuivanja i golemim pamenjem. Rii je lutao raznim svjetovima pa tako stie i
u tu sabhu161 i vrlo se obradova vidjevi Pandave. Odmah poslije dolaska brahman
ukaza Yudhithiri duno potovanje blagoslovivi ga i poeljevi mu pobjedu.
159
Yake i rakasi poluboanska su i polubjesovska bia. Prvi se ee tuju, osobito u krajevima gdje je
ponikao budhizam. Rakasi su isto to i rakase. Ime im znai ''uvari' 7. I, bilj. 124. Mitoloki su povezani i time
to su yake slubenici Kubere, boga bogatstva, a rakasi su pleme Ravane, Kuberina polubrata u Ramayani.
Oboji, dakle, mogli uvati (razno) blago.
160
Kalpa v. I, bilj~ 8.
161
Sabha: prijestolna dvorana za primanja, sabornica i, ujedno, kockarnica; dvor, palaa.

78

Najstariji Panduov sin, upuen u sva pravila i dunosti, urno usta i sa svojom se
mlaom braom duboko i ponizno pokloni riiju i ponudi mu sjedite koje mu
dolikuje, radosno mu izkazavi svoju dobrodolicu. Zatim ga kralj obdari stokom
i ponudi mu razliite prinose, kao to je med, koji se nude gostu, i od svega srca
nadari ga svakojakim dragim kamenjem.
Onda Narada stade zboriti: Troi li na pravi nain blago koje stjee?
Nalazi li tvoj um nasladu u vrlini? Uiva li u blagodatima ivota? Nije li tvoj
razum pokleknuo pod njihovom teinom? Ratuje li kada je za to vrijeme i
sklapa li mir kada treba? Junae, jesi li za svoje savjetnike uzeo ljude koji su
poput tebe zreli, umjereni, umjeni razluiti to treba, a to ne treba initi, ista
porijekla i krvi i tebi potpuno odani? Mogu li ti nauditi tvoji protivnici? Nije li te
pospanost svladala? Budi li se kada je tome vrijeme? Ima li uvijek na umu
seljake poljodjelce? Smiju li i oni doi pred tebe bez straha? Daje li, ako treba, i
tisuu neznalica za jednoga uena ovjeka? Tlai li svoj narod tekim i
nemilosrdnim kaznama?
O izdane loze Bharata, provode li tvoji doglavnici dosljedno tvoje naredbe?
Daje li svojoj vojsci plau i namiru na vrijeme? Nadam se da ljude pokorne i
vine nauci i vjetinama nagrauje blagom i poastima onako kako zasluuju.
Prithin sine, prihvaa li s milosrem onemoala neprijatelja koji trai tvoje
okrilje poto je pobijeen u boju? O zemaljski gospodaru, dri li se jednako
prema svima ljudima i moe li ti svatko prii kao da si mu ti otac i majka?
Pokrivaju li se tvoji trokovi polovicom, treinom ili etvrtinom tvojih prihoda?
Doekuje li uvijek svoju rodbinu, starije, trgovce, starce, nevoljnike i sve kojima
treba zatita i daje li im hrane i blaga? Jesi li naredio da se irom tvoje kraljevine
sagrade ribnjaci i jezera kako zemljoradnja ne bi ovisila samo o kii? Jesu li
zadovoljni ratari u tvojoj kraljevini? Imaju li sjemena i hrane? Jesu li ljudi koji se
bave zemljoradnjom, uzgojem stoke, trgovinom i pozajmicom na probitak ljudi
asni i poteni? O tome ovisi srea tvojega naroda, o kralju! Je li sve pod tvojim
nadzorom i vlau? Gone li u tvojoj zemlji lupee i razbojnike preko svih brda i
dolina? Prua li se enama u tvojoj zemlji utjeha i zatita? Nadam se da nijednoj
od njih ne povjerava svoje tajne i da se u njih ne pouzdaje. Bharato, nadam se
da su tvoji doglavnici nepodmitljivi i da pravedno sude kada se povede spor
izmeu bogata i siromana. Bharato, je li daleko od tebe etrnaest kraljevskih
poroka: bezbonitvo, la, gnjev, neopreznost, neodlunost, zapostavljanje
mudrih, lijenost, povrnost, sluanje samo jednoga savjetnika, savjetovanje s
neznalicama nauke o koristi, odustajanje od plana, obznanjivanje tajna,
neostvarenje dobrih zamisli i brzopletost? 162 Kada Narada zavri svoju besjedu,
kralj Yudhithira izrazi mu svoje potovanje, pa poe odgovarati na svako od
pitanja koje mu rii bjee postavio, a na kraju ree: Uitelju, mi elimo stupati
162
Cio taj niz pitanja odnosi se na opa mjesta pravne, politike i upravne nauke (dharmaastra, arthaastra i
nitiastra) i time izrijekom tematizira te struke unutar Mahabharate. I to je jedan od koraka razvoja toga epa u
smjeru dharmaastre, kakvom se on tradicionalno znao smatrati.

79

putom vrline kojim stupaju vladari koji mogu potpuno vladati svojim duhom.
Sveti hitroumni ovjee, ti hodi mnogim raznim svjetovima to ih je Brahman u
davnini stvorio. Pitam te, brahmane, jesi li ikada i igdje vidio Sabornicu koja bi se
mogla mjeriti s mojom ili je ak nadmaiti?
Na to se Narada nasmijei pa ovako kaza Panduovu sinu pred svima
okupljenim kraljevima: Kralju, dijete moje, meu ljudima jo nikada ne vidjeh
niti saznah za palau nainjenu od dragulja i plemenitoga kamena koja bi bila
poput tvoje. No ja u ti sada opisati kakvo je boravite kralja preminulih, a i to
kakav je Indrin dvor. Pripovijedat u ti i o Brahmanovu nebeskome dvoru u
kojemu se raspruje svaka nelagoda. Sve te palae pokazuju u svojemu sklopu i
nebesniki i ljudski naum i predstavljaju sve vrste oblika na svijetu.
Na te Naradine rijei pravedni kralj Yudhithira sklopi ruke, a s njime i sva
njegova braa i svi prisutni u dvorani. Vladar onda zamoli Naradu: Opii nam te
palae, svi smo te eljni sluati!
Narada ree: Indrina nebeska Sabornica prepuna je svjetlosti. On ju je stekao
vlastitim podvizima. Svoju je palau sam sagradio, Bharato, a ona je dugaka
stotinu pedeset vodana,163 stotinu je iroka, a pet vodana visoka. Moe se po volji
kretati bilo kuda. U njoj nestaje slabost starosti, tuga, umor i strah, ona daruje
dobru kob. U njoj ima odaja sa sjeditima a ukraena je nebeskim drveem. To je
oaravajua Pukaramalini, moni kralju, koja pripada Indri stortvenome, a ja
sam je vidio svojim oima.
Sluaj sada kakva je kua Vivasvantova sina Yame: Nju je, Prithin sine,
sagradio Vivakarman i ona blista kao uglaano zlato. Prostire se na vie od
stotinu yoana. Sja sunanim sjajem i u njoj se moe nai sve to tko moe
poeljeti. Nije ni hladna ni pretopla, i svakome razgaljuje srce. U tome dvoru
nema ni slabosti starosti ni gladi ni ei. Nito se neugodno tamo ne moe nai, a
ni bilo kakvi zli osjeaji. U njoj se moe nai svaki predmet elje, boanske ili
ljudske, i sve to bi kome ustrebalo. Ima vode, i tople i hladne, slatke i ugodne. Tu
su i Kala164 i Mirtyu 165 i rtvovatelji i siddhe i mnogi yogini, tu su i pitri 166 raznih
skupina. Tu je i toak Vremena i slavni prinosilac rtvenoga masla, 167 pa i
grjenici iz ljudskoga roda, kao i oni to preminue u doba zimskoga suncovrata.
Tu su Yamini slubenici koji su odreeni da odbrojavaju dosueno vrijeme
svakome i svemu. Mnogo je tu onih koji dvore gospoda pravde 168 i teko ih je
pobrojiti po njihovim imenima i djelima. Kuntin sine, ova se prostrana palaa
kralja pitara kree po njegovoj elji.169
163

v. l, bilj. 47.
Kala je bog Vrijeme.
165
Mirtyu je bog Smrt, Umor.
166
Pitri su "oevi", preci aeni raznim prinosima potomaka.
167
Misli se: Oganj, Agni.
168
tj. Yamu.
169
Slijede opisi Varunine i Kuberine sabornice (ili dvora) i, na kraju, Brahmanove.
164

80

 Sluaj me sada, dijete, kada ti budem pripovijedao o Brahmanovim

dvorima: Tu kuu nitko ne moe opisati rekavi: "ona je takva i takva". O kralju,
ona se ne moe opisati jer ve u iduem trenu ona poprima drukiji oblik. Takvo
neto jo nikada prije nisam vidio. Toplina i hladnoa, glad i e i nelagode svake
vrste nestaju im se u nju ue. ini se da je sazdana od brilijanata svake vrste i ne
vidi se da je podravaju ikakvi stupovi. Ne propada s vremenom jer je vjena. To
zdanje svijetli samo od sebe i kao da pomrauje i Mjesec i Sunce i Oganj. Ono
buktei stoji na nebesima i pomrauje tvorca dana. 170 U toj palai, kralju, obitava
Vrhovno boanstvo, praotac svih stvorenja. I njih i sebe stvorio je Snagom
stvaralakoga privida. U toj prekrasnoj Sabhi tuta je tma onih koji dolaze i
odlaze. U njoj su svakojake sile a brahmariji je aste. Iz nje blista svjetlo
Brahmanove milostive prisutnosti i njezina je ljepota nenadmana. Tigre meu
kraljevima, kao to je ova tvoja sabha bez takmaca u svijetu ljudi, tako je i
Brahmanova sabha bez takmaca u svim trima svijetovima.
Potom Narada nastavi: Predvodnice roda Bharata, kraIjevi koji izvre obred
rtve radasuya, 171 raduju se u Indrinu drutvu. Oni koji svoje ivote ostave na
bojnome polju ne okreui lea protivniku odlaze u Indrine dvore i radosno
obitavaju uz njega. I oni koji napuste svoja tijela poslije surova isposnitva stiu
na isto mjesto i tamo dugo blistaju. Kuntin sine, tvoj ti je otac Pandu neto
poruio. Poto je saznao da u posjetiti svijet ljudi, on mi se poklonio i ovako
rekao: O rii, trebalo bi da kae Yudhithiri da e moi pokoriti cijelu Zemlju,
samo ako ga braa budu sluala. A kada to uini, neka priredi slavnu rtvenu
sveanost zvanu raasuya. On je moj sin i ako obavi taj rtveni obred, dospjet u
u predjele gdje boravi Indra i tamo u u neprestanome blaenstvu provesti
bezbrojne godine.
Ja ti, eto, rekoh to ti otac poruuje, a ti, Panduov sine, ispuni elju
svojemu ocu. Ako uini tako, moi ete i ti i tvoji praoci dospjeti u stanite
samoga kralja besmrtnika. Reeno je, o kralju, da tu veliku rtvu prate i mnoge
tekoe. Kada tako vanu sveanost otpone vrsta rakasa nazvanih
brahmarakase,172 pokuavaju joj nai neku manu jer je njihov posao da ometaju
svako rtvovanje. I najmanja smetnja moe uzrokovati rat koji bi unitio katriye,
a moglo bi se dogoditi da i cijela Zemlja propadne. Razmisli, kralju, o tome
temeljito pa onda radi onako kako misli da e biti za tvoje dobro. Budi budan i
spreman braniti sva etiri stalea. Budi dareljiv prema brahmanima i neka te
prate srea i napredak!
O anameaya nastavi Vaiampayana kada Narada ode,
Yudhithira i njegova braa poee razmiljati o toj rtvi, najveoj meu rtvama,
nazvanoj raasuya.
170

tj. Sunce.
Raasuya je rtva na kojoj se posveuje kralj. To je jedna od velikih katrijskih rtava poput vaapeye,
avamedhe ili sautramani. Pokretanje te rtve pokazuje dinastike tenje loze Panduove.
172
Brahmarakase su rakase koji su brahmani pa mogu vriti obrede.
171

81

Onda kralj Yudhithira sazva svoje savjetnike i brau pa ih upita to misle o

rtvi raasuya. Doglavnici mu odgovorie: Ta rtva omoguuje postizanje
dostojanstva Varune173 i onaj tko ve ima kraljevstvo eli uz njezinu pomoi stei
i carska obiljeja. O kraljeviu Kurua, tvoji prijatelji misle da ti zasluuje carsko
dostojanstvo174 i da je dolo vrijeme da izvri rtvu raasuya.
To ponovie kralju i riiji Dhaumya i Dvaipayana, a njegova braa radosno
pristae uz njih dvojicu. No Yudhithira miljae da zapoinjanjem rtvenoga
obreda ne treba ovisiti samo o njegovoj odluci pa mu pade na pamet da bi Krina
bio najpozvanija osoba da ga posavjetuje u tome, i stoga mu posla teklia s
porukom. Krina je odmah stigao u Indraprasthu a kralj ga primi s ljubavlju kao
da mu je roeni sin.
Yudhithira mu poslije obiajne dobrodolice ovako kaza: Poelio sam
izvriti obred raasuya, no puka elja nije dovoljna. Ti, Krino, zna sve o tome
kako se ima obaviti taj obred. Njega moe obaviti samo onaj tko je svuda
potovan i tko je kralj nad kraljevima, jer se prilikom rtvovanja moe svata
dogoditi. Ti si iznad gnjeva i svih svojih elja, ti si dostojan dati mi savjet koji e
svemu svijetu donijeti dobrobit.
Krina mu na to odgovori: Veliki kralju, ti posjeduje sve osobine koje su
bitne za izvrenje rtve raasuya i doista si je dostojan. Znaj samo da se ovi koji
se danas nazivaju katriyama i ne mogu porediti sa katriyama to ih je istrijebio
Rama,
amadagnijev sin.175 Mnoge kraljevske loze i ostali, obini katriye, misle
da su potomci Aile ili Ikvakua.176 Ailini potomci i kraljevi Ikvakuova koljena,
razdijeljeni su sada na stotinu odvojenih loza i razasuti irom Zemlje. Svi katriye
potuju blagostanje tih kraljeva. A sada ih je kralj arasandha sve pokorio i
postavio se iznad svih tih kraljeva. Poto je osvojio sve sredinje zemlje, odluio
se meu nama posijati razdor. U svojoj planinskoj tvravi on je zatoio brojne
kraljeve i naumio je sve prinijeti na rtvu ivi, boanstvu bogova, koji ga visoko
cijeni zbog njegovih stranih isposnikih podviga. To i jest razlog zato je
Darasandha mogao pobijediti tolike zemaljske kraljeve. Ako ti eli, o veliki
kralju, izvriti taj rtveni obred, potrudi se da oslobodi kraljeve koje je

173
v. I, bilj. 118. Kao bog dane rijei, Varuna je i bog kraljevske zakletve. I sam je kralj, vlada nad vodama, a
pri posveenju kralj se kropi vodama.
174
Carsko dostojanstvo: skr. samradguna, dostojanstvo samraa.
175
v. I, bilj. 35
176
Aila je Pururavas, sin Budhe i Manuove keri Ile. Budha je sin Some, koji se tu shvaa kao Luna ili
Mjesec. Njihovi su potomci kraljevi lunine loze. Njoj pripadaju gotovo svi slavni kraljevski rodovi u
Mahabharati: npr. Purui, a meu njima Bharate, pa Kurui (i Pandave) sjedne strane, i Yadui ili Yadave, a meu
njima Vriniji, pa Satvate i Andhake s druge. Ikvaku je sin Manua, a unuk Vivasvanta, koji se tu shvaa kao
Sunce. Njihovi su potomci kraljevi suneve loze. Meu njima se osobito istie rod Raghua koji slavi Ramayana.

82

Darasandha utamniio, a da njega rastavi od ivota. 177 Ne uini li tako, nee

uspjeti u tome to si namislio.
Yudhithira e na to: Doista, naslov cara teko je osvojiti.
Ja mislim da je najvii cilj duevni mir i da samo iz njega moe proistei
moje blagostanje. Ne vjerujem da e mi proslava te sveanosti donijeti najviu
sreu.
Krina mu odgovori: uli smo da su u razdoblju Krita 178 svevlast stekli ovi
vladari: Yuvanava ukinuvi sve poreze, Bhagiratha svojom dobrotom prema svim
podanicima, Kartavirya moima svojega isposnitva, gospodar Bharata svojom
snagom i hrabrou, i Marutta napretkom i blagostanjem. Sva petorica postali su
carevi. O Yudhithira, ti udi za carskim dostojanstvom, a i dostojan si ga jer
posjeduje sve te vrline. Katriya koji umre u boju dostojan je svakoga
potovanja.
Zato da se ne sukobimo s Darasandhom? Osamdeset est kraljeva ve ami
u njegovim tamnicama i treba mu jo samo etrnaestorica da dopuni stotinu.
Onoga asa kada mu ta etrnaestorica padnu aka, on e zapoeti taj surovi obred.
Onaj tko bi uspio sprijeiti to neljudsko djelo stekao bi blistavu slavu, a onaj tko
pobjedi arasandhu postat e, nesumnjivo, vladar nad svim katriyama.
Tada se javi Aruna: O kralju, pravi je onaj katriya koji uveava svoju slavu
i imanje potinjavajui svoje neprijatelje. Onaj tko nema hrabrosti, moe imati
sve ostale vrline, ali teko da e bilo to postii. Kao to u slabiima podlost hvata
korijena, tako i oni jaki postaju nerazumni. Onaj tko tei pobjedi mora se uvati i
jednoga i drugoga, jer to su uzroci propasti. Ako pobijedimo protivnika, lako
emo stei carsko dostojanstvo.
Onda e opet Vasudeva: Taktika je pametna ovjeka da se ne bori otvoreno s
onime tko je oito nadmoan i stoji na elu svojih postrojenih eta. Mislim da se
ne moemo osramotiti ako tajno dospijemo u njegovo stanite i napadnemo njega
samoga.
Yudhithira onda uputa: O Krina, tko je taj arasandha?
Krina im onda kaza ovu pripovijest: ivio je silni kralj po imenu
Brhadratha, gospodar Magadhe. Oenio se kerkama blizankama kralja od Kaija
i sa svojim se suprugama dogovori da e ih uvijek voljeti i paziti podjednako. No
kraljeva mladost proe u uivanjima, ali ne mogae nikako dobiti sina koji e ga
naslijediti. Jednoga dana sazna kralj da se slavni andakauika zaputio da luta po
svijetu i da se upravo odmara u blizini pod nekim mangovim drvetom. Kralj doe
pred munija u pratnji svojih dviju supruga i obdari ga mnogim draguljima i
177
Darasandha je bio kralj Magadbe s prijestolnicom Girivraa opkoljenom brdima, s utvrdama, kasnijom
Raagrhom iz Buddhina vremena. Darasandha je moan neprijatelj pa pobjeda nad njim donosi slavu i mogue
saveznitvo kraljeva koje je on pobijedio, no Krina ima i poseban razlog za svoj prijedlog: kao tast mathurskoga
kralja Kamse, kojega je Krina s Balaramom ubio, arasandha mu je ostao najopasnijim neprijateljem, v. I, bilj.
30; I, bilj. 89.
178
v. l, bilj. 37

83

vrijednim poklonima i vrlo mu ugodi pa mu istinoljubivi muni ovako ree: O

kralju nad kraljevima, osvojio si moju naklonost i reci mi koju elju da ti
ispunim? Kralj Brhadratha sa svojim enama duboko se pokloni pa mu ispria
svoju muku.
Sasluavii kralja, muni ovlada svojim osjetilima i utonu u razmiljanje.
Tada mu u krilo pade plod manga koji bjee soan i netaknut kljunom kakve ptice.
Muni uze plod i nad njime u mislima izgovori odreene mantre pa ga dade kralju i
ree mu: Moe se vratiti, o kralju, tvoja e se elja ispuniti. Tada se mudri
kralj pokloni do munijevih stopala i vrati se svojemu domu. Potom on podijeli
voku i dade je svojim enama da je pojedu. Munijeve su se rijei obistinile i
kraljice ostadoe trudne. Kraljevoj srei ne bjee kraja. Kada doe vrijeme, one se
porodie i donijee na svijet svaka po pola djeteta. Uasnute i bespomone, sestre
se odluie otarasiti ovih tijela koja jo bjehu iva. Njihove pomonice paljivo ih
umotae i izaoe na zadnja vrata pa ih bacie. Malo kasnije naie tuda ena
rakasi po imenu ara, koja se hranila krvlju i mesom, i ona uze ta dva komada
mesa pa ih, voena rukom sudbine, spoji ujedno da bi ih lake ponijela. No, im
ih je Ijudoderka spojila, te dvije polovice postadoe ivo i krepko dijete. Njoj se
oi rairie od uenja kada najednom uvidje da vie ne moe nositi to vrsto
dijete snano poput groma. Uto dijete stisnu ake i gurnu ih u usta pa se prodera
tako strano i gromovito da na taj zvuk strae svi stanovnici palae, a i sam kralj
s dvjema ojaenim i bespomonim kraljicama ija su prsa bila prepuna mlijeka.
Kada sve to vidje, Ijudoderka se zamisli: Ja ivim u zemlji ovoga kralja, a njemu
treba nasljednik. Nije dolino da ubijem dijete koje je potomak ovako slavna i
vrla vladara. I rakasi poprimi ljudski oblik pa se pojavi pred kraljem nosei
dijete i ree: O kralju, ovo je tvoje dijete.
Lijepe keri kralja od Kasija uzee dijete pa ga nadojie svojim mlijekom i
otada je raslo poput Mjeseca mlaaka pruajui svakoga dana radost svojim
roditeljima.
Proe neko vrijeme i slavni isposnik, uzvieni andakauika, doe opet u
kraljevinu Magadha. Velianstveni rii primi kraljevu dobrodolicu pa mu ovako
ree: Svi e zemaljski kraljevi biti ovome tvojemu djetetu poslunici kao to
svako tijelo ovisi o zraku koji mu je drag kao vlastito bie i ivi od njega.
Kralju, kada se njegov otac i matere povukoe u umu, kralj arasandha
svojom hrabrou potini svojoj volji mnoge kraljeve. On je imao dvojicu
pomagaa Hamsu i Dimbhaku kojima oruje nije moglo nauditi.
I jedan i drugi nisu vie meu ivima i dolo je vrijeme za arasandhinu
propast. Ako prerueni doemo pred njega Bhima, Aruna i ja, on e,
nesumnjivo, prihvatiti dvoboj s jednim od nas. Poto je ponosan na svoju snagu,
izazvat e Bhimu da se proslavi. Kao to smrt snalazi ovjeka naduta od ponosa,
tako e i njega snai smrt od Bhimine ruke. Ako poznaje moje srce i ako ima
vjere u mene, povjeri mi Bhimu i Arunu. Ne oklijevaj!
84

Sasluavi tu besjedu Uzvienoga, 179 Yudhithira pogleda Bhimu i Arunu

koji radosnih lica stajahu pred njim pa ree: Govindo, mudar je tvoj savjet. Ti ne
predvodi one kojima je uspjeh okrenuo lea. Kada se Yudhithira suglasio,
Krina, Bhima i Aruna, tri junaka nadarena izuzetnim moima, dadoe se na put
u Magadhu odjeveni poput brahmana zvanih snatake. 180
U to doba ueni su brahmani primijetili mnoge zloslutne predznake pa o
tome izvijestie kralja arasandhu. Hrabri kralj trudio se da izbjegne zla koja ga
oekuju pa se posvetio postu i pokori, a sveenicima je naredio da obave obrede
kojima e umilostiviti sudbinu. Kada su trojica junaka stupila u njegovu palau,
on ih doeka s potovanjem jer se po njihovu dostojanstvenu dranju dalo
naslutiti da su plemenita porijekla. Bhima i Aruna ne prozborie ni rijei, nego se
javi Krina: Ova su dvojica, svijetli kralju, pod zavjetom utnje i prije ponoi ne
smiju izustiti ni rijei. A kralj im arasandha odgovori na to: Sjedite!
Smjestivi ih, kralj se povue u svoje unutranje odaje. Kada je dola pono, kralj
arasandha doe ukazati dobrodolicu brahmanima snatakama no Krina mu
ree: Znaj, kralju, da je na vjeni zavjet da ne primamo dobrodolicu kada
doemo u dom neprijatelja!
Ti dri zasunjene mnoge zemaljske kraljeve. Surovo s njima postupa i
namjerava ih rtvovati gospodu Rudri, a jo se to nije vidjelo da se bogovima
rtvuju ljudska bia: Ti pripadnike svojega vlastitoga stalea izjednaava sa
ivotinjama. Da bismo pomogli ljudima u nesrei, doli smo amo da te ubijemo
kao pogubitelja naih roaka. Ja sam Hrikea, 181 a ova su dvojica Panduovi
sinovi. Ili oslobodi zatoene kraljeve ili se pripremaj Yami u pohode.
arasandha e na to: Nikada jo nisam zarobio kralja a da ga prije toga
nisam pobijedio. Ako sam skupio sve te ljude da ih rtvujem bogu, kako da ih
sada oslobodim? Zar zato to se vas plaim? Ja poznajem dunosti katriye i
spreman sam se boriti protiv vas s vojskom protiv vojske ili pak u dvoboju protiv
jednoga ili protiv sve trojice.
Vidjevi da se kralj arasandha odluio da im izae na megdan, Krina ga
upita: Koga si, kralju, od nas trojice odabrao da ti bude protivnik? arasandha
skine svoju krunu i poveza kosu pa se podie nalik na ocean koji rui svoje obale i
oslovi Bhimu: S tobom u se boriti. Bolje je da me jai pobijedi.

179
Bhagavant "bogoviti" i "blagoviti, bogati" pridjevak je bogova i kraljeva, a u Mahabharati osobito Krinin.
esto se na engleski prevodi "the exalted one" i sl., pa ga prevodioci prenose kao "Uzvieni". On doista upuuje
na obogotvoravanje Krine u epu.
180
Snataka je ovjek, osobito brahman, koji je zavrio kolovanje u Vedama i obredima i, obavivi obredno
kupanje (snana), postao odrastao uen ovjek koji moe osnovati obitelj i dom. Prijelazno razdoblje od
kolovanja do domainstva posveeno je stanje.
181
Hrikea "Jeikosa" pridjevak je Krinin.

85

Dvoboj je poeo na prvi dan mjeseca karttika182 i slavni se junaci borahu bez
stanke i predaha punih trinaest dana. Kad ih uhvati etrnaesta no, vladar
Magadhe poe posustajati. Onda silni pogubitelj svojih dumana, jaki Bhima,
spopade snanoga arasandhu te ga podie uvis i stade njime vitlati. Okrene ga
do stotinu puta, pa mu pritisnu koljenom kimu i prelomi preko pola njegovo
tijelo a onda pusti strahotan pobjedniki urlik.
Graani s brahmanima na elu izaoe pred pobjednika i ukazae mu poasti
koje mu pripadaju. Osloboeni kraljevii i kraljevi ponudie Krini i Pandavama
svoju odanost i potovanje, a Krina ih sve utjei i obodri. Za kralja Magadhe
postavie arasandhina sina pa onda praeni dobrom sreom napustie Magadhu
s mnotvom bogatih poklona.
Mudri Krina i dvojica Panadava vratie se nakon svega u Indraprasthu i
Krina vesela lica izvijesti kralja Yudhithiru: O najbolji meu kraljevima, usud je
dao arasandhi smrt od Bhimine ruke, a utamnienim kraljevima slobodu. Oni su
se neozlijeeni vratili u svoje postojbine. I Krina, slavni Devakin sin, ode iz
Indraprasthe poto je mnoge kraljeve oslobodio strahovanja. Ta pobjeda uzdignu
jo vie slavu Pandava, a oni nastavie provoditi svoje dane razgaljujui srce
kraljice Draupadi. Kralj Yudhithira nepokolebljivo je slijedio sve to je pravedno
i u skladu s vrlinom, napretkom i zadovoljstvom i obavljao svoju dunost
branitelja podanika.
Jednom Aruna oslovi brata Yudhithiru: O najbolji meu vladarima, stekao
sam sve ono to je teko stei ma kako se arko prieljkivalo: i luk Gandivu i
razno oruje, veliku mo i saveznike, zemlju, slavu i vojsku. Mislim da je vrijeme
da napunimo i nae riznice. elim da nam zemaljski kraljevi plaaju danak.
Pravedni kralj Yudhithira ozbiljnim mu glasom odgovori: Prvae meu
Bharatama, poi i neka te prate blagoslovi svetih brahmana. Obraduj svoje
prijatelje, a neprijatelje sneveseli!
Praen velikom vojskom, Aruna poe u rat jezdei na svojim boanskim
kolima koja mu bijae poklonio Agni. Krenuli su u pohod i Bhima, Nakula i
Sahadeva, svaki vodei svoju vojsku. Aruna je pokorio sjever, Bhima istok,
Nakula zapad, a Sahadeva jug.183
Aruna najprije pokori Kulinde, Anartte i Kalakute, a potom potini i kralja
Sumandalu pa uz njegovu pomo udari na brojne kraljeve na otoku akala koji je
jedan od sedam svjetskih otoka. Boj bijae straan, no Aruna pobijedi i njih i
onda svi oni udrueni udarie na kraljevinu Pragyotia. Tu je stolovao kralj
Bhagadatta a njegova vojska bijae vrlo velika, a pomagali su mu i Kirate i mnogi
drugi ratnici koji stanovahu na morskoj obali. Poslije duga i ljuta okraja kralj
182
Karttika je mjesec kada puna Luna stoji u zvijeu Krttikas, Plejadama ili Vlaiima. Danas odgovara
donekle prijelazu s naega listopada na studeni. Svojevremeno je to bio dvanaesti mjesec po jednome kalendaru,
a slijedeim je (oko 12. XI.), Agrahayanom ili Margairom, poinjala nova godina.
183
To je digviaya "osvojenje smjerova svijeta", idealan pothvat velikoga vladara koji eli postati car,
samra, ili svevladar, akravartin "pekreta svjetskoga kotaa" po staroindijskoj predaji.

86

Bhagadatta ovako kaza Aruni: O dijete, ja sam Indrin prijatelj i ne moe se rei
da sam slabiji od njega, ali se u boju ne mogu pred tobom odrati. Reci mi, sine
Panduov, to mogu za tebe uiniti? Aruna mu na to odgovori: Ti si prijatelj
mojega oca i zato si i moj prijatelj. Ja ti ne mogu nareivati i zato dragovoljno
plati danak kralju Yudhithiri. Bhagadatta e nato: Sine Kuntin, preda mnom
ste i ti i Yudhithira jednaki. Uinit u to eli od mene.
Dhananaya onda udari na sjever i osvoji planinske klance i predgorja i
tamonjim kraljevima nametnu danak pa udruen s njima napadne kralja Brhantu
i uze mu kraljevinu, a onda sklopi mir s njime i krenu pokoravati sjeverne narode.
Pokorivi svu Himalayu i planine Nishkuta silni junak prijee i Bijele planine te
pokori zemlju Kimpurusha i podruja kojima vladaju Gandharve. Tada stie pred
sjevernu Harivamu i odlui i nju osvojiti, ali pred njega izaoe ljubazni
graniari, golemi i snani, pa mu se obratie: O junae, ima dovoljno pobjeda!
Ovdje ive Sjeverni Kurui i tu ne moe biti rata. ak da i ue amo, nee moi
nita vidjeti jer ovdje ljudske oi nito ne opaaju. Ako to eli, Bharato, reci
nam i mi emo ti usliati molbu.
Poto im Aruna ree to eli, oni mu kao danak dadoe mnogo nakita,
odjee nainjene za nebesnike, svilu i krzna kakva nose nebesnici. I tako, poto je
pokorio mnoge katriye i pljakaka plemena, junak se najzad vrati u
Indraprasthu, a pratila ga je golema vojska sastavljena od svih etiriju svojih
rodova.184
Moni vitez Bhimasena najprije na miran nain pridobi prostranu zemlju
Panala, potom za kratko vrijeme pokori Gandake, Videhe i Daarne, a zatim i
zemlju kraljeva Polinda, kraljeve Avamedhevaru i Sukumaru, pa na
Yudhithirinu zapovijest udari na iupalu, kralja edija. Kada kralj edija sazna
za njegovu namjeru, izae iz grada i doeka ga s dunim potovanjem.
Pokorio je Kosale, Matsve, Kai, Niade, Videhe i onda krenu na Magadhu
dok se pod nogama njegove vojske tresla zemlja. Poto uze i Magadhu, Bhima
udari na estokoga bojovnika Karnu pa i njega svlada i onda stie sve do morskih
obala i tu nadbi sva plemena Mleha. 185 Kraljevi Mleha zasue Bhimu pravim
pljuskom novca i dragulja, i bjee tu na stotine milijuna, a onda se strani Bhima
vrati u Indraprasthu i sve to golemo blago poloi pred noge pravednoga
Yudhithire.
Sahadeva okrene sa svojom vojskom na jug i potini sebi kraljevinu Matsya
i junane kraljeve Avantija, po imenu Vinda i Anuvinda. Zatim pobijedi kraljeve
Kosale, Pulinda i jo nekolicinu pa krenu dalje na jug i udari na majmunske
kraljeve Maindu i Dvividu s kojima se tukao sedam dana, a onda mu oni, premda
se jo nisu premorili, radosno predae darove za Yudhithiru. Pokorio je jo
mnoge dok nije stigao do morske obale i tamo se sukobio s plemenima Mleha i
184
185

etiri staroindijska roda vojske jesu: pjeaci, konjanici, bojna kola i slonovi.
Mlehe su "barbari", stari narodi.

87

nekim narodom kojega su pripadnici bili dopola ljudi a otpola rakase i tu osvoji
Bakreni otok. Njegovoj vlasti pokorie se i plemena Dravida, Kaliriga, a i mnoga
druga. Bistroumni Sahadeva posla Panduovu prvoroenomu sinu svu silu
dragulja, sandalovine, aloje i mnotvo nebesnikog nakita i skupocjena ruha i
vrati se kao pobjednik u svoju prijestolnicu.
Nakula je krenuo na zapad i pred njim se pokorie plemena Daarna, ibija,
Trigarta, Malava i jo mnoga druga, a onda on posla glasnike Krini koji prizna
njegovu vlast. Zatim mladi iunak produi dalje prema prijestolnici Madra a
njegov ujak alya takoer prihvati njegovu vlast zbog svoje ljubavi prema
Pandavama. Poto je neko vrijeme uivao ujakovo gostoprimstvo, mladi junak
poe dalje u osvajanje sve do morskih obala pa se i on kao pobjednik vrati pred
Yudhithiru i donese nebrojeno blago.186
Kada se kralj Yudhithira uvjerio u stanje u svojim riznicama i u
prostranstvo svojih imanja, on napokon odlui zapoeti rtveni obred jer mu ve
svi njegovi prijatelji i doglavnici govorahu: O blaeni, dolo je vrijeme da se
priprema za veliki obred. Vie ne oklijevaj!
Onda se na elu silne vojske pojavi Krina nosei sa sobom golemo blago.
Drevna dua Veda, Gospod prolosti, sadanjosti i budunosti 187 tim neiscrpnim
morem dragulja povea neizmjerno blago kralja Yudhithire, ali uvea time i jad
neprijatelja Pandava. Prijestolnicu Bharata razdrago je njegov dolazak kao
dolazak sunca mrani predio ili dolazak povjetarca teku omaru.
Yudhithira mu oda sve poasti, a onda mu radosno ree: Krino, ti si
zapravo taj koji je svekoliku zemlju potinio mojoj vlasti i tvojom milou sve je
ovo blago postalo moje! Sine Devakin, elim namijeniti ovo blago brahmanima i
nosiocima rtvenih ponuda, kako to obiaji nalau. Ti si taj kojemu dolii da mi
dopusti da ponem proslavu ove svetkovine i koji je pozvan da u njoj sudjeluje.
Ako ti bude prinosio ovu rtvu, ja u biti oien od grijeha.
Krina nato stade veliati Yudhithirine vrline i potom mu ovako kaza: Tigre
meu ljudima, ti si dostojan carskoga naslova! Ti obavi ovaj rtveni obred! Bude
li ga ti obavio i ponjeo zasluge koje on donosi, za sve nas to e biti velik uspjeh.
Meni povjeri neku od slubi i ja u sluati tvoja nareenja.
Onda Panduovi sinovi poee prema Krininim savjetima skupljati sve
prijeko potrebne potreptine za izvoenje obreda raasuya. Uzvienog brahmana
Dvaipayanu, koji bijae kao utjelovljenje samih Veda, postavie za rtvenoga
sveenika i imenovae Brahmanom ove rtve. Kada sve bjee pripremljeno,
Yudhithira naredi Sahadevi: Ne oklijevaj, nego poalji odmah hitre glasnike da
pozovu sve na rtvenu sveanost.
Tako otpoe velika rtvena svetkovina nenadmanoga junaka, slavnoga
Panduova sina. Bjee nalik na svetkovinu koju je proslavljao glavom Indra na
186
Svaki od etiri brata napreduje na svoju stranu svijeta do obala oceana. Imena naroda u opisima osvajanja
dijelom su ukras pa se mogu ponavljati, pa katkada i proturjeiti poznatim prostornim odnosima.
187
Ovi izrazi oito ovdje poistovjeavaju prijatelja Pandava Krinu s vrhovnim boanstvom, Vinuom.

88

nebesima. Kralj Yudhithira posla Nakulu u Hastinapuru da dovede Bhimu,

Dronu, Dhrtaratru, Kripu, Viduru i sve one roake koji bijahu njemu naklonjeni.
Saznavi za Yudhithirin obred, dooe tu stotine katriya iz razliitih
zemalja. Znali su kolika je vanost ove svetkovine i zato ponijee sa sobom
mnogo raznoga blaga sa eljom da vide kralja Yudhithiru u njegovoj rtvenoj
Sabornici.
Kralj Yudhithira izae pred Bhimu, Dhrtaratru i ostale Kurue, ukaza svoje
potovanje svojemu djedu, a onda i uitelju Droni i potom im svima ovako ree:
Pomozite mi u ovome obredu. Ova je golema riznica vaa! Posavjetujte se i
pouite me! I najstariji Panduov sin povjeri svakome od njih doline dunosti,
a sam Krina koji bijae sredite svih svjetova poelje stei izuzetne zasluge i tako
se prihvati da pere noge brahmanima.
Svatko je iskazivao poast kralju Yudhithiri darujui mu obilje dragoga
kamenja i pritom laskajui sebi da e mu time pomoi da do kraja izvri ovaj
rtveni obred. O kralju, bilo je milina pogledati mjesto na kojemu se prinosila
rtva! Bilo je tu mnotvo palaa koje bjehu sagraene kao da e vjeno trajati, a
njihove vrhove dodirivala su kola nebesnika koji dooe promatrati svetkovinu.
Natjeui se po sjaju i bogatstvu s Varunom, Yudhithira zapoe svoj rtveni
obred sa est rtvenih vatri i prebogatim poklonima za brahmane. I bogovi i
brahmani bijahu silno zadovoljni rtvenim darovima, a i sve ostale kaste veoma
su se radovale.
Posljednjega dana sveanosti, kada se bliilo vrijeme da kralj bude
pokropljen svetom vodom, svi veliki brahmani s kraljevima i mudraci, uvijek
dostojni svakoga potovanja, sjedjeli su s kraljevskim uzvanicima u unutranjemu
krugu rtvenoga prostora. Slavni muniji sjedili su tu uz mudre kraljeve i poinjali
raznovrsne razgovore nadmeui se meu sobom u znanju i bistrini.
Narada je promatrao Yudhithirino blagostanje i sreu proisteklu iz ove rtve
i bjee mu vrlo milo. Promotrio je svekoliki skup katriya pa se zamislio. Poeo
se prisjeati rijei to ih je jo davno uo u Brahmanovu boravitu. Znao je da se
Narayana, takoer zvan i Sambhu, Gospod svemira, rodio u ljudskome liku u rodu
Yadua, naredivi svim nebesnicima da se i oni rode na Zemlji, te da je on glavom
Hari KrIna. Naradi se najednom javi pretkazanje i on uvidje: Oj, Samobitni e
uskoro sam ukloniti sa zemlje ove silne katriye! Mislei i dalje o tome, sjedio je
veleumni Narada na rtvenoj sveanosti kralja Yudhithire osjeajui
strahopotovanje u srcu. Uto se javi Bhima i ree pravednomu kralju Yudhithiri:
Bharato, vrijeme je da se kraljevima ponudi gostinski prinos, svakome prema
zaslugama. Prvu ponudu treba dati onome koji je najzasluniji.
Yudhithira odvrati: Oe Kurua, reci ti tko je prema tvojemu miljenju
najdostojniji ove poasti? Bhima mu odgovori: Kao to je Sunce meu svim
svjetlilima, to je po svojoj moi, snazi i hrabrosti taj koji se meu nama istie!
ree on i odlui mudro da je Krina meu svima. Na to junani Sahadeva na
89

Bhiminu zapovijest prinese najvrsnije ponude pred Krinu iz roda Vrnija.

Krina ih primi kako to obiaj propisuje, ali kralj Siupala nije vie mogao
podnositi poasti iskazane Vasudevi.
Siupala stade besjediti: O Panduovi sinovi, zar da Krini dopadne ast
prvjenstva? Zar Vasudevinu sinu, govedaru iji otac bjee Ugrasenin sluga? Ako
nitko nema ni rijei prijekora za to, onda su svi na ovome saboru, zasigurno,
podjetinjili. Yudhithiro, kako moe pred ovim skupom asnih kraljeva ukazivati
poast prvjenstva ovome nitkovu? Ako treba potovati sijede kose, zar mu nije
otac jo uvijek iv? Ako treba potovati uitelja, zar ti nije Drona uitelj? Ako
treba potovati poznavanje obreda, Vyasa je tu velik znalac! Mogao si bar prvu
poast iskazati ovome podjetinjelome starcu Bhimi jer on je najstariji meu
nama! Nismo mi platili danak slavnomu Kuntinu sinu zbog straha ili zbog elje za
dobitkom ili moda da se s njime izmirimo. Mi mu dadosmo danas samo zato da
ispuni svoju elju i stekne ugled carskoga dostojanstva. A on nas sada vrijea!
Zato si, anardano, prihvatio poast koja ti ne pripada, ve uiva u ovoj ponudi
poput psa koji u sklonitu lie komad masla to ga je dobio. O pogubitelju
Madhua, to je ena za onoga koji nema u sebi mukosti ili to je prekrasna
predstava slijepcu, to je i ova poast za tebe koji i ne pripada kraljevima. I
izrekavi to, Siupala usta sa svojega prekrasnog sjedita i u pratnji kraljeva
napusti sabor.
Kralj Yudhithira se zauzme da smiri ovu svau ali Vasudeva ne mogae vie
podnositi uvrede to ih je Siupala netedimice sijao pa pomisli na svoj kolut 188
kojim je ponizio ak i oholost asura. Onoga trena kada mu se kolut naao u ruci,
Krina stade zboriti: ujte, zemaljski gospodari, zato sam ovome do sada
opratao: Njegova me majka zaklela da od njega otrpim i stotinu uvreda i ja joj
dadoh rije da e biti tako. Sada je on prevrio taj broj i ja u ga pred svima vama
ubiti. Izustivi to, ljutiti glavar Yadua istoga trena svojim stranim orujem
otkinu glavu vladara edija. On pade kao gromom oinut, a iz njegova tijela
istee straan blijesak slian Suncu na nebesima i svi kraljevi vidjee kako
blijesak taj iskazuje poast lopoookome Krini i utapa se u njegovo tijelo.
Odmah potom kralj Yudhithira naredi da se bez odgaanja prirede posmrtne
sveanosti za kralja Siupalu, a njegova sina okruni za oeva nasljednika.
Yudhithira je u propisanome roku zavrio svoju veliku rtvu, a uzvieni ie
189
auri stajao sa svojim kolutom, kijaom i lukom zvanim Sarnga i uvao strau
sve do njena svretka. Poto se kralj Yudhithira okupao na zavretku, prioe mu
svi vladari katriya i kazae: Vrli kralju, posreilo ti se da sve obavi i da stekne
carsko dostojanstvo. Poaeni smo tvojom panjom i potovanjem i sve su nam
elje ispunjene! Vrijeme je da se vratimo u naa kraljevstva i zato traimo od tebe
doputenje da te napustimo.
188
189

Kolut, disk, akra, svojstveno je Krinino bacae oruje.

auri je Krna; to je ime njegova uega roda po djedu uri, ocu Vasudevinu i Kuntinu.

90

Poto odoe svi kraljevi i brahmani, i Krina se oprosti od kralja Yudhithire.

Kada190 bi obavljen obred koji je tako teko izvriti, stupi pred Yudhithiru Vyasa
okruen svojim uenicima. Pravedni kralj Yudhithira pozdravi svojega djeda
dotaknuvi njegova stopala i ree: Prvae meu ljudima, pritie me teka briga
koju nikako ne mogu zaboraviti. Slavni rii Narada ree mi da su se i na Zemlji i
na nebesima pojavili zlokobni znaci. Je li iupalinom smru dovreno to to oni
pretkazuju?
Tamnoputi Vyasa ovako mu odgovori: Ti su kobni predznaci kazivali o
onome to e se zbiti za etrnaest godina, a to e svriti unitenjem svih katriya.
Doi e vrijeme kada e samo radi tebe cijeli stale katriya biti satrven, a uzrok
e tome biti Duryodhanini grijesi. Bhimina i Arunina sila provest e to u djelo.
Nitko se ne moe suprotstaviti Vremenu. Ja sada odlazim u planine Kailasa. Primi
moj blagoslov i vladaj Zemljom budno i postojano i strpljivo podnesi svaku
oskudicu.
Kada se oprostio od svojega djeda, Yudhithiru spopadoe turobne misli i sa
strahom miljae na ono to mu je rekao rii. On pozva svoju brau i ovako im
kaza: O tigrovi meu ljudima, uli ste i vi to mi je rekao mudrac roen na otoku.
Budite mi blagoslovljeni, ujte kojim u se zavjetom od danas zakleti: Ni svojoj
brai, a ni ikojemu kralju, tko god to bio, neu izrei ni jednu oporu rije. Nato
e mi ivot u svih ovih etrnaest godina? elje moje rodbine bit e za mene
zapovijest. Posvetit u se vrlini dajui tako primjer tim svojim zavjetom. Neu
moi postati uzrok nesloge ako ne budem pravio razlike izmeu svoje djece i
svoje rodbine. Nesloga je povod za rat. Budem li se klonio rata, neu izai na lo
glas u svijetu.
Kralj Duryodhana i Sakimi, Subalin sin, ostali su jo neko vrijeme ivjeti u
prekrasnoj palai. U akunijevu drutvu lunjao je Duryodhana dvorcem i
razgledavao ga. Kraljevi Kurua vidje tu mnoge nebesnike tvorevine koje nikada
nije vidio u svojemu domu. Hodei jednoga dana palaom, kralj Duryodhana
stupi na povrinu koja bjee nainjena od kristala i u svojemu neznanju on pomisli
da je to bazen s vodom pa zadigne svoje haljine, no odmah uvidje svoju zabludu i
vrlo se sneveseli. Neto kasnije naie on na ribnjak pun kristalne bistre vode,
ukraen lopoima s kristalnim laticama pa pomisli da je to vrsto tlo, ali upadne u
njega i smoi svoju odoru. Opazi ga Bhima pa prasnu u smijeh, a uz njega se
stade smijati i dvorska sluinad, a onda mu posluga donese prekrasnu suhu
odjeu da se presvue. Duryodhana ne bjee navikao na to da mirno podnosi
uvrede i nije im to mogao oprostiti, ali ne dade oduka svojim oseanjima niti im
uputi jedan jedini pogled. Duryodhani se opet dogodilo da zadigne svoje haljine
prelazei preko suha tla, a oni opet prasnue u smijeh.
190
Odlomak do slijedeega poglavlja navodi samo dio rukopisne predaje pa nije uao u osnovni tekst
kritikoga izdanja, nego u dodatak. U njemu tvorac epa Vyasa zahvaa u njegovu radnju. Radnju ini
prozirnijom, prepletenijom, ali i traginijom, a nesreu neminovnijom.

91

Poslije nekoga vremena dogodi se da Duryodhana naie na kristalna vrata i

pomisli da su otvorena pa krenu kroz njih, ali tresnu glavom i ostade tu stajati dok
mu se pred oima sve vrtjelo. Idua kristalna vrata bjehu otvorena, ali on prui
ruke da ih otvori pa se isprui koliko je dug. Kod slijedeih kristalnih vrata on
pomisli daje bolje da se vrati natrag.
Nagledao se kralj Duryodhana basnoslovna blagostanja Pandava i obuze ga
gorina, a srce mu se prikloni grijehu i on se dade na put u Hastinapuru, ali ono
to je vidio nikako mu nije davalo mira. Dhrtaratrin sin bijae se usput toliko
udubio u misli da ne ree ni slova u odgovor Subalinu sinu koji mu se nekoliko
puta obraao. Vidjevi ga tako zamiljena akuni ga upita: O Duryodhana, zato
tako teko uzdie?
Duryodhana mu na to odgovori: Ujae, vidjeh svekoliku zemlju u
Yudhithirinoj vlasti, potiinjenu Aruninim orujem. Vidjeh i rtveni obred
Kuntina sina koji bijae poput Indrine rtve i dan i no me ljubomora saie.
Suim se kao plitki ribnjak na Ijetnome suncu. Bacit u se u oganj, progutat u
otrov ili u se udaviti u vodi. Meni vie ivota nema!
akuni e nato: Duryodhano, ne smije biti ljubomoran na Yudhithiru.
Panduovi sinovi uivaju darove svoje dobre sree. Oni samo sreom umakoe
svim tvojim smicalicama. Dobili su, kralju, svoj dio kraljevine i sve to su
postigli, osvojili su svojim naporom. Veliki su ratnici i strijeljaju najveim
lukovima, a bitka im ini radost. Ali ja znam nain kako se Yudhithira moe
pobijediti: Kuntin se sin voli kockati. On je nevjea u baratnju kockom, a bude li
pozvan na kocku, teko e moi odbiti izazov. Ja sam vjet kockanju i nema mi u
tome ravna u svim trima svjetovima. Zato ga, sine Kurua, pozovi na kocku. Ja u
u tvoje ime osvojiti kockom sve njegovo sjajno blagostanje. Samo, Duryodhano,
o tome mora znati i kralj Dhrtaratra. Ako mi tvoj otac naredi, ja u uzeti na kocki
sve to Yudhithira posjeduje. Ne sumnjaj u mene. Duryodhana mu tada odgovori:
O Subalin sine, predloi ti ovo glavaru Kurua i uini to na pravi nain jer ja nisam
sposoban za to.
I tako doe jednoga dana akuni pred Dhrtaratru kojemu bijae uskraen
oni vid pa mu stade ovako kazivati: Znaj, veliki kralju, da ti je Duryodhana vrlo
ublijedio, da je izmuen i potiten i da ga stalno raspinje strah. Zato ga ne upita,
kako dolii, i ne sazna kakva to alost mui srce tvojega prvoroenoga sina i
kakvi je neprijatelji izazvae?
Tada Dhrtaratra upita: Duryodhano, sine Kurua, to je razlog tvojemu jadu?
Ako je dolino da to saznam, reci mi. Duryodhana e na to: Jedem i oblaim se
kao posljednji bijednik i tavorim svoje dane razdiran stranom ljubomorom. Pravo
je ovjek onaj kojemu je ponos njegova neprijatelja nepodnoljiv i moe ivjeti
tek poto ga pobijedi i svoje podanike oslobodi njegove tiranije. Nikada prije niti
sam uo za to, a nisam ni vidio takvo neprebrojno blago koje donesoe na rtveni
obred Panduovih sinova. Otkada vidjeh to nezamislivo blago svojega neprijatelja,
92

nemam vie mira i, sve dok budem gledao to blagostanje Panduovih sinova, moje
e srce gorjeti u ognju.
Onda se javi akuni: O istinoljubivi, uj kako e moi stei to nenadmano
blago Panduova sina: Bharato, ja sam majstor u kockanju i nema mi ravna u svim
trima svjetovima. Kuntin se sin voli kockati, ali nije tome vjet. Bude li izazvan
na bitku ili kocku, on e se, sigurno, odazvati, a ja u ga u svakome bacanju
pobijediti na prevaru.
Dhrtaratra e na to: Ja uvijek sluam savjete svoga ministra Vidure ija je
mudrost neizmjerna. Izvjestit u te kada ujem njegov sud o tome. Na to
Duryodhana planu: Bude li se s Vidurom savjetovao, on e te odvratiti od mojega
nauma, a ako ti, kralju, odustane, skonat u svoj ivot. Kada budem mrtav, ti se
moe radovati s Vidurom, a cijela kraljevina bit e tvoja. to u ti ja?
Sasluavi Duryodhaninu alopojku, Dhrtaratra ne znade to e sa sobom
pa se prikloni njegovim zahtjevima: Zaposlite zanatlije ree on i naredite im
da odmah sagrade velianstvenu palau sa stotinu vrata i tisuu stupova.
Uinivi to da bi umirio svojega sina, kralj Dhrtaratra posla glasnika da
pozove Viduru. Bez njegova znanja nikada nije donosio odluke. Dobro je znao
kakvo zlo moe izai iz kocke, ali sada osjeti da je ipak tome naklonjen. im je
uo za kraljevu nakanu, Viduri bi jasno da Kalijevo 191 vrijeme dolazi. Doavi
pred svojega starijega brata, pokloni se pred njegovim stopalima i ovako mu ree:
Ne odobravam tvoju odluku. Tebi, kralju, ne dolii da meu svojom djecom
odobrava razdor koji e proistei iz kockanja.
Dhrtaratra mu na to odgovori: Kattre, ako bogovi budu milostivi, nee biti
svae meu mojim sinovima. Ja sam siguran da nam je ovo namijenila sama
sudbina. Budemo li u blizini Drona, Bhima i ja, a i ti sam, nema te sudbine koja
e posijati zlo meu nas. Zato upregni hitronoge konje i putuj u Khandavaprasthu
brzinom vjetra i jo danas dovedi ovamo Yudhithiru. To je, Viduro, moja odluka i
nemoj mi vie nita rei. Mislim da sudbina o svemu odluuje.
Vidura razumje da na ovome rodu lei prokletstvo i ode odatle s tugom u
srcu. A Dhrtaratra, Ambikin sin, vidje to Vidura misli o svome tome i odmah
pozva svojega sina pa mu nasamo stade govoriti: Gandharin sine, ne uputaj se u
kocku. O jakoruki, jede sve to je najbolje i oblai najljepe haljine i ima sve
ono to obian ovjek ne moe sebi nikada priutiti. Za ime onda ali? Monie,
vladaj svojom mnogoljudnom kraljevinom i uivaj u svojemu blagu poput
nebesnika.
Duryodhana mu odvrati: Ja sam bijedni grjenik, o kralju, jer objedujem i
oblaim se, a uvijek gledam na svojega neprijatelja. Kazano je da je bijednik onaj
koji bez ljubomore u srcu gleda na blagostanje svojega dumanina. O kralju, ne
znam ak ni imena svih onih dragulja to sam ih gledao u tome dvorcu.
191
Kali je gubitnika strana kocke ili gubitniki zgoditak sa samo jednom tokom. Po njemu se zove
posljednja yuga u krugu: v. l, bilj. 37. Mahabharata i opijeva dolazak Kaliyuge koju priprema ovo kockanje u
sabhi, zatim bitka na Kuruketri i, napokon, Krinina smrt.

93

Gledao sam sve to bogatstvo svojega neprijatelja i nisam mogao doi k sebi.
Bezbrojni brahmani koji su uvali stoku i radili najnie poslove kako bi ugodili
kralju Yudhithiri ekali su na vratima s tri stotine milijuna to ih prikupie za
danak i nisu mogli dobiti doputenje da uu u palau. Silni kralj Bhagadatta,
junaki gospodar Pragyotie, ekao je na ulazu na elu mnogobrojnih Yavana i
nije mogao ui da preda danak u konjima najbolje pasmine, brzima kao vjetar.
Bijae tu sva sila kraljeva koji donesoe Yudhithiri mnogo zlata i srebra i njima
bi doputeno da uu u njegovu palau. Balhike su mu donijeli mnotvo koa od
jelena i odjeu od jute i od nekakvih vlakana to ih prave kukci. Dadoe mu tisuu
odora koje nisu bile napravljene od pamuka, a boja im bjee kao boja lopoa.
Donijeli su i miomirise i tisue dragoga kamenja raznih vrsta, ali i oni ostadoe
ekati na vratima ne dobivi doputenje da uu u palau.
Tagane su donijeli itave hrpe zlata to ih iz podzemlja donose mravi i koje
je po njima i nazvano. Svaki je kralj doveo na dar tisuu slonova s kljovama kao
pluna drala, pokrivenih zlatnim vijencima i finim pokrovcima, tako da bjehu
nalik na lopoe to cvjetaju. Kralj Matsya dade kao danak dvije tisue slonova
prekrivenih zlatom. elei uzdii Arunino dostojanstvo, Vasudeva dade etrnaest
tisua slonova. Sve kaste, visoke, srednje i niske, dooe iz svih zemalja svijeta u
Yudhithirino boravite i nainie od njega sredite svijeta.
A ja sam gledao kako zemaljski kraljevi darivaju neprijatelja basnoslovim i
divnim poklonima i elio sam presvisnuti od jada. Deset tisua isposnika koji
uzdravaju svoje ivotno sjeme jedu svakoga dana iz zlatnih tanjura u
Yudhithirinoj palai, a Draupadi, kralju, nadgleda svakoga da li je jeo, pa ak i
bogalje i patuljke, a nita ne okusi prije nego to sve namiri. Kralju, Kuntinu sinu
ne plaaju danas samo Panale zbog rodbinskih veza, a Andhake i Vriniji zbog
prijateljstva.
Glavaru Kurua, vidjevi sve to, postao sam blijed i izmuen i mojoj alosti
ne pomae nikakvo razmiljanje! Vidura je uvijek bio sklon initi dobro
Pandavama i on e te, zasigurno, odvratiti od onoga to treba uiniti. Kocku su
ljudi izmislili jo u najdrevnije doba i tu nema nikakve propasti ni potezanja
oruja.
Dhrtaratra mu tada odgovori: Ne dopadaju mi se ove tvoje rijei, ali radi to
ti je volja, kralju ljudi. Znaj samo da e zaaliti bude li tako postupao. To je
pretkazao i ueni Vidura koji je uvijek stupao stazom istine i mudrosti.
I tako, protiv svoje volje, ode Vidura u boravite mudrih Panduovih sinova
kako mu je to zapovijedio Dhrtaratra. Kralj Yudhithira, uvijek odan vrlini,
doeka ga s dunim potovanjem pa mu ree: Ksattre, ini mi se da si neveseo.
Dolazi li u miru? Nadam se da Dhrtaratrini sinovi sluaju svojega starog oca.
Nadam se da se i narod potinjava Dhrtaratrinoj vlasti.
Vidura mu odgovori: Slavni kralj i njegovi sinovi zdravo su i dobro i
okrueni svojom rodbinom. Kralj vlada poput Indre na nebesima, sinovi ga
94

sluaju i zadovoljan je njima, ali slavnome vladaru ne da mira samoljublje. Kralj

me poslao da se raspitam za tvoje zdravlje i blagostanje i eli da sa svojom
braom doe u Hastinapuru i da vidi je li njegova novosagraena palaa ravna
onoj koju si ti podigao. Kada doe tamo, Kuntin sine, uivat e sa svojom
braom u tome dvoru, a moete i sjesti da odigrate prijateljsku igru kockama. Bit
e nam drago da te vidimo jer su se ve svi iz roda Kurua ondje okupili. Vidjet e
tu i razne kockare i varalice koje je slavni Dhrtaratra takoer pozvao. Eto, kralju,
ja sam zbog toga doao.
Nato e Yudhithira: Budemo li sjeli da se kockamo, moemo se i posvaditi.
Tko e se latiti kockanja ako to zna? Reci to ti o tome misli, a mi emo
posluati tvoj savjet.
Vidura mu odvrati: Ja znam daje kockanje uzrok bijede i trudio sam se da
kralja odvratim od toga. On me usprkos svemu poslao k tebi, a ti, veleueni, radi
kako misli da je najprobitanije.
Onda e Yudhithira: Cijeli Svemir podloan je sudbini i to je Tvoreva
volja. Nitko nije slobodan, o veleueni, i ja ne elim posluati kralja Dhrtaratru i
upustiti se u kocku. Otac bi morao znati to je dobro za njegova sina. Ne elim
igrati i neu to sam zapoinjati osim ako me ne izazove opaki akuni. Moj je
zavjet da ne odbijem budem li ikada bio izazvan.
I tako kralj Yudhithira zapovijedi da se smjesta spremaju za put. Iduega
dana kralj i njegova rodbina, praeni enama, krenue iz kraljevskoga doma, i
Draupadi bijae meu njima.
Kada su stigli u Hastinapuru, Yudhithira doe u Dhrtaratrin dvor i stade
pred kralja. Potom prie Bhimi, Droni, Karni i Kripi, a i Droninu sinu i sa svima
se izgrli. Prie onda i Duryodhani i svima ostalima koji izaoe pred njega a onda
se svi povukoe u odaje koje su im bile dodijeljene.
U svitanje iduega dana probudie ih slatke melodije dvorskih pjevaa pa
ustadoe iz svojih postelja poslije noi provedene u zadovoljstvima i obavie
svoje jutarnje obrede pa se potom zaputie u novu palau gdje ih pozdravie svi
koji su se tamo ve bili okupili da se kockaju.
Poto su svi zauzeli svoja mjesta, akuni oslovi Yudhithiru i ree: O kralju,
svi su na okupu. Samo smo tebe ekali. Sada neka se utvrde pravila i neka se
kocka baci.
Yudhithira mu odvrati: Grijeh je varati u igri i za katriyu to nije nikakvo
junatvo. Nikada mudri nisu povlaivali ponosu kockara varalice. Ne pobjeuj na
prijevaru, kralju, kako to rade bijednici i podlaci!
akuni e na to: Onaj plemeniti igra kojemu su znane tajne dobitka i
gubitka, koji je vjet da osujeti prijevaru svojega protivnika i koji poznaje sve to
se u igri dogaa, doista je pravi igra i podnosi sve to mu igra donosi. O Kuntin
sine, ono to ovjeka moe povrijediti u igri, to su ulozi koji se mogu dobiti ili
izgubiti.
95

Yudhithira mu onda odgovori: Ja sam se zavjetovao da, budem li izazvan na

kocku, neu odbiti. Sudbina je, kralju, svemona i ja sam u njezinoj ruci. Ratniku
dolikuje da se bori asno. Ne trebaju mi ni srea ni bogatstvo koji su nepravdom
steeni. Reci mi tko e sa mnom igrati i tko moe dostii moje uloge pa moemo
poeti.192
Uto se javi Duryodhana: Kralju Yudhithira, ja u ulagati dragulje i blago, a
u moje ime igrat e moj stric akuni. Na to e Yudhithira: Rekao bih da je
protiv pravila da igrate jedan za drugoga i ti bi se, veleueni, takoer sloio s
time. Ali ako ustrajava na tome, neka igra pone.
I igra otpoe, a svi kraljevi s Dhrtaratrom na elu zauzee svoja mjesta.
Samo Bhima, Drona, Kripa i plemeniti Vidura sjedoe pozadi, smrknuti i
neveseli.
Yudhithira ree: Moj je zalog, kralju, ovo basnoslovno blago, ovi biseri
neviene ljepote optoeni zlatom. to e biti tvoj zalog, veliki kralju?
Duryodhana e na to: Imam mnogo dragulja i mnogo blaga, ali ja se time ne
ponosim. Moe ga dobiti.
Onda spretni kockar akuni baci kockice i ree: Gle! Dobio sam!
Yudhithira e na to: Dobio si na nepoten nain! Ne hvali se tako, akuni!
Uloimo sada tisue tisua. Imam u svojoj riznici mnogo divnih upova i u
svakome je tisue zlatnika. Imam neicrpno blago: zlata, srebra i plemenitoga
kamenja!
Oni opet zaigrae pa akuni ree: Gle, dobio sam!
Yudhithira je stalno gubio. Ulagao je koije, konje, slonove, vojsku, pa ak
i odjeu. Kockanje se nastavljalo i bijehu svi izgledi da e Yudhithira biti
upropaten. Onda Vidura, razgonitelj svih sumnja, oslovi Dhrtaratru: Veliki
kralju, elnie Bharata, uj moje rijei premda ti one nisu ugodne kao to nije ni
lijek onome tko je na izdisaju. U tvojemu je domu agalj u liku Duryodhane. Kao
kada se sakupljai meda penju po opasnim planinama, i ne primijete zaokupljeni
medom ponor u koji e pasti, tako i Duryodhana, stvarajui si neprijatelje od ovih
monih ratnika ne vidi ponor pred sobom. Kralju, privij k sebi paunove umjesto
gavrana. Neka uz tebe budu tigrovi, Pandave, a ne aglji!
Nato e Duryodhana: O Kattre, ti se uvijek hvali slavom neprijatelja! Nisu
ti mili Dhrtaratrini sinovi. Odaju te i jezik i um. Ne petljaj se u tue poslove!
Samo je jedan koji sve vidi i mimo njega nema nikoga. Ja sam u njegovoj vlasti, a
on upravlja ak i djetetom u majinoj utrobi. Ja radim upravo onako kako je on
odredio. I onaj tko glavu o zid razbije i onaj tko guju u njedrima hrani ini upravo
192
Igra kockom shvaa se kao igra sudbine. Zato se ne smije odbiti jer bi to bilo kukavno i jalovo, no zato se
ne smije ni varati na kocki jer se time zadire u vlast sudbine.
Igra je kockom star i znatan obred. Njome se raspodjeljuje i preraspodjeljuje imutak u zajednici. Imutak
neprijatelja preraspodjeljuje se ratom i plijenom, a pravednost raspodjele imutka meu onima s kojima se ne
ratuje moe se preispitati kockom na posveenu mjestu u sabornici.

96

ono to mu vlastita pamet nalae. Idi kamo te oi vode, Viduro! Neasna ena
kad-tad napusti svojega mua, ma kako je on tetoio i pazio!
Vidura e opet Dhrtaratri: Doista je srce kraljeva prevrtljivo! Najprije te
uzmu pod svoje okrilje, a onda te umlate kijaom. Djetinjast je onaj kralj koji
najprije prihvati prijatelja, a onda mu stalno nalazi zamjerke. Ako ti je elja,
kralju, sluati hvalospjeve i za zlo i za dobro koje poini, ti onda uzmi enu za
savjetnika, ili kakvu ludu ili to slino. Na ovome svijetu ima dosta takvih kojima
je laskanje na jeziku, ali je malo onih koji umiju izrei runu istinu, a jo ih je
manje koji e je sasluati. Ovo je pouka kralju koju u pomno nauiti: pametan
ovjek ne ljuti naprasnika kojemu je otrov ak i upogledu.
Tada akuni oslovi Yudhithiru: O kralju, ti si izgubio mnogo blaga koje
pripada Pandavama. Reci nam ako ti je jo neto preostalo. Yudhithira e na
to: Ostalo je, akuni, jo dosta blaga: tu je moj grad i moja kraljevina, svi moji
posjedi i sva dobra koja ne pripadaju brahmanima, pa i podanici koji nisu
brahmani. Zaigrat u s tobom jo jednom, a neka zalog bude to to mi je ostalo.
akuni jo jednom baci kocke, prevari, pa ree: Gle, dobio sam! Tada
ree Yudhithira: Moje je blago i ovaj mladi grimiznih oiju, silan poput lava i
irokih plea. Neka moj ulog bude Nakula.
akuni baci kocke i ree: Vidi, dobio sam! Nakula je sada u naoj vlasti!
Koga e sada zaloiti?
Yudhithira odgovori: Sahadeva dijeli pravdu. U svijetu je na glasu zbog
svoje uenosti. Njega sada zalaem premda to doista nije zasluio.
akuni opet baci kocke pa kaza: Gle, i sada sam dobio! Pa onda upita: O
kralju, upravo dobih Madrine sinove. Oni ti jesu dragi, ali bih rekao da Bhimu i
Arunu vie cijeni.
A Yudhithira odvrati: Bijednie! Ti nema ni obraza ni asti! eli nas
zavaditi, ali znaj da u svima nama kuca jedno srce! akuni mu odvrati:
Klanjam se pred tobom. Ti zna, Yudhithiro, da kockari u uzbuenju buncaju
kojeta to ni u snu ne bi mogli rei.
Onda e Yudhithira: Sada je moj ulog Aruna koji nas poput lae prevozi
preko uzburkana mora bitke. On u boju uvijek pobjeuje i najvei je junak na
svijetu. akuni spremno prihvati, baci kocke, prevari, pa ree: Gle, dobio sam!
Yudhithira e opet: O kralju, koliko god da ni on ne zasluuje da i njega
zaloim, ja u to uiniti! Moj je ulog Bhimasena, na predvodnik, uvijek prvi u
boju, koji nikada ne oprata uvredu, a po snazi nitko mu u svijetu nije ravan!
akuni baci kocke, opet prevari i kliknu: Gle, dobio sam! pa nastavi:
Mnogo si izgubio, Kuntin sine, i konje i slonove pa ak i svoju brau. Reci, ima
li jo neto to ti je ostalo?
Yudhithira odgovori: Jo nisam izgubio sebe. Ja sam najstariji od brae i
njima sam drag. Ako mene dobije, ja u initi ono to takva osoba treba da ini.
Nato akuni spremno baci kocke i opet prevari pa kaza: Gle, i tebe sam dobio!
97

Dopustio si da i sam sebe izgubi na kocki. Velik je to grijeh! U tebe je, kralju,
bilo jo blaga i zato si, izgubivi sebe, poinio grijeh. Ti ima jo jedno blago koje
nisam dobio, a ono je tebi najdrae! Zaloi Krinu, 193 kraljevnu Panala, pa bi
tako mogao osloboditi sebe.
Yudhithira tada ree: Moj e ulog biti tankostruka Draupadi bujnih vitica i
crvenih usana. Igrat u s tobom, Subalin sine! Kada to izree pravedni kralj
Yudhithira, svi stariji glavari u skupu povikae: Sramota! i cio se zbor
uskomea i svi se prisutni kraljevi rastuie. Bhimu, Dronu i Kripu obli znoj, a
Vidura je stezao glavu akama i osjeao se kao da se zemlja otvara pod njime. A
Dhrtaratra se, veselei se, raspitivao: Jesu li je dobili?... Jesu li je dobili? i ne
mogae sakriti svoje osjeaje.
Uto akuni, opijen pobjedom, baci kocke stalno ponavljajui: Ima jo jedan
ulog koji ti je drag! Ima jo jedan ulog! a onda uzviknu: Gle, opet sam dobio!
i pokupi kocke koje je bacao.
Onda se Duryodhana okrene Viduri pa mu kaza: Hajde, Kattre, dovedi nam
amo ljubljenu suprugu Pandava! Neka isti odaje i neka stanuje s ostalom
sluinadi. Dovedi je nasilu ako ustreba!
Ali Vidura mu odvrati: Ne vidi li, maloumnie, da se tim rijeima vezuje
kao konopima? Vidi li da si jelen koji izaziva sve ove tigrove? Po mojemu,
Krina ne moe biti robinja jer je kralj nju zaloio kada ve bjee izgubio svoju
slobodu. Dhrtaratrin sin stjee ovo blago na kocki kao to bambus donosi plod
prije no to e umrijeti.
A Duryodhana, pijan od taine, prezrivo mu dobaci: Pljujem ja na Kattra!
Uto mu pogled pade na Pratikamina, koijaeva sina, pa mu ovako ree pred
tim asnim skupom: Idi, Pratikamine, i dovedi amo Draupadi! Ti se ne boji
Panduovih sinova. Samo Vidura bunca onako od straha.
Pratikamin poslua zapovijest i ode u odaje dodijeljene Pandavama pa ree
estitoj Draupadi: Potovana kraljevno, kralj je Yudhithira, opinjen igrom, ak i
tebe zaloio i izgubio te! Sada pripada Duryodhani i doao sam po njegovoj
zapovijesti da te odvedeni meu sluavke.
to to zbori, Pratikamine? nato e Draupadi koji se to kralj kocka
stavljajui svoju enu u zalog? Zar nije imao nita drugo zaloiti?
Pratikamin joj ree: Upravo zato to vie nita nije imao, Panduov je sin
zaloio tebe. A Draupadi e: O sine sute, vrati se natrag i pitaj onoga koji se
kockao je li prije izgubio sebe ili svoju suprugu. Donesi mi njegov odgovor pa me
onda moe voditi kuda ti je drago.
Glasnik se vrati i pred svima ree to im je Draupadi poruila, ali je
Yudhithira utio kao da bjee izgubio pamet. Duryodhana onda ree: Neka
kraljevna doe i neka mu sama postavi pitanje. Neka svi uju to e njih dvoje
jedno drugome rei. Pratikamin opet ode, ali mu kraljevna porui: Idi natrag na
193

Krina je Draupadi

98

sabor i ponovi moje pitanje. Ja sam spremna initi ono to mi mudri starjeine i
pravdoznanci jasno reknu.
Suta poslua Yanaseni194 i vrati se u dvoranu i prenese poruku, ali su svi
gledali u zemlju i nitko ne prozbori ni rijei. Svi su znali koliko je Duryodhana
zadrt i goropadan. A Duryodhana se tada okrene svojemu bratu Duasani: Ovaj
sin mojega koijaa slabouman je, Duasano, a i boji se Bhime. Idi ti i dovedi mi
je amo makar je morao nasilu vui. Nai neprijatelji sada ovise o naoj milosti.
to nam sada mogu nauditi?
Na te bratove rijei skoi kraljevi Duasana oiju zakrvavljenih od bijesa
pa ode u Draupadine odaje: Doi, o Panali ree on Draupadi ti dobivena
na kocki! Doi lopoooka i pokori se Kuruima jer su oni sada tvoji gospodari.
Poteno su te dobili na kocki i zato doi u sabornu dvoranu.
Jadna Draupadi pokri svoje ublijedjelo lice rukama pa onda skoi i potra
prema enskim odajama u palai staroga kralja. Duasana jurnu za njom urlajui
od bijesa pa je uhvati za duge crne vitice valovite kose. Surovo je tresui i
poteui za kosu, dovue u sabornu dvoranu bespomonu kraljevnu koja je
cviljela kao bananino stablo u oluji.
Raupana i s odjeom napola razvezanom srameljiva Draupadi, obuzeta
gnjevom i jedva pri svijesti, ree Duasani: Vidi se da ti ovdje svi povlauju!
Obiaji su katriya u nepovrat nestali! Da nije tako, ne bi svi ovi Kurui mirno
gledali kako se ovdje kaljaju vrlina i pravda! Starjeine Kurua sasvim su
onemoali! Zar bi inae mogli mirno gledati ovaj zloin?
Duasana je vidio kako ona pogledava na svoje bespomone mueve pa ju
je jo silovitije vukao i podvikivao: Robinjo! glasno se smijui, a i Karna se
smijae s njim radujui se tomu prizoru. Onda se Draupadi obrati Bhimi: Kralj je
pozvan na ovaj sabor i izazvan je da se kocka iako nije tome vian, i to s
varalicama i okorjelim kockarima. Kako se onda moe rei da je svoje uloge
davao svojevoljno? U ovome skupu ima Kurua koji imaju i sinove i snahe pa neka
dobro razmisle o ovome.
Za to je vrijeme Duasana dobacivao Draupadi neuljudne i grube rijei dok
je ona promatrala svoje rastuene gospodare.
Bhima se vie nije mogao uzdravati pa dade oduka svojemu bijesu:
Yudhithiro, kockari imaju u svojim kuama dosta ena raspusne naravi, ali imaju
prema njima milosti i ne stavljaju ih na ulog u kocki! Sav danak i blago koje si
uzeo od kralja Kaija i sve dragulje koje ti drugi kraljevi poklonie, i sva naa
kola, oklope i oruje, nau kraljevinu, pa ak i nas same, sve si izgubio na kocki i
nita me od toga nije razgnjevilo jer ti si na gospodar.195 Ali predaleko si otiao
kada si zaigrao uloivi Draupadi! Neka moj gnjev radi nje padne na tvoju glavu!
Ruke u ti spaliti zbog toga!
194

Yanaseni je Draupadi.
Tolika se poslunost duguje glavaru obitelji: ocu ili najstarijemu bratu. To je cijena sloge zahvaljujui
kojoj braa mogu vladati zajedno.
195

99

No na to se javi Aruna: Jo nikada, Bhimo, dosad nisi izustio ovakve rijei.

Ne razveseljuj nae dumane! Zar je pristojno ogrijeiti se o najstarijega brata koji
nije nizato kriv? Kralja su izazvali zlotvori, a on se drao obiaja katriye i igrao
je, ali preko volje. Ovo to se zbiva moe nam samo uveati slavu.
Dhrtaratrin sin Vikarna gledao je muke Pandava i jad kraljevne Panala pa
stade ovako zboriti: Kraljevi, odgovorite na Draupadino pitanje! Ovdje su
najstariji iz plemena Kurua i nitko ni rije nije prozborio! O zemaljski kraljevi, i
vi, Kurui, odgovorili vi ili ne, ja u rei to mislim da je poteno i pravo. Kralj je
izgubio najprije sebe pa je onda zaloio nju. Subalin sin je salijetao kralja da je
zaloi jer se ustremio da i nju dobije, ali, prema mojemu sudu, on je nije dobio.
Nato se meu prisutnima podie poklik odobravanja i svi su hvaliti Vikarnu i
korili Subalina sina, ali tada ustade Karna, pomamivi se od srdbe, pa zamahnu
rukama i viknu: Vikarno, ta te tvoja ustrina moe upropastiti kao to vatra
proguta prue kojim je ugana! Sve ove mudre glave ne rekoe ni rije kada ih je
Krina pitala za njihov sud, a samo se ti, Dhrtaratrin sine, razmee ovdje svojim
gnjevom! Yudhithira je uloio sve to je imao, a i ona pripada pod njegovu vlast.
Ili moda misli da je nepristojno to je dovedosmo amo samo u jednome komadu
odjee? Sine Kurua, bogovi su za enu odredili samo jednoga mua, a ova
Draupadi ovdje ima pet mueva i sigurno ne pripada estitim enama. Zato bi
onda bilo zazorno razgolititi je? Sve blago Pandava, pa i njih same, poteno je
dobio Subalin sin. Duasano, poskidaj njihovu odjeu!
Kada to ue, Bharato, Pandave poskidae svoju odjeu i bacie je pred
prisutne, a onda posjedae. A Duasana se lati Draupadine odjee u namjeri da je
razodjene, a ona se u tom asu u mislima obrati Gospodaru Krini: O Govindo, ti
to obitava u Dvaraki, zar ne vidi da me Kurui poniavaju! Veliki yogine, duo
Svemira, stvoritelju svega, zakrili mene koja sam u nevolji jer, evo, gubim svijest,
ovdje, pred svim Kuruima!
Uzalud je Duasana svlaio s nje komad po komad odjee jer svaki put
ispod skinute pojavljivala se nova haljina. Stotine i stotine haljina raznih boja
skinuo je on s Draupadina tijela, ali je Dharma zatiivae dok se utjecala Kirni,
Vinuu, Hariju ili Nari. Nato se zaue povici i podie se silna graja. Kraljevi
prisutni u dvorani, svjedoci ovoga nevjerojatnog prizora klicali su Draupadi i
prekoravali Dhrtaratrina sina.
Bhima je krio ruke dok su mu usne podrhtavale od pomame i tada pred
svima izree ovu zakletvu: O katrije, kraljevi, poujte moje rijei: Ovo jo
nijedan ovjek nije izustio i te rijei vie nikome nee prijei preko usana: Neka
nikada ne stignem u blaeno boravite svojih predaka ako u boju ne rasporim
grudi ovoga zlikovca i ne napijem se njegove krvi!
Svakome tko je uo te Bhimine rijei nakostrijeila se svaka dlaka na tijelu i
oni poee grditi Dhrtaratrina sina i povlaivati Bhimi. Gomila haljina to ih je
Duasana skidao s Draupadinog tijela postade golema i on najzad odustane
100

posramljen i umoran pa sjede. amor negodovanja u dvorani nije se smirivao i

onda Vidura ustane, podie ruke i viknu: Obraam se svima vama koji se ovdje
okupiste! Draupadi je postavila pitanje i jo uvijek, evo, plae neutjena! Na njega
je jedino Vikarna odgovorio onako kako je mislio da je pravo.
Prisutni kraljevi ne prozborie ni rijei, samo se Karna oglasi i ree:
Duasano, odvedi ovu sluavku u njezine odaje. I Duasana je htjede pred
svima njima nasilu odvui, ali ona drhtei stade zboriti:
Ne bijah pri svijesti dok me je ovaj zlotvor vukao snanim rukama, ali zato
sada pozdravljam sve asne starjeine ovoga sabora. Nije moja krivica to to ne
uinih prije. Reeno je da ni drevni kraljevi nisu nikada dovodili svoje vjenane
ene pred javni skup, ali, jao, ini se da toga davnanjega obiaja vie nema meu
Kuruima. Recite mi sada jesam li ja sluavka ili to drugo? Prihvatit u ono to vi
presudite.
Nato se javi Bhima: Ve sam rekao da su putovi pravde zamreni. ak ni
slavni mudraci ovoga svijeta ne mogu ih katkada slijediti. Ono to na ovome
svijetu jak ovjek naziva pravdom i drugi potuju to god to zaista bilo, ali ono
to slab ovjek zove pravdom teko da e se priznati makar to bila i najsvetija
istina. Zato ne mogu biti siguran u svoju odluku jer ne mogu sagledati njezine
posljedice. Ono to pouzdano znam, to je da su Kurui postali robovi pohlepe i da
vie nemaju pameti. Nee jo mnogo proi i na e se rod istrijebiti.
U strahu pred Duryodhanom nijedan kralj u tome zboru ne prozbori ni dobru
ni lou. Dhrtaratrin sin gledao je u tiini kraljeve i njihove sinove i unuke pa se
onda nasmija i ree: O Yanaseni, neka tvoji muevi kau pred ovim asnim
zborom da Pravedni Yudhithira nije njihov gospodar i neka ga uine laljivcem,
a tebe oslobode ropstva.
Kada se agor mnogih glasova utiao, Bhima podie svoje mone ruke
namazane sandalovim mehlemom pa objavi: On je gospodar svih naih duhovnih
i isposnikih zasluga, pa ak i naih ivota! Ako on misli da je sebe izgubio na
kocki, onda je jednako i s nama. Da nije tako, mislite li vi da bi i jedan smrtnik
koji stopama dotie zemlju mogao iv umaknuti iz mojih ruku nakon to je
dotakao ove uvojke kraljevne Panala? Vrlina me vezuje i potovanje koje
dugujem najstarijemu bratu, a i Aruna me stalno opominjao, zato ne poinih
ovdje nikakvu strahotu. Ali ako mi to naredi pravedeni Yudhithira, pobit u ove
Dhrtaratrine podle sinove golim rukama!
Bhima, Drona i Vidura se uzrujae: Priberi se, Bhima, s tobom se moe
svata dogoditi! povikae oni.
Duryodhana je uo Bhimine rijei pa se obrati Yudhithiri koji je sjedio tih i
kao izvan sebe. On ga upita: Kralju, i Bhima i Aruna, a i blizanci pod tvojom su
vlau. Jesmo li mi Krinu dobili na kocki ili nismo?
I tada Duryodhana, elei ohrabriti Karnu, a Bhimu jo vie ozlojediti, otkri
svoje lijevo bedro i pokaza ga Draupadi. Bhima iskolai oi zakrvavljene od
101

gnjeva i oslovi Duryodhanu kao da ga probada rijeima: Neka se Vrikodara

nikada ne domogne blaenih predjela gdje obitavaju njegovi praoci ako ti u
stranome boju ne polomi bedra!
Tada se umijea Vidura obrativi se svima: ujte, o kraljevi od Pratipine
loze, vidite li vi kakva se zla kob nadvila nad nas, a sve zbog stranoga Bhimina
gnjeva? Nesrea koja eka Bharate poslana je od samoga Usuda. Dhrtaratrini
sinovi kockali su se ne obazirui se na pravdu i potenje!
U taj se as iz odaje za dnevne Ijevanice u oganj u Dhrtaratrinoj palai zau
urlanje aglja, a njemu u odgovor sa svih strana odjeknu njakanje magaraca i
krikovi ptica grabljivica.
Tada se oglasi slijepi kralj Dhrtaratra: Duryodhano, sporoumni i neotesani!
Ti si ve u pandama propasti kada si mogao dopustiti da plemeniti Panduovi
sinovi, a posebno njihova supruga Draupadi trpe ovakve besramne uvrede! I
tada vladar razabirui istinu pozva Draupadi pa joj ree: Kraljevno Panala,
ispunit u ti svaku elju koju od mene zatrai! Ti si obdarena mnogim vrlinama,
odana si pravdi i udoreu, a ja te pazim kao prvu meu svojim snahama.
Kralju Bharata odgovori Draupadi ako mi hoe ispuniti elju, neka to
onda bude sloboda pravdoljubivoga Yudhithire.
Stari joj kralj ree da joj je elja ispunjena pa onda nastavi: O
blagoslovljena, moje ti je srce vrlo naklonjeno. Ti zasluuje i vie od jedne elje!
Ispunit u ti i drugu. Slobodno trai to god ti srce ite. Kraljevna e na to:
Svijetli kralju, dopusti onda da Bhima, Aruna, Nakula i Sahadeva dobiju natrag
svoja kola, lukove i slobodu. To je moja elja!
Onda e Dhrtaratra: Zatrai od mene i treu elju, snaho moja! Samo dvije
elje za tebe su malo! Ti si najestitija i najslavnija od mojih snaha. Na to mu
Draupadi smjerno odgovori: Najbolji kralju, ne elim biti pohlepna. Pohlepa ubija
vrlinu. Nisam dostojna da mi ispuni i treu elju. No moji e muevi, kada su
slobodni, krjepou stei dovoljno za blagostanje.
Kralju javi se tada Yudhithira nareuj i reci to da inimo jer ti si
na gospodar. Spremni smo u bilo koje vrijeme izvriti tvoju zapovijest.
Dhrtaratra mu na to odgovori: Yudhithiro, ja ti zanavijek elim sreu i svaku
blagodat. Idite s mirom i ti i tvoja braa i vladajte svojom kraljevinom, primite
natrag i sve svoje blago.
I Yudhithira poslua Dhrtaratrine rijei i pozdravi se sa svima, a zatim
Pandave napustie dvoranu. Popeli su se u svoje koije i, povevi Draupadi sa
sobom, krenuli su u Indraprasthu, najsjajniji od svih gradova.
Kada Pandave odoe, Duasana se obrati Duryodhani, Karni i akuniju: Hej
vitezi, starac je upropastio sve to smo mi s toliko muke i truda postigli! Sve je
blago opet vratio neprijatelju!
Nato Duryodhana opet stade nagovarati Dhrtaratru: Oe, Pandave imaju
sada svoja kola i oruje, a oni nam nee oprostiti ovo ponienje! Napast e nas i
102

sve do jednoga pobiti! O najbolji meu Bharatama, za nas postoji samo jedan
izlaz: da se ponovno kockamo s Pandavama. Brhaspati 196 je rekao da nema
nepotene obmane ako slui pobjedi nad nadmonijim neprijateljem. Onaj tko
ovaj put izgubi na kocki, morat e otii u umu, u progonstvo, i ivjet e tako
dvanaest godina. Trinaestu godinu morat e provesti ivei meu ljudima, ali, ako
ga prepoznaju, morat e opet u umu na jo dvanaest godina. Ili jedni ili drugi od
nas neka tako ive. Zato dopusti, o kralju, da jo jednom zaigramo! Pozovi
Pandave natrag da opet bacamo kocku. Ne budemo li tako uinili, mi smo
izgubljeni! Oe moj, kada se Pandave poslije trinaest godina vrate iz progonstva,
lako emo ih moi pobijediti jer emo dotle stei mone saveznike i uvrstiti
svoju vlast.
Pokoleba se Dhrtaratra pa ree: Potecite i pozovite Pandave da se vrate.
Nije bitno ako su ve daleko odmakli. Neka dou i neka ponovno zaigraju.
I tako poslae teklia da Yudhithiru pozove natrag. Kada ga je sustigao, on
mu ree: Kralju Yudhithiro, cio se sabor opet okupio i tvoj mi je otac 197 naredio
da te pozovem da se vrati. eli da doe i da ponovno igra.
Na to e Yudhithira: Sva stvorenja snalazi po naredbi Tvorevoj dobro ili
zlo. Ako se moram kockati, kockat u se. Znam da ovaj novi poziv vodi u moju
propast. Pa ipak, ne mogu se ogluiti o kraljevu naredbu. Tako govorei,
okretao je svoja kola.
Vratie se u Hastinapuru i, nagnan sudbinom, Yudhithira opet sjede sa
akunijem za kocke. Srca njegovih prijatelja obuze gorki jad.
akuni mu ovako kaza: Stari ti je kralj vratio sve tvoje blago. To je vrlo
lijepo. No sluaj me sada paljivo jer je sada u pitanju drukiji i vrlo visok ulog.
Ako nas pobijedi na kocki, otii emo u progonstvo na dvanaest godina. Sve to
vrijeme nosit emo jelenje koe, a kada doe trinaesta godina, ivjet emo meu
ljudima, ali ako nas budu prepoznali, vratit emo se u umu da u progonstvu
provedemo jo dvanaest godina. Ako ti bude pobijeen, vi ete ivjeti u umi, ti,
tvoja braa i Draupadi s vama. Kada bude istekla trinaesta godina, onaj tko je
izgubio dobit e natrag svoju kraljevinu. Yudhithiro, baci kocke da igramo!
Yudhithira mu na to odgovori: akuni, kako da kralj poput mene, koji zna
svoje dunosti,198 odbije takav izazov?
Tada akuni baci kocke i ree: Dobio sam, Yudhithiro!
I tako se pobijeeni Panduovi sinovi spremie da pou u umu. Jedan za
drugim odbacie oni svoje kraljevske haljine i obukoe jelenje koe. Gledao ih je
196
Brhaspati je, prema Mahabharati, osniva arthaastre, nauke o dobrobiti ili politike nauke. No pod
imenom Barhaspatyarthaastra sauvala nam se samo relativno mlada verzija nekoga starijeg dijela. I jedna od
dharmaastra, obredno-pravnih prirunika, naziva se po Brhaspatiju Brhaspatismrti. ini se da je ona komentar
uz Manavadharmaastru ili Manusmrti.
Posebno je pitanje pamti li se pod tim Brhaspatijem koji stvarni stari autor ili se naprosto misli vedski veliki
bog sveenik kojega epsko-puranska predaja pamti kao riija, mudraca.
197
Dhrtaratra je, naravno, Pandavama stric, ali po oevoj smrti zauzima njegovo mjesto i ast.
198
v. II, bilj. 35.

103

Duasana pa u zanosu uzviknu: Od sada poinje neosporna vladavina kralja

Duryodhane! Oholi Panduovi sinovi najzad su poraeni! Jadna kraljevno Panala,
sirota Draupadi, kako li e ivjeti u umi? Odaberi mua meu nama, ovdje
prisutnima! I Duasana obasu Pandave najneuljudnijim pogrdama, a Bhima se
na to ne dade obuzdati nego prie kraljeviu kao kada himalayski lav prilazi
aglju pa mu ovako kaza: Bezduni lupeu, izgovara rijei koje samo grjenik
moe izgovoriti! Kao to ti sada probada naa srca svojim poganim jezikom, tako
e tvoje srce probadati strijele i tada e se sjetiti ovoga!
No Duasana zaboravi na stid i poe plesati oko Bhime koji nemoan
stajae obuen u jelenje koe. Kravo! Kravo! dovikivao mu je, a Bhima mu
jo jednom ponovi: iva je istina to to ti velim. Nee proi mnogo vremena, a ja
u naoigled svih ratnika katriya pobiti sve Dhrtaratrine sinove i tako ugasiti
moj gnjev!
Kada Pandave krenue iz saborne dvorane, pakosni kralj Duryodhana, na
vrhuncu radosti, poe za Bhimom oponaajui njegov hod slian lavljemu. Bhima
se na to okrenu pa mu ree: Ne varaj se, budalo, da si nada mnom dobio ikakvu
prednost time to si sada stekao. I tebe i tvoje pristae uskoro u rastaviti od
ivota, a u tome asu sjeat e se svega ovoga!
I Bhima nastavi koraati za Yudhithirom suspreui u sebi srdbu.
Aruna mu onda dobaci: Bhimo, odlunost pravoga ovjeka pokazuje se na
djelu, a ne na rijeima. Za etrnaest godina od dananjega dana vidjet e oni to
e se dogoditi!
Tada se javi kralj Yudhithira: Sada kaem zbogom svim Bharatama, i
svojemu djedu Bhimi i kralju Somadatti i velikome kralju Balhiki i Droni i Kripi
i svima ostalim kraljevima, i Avatthamanu i Viduri i Dhrtaratri i njegovim
sinovima. elim vam svako dobro, a kada se vratim, vidjet u vas ponovno.
Nitko od prisutnih nije od stida mogao izustiti nijednu jedinu rije. Samo se
Vidura oglasi i ree im: Plemenita Kunti kraljica je po roenju. Njoj se ne pristoji
da ide u umu. Osjetljiva je i u godinama i zasluuje blagoslov i udobnost, i zato
e ivjeti aena u mojemu domu. Znajte to, Panduovi sinovi, i neka je s vama
svaki blagoslov.
Rastuena Kunti gledala je Draupadi kako se priprema za odlazak pa joj ree
glasom drhtavim od suza: Dobra ena nikada se ne brine o onome to se ne moe
izbjei. Tebe e braniti vrlina koja je svemu nadmona i uskoro e opet nai
sreu. Dok budete ivjeti u umi, dri na oku mojega Sahadevu. Ne daj da mu
srce poklekne pod ovom nesreom.
Bit e kako eli ree joj kraljevna okupana suzama.
Kada zlosretni Panduovi sinovi odoe, staroga kralja Dhrtaratru spopadoe
brige. On posla po Viduru koji odmah doe, a kralj ga zamoli da mu opie kako su
otili prognanici.
104

I Vidura mu stade ovako kazivati: Yudhithira, slavni Kuntin sin, iao je

naprijed, lica pokrivena skutom odjee. Bhima je hodio odmah za njim i oborenih
oiju gledao je u svoje ruke. Aruna iae za Bhimom razbacujui nogama
pijesak na putu. Nakula i Sahadeva posipali su svoja tijela prainom idui za
Yudhithirom, a za njima je ila Draupadi oiju oblivenih suzama i raupane
kose koja joj je prekrivala lice. Uz njih je iao i sveenik Dhaumya pojui strane
samavedske199 napjeve posveene Yami, gospodu smrti.
Dhrtaratra ga nato upita: Kai mi, Vidura, to znai nain na koji su
Panduovi sinovi napustili Hastinapuru?
Vidura mu odgovori: I unato svim ponienjima koja mu nanesoe tvoji
sinovi i unato gubitku kraljevine i blaga, mudri pravedni kralj Yudhithira jo
nije skrenuo s puta vrline i jo je uvijek Bharato, dobar prema tvojoj djeci.
Premda je opljakan na podli nain, pa i prepun srdbe, on ne htjede otvoriti oi.
Pokrio je lice bojei se da ne spali narod svojim gnjevnim pogledom. A Bhima je
gledao u svoje ruke neprestano steui ake i mislio kako nitko nema tako snane
ruke i elei na svojim dumanima poiniti podvige dostojne snage njegovih
miica. Aruna je rasipao pijesak pokazujui da e jednako tako lako rasipati
strijele po svojim neprijateljima. Sahadeva je lice posipao prahom mislei kako ne
bi trebalo da ga itko prepozna u ovome gorkom asu, a Nakula mislei: Bolje i
ovako nego da sada osvojim srce koje lijepe gospe.
Graani su, shrvani bolom, stalno ponavljali: Jao, gledajte kako nas
naputaju naa vlastela! Neka je stid velmoe Kurua koji poput budalaste djece
prognae Panduove batinike, i to samo zbog svoje pakosti! to emo mi bez
svojih gospodara? Zar moemo voljeti zle i zavidljive Kurue? A kada silni
Panduovi sinovi izaoe iz Hastinapure, sijevnue munje iz vedra neba, a zemlja
stade podrhtavati. S neba padoe meteori, a grad im bijae s desne strane. To to
smo vidjeli, Bharato, najavljivalo je nau propast, a samo zbog tvojih pogrenih
odluka.
Dok su kralj Dhrtaratra i mudri Vidura ovako razgovarali, pojavi se pred
njima i pred cijelim zborom Kurua nebeski rii i pred svima izgovori ove rijei:
Od danas za etrnaest godina sve e vas zbog Duryodhanina grijeha satrti
Arunina i Bhimina sila. I rekavi to, najbolji od nebeskih riija nestade pred
njihovim oima i odjezdi preko neba.
Znajui da je uitelj Drona njihova jedina zatita, Duryodhana, Karna i
akuni ponudie mu kraljevinu. A on se obrati tim zavidljivcima i pakosnicima, i
svim Bharatama, i ovako im ree: Brahmani rekoe da su Pandave porijeklom
nebesnici i da njih ne moete ubiti. I Dhrtaratrini sinovi, a i svi ostali kraljevi,
199
Vedski se tekstovi dijele na svete izreke, mantre ili brahmane, i na obredne tekstove vezane uz njih,
brahmane. Zbirke su svetih tekstova, samhite: Rksamhita, Samasamhita, Yauhsamita i Atharvasamita. Prva
sadri pjesme za javne obrede za zajednicu, kralja i sl., a etvrta dobrim dijelom za kune i magijske obrede,
trea sadri prozne obredne izreke, a druga napjeve za sveane rtve na kojima se tijetilo sveto pie soma.
Prema svojim samhitama dijele se i svi vedski tekstovi na etiri vede.

105

trae sada moju zatitu i ukazuju mi svoje potovanje i ja u se svim svojim srcem
zauzeti da opravdam njihovo povjerenje, ali sudbina je neumitna i ja protiv nje ne
mogu nita. Dhrtadyumna je porijeklom nebesnik i blistav je poput ognja. Roen
je s oklopom, s lukom i strijelama, a ja sam smrtno bie i izgubit u ivot budem
li se s njime sukobio. irom se svijeta zna da se on rodio da bude moja propast. Ti
si taj uzrok, Duryodhano, zbog kojega e mi brzo doi taj strani as. Tvoja srea
nee dugo trajati. Zato prireuj rtvene obrede, dijeli darove i uivaj u svemu to
ti srce eli jer e te za etrnaest godina od dana dananjega stii velika nesrea.
Pred kralja Dhrtaratru koji je, obuzet sumornim mislima, sjedio gorko
uzdiui doe Sanaya pa ga upita: O zemaljski gospodaru, osvojio si itavu
zemlju i sve njezino blago. Poslao si Pandave u progonstvo. Poradi ega sada
toliko tuguje?
Nato e Dhrtaratra: Zar nemaju za ime aliti oni kojima predstoji okraj sa
silnim Pandavama na njihovim velikim kolima i sa svim njihovim saveznicima?
Sanaya e na to: Kada bogovi nekoga ele upropastiti i obeastiti, oni mu
najprije uzmu pamet. Kada propast naie, razum zatrovan grijehom prihvaa zlo
kao dobro i vrsto prione uz njega.
Dhrtaratra ree na to Sanayi: Sanayo, pogled ojaene Drupadine keri
moe sagorjeti itav svijet. Ne znam ima li nade da mi makar jedan sin ostane
iv?

106

Knjiga trea

VANAPARVAN
Knjiga o umi
Vaiampayana govorae: Pobijeeni na kocki i nakon ljutih uvreda to im ih
uputie opaki Dhrtaratrini sinovi i njihovi prijatelji, Kuntini sinovi izaoe iz
Hastinapure. Proli su kroz vrata zvana Vardhamana, ponijevi svoje oruje sa
sobom, i skupa s Draupadi krenuli na sjever. Graani koji su ili za njima stadoe
tada pred njih sklopljenih ruku i rekoe im: Budite blagoslovljeni! Kamo odlazite
i zato nas ostavljate u ovome jadu? Znamo da su vas okrutni dumani prevarom
pobijedili, ali vama ne prilii da tako ostavite voljene podanike i prijatelje uvijek
spremne da vam uine po volji. Ne elimo da nas propast snae zato to ivimo
pod vlau Kurua! Kada se s budalama neprestano ivi, um se pone smuivati
kao to i sklonost vrlini proistjee iz druenja s dobrima i mudrima.
Yudhithira im nato odgovori: Blagoslov je na nama kada i narod i brahmani
suosjeaju s nama i pripisuju nam ak i one zasluge kojih nemamo! Ja i moja
braa ipak vas molimo da imate prema nama naklonosti i samilosti i da se vratite
u Hastinapuru jer tamo ive na djed Bhima, kralj Dhrtaratra i Vidura. Tamo je i
moja majka, a i mnotvo mojih dobromiljenika ivi tamo. Ako nam zaista elite
dobro, vratite se i s ljubavlju njegujte one koje vam povjeravamo.
Uz bolne jecaje narod poe zaostajati, a Pandave se popee na svoja kola i
pooe. U smiraj dana stigoe do golema banyanova 200 drveta na obali Gange i tu
se oprae svetom vodom i ostadoe prenoiti. Brahmani koji su sa svojim
uenicima i rodbinom ili uz njih zapalie sada svoje svete vatre pojui Vede i
razgovarajui. Svojim umilnim glasovima tjeili su i bodrili prvake roda Kurua. 201
Ta veer bijae u isti mah i lijepa i strana.
Svanuo je novi dan. Brahmani koji se uzdravaju proeci dooe pred
Yudhithiru, a on im ovako ree: Nae je blago opljakano i nemamo vie
kraljevinu. Sada emo ui u duboku umu i hranit emo se voem i korijenjem, a i
onime to ulovimo. uma je puna gmazovaca i grabljivica i svakojakih opasnosti i
trpjet ete mnogo bijede i nevolje. Zato se, brahmani, vratite gdje je kome volja.
Brahmani mu na to odgovorie: Ne pristoji ti, kralju, da nas tako ostavi jer na
je put kuda god ti ide!
Yudhithira im odvrati: Moja me bijeda ini ovjekom dostojnim prijekora.
Neka sramota padne na glave podlih Dhrtaratrinih sinova! I rekavi to, kralj
sjede na zemlju i zaplaka, a onda im stade besjediti: O brahmani, ne elim ja
imanje da bih uivao u njegovim blagodatima. Domovi dobrih ljudi nikada ne
200
Banyan, skr. vata, nygrodha, lat. Ficus Indica, golemo drvo kojemu se grane znadu sputati do zemlje i
putati korijenje koje podupire grane stabla, tako da jedan banyan moe nekada pokriti iroko podruje.
201
Pandave su ogranak Kurua pa se i oni mogu nerazluno zvati Kuruima, a osobito najboljima od Kurua.

107

mogu oskudijevati travom za sjedenje, vodom za pie, mjestom za odmor i

lijepom rijeju. Uvijek treba umornome dati postelju, sjedite onome tko je dugo
stajao, hranu gladnome. Gostu dugujemo ljubazan pogled, veselo srce i ugodnu
rije. Nitko ne treba da pripravlja hranu samo za sebe ni da kolje ivotinju a da je
ne namijeni bogovima, precima i gostima. Svakoga jutra i veeri treba po zemlji
posuti hranu namijenjenu psima, onima koji jedu pse 202 i pticama i tako obaviti
rtvu Vaivadeva.203 Tko jede ostatke rtve bozima, precima i gostima, blaguje
jelo besmrtnosti. Tko ne krtari kada daje hranu neznanome namjerniku stjee
velike duhovne zasluge. A brahman aunaka e na to: Jao, ovaj je svijet
prepun proturjeja! ega se dobri stide, time se opaki ponose. Ako eli da opet
moe ugostiti brahmana, trudi se stei isposnike zasluge, jer oni koji ih imaju
njihovom mou mogu initi to poele.
Tada kralj Yudhithira i njegova braa stadoe pred mudroga sveenika
Dhaumyu pa Yudhithira upita: O sveenie, nije vie u mojoj moi da brahmane
hranim i uzdravam, a ne bih ih elio napustiti. Savjetuj mi stoga, sveti ovjee,
to da uinim?
A Dhaumya, najbolji meu pravednicima, zadubi se malo u duhu pa ree
ovako: Od Sunca, kralju, potjee sva hrana koja stvorenjima odrava ivot. Sunce
preobraava vodu u sjemenju pomou Mjeseeva djelovanja i iz njega bujaju
biljke koje imaju svih est okusa. To je ono to stvara hranu svima zemaljskim
ivim biima. Hrana koja odrava ivot proizala je iz Suneve sile i zato je
Sunce otac svima ivim biima. Od njega potrai zatitu!
Yudhithira ga poslua i ode na rijeku Gangu obaviti obred oienja, a
potom se dade na post. Molio se Suncu i prinosio mu darove i cvijee, a potom je
spregao svoja osjetila. Izgovorio je stotinu osam Sunevih imena onako kako ga
sveenik bijae nauio. Udobrovoljeni bog, blistav poput ognja, pojavi se
plamtei pred Yudhithirom.
Dobit e ono to eli ree Sunce koje proiava svijet. Od danas e
se u tvojoj kuhinji pripravljati voe, korijenje, meso i povre, i imat e svega u
izobilju tako da ti nikada nee ponestati. Imat e i blaga od svake vrste. *Uzmi
ovaj bakreni kotao koji ti dajem. Sve dok ga Draupadi bude drala i sve dok
svatko ne bude nahranjen, pa i ona, kotao se nee isprazniti za taj dan. 204 I onda
Sunce nestade.
202

To su vapae ili vapake "oni koji se hrane psima (kuhaju pse)". To je naziv za za potomke andale i
brahmanke po tradicionalnog teoriji.
andale su u sanskrtskoj predaji jedna od najprezrenijih nedodirljivih dakle izvan stalekih drutvenih
skupina. Po tradicionalnome nauku u tu skupinu ulazi onaj tko je roen iz najneprirodnije staleke veze: veze
udre s brahmankom, te potomci takve osobe.
203
Vaivadeva je prinos ujutro, uveer i prije objeda kojim se aste "Svebozi", prinose mali prinosi
pripravljene hrane bozima koji ovjeku daju hranu i Agniju "Ognju" koji je kuha i prenosi bogovima.
Iza prinosa svetoj rijei Veda i bogovima daju se svakodnevno i prinosi precima, ljudima i svim biima. To se
zove "velika rtva", mahayana.
204
Odlomak sa zvjezdicom * nije uao u tekst kritikoga izdanja.

108

Vrli Kuntin sin pade pred noge Dhaumyi, izgrli svoju brau, a onda se zaputi
kuhinji, gdje ga je uz duno potovanje doekala Draupadi, pa sjede sam da kuha.
A ista hrana sa svima etirima okusima umnoavala se, ma koliko je malo bilo, i
postala neiscrpna. On onda nahrani brahmane, pa svoju mladu brau i napokon
sebe. to bjee preostalo on dade Draupadi i, kada se i ona najela za taj dan, kotao
presui.205 Onda se svi zaputie k umi Kamyaka.
Kada su Panduovi sinovi otili u umu, tuga obuze kralja Dhrtaratru kojemu
znanje bjee njegov oinji vid. On zapita vrloga Viduru: Ti odlino poznaje
pravicu i istim oima gleda na sve Kurue. Reci mi to mi je initi? Kako da se
umilim graanima da nas do korijena ne bi zatrli?
Vidura mu odgovori: Mudraci kau da je vrlina temelj kraljevine. Tvoji
sinovi mogu vratiti mjesto meu dobrim ljudima ako se Pandavama vrati ono to
si im dao. Najvia je vrlina kada je kralj zadovoljan svojim posjedom i ne eli
tuega. Neka zemljom vlada bestrasni Aataatru, 206 a Duryodhana, Karna i
akuni neka ga s marom slue. Neka Duasana pred cijelim dvorom zatrai
oprotaj od Bhime pa e nas onda svi zemaljski kraljevi potovati. Eto, pitao si
me, a ja drugoga odgovora ne znam.
Nato e Dhrtaratra: To to zbori pred ovim skupom, Viduro, nije za nae
dobro, ve za dobro Pandava. Zar radi Pandava mogu odbaciti svoje roene
sinove? Viduro, ja te visoko cijenim, ali to to mi veli sasvim je naopako. Idi
odavde ili ostani! ini to te volja! Ma koliko se neasnoj eni ugaalo, ona e
ipak napustiti mua.
Rekavi to, Dhrtaratra ustade i povue se u svoje odaje. Vidura ree: Nije
tako pa se otputi tamo kamo su otili Kuntini sinovi.
Idui od ume do ume, Panduovi su sinovi napredovali prema zapadu.
Napokon ugledae pred sobom umu Kamyaka u divljoj ravnici uz obale rijeke
Sarasvati. Tu ih pronae Vidura koji je putovao sam s jednim jedinim kolima. 207
Pandave ustadoe i doekae Viduru dobrodolicom. Poslije uobiajene
ceremonije on im ispria o svojoj prepirci s Dhrtaratrom i na kraju ree: Doista
e Kurue snai propast. Kao ni kapljica vode na lotosovu listu, tako se ni moji
savjeti ne mogahu zadrati u Dhrtaratrinoj pameti. Sluaj me zato ti i upamti
moje rijei: Mudar ovjek strpljivo podnosi zla koja mu nanose protivnici i
umnoava snage kao to se mala vatrica postupno prometne u velik poar. Takav
e ovjek zavladati Zemljom. Tko dijeli blagostanje s onima to su mu odani,
imat e u njima drugove u nesrei. Sine Panduov, dijeli svoj objed s njima i budi s
njima iskren i ljubazan. Od toga svakome kralju raste mo.
Yudhithira e na to: Tako e i biti, a svaki tvoj savjet pomno u posluati.
205
Tvrdnja o pranjenju lonca ima vrlo sumnjivu rukopisnu potvrdu na prirupku samo jednog rukopisa, ali je
ula u sva tiskana izdanja do kritikoga.
206
Aataatru je pridjevak Yudhithire. Znai "Onaj kojemu se (ravan) protivnik (jo) nije rodio".
207
Bez uobiajene pratnje.

109

Kada je Vidura otiao Pandavama, Dhrtaratra je zaalio to se tako ponio

prema njemu. Sjetio se njegovih otroumnih savjeta i u ratu i u miru i koristi to
bi je Pandave imali od njega pa mu se smrknu pred oima i on pade kraj vrata
saborne dvorane. Kada doe k sebi, oslovi Sanayu koji stajae kraj njega: Moj je
brat Vidura nalik na samoga boga pravde! Zovi ga jo danas da se vrati jer mi srce
plamti od boli. Moj mudri brat nikada nije skrivio ni najmanji prijestup a ba je on
morao od mene pretrpjeti najgoru nepravdu!
Sanaya mu je odobravao pa onda ree: Bit e kako eli! i zaputi se u
umu Kamyaka. Tako se mudri Vidura, uvijek odan svojoj rodbini, vratio u
Hastinapuru i oprostio svojemu bratu, a opaki je Duryodhana zbog toga i uskipio
od bijesa.
im je saznao to se dogodilo Pandavama, Krina im smjesta doe. Dooe i
Bhoe, Vriniji, Andhake, a stigoe tu i roaci kralja Panale, i Dhrtaketu, kralj
edija, a i mona i slavna braa Kekaye. Svaki se od njih zgraao i osuivao
neasno djelo Dhrtaratrinih sinova. Tuna Draupadi izae pred Krinu i stade mu
pripovijedati muke i sramotu kojima je bila izvrgnuta, a on se, duboko dirnut,
trudio da je utjei i umiri pa joj onda ree: Milolika kraljevno, svi koji su te
zlostavljali leat e u samrtnim mukama sred krvave kaljue na bojitu izgubljene
bitke. Sveano ti se zaklinjem da e tvoje nezasluene patnje dostojno biti
osveene. Obrii oi! Moe se Himalaya raspui, mogu se nebesa sruiti, a zemlja
razdrobiti i bezdano more presuiti, moja se rije nee opovri.
Tada svi okrenue svoja lica Krini, a on stade govoriti: Gospodaru Zemlje,
ovo te zlo ne bi snalo da ja ne bijah u Dvaraki. Ako ne milom, sprijeio bih
kockanje silom, makar morao pobijetiti sve one kockare i tobonje prijatelje koji
se motaju po Dhrtaratrinu dvoru.
elnie Bharata, nisam mogao doi na vrijeme jer je kralj alva saznao da je
jakoruki iupala poginuo od moje ruke i silno se raestio. Doao je u Dvaraku sa
svojim leteim gradom zvanim Saubha 208 i napao bez milosti mlade kraljevie
Vrnija. Pobio je mnoge hrabre mladie i opustoio sve gradske vrtove, a onda je
krenuo da nae mene grdei me i prijetei mi smru. Potom je odletio u nebo sa
Saubhom.
Kada sam se vratio, uo sam kako je govorio o meni pa me spopadne bijes i
odluih da ga ubijem. alvu sam, kralju, naao usred uzbibanoga mora gdje stoji
navrh Saubhe. Zlikovac me ugleda jo izdaleka i pozva me na megdan, ali
bezbrojne strijele izbaene mojim lukom nisu mogle dosegnuti njegova kola, a
grjeni sin daitya zasipao je i moju vojsku i mene bujicama strijela. Saubha se
digla u visinu oko dvije milje i moji je vojnici nisu mogli vidjeti jer su promatrali
sa zemlje, a moje su se strijele posveene mantrama 209 zabadale u tijela danava210 i
208
Saubha je arobni grad daitya (v. I, bilj. 40) usred oceana pod vlau alve. Tu se mit, epska tehnika i
puka predanja kriaju u svojevrsnu bajku.
209
Mantre su basne. Izvorno su se tako zvale vedske izreke, a kasnije i druge izreke s usporedivom mou.
210
Ovdje se, ini se, danave ne razlikuju od daitya.

110

iz Saubhe odjeknue krici onih koji su umirali i padali u dubine monoga oceana.
Presjeenih vratova i otkinutih ruku padali su danave gromoglasno urlajui, a
morske su ih ivotinje prodirale. Vidjevi kako padaju njegovi ratnici, Salva se
poe protiv mene boriti stvarajui privienja. Neprestano me je zasipao
buzdohanima i ralima, krilatim kopljima i sulicama, bojnim sjekirama i
maevima, gromovima i metnjima, ali ja sam njegove opsjene unitavao svojima.
Vidje on da mi njegova privienja ne mogu nauditi pa poe na mene bacati
goleme stijene. Tada nastade tama, Bharato! Dan je bio as taman as svijetao,
smjenjivali su se mraz i vruina, pljutalo je ugljevlje, padao pepeo i svakakvo
oruje. Svojom mou priina razbio sam i ta privienja i svuda naokolo sipao
svoje strijele.
Onda se, silni kralju, nebeski svod obasja svjetlou kao od stotinu sunaca,
stotinu mjeseca i deset tisua zvijezda. Nitko vie nije znao je li dan ili no niti je
mogao odrediti strane svijeta. Zbunio sam se, ali stavih na tetivu oruje zvano
Pranastra.211 Ono odletje poput pahuljica istoga pamuka otpuhanih vjetrom.
Kada opet nasta svjetlost, ja se ponovno uhvatih ukotac sa svojim neprijateljem.
U taj as alvin grad nesta pred mojim oima a ja stadoh zauen. Vojska
danava strano zaurla. Ja sam upravo to i ekao pa stavih na tetivu oruje koje
moe pogoditi neprijatelja koji se uje, ako se i ne vidi, i urlanje danava prestade.
Danave strahotnih oblija stadoe me zasipati golemim kamenjem koje me ubrzo
zatrpa nagomilavi se nada mnom poput kakva mravinjaka. Ja se onda latih
groma, omiljenoga Indrina oruja koje moe ruiti stijene i njime razbih sve to
kamenje. Vidjevi da su nam konji gotovo na izdisaju, moj mi koija Daruka
ree: Potome Vrinija, zaboravi na samilost i ne odugovlai vie. Napregni sve
svoje sile i pogubi ga!
Ja mu onda rekoh: Stani malo! i stavih na tetivu svoje najmilije, blistavo i
ognjevito oruje, nebeskoga porijekla i neprevarljivo. Ono moe prodrijeti u sve.
Rekoh: Uniti Saubhu i sve neprijatelje koji su u njoj! i poslah ga silom svojih
ruku i svoje srdbe ulivi u njega mo mantra. Silni kolut Sudarana, otar poput
britve i bez mrlje, nalik Yami Unititelju, kadar da u boju u pepeo pretvori yake i
rakase i danave, a i kraljeve roene u neistim plemenima, podie se u nebo
strahotno blistajui nalik na drugo Sunce na kraju yuge. Stigao je do grada
Saubhe kojemu sjaj bjee ugasnuo i proe ravno kroz njega kao kad pila presijeca
visoko drvo. Prepolovljen Sudaraninom silom, grad pade kao to je i pao grad
Tripura kojega oborie strijele Mehevarine.212 Kolut se tada vrati u moje ruke, a
ja ga jo jednom silovito bacih rekavi: Idi alvi! alva upravo bijae potegao
teki buzdohan da ga baci na mene kada ga kolut prepolovi i svojom silinom
zapali. Kada pogibe taj hrabri ratnik, danave se jadikujui razbjeae na sve
strane. Onda pogledah na njihov grad, visok kao planina Meru. Njegove palae i
211
212

Pranastra doslovce znai neto kao "oruje mudrosti".

Tripura je "Trograd", letei grad zloduha koji je unitio iva Mahevara.

111

vrata bijahu sasvim razoreni i izgorjeli, a danave su uasnuti bjeali. Eto zato,
kralju, ne mogoh doi u Hastinapuru! to da sada inim? Vodu je teko obuzdati
kada jednom probije nasip.
Potom se pogubitelj Madhua, prvi meu muevima, pozdravi s Pandavama i
spremi se da poe. On povede sa sobom kraljevnu Subhadru i mladoga
Abhimanyua, a Dhrtadyumna prihvati Draupadine sinove pa ih onda svi kraljevi
napustie. Ostadoe samo brahmani, vaiye i mnotvo naroda iz Yudhi-thirine
kraljevine usprkos svim nagovaranjima da se vrate kuama.
Tada se vrli Panduovi sinovi u pratnji brahmana zaputie k svetomu jezeru
zvanom Dvaitavana.
Tamo ih zatekne stari i moni rii Markandeya koji im jednoga dana doe u
posjet. On ovako kaza Yudhithiri: Vidjevi te ovdje, sjetio sam se Rame,
istinoljubivoga Daarathina sina. Gledao sam ga u davnim danima kako s lukom u
ruci luta gorjem Riyamukha. Slavni Rama bjee neustraiv poput Indre, a u boju
nepobjediv. Lutao je umama odrekavi se svakoga zemnog zadovoljstva jer mu
otac bjee tako naredio. Zato nitko ne smije biti nepravedan i rei: Sila je na
mojoj strani! Ti si nepokolebljivo ostao vjeran rijei koju si dao i otiao si u
umu, u svoje muno izgnanstvo, ali znaj da e vlastitom snagom, poto ispuni
vrijeme ovoga munog boravka u umi, predobiti od Kurua ono to je tvoje. I,
rekavi to pred svima isposnicima i rodbinom Pandava, veliki rii pozdravi
Dhaumyu i otputi se prema sjeveru.
Prognani Kuntini sinovi imali su obiaj da sveeri sjede i vode razgovore, a
uz njih bijae i lijepa Draupadi, uvijek odana i draga svojim muevima. Jednom ih
tako bjee obuzela tuga, a ona ree Yudhithiri: Onaj se grjeni zlikovac sada,
sigurno, veseli sa svojim pristaama. Zato si, kralju, oprostio dumaninu iako si
vidio to je uinio meni i tvojoj brai? Onoga katriyu koji, kada je vrijeme, ne
pokae svoju snagu, preziru svi. Jednako je tako neomiljen i katriya koji je
nepomirljiv kada doe vrijeme za pomirenje. Njega snalazi propast i na ovome i
na onome svijetu.
Ueni su govorili kada treba pratati. uj to u ti rei: Uvredu treba
oprostiti onome tko ti je prije uinio neko dobro makar bio kriv pred tobom i za
teku nepravdu. Sjeti se dobra koje ti je uinio. I onima koji vrijeaju zbog
svojega neznanja i ludosti treba oprostiti, jer ovjek teko stjee mudrost. Ne
treba nikada opratati onima koji vrijeaju samo se pretvarajui da ne znaju to
ine, makar to bila i neznatna uvreda. Svakome stvorenju prva uvreda mora biti
oprotena, ali ga zbog druge treba kazniti makar bila i neznatna. Reeno je da
onome tko je preko volje uinio uvredu i zamolio za oprotaj treba oprostiti kada
se o svemu dobro razmisli. Skromnost moe pobijediti svaku silu i svaku slabost.
Nema niega to skromnost ne moe postii. Trebalo bi svatko da radi u skladu sa
svojim moima i slabostima. Katkad uvredu treba oprostiti i zbog straha od
naroda. Kralj treba da ini ijedno i drugo kada je tome vrijeme.
112

Yudhithira joj odgovori: Gnjev je pogubitelj ljudi, ali i njihov tvoritelj.

Gnjev je, krasotice, korijen svega blagostanja i sve neimatine. Nema djela koje
ljutit ovjek nee uiniti ni rijei koju nee izustiti. Ljutit ovjek pada u grijeh.
Ubit e ak i svojega uitelja, a starije e uvrijediti otrim rijeima. Ne moe
razluiti to treba rei, a to ne. U bijesu moe ubiti i nevinoga, a ukazati
potovanje onome koji zasluuje smrt. Kako onda netko poput mene smije putati
navolju gnjevu kad je on tako poguban za svijet? Mudar ovjek koji, premda
uvrijeen, ne dopusti gnjevu da ga raspinje, raduje se na onome svijetu jer je
ravnodunou nadvisio uvredu svojega zlotvora. Samo se neznalicama ini da je
gnjev isto to i snaga. Gnjev nam je dan na propast svijetu. Da meu ljudima
nema onih koji su strpljivi i snoljivi kao Zemlja, ne bi na svijetu bilo mira, nego
samo neprestano ratovanje koje izaziva gnjev. Ako uvrijeeni uvijek uzvraa
uvrede, a kanjenik kanjava onoga tko ga je kaznio, nee vie biti mira meu
ljudima i grijeh e zavladati svijetom. Treba opratati, ljepotice, jer je raanje bia
dunost pomirljivih. Slavni je Kayapa rekao da pomirlji-vost dri svemir na
okupu. Ima ih dosta koji e kralja Dhrta-ratru stalno nagovarati da bude
pomirljiv. Vjerujem da e nam on opet vratiti nau kraljevinu, a ako ne bude tako,
tad e mu to donijeti propast.
Draupadi e na to: Klanjam se Dhatru i Vidhatru 213 koji su tako pomraili
um. Ni pod ovim tekim teretom ti ne misli onako kao tvoji oevi i djedovi. ula
sam da kralj titi vrlinu i da vrlina zauzvrat titi njega, ali ja vidim da vrlina tebe
ne brani. Kao biser u niski ili drvo sred rijene matice svako bie slijedi Tvorevu
zapovijest jer je proeto njegovim duhom i korijeni su mu u njemu. Stvorenja
ovija tama i nisu gospodari svoje sree ili nesree. On je taj koji ih alje na nebo
ili u pakao. Stvorenja ovise o Gospodu poput slamki koje pak ovise o udi
vjetrova, a On hodi svemirom zaposlen i dobrim i zlim djelovanjem iako nitko ne
moe rei: Gle, to je Bog! Gledaj snagu priina koja zrai iz njega! Zasjenjena
njegovim prividima stvorenja ubijaju svoje sudrugove. Muniji istinoznalci
razliito gledaju na nj i razliito ga vide ba kao to razliito vide i Suneve zrake.
Obian ovjek opet drukije gleda na zemne stvari. Yudhithiro, Samobitni
Praotac razastire svoja privienja i pomou svojih stvorenja ubija svoja stvorenja
kao to bi netko drvetom lomio drvo, kamenom kamen, a eljezo eljezom.
Svevinji Gospod zabavlja se svojim stvorenjima kao to se dijete zabavlja svojim
igrakama. Ne bih rekla, kralju, da se Gospod prema svojim stvorenjima ophodi
kao majka ili otac. Kada pogledam oko sebe, prije mi se ini da se prema njima
ponaa kao pakosnik u gnjevu.
Yudhithira joj na to odgovori: Tvoja besjeda, Draupadi, bila je oaravajua,
uglaena i prepuna lijepih izraza. Pa ipak govori bezbone rijei! Ja nita ne
213
Dhatar i Vidhatar, doslovce "Djelac, Postavljatelj" i "Razdjelac, Raspodje-Ijivatelj", mogu biti meusobno
gotovo nerazluni pridjevci Brahmana, Praapatija "Gospodara poroda", Vivakarmana "Svestvoritelja" ili
Vinua. Ovdje u dvojini oito se shvaaju kao dva boanstva koja stvaraju i ureuju svijet i odreuju ivot u
njemu.

113

inim eljno iekujui plodove djelovanja. Dunost mi je da dam i ja dajem.

Dunost mi je da rtvujem i ja rtvujem. inim najbolje to mogu i izvravam ono
to obiteljski ovjek mora izvravati a ne obazirem se hoe li to uroditi kakvim
plodom ili nee. Uzor su mi dobri i mudri i ne oekujem plodove svojih djela, ve
se trudim da ne prestupim odredbe Veda. Moje srce privlai pravednost po sebi. A
onaj koji udi da obere njezine plodove varalica je i nikada se tih plodova ne
domogne, kao ni onaj tko u nju sumnja, i to upravo zbog te kolebljivosti. Zato ti
govorim kako mi Vede nalau jer one su u tome najvii sudac. Nikada ne sumnjaj
u vrlinu! Vidjela si svojim oima velikoga isposnika Markandeyu. Samo njome,
samo pravednou i vrlinom, on je stekao besmrtnost u svojemu tijelu. Svojim
oima gleda mnoge mudrace i mo njihova nebesnikog isposnitva da prokunu i
blagoslove i u tome su moniji od boanstava. Luda koji sumnja u vjeru i oslanja
se na dokaze proistekle iz svojega vlastita uma ne obazire se ni na kakve druge
dokaze i vidi samo vanjski svijet koji zadovoljava njegova osjetila, a slijep je za
sve ostalo. Djelovanje na ovome svijetu ima svoje plodove i u vjenosti premda ih
sada ne moe vidjeti. Ne sumnjaj u pravdu i ne klevei Boga koji je gospodar
svih stvorenja, ve ui kako da ga upozna! Pokloni se onome ijom milou
smrtni ovjek stjee besmrtnost.
Dok su tako Pandave razgovarale, stie meu njih veliki isposnik Vyasa,
Satyavatin sin. Oni mu iskazae svoje potovanje, a Vyasa, prvi meu
govornicima, obrati se Yudhithiri: Monoruki, svojim duhovnim oima vidim to
se zbiva u tvojemu srcu i zato dooh k tebi. Tvoj strah od Bhime, Drone, Kripe,
Karne i Duryodhane rasprit u jednom i zauvijek, i to onako kako mi nalae nae
predanje. Onda Paraarin sin pozva Yudhithiru na stranu i stade mu govoriti:
Ako Aruna u boju pobije vae zlotvore, za vas e doi bolja vremena. Ja u te
nauiti znanju kojemu je ime Pratismrti 214 i koje je utjelovljenje uspjeha. Kada ga
od mene primi, ti e ga prenijeti Aruni, a on e onda moi ispuniti svoju elju.
Zbog svojega isposnitva i hrabrosti Aruna je dostojan vidjeti bogove i zato neka
ode pravo Indri, Rudri i ostalim boanstvima da bi od njih dobio oruje. Njegova
trezvenost, neustraivost i vrlina otvorit e mu put k njima. Razmisli jo o
neemu, Kuntin sine: Ti uzdrava mnotvo brahmana i zabrinut e se ovdanji
ispos-nici jer se moe dogoditi da jeleni nestanu iz ovoga kraja, a i okolno e bilje
pretrpjeti veliku tetu.
Onda uzvieni Vyasa, koji je upuen u tajne svijeta, prenese pravednome
Yudhithiri tu nauku nad naukama, a potom se oprosti od Pandava i istoga asa
nestane. Vrli i veleumni Yudhithira sauvao je to znanje u svojemu umu i uvijek
bi ga ponavljao kad bi bilo prilike za to.
Jednoga dana pozva on Arunu nasamo i, uzevi ga za ruku, ovako mu ree:
Bharato, cjelokupna je nauka o oruju u Bhime, Drone, Kripe, Karne i u Dronina
sina. Ti si na jedini zatitnik i na tebi lei pregolem teret. Od Krine Dvaipayane
214

Pratismrti znai "prisjeanje" ili sl.

114

stekao sam znanje koje e ti, bude li ga uporijebio, pred noge poloiti znanje
koje e ti, bude li ga upotrijebio, pred noge poloiti itavu zemlju. Sva su
nebeska oruja Indre. Zbog straha od demona Vritre 215 nebesnici su svu svoju mo
povjerili njemu i ti je moe svu odjednom dobiti. Mora se podvrgnuti
najstoemu isposnitvu, a onda idi akri i on e ti dati sve svoje oruje.
Potpuno vladajui rijeju, tijelom i umom pravedni Yudhithira prenese tada
svojemu bratu svu tu nauku i obavi potrebne obrede, a onda naredi junakome
Arduni da krene na put.
Monoruki Aruna krenu naoruan svojim nebesnikim lukom i maem sa
zlatnom drkom. Odluivi postii svoj cilj, on okrenu na sjever prema vrhovima
Himalaye. Prvi meu ratnicima svih triju svjetova nepokolebljivo smirena uma
posvetio se isposnitvu. Sasvim sam uao je u stranu umu prepunu trnovita bilja
i drvea, cvijea i voa, koja bjee dom mnogim krilatim stvorenjima razliitih
vrsta, bezbrojnim ivotinjama, siddhama i aranama. 216 Proao je pjeice kroz
umovita bespua u podnoju goleme planine, a onda se dohvati njezinih
obronaka. Vidio je rijene tokove boje lazulita koje su tu i tamo prekidali strani
brzaci i vrtlozi i sluao kako odjekuju glasovi brojnih labudova, pataka i dralova.
U tim prekrasnim umama ushieni se Aruna svom estinom preda najteim
pokorama. Odjeven u prnje od trave i koe crne sajge, sa tapom u ruci, jeo je
uvenulo lie popadalo po tlu. Prvih mjesec dana jeo je voe svake tree noi,
drugog mjeseca jeo ga je svake este, a treeg mjeseca jeo je samo svakoga
etrnaestog dana. Kada poe etvrti mjesec, monoruki Panduov sin odravao se
na ivotu samo zrakom. Podignutih ruku, stojei samo na vrhovima prstiju bez
ikakva drugog oslonca, nastavio je svoje isposnitvo, a kosa mu je od esta pranja
poprimila boju lopoa ili munje. Tada se okupie svi veliki mudraci, odoe pred
ivu, gospodara bogova, poklonie mu se pa rekoe: Onaj silni Kuntin sin upustio
se u najtea isposni-ka iskuenja na padinama Himalaje. Zemlja se oko njega
poela puiti zagrijana njegovim arom. Ne znamo kakva mu je namjera, ali nam
on zadaje bol. Ti ga moe odvratiti od toga.
Umin217 mu mirno je sasluao mudrace, a potom im gospodar stvorenja
kaza: Ne brinite se zbog toga! Ja znam elju Arunina srca. Ne udi on ni za
nebesima ni za blagostanjem, a ni za dugim ivotom. Ono za ime udi jo u mu
danas ispuniti.
I slavni vlasnik luka Pinaka uze na sebe lik Kirate, 218 blistava i golema kao
planina Meru,219 pa odmah sie na padine Himalaye.
215

Vitra je Indirin vjeni protivnik. Indira ga pobjeuje, ali se mitski sukob redovito obnavlja, v. i I, bilj. 43.
Siddhe su obino uznapredovali duhovnici koji su ovladali duhovnim i nadnaravnim moima (siddhi).
arane mogu biti pripadnici pojedinih vedskih kola, ali ime esto oznauje i nebeske pjevae, ili pak putujue
pjevae.
217
Uma je ivina ena. esto se zove jo i Parvati.
218
Kirate su, ini se, bili planinsko uroeniko lovako pleme.
219
Meru je vrhunac u Himalaji ili na njenu sjeveru. No u prvome se redu shvaa kao planina u sredini Zemlje
ili svijeta na kojoj poiva nebo, osobito Indirino nebo. I na njoj borave nebesnici. To je hinduistiki Olymp.
216

115

Kada je boanstvo bogova sa svojom pratnjom silo u taj kraj, on sinu

ljepotom i svaki zvuk umuknu, pa ak i um vode. Primakavi se Kuntinu sinu,
iva opazi kako jedan od danava, po imenu Muka, smjera ubiti Arunu
pretvorvii se u divljega vepra. Aruna u taj as uze Gandivu i nekoliko strijela
nalik na otrove zmije, a onda odapnu tetivu koja ispuni zrak svojim brujanjem pa
ree nerastu: Nikakva ti zla nisam uinio, a ti navaljuje na mene da bi me ubio!
Zato e danas otii u Yamino boravite!
Kada iva vidje da e Aruna ubiti vepra, viknu mu da ne strijelja jer je to
njegov plijen, ali se Aruna ne osvrnu na to, nego otpusti svoju strijelu. U isti tren
kao oganj munje sijevnu i ivina strijela pa obje istodobno pogodie golemo
Mukino tijelo, tvrdo poput adamanta. Tada Muka opet poprimi svoj grozni lik
rakase i ispusti duu.
Potom Aruna pogleda onoga koji ga je pokuao sprijeiti da ubije vepra i
vidje blistavo bie, sjajno poput zlata u lovakoj odjei. Pratila ga je ena jednako
odjevena. Aruna se na to osmijehnu pa upita: O zlatno stvorenje, tko si ti i zato
luta s tom enom ovim pustim gorama? Zar se ne bojite u ovoj pustoi? Zato si
gaao ovoga nerasta kada sam ga je prvi uzeo na nian?
Lovac se nasmija pa mu odgovori: Ova uma bogata divljai pripada nama
koji u njoj ivimo. Ne mora se brinuti za mene. No ti mi ne izgleda dovoljno
vrst da bi mogao biti jedan od njezinih itelja. Vidim na tebi tragove udobna i
mekuna ivota. Prije bi trebalo da ja tebe pitam to trai ovdje. Vepra sam prvi
ja ugledao i moj ga je hitac oborio tako da je moje i pravo prvjenstva.
Rije po rije, i izbi prepirka. Kirata na kraju podviknu: Hajde, uvaj se!
Pustit u na tebe strijela poput gromova, a ti priberi svu svoju snagu pa mi
uzvrati! Aruna se naljuti na te rijei i zasu lovca strijelama, ali se ovaj samo
smjekao dok su padale po njemu ne nanijevi mu nikakvo zlo. Aruna se silno
zaudi. Izvrsno! Izvrsno! govorae on, a u sebi se pitao tko bi to mogao biti.
Ili je boanstvo ili je yaka, a moda i Indra, a moe biti da je i sam Rudra!
govorio je sam sebi. Ta, bogovi obiavaju katkad lutati ovom plemenitom
planinom. Premiljajui u udu tko bi to mogao biti, Aruna se nastavljao
boriti sve dok je imao strijela, a onda stade udarati Kiratu lukom, ali mu ga ovaj
ote. Potom nasrnu na lovca maem kojemu ni tvrda stijena nije mogla odoljeti. Ali
ma se polomi i od otrice ostade samo patrljak. A lovac se samo smijao. Aruni
ne preostade drugo nego da ga napadne golim rukama. Jaki Prithin sin napadao je
Kiratu daui od srdbe. Udarci su padali na obje strane i cijeli je kraj odzvanjao
od praska njihovih aka, ali to ne potraja dugo. Bog u liku Kirate i Aruna
uhvatie se u kotac. Onda se bog naljuti i udari Arunu svom svojom snagom.
Tada Aruna onemoa i onesvijesti se. Nije dugo potrajalo, a on doe k sebi, i sav
krvav usta sa zemlje i spopade ga ljuti jad. Tada u mislima pade niice pred
gospodom bogova, milostivim ivom, napravi njegovo oblije od gline i okiti ga
vijencem cvijea odavi mu potovanje, kad u taj as spazi taj vijenac na Kiratinoj
116

glavi i odmah mu laknu oko srca. Pade niice pred ivinim stopalima a bog bjee
vrlo zadovoljan njime. Vidio je daje Arunino tijelo iscrpljeno isposnitvom pa ga
oslovi glasom dubokim kao grmljavina: Phalguno, vrlo si mi udovoljio svojim
neusporedivim podvigom. Nema toga katriye koji ti je ravan u neustraivosti i
ustrajnosti. Tvoja snaga i neustraivost, bezgrjenie, gotovo su ravni mojima.
Tada silni bog, kojemu je znamenje bik, uze Arunu u zagrljaj i ree mu:
Sve sam ti oprostio! Sine Panduov, poklonit u ti svoje najbolje oruje zvano
Paupata.220 Ti e jedini moi rukovati njime, baciti ga a da ti se ono vrati! ak
ga ni Indra ne poznaje. To se oruje ne smije upotrijebiti bez valjana razloga jer,
baci li ga na slabijega protivnika, ono moe razoriti cijeli Svemir. U svima trima
svjetovima nema nikoga tko bi mu mogao odoljeti. Moe ga poslati na
neprijatelja milju, okom, rijeju i lukom.
Usredotoen i paljiv, Aruna tada prie ivi i ree: Poui me! I gospod
mu ree sve to je trebalo znati o tome oruju i sve tajne rukovanja njime. Otada
je to oruje stajalo na usluzi Aruni i ivi. U tome asu uzdrhta sva Zemlja sa
svojim planinama, umama, morima, selima i gradovima i zaue se tisue
bubnjeva i truba. Duhnue olujni vjetrovi i zrani vrtlozi, a bogovi i danave
ugledae to oruje kako stoji uz Arunu.
Poi sada u nebesa! ree mu trooko boanstvo, 221 a Aruna stajae
pred njim i gledae ga netremice odajui mu duno potovanje. Tada mu Gospod
svih nebeskih stanovnika vrati veliki luk Gandivu poguban za sve danave i pisae,
a potom nestade pred Aruninim oima rairenim od uda.
Silni pobjednik zlotvora stajae i dalje tu i udivljen govorae samome sebi:
Doista, ja sam vidio veliko boanstvo bogo va! Kakav li sam ja sretnik kada sam
svojim rukama mogao dodirnuti trookoga ivu, vlasnika Pinake, i vidjeti ga u
njegovu dobroiniteljskom obliju?
I dok je silni Kuntin sin tako razmiljao, dooe tu bogovi Varuna, Kubera i
slavni Indra sa svojom kraljicom te sva njihova mnogobrojna pratnja. Pojavi se i
prekrasni Yama, moni unititelj bia, osvijetlivi nebesa svojim sjajem, a za njim
su ili pitri, gospodari raanja.222
Yama mu ovako kaza: Aruno, pogledaj nas, zatitnike svjetova! Omoguit
emo ti da nas vidi svojim duhovnim oima jer ti to i zasluuje. U tvojemu
prethodnom ivotu bio si rii neizmjerna duha, znan kao veliki Nara. Po
Brahmanovoj zapovijesti roen si u svijetu ljudi i pobijedit e u boju najvrlijega
djeda Kurua, Bhimu koji je roen od Vasua. Tvoja je dunost da pobijedi silne
katriye koje vodi Bharadvain sin Drona. Sine Kuntin, poubijat e zemaljska
oblija nebesnika, danava i rakasa koji su se utjelovili na zemlji i oni e se
otputiti onamo kamo e ih odvesti zasluge njihovih djela, a tvoje e ime zauvijek
220

Usp. I, bilj. 77
tj. iva
222
v. II, bilj. 9
221

117

trajati na svijetu. Ti e uz Vinua olakati Zemlji teret. Primi od mene ovu

palicu223 kojom e poiniti velika djela.
Poslije Yame dooe i ostali nebesnici i svi mu davahu svoja nepobjediva
oruja strana poput gromova. Kada odoe zatitnici svjetova, Aruna uputi svoje
misli prema Indrinim kolima kojima upravljae Matali, Indrin koija, i ona
dooe presijecajui nebo i tutnjei poput golemih olujnih oblaina. Sva nebesa
sinue od njihova blijeska. Na tim kolima bilo je maeva i raznoga oruja za
bacanje, i topuzina strana oblika, i krilatih kopalja nebeskoga bljetavila, i
najsjajnijih munja i gromova, a i svjetlica vezanih o tokove koje su praskale u
vjetru i grmjele u vrtlozima kao gromonosni oblaci. Na tim kolima stajahu i
uasne nage golemih tjelesa i groznih eljusti, a bila je u njima i gomila kamena
bijela kao oblaci. Deset tisua konja zlataa, brzih poput vjetrova, vuklo je ta kola,
a ona su se snagom privida kretala takvom brzinom da ih je oko teko moglo
pratiti.
Dok je Aruna bio zaokupljen promatranjem kola, vozar Matali sie s njih,
pokloni se i kaza: Sretni akrin sine, Indra te eli vidjeti. Ne oklijevaj nego se
popni na kola koja ti je poslao!
Aruna mu na to odgovori: O Matali, popni se ti na ta kola koja se ne mogu
stei ni s tisuu rtava raasuya i avamedha. 224 Onaj tko nema isposnikih
zasluga ne moe ih ak ni vidjeti, a kamoli dodirnuti ih. Vonju u njima da i ne
spominjem! O blagoslovljeni, popni se najprije ti u kola, a kada se konji budu
umirili, popet u se i ja poput pravednika koji se penje na visoku stazu poasti.
Pope se akrin koija Matali pa umiri konje, a Aruna se vesela srca okupa
u Gangi i ponudi pitrima duni prinos vode. Potom Kuntin sin izgovori u sebi
svoje uobiajene molitve i, oprostivi se od planine, pope se blistav kao Sunce na
ta nebeska kola. Tako bistroumni kraljevi Kurua s radou u srcu odjezdi preko
neba na nenadmanim nebesnikim kolima.
Kada postadoe nevidljivi za smrtnike na zemlji, on spazi tisue kola
neobine ljepote. U tim predjelima nije bilo ni Sunca ni Mjeseca da daju svjetlo
ve su koije blistale same od sebe sjajem vrline i isposnikih zasluga. Ti sjajni
likovi koji se sa zemlje vide kao zvijezde nalik na svjetiljke, izgledaju tako mali
samo zbog svoje udaljenosti, a u stvarnosti su golemi. Aruna ih je gledao. Bilo ih
je tisue tisua. Svaka je zvijezda stajala na svojemu mjestu i sjala svojom
svjetlou. Matali mu onda ree: Sine Kuntin, to vidi sa zemlje kao zvijezde to
223

Yama je bog smrti i pravde, dharmaraa. Njegova je palica znak vlasti da sudi i kanjava.
rtve raasuya "kraljevsko posveenje", kakvo je slavio Yudhithira u Indraprasthi, i avamedba "rtva
konja" koja potvruje neospornu kraljevsku vlast na iroku podruju, kakvu e Yudhithira prinijeti nakon bitke
na Kuruketri, primjeri su najsveanijih kraljevskih rtava, dakle i "najzaslunijih". Usp. I, bilj. 48, II, bilj. 14.
Ovim se puranskim priama (moda kasnijim) o Kirati i (moda dijelom starijom) o Aruninu posjetu
Indrinu nebu prvo slavi iva, a drugo, uzdie Aruna uz Krinu u lik znatniji od drugih Pandava. Osim
mitskoga formalnog obrasca kojji pretpostavlja, postoje i slojevi naknadne brahmanske mitologizacije radnje u
Mahabharati, a ovo je jedan od njih. U nj se uklapa primjedba koja uzdie Arunino isposnitvo daleko iznad
rtava najstarijega brata Yudhithire.
224

118

su pravednici, svaki na svojemu mjestu. I tako prooe kroz nebeske predjele,

jedan za drugim, i ugledae najzad Indrin grad Amaravati.
Za to vrijeme mudrac je Brhadava tjeio Pandave priom o Nali koji
takoer bijae izgubio na kocki svoju kraljevinu pa ju je kasnije opet vratio. 225
Kada je Brhadava zavrio priu, on ree Yudhithiri: Kralju, sada u,
jednom zauvijek, odagnati tvoju bojazan da e izgubiti bude li te jo ikada netko
zvao na kocku. Silni junae, ja sam vrsni poznavalac takvih igara. Ti si mi mio i
zato u te, ako eli, nauiti svemu to pripada ovoj nauci. Yudhithira mu, sav
sretan, odgovori: Sveti ovjee, naravno da elim uiti od tebe! I tako mudrac
naui slavnoga Pandava sina vjetinama kockarskih igara.
Mudri sveenik Dhaumya obiavao je u umi drati uene propovijedi
Pandavama. Dok ih je jednom tako pouavao, doe im u pohode sveti Lomaa.
Poto su ga doekali ljubaznom dobrodolicom i srdanim pozdravima,
veleumnome mudracu bi jako milo pa stade kazivati Pandavama: O Kuntini
sinovi, putujui kroza sva tri svijeta imao sam priliku posjetiti Indrino kraljevstvo
i tamo vidjeti i samoga kralja nebesnika. Vidjeh i vaega brata, junakoga Arunu,
kako sjedi na prijestolju uz Indru. Gospodar mi nebesnika onda ree: Poi k
Panduovim sinovima! i tako dooh da vas na Arunin zahtjev izvijestim da je
dobio od Rudre ono oruje bez premca zvano Brahmairas, koje je i sam Rudra
stekao poslije velika trapljenja. Primio je sva Indrina oruja, a i ona koja
pripadaju bogovima. Vivavasuov sin itrasena 226 nauio ga je svirati, pjevati i
plesati, a isto tako i pojati Samavedu. 227 Aruna je sve nauio temeljito, kako to
njemu i dolikuje, a rekao mi je da ti prenesem i ovu poruku: Tvoj e ti se brat
vratiti, Yudhithiro, kada dobije oruje i izvri za nebesnike podvig koji oni sami
ne mogu uiniti. Rekao je: Neka moj brat Yudhithira stupa stazom vrline i
potenja.
I onda dodao: Lomao, ti zna kako se ovjek moe oistiti od grijeha i zato
porui Pandavama neka krenu na hodoae na svete vode i neka stjeu duhovne
zasluge.
Nato e Yudhithira: Ostao sam bez rijei od prevelike radosti! Tko je
sretniji od onoga kojega Indra spominje? O brahmani, neka ostanu ovdje svi oni
koji ne mogu podnositi glad i e, napore putovanja i surovost zime. Neka se svi
koji su me pratili zbog svoje odanosti vrate kralju Dhrtaratri, a ako im on ne
htjedne pruiti sredstva za ivot, neka se obrate kralju Panala. On e to uiniti
nama za ljubav.
I Pandave pooe na hodoae. Okupali su se u mnogim svetim vodama, a
onda im jednoga dana Lomaa ree: O Pandave, vidjeli ste mnoge planine, rijeke,
225
Tu je umetnut cio mali ep o Nali, jedna od najobljubljenijih pria iz Mahabharate, koju je i u nas preveo sa
sanskrta Tomo Mareti.
226
Vivavasu i itrasena su gandharve, dakle nebeski glazbenici (u. I, bilj. 41) i ratnici. itrasena je postao
Arunin prijatelj.
227
Vedski se tekstovi dijele na Rgvedu, Samavedu, Yuurvedu i Atharvedu. v. II, bilj. 42.

119

gradove i ume i mnogo predivnih svetinja. Svojim ste rukama dodirnuli svete
vode. Sada nas put vodi k nebeskoj planini Mandara 228 i zato budite paljivi i
pribrani. Stii ete do boravita nebesnika i boanskih mudraca kojih su zasluge
neizmjerne. Ovuda, kralju, tee mona i predivna rijeka Ganga kojoj je voda
svetinja a oboavaju je bezbrojni nebesnici i mudraci.
Tada Panduovi sinovi odae poast svetoj rijeci pa nastavie svoje putovanje
uz plemenitoga Lomau. Kada uoe u goru Gandhamadanu, 229 podie se silovit
vjetar i udari straan pljusak pomijean s ledom. Sklanjali su se pod drvee i po
peinama sve dok uasna olujina ne prestade. Kada opet krenue, nisu preli ni
dvije milje, a njena Draupadi, nenaviknuta na ovakve napore, najednom klonu.
Ve otprije izmuena tugom i nedaama, nesretna ker Panala poslije toga
ledenog pljuska izgubi svijest. Poloie je na jelenske koe da se odmara, a onda
se javi snanoruki Bhima: O bezgrjeni, nas e sve zajedno dalje nositi moni
Hidimbin sin Ghatotkaa koji moe jezditi nebom!
Yudhithira pristade na to, a Bhima stade misliti na svojega sina rakasu.
im je otac poeo misliti na njega, poboni se Ghatotkaa pojavio pred
brahmanima i Pandavama i sklopio ruke. Oni ga doekae s ljubavlju, a on oslovi
svojega stranog oca i ree: Pomislio si na mene i dooh odmah da ti ponudim
svoje usluge.
Bhima mu tada naredi: O nepobjedivi Hidimbin sine, ova je tvoja majka vrlo
umorna. Ti si jak i moe stii kamo god naumi. Uzmi je na svoja plea i poi s
nama, ali se nemoj odve udaljavati da se ona ne uznemiri. Na to e Ghatotkaa:
Sam mogu jednom rukom ponijeti i vas i Dhaumyu. Pa kakvo udo ako vas i sve
prenesemo ja i moji pomagai. I vas i brahmane, neporonie, podnijet e stotine
rakasa koji mogu letjeti nebom i uzeti na sebe bilo koji oblik.
I Ghatotkaa uze na svoja plea Draupadi, a ostali ponijee Pandave. Samo
je Lomaa jezdio nebom vlastitim silama nalik na drugo Sunce. Minue tako
preko mnogih zemalja, a onda ugledae Kailasu, prvu meu planinama, koja je u
sebi skrivala mnoga uda.
Tu provedoe est dana u oienjima ekajui da se pojavi Aruna.
Iznenada zapue vjetar sa sjeveroistoka i donese lopo nebeske ljepote, s tisuu
latica i blistav kao Sunce. Draupadi opazi draesani cvijet nezemaljskoga mirisa
kako, donesen vjetrom, lei na zemlji pa ga ushiena uze i kaza Bhimi: Vidi,
Bhimo, ovaj predivni nebeski cvijet udna mirisa. Odmah mi je prionuo za srce.
"Meni za ljubav nai ih jo, tako da ih mogu odnijeti u nae boravite u umi
Kamyaka.
228
Mandara je planina kojom su, prema mitu, bogovi kao prutom vrcali more da stvore med besmrtnosti. Ima
gora kod Bhagalpura koja se tako zove i smatra svetom, ali se pomilja i na to da se mit odnosio na dio Himalaye
istono od Merua u Garhwalu.
229
Gandhamadana je jo jedna sveta planina u blizini Merua u sredinjem podruju svijeta, po mitskoj
kozmografiji, u Ilavrti.

120

I Draupadi odnese cvijet da ga pokae Yudhithiri, a Bhima se zaputi da

ispuni elju svojoj voljenoj kraljici. On okrenu svoje lice vjetru i pouri onamo
odakle je cvijet doletio. Ne obazirui se na opasnosti, krio je sebi put preko
padina Gandhamadane usput se razraunavajui golim rukama s lavovima i
slonovima koji bi mu se nali na putu.
Tako naie i na gaj banana i tu spazi golema majmuna kako mu lei na putu.
Pokuao ga je uplaiti vikom, no majmun samo napola otvori oi, nasmijehnu se
pa ree: Bolestan sam i ba sam slatko spavao. Zato si me probudio? Ti si
razuman stvor i zato treba da pokae samilost prema svim stvorenjima. Ja
pripadam ivotinjama i ne znam to je vrlina, ali rekao bih da ne zna ni ti, a nisi
ni pitao koga mudrog. Ti si djetinjasta neznalica i zato unitava ivotinje, a one
su nia bia od ovjeka. Kai tko si i zato si doao u ove ume u kojima ne ive
ljudi? Ovuda se dalje ne moe, junae. Ovo je staza nebesnika a smrtnici njome
ne mogu proi! Ne idi dalje, to ti govorim za tvoje dobro!
Sasluavi rijei bistroumna majmuna, Bhlma mu odgovori:Tko si ti? Zato
si uzeo majmunsko oblije? Onaj koji te to pita katriya je, iz stalea do
brahmanskoga, iz plemena Kurua iz Mjeseeva loze 230 Rodila ga je Kunti, otac
mu je bog vjetrova, a zove se Bhimasena!
Majmun se na to osmijehnu pa odgovori: Kao to rekoh, ja sam samo
majmun, ali e stradati bude li ovuda silom htio proi.
Tvoji mi savjeti ne trebaju! odbrusi Bhimasena, Ustaj i mii mi se s
puta dok se nisam naljutio!
Majmun odgovori: Vrlo sam bolestan i nemam snage ustati. Ako ba
namjerava proi, onda me preskoi!
Nita lake od toga odvrati Bhima ali Svevinji duh koji nema
nikakvih svojstava ipak proima svako tijelo. Budui da znam za njega, ne mogu
te preskoiti, a da nije tako, preskoio bih ja tebe i ovu planinu ujedno, kao to je
Hanu-mant preskoio more.
Na to e majmun: Prvae meu ljudima, tko je taj Hanu-mant to je
preskoio more? Bhima mu odvrati: On je moj brat, savren u svemu i jak
tijelom i duom. On je slavni poglavica majmuna poznat iz Ramayane. Radi
Ramine kraljice jednim je skokom prevalio preko mora iroka stotinu vodana. Ja
sam mu ravan po snazi i junatvu. Mogao bih te kazniti! Zato ustaj i napravi mi
puta!
No, majmun e opet: Silni junae, imaj malo strpljenja! Budi tako dobar kao
to si jak i imaj milosti prema starome i nejakom. Godine su mi pritisnule plea i
230
Mjeseeva je loza, andravama, loza staroindijskih kraljeva slavljenih u epovima to izvode svoje
podrijetlo od Atrija i Some (Mjeseca). Iz nje su potekli Yadui ili Yadave, kojima pripada Krina i Purui, iz kojih
su proizali Kurui ili Kaurave i Pandave. Druga je slavna kraljevska loza suneva, suryavama, koja izvodi
podijetlo od Vivasvanta (Sunca), Manua i Ikva-kua. Iz nje su potekli kraljevski rodovi u Ayodhyi (Kosala) i u
Mithili (Videha). Prvome pripada Rama, junak Ramayane, a drugome njegova ena Sita.

121

nemam snage da se sam pomaknem. Saali se na mene i pomakni mi rep u stranu

i tako si napravi prolaz.
Stameni Bhima prie i dohvati majmunov rep i pomisli: Poslat u ovoga
majmuna u kojemu nema ni snage ni hrabrosti ravno u Yamino boravite! Ali
na svoje neopisivo zaprepatenje nije ga mogao niti pomaknuti premda je napeo
svu svoju snagu. Stisnu zube i zape koliko god je snage bilo u njemu tako da mu
umalo ne popucae sve tetive. Kolutao je oima dok ga je znoj oblijevao, ali
majmuna ne pomakne ni za pedalj. Onda Bhima posramljen obori glavu, pokloni
se, pa, sklopivi ruke, smjerno upita: Tko si ti? Jesi li siddha, boanstvo ili
gandhar-va? Pitam jer elim znati, dugoruki junae! Stavljam se pod tvoju zatitu.
Oprosti to sam ti zgrijeio!
Stvorenje mu tada odvrati: Sine Panduov, moni orunie, znaj da je i moj
otac bog vjetrova i da sam upravo ja Hanumant o kojemu si maloas priao. Kada
sam saznao daje Sita odvuena u boravite rakase Ravane, skoih preko mora
stotinu vodana i vlastitom snagom prijeoh to leglo morskih pasa. Spazio sam
ker kralja anake u Ravaninu dvoru i utjeih Raminu ljubljenu gospu, a onda
uegoh oganj u svekolikoj Lanki 231 s njezinim kulama, opkopima i vratnicama i
proslavih tamo svoje ime pa se vratih natrag. Onda Rama sagradi za svoju vojsku
most preko dubina i tako prijee prijeko, a za njim su ili bezbrojni majmuni.
Poto je pogubio kralja rakasa i njegovu brau i rodbinu, Rama na prijestolje
kraljevine Lanke postavi velmou rakasa, pobonoga i smjernog Vibhianu,
odanoga svojemu narodu. Tako je Rama oslobodio svoju vjernu suprugu vrativi
se s njome u prijestolnicu, a ja onda zatraih da mi ispuni elju pa rekoh
lopoookome: elim poivjeti, Ramo, onoliko koliko e slava tvojih podviga
trajati na zemlji! On mi ispuni elju. Odonda je vladao Jedanaest tisua godina,
a potom se uspeo na nebesko boravite. Otada se uvijek razveselim kada ujem
apsarasi i gandharve kako pjevaju o njegovim djelima.
Sine Kurua nastavi Hanumant, ovaj put nije za smrtnike! Znao sam da
tebe nitko ne moe zaustaviti pa zato dooh da ti preprijeim stazu kojom hode
samo besmrtnici.
Silnome Bhimi srce je zaigralo od radosti i on se s Ijubavlju pokloni
svojemu bratu Hanumanti, glavaru majmuna, pa ga ljubazno oslovi: Blago meni!
Nema veega sretnika od mene jer sam danas ugledao svojega starijeg brata!
Velika je milost koja mi je ukazana! elio bih, junae, vidjeti tvoje udesno
oblije u kojemu si preao preko mora. Lake u ti povjerovati bude li mi ispunio
elju.
Tada se moni majmun osmijehnu pa odvrati: To moje oblije teko da
moe vidjeti i ti i bilo tko drugi. Drukije su stajale stvari u onim vremenima, ali
toga sada vie nema. Jedno bijae ivjeti u razdoblju krta, drugo u razdoblju treta,
231

Lanka je grad gdje je stolovao moni kralj rakasa Ravana koji je bio oteo Situ, Raminu suprugu.

122

a neto sasvim ree u dobu dvapara.232 U ovome razdoblju sve se umanjilo i opalo
i sada vie nemam one moi kao nekada. I tlo i rijeke i biljke i stijene, pa i bogovi
i nebeski mudraci, primjereni su vremenu i stanju stvari koje proistjee iz
razliitih yuga.
Doista na to e Bhima nita ne odolijeva Vremenu. Opii mi te
razne yuge i obiaje i nain ivota u njihovo vrijeme!
O dijete odvrati Hanuman yuga koja se naziva krta razdoblje je u
kojemu postoji samo jedna i neprolazna vjeta. U toj najboljoj od Yuga, svatko je
vjernik bez mane i zato nema potrebe za djelima koja e potkrjepljivati vjeru.
Vrlina se ne izopauje i narod se ne kvari. Zato se to razdoblje naziva krta,
savreno. O dijete, u krtayugi ne bijae ni bogova ni demona, a ni gandharva,
yaka, naga ni raksaa. Ne bijae ni kupnje ni prodaje. Nisu postojale tri Vede, a
ne bijae ni rada, jer je bilo dovoljno i pomisliti na neto da bi se dobilo to to je
potrebno. Jedini trud bilo je odricanje od svijeta. Dok je trajala ta yuga, nije bilo
bolesti, a ni pomuenih osjetila, ni pakosti, oholosti i licemjerja. Ne bijae
nesuglasica, zlovolje, prijevare, straha, bijede, ljubomore i nazasitnosti, a
Svevinji brahman, to prvo utoite yogina, bilo je dostupno svakome. Narayana,
dua svih stvorenja, imao je bijelu put, a razliita svojstva brahmana, katriya,
vaiya i udra bijahu sama po sebi razumljiva i svatko je savjesno obavljao svoje
dunosti. Jedan Jedini Duh bijae meta svakoga zadubljenja, a postojala je i samo
jedna mantra: OM. Vladao je jedinstveni poredak i, premda razliiti, svi su
slijedili pouke jedne jedinstvene Vede. U vremenu koje se naziva Krtayuga vjera
se sastojala u prepoznavanju sebe kao brahmana.
Kada je nastupila Tretayuga, poee prireivati rtvovanja, a vrlina se
smanji za etvrtinu. Narayana, dua svih stvorenja, posta crven. Ljudi su cijenili
istinu i posveivali se vjeri i vjerskim obredima pa nastadoe mnogobrojne rtve i
zavjeti. U Tretayugi ljudi poee izmiljati naine kojima e se domoi onoga to
ele, a postizali su to obrednim inima i darovima. Nikada nisu odstupali od
vrline, a bijahu skloni isposnitvu i davanju poklona. etiri su se kaste pridravale
svojih dunosti i odravale bogosluja.
U Dvaparayugi vjera se smanji na polovicu, a Narayana posta ut. I Vede se
razdijelie na etiri dijela, pa su neki sauvali u sjeanju etiri Vede, neki tri, a
neki samo jednu, dok neki vie nisu znali ni za riije. Raspinjani strastima, ljudi
su se posveivali isposnitvu i dareljivosti. Budui da su se umne sposobnosti
podosta smanjile, uz Istinu ih ostade samo nekolicina, a kada narod odbaci od
sebe Istinu, postade rtva razliitih bolesti. Rodi se grijeh i razne prirodne nedae.
Ugroeni narod utekne se isposnikoj pokori, a neki prinoahu rtve ne bi li stekli
blagostanje na zemlji ili se domogli nebesa. Kada je dola Dvaparayuga, ljudi
postadoe nevjernici i iskvarie se.
232

v. I, bilj. 37.

123

 Sine Kuntin, u kaliyugi ostat e jo samo etvrtina vrline. Kada pone to,
eljezno razdoblje, Narayana e dobiti crnu boju, a Vede, nauka, vrlina i rtve
prestat e se potovati. Zavladat e svakojake poasti i boletine, klonulost i
srdba i pojavit e se svakakve nakaznosti, prirodne nedae, tjeskoba i strah od
oskudice. Kako se yuge smjenjuju, tako se vrlina smanjuje, a stvorenja se zbog
toga izopauju i njihova se narav kvari. ak i oni koji doive nekoliko yuga
podvrgnuti su tim promjenama. tovie, i vjerski obredi, ako se ine na prijelomu
dviju yuga, donose neopake plodove. Dugoruki imaoe, ja ti u cijelosti kazah ono
to si me pitao. Zato bi mudar ovjek hlepio da spozna i ono to mu je suvino?
Sada se vrati i neka te svako dobro prati.
Bhimasena e tada: Ja se neu vratiti dok ne ugledam tvoj prijanji lik.
Pokai mi se ako si mi imalo naklon.
Nasmije se na to Hanumant i najednom poe rasti tako da je ubrzo stajao
golem kao planina. Bhima je gledao boanski lik svojega starijeg brata i bijae
izvan sebe od radosti, a Hanumant mu onda ree: Bhimo, moj lik moe vidjeti
samo do ove veliine. Kada se naem pred neprijateljem, moj lik raste pomou
vlastite snage i moe narasti koliko me je volja.
Kada se opet smanjio i postao kao prije, on zagrli svojega mlaega brata a
od toga dodira u Bhiminu tijelu nestade umora i on posta jo jai nego to je bio.
Tada mu Hanumant kaza: Poi, junae, k svojemu konaitu, a kada bude u
nevolji, samo pomisli na mene. Kada na bojnom polju zarie poput lava, svoj u
glas pridruiti tvojemu da utjeramo u strah u srca i kosti tvojih dumana, a moj e
lik stajati na barjaku koije koja e nositi Arunu. Vama e pripasti pobjeda.
Rekavi to, Hanumat pokaza put Panduovu sinu i nestade.
Bhima poe putom koji mu je pokazao i brzo naie na jezero i u njemu vidje
zlatne lopoe pa se presretan vrati voljenoj Draupadi. 233
Onda Kuntin sin Yudhithira i njegova braa nastavie hoditi planinskim
putovima kojima su lutale razne zvijeri, a noivali su na obroncima obraslim
umom. etvrtoga dana dooe do planine po imenu veta 234 koja bjee poput
golemoga oblaka.
S nje su gledali i izlazak i zalazak Sunca i sve etiri strane svijeta okupane
sjajem razgonitelja tame.235 ekajui da se pojavi veliki ratnik Aruna, pjevali su
Vede i obavljali svoje svakidanje obrede.

233
Cijela epizoda o Bhimi i Hanumantu treba povezati radnju Mahabharate s radnjom Ramayane, epa koji je
ve morao biti glasovit u vrijeme kada je ova epizoda dodata Mahabharati. Poznatost radnje Ramayane obrazlae
se, meutim, time to se ona zbivala u prethodnoj yugi. Dva se junaka dvaju epova povezuju srodnou, odnosno
paralelizmom po kojemu su obojica sinovi boga vjetra, Vayua.
234
veta "Svijetla planina" jest, ini se, dio Himalaje istono od Tibeta.
235
tj. Sunca.

124

Aruna je proveo pet godina u gradu gospoda s tisuu oiju 236 i, poto je
dobio od njega sve nebesko oruje, on mu se pokloni i obie poasni krug oko
stortvenika237 pa se uz njegovo doputenje zaputi prema planini veta.
Pandave se prenue iz misli posveenih Aruni i srce im zaigra kada
ugledae Indrina kola sa zapregom koja je blistala poput munje. Sjajna kola
kojima upravljae Matali najednom obasjae nebo nalik na jezik bezdimna ognja
ili golema meteora koji okruuju oblaci. U kolima je sjedio Aruna okien
vijencima i nakitom neviene ljepote. Koija se zaustavi i Aruna sie na planinu
blistav i silan kao Indra.
Ne skidajui krunu s ela niti vijence s vrata, on najprije prie svetome
mudracu Dhaumyi i klekne pred njega dotaknuvi mu stopala, a zatim to isto
uini pred Yudhithirom. Zatim se pokloni Bhimi, a Nakula i Sahadeva pozdravie
njega. Napokon je priao i Draupadi i pozdravio je njenim i bodrim rijeima, a
onda se ponizno vrati pred svojega brata Yudhithiru. Indrin vozar Matali odveze
nebeska kola, a Aruna onda prosu pred voljenu Draupadi mnogo najljepih
dragulja i najfinijega nakita koji je blistao kao sunce. To je bio Indrin dar.
Taj dan provedoe Pandave sluajui Aruninu pripovijest o svemu to mu
se dogodilo u nebesima i kako je stekao nebesko oruje i njime na zahtjev Indre
za dobro bogova pobijedio demone Nivatakavae i svojim eljeznim strijelama
oborio na zemlju njihov moni nezemaljski grad.238
Kada osvanu idue jutro, Yudhithira pravedeni i njegova braa ustadoe i
obavie svoje jutarnje obrede, a onda Yudhi thira upita Arunu: Sine Kuntin,
pokai mi oruje kojim si pobijedio dahave.
U taj tren pojavi se pred njima Narada kojega bijahu poslali nebesnici.
Mudrac odmah opomenu Arunu: Nemoj se koristiti, Aruno, nebeskim orujem
da bi ga samo pokazivao! Njega ne smije uzalud upotrebljavati. Ono se smije
upotrijebiti samo u krajnjoj nudi. Veliko se zlo moe dogoditi ako postupi
protivno tome! Yudhithiro, gledat e to orue onda kada Aruna bude njime u
boju satirao vae naprijatelje!
Potom nesta Narada i nebesnici, a Pandave ostadoe u toj umi da
zadovoljno provode svoje dane u Draupadinu drutvu. Sada kada je i Aruna bio s
njima, etiri im godine prooe kao jedna jedina no. Tako se navri est i etiri
godine, zajedno deseta godina njihova pustinjakog ivota.
Jednoga dana sjede siloviti sin boga Vjetra pred kralja, a za njim posjedae i
Aruna i junaki blizanci. Onda Bhima oslovi Yudhithiru ljubazno i ozbiljno:
ivjeli smo, kralju, u umi a nismo pobili Duryodhanu i njegove pristae samo da
bi se ispunila tvoja rije i uveale se tvoje zasluge. Pravedni kralju, u ovim se
236

pridjevak Indre
v. I, bilj. 92
238
Zasluga junaka za bogove u borbi sa zlodusima i sl. i nagrada koju za to dobiva stalne su teme
staroindijske mitologije, pa se esto slabo obrazlau.
237

125

predjelima osjeamo kao u nebesima i, nastavimo li i dalje u njima obitavati,

zaboravit emo svoje jade. Zato je vrijeme da sie na zemlju.
I tako gospodar Kurua krene na put sa svojom mlaom braom i
brahmanima, a Ghatotkaa i njegovi pratioci noahu ih preko planinskih urvina.
Slavni mudrac Lomaa jo ih jednom poui kao to bi otac pouio svoje sinove pa
se vesela srca vrati u sveto boravite nebeskih stanovnika.
Napokon dospjee pred prijestolnicu Subahua, kralja Kirata ili Kulinda, a
ovaj im, obradovan, izae u susret. Tamo zatekoe sve svoje vozare s Viokom na
elu, svojega posluitelja Indrasenu, domoupravitelje i kuhinjsku poslugu. Tada
otpustie Ghatotkau i njegove pomagae, a uzee svoja kola i poslugu pa se
zaputie prema velikoj planini u blizini rijeke Yamune.
Jednoga dana Bhima u planinskim peinama nabasa na zmiju divovske
snage koju je morila glad pa stoga bjee nalik na samu smrt. I tu zapade u nevolju.
Bjesomuno se otimao iz njezina zagrijala, no sve bjee uzalud.
Kuntin sin Yudhithira u taj as poe primjeivati zla predskazanja. Desna
mu se ruka trzala, a grudi i lijevu nogu spopadoe grevi. Iza njega kriali su
gavranovi: Idi! Idi! Na to monoruki kralj poe za Bhimom povevi sa sobom
sveenika Dhaumyu, a Arunu ostavi da uva Draupadi.
Nae svojega ljubljenog brata omotana kolutima divovskoga zmijina tijela
pa upita: Sine Kuntin, kako si se naao u ovoj nevolji.
Bhimasena mu odvrati: Preasni brate, ovo golemo stvorenje uhvatilo me da
mu budem hrana. To je kraljevski mudrac Nahua koji ivi u zmijskome tijelu.
Tada ree Yudhithira: O dugovjeka, pusti mojega sranog brata, a mi emo ti dati
neku drugu hranu koja e utoliti tvoju glad! Zmija mu odvrati: Uzeh sebi za
objed ovoga kraljevskog sina koji mi je sam doao pred eljusti. Ti poi svojim
putom jer, ako ostane, bit e moj sutranji ruak.
Yudhithira e opet: Zmijo, to eli saznati ili dobiti da bi te udobrovoljio i
koju da ti drugu hranu nabavim da bi pustila mojega brata?
Zmija odgovori: Besporonie, ja sam bio tvoj praotac, Ayusov sin, peti
nasljednik mjeseeve loze,239 slavni kralj po imenu Nahua. rtvama i
isposnitvom, prouavanjem Veda, samoobuzdanou i neustraivou bijah
osvojio sva tri svijeta. A kada sam se domogao takva gospodstva, postadoh bahat i
ohol. Tisuu brahmana nosilo je moju stolicu, a ja sam ih, opijen svevlaem,
vrijeao. Zemaljski gospodaru, mudrac Agastva prokleo me da postanem ovo to
sam sada. Ni do dana dananjega nije me napustilo sjeanje na moj prijanji ivot.
Niti ja elim kakvu drugu hranu, niti u pustiti tvojega mlaeg brata. Pustit u ga
samo ako danas odgovori na moja pitanja.
Pitaj, zmijo, to te volja! nato e Yudhithira. Samo ako mogu,
odgovorit u na svako pitanje ne bih li te zadovoljio.
239
U mjeseevoj lozi po epsko-puranskoj je predaji Somu naslijedio Budha, Budhu Pururavas, ovoga Ayu(s),
a njega Nahua, otac Yayatija iji su sinovi bili Puru, Yadu, Druhyu, Turvau i Anu, a to su poznata imena
vedskih plemena, v. III, bilj. 31.

126

 Zmija onda ree: Po tvojemu govoru sudim da si vrlo otrouman. Reci mi

tko su brahmani i to o njima treba znati?
Nato Yudhithira stade besjediti: Prvae meu zmijama, mudri ljudi kau
da je brahman onaj u kojemu su istina, milosre, pomirljivost, uzorno vladanje,
dobrostivost, samilost i savjesnost u obredima koji su dunost njegova stalea.
Treba znati, zmijo, da je upravo takvo i Svevinje brahman i da u njemu nema ni
sree ni alosti, a bia koja ga se domognu nisu vie robovi patnje. to ti misli o
tome?
Zmija mu odvrati: Sve se to moe nai i u udre. A nema nijednoga mjesta
bez radosti i patnje.
A Yudhithira e na to: Svojstva to ih ima udra ne mogu se nai u
brahmanu i obrnuto. Ali udra nije udra samo zato to se kao takav rodio, niti se
brahmanom postaje po roenju. Mudri ljudi rekoe da je brahman onaj u kome se
nalaze Brahmanove vrline, a udra onaj koji tih vrlina nema, makar i bio po
porijeklu brahman. Kae, zmijo, da nema niega u emu nema i patnje i radosti,
kao to u sredini izmeu topline i hladnoe nema ni topline ni hladnoe, zato ne
bi postojalo neto u emu ovoga obojega, patnje ni radosti, ne bi bilo?
Zmija ga tada zapita: Ako ti prepoznaje, kralju, brahmana po njegovim
svojstvima, onda je besmisleno odjeljivati stalee sve dok se ne pokae tko je
kakav.
Veleumna i silna zmijo na to e Yudhithira teko je u ljudskome
drutvu odrediti tko kamo pripada jer su se stalei mijeali. Tako ja mislim.
ovjek koji nosi u sebi obiljeja svih stalea zainje potomstvo sa enom koja je
ista kao on. Ljudima su zajedniki: roenje, govor, spolno openje i smrt. I
mudraci poinju rtveni obred rijeima: "Kojega god da smo stalea, mi slavimo
ovu rtvu! " Zato kau da karakter odluuje. Novoroeni se ovjek rauna u udre
sve dok ne bude upuen u Vede. I Manu 240 je objavio da su mijeane kaste bolje
od neizmjeanih ako se nakon obreda oienja pokae da onoga koji im bijae
podvrgnut ne rese vrline dobra ponaanja. Ja mislim da je brahman svatko tko se
dri pravila ispravna ponaanja.
Zmija mu onda ree: Ti, Yudhithiro, doista zna sve to treba znati. Poslije
tvoje besjede ne smijem pojesti tvojega brata. Na to Yudhithira upita zmiju:
Velika je tvoja uenost i zato mi reci to ovjek mora initi da bi se domogao
spasenja?
Bharato na to e zmija vjerujem da onaj tko dijeli milostinju
potrebnima, tko govori ljubazno, dri se istine i tko se suzdrava od pozljeivanja
drugih bia, dospijeva u nebesa. Nekiput je jedna od tih vrlina vrednija hvale, a
nekiput druga, to sve ovisi i o djelotvornosti svake posebno.
240
Manu "ovjek", sin Vivasavantov, praotac je ovjeanstva. Po proirenome puranskome mitu 14 Manua,
od kojih je Vaivasvata sedmi, praoci su ljudi u 14 manvantara, svjetskih "manuskih razdoblja", koja ine jedan
Brahmanov dan ili kalpu (v. I, bilj. 8). Prvome od njih, Manuu Svayam-bhuvi pripisuje se slavna dharaastra (v.
I, bilj. 18) koja opisuje dharmu obiaje, dunosti i vrline svih stalea hinduskoga drutva.

127

Yudhithira opet upita: Reci mi, zmijo, kako da se razumije uzlaenje

bestjelesnoga bia na nebo, kako se ono koristi osjetilima i uiva neizbrisive
plodove svojih djela?
Zmija mu odgovori: ovjek svojim djelovanjem uzrokuje u koje e od triju
stanja ljudskoga postojanja dospjeti: u ivot ne nebesima, u zemaljski ivot u
ljudskome liku ili pak u tijela niih ivotinja. Tko nije lijen, nikoga ne vrijea, tko
je milosrdan i obdaren ostalim vrlinama, dospijeva na nebesa kada napusti svijet
ljudi. ine li suprotno, ljudi se ponovno raaju ili kao ljudi ili kao nie ivotinje.
Sine moj, reeno je i da oni koji se preputaju gnjevu i grijehu, pohlepi i pakosti,
padaju sa svojega ljudskoga poloaja i raaju se kao nie ivotinje. Ali i
ivotinjama je odreeno da se mogu raati kao ljudi pa ak i domoi se
nebesnikoga poloaja.
A Yudhithira opet upita: Reci mi i pojasni kako taj duh, razdvojen od tijela,
spoznaje zvuk, dodir, oblik, miris i okus?
Zmija odgovori: Dugovjenie, ima neto to se naziva atman, dua. Ona
nalazi sklonite u tijelu i u skladu s tim oituje se preko osjetila. Tako biva svjesna
onoga to raspoznaje osjetilima. Osjetila, um i razum pomau dui da opaa i oni
se nazivaju karane. Izaavi iz svojega okruja, dua pomou uma djeluje preko
osjetila koja su prijemnici svih opaanja te razaznaje opaanja jedno za drugim. U
ivih stvorenja um je uzrok svih opaanja i zato se istodobno moe opaati samo
jedna stvar. Ta se dua nalazi u prostoru izmeu obrva i alje vii i nii um prema
predmetima opaanja.
Yudhithira e opet: Koja je razlika izmeu uma i razuma? To moraju znati
svi koji spoznavaju duu.
Zmija odgovori: Obmanuta dua postaje podlona razumu. Premda se zna da
je razum potinjen dui, on poinje njome upravljati. Razum trpi djelovanje
osjetila, a um je djelatan. To je, sine, razlika meu njima.
Potom zmija nastavi: Uspjeh zavrti pamet ak i mudrima i hrabrima. U
mojemu pogledu bijahu takve ari da sam oduzimao snagu svakome koga bih
pogledao. Jednom je mudrac Agastya bio u zaprezi koja je vukla moju koiju i ja
ga dodirnuh nogom, a on me prokle: Propast neka te snae da postane zmijurina!
Nestade moje slave i, dok sam strmoglavce padao sa svojih prekrasnih kola,
vidjeh kako se pro-meem u zmiju! Preklinjao sam asnoga brahmana da me
razrijei kletve, a on mi milostivo kaza: Kada tvoj uasni grijeh oholosti bude
izbrisan, vrli e te kralj Yudhithira izbaviti ovoga prokletstva. Bijah zapanjen
moima njegove nepokolebljive trapnje i zato sam te pitao o svojstvima
Svevinjega brahmana i brahmana. Neka tvojega brata Bhimu prati dobra srea, a
ti mi ostaj zdravo i veselo! Ja sada moram natrag na nebo.

128

Slavni bogougodnik Yudhithira vrati se tako s Bhimom i sveenikom u

svoje boravite.241
Vaiampayana kazivae dalje: Na tome mjestu zateknu ih i vrijeme kia,
doba s kojim prestaju vruine i kojim se naslauju sva iva stvorenja. Tada tamni
oblaci prekriju sve etiri strane neba pa danju i nou kii uz grmljavinu. Te stotine
i tisue oblaka u kino doba nalik su na goleme hramove. Sa zemljina lica nestaje
Suneva bljetavila koje ustupa mjesto istoj svjetlosti munja. Svakome postane
ugodno na zemlji koja obraste travom i radost obuzme muice i gmizavce. Zemlju
obuzme spokojstvo dok je kie umivaju a poplava prekrije sve njezine neravnine.
Nestanu rijeke, drvee i breuljci. Dok kia lije po njima, divlji veprovi, jelenovi i
svakojake ptice podiu svoj glas koji odjekuje umskim klancima. I tako, dok su
Pandave hodili pustoima i pjeskovitim dubodolinama, proe i doba kia.
Nastupi jesen s jatima gusaka i dralova. To je doba radosti kada se umske
doline prepune travom i rijene se vode razbistre, a nebesa i zvijezde jasno
zablistaju. Pandave se radovahu blagotvornoj jeseni i bezbrojnim pticama i
ivotinjama. Noi su bile hladovite i bez praine, a nebo ureeno oblacima i
mirijadama zvijezda i planeta sa sjajnim Mjesecem meu njima. No pune Lune
jesenjskog mjeseca kartike,242 najsvetiju no, Pandave provedoe na obali rijeke
Sarasvati243 i ubrzo potom stupie u umu Kamyaka. Tamo doe i veleumni Krna
u elji da vidi najestitije batinike Kurua. Pojavi se i svetac Markandeya ije
vlasi bijahu pobijeljele od silna isposnitva. Imao je ve za sobom mnoga
tisuljea ivota. Na njemu ne bjee tragova starosti jer je besmrtan i krase ga
mnoge vrline i plemenita dua a po licu mu se ne bi moglo rei da je stariji od
etvrt stoljea. Kada je meu njih doao svetac koji je ve gledao mnoge tisue
godina kako prolaze, ustadoe pred njim svi brahmani, a i svi ostali i ukazae mu
dune poasti.
Poslije ceremonije dobrodolice Yudhithira primijeti da veliki svetac rado
razgovara pa ga upita: Ti si starostavan i poznaje djela bogova i demona, a i
slavnih svetaca i okrunjenih glava. Vidim da je mene srea odbacila, a
Dhrtaratrovii ive sa zlom, a ipak napreduju u svakome pogledu pa se u meni
zae misao da je ovjek taj koji ini dobro ili zlo i ubire plodove svojih djela, te
ne znam kako je Bog djelatan u tome. Kako ovjeka prate plodovi njegovih djela?
Markandeya mu stade besjediti: Tebi je znano sve to treba znati, no ti me
pita iz pristojnosti. Evo mojega odgovora: Gospod roenih stvorova najprije je
241
Epizoda o Nahui, adhyaya 175-178, jednostavan je primjer pounoga umetka u priu kakvima
Mahabharata obiluje, osobito na mjestima gdje radnja miruje, a vrijeme protjee. Oni lie na pitalice i razgovore
brahmana kakvima su prikraivali vrijeme i otrili um, npr. u stankama obreda. Motiv pitalice udovita dobro je
poznat iz prie o Oidipodu i sphyngi.
242
v. II, bilj. 25
243
Sveta rijeka izmeu Panjaba "Petorjeje" i Doaba "Dvorjeja" Gange i Yamune. Petorjeje s rijekama
Dradvati i Sarasvati ini gdjekada u Vedama "sedmorjeje". Moda su zbog esta vrenja obreda na obalama
Sarasvati "Sokovite" boginju rijeke pjesnici-sveenici stali zazivati i kao boginju rjeitosti, mudrosti i
nadahnua, poistovjetivi je s Vai "Rijeju".

129

rodio sebe samoga, a onda je za sva utjelovljena bia stvorio tijela koja bijahu
ista, bez mrlje i podatna svakome utjecaju vrline. Prapoetni ovjek bijae odan
hvalevrijednim ciljevima ivota, bijae istinozborac, neokaljan i podoban
bogovima pa su mu se sve elje ispunjavale. Svi su bili poput bogova i mogli su
se uspeti i na nebesa ako bi im to priinjavalo radost. Njihov ivot, kao i smrt, bili
su preputeni njima samima i malo je bilo onoga to su morali pretrpjeti. Zlobe
nije bilo nigdje jer im je u srca bio usaen zakon pravednosti i mo vladanja
sobom. ivjeli su po vie tisuljea i raali na tisue sinova.
No doe vrijeme kada su mogli jo samo hoditi po zemlji i kada prevlada
gnjev i grijeh. Poee se odravati na ivotu pomou lai i prijevare i njima
ovlada gramzivost i nerazumnost. Svojim iskrivljenim stazama i bezbonim
djelima stizali su takvi opaki ljudi u pakao i tamo se pekli i svakiput se oni iznova
peku i opet iznova tavore svoje jadno postojanje na ovome prekrasnome svijetu.
elje im se ne ispunjavaju, svoje ciljeve ne postiu i zalud im je sve njihovo
znanje. Osjetila im otupe i stalno su zbog neega zabrinuti. Oni su uzrok patnjama
drugih ljudi. Odlikuju se zlim djelima i raaju se meu prostacima. Zlo ih
obuzima i bolesti napadaju, a vjeito strahuju od drugih. Postaju kratkovjeki i
skloni grijehu i ubiru plodove svojih nedjela. A zbog pohlepe postaju i bezbonici.
Sine Kuntin, netko je sretan na ovome svijetu, ali nije i na onome, netko je sretan
na onome, ali nije i na ovome. Neki zaslue sreu i na ovome i na onome svijetu,
a neki je opet nemaju ni na ovome ni na onome svijetu. Oni koji imaju nebrojeno
blago svakoga se dana mogu vidjeti kako blistaju nakieni. Oni su naklonjeni
tjelesnim radostima i uivaju u ovome svijetu, ali ne i na onome. No oni koji se
posvete duhovnim vjebama, prouavanju Veda i isposnitvu te rtvuju jedrinu
svojih tijela obavljanju svojih dunosti i potinjavaju svoje strasti, oni koji ne
pozljeuju iva stvorenja, domognu se sree u buduem, ali ne i u ovome ivotu.
Oni koji ive pobono i u vrlini i stjeu blago, a onda se oene i odravaju rtvene
obrede, oni su sretni i na ovome i na onome svijetu. One lude koje niti stjeu
znanje niti blago isposnitva i milosra, a ne uivaju u ovozemaljskim
zadovoljstvima niti produuju svoju vrstu, takvi nemaju sree ni na ovome ni na
onome svijetu.
Yudhithira opet ponizno upita slavnoga Markandeyu: Veliki mudrae,
gledao si nebrojena razdoblja kako prolaze i nitko drugi na svijetu nije poivio
toliko dugo. udim da ujem od tebe o uzrocima dogaaja.
Markandeya mu odgovori: Da, govorit u ti o tome poto se prije toga
poklonim pred samostojnim, prapoetnim muem koji je vjean, napropadljiv i
nepojmljiv te koji i ima i nema svojstava. Tigre meu ljudima, ovaj anarddana u
utim haljinama veliki je pokreta i tvorac svega, dua i uobliitelj i gospodar nad
svime. Njegovo znanje vee je od znanja svih bogova zajedno.
Izvrsnie meu ljudima, poto svijet bude razoren, sve se te prekrasne
tvorevine opet vraaju u ivot. Kae se da Krtayuga traje etiri tisue godina, a
130

njezin osvit i veer traju po etiri stotine godina. Tretayuga traje tri tisue godina,
a njezino jutro i veer po tri stotine. Dvaparayuga traje dvije tisue godina a
njezino jutro i veer traju po dvjesta godina. Idua yuga naziva se kali i reeno je
da traje tisuu godina, a njeno jutro i veer traju po stotinu godina. Cijeli taj krug
traje dvanaest tisua godina. Tisuu takvih krugova ine jedan Brahmanov dan. 244
Kada se cio svemir povue i sakrije u svojega tvorca, svoj dom, nestajanje svih
bia i stvari ueni nazivaju sveopim rasulom.
Prvae Bharata, pri kraju zadnjega spomenutoga razdoblja, kada vie ne
ostaje mnogo da se zavri krug, brahmani se bave poslovima udra, a udre zgru
blago. Katriye se bave duhovnim podvizima, a brahmani zanemaruju Vede i
rtve, svoje palice i jelenske koe a apetit im postaje neizbirljiv. U to vrijeme
sinovi brahmana zaboravljaju na molitve i razmiljanja i time se poinju baviti
udre. ini se da je svijet postao naopak, a to su sjenke koje nagovjetavaju
sveopu propast. Gospodaru ljudi, mnogi kraljevi Mleha 245 tada staju vladati
svijetom. Ti grjeni vladari skloni laljivu govoru vladaju svojim podanicima po
zakonima koji su lani. I Andhre, ake, Pulinde, Yavane, Kamboe i Abhire 246
postaju junaci i ovladavaju zemljom. Tako izgleda, Bharato, predveerje kaliyuge.
Ljudi postaju kratkovjeki, nejaki i plaljivi, malih moi i krljavih tijela a njihove
rijei rijetko zbore istinu. udre oslovljavaju brahmane "hej, ti! ", a brahmani
udre "potovani gospodine!"
U to vrijeme, kralju, majke raaju mnogobrojnu djecu, ali su ona
krljava, neodgojena i loeg dranja. A one se koriste svojim ustima kao
spolovilom. U ta vremena glad pustoi ljudske naseobine, a putovi vrve enama
na zlu glasu. ene su neprijatelji svojim gospodarima i u njima vie nema ni
trunke skromnosti. Kada doe to vrijeme, krave daju malo mlijeka, a drvee
pritiu jata gavranova i na njima ima malo cvijeta i ploda. Stale ponovno
roenih ukaljan je ubojstvima brahmana i prima poklone od vladara kojima je la
na usnama. Opsjednuti zaviu i neznanjem, oni stavljaju na sebe vanjske
znakove vjere i odlaze skupljati milostinju ugroavajui time cijeli zemaljski
narod. U strahu od tereta daa obiteljski ljudi postaju varalice, a neoeljani
brahmani pod krinkom isposnika zgru gomile blaga trgovinom. U takvim
vremenima, kralju, ljudi vode naopak ivot i odaju se opojnim piima, a spremni
su okaljati i lonicu svojega uitelja. Njihove su elje samo od ovoga svijeta i
grabe se za uicima mesa i krvi. Zemaljski velmoe koje vodi vrlina nisu u takvim
vremenima duga vijeka i na zemlji se doista teko moe nai vrlina. Trgovci i
prodavai podlaci su koji prodaju svoju robu po lanim mjerama, i to u golemim
koliinama, a oni koji ljube vrlinu ne mogu uspjeti dok grjenici ive u
blagostanju. Oni koji tee k vrlini ive kratko i u bijedi, a grjenici su dugovjeki i
okruuje ih obilje. Kada doe to vrijeme, ljudi ine grijehe ak i na javnim
244

O yugama i kalpama v. I, bilj. 8; I, bilj. 37 i III, bilj. 41

v. II, bilj. 28
246
Imena raznih naroda ili etnikih zajednica. ake su izvorno Skiti, a Yavane Jonjani, tj. Grci.
245

131

mjestima, usred gradova i gradia, a ostvarenju svojih elja uvijek tee na

pogrean nain. Kada se domognu i neznatna djelia sree, opije ih oholost
bogataa. Mnogi se u tim vremenima usude pljakati blago koje im je dano na
povjerenje i kau: Nita mi nije povjereno! Djevojice od sedam ili osam
godina ostaju bremenite, a djeaci od deset ili jedanaest postaju oevi, a ve sa
esnaest onemoaju i venu i brzo im dolazi kraj. Kada ljudi postanu kratkovjeki,
mnogi mladi djeluje kao da je ovjek u zrelim godinama i sva mlaarija djeluje
ostarjela. ene se predaju raspusnu ivotu i loim navikama pa ostavljaju i
najbolje mueve uputajui se u odnose sa slugama, pa ak i sa ivotinjama. ak i
ene najglasovitijih junaka trae drugoga pored ivih mueva.
Zemaljski gospodaru, zbog slabe ivotne sile na tisue ljudi tada poinje
umirati od gladi. A tada se, gospodine, pojavi na nebu sedam sjajnih sunaca i
popiju sve Zemljine vode, rijeke i mora. Sve to je od drveta i trave, pa i ono stoje
vlano, osui se, sagori i pretvori u pepeo. Tada se, Bharato, stane iriti oganj
zvan razoritelj a vjetar ga goni preko zemlje koju je sedam sunaca ve sprilo u
pepeo. Prodrijevi kroza zemlju, ta se vatra pojavi i u donjim predjelima i srca se
bogova ispune uasom. Oganj za tren oka proguta i podzemlje i sve na povrini
zemlje i sav ovaj iroki svijet koji se prostire na stotine i tisue vodana. Potom
oganj, gospod svih stvorenja, proguta i svekolik svemir sa svim bogovima,
asurama, gandharvama, yakama, zmijama i rakasama, a u nebesa se dignu
goleme gomile oblaka nalik na krda slonova, iskiena vijencima munja. To je
nezaboravan prizor. Neki su oblaci boje plavoga lopoa, neki boje vodenoga
ljiljana, neki su kao lopoeva vlakna, a neki opet kao gavranovo jaje. Neki su
oblaci uskovitlani, a neki grimizno crveni. Strahotni su, gospodaru, oblaci koji se
tada gomilaju i jezovito tutnje ovjenani munjama. Te goleme mase vodene pare
ubrzo prekriju cijelo nebo i onda se, kralju, staju iz njih izlijevati vode koje
potope cijelu zemlju i sve planine, provalije i ume i po zapovijesti Svevinjega
ugase onaj zlokobni i uasni oganj. Po njegovoj volji ti pljuskovi zalijevaju
Zemlju dvanaest godina a onda, Bharato, more preplavi kopna, planine se
razdrobe na komade a Zemlja potone pred nadolazeom plimom.
Onda se oblaci, pokrenuti silinom vjetra, ponu razilaziti i nestanu. Tada
Prauzrok svega, samostojni Gospod koji obitava na lopou, popije te strahotne
vjetrove i zaspi.247
A kada svijet postane neprekidno vodeno prostranstvo i kada propadnu i
pokretna i nepokretna stvorenja i kada vie ne bude ni bogova ni asura ni yaka ni
rakasa, kada vie ne bude ni ovjeka, a nestanu i ivotinje i drvee, kada vie ni
samo nebo ne postoji, jedini ja, zemaljski gospodaru, lutam uasnut i tuan. Srce
mi se ispuni jadom dok bludim nad ovim stranim vodama ne videi nijednoga
stvora i nemajui poinka ni odmora. Tako se jednom lutajui kroz takav potop
umorih, ali ne bijae mjesta na kojemu bih mogao poinuti. Nakon nekoga
247

Tako poinje no ili san Brahmana.

132

vremena ugledah na tome vodenom prostranstvu pregolemo drvo banyana 248 koje
se nadaleko razastiralo. A na debeloj banyanovoj grani opazih koljku i na njoj
nebesku postelju, a na postelji djeaka s licem ljupkim poput lopoa ili punoga
mjeseca i s oima krupnim kao lopoeve latice u punome cvatu. Premda sam znao
i prolost i budunost, to ne mogoh dotada spoznati ni u najdubljem razmiljanju.
Tada blistavi lopoooki djeak na kojemu bjee znamenje rivatsa 249 ree
milim glasom: Gospodine, znam da si klonuo i da ti treba poinka. Markandeyo
od roda Bhrgua, ovdje moe otpoinuti koliko te volja. Ovo je utoite koje sam
tebi namijenio. Ti si mi vrlo drag, zato ui u moje tijelo! Te djeakove rijei
ispunie me posvemanjim prezirom prema mojemu dugomu ivotu i mojoj
muevnosti. U taj as djeak nenadano otvori usta i, valjda mi sudbina bjee
takva, ja se naoh u njegovim ustima nemoan da se pomaknem. Uao sam,
kralju, u djeakovu utrobu i tamo ugledah Zemlju prepunu gradova i kraljevina.
Lutajui njegovom nutrinom, vidjeh i Gangu, a uz nju i sve ostale rijeke i more
koje je dom morskim psima, riznica biserja i velianstveno utoite voda. Vidjeh
unutra nebo, sjajni Mjesec i arko Sunce, gledah Zemlju iskienu gajevima i
umama. Vidjeh tamo i brahmane kako obavljaju svoje obrede, i katriye kako se
brinu o dobrobiti svih stalea, i vaiye kako se bave ratarstvom, i udre kako
predano slue dvaput roene. ivio sam, gospodine, u njegovu tijelu mnogo
stoljea odravajui ivot voem i korijenjem i hodei uzdu i poprijeko svijetom
koji bijae u njemu, a ne mogoh nikako naii na granice njegova tijela i ne mogah
izmjeriti ma koliko se trudio i naprezao svoj um. Onda milju i djelom potraih
zatitu toga dareljivoga vrhovnoga boanstva i iskazah svoje divljenje njegovoj
svemoi, a kada to uinih, Plemeniti me dakom vjetra vrati natrag kroza svoja
usta. Blistavi djeak u utim haljinama i sa znamenjem rivatse zadovoljno mi se
obrati: Markandeyo, ponajbolji od svih mudraca, neko si vrijeme obitavao u
mojemu tijelu i mora da si umoran. Ipak u ti govoriti.
I istoga trena im on to kaza, ja kao da dobih nove oi i onda razumjeh da
sam osloboen od svih opsjena ovoga svijeta. Poklonih se pred njim i sklopljenih
mu se ruku obratih: elja mi je da spoznam tebe, o boanske bie, i da
razumijem tvoje udesne privide. Potie me elja za znanjem, a to za brahmana
nije sramota. elim to saznati od tebe.
Boanstvo na to prozbori: O brahmane, ja sam vode nazvao naras.
Budui da su vode uvijek moj put, nayana, ja se zovem Narayana. 250 Ja sam
Narayana, izvorite svega, vjeni i nepromjenljivi. Ja sam stvoritelj svih stvari i
njihov unititelj. Ja sam svi bogovi i svaki posebno. Ja sam Oganj zvan razoritelj i
Vjetar s istim imenom i Sunce koje to ime nosi i plamen koji tako nazivaju.
248

v. III, bilj. 1
rivatsa je znamenje na grudima Vinua ili Krine u obliku kovrice, a ime mu znai "tele ili mladune
Ljepote, Sjaja ili boginje ri".
250
Prilino nesigurna etimologija. Najlake bi bilo izvoditi ime Narayane iz imena Nare "ovjeka, Mua" s
kojim se zdruuje, pa bi znailo "Potomak ili Sin ovjeji", v. I, bilj. 44
249

133

Upravljajui se po mojim zapovijestima, ovjek luta prostorom mojega tijela a ja

upravljam njegovim osjetilima. Kada se pakosne i uasne daitye i rakase, koje
ak ni bogovi ne mogu ubiti, rode na Zemlji, ja se onda raam u obitelji estitih
ljudi i, uzevi tako na sebe ljudsko oblije, istrjebljujem ih da bih opet uspostavio
mir na zemlji. Brahman, gospodar svih stvorenja, polovica je mojega tijela. Dok
ja, dua svijeta, spavam u toku vremena koje se mjeri tisuama yuga, sva
stvorenja potonu u san i nesvjesnost, sve dok se Brahman ne probudi, a sve to
vrijeme, o blagoslovljeni, ti moe provesti ovdje, sretan i zadovoljan. A kada se
Praotac probudi, ja u opet stvoriti utjelovljena bia i nebesa, i Zemlju i zrak i
vodu, a i sve pokretno i nepokretno na zemljinu aru. I rekavi to, udesno
boanstvo nesta, sine, a ja vidjeh kako nastaju divotna i raznolika stvorenja.
Kralju, prvi meu Bharatama, bio sam svjedok svima tim udima na svretku
yuge, a boanstvo s oima krupnim kao lopoove latice, ono koje sam gledao u
drevnim vremenima, to je ovaj tigar meu ljudima, ovaj anarddana koji tebi
posta rod!
Kada Markandeya zavri svoje kazivanje, Yudhithira ree: Prvae meu
govornicima, mui me znatielja to e se dogoditi u kaliyugi. I kako e opet
otpoeti krtayuga?
Na to prvak meu mudracima nastavi besjediti: Sluaj, predvodnie Bharata,
povijest o buduemu svijetu dok bude trajalo grjeno razdoblje. Znaj da se
otroumlje, mo, tjelesna snaga i ivotni vijek ljudi smanjuju sa svakom iduom
yugom. Istina nestaje i zato je ljudski vijek krai, a ljudi koji kratko ive ne mogu
stei mnogo znanja. Najpoeljnije haljine bit e satkane od lana, a za najbolje ito
vrijedit e kodrava.251 U tim vremenima gledat e ljudi na enu kao na jedinoga
svojega prijatelja. Odravat e ivot ribom, mlijekom, peradi i ovcama jer e se
goveda istrijebiti. Ljudi e postati jedan drugom zlotvori i posezat e za tuim
ivotom, a narod e postati bezboan i kradljiv. Kopat e lopatama ak i rijene
obale i tamo e sijati ito, ali e se u tim vremenima i to pokazati nedostatnim.
Sinovi e dizati ruku na oeve, a oevi na sinove i toga se nee stidjeti. Dogaat
e se to esto jer e se ljudi tako pokuavati osloboditi tjeskobe i straha pa e ak i
slavu tako stjecati. Pljakat e imovinu bespomonih i onih koji nemaju prijatelja,
pa ak i udovica. Slabanih moi i snage, neznalice i lakomi, ljudi e radosno
primati poklone ak i od zlikovaca trpei rijei prezira. Sine Kuntin, zemaljski e
kraljevi prigrliti grijeh i neznanje, a hvalit e se svojom mudrou. Jedan e
drugome o glavi raditi. Na zemlji e prije kraja toga razdoblja katriye postati kao
trnje: pohlepni, oholi i gonjeni svojom ispraznou, nalazit e zadovoljstvo u
kanjavanju umjesto u zatiti svojega naroda. I nitko nee prositi djevojku niti e
je tko udavati jer e djevojke same sebi traiti mua. Kada doe kraj yuge, lijeva
e ruka varati desnu, a desna lijevu. Lani e mudraci prekrajati istinu. Starci e
obmanjivati nerazumnost mladosti, a mladost e podvaljivati podjetinjeloj
251

Kodrava je Paspalum scrobiculatum to je sluilo za hranu siromasima.

134

starosti. Pla-ljivci e se raunati u junake, a junaci e biti potiteni poput

kukavica. Prije kraja yuge ljudi e prestati vjerovati jedan drugome, a svijet e biti
prepun gramzljivosti i ludosti. Svi e jesti samo jednu vrstu hrane. Svi e
pripadati jednom jedinome staleu i meu njima vie nee biti nikakve razlike. U
tim vremenima ljudi e tragati za zemljama u kojima su glavna hrana penica i
jeam. Mukarci i ene ponaat e se sasvim slobodno i nee trpjeti jedno drugo.
Nitko nee sluati to mu drugi govore i nitko nikoga nee priznavati za uitelja.
Imovina ljudi nee se poveavati. Narod e stavljati na sebe znamenja vjere, ali
nee vjerovati. Ljubomora i pakost ispunit e svijet i nitko u tim vremenima nee
biti dareljiv ni prema kome. Kada se priblii kraj yuge, ljudi e postati okrutni i
zlo e govoriti jedan o drugome. Bez grinje savjesti unitavat e drvee i
perivoje. Spopast e ih strah za goli opstanak, a kada ponu ubijati jedan drugoga
i postanu opaki i nasilni i bezobzirni prema ivotinjskome svijetu, yuga e se
dovriti.
Odbacivi bogove, ljudi e odavati poast kostima i drugim ostacima
pohranjenim u bedemima. Postat e naprasiti i lieni vrline, mesoderi i skloni
opojnim piima. Kada se, kralju, cvijee bude raalo iz cvijea, a voe iz voa,
onda e doi kraj yuge. Meu ljudima e nestati sve razlike u pogledu ponaanja,
a kada im neplaeni rad i dunosti dojade, poet e bjeati u umska sklonita i
ivjet e od voa i korijenja. Uenici e prezirati pouke svojih uitelja, ak e ih i
vrijeati. Prijatelji i rodbina init e ljudima usluge, ali samo radi koristi koju
mogu izvui. Osiromaene uitelje ljudi e omalovaavati. Na kraju yuge, kralju,
Rahu252 e progutati Sunce kad tome nije vrijeme i na sve e strane sinuti vatre.
Ljudi e naputati zemlje i krajeve, gradove i gradie u kojima su dotada ivjeli i
stalno e traiti nove.
A kada minu ta strana vremena, poet e opet novo stvaranje i pojavit e se
opet ljudi i bit e razvrstani u etiri stalea, poevi od brahmana. Kada Sunce,
Mjesec i Brhaspati budu uli u isti znak sa zvijeem Puya, 253 opet e poeti
razdoblje krta. Vrijeme e odrediti da se rodi brahman po imenu Kalkin. On e
tovati Vinua i imat e silnu snagu, um i odvanost. Rodit e se u gradu zvanom
ambhala254 u blagoslovljenoj porodici brahmana. Vratit e mir ovome svijetu
prepunom stvorenja naopakih sklonosti. Taj e sjajni brahman velike pameti sve
unititi kada se pojavi. On e biti Unititelj svega i uspostavit e novu yugu. On
e, praen brahmanima, i istrijebiti sve mlehe bez obzira na to kamo se
posakrivala ta niska i nedostojna stvorenja.255
252

v. I, bilj. 34
Brhaspati je Jupiter, a Puya obuhvaa tri zvijezde, meu kojima je i zvijezda d u zvijeu Raka. Utap se
nalazio u konjunkciji s Puyom oko sijenja. Ako se u konjunkciji mora nai Sunce, radit e se o mlaaku oko
srpnja, i to onda kada se u konjukciji s njime nae i Jupiter.
254
ambhala je negdje izmeu Rathapre i Gange. Nekada se poistovjeuje sa Sambhalom u Moradabadu.
255
Kalkin se u epsko-puranskoj predaji obino smatra desetim utjelovljenjem, avatarom, Vinuovim na
Zemlji, a u ortodoksnome vinuistikom hinduizmu oekuje se kao Mesija. Izvor predodbama o Mesiji i o
Kalkinu mogao bi biti u iranskoj zoroastrovskoj predodbi o spasitelju Saoyantu.
253

135

Dok su oni tako vodili rasprave u umi, u Hastinapuri je jednoga dana

akuni uhvatio priliku pa, uz Karninu pomo, stao nagovarati kralja Duryodhanu:
Ti si, kralju, vlastitom neustraivou poslao junake Pandave u izgnanstvo. Sada
ti vlada zemljom poput Indre koji vlada na nebesima i nema vie ni jednoga
suparnika. Duryodhano, hajdemo u pohode Pandavama koji sada ive lieni
svojega sjaja. Saznali smo da su sada ne obalama jezera u Dvaitavani s brojnom
pratnjom brahmana. Divljina im je dom. to moe nadmaiti sreu koju osjea
dok gleda svojega neprijatelja kako se mui u neimatini, a ti ivi u
blagostanju? Tigre meu ljudima, prizor nesree tvojega dumanina vea je
naslada od svojega osvojenog blaga, zasluge svih rtava, pa ak i od vlasti nad
kraljevinom.
To bi po volji Duryodhani, ali se odmah potom sneveseli. Karno
odvrati on to to mi ree meni je stalno na umu, ali mi Dhrtaratra nee
dopustiti da odem onamo gdje ive Pandave. Za tim vitezovima kralj jo uvijek
tuguje i misli da su sada moniji no to su ikada bili zato to ive kao isposnici.
Zato smislite neku zgodnu varku.
Sutradan, im svanu, doe Karna kralju pa mu smjekajui se ovako kaza:
Sluaj, kralju, nacrt koji sam smislio: Naa
su stada u umama Dvaitavane. Oekuje se da ih ti pregleda i nitko nam to
ne moe zamjeriti. Nema niega neobina u tome to idemo pregledati svoja
stada. Ako to tako predstavi kralju, on e ti dati svoj pristanak.
S time se suglasi i akuni pa sva trojica prasnue u smijeh i pruie ruke
jedan drugome. Onda slono krenue vidjeti starjeinu Kurua i svi stadoe pred
kralja i raspitae se za njegovo zdravlje i boljitak. Kada im on uzvrati, stade uvar
stada po imenu Samanga govoriti kralju o govedima, i to onako kako ga oni
bijahu naputili. Onda Radhin sin i akuni rekoe: Sada su naa goveda, kralju, na
prekrasnu mjestu, a vrijeme je da se telad igoe. Lijepo je vrijeme za lov pa te
molimo da svojemu sinu Duryodhani odobri da poe i obavi oba ta posla.
Dhrtaratra na to odgovori: Dobro je, dijete moje, da se i lov i pregled stoke
obave o jednome troku, a ni pastirima se ne moe uvijek vjerovati. Ali saznasmo
da su tigrovi Pandave ba u tome kraju i zato nije poeljno da idete tamo.
Pobijeeni su prevarom na kocki i sada ive u dubokoj umi patei u jadu i
siromatvu. Vi ete ih, sigurno, vrijeati jer ste oholi i budalasti. Moe ih ak i
neki va vojnik uvrijediti.
Tada e akuni: Najstariji Panduov sin poznaje udoredna pravila, a on se
sred saborne dvorane zakleo da e dvanaest godina ivjeti u umi. Mi ni ne
namjeravamo vidjeti se s Panduovim sinovima niti emo ii na mjesto gdje oni
borave, tako da se, to se nas tie, ne moe dogoditi nito loe.
Onda im Dhrtaratra dade svoj pristanak, premda preko volje, da
Duryodhana i njegovi pratioci mogu otii onamo. Tako oni krenue s velikom
vojskom na jezero u Dvaitavani i podigoe tabor na oko etiri milje od jezera.
136

Duryodhana odmah naredi svojima slugama da tu podignu udobne atore, a on se

sa svojim pratiocima dade na brojanje goveda i igosanje teladi.
A kada odabrani vojnici Dhrtaratrina sina dospjee u podruje oko jezera i
htjedoe ui u umu, izaoe pred njih nekakve gandharve i ne dadoe im da idu
dalje. Vojnici se vratie kralju Duryodhani i, kada on sazna da je kralj gandharva
zatvorio prilaz jezeru, posla tamo probrane vojnike da ih otjeraju. Gandharve se
nasmijae na njihove prijetnje pa rekoe: Va zli kralj Duryodhana mora da je
skrenuo pameu kada nama, nebeskim stanovnicima, nareuje kao da smo
njegove sluge!
Kada mu vojnici to rekoe, Duryodhana se rasrdi pa ree svojim vojnicima:
Kaznite te prijestupnike pa makar pred njima iao i sam Indra! Vojnici Kurua
uoe onda u umu ne obazirui se na gandharve, a kada ovi vidjee da ih ne
mogu zaustaviti rijeima, odoe svojemu gospodaru itraseni i sve mu ispriae.
On se tada naljuti i naredi im da kazne uljeze za taj bezobrazluk. Kada
gandharve jurnue na Duryodhaninu vojsku s orujem u rukama, ona se razbjea
okrenuvi lea neprijatelju a samo hrabri Radhin sin ne uzmae. Svekolika vojska
gandharva navali na njega, ali on je doeka svojim strijelama. Tada i kralj
Duryodhana, akuni i Duasana, a za njima i ostali Dhrtaratrini sinovi okrenue
svoja kola kojima kotai tutnjahu kao glava Garude, 256 pa krenue u juri. Doista,
svatko od njih tukao se nemilice iako bijahu ranjavi i izubijani. Tada sve
gandharve jurnue jo jednom na Karnu. Bijae ih na stotine i na tisue pa
raskomadae njegova kola. Karna pak iskoi s maem i titom u rukama i prijee
na Vikarnina kola pa potjera konje ne bi li spasio glavu.
Duryodhana je gledao svoju vojsku kako bjei pred gandharvama, ali sam ne
htjede uzmaknuti, ve strijelama zasu neprijatelja koji je jurnuo na njega. No
ubrzo ostade bez kola, a kada je pao na zemlju, monoruki itrasena napade na
njega i uhvati ga, a Duryodhani se toga trena uini kao da e ispustiti duu. Kada
kralj pade u ropstvo, gandharve opkolie i pohvatae i drugu njegovu brau, a i
sve gospe iz kraljevskoga doma padoe u ropstvo. Odbjegli vojnici dooe
Pandavama i stavie se pod njihovu zatitu, zatraivi od Yudhithire pomo. Na
to Bhima ovako odvrati Duryodhaninim slugama: Eto to proizlazi iz naopakih
savjeta kralja koji voli nepotenu kocku. ini se da, nasreu, na svijetu ima jo
onih koji nam ele dobro i koji, eto, uzee na svoja plea na teret dok mi ovdje
sjedimo besposleni!
Ali Yudhithira odvrati: Nije sada vrijeme za grube rijei! Kako moe tako
govoriti o Kuruima koji su sada u strahu i nevolji i trae od nas pomo? Meu
roacima se dogaaju svae i nesuglasice, ali ast porodice ne smije zbog toga
trpjeti. Pokuajte, Bharate, s mirom osloboditi Duryodhanu, a ako se kralj
gandharva ne da privoljeti mirnim nainom, vi im se lagano suprotstavite. Ako ni
onda ne popusti, udrite kako znate i umijete i na svaki nain oslobodite Kurue!
256

v. I, bilj. 100

137

Na te Yudhithirine rijei ozarie se lica Pandava i oni s Bhimom na elu

stadoe navlaiti na sebe neprobojne oklope iarane zlatom i oruati se nebeskim
orujem svake vrste. Tigroliki vitezovi onda se popee na svoja dobro opremljena
kola i potjerae ustre zaprege ne gubei trena.
Kada Aruna uvidje da se budalasti vojnici kralja gandharva ne daju
urazumiti, on pomirljivim glasom oslovi nebeske lutalice: Oslobodite mojega
brata kralja Duryodhanu! Gandharve se samo nasmijae pa odvratie: Samo
je jedan na ovome svijetu ije naredbe mi sluamo. ivei pod njegovom vlau,
mi provodimo nae dane slobodni od svakojaka zla i ne priznajemo nikakve druge
zapovijesti osim onih koje primamo od naega nebesnikoga kralja!
Tada se Pandave ponu tui s njima. Ta bitka izmeu etvorice junaka,
etvorice Pandava, na jednoj i tisua gandharva na drugoj strani bijae nevien
prizor. Aruna svojim orujem Agneya posla u smrt tisue gandharva. Moni
Bhima, prvi meu jakima i strijelac na glasu, pobi ih na stotine, a ni blizanci nisu
zaostajali za njime. Potueni nebeskim orujem silnih bojovnika, nebeski se
stanovnici podigoe u nebo ponijevi sa sobom Dhrtaratrine sinove, ali ih
Dhananaya opazi i sa svih strana zasu pljuskovima strijela. Noge, ruke i glave
padahu iz visina kao kie kamenja. Neprijatelja obuze uas, a kada to vidje
itrasena, jurnu sam na Arunu s topuzom u ruci. Dok je iz visine juriao na
Arunu, ovaj mu svojim strijelama na sedam komada polomi topuz sav od
eljeza. Onda junani Aruna svojim nebeskim orujem doeka sve nebesko
oruje kojim su ga obasule gandharve, a kada njihov zapovjednik vidje da mu
svojim orujem ne moe nauditi, pokaza se svojemu dragom prijatelju Aruni i
ree: Pogledaj, onaj protiv kojega se bori tvoj je prijatelj!
Kada je spazio svojega prijatelja itrasenu koji bijae izmoren bojem, snani
Aruna natrag pozva oruje koje upravo bijae odapeo, a njegova braa zauzdae
brze konje i ostavie ubojite lukove i strijele.
Ispozdravljae se, a onda veliki strijelac Aruna upita kralja gandharva
smijeei se: Moni junae, poradi ega kanjava Kurue? Zato si Duryodhanu i
njegove gospe uinio svojim sunjima?
itrasena mu odgovori: Bila mi je poznata, Aruno, prava namjera
zlodunoga Duryodhane i pokvarenoga Karne. Znali su da vi i slavna Draupadi
ivite u ovoj umi podnosei nezasluenu patnju. Doli su da se naslauju vaim
mukama.
Potom svi oni odoe pravednome kralju Yudhithiri pa ga izvijestie o
svemu. Aataatru ih saslua, a onda oslobodi sve Kurue, a gandharvama izrazi
svoju zahvalnost i ree im: Srea naa da vi, koji ste obdareni tolikom silom, niste
pobili opake Dhrtaratrine sinove i njihove naopake savjetnike i roake. To je za
mene veliko dobroinstvo.
U taj as stie i gospod Indra i dadom boanskoga soka besmrtnosti vrati u
ivot sve gandharve koji izgiboe u boju s Kuruima. Yudhithira zatim oslovi
138

osloboenoga Duryodhanu koji je stajao meu svojom braom: Ne ini, dijete,

vie takve nepromiljenosti jer se nagao ovjek nikada ne domogne sree.
Kraljeviu Kurua, neka ste blagoslovljeni i ti i tvoja braa i vratite se u miru
svojemu dvoru!
Uz doputenje pravednoga kralja Yudhithire Suyodhana se, oborene glave,
ojaen i posramljen lagano zaputi kui. Na putu ga stie Karna. Stade pred kralja
Duryodhanu i ree: Srea je da si jo na ivotu, Gandharin sine! Srea je to se
opet vidimo i to si pobijedio gandharve koje mijenjaju oblik! Bjeao sam pred
tvojim oima jer nisam mogao okupiti razbijenu vojsku. Osim tebe, Bharato,
nema na svijetu toga koji bi mogao uiniti junako djelo to si ga ti danas uinio
sa svojom braom.
Glasom koji je potresao pla kralj Duryodhana mu odgovori: Radhin sine, ti
i ne zna to se dogodilo! Zato i ne sluam to mi zbori. I ispria mu u tanine
sve kako je bilo pa onda uzviknu:
Jao, dok su gandharve pred njima razotkrivale na tajni dogovor, od sramote
poeljeh da se zemlja toga trena poda mnom otvori i da nestanem s toga mjesta!
Oni koje sam uvijek progonio i kojima sam bio zlotvor oslobodie me iz
zatoenitva i ja im, bijednik, sada jo i ivot dugujem! Da sam poginuo u okraju
s gandharvama, moja bi se slava razglasila irom zemlje, a ja bih se domogao
vjenoga blaenstva u Indrinu carstvu. Kada obijesni ljudi dou do napretka,
znanja i bogatstva, malokada to dugo traje, a ja sam ba takav, pun tatine. Ludost
me navede na ovo nedjelo i zato me snala ova sramota. Rijeit u se gladovanjem
ovoga ivota jer ga takva ne mogu podnijeti!
Karna e nato: Pozovi u pomo strpljivost, kralju, i nemoj svojim inom
uveseljavati srca dumana! Pandave su izvrili samo svoju dunost. Stanovnici
kraljevih posjeda duni su uvijek raditi ono to je dobro za kralja. Odlui li
umrijeti gladovanjem, samo e ti se smijati drugi kraljevi.
Strahotne daitye i danave, koji obitavaju u prostorima podzemlja poslije
poraza to su im ga u drevnim vremenima nanijeli bogovi, saznae za
Duryodhaninu namjeru pa smjesta zapoee vatreni rtveni obred kojim e
Duryodhanu prizvati k sebi. Kada ga danave napokon ugledae kako stoji pred
njima, oni ga obasue laskanjem oiju iskolaenih od ushienja.
Tada mu rekoe: Uzvieni kralju, vratit e ti se tvoja ustrajnost kada sazna
da je porijeklo tvojega duha i tvojega tijela nebesniko. Mi smo u drevnim
danima dobili tebe od ive poslije stroga isposnitva. Gornja polovica tvojega
tijela u potpunosti se sastoji od dijamanata i stoga je nepovrediva bilo kakvim
orujem. Donju je polovicu od cvijea nainila sama Boginja, ivina druica, da
svojom naoitou osvaja enska srca. Budui da su te oni sazdali, tvoje je
porijeklo nebesniko, a ne ovjeansko. Ti nema od ega strahovati jer su se
mnogi junaki danave rodili na zemlji kako bi tebi bili od pomoi. Drugi e asure
opsjesti Bhimu, Dronu, Karnu i sve ostale, pa e ti junaci zaboraviti svu svoju
139

dobrotu i borit e se protiv tvojih dumana. Doista, kada danave uu u njihova

srca, ona e otvrdnuti, a oni e odbaciti daleko od sebe svaku ljubav, borit e se sa
svakim tko im stane na put i nee tedjeti ni sinove, ni brau, ni oeve, a ni
prijatelje. Nee tedjeti ni svoje uenike, a ni svoju rodbinu, pa ak ni djecu ni
starce. Slavni e ratnici ubiti junakoga Arunu. Zato ne tuguj, kralju. Ti e
upravljati svekolikom zemljom i nee imati takmaca.
Tako danave obodrie nepobjedivog kao da im je roeni sin, a onda mu
dopustie da se vrati rekavi mu: Idi i pobijedi! Duryodhani se sve to uinilo
kao san, a onda pomisli u sebi: Ja u u boju pobijediti Pandave! Ubrzo se zatim
batinici Kurua vratie u svoj grad.
Potom veliki strijelac Karna podie vojnu na lijepi grad kralja Drupade i
poslije krvava okraja on ga pokori i natjera kralja Drupadu da plaa danak u
zlatu, srebru i dragome kamenju. Zatim nastavi dalje vojevati i ubrzo potini cijeli
svijet pa se kao pobjednik vrati u Hastinapuru. Glavar ljudi, Dhrtaratrin sin,
izae pred velikoga ratnika sa svojim oevima, braom, prijateljima i ukaza sve
poasti pobjednika Karni.257
Za to vrijeme su Panduovi sinovi i njihova supruga ivjeli skromno hranei
se voem i odravajui teke zavjete. Jednom je neki jelen tumarao tuda i dogodi
se da se svojim rogovima zaplete u tapove za paljenje vatre i stapalo za metanje
masla koji pripadahu nekome brahmanu isposniku. Snani brzonogi jelen brzo
otra odatle nosei u svojim rogovima brahmanovu imovinu. Brahman se vrlo
zabrinuo kako e bez svoje vatre obaviti rtveni obred i ode pravo Pandavama. Ne
gubei ni aska, on prie Yudhithiri i poali mu se, a Kuntin sin uze svoj luk i
krenu u potjeru u pratnji svoje brae.
Ma koliko su se trudili da prate jelena i ubiju ga, to im ne poe za rukom jer
on najednom posta nevidljiv. Kada su ga izgubili iz vida, Panduovi sinovi
posjedae gladni i edni pod neko golemo drvo banyana koje je davalo debelu
sjenku. Onda Nakula oslovi najstarijega brata: U naemu rodu vrlina se nikada
nije pogazila niti se blago rasipalo iz objesti. Nikome jo dosada nismo odbili
molbu. Zato nam se sada ovo dogodilo?
Yudhithira mu odgovori: Nevoljama nikada nema kraja i njihov konani i
stvarni uzrok nemogue je istraiti. Sine Madrin, popni se na ovo drvo i pogledaj
na sve etiri strane ima li negdje u blizini vode!
Nakula se ilo pope na drvo i pogleda, a onda ree najstarijemu bratu: Vidim
neko drvee koje raste kraj vode, a ujem i krikove dralova. Onda e
Yudhithira: Ljubaznie, poi i donesi vode!
I Nakula ode. Na mjestu koje je opazio s drveta vidje ribnjak pa se onako
edan sae da se napije vode. Ali samo to je umoio ruku u kristalno bistru vodu,
zau se neki glas s neba: Ne prenagljuj se! Ovaj je ribnjak moj, Sine Madrin!
257
To je pomalo nespretan umetak bez dostatne rukopisne potvrde, ali eli podsjetiti na to da su i na strani
Kaurava junaci.

140

Moe se napiti ako odgovori na moja pitanja. Ali strana e morila je

Nakulu i on se nije obazirao, ve prinese hladnu vodu ustima i toga trena pade
mrtav.
Kralj se Yudhithira iznenadio to mu brata nema tako dugo pa posla
Sahadevu da ispita zato mu se brat ne vraa. Sahadeva ode i vidje svojega brata
blizanca kako lei, ali nije slutio nikakvo zlo, nego se i on sagne piti vode jer ga je
muio plamen ei. Uto se opet javi onaj glas, ali se ni Sahadeva nije osvrtao na
ono to glas govori, nego prinese vodu ustima pa i on pade mrtav.
Yudhithira se zabrinuo za blizance, pa posla Arunu da ih potrai i da usput
donese vode. Aruna ga poslua pa uze luk i strijele i svoj goli ma i otputi se
prema jezeru. Tamo vidje svoju mlau brau kako lee kao da su mrtvi, ali ne
vidje nikoga u blizini pa jurnu umoran prema vodi i, dok je trao, zau rijei s
neba: Nasilu se nee napiti! Ako, Kuntin sine, odgovori na moja pitanja, moi
e se napiti i ponijeti vode koliko te volja. Aruna mu nato odgovori: Izai
pred mene ti to mi zabranjuje! Kada bude izboden mojim strijelama, nee vie
tako govoriti! I rekavi to, on odape na sve etiri strane svoje strijele posveene
mantrama i pokaza svoju umjenost u gaanju cilja koji se ne vidi nego samo
uje, ali se nevidljivi yaka opet javi: emu sve ove nevolje, Sine Prithin? Napij
se kada odgovori na moja pitanja! No Aruna se vie nije obazirao na to ve
se napi vode i odmah pade mrtav.
Kuntin sin Yudhithira okrenu se onda Bhimi: Zatornie dumana, ve dugo
nema Nakule i Sahadeve, a i Aruna ode donijeti vode i, evo, jo ga uvijek nema.
Svako dobro bilo uz tebe, idi pa ih dovedi i donesi vode.
Bit e tako! odvrati Bhima i ode tamo gdje njegova braa leahu mrtvi
pa, kad ih spazi, obuze ga neizmjeran bol. Osjeao je uasnu e, a u sebi je
premiljao: Ovo je, sigurno, djelo yaka ili rakasa. Danas me, zasigurno, oekuje
okraj, ali najprije u utoliti e. I on jurnu prema vodi, ali u to uzviknu glas:
Pazi, Bhimaseno! Smije piti samo ako odgovori na moja pitanja. Ako ne
poslua, umrijet e! Bhima na to nita ne ree, nego se nae da utoli e, ali
im se napi, pade i on kraj svoje brae.
Poslije nekoga vremena zabrinu se Yudhithira pa krenu traiti svoju brau i,
kada izae na obalu ribnjaka, ugleda ih kako lee naokolo, svaki poput samog
Indre, a sada nalik na bogove pale na zavretku yuge. Vidjevi taj strani prizor,
Yudhithira stade naricati nad njima, pa kada se kasnije malo primirio, on se malo
bolje zagleda oko sebe i primijeti da nema tragova neprijatelja, a nema ni rana na
njegovoj brai. On se tada zamisli i poe se pitati to se to moglo dogoditi pa sie
do vode da se umije usput mislei: Svaki od ovih odlinika bio je poput silne
klisure. Nitko, osim Yame samoga, okonatelja svih stvari, nije ih mogao ovako
slomiti.
im se sagnuo k vodi, upozori ga glas i zraka: Yudhithiro, tvoja su braa
umrla jer se nitko od njih nije obazirao na ono to govorim. Nemoj poi njihovim
141

stopama jer ribnjak je moj i moe utoliti e samo ako odgovori na moja
pitanja.
Tada se Yudhithira dosjeti da bi to mogao biti glas nekoga yake pa se
ponada da se jo uvijek moe neto popraviti i stoga odvrati: Pitaj!
A glas zapoe: to uzdie Sunce, tko ga prati na njegovu putu, tko ga sputa
i na to se Sunce oslanja Yudhithira mu odgovori: Brahman uzdie Sunce,
Dharma, bog pravde ga sputa, bogovi ga prate na njegovu putu, a na Istinu se
Sunce oslanja.
Glas nastavi s pitanjima: to je dostojnije od Zemlje? to je vie od nebesa?
to je hitrije od vjetra? to je brojnije od travki?
Majka je dostojnija od Zemlje, otac je vii od nebesa, um je bri od
vjetra, a nae misli brojnije su od travki.
Yaka e opet: Tko je gost svih stvorenja? to je sve to se kree?
Oganj je gost svih stvorenja, a sve to se kree jest Vjetar.
to je ovjekova dua? Tko mu je prijatelj kojega su mu bogovi podarili?
to mu je najvea pomo? to mu je glavno utoite?
Yudhithira odgovori: Sin je ovjeku dua, ena mu je prijatelj kojega su mu
bogovi podarili, kia mu je najvea pomo, dareljivost mu je najbolje utoite.
Yaka opet upita: to kada odbaci, svi te zavole? to kada odbaci, ne
poali? to kada odbaci, postane bogat? to kada odbaci, postane sretan?
Kada odbaci ponos, svi te zavole. Kada odbaci gnjev, ne poali. Kada elje
odbaci, postane bogat. A kada odbaci lakomost, postane sretan.
Yaka je dalje pitao: U to je uvijen svijet? Zato se naputaju prijatelji?
Poradi ega se netko ne moe domoi nebesa? Svijet je uvijen u neznanje,
prijatelji se naputaju zbog lakomosti, a zbog vezanosti za svijet netko ne moe
stii u nebesa.
to ini put? to se naziva vodom? Yudhithira e na to: Put ine staze
onih koji su dobri, a vodom se naziva prostor.
Vrlina, korist i zadovoljstva opreni su jedno drugome. Kako onda mogu
postojati zajedno?
Ako ena i vrlina mogu ii jedno uz drugo, zato to ne bi moglo i ovo troje?
Tko je doista sretan i to je najudnije? Doista je sretan onaj tko kod
svoje kue kuha oskudno povre, ali ne duguje nikome nita i ne mora se odvajati
od svojega doma. Najudnije je to to dan za danom bezbrojna bia odlaze u
Yamino carstvo, ali oni koji ostaju jo uvijek vjeruju da su besmrtni.
Onda yaka ree: Odgovorio si na moja pitanja. Jedan od tvoje brae moe
oivjeti. Reci mi, koga bi elio?
Nato e Yudhithira: Neka ustane lopoooki, pleati i dugoruki Nakula. A
yaka ga upita: Zato ba Nakula, kralju? Ja sam uo da ti je najdrai Bhima.
Zato ne trai Arunu ija te ratnika vjetina brani?
142

 Yako nato e Yudhithira ako netko rtvuje vrlinu, rtvovao je

sebe samoga. Najvea je vrlina nikome ne initi zlo. Ljudi bi morali znati da je
kralj uvijek odan vrlini. Kunti i Mandri bile su dvije ene mojega oca. Ako sam ja
ostao iv mojoj majci Kunti pa ona nije potpuno osirotjela, onda je pravedno da i
Madri ostane jedan sin. Zato sam traio Nakulu.
Yaki se vrlo svidje taj odgovor pa zbog Yudhithirine nepristrane
razboritosti pokloni mu ivote sve njegove brae. Bjee to Yama, gospod smrti,
koji je htio iskuati svojega sina.258
Potom bog ovako ree Yudhithiri: Neporonie, svojom milosrdnou vrlo
si mi ugodio. Oni koji mene tuju nikada ne zapadaju u tugu. Reci mi koju elju
da ti ispunim?
Yudhithira e na to: Neka najprije brahman dobije natrag ono to mu treba
za rtve ljevanice u oganj.
Ta elja ti je ispunjena! ree mu Yama Trai da ti ispunim neku drugu.
Onda Yudhithira ree: Proveli smo u umi dvanaest godina i, evo,
trinaesta je na pragu. elja mi je da nas nitko ne prepozna dok se u toku te godine
budemo skrivali.
Potomci Kurua odvrati Yama mojom milou provest ete trinaestu
godinu u zemlji kralja Virate. Nee vas nitko prepoznati jer u vam omoguiti da
promijenite likove kako vam bude po volji. Predajte brahmanu njegove tapove za
paljenje vatre, a ti, Panduov sine, znaj da si po naravi obdaren izvrsnim
osobinama jer si ti, glavom, gospodar pravednosti! Tako rekavi, gospodar
pravde, kojega cio svijet razmatra u mislima, nesta. Pandave provedoe iduu no
na tome mjestu. Ujutro pooe natrag u isposnikovo boravite i vratie brahmanu
njegove tapove za paljenje vatre.

258
Tako je Yudhithira sreo oca Dharmu, kao toje Aruna sreo oca Indru, Bhima boanskoga brata
Hanumanta, a Duryodhana danave. Osvjeuju se veze s boanskim podrijetlima koja se pridaju junacima i daje
se boansko znaenje njihovim odnosima i predstojeemu sukobu. Ujedno ova epizoda prua primirje mudrosnih
pitalica poput one s Nahuom.

143

Knjiga etvrta

VIRATAPARVAN
Knjiga o Virati
Vaiampavana kazivae dalje: Pouj, Glavaru ljudi, kako su u gradu kralja
Virate tvoji pradjedovi neprepoznati proivjeli dane izgnanstva.
Uzoriti Dharmin sin, kralj Yudhithira, okupio je svoju brau pa im ree:
Ovih srno dvanaest godina bili prognani iz nae kraljevine, a sada je dola i
trinaesta a ona e biti jo tea. Stari kralj Matsva, Virata, moan je, milosrdan,
pravedan, a jo je otprije bio prijatelj Pandava. Mi emo upravo u gradu kralja
Virate259 provesti ovu godinu, Bharate, i sluit emo u njegovu domu. Recite mi,
sinovi Kurua, kakvih ete se dunosti prihvatiti?
Aruna ga nato upita: Boanstvenie, kakvu e ti slubu prihvatiti u
Viratinoj kraljevini?
Yudhithira tada ree: Kazat u da sam brahman po imenu Karika i da sam
vjet kockanju i strastan igra. Postat u dvoranin i kockar plemenitoga kralja.
Bacat u lijepe kocke od dragulja "majih oka", zlata i slonovae, crvene i crne, s
tokama od dragulja votirasa. Tako u zabavljati kralja i njegove dvorane i
prijatelje. Bude li me velmoa upitao, ja u mu rei da sam nekad bio vjerni
Yudhithirin prijatelj. A to e ti, Vrkodara, raditi na dvoru kralja Virate?
Bhima e nato: Ja u se, Bharate, pred Viratom pretvarati da sam kuhar
nadzornik po imenu Ballava. Budu li me pitali odakle sam, reu u: Nekad sam
bio kuhar, mesar, juhotvorac, a i rva kod kralja Yudhithire.
Doe red i na Ardunu, a on ree: Ja u se predstaviti da sam od srednjega
roda. Teko je objasniti ove oiljke od tetive po mojim rukama pa u ih prekriti
grivnama. Nosit u sjajne obrue u uima i narukvice od koljki na runim
zglobovima, a glavu u prekriti pletenicama i ivjet u kao ensko pod
imenom Brhannada. Zabavljat u kralja i stanovnike njegovih osobnih odaja
kazivajui prie i uei ene u Viratinoj palai lijepu plesu i pjevanju, a i sviranju
na razliitim instrumentima. Ako me kralj zapita odakle sam, rei u da sam bio
Draupadina sluavka na Yudhithirinu dvoru.
Onda se javi Nakula: Ja u se ponuditi da budem kraljev konjuar. To je
posao koji mi se svia. Uzet u ime Granthika. Uvijek sam, kralju, volio konje
jednako kao i ti, a vjet sam njihovu vjebanju i uzgoju.
Na kraju ree i Sahadeva: Ja u se ponuditi da brojim kraljeva goveda. Vian
sam njihovu kroenju, munji i uzgoju. Reu u da se zovem Tantripala i pod tim
u imenom obavljati svoje dunosti. Ne morate se brinuti za mene.
259
Narod, zemlja i grad zovu se Matsva. Smjetaju ih u blizinu Jaipura, a moda je grad Vitat ili Bairat mjesto
stare prijestolnice Matsva.

144

Tada ree Yudhithira: Ovdje je i naa voljena supruga koja nam je milija od
samoga ivota. Ona nije poput obinih ena i ne zna kako se rade obini kuni
poslovi.
Na to Draupadi odgovori: Ima vrsta slukinja, Bharate, koja se naziva
sairandhri. Ona slui drugima i ugledne se gospe prihvaaju takve slube. Ja u se
prihvatiti da budem vlasuljarka, sairandhri vina eljanju. Proivjet u ove dane
skrivanja sluei Sudenu, slavnu Viratinu kraljicu jer, budem li sluila kod nje,
ona e me uzeti pod zatitu. Ne brini se za mene, kralju!
Poto su se dogovorili kako e se preruiti, Pandave i Draupadi zaputie se
Viratinu kraljevinu.260 Kada su se primaknuli njegovoj prijestolnici, Yudhithira
zapita Ardunu: Aruno, gdje emo ostaviti oruje prije no to se pojavimo u
gradu?
Aruna mu na to odgovori: U blizini groblja ima brdo, a na njemu raste
golemo drvo sami.261 Teko je popeti se na njega i zato emo u njemu ostaviti nae
oruje, a onda poimo u grad da tamo ivimo bez bojazni.
Kada i to bi obavljeno, kralj Yudhithira umota u svoju odjeu kocke od
zlata, ukraene lazulitom, i stavi ih pod pazuh pa se, nalik na mjesec umotan u
guste oblake ili vatru zapretenu pepelom, prvi pojavi na dvoru kralja Virate. Stade
pred Viratu pa mu se obrati: Veliki kralju, ja sam brahman koji je izgubio sve to
bjee njegovo. Doao sam k tebi da mi da slubu. elio bih ivjeti uz tebe i
izvravati tvoje naredbe. Kralju Virati se Yudhithira svidje pa mu odgovori:
Dobro mi doao! Moe dobiti slubu koju zatrai.
I kralj ga Virata postavi u slubu koju je Yudhithira elio, a onda mu
postavi pitanje: Stekao si, dragi doljae, moju naklonost i zato te pitam: Iz ije
nam zemlje dolazi? Istinu mi reci, kojega si porijekla i to sve zna?
TadaYudhithira odgovori: Ime mije Kanka. Brahman sam iz porodice
Vaiyaghrapadya, vjet sam u bacanju kocke. Nekada sam bio Yudhithirin
prijatelj. Nato e Virata: Ti e, Kanko, biti moj prijatelj, sa mnom na istim
kolima. Imat e na raspolaganju obilje odjee i raznoga pia i jestiva. Imat e
uvid u moje dravne poslove i za tebe e sva moja vrata biti otvorena.
Bhima se pred kraljem Viratom pojavio odjeven u crno s kutlaom i licom
u rukama, a nosio je i goli ma s crnom otricom koja bijae bez ijedne mrlje.
Plemeniti Panduov sin odmjerenim se rijeima obrati kralju: Prvae meu
kraljevima, ja sam kuhar. Zovem se Ballava. Znam pripravljati jela. Primi me da
sluim u tvojoj kuhinji.
260
Ova je knjiga svojevrsna meuigra, parodija epske radnje u zatiju pred veliku bitku u slijedeim
knjigama. Pod izlikom da se junaci ne smiju prepoznati, preruava se veliki gubitnik na kocki Vudhithira u
kockara, silnik Bhima u kuhara, najbolji ratnik Aruna u ukopljenika u enskim haljinama, a blizanci u
konjuara i volara.
Slian postupak nalazimo u grkoj predaji epskoga podrijetla. Tako Epik-harm u komedijama prikazuje
silnoga Heraklea kao velikoga izjelicu, a Apollodor, Hygin i dr. priaju kako je upravo pred veliki rat oko Troije
Thetida sklonila u dvor Lvkomedov na Skyru Akhilleja preruena u djevojake haljine!
261
Sami je tvrdo drvo Prosopis spicigera ili Mimosa Suma.

145

Virata mu odvrati: Ne vjerujem, o Ballava, daje kuhanje tvoje zanimanje!

A Bhima e nato: Kralju nad kraljevima, ja sam u prvome redu posluitelj i kuhar,
ali kuharstvo nije jedino to znam, premda je u prolim danima kralj Yudhithira
redovito kuao moje poslastice. Ja sam i rva i nitko nije dorastao mojoj snazi.
Uvijek u rado pridonijeti tvojim uicima borei se s lavovima i slonovima.
Onda Virata kaza: ini kako eli i za to veli da si sposoban, ali ja ipak ne
mislim daje takva sluba tebe dostojna. Kad ti je to volja, bit e nadzornik moje
kuhinje i zapovijedat e svima koji su tamo prije tebe postavljeni.
I tako Bhima dobi slubu u kuhinji i ubrzo posta miljenik kralja Virate.
Crnooka Draupadi ljupka osmijeha uplete svoju prekrasnu i dugu crnu kosu i
prebaci je preko desnoga ramena pa je sakri odjeom i odjevena kao sairandhri u
prljavu, premda skupu, crnu haljinu, lutala je oko Viratina dvora kao netko koga
je snala velika nevolja. Viratina ljubljena kraljica Sudena, ki Kekavina, gledala
je Draupadi s terase dvora i vidje da je nezatiena i odjevena samo jednini
komadom odjee pa je pozva k sebi i upita: Tko si ti, ljepotice? Mogu li to uiniti
za tebe?
Draupadi joj smjerno odgovori: Svijetla gospo, ja sam sairandhri i radila bih
za onoga tko bi me htio uzeti pod svoje okrilje. Znam pripremati mirise i eljati
kose, a takoer i plesti prekrasne vijence. Nekada sam sluila Satvabhamu,
voljenu suprugu Sri Krne, a bila sam u slubi i kod Draupadi, supruge junakih
Pandava i najvee ljepotice plemena Kurua. Lutam ovuda sama i radim za dobru
odjeu i hranu i ostajem ondje gdje to mogu dobiti. Draupadi me zvala Malini.
Bit e mi drago da te uzmem u slubu, Malini nato e kraljica Sudena
ali strepim da ne zarobi srce mojemu gospodaru. Draupadi joj odgovori:
estita gospo, ni Virata, a ni ikoji drugi ovjek ne moe me dobiti jer ja imam pet
mlaanih mueva, pet gandharva, i tko me bude poelio ili mi dodijavao
pomislivi da sam obina i jednostavna ena, moe ludo izgubiti glavu. elja je
mojih mueva da ne radim ondje gdje e mi davati hranu koju su ve drugi naeli
i gdje e me tjerati da drugima perem noge. Gospo ljupka osmijeha, moji me silni
i ljubljeni gandharve neprestano uvaju iz potaje.
O ti koja ushiuje srca nato e Sudena ako je tako kao to kae, ja
u te uzeti u svoj dom. Nee morati ni taknuti hrane koju su drugi jeli i nee
drugima prati noge.
U pastirskoj odjei i govorei na pastirski nain stie pred kralja i Sahadeva
pa prozbori glasom snanim poput grmljavine: Kralju, ja sam Aritanemi i
pripadam vaivama. Bio sam goni goveda kod Pandava, odlinika roda Kurua.
Ljudi me prozvae Tantripala. Znam naine kojima se goveda brzo umnoavaju i
kojima postaju otporna na bolesti.
Virata mu odgovori: Imam stotinu tisua goveda koja su razdijeljena na
stada i nadaleko se rasprostiru. Povjeravam ih tvojoj skrbi, i njih i njihove gonie.
Od danas je moja stoka na tvojoj brizi i skrbi.
146

Ubrzo potom na vrata u bedemu Viratina grada ude neki udan svat. Bjee
golem rastom, a ljepotom izdano obdaren, nakien poput ene velikim
naunicama i finim grivnama od koljki otpoenih zlatom. Snaan poput slona,
dugakih ruku i bujne leprave kose, stigao je on u Viratin dvor dok je zemlja
drhtala pod njegovim koracima. Kada stupi pred kralja, ree mu: Kralju, ja znam
pjevati, plesati i svirati na razliitim instrumentima. Dodijeli me, kralju, svojoj
keri Uttari. Mogu joj biti uitelj plesa. Molim te da me ne pita kako sam dospio
u ovo stanje jer e time samo uveati moje patnje. Ja sam Brhannada, sin ili ki
bez oca i majke.
Nato mu Virata odgovori: O Brhannada, usliat u tvoju molbu. Pouavaj
plesu moju ker Uttaru i njezine drugarice, ali mi se ipak ini da takvo zanimanje
tebi ne prilii. Proe neko vrijeme i pred kralja Viratu stie i posljednji Panduov
sin i ovako ree: Neka te uvijek prate pobjede! Kralju, budi blagoslovljen!
Kraljevi visoko cijene moju spretnost s konjima jer znam kako ih treba krotiti i
poznajem ud pastuha. Znam i kako obuzdati plahe ivotinje, a i kako ih treba
lijeiti od svake bolesti. Znaj da sam prije bio uvar konja kod kralja Yudhithire.
Zovem se Granthika, a tako me zvao i kralj Vudhithira.
Virata e nato: Od danas predajem tebi na njegu sve svoje konje, a svi moji
konjuari bit e tebi podreeni!
Tako su gospodari svekolike zemlje koju opasuju mora poeli provoditi
svoje dane prerueni i nepoznati, smireno podnosei svoju gorku sudbinu i vjerni
rijei koju su dali. Panduovi sinovi sigurno provedoe deset mjeseci skriveni u
prijestolnici kralja Virate.
Godina ve bijae na izmaku kada se dogodi da Kiaka, glavni zapovjednik
Viratine vojske, ugleda prelijepu Draupadi dok je ila za svojim poslom po
Sudeninoj palai. Namah u njemu planu elja i on ode svojoj sestri Sudeni 262 pa
joj ree i smijeei se: O blagoslovljena, tko je ona nebeska ljepotica koja mi je,
im je opazih, zapalila srce plamenom ljubavi? Razum mi je pomutila i vie ne
vladam svojim mislima. Vie mi niotkuda nema pomoi. Nevenua ljepota
boginje krasi lice tvoje pratilje, a sluba koju si joj ti dodijelila ne dolii njezinoj
divoti! Neka bude gospodarica mojega srca i svega onoga to meni pripada!
I Kiaka se posavjetova sa Sudenom pa onda ode Draupadi.
Oblijetao je oko nje i obasipao je ljubaznim rijeima kao kada se agalj u
praumi umiljava lavici: O gospo slatka osmijeha, ostavit u sve svoje dosadanje
ene i postavit u ih da ti budu sluavke. Bajna djevo, bit u tvoj rob i uvijek u ti
biti na usluzi!
No Draupadi mu je odgovarala: Silni Kiako, ja nisam dostojna tolike asti.
Ja sam sairandhrl niska roda koja slui

262
U staroindijskoj drami kraljev je "urjak" (akara) stalni smijeni lik jer se oholi na svoju vezu s kraljem i
zlorabi je da si prisvoji visok poloaj.

147

Sudenu kao vlasuljarka. Sutin sine, tvojemu poloaju ne prilii takvo

dranje. Povrh svega, ja sam s drugima vjenana. Svakome bi vlastita ena morala
biti najmilija. Kiako, pomisli i na svoju ast!
Ali Kiaka je sve vema navaljivao ne mogavi se svladati. Ona ga zato
napokon opomenu: Kiako, ne gubi danas uludo glavu. Znaj da me tite junaci i
da me ne moe dobiti!
Kiaka zaboravi na sav razbor i svu pristojnost jer je izgarao od udnje pa
jednoga dana ree sestri Sudeni: O Kaikevi, umrijet u od udnje! Uini neto da
se sairandhrl sastane sa mnom.
Premda teka srca, Sudena nekako pristane na to jer joj bjee ao Kiake pa
jednom kaza Draupadi: Oednjela sam, sairandhrl! Idi do palae mojega brata i
donesi odande vina.
Draupadi e na to: O kraljice, ne alji me u onu kuu! Ti zna kako je on
bestidan!
Ali sirota je Draupadi ipak morala otii onamo, molei usput bogove da joj
budu u pomoi. Kada je dola Kiakinu domu, ree Sudeninu bratu: Kraljica me
alje k tebi po vino. Pouri se jer kae da je vrlo edna!
O divna gospo na to e Kiaka poslat u nekoga drugoga neka
odnese vino kraljici. I tako govorei uhvati je za desnu ruku, ali ga ona gurnu i
srui na zemlju pa pobjee u dvor sva se tresui. Bila je namislila da od
Yudhithire potrai zatitu, ali se uspaljeni Kiaka dade za njom pokuavajui je
uhvatiti za duge vitice kose koje su se vijorile za njom. Stie je pred samim
kraljem i srui na pod, a tu se zatekoe i Bhima i Yudhithira. Raspali se gnjev u
njihovim grudima, ali se Yudhithira plaio da ne budu otkriveni pa ree Bhlmi:
Ako ti treba drveta za gorivo i granja za potpalu, idi, kuharu, i obaraj drvee!
Ljeponoga Draupad! opazi svoje potitene mueve, ali se ni ona ne htjede
odati ve prie Matsva pa sijevnu na njega oima i ree: Ako Virata, kojemu je
ponestalo vrline, mirno doputa da ovaj bijednik zlostavlja nedunu enu, to da
radim ja koja sam nejaka i bez zatite? Zato se, kralju, ne dri kao kralj?
Sramota je da me ovako vrijeaju u tvojoj prisutnosti!
Kralj Virata odvrati joj na to: Budui da ne bijah svjedok vaoj svai, ne
mogu ni presuditi to je pravo. Ali dvorani koji su vidjeli to se zbivalo stadoe
kuditi Kiaku i hvaliti Draupadi i njezinu ljepotu kliui: Tako valja!
Dvorani su se zagledali u Draupadi i odobravali joj, a Yudhithiri se od
srdbe elo orosilo znojem. Tada prvak Kurua oslovi svoju ljubljenu suprugu i
ree: Ne stoj ovdje, sairandhri! Idi u Sudenine odaje! ene junaka izlau se
naporima i za ljubav svojih mueva podnose svaku nevolju pa zato i one
dospijevaju u podruja koja su dodijeljena njihovim gospodarima.
Oiju crvenih od srdbe i raupane kose Krna tada otra u Sudenine
odaje. Oprala je vodom tijelo i odjeu plaui i premiljajui kako da se oslobodi
148

ove muke. Tada joj na um pade Bhimasena pa ree samoj sebi: Samo Bhlma moe
izvriti ono za ime mi udi srce!
I bistroumna krupnooka Krna usta usred noi iz svoje postelje i urno se
zaputi u Bhimine odaje. Drupadina ki ue u Bhiminu spavau sobu i ree: Kako
moe spavati dok pokvareni zapovjednik Viratine vojske jo uvijek ivi poslije
svega onoga to mi je danas uinio? I kraljevna obgrli drugoroenoga
Panduova sina poput puzavice koja obavija golemo drvo ala 263 na obali rijeke
Gomati.
Kada ga je probudila, on sjede na postelju pa upita svoju voljenu suprugu:
Zato mi dolazi u ovo doba? A ona mu plaui odgovori: Onaj zlikovac Kiaka,
Viratin urjak i zapovjednik njegove vojske, svakoga mi dana dodijava jer ivim u
kraljevskoj palai i radim tamo kao sairandhri. Salijee me da mu postanem ena!
I ona sve ispria Bhimi ne skidajui oi s njega. Na kraju mu kaza: Ubij toga
gada koji me kinji i zlostavlja! On misli da mu se sve moe zato to je kraljev
miljenik! Smrskaj toga sladostrasnika liena pameti kao to bi o kamen smrskao
zemljani lonac! Bharato, ako zrake sutranjega sunca obasjaju ivoga onoga to
mi donese tolike patnje, budi siguran da u si spraviti otrov i popiti ga!
Bhima joj na to odgovori: O blagorodna, uinit u kako ti eli. Ubit u
Kiaku i s njime svu njegovu svojtu. Nemoj tugovati! Budi s njim ljubazna i
navedi ga da se sastanete sutra uveer. Kralj Virata sagradio je dvoranu u kojoj
djevojke preko dana pleu, a nou je sasvim prazna. U njoj ima dosta leajeva i
pogodnih mjesta. Odatle u ga poslati da vodi svoje upokojene pretke! Kada
bude govorila s njime, pazi da te nitko ne primijeti i sve uredi da on pomisli kako
e biti sasvim sama.
Razgovarajui i prolijevajui suze, s bolnim nestrpljenjem ekali su zoru.
Kada se razdanilo, usta Kiaka i doe u Sudeninu palau pa ree Draupadi: Pred
cijelim sam te dvorom bacio na zemlju i, bespomonu, udario sam te pred
kraljevim oima a niotkuda ti ne bijae pomoi! Kae se daje kralj Matsva Virata,
ali on je kralj samo po naslovu. Pravi sam kralj ja jer vodim njegovu vojsku.
Srameljiva gospo, prihvati dragovoljno moju ponudu, a ja u ti biti rob!
Pristajem samo pod jednim uvjetom, Kiako! odgovori mu Draupadi.
Ni tvoji prijatelji, a ni tvoja braa ne smiju znati da se sastajemo. Ja se doista
plaim da moji muevi, gandharve, to ne otkriju. Bit u tvoja ako mi to obea.
Kiaki nato zaigra srce: O prelijepo bie odvrati on bit e sve kako
eli! Potinjen sam bogu ljubavi! Doi u sasvim sam na bilo koje usamljeno
mjesto koje ti bude odabrala. Tvoji muevi gandharve, blistavi kao sunce, nee te
moi pronai!
Draupadi mu onda kaza: U plesnoj dvorani koju je sagradio kralj Virata
danju pleu djevojke, a nou je sasvim prazna, jer one odlaze svojim kuama. Ako
doe tamo, Kiako, gandharve nee nito saznati i nitko nee posumnjati.
263

Sala je skupocjeno drvo Vatica robusta.

149

Ne znajui da mu je za vratom smrt u liku lijepe sairandhri, glupi Kiaka

vrati se svojemu domu raspameen od silne udnje. Stade se urno uljepavati,
mirisati i dotjerivati kitei se vijencima i ukrasima. Sveeri toga dana ode Bhima
u plesnu dvoranu i tamo se sakrije. Kao kad muica hrli u plamen vatre, tako i
Kiaka doe u dogovoreni as u plesnu dvoranu.
Monoruki Bhima usta i uhvati podlaca za kosu iskienu mirisnim
vijencima, ali se ilavi Kiaka hitro oslobodi pa se dvojica junaka, silni kao
himalajski lavovi, uhvatie u kotac. Dugo je trajala ogorena i nepotedna borba,
ali Bhima napokon svlada Kiaku, zgnjei mu glavu i ruke i polomi noge, tako da
od slavnoga Viratina vojskovoe osta samo bezoblina gomila mesa. Onda ga
pokaza Draupadi, prvoj meu enama, i ree: Doi, kraljevno, da vidi to je
ostalo od ovoga grjenog bijednika!
Utolivi tako Draupadin gnjev, Bhima se urno otputi u kuhinju oprostivi se
od Krne.264
A kraljevna Draupadi, dika enskoga roda, rasveseli se vidjevi Kiakinu
smrt i uminu joj alost. Ona tada uzbuni strau kod plesne dvorane i ree im: Onaj
Kiaka to je oblijetao oko tuih ena izgubio je glavu od ruku mojih mueva
gandharva! Doite pa se i sami uvjerite.
Sjati se tu tisuu straara s buktinjama i uoe u plesnu dvoranu pa ugledae
Kiaku kako lei u lokvi krvi, onako kako gu Bhima bjee ostavio. Poee se u
strahu meu sobom pitati: Gdje mu je vrat? Gdje mu je glava? Gdje su mu udovi?
i najzad bjehu uvjereni da su ga stvarno ubili gandharve.
Kada doe vrijeme za Kiakin posmrtni obred, njegovi se roaci okupie pa
poee govoriti kako bi bilo pravedno da na njegovoj lomai spale s njim i
sairandhri pa odoe u palau i rekoe kralju Virati: Zbog nje je Kiaka izgubio
ivot i dolino je daje, uz tvoje doputenje, spalimo zajedno s njim!
Dobro znajui mo Kiakina plemena kralj Virata dade svoj pristanak. Onda
Kiakini roaci silom povedoe preplaenu i oamuenu Draupadi pa je svezae i
na mrtvaevim nosilima ponesoe prema groblju. alostive Draupadine krike uo
je Bhima pa se iskrade iz kuhinje i jurnu prema mjestu za spaljivanje. Usput
iupa poveliko drvo pa se, vitlajui njime, stuti na otmiare. Svi se za tren oka
razbjeae pustivi Draupadi i pohitae prema gradu. Strani sin boga Vjetra vidje
ih kako bjee pa ih onim drvetom posla njih stotinu i pet u Yamino carstvo kao
Gromovnik danave. Panduov sin onda ree jadnoj princezi Pafiala: Tako prolaze,
stidljiva gospo, svi oni koji ti ine nepravdu bez razloga. Vrati se u grad jer se vie
nema ega bojati. Ja u morati drugim putom do Viratinih kuhinja.
Vidjevi pobijene ute, preplaeni graani odoe kralju i sve mu kazae.
Onda zabrinuti kralj ree svojoj kraljici Sudeni: Kada se vrati sairandhri, prenesi
joj moju poruku: Neka si blagoslovljena, milolika sairandhri, poi odavde s
mirom kamo ti bude volja. Kralj je uznemiren porazom koji mu nanijee
264

Vjerojatno ima parodije i u toj povezanosti junaka i mesara u jednoj osobi.

150

gandharve. Ne eli ti ovo osobno kazati jer tebe tite mone gandharve i zato ti to
poruuje preko ene jer se zna da od ene ne moe biti uvrede.
Kada kraljeva supruga prenese tu poruku Draupadi, ova joj ree: Milovidna
gospo, neka me kralj trpi jo trinaest dana. Time e, zasigurno, vrlo zaduiti
gandharve i oni e me potom odvesti, a njemu e uzvratiti dobrim. Vjeruj mi da
e i kralj i njegovi prijatelji od toga vidjeti samo dobrobit.
Na vijest da su poginuli i Kiaka i njegova braa narod se nae u udu pa se
u gradu i pokrajini poee iriti glasine da su u kraljevini bila dva nenadmana
ratnika: Kiaka i Ballava. Kiaka je bio tiranin i obeastitelj tuih ena i nitko se
nije mnogo udio to su ga gandharve rastavile od ivota.
Cijele trinaeste godine Durvodhanine su uhode padale s nogu od umora
idui kroz gradove, sela i pokrajine i traei Pandave irom bijela svijeta. Ali ne
naoe im ni traga ni glasa. Bjee ostalo jo malo dana do kraja reenoga roka
kada se uhode vratie u Hastinapuru i rekoe Durvodhani nemilu vijest: Veliki
kralju, pretraili smo gore i doline, polja i ume i skrivene peine. Posjetismo sva
sela i gradove, ali Pandavama nigdje nema traga! Nema sumnje da su negdje
nastradali.
Durvodhana se onda stade savjetovati sa svojim prijateljima i rodbinom.
Drona, Bhima i Krpa rekoe da priekaju njihov povratak i da im vrate to im po
pravu pripada, ali Karna uzvrati: Poaljimo, kralju, nove uhode, lukavije i
sposobnije.
Kako on ree, tako i uinie i ubrzo doe do njih glas da je Viratin
vojskovoa Kiaka poginuo. Onda se javi Suarman, moni kralj Trigarta, i ree
Duryodhani, sve iskosa pogledajui Karnu: Moju su kraljevinu vieput napadali
Matsye. Ako je Kiaka mrtav, nema vie Viratine sile jer se vie ne moe oslanjati
na njega. Nema vie njegove odvanosti i mislim da nam je sada prilika da
napadnemo njegovu kraljevinu ako je to vama po volji. Ujedinivi snage Kaurava
i Trigarta, odvedimo njegova stada!265
Dobro kae Suarman! na to e Karna, prilika je povoljna i
obeava veliku dobit. Kakva jo posla imamo s Pandavama sada kada vie nemaju
ni blaga, ni moi, a ni smjelosti? Oni su ili zauvijek nestali odavde ili su ve u
Yaminu boravitu.
Kralj Duryodhana poslua sutina sina i odmah naredi bratu Duasani da
pone okupljati vojsku dok se oni ne posavjetuju sa starijima.
Poto je poginuo Kiaka, kralj se Virata poeo sve vie oslanjati na Kuntine
sinove. Trinaesta godina njihova izgnanstva bliila se kraju kada kralj Suarman
ote mnogo tisua Viratinih goveda. Viratini uvari stada stigoe u najveoj urbi u
prijestolnicu i dooe pred vladara koji je sjedio na prijestolju meu svojim
savjetnicima i okruen Panduovim sinovima. Kada ih je kralj sasluao, on okupi
265
Obino se Trigarta (vjerojatno "Trigrad") poistovjeuje s Jalandharskim podrujem blizu Lahorea.
Suarman bi napao Matsye sa svoje strane, a Duryodhana sa svoje da im otmu blago.

151

vojsku, uredi kola i slonove, konje i pjeake pa se i on i kraljevii obukoe u svoje

divne i blistave oklope koje samo junaci zasluuju nositi.
Kralj Matsya ree tada svojemu bratu ataniki, koji bjee roen odmah
poslije njega: ini mi se da bi se junaci Kanka, Ballava, Tantripala i Granthika
rado borili. Zato ih opremi kolima sa zastavama i daj im pomagae i dobre
oklope, lake za noenje i neprobojne. Daj im i oruje. Sudei po njihovu
ratnikome izgledu i monim miicama, ne mogu vjerovati da se oni ne znaju
boriti.
Junaci Matsya izmarirae iz grada u bojnome poretku. Sunce tek bjee
prolo podnevak kada sustigoe neprijatelja, a bilo je ve nisko iznad obzorja
kada se dvije vojske sudarie u stranome i bespotednome okraju, koji kao da
upravo bijae smiljen kako bi Yaminu kuu popunio novim stanovnicima.
Ubrzo se, Bharato, svijet uvi u tminu i prainu pa obje strane, ne remetei
bojni red, odstupie. Tek kada se pojavi mjesec i osvijetli no razveselivi ratnika
srca, bitka se opet nastavi jer su mogli vidjeti jedan drugoga.
Moni kralj Virata izgubi svoju zapregu i Suarman ga uhvati, sveza i stavi
na svoja kola, a potueni Matsye poee uzmicati pred Trigartama. Vidjevi ih
onako unezvjerene, Yudhithira se obrati Bhimi, zatorniku neprijatelja:
Nesavladivi junae, Trigarte su zarobili kralja Matsya. Ne dopusti da on padne u
neprijateljske ruke!
Nalik na pobjenjela slona, Bhima posegnu za nekim velikim drvetom da ga
iupa, ali mu Yudhithira ree: Ne prenagljuj se, Bhimo! Ovdje ne smije initi
nadljudske podvige! Tako e te ljudi prepoznati. Nego uzmi neko ljudsko oruje
kao to su ma, koplje ili bojna sjekira.
ustri ga i jakoruki Bhima poslua i uze valjani luk pa posla estoki pljusak
strijela na Trigarte. Za tren oka razbi kola koja mu bijahu na putu. Kada ratnici
Matsya ugledae Pandave kako polaze u novi juri, i oni potjerae svoje konje i
poee odlinim orujem satirati redove Trigarta. Tada se siloviti Bhima primae
Suarmanu i uniti njegovu zapregu, pobi vojnike koji su mu titili pozadinu i
obori njegova koijaa. Tada ustrajni Virata skoi sa Suarmanovih kola
domogavi se njegova topuza pa se baci za Suarmanom koji je bjeao. Bijae ve
star, ali je skakao preko bojnoga polja s topuzom u ruci kao da je u prvoj
mladosti. U to Bhima, kako samo on to zna, skoi sa svojih kola te hladnokrvno
napadne na Suarmana s namjerom da ga ubije.
epao ga je za kosu i podigao pa ga onda Ijutito tresnuo o zemlju. Teko
izubijani kralj Suarman se onesvijesti, a Bhima ga onako nesvjesna i pranjava
sveza, zgrabi za vrat i baci na pod svojih kola. Uasnuta vojska Trigarta razbjea
se na sve strane. Vrikodara doe pred kralja Yudhithiru koji je stajao nasred
razbojita i pokaza mu Suarmana. Kada Yudhithira spazi toga nevoljnika, ree
Bhimi: Oslobodi toga bijednika, najjadnijega meu ljudima!
152

Tada Bhima pogleda monoga kralja Suarmana pa mu kaza: Upamti, huljo,

moje rijei ako ti je stalo do ivota! Pred svakim saborom i na svakome dvoru
mora rei: Ja sam rob! To je zakon koji vrijedi za pobijeene. Na to e
stariji Bhimin brat: Ako nas potuje kao starijega, tada oslobodi ovoga
zloudnoga stvora! On je upravo postao rob kralja Virate. Onda se okrene
Suarmanu pa mu ovako kaza: Poi odavde kao slobodan ovjek, ali nikada vie
ne ini ovo to si sada uinio!
Suarman posramljeno obori glavu na te Yudhithirine rijei i ode pred kralja
Viratu da ga pozdravi, a onda ode odatle kao slobodan ovjek.
Virata e onda Yudhithiri: Sve moje blago vae je kao i moje! Danas me
vaa hrabrost spasila od propasti! Vi gospodujte u kraljevini Matsya.
Drage su nam tvoje rijei, gospodaru na to e batinici Kurua
sklopivi ruke. Ali nama je mnogo drae to si se ti danas oslobodio svojih
neprijatelja.
Jo iste noi kralj Matsya posla teklie u prijestolnicu i oni u svitanje
objavie s gradskih vrata vijest o pobjedi.
Upravo je tada sa sjevera udario Duryodhana svojom silom i svojim kolima
opkolio mnoge tisue goveda koja pripadahu kralju Virati. Upravitelj toga stada
nekako se doepao svojih kola i sav usplahiren jurnuo u prijestolnicu. Stigavi u
grad, on dopade u dvor, pred djeaka kraljevia Uttaru, jer nikoga od starijih ne
bjee na dvoru. Kraljeviu, Kurui su nas napali! zavapi on i odveli nam
ezdeset tisua goveda! Kralj Virata samo je tebe ostavio u opustjelu gradu. Ustaj,
diko naega kraljevstva, i vrati nam naa stada! Nama, stanovnicima ove
kraljevine, tvoje okrilje jedino je utoite, Viratin sine!
Ohrabren ovim kravarovim rijeima, koje je slualo i enskinje iz kraljevih
osobnih odaja, kraljevi se Uttara stade hvastati pa ree: Moj je vozar poginuo u
boju, ali im naem nekoga tko se razumije u konje, poi u razviti svoj vlastiti
barjak. Gledat e danas Kumi moju vjetinu i pitat e se nije li to pred njima
glavom Aruna!
u to i Aruna te malo potom ode svojoj miloj tankostrukoj druici roenoj
od rtvenoga plamena pa joj, razveseljen, sve ispria i onda joj kaza: Idi,
ljepotice, ne oklijevaj, nego reci Uttari: Onaj Brhannada bio je nekada odluni i
spretni Arunin koija koji je iskuan u mnogim bojevima. On e voziti tvoja
kola!
Draupadi uini kako je reeno, a Uttara joj na to odgovori: Ti, sairandhri,
poznaje toga ukopljenog mladia i najbolje zna to moe. Ipak, ne mogu sam
od njega traiti da dri uzde moje zaprege.
Na to e Draupadi: Junae, sigurna sam da e Brhannada posluati molbu
tvoje mlae sestre, Ijeponoge Uttare. Bude li se on prihvatio da ti bude vozar, ti
e, zasigurno, pobijediti Kurue i vratiti stado.
153

Tada ode Uttara svojoj sestri pa ree: Ljepotice, idi i dovedi mi amo
Brhannadu.
Aruna je oklijevao i snebivao se pred kraljeviem, a dvorske su se gospe
slatko smijale i tjeile ga da e ga mladi kraljevi braniti i da mu se nita ne moe
dogoditi, pa se on najzad odlui prihvatiti uzde. Vidjelo se da ga konji sluaju i
kada su polazili, on ree gospama iz kraljevskoga doma: Ako kraljevi bude
pobijedio one silne ratnike, ja u vam svakako donijeti prelijepih i vrsnih haljina!
Kada su izali iz grada, kraljevi bodro ree svojemu koijau: Potjeraj
ravno onamo gdje su Kurui! Nije trebalo dugo ii da bi ugledali vojsku Kurua.
Dhananaya i kraljevi Matsya povezoe se prema groblju i odatle opazie silnu
vojsku Kurua postrojenu u bojni red. Bila je nalik na more ili na golemu umu
koja svojim vrhovima doticae nebo. Uttarino junatvo odmah okopnje i on oslovi
Arunu: Ja se ne usuujem zapodjenuti boj s Kuruima! Gledaj! Svaka mi se
dlaica na tijelu nakostrijeila. Razum mi se pomutio i na sam pogled na
neprijatelja kojemu su na elu Bhima i Drona i svi oni drugi sjajni lukonosci
vjeti vojevanju. Nemam vojske da me podupre, a ja sam jo djeak i jo uvijek
premalo znam o oruju da bih se mogao suprotstaviti tolikim ratnicima
ovrsnulim u bojevima. O Brhannada, tjeraj dalje konje!
Brhannada uzvrati: Zato si tako ublijedio od straha? Time samo uveseljava
nae protivnike! Sam si mi rekao: Odvezi me pred Kurue! I ja u te, o
snanoruki, svakako odvesti meu Kurue koji su se sada spremili zbog vaih stada
potui kao sokolovi oko mesa. Ne razumijem kako sada moe odustati kada si na
polasku toliko nahvalio svoju muevnost i pred ljudima i pred enama? Vrati li
se bez stada, ismijavat e te svi hrabri ljudi, pa ak i ene. Poslije svih pohvala
koje sairandhri izree mojoj spretnosti u upravljanju kolima, ja se ne mogu vratiti
u grad praznih ruku.
A Uttara e na to: Makar Kurui opljakali sve blago Matsya, makar vie
neimao rodbine i makar od grada postala pustinja, nita od svega toga nije
dovoljan razlog da zametnem boj, pa i da moram pred ocem odgovarati! I
izrekavi to prestravljeni kraljevi skoi s kola, baci luk i strijele i udari u bijeg
rtvujui ponos i ast.
Brhannada viknu za njim: Ne pristoji katriyama ovako pobjei, kraljeviu!
Katriyi je smrt u boju milija od sramotna bjeanja! pa se i on nadade za
uplaenim kraljeviem dok su pletenice i crveni skuti njegove odjee leprali oko
njega. Stie i uhvati mladoga kraljevia u kojemu srce bjee zamrlo od straha pa
mu ree: Ako se ti ne eli boriti sa zlotvorima, onda budi ti meni koija, a ja u
s njima zametnuti boj! Sjeti se, kraljeviu, da si katriya i ne preputaj se tako
strahu!266
266
U prii o Akhilleju na Skyru, dao je Odyssej, da bi ga prepoznao preruena medu djevojkama, zatrubiti
bojni znak za uzbunu, na koji jejedini meu djevojkama, Akhillej, jo u enskim haljinama, pograbio doneseni
tit i koplje i pohitao da se bori! v. IV, bilj. 2

154

I Aruna, prvak meu ljudima, privolje nekako mladoga Uttaru da se vrati u

svoja kola. On ga, neodluna, oamuena i jo ukoena od straha podigne na njih.
Gledali su taj prizor Kurui s Bhimom i Dronom na elu i sa zebljom slutili da bi
udni pridolica mogao biti Dhananaya. Bharadvain sin Drona gledao ih je
onako potitene pa ree: Siloviti su i vreli vjetrovi koji nas zasipaju ljunkom, a
nebo se prevuklo tminom boje pepela. Oblaci udno izgledaju kao da u njima
nema vode. aglji gadno zavijaju a nai konji liju suze. Ti kobni znaci govore mi
da nam je opasnost za vratom. Stanite i uredite vojsku za boj. Pripremite se za
krvav okraj, a stoku osigurajte, jer ona je spodoba, to je po izgledu ukopljenik
glavom Prithin sin, prvak meu onima to rukuju orujem. On e nas danas
pobijediti i preotet e stado. Pria se da je njemu sam Mahadeva preobuen u
lovca izaao na megdan i da ga je Aruna zadivio.
Nato se javi Karna: Ti uvijek kudi nas, a hvali Arunu, a on nije ravan ni
esnaestini moje ili Duryodhanine snage.
A Duryodhana e: Ako je ovo Prithin sin, Karno, elja mi je upravo
ispunjena! Bude li prepoznat, morat e lutati iduih dvanaest godina.
Za to su vrijeme Aruna i Uttara dospjeli do drveta sami pa Aruna ree
neiskusnome i nejakome kraljeviu: Uttaro, skinut e s ovoga drveta lukove koji
se nalaze na njemu. Tvoji lukovi ne mogu podnijeti silinu mojih miica ni napor
zatezanja budem li njima obarao konje i slonove. Zato se brzo popni na ovo
lisnato drvo jer tu su skriveni lukovi i strijele i vrsni oklopi junakih Panduovih
sinova.
Uttara mu odvrati: Kod nas se pria da na tom drvetu visi umotano mrtvo
tijelo. Kako ga ja, koji sam kraljevske krvi, mogu dodirnuti svojim rukama?
Ne boj se, kraljeviu odgovori Aruna nee se uprljati jer na tome
drvetu nema mrtvaca, ve su tamo skriveni lukovi. Zato bih te ja navodio da
poini nedostojno djelo, kada si ti nasljednik kralja Matsya i roen si u otmjenoj
porodici?
Na uporno Arunino navaljivanje kraljevi najzad sie s koije i, pomalo se
usteui, pope se na drvo. On skide odatle oruje i razvi omote te ugleda, sjajne
kao sunce, Gandivu i ostala etiri luka pa upita Arunu: O Brhannado, kojemu
slavnome junaku pripada ovaj luk sa stotinom zlatnih okova i blistavim
vrhovima? Brhannada mu odgovori: Luk je za koji pita irom svijeta proslavljeni
Gandiva i pripada Aruni, a moe unititi svu neprijateljsku vojsku.
Kakva li uda, Brhannado nato e Uttara ti kae da su ovi lukovi,
maevi i strijele vlasnitvo Pandava, a o njima se nita nije ulo otkada su izgubili
kraljevinu na kocki premda su mogli unititi svakoga protivnika!
Aruna mu tada ree: Ja sam Aruna, Uttaro, ja sam Prithin sin, a Kanka,
dvoranin tvojega oca, to je Yudhithira. Snani Ballava, spretni dvorski kuhar, to
je Bhima. Nakula je konjuar, a Sahadeva nadzire vaa stada. A znaj i daje
sairandhri, zbog koje pogiboe Kiaka i njegove pristae, glavom kraljevna
155

Draupadi. Ovo je mojih deset imena: Aruna, Phalguna, inu, Kiritin,

vetavahana, Bibhatsu, Viaya, Krina Savyasain i Dhananaya.
Kada je to sasluao, Uttara ga pozdravi kako to dolikuje pa ree: Moje je
ime Bhuminaya, a prozvan sam i Uttara! Velika je moja srea, Partho, to te
mogu gledati vlastitim oima. Budi nam dobrodoao, Dhananayo! Snanoruki i
crvenooki junae, tvoje su miice poput slonovske surle! Dolii ti da mi oprosti
sve to rekoh u svojemu neznanju! Tvoji udesni i nedostini podvizi rastjeruju
sve bojazni iz mojega srca i ispunjavaju ga ljubavlju! O junae, popet u se na
ova odlina kola i sam u upravljati njima! Reci mi na koji e odred najprije
udariti? Naredi i ja te tamo vozim!
Omilio si mi, tigre meu ljudima na to e Aruna U tebi vie nema
straha. Razbit u u boju sve tvoje neprijatelje! Brzo vei na kola tobolce i iz toga
oruja uzmi ma uglaane otrice i ukraen zlatom.
Uttara ivnu na te Arunine rijei i brzo sie sa drveta nosei Arunino
oruje, a ovaj mu ree: Dakako, borit u se protiv Kurua i branit u ova kola koja
e biti poput tvrave i vratit u tvoja stada. Niega se ne boj, Viratin sine!
Tada Aruna skide narukvice i navue divne rukavice protkane zlatom pa
potom poveza svoju crnu i kovravu kosu bijelom tkaninom. Sjedei na svojim
kolima, silni junak obavi obred oienja i ovlada svojim duhom lica okrenuta k
istoku pa prizva u sjeanje sva svoja oruja i ona mu sva dooe i rekoe
kraljevskome Prithinu sinu: Mi smo tu, o proslavljeni! Mi smo tvoje sluge, Indrin
sine!
A Aruna im se pokloni pa kaza: Budite sva u mojemu duhu!
I dobivi uza sebe sve svoje oruje, Aruna se razveseli i odape tetivu na
Gandivi. Zau se straan zvuk od kojega ptice potresoe u letu, a drvee se
zanjiha. A po tome zvuku nalik na prasak groma Kurui saznae da je to Aruna
odapeo tetivu na najboljemu meu lukovima. Onda silni junak krenu s Uttarom
kao koijaem i razvi nad svojim kolima svoj zlatni barjak na kojemu bijae
majmun s lavovskim repom, nebesniko privienje koje je smislio sam
Vivakarman. Nezadrivi unititelj neprijatelja snano duhnu u svoju veliku
koljku gromovita glasa od kojega se dumanima die kosa na glavi. Brzi konji
popadae na koljena od toga zvuka, a kraljevi Uttara sjede od straha.
Tada se oglasi Uttara: Sluao sam riku mnogih koljki i truba i urlike
mnogih slonova u bojnome poretku, ali jo ne uh glas ovakve koljke niti vidjeh
barjak poput ovoga. Doista, gospodine, moj je um sasvim pomuen od rike te
koljke, brijanja tvojega luka, tretanja kola i ovih nadljudskih stvorenja koja stoje
na tvojemu stijegu.
Aruna dohvati uzde pa sam podie konje na noge, a onda zagrli Uttaru i
poe ga sokoliti: Ne plai se, vrli kraljeviu, ta rodio si se kao katriya!

156

Za to vrijeme Drona je govorio Kuruima: Sve mi to sluti na zlo! Gledajte

onoga aglja koji tri kroz nae redove i zloguko zavija! Pobjegao je a da ga nitko
nije stigao pogoditi! Sve ovo pretkazuje veliku nevolju!
Na to Duryodhana ree Bhimi, Droni i Kripi: I ja i Karna ve smo rekli
uiteljima, ali ja u opet ponoviti: Trinaesta godina jo se nije dovrila. Aruna se
pojavio pred nama, a morao se jo kriti. Pandave e opet morati u porogonstvo!
A Karna doda: Svi ti plemeniti ratnici slie mi odjednom na kolebljive
kukavice. Bio to kralj Matsya ili Aruna, ja u mu odoljeti kao to obala odolijeva
plimi. Ubit u danas Arunu i tako u se osloboditi duga koji je tako teko oduiti
i izvrit u ono to sam obeao Duryodhani.
Kripa mu na to odvrati: Radhin sine, tvoje izopaeno srce uvijek te navodi
na sukob. Ti ne poznaje pravu prirodu stvari niti razmilja o posljedicama. Oni
koji poznaju prolost smatraju da je ratovanje najgrenije od svih moguih posala.
Vojna moe uroditi plodom samo ako su pogodni i vrijeme i mjesto. Sada nam
vrijeme nije naklonjeno i iz ovoga nita dobro nee proizai. Aruni vie ni sam
Indra nije dostojan protivnik i zato onaj koji udi s njime podijeliti megdan mora
uzeti lijek za smirenje. Doli smo i ne znajui onamo gdje se krije Aruna kao
vatra u bunaru. Ali trebalo bi da se borimo, mogli mu odoljeti ili ne. Zato uredite
nae ete, stavite oklope i budite spremni.
Dronin sin Avatthaman doda: Karno, goveda jo nismo odveli niti smo
preli granicu. Zato se onda hvasta? Pravi junak dobije mnoge bitke, silno blago
osvoji i brojne neprijatelje potue, a ne spomene ni rije o svojemu junatvu.
Vatra gori utei i utei Sunce sja. Zemlja uti i nosi na sebi sva stvorenja, i
pokretna i nepokretna. Kada poue Vede, brahmani moraju obavljati obrede i za
sebe i za druge. Katriye ive od luka i strijele i moraju obavljati obrede samo za
sebe. Vaiye treba da daju da se za njih obave obredi kada steknu blago, a udre
uvijek moraju biti na usluzi i dvoriti ostala tri stalea. to se pak tie pticolovaca i
prodavaa mesa, oni mogu zaraivati blago i svojom dovitljivou i podvalom.
Koji se katriya veseli pred svima zato to je stekao kraljevstvo varajui na kocki,
kao to ini bestidni Dhrtaratrin sin? Tko se, ako ima pameti, hvasta da je stekao
blago prijevarom na kocki kao da je prodava mesa? U kojem si dvoboju ti
pobijedio Arunu, Nakulu ili Sahadevu? A opljakao si njihovo blago! Vidimo da
ljudi, pa ak i insekti i mravi, mogu opratati u granicama svojih moi, ali
Panduovi sinovi ne mogu oprostiti ponienja kojima je bila izloena Draupadi.
Poalji sada, Duryodhano, svojega mudrog ujaka koji tako dobro poznaje dunosti
katriye! Poalji sada toga kockara i varalicu akunija da se bori s njima. Ali
Gandivom se ne bacaju kockice, nego se odapinju otre iljate strijele na
protivnike!
Onda poe govoriti Bhima: Karna se eli boriti jer mu to nalae dunost
katriye. Nitko tko je mudar ne vrijea uitelja. Ja bih rekao da nam je vrijeme da
razmislimo o vremenu i mjestu to su odreeni za boj. Ono to ree Karna trebalo
157

nas je samo trgnuti iz naega maloduja. Brahmanovo oruje ujedinjeno s Vedama

nigdje se jo nije moglo vidjeti kao sada u uitelju Droni. Nije sada vrijeme za
razmirice. Udruite se prije poetka boja jer Indrin sin dolazi!
Na to e opet Avatthaman: Vrlina se mora cijeniti, pa bila ona i
neprijateljeva, a pogreke se moraju istaknuti makar potjecale i od uitelja!
Tada se javi Duryodhana: Neka uitelj oprosti i neka se mir vrati meu nas!
Ako uitelj bude uz nas, bit e kao da je ve uinjeno ono to tek treba uiniti.
I on uz Karninu i Kripinu pomo udobrovolji uitelja, a onda ih Drona stade
savjetovati: Pripremite se tako da Aruna nikako ne mogne doprijeti do
Duryodhane. Neprijatelj ga ne smije zarobiti ak ni ako se on prenagli ili
pogrjeno ocijeni stanje na bojitu. Budite sigurni da se Aruna nije razotkrio
prije no to je istekao rok izgnanstva. Neka Gangin sin ima to na umu i neka kae
to misli da je pravo.
Bhima tada kaza: Toak vremena obre se sa svojim odjeljcima. Dijeli se
po kretanju zvijea i planeta, po godinjim dobima i godinama. Zbog kretanja
nebeskih tijela svakih pet godina nastaje viak od dva mjeseca. Stoga je sve to su
Panduovi sinovi obeali ispunjeno. Aruna je to znao i zato se pojavio. Kako
moe netko kome je Yudhithira vodi odstupiti od vrline? No, kralju kraljeva, ja
jo ne vidjeh bitku u kojoj jedna strana mirno moe rei: Mi, sigurno,
pobjeujemo! Kada doe do okraja, tada mora biti i poraza i pobjede,
napredovanja i uzmicanja. Bila ova bitka pogodna ili ne, vi obavite sve pripreme!
Duryodhana e na to: Ali ja, djede, neu vratiti Pandavama njihovu
kraljevinu. Zato bez oklijevanja uinite sve to je potrebno pa neka bitka otpone!
Bhima mu odgovori: Onda sluaj to mislim da bi bilo dobro uiniti: Ti ne
gubi vrijeme ve poi prema prijestolnici i povedi sa sobom etvrtinu vojske.
Druga etvrtina neka opkoli stada i neka ih potjera. Vratimo li se bez goveda, to
e biti znak da smo pobijeeni. Nas petorica i ostatak vojske poimo na Arunu.
Kurui posluae taj savjet, podijelie vojsku pa se postrojie u bojne redove.
Ugledavi Kurue spremne za boj, Aruna oslovi kraljevia Matsya: Upravi
svoje konje, vozaru, tamo gdje e moje strijele dosegnuti neprijatelja! Za to
vrijeme ja u se truditi da usred te vojske ugledam onoga podlaca iz roda Kurua.
Kada pobijedim toga zlikovca, ostali e prihvatiti poraz. Tamo stoji Drona, a iza
njega je njegov sin. Vidim i Bhimu, Kripu i Karnu, sve velike strijelce, ali ne
vidim Duryodhanu. Slutim da je u elji da spasi ivot odstupio junim putom i
poveo stado sa sobom. S njime u se boriti, Viratin sine, jer e jedino od toga biti
koristi. Kada ga pobijedim, vratit u se i povesti goveda.
Aruna ubrzo stie oteta stada i razjuri vojsku koja ih je uvala, a goveda
preplaena rikom koljke podigoe repove i udarie u trk vraajui se istim putem.
Vidjevi kako podivljala goveda bjee prema prijestolnici Matsya, prvaci ratnika
Kurua zakljuie da je Aruna postigao to je htio pa jurnue na njega dok je on
jo progonio Duryodhanu.
158

Kada je vidio njihovu vojsku i nad njome lepranje bezbrojnih stjegova,

Aruna ree Uttari: Pritegni zlatne uzde, Uttaro, i potjeraj nae bijele konje
onamo gdje vidi silne velmoe Kurua! Opaki Karna elio bi se ogledati sa
mnom! Odvezi me, sine Viratin, ravno k njemu koji se pod okriljem kralja
Duryodhane naduo od oholosti!
Karna i Aruna podijelie megdan. Dvanaest Karninih strijela ranilo je
Arunu, Uttaru i njihove konje, ali je Aruna uzvratio i zasuo Karnu silom strijela
koje ga izbodoe po cijelome tijelu, tako da se morao povui.
Kada Radhin sin uteknu s bojita, ostali ratnici s Duryodhanom na elu
udarie jedan po jedan na Arunu praeni svojini etama, ali, kao to obala
podnosi nalete plime, tako je i Aruna odolijevao bijesu te nebrojene vojske
postrojene za boj koja ga je zasipala rojevima strijela. Potom prvak meu
ratnicima napadne na neprijatelja poslavi na njega svoja nebeska oruja. I nebo i
sve strane svijeta zastrijee bezbrojne strijele odapete iz Gandive, kao to zemlju
prekrivaju Suneve zrake. I nitko od protivnika ne mogae podii oi na Arunu
koji je blistao silnom svjetlou. Bezbrojne Arunine strijele kao da pod nebom
nisu imale dovoljno mjesta. Protivnici bi ga uspijevali samo jednom izbliza
ugledati jer bi ve iduega trena bili na putu za onaj svijet zajedno sa svojim
konjima. Kao to su njegove strijele neometano prolazile kroz tijela njegovih
protivnika, tako su i njegova kola jezdila kroz njihove redove. Njegove strijele
uvijek su nalazile cilj kao to i oko uvijek poiva na onome to mu se mili gledati.
Trag koji je ostajao za njim sliio je na trag krda slonova kroz praumu.
Tada, Bharato, navalie na Arunu svi veliki ratnici Kurua i napregoe sve
svoje sile, a Dhananaya, Kuntin sin, pogodi staroga gospodara Bhimu s deset
strijela u grudi iako se ovaj borio kako je najbolje mogao. Neodoljivi i jakoruki
Gangin sin klonu od ljuta bola i dugo ostade tako oslonjen na rudo svojih kola.
Tada Arunu okruie sa svih strana s nebeskim orujem u rukama
zasipajui ga nepresunom bujicom strijela. On je svojim orujem suzbijao
njihovo, a onda vlasnik Gandive zazva jedno od Indrinih nepobjedivih oruja
zvano "izbezumljivalo". Svojim otrim strijelama potpuno prekri sve etiri strane
svijeta. Brujanje Gandive potpuno zaglui osjetila protivnika, a potom Aruna uze
objema rukama svoju veliku koljku mona zvuka i silovito duhnu u nju
ispunjavajui njezinom rikom nebeski svod. Od zvuka te koljke junaci Kurua
zastadoe osupnuti, a lukovi od kojih se ne razdvajahu u boju poispadae im iz
ruku. Kada je vojsku Kurua tako skamenio, Aruna ree sinu kralja Matsya: Idi
meu Kurue dok su jo oamueni i donesi ovamo bijele odore to ih nose Drona i
Kripa i onu lijepu, utu, koja pripada Karni, a donesi i plave haljine kralja i
Dronina sina. Rekao bih da Bhima nije omamljen jer on zna kako da se
suprotstavi ovome oruju i zato njega obii!
Nato slavni sin Matsya skoi s kola ostavivi uzde i pokupi odjeu ratnika pa
se vrati natrag na svoje mjesto. Onda podbode etiri lijepa drijepca i odveze
159

Arunu s bojita vozei se kroz pjeadiju koja je jo uvijek drala zastave u

rukama.
Kada Bhima vidje da Aruna odlazi, pogodi ga svojim strijelama, ali mu
Aruna pobi zapregu i koijaa i sa svojim lijepim lukom u rukama izroni iz toga
mnotva kola kao to sunce izranja iz oblaka. Dhrtaratrin sin doe k sebi i spazi
Prithina sina kako sam stoji na bojitu nalik na gospodara nebesnika pa uzrujano
upita Bhimu: Kako se ovaj spasio od tebe?
A antanuov mu sin odgovori smijeei se: Gdje bijahu tvoja osjetila i tvoja
hrabrost? Zato si odbacio luk i strijele? Aruna nije sklon krvolonosti, niti mu
dua naginje grijehu. Ni za sva tri sveta nee zaboraviti svoje starije. Samo nas
zato u ovome boju nije sve pobio. Prvae meu junakim Kuruima, vrati se u svoj
grad i pusti Arunu da mirno ode preotevi stada. Ne odbacuj uludo svaki put
svoje dobro!
Sasluao je Duryodhana te rijei staroga gospodara, rijei koje bijahu za
njegovo dobro, pa se razbjesnje, ali izgubi volju za dalju bitku, duboko uzdahnu i
uutje.
Razdragani Aruna vidje kako Kurui kreu k svojemu gradu pa poe za
njima i glavom pozdravi staroga Bhimu i uitelja Dronu da im iskae svoje
potovanje. Na jednak nain pozdravi i Dronina sina i uitelja Kripu i ostale asne
osobe meu Kuruima. Potom Prithin sin jednom strijelom razbi u komadie
Duryodhaninu krunu ukraenu dragim kamenjem a brujanje njegova luka ispuni
sva tri svijeta.
Aruna je gledao kako Kurui odlaze osramoeni pa veselo ree sinu Matsya:
Potjeraj svoje konje! Vraamo se! Tvoja su stada spaena, neprijatelj odlazi, a
trebalo bi da se i ti zdravo i veselo vrati svojemu gradu! No samo ti, drago dijete,
zna da Prithini sinovi ive kod tvojega oca. Kada uemo u grad, nemoj hvaliti
njihova djela, jer da se kralj Matsya ne poplai. Reci radije: Ja sam pobijedio
vojsku Kurua i vratio nau stoku!
Uttara mu odgovori: U mojoj moi nisu djela koja si ti poinio, ali otkrit u
tko ste tek kada mi ti dopusti.
Kada Aruna stie u blizinu groblja, on stade pred drvo ami sav ranjav od
protivnikih strijela. Tada strani majmun s njegovog barjaka, blistav kao oganj,
uzletje na nebo sa svim ostalim stvorenjima koja bijahu uz njega i nestade
opsjene, a na kolima opet bijae Uttarina zastava s likom lava. Poto su zamijenili
strijele, tobolce i ostalo oruje, slavni kraljevi Matsya poveze se u svoju
prijestolnicu radosna srca, a Aruna je preruen u Brhannadu upravljao kolima.
Uttara poslua Arunin savjet pa naredi glasnicima da odu i razglase
njegovu pobjedu.
Kralj Virata bio je presretan to je Suarmana tako brzo pobijedio i stoje
vratio sve svoje blago. Stigao je u prijestolnicu s etvoricom Pandava i, im je
sjeo na prijestolje, dvorani mu ispriae to se dogodilo i da je njegov neustraivi
160

sin otiao pred neprijatelja na samo jednim kolima i s Brhannadom kao

koijaem. Viratu obuze strah pa naredi svojim ministrima: Svi ratnici koji nisu
ranjeni neka odmah pou u pomo Uttari!
Na to se Kanka osmijehnu kralju kojega bijae spopao silan strah od Kurua i
ree mu: O kralju, ako je Brhannada Uttarin koija, onda se Kuruima nije
posreilo da ti odvedu goveda.
U taj as stigoe brzonogi glasonoe to ih Uttara bijae poslao i objavie da
je mladi kraljevi izvojevao pobjedu nad Kuruima. Kralj se sav najeio od
prevelike radosti. Darivao je glasnike lijepim haljinama, a svojim savjetnicima
naredi: Iskitite putove zastavama i prinesite cvjetne prinose svim bogovima i
boginjama. Poaljite im u susret kraljevie i hrabre ratnike, glazbenike i plesaice
ukraene nakitom. Neka teklii urno odjau na slonovima i neka na svakome
raskru objave moju pobjedu! Neka izae kraljevna Uttara u prekrasnoj odjei i
neka okruena djevojkama doeka s hvalopojcima mojega sina!
Poto je odaslao vojsku, djevojke i nakitom uljepane dvorjane, mudri kralj
Matsya radosno ree: O sairandhri, donesi kocke, a Kanka neka zapone s igrom!
Na to mu Panduov sin odgovori: Reeno je da ne smije igrati onaj ije je
srce zaslijepljeno radou, pogotovo ako igra sa spretnim kockarima, ali, ako ti to
ini radost, neka igra pone.
I igra poe a, dok su se kockali, kralj Matsya ree: Ha! Moj je sin pobijedio
glasovite Kurue!
A kralj mu Yudhithira odvrati: Kako da ih ne pobijedi kada mu je koija
bio Brhannada?
Te rijei naljutie kralja Matsya pa odbrusi Panduovu sinu: Ta zar ti, bijedo
od brahmana, usporeuje ukopljenika s mojim sinom? Zar ne zna to kome
prilii da govori? Opratam ti, brahmane, ovu uvredu poradi naeg prijateljstva,
ali ubudue mora paziti to govori ako ti je stalo do ivota. No Yudhithira
nastavi: Nema toga tko e se pobiti s Bhimom, Dronom, Droninim sinom i
ostalima silnim junacima Kurua, kao ni s Indrom kojega prate Maruti! Ima samo
jedan, a to je Brhannada! Nema toga koji mu je po snazi ravan. Zato onda da tvoj
sin ne pobijedi zlotvore kada je imao takva saveznika!
A Virata e na to: Ti ne obuzdava svoj jezik usprkos mojoj naredbi! Ako
nema onoga koji kanjava, nitko se nee priklanjati vrlini! Rekavi to, kralj,
usplamtio od gnjeva udari Yudhithiru kockom po licu i Ijutito ga opomenu:
Nemoj da ti se to jo jednom dogodi!
Od siline udarca Yudhithiri potee krv iz nosa, ali Prithin sin drao je ruke
pred licem ne dajui da ona kapne na tlo. Vrli Yudhithira pogleda tada Draupadi
koja stajae uz njega. Uvijek posluna eljama svojega gospodara, ona razumje
to to znai pa donese zlatnu posudu s vodom i u nju prihvati krv. U to vratar
oslovi kralja i objavi: Tvoj sin Uttara eka na vratima s Brhannadom!
161

Tada Yudhithira uputi straaru rijei koje bijahu samo za njegove ui: Neka
Uttara ue sam! Brhannada ne smije ui jer se junak zavjetovao da nee ostaviti
na ivotu onoga koji mene izvan bitke rani ili na zemlju prolije moju krv!
Kraljevi Uttara ue sam, oda ocu dunu poast dodirnuvi mu stopala, pa se
okrenu da izrazi svoje potovanje brahmanu Kanki i tada ga ugleda gdje sjedi u
kutu okrvavljena lica. Sav uasnut, urno upita: Kralju, tko ga je to udario? Tko je
uinio tu stranu nepravdu?
Kralj mu na to odgovori: Ja sam udario ovoga podmukloga brahmana, a on
zasluuje i gore! Dok sam ja hvalio tebe i isticao tvoje junatvo, on je uznosio
onoga ukopljenika!
Uttara se prestravi: Jao, jao! Uinio si velik grijeh i stranu nepravdu! Oe
moj, padni pred njegove noge i trai njegov oprotaj da smrtonosni otrov
brahmanova prokletstva u korijenu na zatre nau lozu!
Virata poslua rijei svojega sina pa stade tjeiti sina Kuntina koji bjee nalik
na vatru zapretanu pepelom. Zatrai od njega oprotaj, a Panduov mu sin
odgovori: Ja sam ti odmah oprostio, kralju, i ne ljutim se na tebe. Ali da je ova krv
iz mojih nosnica pala na zemlju, tebe bi i tvoju kraljevinu zasigurno snala
propast! Ja te ne krivim, kralju, to si udario nedunu osobu jer oni koji su moni
obino su i nerazumno nasilni u svojim postupcima.
Kada krv presta tei, ue i Brhannada, pozdravi Viratu i Kanku i osta stajati
utei. Tada kralj poe pred njime hvaliti svojega sina Uttaru koji se vratio iz boja,
a Uttara e na to: Nisam ja vratio naa stada niti sam je pobijedio neprijatelja! To
je djelo poinio sin nekoga boanstva. Mladi blistav kao Indra vidje me kako
bjeim pa stade pred mene i ne dade mi dalje. Vratio me u kola i potukao Kurue te
tako spasio naa goveda. Pobjeda pripada njemu, a ne meni!
Na to Virata upita: Gdje je sada taj monoruki i slavni sin oca nebesnika?
Jedva ekam da vidim toga silnoga nebeskog ratnika koji je spasio i tebe i moja
stada!
Uttara mu odgovori: Taj jaki boanski sin nestao je pred mojim oima, ali ja
se nadam da e se on ipak ovdje pojaviti sutra ili prekosutra.
Tri dana poslije toga pet Panduovih sinova dovrie svoj zavjet i okupae se
pa obukoe bogato ukraene bijele haljine i s Yudhithirom na elu uoe u
vijenicu kralja Virate i zauzee mjesta namijenjena kraljevima. Zasjae poput pet
rtvenih vatri na oltaru. Kada su posjedali, stie i kralj Virata da okupi vijee kako
bi obavio svoje kraljevske poslove. Ugleda slavne Pandave kako blistaju poput
ognja pa se na asak zamisli, a onda se naljuti pa ree Kanki koji je sjedio tu nalik
na vladara nebesnika okruena Marutima: Ti se bavi bacanjem kocaka i u mojoj
si slubi. Kako onda moe zauzeti kraljevsko mjesto i obui skupocjene haljine?
Tada se Aruna nasmijei pa ree kralju: Ovaj je ovjek, kralju, dostojan da
sjedi ak i na Indrinu prijestolju! On potuje brahmane, posveenje u svete knjige,
obavlja rtvene obrede, portvovano i nepokolebljivo slijedi zavjete, on je prvi
162

meu Kuruima, Kuntin sin Yudhithira! Glas o njemu proirio se irom zemlje
kao to se Sunev sjaj razastire irom nebesa. Zar moe pitati, kralju, je li osoba
kao to je Panduov sin dostojan kraljevskoga sjedita?
Na to e Virata: Ako je ovo doista Yudhithira, kralj Kurua, tko je onda
meu vama Aruna, a tko moni Bhima, tko su Nakula i Sahadeva? Gdje je
slavna Draupadi? Poslije njihova poraza na kocki vie ih nitko nije vidio.
Kralju odgovori mu Aruna ovaj tvoj kuhar, znan kao Ballava,
slavni je Bhima, glasovit po svojim vjetinama i snazi. Nakula je tvoj konjuar, a
Sahadeva volar. Lopoooka i tankostruka sairandhri slatka osmijeha, zbog koje je
Kiaka izgubio glavu, slavna je kraljevna Draupadi. A ja sam, kralju, Aruna o
kojemu si ve dovoljno uo. Posljednju godinu naega progonstva proveli smo u
tvojemu domu sigurni kao dijete u majinoj utrobi.
Onda princ Uttara kaza kralju sve o Aruninu junatvu. Virata bijae izvan
sebe od radosti. On izgrli Yudhithiru i ponudi mu svoje ezlo, riznicu, grad i
svekoliku kraljevinu, pa im ree: Sada je dolo vrijeme da ja umilostivim
Pandave. Ako vam je po volji, dat u svoju ker Uttaru da bude vjerna ljuba
Aruni.
Na to plemeniti Yudhithira pogleda Arunu, a ovaj to razumje pa odgovori
kralju Matsya: Dok sam ivio u tvojim osobnim odajama, kralju, imao sam prilike
biti s tvojom keri, i nasamo i u drutvu, i ona mi je vjerovala kao svojemu ocu.
Ja sam uz glazbu vodio njezine korake u plesu i nadgledao kako se Ijupkou i
spretnou oplemenjuju njezine uroene vrline. Zato ne bih volio da ti ili netko
drugi posumnja u nju ili u mene. Koja je dua ista, a moja su osjetila u mojoj
vlasti i zato te molim, kralju, da mi je da za snahu, neka bude nevjesta i radost
mojemu sinu jer on je dostojan da tebi bude zet, a tvojoj keri mu.
Plemeniti vladar kraljevine Matsya odvrati mu razdragana srca: Rijei poput
ovih pristaju i tebi i tvojoj vrlini! Bit e kako ti kae! Onaj kojemu je Aruna
prijatelj sve je svoje elje ve ispunio!

163

Knjiga peta

UDYOGAPARVAN
Knjiga o pripravama
Vaiampayana ree: Svi junaki potomci Kurua koji pristadoe uz Pandave
proslavie Abhimanyuovu svadbu i, poto se nou odmorie, okupie se u svanue
razdragani u Viratinu dvoru. Dom kralja Matsya bio je prepun svakojaka blaga i
ukraen probranim draguljima i plemenitim kamenom, a sjedita briljivo ureena
i ukraena vijencima. Sve je odisalo zamamnim miomirisima.
Silni vladari naroda dooe i posjedae, a onda se javi Krina: Svi vi koji ste
ovdje znate kako je u igri kockom kralj Yudhithira bio prevaren, kako mu je oteta
kraljevina i kako je prihvatio izgnanstvo. Panduovi sinovi, koji mogu silom
svojega oruja pokoriti i svijet, ispunjavali su taj straan zavjet trinaest godina i
nisu odstupili od zadane rijei. Ovi slavni junaci proveli su godinu dana sluei
drugima. Na vama je da sada odluite to e biti pravedno i dobro i za Yudhithiru
i za Duryodhanu i to e biti podobno i prihvatljivo i za Kurue i za Pandave.
asni kralj Yudhithira ne bi bespravno poelio ni nebesko carstvo, a ako to
pravda trai, prihvatit e da vlada i samo jednim selom. Dhrtaratrovii ne mogu
nadvladati Aruninu mo. Mi ne znamo to je Duryodhana naumio niti znamo to
e se dalje zbivati. Zato je teko odluiti to da inimo. Ja kaem da bi trebalo
poslati izaslanika, ovjeka dobra roda, umjerena i pomna, puna vrlina i sposobna
da privoli Duryodhanu da Yudhithiri preda polovinu kraljevine koja mu pripada.
Tada se javi Baladeva267: Junaki Kuntini sinovi spremni su dati polovicu
svojega kraljevstva i ine tu rtvu za ljubav Duryodhani. Zato im Dhrtaratrini
sinovi moraju vratiti polovicu zemlje i radovati se zajedno s nama to je ova
raspra rijeena na obostrano zadovoljstvo. Uinimo sve to je u naoj moi da se
taj spor razrijei bez oruja. Kralj Yudhithira nastavio se kockati premda je srea
stalno bila protiv njega i za to se ne moe okriviti akuni. Ne izazivajte rat s
Kuruima, ve im se obratite miroljubivo i mirno. Rat nije siguran nain da se
postigne cilj, a plodovi izmirenja na svaki nain due traju.
Dok je neustraivi izdanak Madhuove loze tako govorio, viteki Satyaki 268
ustane ogoren i ree: Kakvo je ljudsko srce, takav mu je i jezik! Tvoje rijei
odgovaraju tvojemu srcu! Na svijetu ima hrabrih ljudi, kao to ima i straljivaca.
Kao to se na istome drvetu mogu nai dvije grane od kojih se jedna svija od roda,
dok je druga sasvim jalova, tako se i u jednoj lozi mogu raati i maloumnici i
velikani. Zar se moe dopustiti onome koji moe kralju Yudhithiri pripisati i
najmanju krivicu da govori pred ovim saborom? Yudhithiru su izazvali jer je bio
267
268

Baladeva je Balarama, Krinin brat; v. I, bilj. 89.

Roak i koija Krinin. Zvao se i Daruka i Yuyudhana.

164

obavezan obiajima ratnikoga stalea i pobijedili su ga prijevarom! ak i da

Yudhithira eli ono to nije njegovo, ne prilii mu da moljaka. Ja bih njih
umilostivio otrim strijelama! Nije grijeh ubiti onoga tko je naumio pobiti nas.
Bezbono je i sramotno prosjaiti od dumanina! Ja traim od vas da revno
prionete izvriti ono to Yudhithiri lei na srcu! Panduovi sinovi moraju natrag
dobiti kraljevinu kojom sada vlada Dhrtaratra!
Tada ustade kralj Drupada pa ree: O Satyaki, nema sumnje da e se
dogoditi to to pretkazuje. Dhrtaratra previe miluje svojega sina i nee s mirom
vratiti kraljevinu. Suglasan sam s tobom da pomirljive rijei nee nita
promijeniti. Ne vjerujem da je ljubaznim rijeima mogue prizvati pameti
izopaenoga Duryodhanu. Zato emo se pripremati za rat, a ja u poslati naim
prijateljima poruku neka i oni kupe vojsku.
Satyakiju i dolikuju ovakve rijei javi se Krina. Ne sumnjam da su
reene za dobro Yudhithiri. Svi mi elimo postupiti kako pristoji a dobro
Pandava naa je prva dunost. Ali nae je srodstvo s Pandavama i s Kuruima
podjednako, kako god se oni jedni prema drugima ophodili. Svi smo mi ovamo
pozvani na svadbu i morali bismo otii kuama radosni i zadovoljni. Vi ste prvaci
meu kraljevima, i po godinama i po uenosti, a mi smo oni koji moraju uiti od
vas. Zato traim od vas da u ime Pandava poaljete Kuruima poruku, a mi smo
suglasni sa svime. Ako glavar Kurua pristane na mir i pravdu, nee se pomutiti
bratski osjeaji meu Kuruima i Pandavama. Ako pak Dhrtaratrin sin oholo i
budalasto odbije mirovnu ponudu, onda pozovite i nas kada budete sazivali sve
druge.
Onda kralj Virata oda Krini sve poasti i dade mu doputenje da se udalji sa
svim svojim roacima i pratnjom, a on sjede da se s Yudhitirom i ostalima
dogovara oko priprema za rat. I Virata i Drupada i njihovi roaci poslae vijest
svim kraljevima i mnogi gospodari zemalja dooe na taj poziv radosnih srca.
Kada Dhrtaratrini sinovi saznae za to, poee i oni okupljati oko sebe mnoge
kraljeve.
U to su vrijeme, kralju, vrvjeli zemljom vladari koji su hitali ili jednoj ili
drugoj strani u pomo. Zemlja se punila vojskom od svih etiriju rodova i inilo
se da boginja Zemlja drhti pod njihovim koracima.
Kralj Panala dogovorio se s Yudhithirom i poslao Kuruima vlastitoga
sveenika koji bijae star i po godinama i po iskustvu. Kralj Panala mu ree:
Meu stvorenjima nadmonija su ona koja su obdarena ivotom. Meu ivim
biima nadmonija su ona koja su obdarena razumom. Od razumnih stvorova
ovjek je najmoniji, a od ljudi najmoniji su brahmani. Od dvaput roenih
najmoniji su oni koji prouavaju Vede, a od vedoznanaca prvi su oni kojima je
rasuivanje istanano. Meu ovima su najmoniji oni koji su iskusni, a meu
iskusnima najvei su oni koji su spoznali Svevinjega. Rekao bih da si i ti meu
165

njima i zato elim da, ne gubei vremena, ode Kuruima i da tamo zastupa stvar
Panduovih sinova.
Preko povjerljivih uhoda kralj je Duryodhana doznao sve to se dogaalo.
Tako je saznao i da se Krina zaputio svojoj prijestolnici, pa se i on, s
malobrojnom pratnjom i u koiji u koju bijahu upregnuti konji brzi poput vihora,
dade na put u Dvaraku. Istoga dana kada je Duryodhana stigao u Dvaraku, lijepi
grad Anartta, stie tamo i Aruna pa dva batinika Kurua uoe u palau gotovo u
isto vrijeme i zatekoe Krinu kako spava.
Duryodhana je uao prvi u njegovu spavau odaju, a Aruna ue za njim i
obojica stadoe da priekaju dok se Krina ne probudi. Duryodhana bjee sjeo na
stolicu ukraenu poput prijestolja koja je stajala kraj Krinina uzglavlja, a Aruna
osta stajati kraj podnoja postelje sklopivi ruke u znak potovanja. Kada se
Krina probudio, on najprije ugleda Arunu, a onda ih upita kako su putovali i
pozdravi ih kako dolikuje pa ih zatim upita za razlog njihova posjeta.
Duryodhana mu odgovori smijeei se: Krino, svi su izgledi da e meu
nama biti rata, i to vrlo skoro. Ako se to dogodi, ti mi mora pomoi. Tvoje
prijateljstvo sa mnom jednako je kao i s Arunom, a i nae srodstvo podjednako je
blisko. Jedina je razlika to sam ja danas doao prvi, a nai su dobri praoci uvijek
potovali pravo prvjenstva.
Krina e na to: Ni najmanje ne sumnjam da si ti doao prvi, Duryodhano,
ali kada sam otvorio oi, moj je pogled najprije pao na Arunu. Budui da si ti
doao prvi, a ja sam najprije ugledao Arunu, ja u vam pomoi obojici. Pravo
prvjenstva vam je podjednako. Kada se ispunjavaju elje, obiaj nalae da se
uvijek pone od najmlaega molitelja i zato u najprije ponuditi da bira Aruna.
Tu je milijun mojih pastira i svaki mi je ravan po snazi. Zovu ih Narayane. Svaki
se od njih umije boriti i u najeem boju. Ti vojnici, nesavladivi u boju, bit e na
strani jednoga od vas, a ja u, sasvim sam i ne laajui se oruja jer sam odluio
da se ne borim, stati na stranu drugoga. Ti, Kuntin sine, moe birati prvi jer
prema zakonu ima na to pravo.
Tada Aruna odabra Krinu, Narayanu glavom, pogubitelja svih zlotvora
koji ree da se nee biti na bojitu.
Duryodhana dobi nebrojenu vojsku Narayana, batinie Bharata, i bjee
izvan sebe od radosti dobivi tih tisuu tisua vojnika iako Krina ne bijae na
njegovoj strani.
Osiguravi za sebe tu silnu vojsku, Duryodhana ode Baladevi, monome
Rohininu sinu, i ree mu radi ega je doao. Ali mu Balarama ovako kaza:
Duryodhano, ja sam pokuao sve to je u mojoj moi ne bih li privolio kraljeve da
se pomire. Na svadbi Viratine keri rekao sam Krini da smo i on i ja podjednako
blizak rod i tebi i Pandavama. No moje rijei bile su uzalud. Ja se ne mogu
prikljuiti strani kojoj je Krina protivnik, ali neu mu niti pomagati. Neu
166

pomoi ni tebi ni Aruni i to je moja neopoziva odluka. Roen si u lozi Bharata i

potuju te svi zemaljski kraljevi. Idi i bori se potujui stroga pravila viteke asti.
Na to Duryodhana zagrli junaka kome plug bijae ubojito oruje i premda
nije imao Krinu na svojoj strani, bjee siguran da je Aruna ve pobijeen. Kada
je Duryodhana otiao, Krina se osmijehnu pa zapita Arunu: Dhananayo, zato
si tako nerazumno postupio? Odabrao si mene umjesto moje dobro opremljene i
mnogobrojne vojske. Aruna mu odgovori: elio bih, Krino, stei slavu koja
e biti ravna tvojoj. Ti ima snage suprotstaviti se svim zemaljskim kraljevima i
njihovim mnogoljudnim vojskama. Osjeam da sam i ja sposoban za neto takvo.
elim da mi ti bude koija. Odavno sam za time udio!
Vasudeva e na to: Rekao bih, Kuntin sine, da si odluio mjeriti se sa mnom.
Neka ti elja bude ispunjena! Bit u vozar tvojih kola.
Kralj alya,269 brat kraljice Madri, Sahadevine i Nakuline majke, poao je sa
svojim sinovima i velikom vojskom da se nae Pandavama u pomoi. Svoju
vojsku bjee ostavio na putu, a on je ubrzanim hodom produio k logoru Pandava.
Duryodhanini uhode dojavie to Duryodhani pa on urno poe da ga osobno
pozdravi. Naredio je da se du puta kojim je iao alya urede i opreme mjesta za
odmor s obiljem svega to je potrebno, s raznim poslasticama i piem, a i
glazbenicima i glumcima za alyinu razonodu. Sve je uinio kako bi se kralj
alya osjetio poaenim i kako mu nikakve udobnosti ne bi ponestalo.
Prezadovoljan takvom panjom, kralj alya ree slugama koji su ga dvorili: Za
ovo neuveno gostoprimstvo i besprimjernu ljubav koju su pokazali prema meni
moram nekako nagraditi Yudhithirine ljude. Molim vas da kaete moju elju
Kuntinu sinu i da mi donesete njegovo doputenje da to uinim.
Sluge odoe i prenesoe tu poruku Duryodhani, koji je neprijmijeen uvijek
bio u blizini, a on iskoristi tu priliku pa izae pred alyu koji u tome asu bijee
spreman sve dati. On pozdravi svojega ujaka i alya razumje daje to Duryodhana
to si je zadao toliko muke da ga ugosti. On zagrli Duryodhanu i ree mu: Uzmi
od mene to ti srce eli!
Duryodhana mu na to odgovori: Blagonakloni junae, neka se tvoje rijei
obistine! Ispuni mi elju i budi moj vojskovoa!
Neka bude! odgovori alya. to drugo mogu!?
Dogovoreno! kliknu Duryodhana i stade to ponavljati, a alya mu ree:
Izvrsnie meu ljudima, poi u svoj grad, a ja u posjetiti kralja Yudhithiru,
potinitelja neprijatelja. Brzo u se vratiti.
Duryodhana mu odgovori: Zemaljski gospodaru, idi Pandavama i brzo se
vrati. Ja potpuno zavisim o tebi! Ne zaboravi elju koju si mi obeao ispuniti!
alya je stigao u Upaplavyu 270 i, kada je sjeo da razgovara s Yudhithirom,
ispria mu sve to se dogodilo, a Yudhithira mu ovako ree: Znameniti ratnie,
269
270

alya je kralj naroda Madra na sjeverozapadu Indije izmeu rijeke Beas i Chenab, moda do Jheluma.
Upaplavya je jedno od imena Viratine prijestolnice, Matsye ili Virate. v. III, bilj. 58

167

dobro je to si tako uinio. Ispunio si obeanje koje si dao Duryodhani u trenu

kada ti je on veoma ugodio. Neka te prati svako dobro! Ja od tebe traim samo
jedno: Ti si na bojitu ravan Krini. Kada Aruna i Karna izau jedan drugome na
megdan, ne sumnjam da e ti voziti Karninu koiju. Ako mi eli uiniti dobro,
zatiti Arunu. Uini, kralju, Karnu malodunim i olakaj nam pobjedu! Premda
tako to ne bi trebalo initi, uini to radi nas, ujae!
Na to mu alya odgovori: Budi siguran da u ja biti vozar u tome dvoboju
jer me Karna uvijek usporeuje s Krinom. Kada se poelio boriti, naopakim u
mu rijeima pomutiti ponos i neustraivost, i protivnik e ga lako pobijediti. Svi
e se vai jadi na kraju prometnuti u radost.
I tada se alya oprosti od Kuntina sina i ode sa svojom vojskom
Duryodhani.
Mnogo je kraljeva okupilo svoje vojske oko Hastinapure. Bilo je tu
jedanaest akauhini271 vojske orne za bitku pod barjacima koji su blistali. U gradu
Hastinapuri ne bijae mjesta ni za sve glavne vojskovoe. Cijeli taj kraj oko pet
rijeka i podruje Kuruangala, i uma Rohitaka, i Ahihatra, i Kalakuta, i obale
Gange, i Varana, i brjegovi na obalama Yamune, cio taj predio bogat itom i
blagom bjee prekriven vojskama.
Dvorski sveenik kojega je Drupada poslao promatrao je putujui sve te
legije. Kada je stigao u Dhrtaratrin dvor, ugledao je tamo sve velmoe i
vojskovoe Kurua i njihovih prijatelja i saveznika.
Doekali su ga s dobrodolicom i potovanjem kakvo i pripada poslaniku.
On im nakon dobrodolice poe ovako govoriti: Kraljevi, dobro se zna da su
Pandu i Dhrtaratra braa po ocu i da, nesumnjivo, kraljevina njihova oca pripada
obojici podjednako. Hrabri Panduovi sinovi ne ele se uputati u rat s Kuruima da
bi povratiti svoju kraljevinu da ne pustoe svijet. Zato vratite, Kurui, ono to se
mora vratiti, jer dolo je vrijeme za vraanje i vrlina to od vas zahtijeva. Ne
dopustite da ova prilika uludo propadne!
Sasluavi taj govor, sjajni Bhima, najstariji i po godinama i po mudrosti,
najprije izrazi potovanje sveeniku pa onda ree: Srea je da su i Krina i
Pandave dobro i zdravo. Srea je da su se nali oni koji e im pomoi i da su jo
uvijek na putu vrline. Otre su tvoje rijei, ali mislim da je razlog tome to si ti
brahman. to si rekao nesumnjiva je istina.
No Karna mu ne dade dalje govoriti, ve mu drsko i ljutito upade u rije
gledajui stalno Duryodhanu: Nita nam novo, Brahmane, nisi rekao. U
Duryodhanino ime akuni je svoje dobro pobijedio Pandave na kocki. Panduov se
sin ne pridrava dogovora, ve se uzda u pomo Matsya i Panala. O veleueni,
ako pokuava zastraiti Duryodhanu, on nee dati ni stopu zemlje, a ako je po
271
Akauhini je, po klasinoj teoriji, vojska od deset anikini, odnosno od 21870 slonova, 21870 bojnih kola,
65610 konja i 109 305 pjeaka. Tri gane (27 slonova, 27 kola, 81 konjanik, 135 pjeaka) ine jednu vahini, devet
(32) vahini ine jednu amu, tri amu ine jednu anikini (3 4 gane), a deset anikini jednu akauhni, To je jedna od
teorijskih podjela odreda u staroindijskoj vojsci.

168

pravdi i zakonu, dat e i cijelu zemlju, pa makar i neprijatelju. Ako ele da im se

vrati njihovo naslijeeno prijestolje, neka proive u umi dogovoreno vrijeme, a
onda mogu ivjeti pod Duryodhaninom vlau u zdravlju i miru. Ako odbace put
vrline, odlue se na rat i napadnu ove uzorite Kurue, sjetit e se ovih mojih rijei!
Starina Bhima nije se slagao s time: Sine Radhin ree on govori
ludo! Sjeti se da je Prithin sin sam pobijedio estoricu velikih ratnika Kurua. Ne
uinimo li ono to glasnik od nas trai, izbit e rat i bit e nam sueno da
poginemo i mi i Duryodhana.
Tada kralj Dhrtaratra ukori Karnu, a smiri Bhimu pa kaza: To to je rekao
antanuov sin ide u prilog naoj dobrobiti, a dobro je i za Pandave. To je blagodat
za cijeli svet. Ja u o svemu jo jednom promisliti pa u Pandavama poslati
Sanayu na pregovore.
Potom se okrenu Sanayi pa mu ree: Sanayo, idi Panduovim sinovima i
prenesi im moje srdane pozdrave i izraze oinske ljubavi. Najljubaznije mi
pozdravi Krinu, Satyakija i Viratu i svima kraljevima koji su se tamo okupili
iskazi moje potivanje. Uini sve kako bi se smirili i kako bi se izbjegao rat.
Velikome Krini porui da Dhrtaratra eli mir s Pandavama, a nema Krinine
rijei koju Yuhithira ne bi posluao. Pazi da ne izrekne nita to bi moglo
izazvati rat.
Tako se Sanaya uputi u Upaplavyu da se sastane sa sjajnim Pandavama.
Kada stie pred kralja Yudhithiru, iskaza mu potovanje, a kralj ga upita:
Sanayo, sine Gavalganin, jesi li sigurno putovao? Radujemo se to te ovdje
vidimo. Dosta je vremena proteklo otkada smo posljednji put uli vijesti o
starome kralju Kurua. Nadam se da su dobro i zdravo i on i svi njegovi.
Zdravi su i ili i tijelom i duhom nato e Sanaya svi oni za koje
pita. Znaj da meu Dhrtaratrinim sinovima ima i ozbiljnih i pravednih ljudi kao
to ima i onih grjenih i zloudnih. Uobiajeno je da se vi, katriye, ophodite po
zakonima koji su dobri jo samo za mesare i to vas navodi da inite zla i onima
koji vam nikakva zla ne ele. Ti, Yudhithiro, svojom pameu moe postii da
zavlada mir meu vama. Pouj to ti poruuje kralj Dhrtaratra: Ako vi, Prithini
sinovi, kaznite Kurue porazivi i pogubivi na bojitu sve svoje neprijatelje, va
budui ivot bit e poput smrti. Doista, to je ivot za onoga tko je pobio svoju
rodbinu? Ja sam mirotvorac i padam niice pred Krinom i pred asnom starinom,
kraljem Panala. Sklopljenih ruku privijam se k vama kao svojemu jedinomu
utoitu. Ne dolii ni Krini ni Aruni da ne posluaju moje rijei. elja je kralja
Dhrtaratre i njegova savjetnika Bhime da se uspostavi mir.
Yudhithira mu, presretan, odgovori: Sanayo, jesi li od mene uo i jedne
jedine rijei koja bi poticala na rat? Tko bi odabrao rat ako ve moe birati? Ti
zna kakve smo patnje mi podnijeli, ali ja u im, ve zbog svojega potovanja
prema tebi, sve oprostiti! Trai od mene da budem mirotvorac i ja u to biti.
169

Neka Indraprastha bude moja prijestolnica i neka mi Duryodhana s mirom vrati

moju kraljevinu.
O Aataatru na to e Sanaya ako ti Kurui bez rata ne prepuste
tvoj dio kraljevine, mislim daje za tebe bolje da ivi od milostinje meu
Vrinijima i Andhakama nego da ratom doe do vlasti. Ovaj smrtni ivot ne traje
dugo, a podlono je svakome grijehu, muci i nepostojanosti. Grijeh i estito ime
nikada ne idu zajedno i zato ne ini grijeha, Pandavo! Zalud ste amili u
izgnanstvu sve ove godine, sinovi Panduovi, ako se sada prepustite gnjevu i
poinite grijeh. Grijeh je gorak lijek a ne gutaju ga grjenici, nego pravednici. Ja
te molim da ga i ti proguta i da odustane od vojevanja, jer kakav e blagoslov za
tebe biti ako sve protivnike do jednoga pobije?
Yudhithira e tada: Nema sumnje, Sanayo, da je to to govori sama istina.
Ti prosudi ima li grijeha ili vrline u ovome to inim. Nema toga blaga koje bih
poelio stei na nepoten nain. Neka slavni Krina kae hou li biti za osudu ako
se budem borio ili pak ako odbacim svaku pomisao na rat. Znam da mu je na srcu
dobrobit, i naa i Kurua, i zato neka on odlui, a ja u se, ako on kae, odrei
dunosti katriye.
Tada ree Krina: elja mi je, Sanayo, da Panduovi sinovi ne propadnu,
nego da napreduju i da ispune svoje elje. Jednak napredak elim i Dhrtaratri
koji ima mnogo sinova. Ja im nita drugo i ne elim rei nego da je mir najmudriji
put. Ti ne moe tvrditi, Sanayo, da si i od mene i od Yudhithire bolje upuen u
potankosti pravde i krivde. edan ovjek pije vodu i tako gasi e. Plod, bez
sumnje, proizlazi iz djelovanja. I na onome svijetu blagostanje bogova proistjee
iz djelovanja. Rad je i kada vjetar pue. Vrlinom djelovanja i Sunce koje nikada
ne spava izlazi svakoga jutra i uzrokuje smjenu dana i noi. Vatra gori svojom
snagom i ini dobro svekoliku ovjeanstvu. Ni rijeke ne spavaju, ve urno teku
donosei svakome stvorenju blagodat. Ni Indra ne spava, ve svojom golemom
moi rasipa kiu tutnjei kroz nebesa. Na drugome svijetu blistaju sveci provodei
ivot u uenju, isposnitvu i radu. Svako djelovanje donosi primjeren plod. A kralj
Dhrtaratra i njegovi sinovi nerazumno su oteli ono to pripada Panduovu sinu.
Oni se ne sjeaju zakona koji su od pamtivijeka i kojih su se kraljevi od davnina
pridravali. Lupea koji neopaen krade tue blago eka ista presuda kao i onoga
koji ga na danjem svjetlu silom otima. No ja elim i sam otii Kuruima i
razrijeiti tu stvar. Ako uspijem umiriti Kurue a da ne otetim Pandave, stei u
velike zasluge i donijeti neizmjernu blagodat Kuruima spasivi ih iz eljusti smrti.
Sanaya im onda ree: Ostaj mi zdravo, boanstveni junae. Ja u vas sada
napustiti. Sine Panduov, neka te svako dobro prati! I nemojte zamjeriti ako sam
vam u ustrini rekao to neugodno.
Poi sa sreom, Sanayo ree YudhithiraTi nikada nama ne misli zlo.
Svi mi znamo da si ti ovjek iste due. A Dhrtaratrinu sinu ovako porui:
Nerazumna je to udnja koja ti raspinje srce i tjera te da vlada svima Kuruima
170

bez suparnika. Nju nita ne moe opravdati. to se nas tie, mi se tome neemo
pokoriti. Ili mi vrati moju Indraprasthu ili se bori, glavaru Bharata!
Pandave e strpljivo prijei preko svih uvreda nanesenih Draupadi i preko
svega ostaloga jer ne elimo sve Kurue vidjeti pobijene. Dovoljno smo moni da
se moemo osvetiti. Mi ipak elimo mir i bit emo zadovoljni ako nam da
svakome po jednu pokrajinu. ak e i to dostajati da se dovre nae razmirice.
Ti si, Sanayo, otrouman, potrudi se da utvrdi mir izmeu nas i nae rodbine.
Reci mu: Suyodhano, daj petorici brae makar po jedno selo i neka se braa s
braom izmijeaju i stariji s djecom i neka se u smijehu i veselju mijeaju Kurui i
Panale. Ja sam podjednako spreman, Sanayo, i na mir i na rat. Gavalganin
sine, kada stigne na dvor Kurua, pokloni se i pozdravi velikoga kralja
Dhrtaratru i u nae mu ime prenesi poruku: Panduovi su sinovi, kralju, sretno
ivjeli pod tvojim okriljem. Krotitelju neprijatelja tvojom su milou ta djeca
naslijedila svoju kraljevinu i, budui da si ih ti ustoliio, zar e biti ravnoduan
sada kada se nalaze pred propau?
Izvrivi naredbu slavnoga kralja Dhrtaratre, Sanaya se vratio u
Hastinapuru i odmah uao u kraljeve odaje. im je uao, Sanaya se pokloni,
sklopi ruke i kaza: Ja sam, Sanaya, kralju. Klanjam se pred tobom. Naao sam
Panduova sina a on ti je poslao pozdrave i pitao me za tvoje zdravlje i zdravlje
tvojih sinova.
O dijete na to e Dhrtaratra aljem svoj blagoslov Yudhithiri!
Reci, je li Prithin sin dobro i zdravo? Kako su njegovi sinovi, braa i savjetnici?
Na to e Sanaya: Panduov je sin dobro, a i njegovi savjetnici. On eli
natrag svoje posjede koji su mu pripadali. Tei da stekne i vrlinu i imanje ne
inei nita to je za osudu. Panduovu sinu ak je i od pravde milije da nikoga ne
povrijedi, a vrlina mu je milija od zgrtanja blaga. ovjek potinjen voli Vinjega
mie se kao lutka na koncima. Kada gledam Yudhithirinu estitost, boje djelo
cijenim iznad ljudskoga. A gledam i tebe i tvoje pogrjeke. One koje izazivaju zla
i strahote i nisu dostojne tvojega stalea. Glavaru ljudi, ja sam se od putovanja
umorio i traim od tebe doputenje da se povuem na poinak. Ujutru u u
vijenici rei sve to imam i sinovi Kurua ut e poruku kralja Yudhithire koji
nema neprijatelja.272
Kralj Dhrtaratra tada naredi da mu pozovu Viduru. Kada Vidura stade pred
kralja, sklopi ruke i ree: Mudri kralju, ja sam Vidura. Doao sam na tvoju
zapovijest.
Viduro ree tada kralj Sanaya se vratio. Kazao mi je rijei
prijekora i otiao. Nisam danas mogao od njega doznati kakvu mi poruku donosi.
Tijelo mi je zbog toga kao u plamenu i ne mogu oka sklopiti. Kai nam to moe
pomoi ovjeku kada je u takvu stanju?
272
Aataatru, Yudhithirin pridjevak, koji znai "onaj kojemu se (ravan) neprijatelj (jo) nije rodio", moe se
tumaiti i kao "onaj koji ne raa neprijatelje".

171

Vidura odvrati: Besanica spopada lupea, grjenika, onoga koji nema

uspjeha ili je izgubio sve svoje blago, a i onoga tko je slab, a jaki mu prijeti.
Nadam se, kralju, da tebe nije snalo ni jedno od tih zala.
Na to e kralj: elim uti od tebe pravu valjanu rije jer si u naem
kraljevskome mudrom rodu ti ipak jedini obdaren bistrim umom.
Vidura na to ree: Yudhithiru, kralju, krase sve vrline pa zasluuje da ga
dri uza se. Tvoje su osobine poprilino suprotne njegovima i ti si ga, jao,
prognao. Budui da nema osjetila vida, nema prava na dio kraljevstva.
Yudhithira strpljivo podnosi bezbrojne nepravde jer nije nasrtljiv i pravdoljubiv
je, dobrostiv, istinoljubiv i ima na umu potovanje koje ti je duan. Kako se
moe nadati ikakvu dobru kada si upravljanje zemljom prepustio Duryodhani,
Karni, akuniju i Duasani. Budala je onaj koji eli ono to nije dobro eljeti.
Nije dobar ovjek onaj tko nepozvan ulazi, nepitan mnogo govori i poklanja svoje
povjerenje nedostojnim lupeima. Najgori meu svim budalama jest onaj tko
svoju krivicu baca na drugoga i onaj tko je slab, a daje oduka svojemu bijesu.
Otrov, kao i oruje, moe ubiti jednoga ovjeka, ali zli savjeti upropaste cijelu
kraljevinu, i kralja i podanike. Za one koji prataju ne valja to to ih drugi dre za
slabie, ali pomirljivost je velika snaga. Pomirljivost je vrlina slabih, ali i ukras
jakih. to moe uiniti vatra koja padne na golu zemlju? Ugasi se sama od sebe.
Na ovome svijetu ovjek moe stei glasovito ime na dva naina: uzdravajui se
od otrih rijei i prezirui loe ljude. Vlastite volje nemaju ni ena koja udi za
ovjekom kojega drugi oboavaju ni ovjek koji potuje drugoga samo zato to ga
drugi potuju. elje su siromanoga i gnjev slaboga kao trnje zabodeno u tijelo.
Svuda je hvaljen onaj koji nije ljubomoran na druge, ljubazan je prema slabima,
ne prepire se i ne govori oholo i nije zlopamtilo. Onaj tko osjea stid makar
njegovi grijesi bili samo njemu poznati, visoko se tuje meu ljudima. Ambikin
sine, ti si tu djecu podigao i svemu ih nauio. Oni sluaju tvoje zapovijesti i, ako
im vrati dio kraljevine koji im pripada, poivjet e sa svojim sinovima u srei i
veselju. Uini li tako, stei e u tebe povjerenje i bogovi i ljudi.
Dhrtaratra e na to: Savjetuj me, Viduro, stalno me progoni moja
nekadanja krivica.
Vidura stoga produi: Ako onome kome govori ne eli propast, ovjek mu
mora rei istinu, ak i ako nije pitan, bila ugodna ili neugodna. Najtee je, kralju,
obuzdati jezik. Posjeena uma opet izraste, ali srce ranjeno runim rijeima
nikada se ne izlijei. Kada bogovi nekoga osude na propast, oni mu najprije
pomute osjetila pa mu zlo slii na dobro i on se vrsto privije uz njega. Tvoji su
sinovi zamrzili Pandave i njihov je um pomraen. Bogovi ne tite ljude kao
pastiri, sa tapom u rukama, ve onome koga ele zatititi oni daruju pamet. Pravi
je siromah tko oskudijeva u ispravnu ponaanju, a ne onaj koji nema blaga.
Najgori su ljudi oni kojima ne valja nikakvo dobro to im dolazi od drugih.
172

Manu, sin Samostvojnoga, ovako je govorio o onima koji akama mlate u

prazno, pokuavaju napeti Indrin luk od vodenih kapljica i uhvatiti Suneve
zrake: Ima sedamnaest vrsta budala: onaj tko pouava nepouljivoga i tko se srdi,
onaj tko se malim dobicima zadovoljava, onaj tko ponizno dvori neprijatelja, onaj
tko eli obuzdati enske slabosti, onaj tko trai poklon od onoga od koga ne treba
traiti, onaj tko se hvasta, a nije nita uinio, batinik plemenite porodice koji
uini neasno djelo, slabi koji na jakoga nasre, onaj tko pria nepovjerljivomu,
tko eli nedostino, svekar koji se sa snahom zadirkuje, tko ivi od ene a voli se
uznositi, onaj koji svoje sjeme baca u tuu njivu, onaj tko primi neto od drugih, a
kae poslije da se ne sjea, onaj tko loe govori o svojoj eni i onaj tko dokazuje
da je la istina. Yamini glasnici dre se za nos kada takve odvlae u pakao. Na
obmanu se moe uzvratiti obmanom, ali na estitost treba uzvratiti estitou.
Starost ubija ljepotu, nada ustrajnost, smrt ubija ivot, a zavist pravdu,
pohota unitava stid, a druenje s loim ljudima dobro ponaanje, gnjev
pomrauje dobrobit, a oholost upropatava sve.
U svim se Vedama kae tada e Dhrtaratra da je ovjeku dosuen
vijek od stotinu godina. Zato svi ljudi ne ive toliko?
Vidura mu odgovori: Pretjeran ponos, pretjeran govor, pretjerano jelo,
srdba, elja za uivanjem i unutranji nesklad, to je est maeva koji sijeku
ivotnu nit dosuenu biima. To ubija, a ne smrt. Onaj tko kralju govori i ugodno
i neugodno, imajui stalno pred oima vrlinu, doista pridonosi kraljevoj moi. Od
pamtivijeka se zna da kockanje raa razdor. Ti si, kralju, otjerao od sebe lavove, a
prigrlio aplje. Sva tvoja ria, ito, zlato, stoka i ene i sve to na zemlji
posjeduje ne mogu zadovoljiti nazasitnost ni jednoga jedinog ovjeka. Zato
mudar ovjek ne udi da nad svima vlada.
To je doista onako kako si me ti uvijek savjetovao! na to e
Dhrtaratra. Ljubazni Viduro, ja sam doista naklon Pandavama, ali im se
naem uz svojega sina, sve se izokrene. Zaista, ja mislim da je sudbina odredila
svoj tok i da je svaki napor uzaludan. Ima li jo neto to bi mi mogao rei?
Vidura mu odvrati: O kralju, prastari i besmrtni rii, Sanatsuata 273 koji
provodi ivot u neprekidnoj ednosti kae da smrti nema. On bi ti mogao mnogo
toga rei i raspriti sve tvoje nedoumice, i reene i neizreene.
Reci mi, Viduro na to e Dhrtaratra kako se u ovome svojem tijelu
mogu susresti s njime?
Tada Vidura stade misliti na toga riija slavnih podviga i ovaj se istoga asa
pojavi znajui da su Vidurine misli bile njemu upuene.
Tada slavni i mudri kralj Dhrtaratra, u elji da stekne vrhunska znanja,
nasamo zapita velikoga riija: Sanatsuato, uo sam da ti tvrdi da nema smrti. Ali

273

Sanatsata "Uvijek blagorodni" jedan je od sedam sinova roenih iz Brahmanova duha.

Tu poinje jedan od glasovitih pounih dijelova epa: sanatsuatiya, ovdje naravno veoma skraen.

173

bogovi i asure bave se isposnitvom da bi je izbjegli. to je od toga dvoga, po

tvojem, istina?
Onda Sanatsuata stade govoriti: Prema jednome miljenju smrt se
izbjegava odreenim djelovanjem, a prema drugome smrti uope nema. Oboje je
istina! Ueni ljudi smatraju da smrt dolazi zbog neznanja. Ja kaem da je smrt
neznanje samo, pa stoga, ako nema neznanja, nema ni smrti. Smrt ne ubija kao
tigar. Njezin je oblik nedokuiv. Ostavimo nastranu to to neki smrt zamiljaju
kao Yamu. Tome je kriva nejakost uma. Besmrtnost znai slijediti brahman i
samospoznaju. Obuzet oholou, ovjek stalno hodi putovima nepravde. Nitko od
takvih ne uspijeva prihvatiti svoju pravu narav. Zato im je poimanje zamagljeno
strastima i, kada odbace svoja tijela, odlaze u pakao, a njihova ih osjetila prate.
Stoga je neznanju ime Smrt. Utjelovljena stvorenja moraju putovati krugom
raanja i umiranja zato to ne umiju primiti znanje o brahmanu i vezana su uza
zemna uivanja. Jedini razlog zato su ovjekova osjetila zavedena jest njegova
prirodna sklonost da slijedi ono to je nestvarno. Prvo to ubija ovjeka udnja je
za uicima. Odmah za njom dolaze gnjev i pouda. Oni koji su uspjeli sebe
pobijediti i obuzdati, a da se ne uzohole zbog svojega visokog nastrojenja,
nadvladavaju smrt samospoznajom. Onaj tko moe potiniti svoje elje zasigurno
e se osloboditi boli. Znanje unitava smrt kao to smrt unitava tijelo. Gonjen
svojim eljama i zaveden laljivim radostima, ovjek tetura k svojoj propasti kao
pijanica koji posre ulicom zapinjui za korijenje. Onaj tko posjeduje Znanje ne
plai se smrti.
Prekrasno! uskliknu Dhrtaratra zbori dalje, o proslavljeni rii!
Govori mi o brahmanu i o stvarima koje su iznad zemnih udnji!
A Sanatsuata nastavi kazivati: Taj brahman o kojemu se tako radosno
raspituje ne moe se brzo dosegnuti. Kada se obuzdaju osjetila, volja e se stopiti
s istim razumom. Stanje koje slijedi iz toga potpuno je lieno zemaljskih misli.
Upravo to je znanje! Ono se moe stei samo suzdranou i ednou. Iako u
razumu obitava nerazdvojivo od njega, to se znanje brahmana nesuzdranu ne
pokazuje. Ljudi, katriyo, svojim djelom, ma kako ono bilo isto, dospijevaju u
prolazne svjetove, ali oni koji su blagoslovljeni znanjem dospijevaju do brahmana
koji je vjean. Nema drugoga puta koji vodi u slobodu.
Dhrtaratra upita: Kae da ovjek moe opaziti brahmana u vlastitoj dui.
Reci mi kakve je boje i oblika vjeni i svudaprisutni brahman?
Na to e Sanatsuata: Nigdje na svijetu nema niega to je nalik na njega. Ni
u zvijezdama ni u munji ni u oblacima ne moe se ugledati njegovo oblije.
Neodredljiv je izvan domaaja ograniena uma. ak se i Unititelj nakon
unitenja rastopi u njemu. On je temelj na kojemu sve poiva. Osloboen svih
dvojstava, on se pokazuje kao Svemir i kao Svedritelj. Ueni kau da se ne
mijenja on, ve se mijenjaju imena koja ga opisuju. Osloboeni su oni koji
spoznaju to u emu je utemeljen svemir.
174

Razgovarajui sa Sanatsuatom i uenim Vidurom kralj tako provede no. A

kada je svanulo, svi kraljevi i kraljevii okupie se u vijenici da vide Sutu.
Tada ree Dhrtaratra: Pitam te, Sanayo, pred ovom svojom djecom i pred
svim kraljevima: to nam poruuje Dhananaya, voa junaka?
Sanaya ree: Neka Duryodhana uje rijei to ih je izgovorio plemeniti
Aruna eljan boja uz doputenje kralja Yudhithire i u Krininoj prisutnosti:
Reci, suto, pred svim Dhrtaratroviima, a neka uje i Sutin sin Karna iji su
savjeti maloumni, a dani izbrojani, ija je dua iskrvarena, a pamet kratka i koji
toliko udi da se ogleda sa mnom: Ako Dhrtaratrini sinovi ne predaju kralju
Yudhithiri kraljevinu koja mu pripada, onda mora postojati neki grijeh koji su
poinili, a njegove plodove jo nisu iskusili. Neka onda muenika Yudhithirina
postelja postane Duryodhanina i neka mu gola zemlja bude posljednji odar. Ako je
grijeh to to su nam oteli kraljevinu i ako naa dobra djela nisu bila uzaludna,
onda se moe rei da je Duryodhana ve pao! Ali neka radije bude onako kako
govore stari gospodar Bhima, Kripa, Drona, njegov sin i Vidura: Neka dugo
poive svi Kurui!
Tada pred svima okupljenim kraljevima antanuov sin Bhima ovako kaza
Duryodhani: Kada bude, Duryodhano, ugledao Krinu sa koljkom i topuzom u
rukama i uz njega stranoga strijelca Arunu, kada ugleda njih dvojicu
neprolaznih, dvojicu Krina kako sjede na jednim kolima, onda e se, dijete,
sjetiti mojih rijei! Ti jedino uje, predvodnie Bharata, ono to ti govore ova
trojica: Karna iz niska roda Suta, akuni i tvoj grijeni i podli brat Duasana.
Na to se javi Karna: Ne dolii ti, blagoslovljeni gospodine, da o meni
govori takvim rijeima! Ja sam prihvatio dunosti katriye i od njih jo nisam
odstupio. Nikakva zla ne uinih Dhrtaratrinim sinovima. U boju u pobiti
Pandave, a moja je dunost da inim ono ime u ugoditi Dhrtaratrinu sinu.
antanuov sin saslua Karnu, a onda ree Dhrtaratri: On se stalno hvasta: Ja
u pobiti Pandave! A nije ravan ni esnaestini njihove moi! Znaj da se nesrea
nadvila nad tvoje sinove! Oslanjajui se na njegovu mo, tvoj je glupi sin
izvrijeao one junake nebeskoga porijekla. Kada ti sina zarobie gandharve dok je
brojao goveda, gdje onda bjee ovaj Sutin sin koji sada rie kao bik? Mnogo je
toga, sine Bharata, to se kae i vrlo lijepo zvui, a od toga ne bude ni dobra ni
koristi.
Tada Dhrtaratra upita: Reci nam, Sanayo, kolike su snage to ih je okupio
Dhrtadyumna 274 i koliko je Somaka275 i svih ostalih koje je Yudhithira pozvao da
se bore uz njega?
Na to se Gavalganin sin duboko zamisli i poe uzdisati pa usred ovoga
sabora starjeina najednom pade na tlo onesvijeten iako za to ne bijae vidljivog
razloga. Kada opet doe k sebi i kada ga malo umirie, Sanaya kaza Dhrtaratri:
274
275

Dhrtadyumna je Drupadin sin, Draupadin brat.

Somake su potomci Somake, Drupadina djeda.

175

Ja doista vidjeh, o kralju kraljeva, one silne ratnike, Kuntine sinove, vrlo
izmravjele od liavanja kojima su bili izloeni. Pouj, gospodaru, s kojom su se
silom oni udruili protiv nas.
I on mu nabroji sve velike ratnike koji su stali na stranu Pandava.
Dhrtaratra mu na to odgovori: Sve su to doista imena velikih junaka, ali svi
oni zajedno ipak nisu strasniji od samoga Bhime. Ja se njega, dijete, uasno
plaim: poput ugojena jelena koji stoji pred pobjenjelim tigrom. Drugoroeni
Panduov sin oiju boje meda obdaren je snagom i neustraivou kojima nema
ravnih, visok je kao palmino drvo, vii ak i od Arune, bri je od konja, a jai od
slona, a kada govori, teko ga je razumjeti. Moja se djeca hvale da su razborita, a
ne uju ono to im govorim ak ni kada viem. Ako se upustimo u rat, cijeli e
rod Kurua nastradati. U to nema sumnje i to mi je sasvim jasno. Zato, ako je po
mojemu, trebalo bi da se izmirimo.
Istina je to to zbori, Bharato odvrati Sanaya u boju e luk
Gandiva pokositi Kurue. To smo znali i ja i mudri Vidura jo onda kada su se
kockali. Uzalud je tvoje jadikovanje. Sjeti se da su i tvoji prsti u to umijeani!
Tada se javi Duryodhana: Ne boj se, kralju, i ne alosti se radi nas. Mi
moemo protivnika pobijediti u boju. Znamo koliko smo jaki, a zna to i
Yudhithira, pa zato i moli ne bi li makar i pet sela od mene isprosio. Zar ti nije
jasno da se on boji naih jedanaest akauhini? Na naoj su strani i na djed
Bhima i uitelj Drona i Kripa, pa nepobjedivi Karna i kraljevi ayadratha 276 i
Somadatta, a i Dronin sin Avatthaman, i svi e oni boriti za nas. Te mudre i
slavne strijelce ne moe u boju pobijediti ak ni Indra na elu bogova! Kako da to
uine onda Pandave, gospodaru?
Onda Duryodhana upita Sanayu: Reci nam kakvi su konji u Aruninoj
zaprezi i kakav mu je barjak na kolima?
Sanaya e na to: Nebesniki majstor zvani Tvatar 277 nainio je uz pomo
Indre i Dhatra278 raznolika oblija velike ljepote. Boanskom opsjenom postavio
je na kopljite njegova barjaka nebeske likove, velike i male, kojima nema cijene,
a na Bhimin zahtjev sin e boga Vjetra Hanumant, postaviti na njega i svoj vlastiti
lik. Uz Arunina je kola i stotina nebesnikih katova, potpuno bijelih i brzih kao
misao, a dao mu ih je kralj gandharva itraratha. Ni na zemlji, ni u zraku, ni na
nebesima nita ih ne moe zaustaviti.
Opet se javi Dhrtaratra: Jao, budalasti moji sinovi koji volite nevaljalu
kocku! Usudite li se u boju suoiti s Bhimom, poginut ete svi do jednoga! Sama
je Smrt ovdje okupila zemaljske kraljeve da ih prinese na rtvu!
276
ayadratha je bio kralj Sinhua ili Sauvira. U 3. paravanu pripovijeda se kako je oteo Draupadi u umi, ali
su ga Pandave stigli, porazili, napokon mu potedjeli ivot a vratili Draupadi.
277
Tvatar "Rezbar" nebeski je umjetnik meu vedskim bogovima. Napravio je Indrino oruje varu i pehar
bogova. U toj se slubi kasnije javlja ee pod imenom Vivakarman. v. II, bilj. l
278
Daatar "Djelac, Postavitelj" jedno je od imena ili likova boga stvoritelja.

176

Tu Duryodhana vie ne mogae odoljeti: Ne raunam ja ni na Dronu ni na

Avatthamana ree pa ni na Sanayu ni na Vikarnu, Kambou, Kripu ili
Balhiku! Gospodaru, Karna i ja obavit emo sve pripreme i prinijet emo rtvu, a
rtva e biti kralj Yudhithira. Ja u sam, gospodaru, uz pomo Karne i brata
Duasane pobiti u boju Panduove sinove. Ili u ih pobiti i vladati ovom zemljom,
ili u poginuti, a oni e na njoj uivati svevlast! Mogu zaloiti i blago i kraljevinu,
pa i sam ivot, ali s Panduovim sinovima ne mogu ivjeti u miru! Dini
gospodaru, neu prepustiti Pandavama ni onoliko zemlje koliko se moe pokriti
vrhom igle!
A stari kralj Dhrtaratra ree na to: alim sve vas koji idete za ovim
bezumnikom! On je to koji e vas povesti u Yamino boravite. Zauvijek se
odriem Duryodhane. Velike Pandave, prvi meu ratnicima, istrijebit e cvijet
cvijeta plemena Kurua. Ne sklopite li mir s njima, slutim, bit e velike nesree!
Smirit ete se tek kada vas Bhima pobije topuzom. Sjetit e se ovih mojih rijei
kada bude gledao Kurue povaIjane po ledini kao veliku umu poupanu iz
korijenja.
Te rijei silno raestie vatrenoga Duryodhanu pa on planu: Zar misli da
Pandave ne mogu biti pobijeeni samo zato to su im bogovi saveznici? Nemoj se
zbog toga brinuti, kralju! Da su se bogovi ikada uputali u djelovanje potaknuti
svjetovnim eljama, Panduovi sinovi nikada ne bi zapali u ovu nevolju. Bogovi se
zanimaju samo za poslove koji njima prilie.
Ako se u kome od bogova pojavi kakav grijeh ili zavist, oni su sami odredili
da taj grijeh ili zavist nikada nee pretegnuti. Ja mogu Agnija zaarati da se
smjesta ugasi makar se podigao da prodre sva stvorenja. Doista je velika sila
koju bogovi posjeduju, ali je moja jo vea. Da se Zemlja nadvoje raspukne, ja
bih je mogao ponovno spojiti, Bharato, naoigled svih, svojim arolijama. Kada
uinim da voda otvrdne, preko nje mogu prelaziti ak i kola i pjeadija. U koju
god zemlju da poem, i s bilo kojom namjerom, moje akauhini i moji konji idu
po mojoj elji. U mojoj kraljevini nema stranih zmija i nikakvo strailo ne
napada moje podanike jer su zatieni mojim arolijama. ak i oblaci daju kiu
po elji mojih podanika. Bogovi se nikada nee usuditi zatititi moje protivnike.
Uvijek kada sam rekao "Tako ima biti! ", bivalo je tako! Zato me ljudi znaju kao
istinozborca. Ne govorim ti ovo, kralju, da bih se hvastao, jer bila bi to niskost,
ve zato to sam doista u svemu nadmoan nad svojim neprijateljima. Kada doe
vrijeme, ut e kako sam svojom rukom pobijedio Pandave, Panale, Matsye i
Kekaye, a i Satyakija i Vasudevu.
Karna se nije obazirao na Dhrtaratru koji se raspitivao o Aruni, nego
oslovi Duryodhanu i razveseli sve Kurue rekavi: Kada je moj uitelj Rama 279
saznao da sam mu se lano predstavio, on, koji mi je dao prastaro Brahmanovo
oruje, prokleo me: Kada ti doe sueni as, nee se vie sjetiti ovoga oruja!
279

Taj je Rama Paraurama. v. I, bilj. 35

177

Veliki rii, moj uitelj, izrekao mi je laku kaznu za moj teki prijestup. Svojom
odvanou i panjom vrlo sam mu bio omilio i udobrovoljio sam njegovo srce.
To oruje je i sada uz mene, a moji dani jo nisu odbrojani. Osjeam se
odgovornim za nau pobjedu i sam u pobiti Prithine sinove stupajui na elu s
predvodnicima svoje vojske. Bhima i Drona neka budu uz tebe s ostalim
kraljevima.
Tada uze rije asni starina Bhima: to to govori, Karno? Ja bih rekao da ti
se razum pomraio zbog smrti koja ti se primie. Zna li, Karno, da e, kada
pogine Duryodhana, izginuti i svi ostali Dhrtaratrini sinovi? Samo ti se ini da se
moe osloniti na oruje koje ti je dao gospodar bogova, velikoduni i mudri
Indra. Vidjet e, Karno, kako e ga Krinin kolut pretvoriti u pepeo! I tu strijelu,
s vrhom poput zmijskih usta, koja ti sja u tobolcu uzveliana vijencem na vrhu,
zgromit e strijele Panduovih sinova, a ti e propasti zajedno s njom.
Na to mu Karna odgovori: Nema sumnje da glavar Vrinija moe uiniti sve
to je rekao Bhima, pa i vie od toga. Ali neka asni starina uje to je plod
proizaao iz njegovih otrih rijei, meni upuenih: Ja u odloiti svoje oruje. On
e me moi odsada vidjeti na dvoru, a ne u boju! Kada mi on vie ne bude
prigovarao, ja u pokazati svoju mo zemaljskim gospodarima!
Na to se Bhima nasmija pa e Duryodhani: O Duryodhano, Karna vrsto
dri svoja obeanja. Kako e izvriti dunost koju je preuzeo na sebe ako se bude
ovoga pridravao? Onoga asa kada se taj kukavni laac predstavio kao brahman
svecu Rami i dobio od njega to oruje, izgubio je svoju vrlinu i isposnitvo.
Poto je Karna otiao ostavivi svoje oruje, nerazumni Dhrtaratrin sin
oslovi Bhimu: Prithini su sinovi poput ostalih ljudi i roeni su kao i sva
zemaljska stvorenja. Zato si onda tako siguran da e oni pobijediti? Svi smo mi
od iste vrste i svi roeni kao ljudi.
Tada se oglasi Vidura: Gospodaru, uo sam od starih ljudi priu kako je neki
ptiar rairio svoju mreu da hvata krilate stanovnike zraka. U tu se mreu
istodobno uhvatie dvije ptice koje su ivjele zajedno. Oba krilata stvora poletjee
uvis, a ptiar potra za njima. Vidje ga neki pustinjak koji tek bijae zavrio svoje
jutarnje molitve pa ga upita: O ptiaru, udesno je, a i neobino, gledati tebe koji
po zemlji hodi kako prati dva nebeska stanovnika. Na to e ptiar: Te mi
dvije ptice zajednikim snagama odnesoe moju mreu, ali ja u ih uhvatiti onda
kada se budu posvaale!
Objema pticama smrt je bila suena jer se ubrzo doista posvadie. Par glupih
ptica nae se na zemlji i, dok su se prepirale, lovac im, neprimijeen, prie i obje
ih uhvati. Tako i roaci koji se poradi blaga gloe padnu poput ove dvije ptice u
ruke neprijatelju. Rodbina je za to da se s njome zajedniki objeduje i razgovara,
ali nipoto se ne treba s rodbinom uputati u sukobe. To je najprea roaka
dunost. Rodbina koja s ljubavlju pazi svoje starije nenapadljiva je kao uma koju
uvaju lavovi. Duryodhana udi da se sukobi s Arunom, ali ja u njemu ne vidim
178

ni snage ni vjetine koje bi ga iz toga okraja izvukle zdrava i itava. Sam u

svojim kolima Aruna moe pokoriti itavu zemlju. Taj silni junak voljan je jo
uvijek sve oprostiti i gleda u tebe, Dhrtaratro, ekajui da vidi to e ti uiniti.
O, kralju Dhrtaratro, prigrli k sebi Yudhithiru, jer ako meu vama izbije rat, u
njemu nee biti pobjednika!
Na to Dhrtaratra ponovno poe uvjeravati svojega sina: Sine moj
Duryodhano, dobro razmisli o ovome to ti kaem: Postupa kao neki neiskusni
putnik koji se dri pogrena puta mislei da je to onaj pravi. Sluaj rijei svojih
prijatelja koji te savjetuju za tvoje dobro. Dri se onoga to ti savjetuje tvoj djed
Bhima. On je antanuov sin i morao bi ti biti uzor. Zar nisi gledao strah i rasulo
pred Viratinim gradom i zar ti taj okraj izmeu jednoga i mnogih nita ne
dokazuje?
No Duryodhana tvrdoglavo je ostajao pri svojemu. Onda Dhrtaratra pozva
kraljicu Gandhari da ona razgovara s njime. No Duryodhana ree: ak i da
boanski Devakin sin, prijateljstvom ujedinjen s Arunom, krene pobiti cijelo
ovjeanstvo, ja se ni tada neu moi pokoriti Krini.
Onda mu Gandharl kaza: Ti, pohlepni nesretnie, to se ne obazire na
naredbe starijih i odbacuje od sebe i oca i mene? Ti daje svoje blago i ivot na
radost neprijatelju, a mene baca u oaj i alost. O bezumnie, sjetit e se oevih
rijei kada bude, oboren Bhiminom rukom, leao u praini!
Tada se javi Vyasa: Sluaj me, kralju, tebe Krina voli, a Sanaya ti je bio
glasnik i on e te savjetovati samo za tvoje dobro. Ako ga poslua, spasit e te iz
ove pogibelji koja se nadvila nad tobom. Oni koji, zaslijepljeni zaviu i
pohlepom, nisu zadovoljni onime to imaju, postaju zbog svojih djela uvijek
iznova podloni smrti. Oni su slijepci koje slijepac vodi! Ima samo jedna staza
kojom kroe mudri.
Dhrtaratra e tada Sanayi: Sanayo, kako zavidim onima koji su obdareni
vidom! Oni mogu vidjeti toga Vasudevu koji svojim bljetavilom obasjava sve
etiri strane svijeta! Kae da e nepropadljivi pogubitelj Madhua doi ovamo da
sprijei pokolj Kurua. Cio sabor Kurua vidjet e Plemenitoga i Oboavanoga, a ja
u svoju sudbinu staviti u njegove ruke.280
Kada je Sanaya otiao iz Upaplavye, pravednik Yudhithira oslovi Krinu
iz plemena Daarha: Dolo je vrijeme, vjerni prijatelju, da prijatelji dokau svoje
prijateljstvo! U ovome vremenu nevolje ja osim tebe ne vidim nikoga tko bi nam
mogao pomoi. to je alosnije od toga da ne mogu uzdravati svoju majku i
svoje prijatelje? Dhrtaratra bi elio nekako zakljuiti mir s nama a da nam ipak
ne vrati nau kraljevinu. Taj pohlepnik opinjen je svojim sinom i sputan eljama
svojega grjenoga srca. Mi smo traili samo pet sela, ali nezasitni Dhrtaratrin sin
nee nam ni njih dati. Kada ovjek roen u potovanoj porodici postane zavidan
280
Cio kontekst izvjetaja o Krininu poslanstvu proet je izriajima koji ve odrazuju njegovo
obogotvorenje.

179

na tue blago, pohlepa mu uniti razum, a gdje nema razuma, nema ni stida. Gdje
nema stida, vrlina nestaje, a gdje nema vrline, nema ni napretka. Kada nema
imanja, ovjek propada jer siromatvo je kao smrt. I roaci i prijatelji i brahmani
izbjegavaju sirotinju, Krino, kao to ptice izbjegavaju drvo koje nema ni cvijeta
ni ploda. Kae se da imuni ive, a da je sirotinja vie mrtva nego iva. Tko je
siromah od roenja, ne pati onako kao onaj koji je odrastao u obilju, a onda sve
izgubi. ovjek svojom krivicom zapadne u bijedu, a onda psuje samoga sebe i
okrivljava bogove, pa ak i samoga Indru. Onaj tko nema stida nije ni mukarac
ni ena. On ne moe stei duhovne zasluge i ravan je udri. Mi nemamo nikakva
prava odrei se onoga to je nae. Kako je grjena dunost katriye! Ta kakvo je
dobro u tome to se borimo? Jedan katriya ubija drugoga, vea riba guta manju,
jedan pas kolje drugoga. Svatko slijedi pravila svojega ivota, Krino! Tko udara
a da mu se udarac ne vrati? Za onoga tko je poginuo jednaki su i poraz i pobjeda.
Poraz nije bolji od smrti, ali je i onaj tko je pobijedio svakako neto izgubio. Reci
mi, Krino, to je prema tvojemu miljenju najpametnije sada poduzeti? Kako da
naem izlaz a da ne odstupim od vrline i svijetu ne nanesem zlo?
Na te rijei Krina mu odgovori: Za dobro i jednih i drugih poi u na dvor
Kurua. Ako osiguram mir a da time ne otetim vae dobro, uinit u djelo koje
pomae vrlini.
Ako tako eli na to e Yudhithira idi i neka iz toga proistekne
dobro. Volio bih te vidjeti kako se od Kurua vraa u dobru zdravlju i s dobrim
vijestima.
Tada se javi Bhima: Neka tvoje rijei, Madhusudano, 281 privole Kurue na
mir. Nemoj im prijetiti ratom. Nemoj Duryodhanu oslovljavati pogrdno jer on je
uljiv i lako se razbjesni. Rekao bih da je teko izmiriti se s nekim poput njega. I
stari gospodar, Krino, i ostali savjetnici Kurua stalno se trude da umire
Duryodhanu i da meu brau vrate bratske osjeaje.
Sluajui od Bhime tako blage rijei, to bjee toliko neoekivano kao i da
brjegovi izgube svoju teinu, ili vatra toplinu, Krina se nasmija pa mu kaza: Prije
si, Bhimaseno, hvalio samo rat i udio da satre zle Dhrtaratrine sinove i uivao
si mislei o tome. Zatvornie neprijatelja, san ti nije dolazio na oi i po cijelu si
no bdio gledajui u zemlju. Sjeti se svojih podviga i stalea u kojemu si roen i
ne dopusti da te zaokupe strepnje. Budi vrst, junae!
Ne asei asa, poput podbodena punokrvna drijepca, naprastiti Bhima
odgovori: Tebi mora biti jasno, Krino, da ja volim rat i da je moje junatvo
nenadmano jer si toliko vremena proveo kraj mene. Jo se nije osuila sr u
mojim kostima niti mi je srce uzdrhtalo. Samo iz samilosti elim pokazati dobru
volju. I stoga sam prije sklon tome da utke podnosim sve one uvrede da Bharate
budu istrijebljeni. Oiju punih suza crnokosa ki kralja Drupade sluala je
281
Manhusudana je pridjevak Krinin. Znai "onaj koji tijeti med", a najee se tumai kao "onaj koji je
ubio (zloduha) Madhua".

180

Bhimine pomirljive rijei u skladu s vrlinom i koriu pa onda oslovi Madhavu: 282
Monoruki pravednie, ti zna kakvim je podlim nainom Dhrtaratrin sin sa
svojim pristaama opljakao Pandave i oteo im sreu? Oni koji poznaju svete
spise kau da je grijeh ubiti onoga tko to ne zasluuje. Ako je tako, tada je jednak
grijeh ne ubiti onoga tko to zasluuje. Sva mo Pandava i Srnaya 283 stoji ti na
raspolaganju pa ini onako kako se nee ogrijeiti!
I rekavi to, crnooka Krina, okupana suzama prie Vasudevi drei lijevom
rukom svoje modrocrne, miomirisne i kovrave vitice pa nastavi: O Lopoooki, ti
to se trudi da utvrdi mir s neprijateljima, to god bude inio, imaj na umu ove
moje uvojke koje je Duasana upao svojim grubim rukama. Ako se, Krino, i
Bhima i Aruna toliko ponize da mole za mir, moj e stari otac sa svojim
junakim sinovima sam poi u boj da me osveti. I Abhimanyu e s mojih pet
sinova krenuti da se pobije s Kuruima. Za kakav to mir moe znati moje srce sve
dok ne vidim Duasaninu mrku ruku odsjeenu i smodenu u prah? Trinaest sam
godina ivjela gajei u svojemu srcu ovu mrnju kao zapretanu vatru. A sada mi
srce probijaju koplja Bhiminih rijei! Sada se odjednom i Bhima osvre na vrlinu
i udoree!
I rekavi to glasom potresanim plaem, krupnooka Krina glasno zarida dok
su joj suze zalijevale obraze. Jakoruki je Vasudeva smirivae, a onda joj ree:
Uskoro e gledati gospe Bharata, Krino, kako liju suze ba kao to ti
sada ini. Ridat e i one, plaha gospo, jer e im i rodbina i prijatelji biti mrtvi. Ne
plai, ja ti se kunem da e ubrzo vidjeti mueve kao pobjednike, a neprijatelje
pogubljene!
Onda se oglasi Aruna: Ti si, Krino, najbolji prijatelj i nama i Kuruima. Ti
si rod objema stranama i svima si nam drag prijatelj. Tebi dolii da izmiri
Pandave s Dhrtaratrinim sinovima. Akoli pak nerazumni Duryodhana ne poslua
tvoje blagotvorne savjete u kojima su vrlina i dobrobit, onda e ga neminovno
snai vlastita sudbina. A Blagoslovljeni mu odgovori: Da, ja u ii Dhrtaratri
izvriti ono to pravda nalae i to bi bilo dobro i za nas i za Kurue. 284
Proe i ta no i sjajno Sunce izae na Istoku. Nastupio je as zvani maitra
kada su Suneve zrake jo uvijek blage. Bilo je to u mjesecu kaumuda ili
kartika285 pod vlau zvijea Revati. 286 To je bilo u doba jutarnje rose jer jesen
ve bjee pri kraju pred poetak zime i zemlja svuda bjee obrasla bujnim
usjevima. To je bilo vrijeme kada je odlinik anarddana obavio uobiajene
jutarnje obrede i okupao se sluajui umilne i svete rijei brahmana. Potom se
ukrasio nakitom i namazao mehlemima, a onda odao poast Suncu i Vatri.
Dodirnuo je bikov rep i s potovanjem s poklonio brahmanima, obiao oko
282

Madhava "potomak Madhua" (ili "medeni" ili "proljetni") jo je jedan pridjevak Krine i njegovih roaka.
Srnaya su pleme meu Panalama, esto zastupaju sve Panale uope.
284
ini se da proturjeja kao ovo izmeu ovoga i prologa odlomka ukazuju na sloenu slojevitost teksta epa.
285
v. II, bilj. 25
286
Revati je z Piscium (u znaku Riba).
283

181

rtvene vatre bacivi pogled na uobiajena znamenja dobre kobi koja tu bjehu
izloena, a onda se oprostio od Pandava i dao na put.
Vaimpayana kazivae dalje: Pouj sada, kralju, kakva su se znamenja,
prirodna i neprirodna, pojavila kada se Krina zaputio u Hastinapuru: Na nebu ne
bjee oblaka, a grmjelo je i sijevalo. Sedam velikih rijeka, ukljuujui tu i Sindhu
(Ind), potekoe uzvodno. inilo se da su se strane svijeta pomijeale i nita se nije
moglo odrediti. Na sve strane buknue vatre, kralju, i zemlja se tresla u vie
navrata. Sadraj stotina bunara i posuda za vodu narastao je i izlio se. itav se
svijet onda uvio u tamu i nita se od silne praine nije moglo razaznati. S neba su
se uli urlici, ali se nije vidjelo odakle dolaze. Ta se udna pojava, kralju, vidjela
irom zemlje. Jugoistoni je vjetar uz resku grmljavinu upao na tisue stabala i
pravio tetu po gradu Hastinapuri. A onuda kuda je junak Vrinija prolazio, pirkao
je blagi povjetarac i sve je upuivalo na blagonaklonu sudbinu.
Za to je vrijeme Dhrtaratra saznao od svojih uhoda da je pogubitelj Madhua
krenuo na put i na tu mu se vijest die kosa na glavi pa on ode snanome Bhimi i
Droni, Sanayi i slavnome Viduri i pred njima ree Duryodhani i njegovim
savjetnicima: Silni potomak plemena Daarha dolazi nam u poslanstvo u ime
Pandava. Pogubitelj Madhua zasluuje od nas sve poasti i potovanje. Onaj tko
mu pokazuje svoje potovanje siguran je da e biti sretan, a onaj tko ga ne
potuje, nee imati sree. Zatornie neprijatelja, ne oklijevaj, nego pripremi sve
da ga doekamo. Gandharin sine, naredi neka se na njegovu putu urede mjesta
gdje e poinuti i neka se opreme svime to bi mu srce poeljelo.
I tako oni podigoe logorita na mjestima probranima po ljepoti i okitie ih
draguljima, opremie udobnim namjetajem, opskrbie mirisima, nakitom,
najboljim tkaninama, mirisnim vijencima i raznim poslasticama, a posluivale su
ih najljepe djevojke.
Gledao je to Vidura pa ree Dhrtaratri: Veliki kralju, petorica Pandava ele
dobiti od tebe samo pet sela. Ti im ne eli ni to dati, a to znai da nisi voljan
uspostaviti mir. eli blagom podmititi velikoga junaka od Vrinija roda i udaljiti
ga od Pandava. Ja ti opet kaem da Krinu i Dhananayu nee razdvojiti ni
blagom ni poastima ni ugaanjem. Izuzev posude s vodom i pranja nogu, izuzev
obinih propitivanja o zdravlju, anarddana nee prihvatiti nikakve druge izraze
gostoIjublja niti e to drugo i pogledati. Daj mu, kralju, ono radi ega je doao u
Hastinapuru sa eljom da uini dobro objema stranama. Ti si star i Pandave su po
godinama za tebe djeca i voljni su ti pokloniti sinovsku panju, a ti se zato ponesi
prema njima kao otac.
Na to e Duryodhana: To to Vidura zbori istina je sama. anarddana je
nepokolebljivo odan Pandavama i ne moe se niime otrgnuti od njih. Moj djede,
za mene nema ivota budem li morao s njima dijeliti ovo svoje obilje! Ali ja sam
se neega dosjetio! Poujte! Ja u Krinu, glavni oslonac Pandava, zarobiti! On
182

stie ovamo sutra ujutro i, kada on bude utamnien, i Vriniji i Pandave i cijeli
svijet bit e zanavijek pod mojom vlau!
Te rijei stavie na velike muke i Dhrtaratru i njegove savjetnike i obuze ih
veliki jad. Oglasi se Dhrtaratra pa ree Duryodhani: Zatitnie narodni, nemoj to
nikad vie rei! Ne pamti se da se ikada zbilo ita takvo. Krina dolazi ovamo kao
izaslanik, a usto nam je jo i drag roak. Nikakva nam zla nije uinio pa zar
zasluuje da bude utamnien?
Bhima se okrenu Dhrtaratri: Ovome tvojemu sinu kucnuo je sueni as!
Njemu je milije zlo od dobra iako ga savjetuju svi koji mu ele dobro! Ne smijem
vie sluati pogubne rijei ovoga pokvarena i grjena lupea. On se posve odrekao
vrline! Izrekavi to, istinoljubivi Bhima, odlinik Bharata, ustade dok je u njemu
kljuao bijes i ode odatle.
Hastinapura je u Krininu ast bila lijepo okiena i ukraena dragim
kamenjem. Kada Krina ue u grad, narod mu se, kojega su bile prepune ulice, do
zemlje pokloni pjevajui mu hvalospjeve. Lopoooki najprije stie do
Dhrtaratrina dvora pepeljaste boje koji bijae gizdavo ukraen mnogim
graevinama. Proao je kroz prve tri dvorane, a onda stigao pred Viitraviryina
sina. Kada im se on pribliio, ustade slijepi kralj, a s njime i Drona, Bhima,
Kripa, Somadatta i kralj Balhika. Svi se digoe da ukau poast anarddani.
Madhava ih pozdravi sve po starjeinstvu i iskaza im svoje potovanje, a onda, na
kraljev zahtjev, zauzme prostrano sjedite nainjeno od zlata tanahne izrade i
optoeno draguljima. Onda mu Dhrtaratrin sveenik po obiaju ponudi mlijeko,
med, kiselo mlijeko i vodu. Kada se obred gostoprimstva zavrio, on ostade tu jo
neko vrijeme alei se i smijui s njima, a potom se oprosti sa svakim posebno
kako to dolikuje pa se zaputi Vidurinu domu.
Vidura ga je doekao izrazivi mu potovanje obilno ga poastivi. Bilo je tu
svega to bi srce moglo poeljeti. Potom mu Vidura ree: O lopoooki, kakve
koristi od toga to u ti rei koliku mi je radost priinio tvoj dolazak kada si ti i
onako dua due svakoga utjelovljenoga stvorenja!
Poslijepodne toga dana Krina je otiao svojoj teti Kunti. Kad ga ona vidje
kako joj dolazi blistajui kao jarko sunce, zagrli ga oko vrata i izli pred njim svu
svoju tugu zbog sinova koje tako dugo nije vidjela. Gledajui poslije mnogo
vremena druga svojih silnih sinova, Govindu iz roda Vrinija, ona ne mogae
obuzdati suze pa mu jecajui stade zboriti: Moja djeca jo od malih nogu ostadoe
bez oca i ja sam ih s ljubavlju podizala. Kako li su ivjeli u velikim umama bez
ijednoga svojega roditelja kraj sebe? Kako li su se, Krino, budili u dubokoj umi
uz urlike divljih zvijeri oni koji su iz postelja ustajali uz glazbu cimbala, doboa,
koljki i flauta i uz medene glasove pjevaica i hvalospjeve pjevaa i kazivaa
pjesama? Jao, anarddano, a Drupadina ki koja mi je jo i milija od mojih
sinova? Njezini su je muevi u svojemu oboavanju zasipali obiljem svega to se
samo poeljeti moglo, a dvorile su je itave povorke slugu. Kako li je sada ona na
183

kojoj bjee svako blagoslovljeno znamenje? Krino, moe li kockanje i ubijanje

jelena, ime su se od pamtivijeka zanimali svi loi kraljevi, biti dostojno
zanimanje mojim sinovima? Prodiru me sjeanja na uvredu nanesenu DraupadI,
uvredu koje je gora i od smrti! Punih je etrnaest godina otkako je Duryodhana
prognao moje sinove iz njihove prijestolnice! Madhavo, kai vrlome kralju
Yudhithiri: Bolja je smrt od ivota koji se odrava podlostima! Kai Bhimi
uvijek spremnome na boj i junakome Aruni da je dolo vrijeme za ono zbog
ega ene katriya donose na svijet sinove! Uspavate li se i ne budete li nita
inili, bit ete dostojni prezira, a budete li dostojni prezira, ja u vas se odrei!
Prvae meu ljudima, kai Madrinim sinovima koji su uvijek odani katriyskim
obiajima: Uloite i vie od svojih ivota kako biste stekli ono to srcem elite.
Samo cilj osvojen sranou moe zadovoljiti onoga koji eli ivjeti prema
obiajima katriya.
A Arunin prijatelj Krina tjeio je svoju tetu: Tebi, koja si obdarena svakom
vrlinom i ukraena velikom mudrou, dolii da strpljivo podnosi i radost i
bijedu. Tvoja djeca nadvladavaju san i malaksalost, radost i alost, glad i e,
vruinu i hladnou i uvijek uivaju one radosti koje im pripadaju kao junacima.
Tvoji moni sinovi ne tee srei koja zadovoljava osjetila i kojom si udovoljavaju
niski i bijedni, niti su njihove udnje one koje more obine ljude. Kada mali ljudi
osjete udobnosti koje su dovoljne niskima i bijednima, tada ele da se
nepromjenljiva tupost ne poremeti nikakvim naporom. Oni koji su nadmoni ele
ili vrhunac ljudske trpnje ili vrhunac radosti i uivanja koji su dostupni ovjeku.
Mudri uvijek nalaze uitak u dohvaanju krajnosti. Za njih je bijedno sve to je
osrednje. Pandave i Draupadi te pozdravljaju i pitaju za tvoje zdravlje. Vidjet e
ih uskoro, kada budu postali gospodari cijeloga svijeta i kada budu pobijeni
njihovi neprijatelji.
Poto se oprostio od Prithe obiavi oko nje sklopljenih ruku, jakoruki se
Govinda otputi Duryodhaninoj palai. Tamo zatee Dhrtaratrina sina i sve Kurue.
Kralj Kurua ponudi Krini mlijeko, med, kiselo mlijeko i vodu i stavi mu na
raspolaganje sve svoje dvorce, kue i svekoliko kraljevstvo a poslije dobrodolice
kralj Duryodhana pozva sina Vrinija da objeduje u njegovu domu. No Krina ne
prihvati taj poziv. Sjedei usred okupljenih Kurua, kralj Duryodhana onda
ljubaznim glasom postavi Krini pitanje u kojemu se krila zamka, a sve
pogledajui na Karnu: anarddano, zato ne prima sva ta raznovrsna jestiva i
pia koja ti nudim i sve te odore i postelje koje su ekale pripremljene za tebe?
Plemeniti Govinda podie ruku pa mu odgovori jasno i glasno i ne
izostavivi nijedno slovo: Poslanici objeduju, kralju, i prihvaaju ponuene
poasti tek kada obave ono poradi ega su poslani. Budem li obavio ono zbog
ega sam doao, moi e do mile volje, kralju, gostiti i mene i moje pratioce!

184

Na to e Duryodhana: Nije pristojno, Keavo, 287 da se s nama tako ophodi!

Uspio ti u svojemu naumu ili ne, mi se trudimo da ti ugodimo jer si nam rod. Mi s
tobom nismo ni u svai ni u ratu, Govindo! Zato ti, ako bolje promisli, takve
rijei ne dolikuju.
anarddana pogleda Dhrtaratrina sina i njegove savjetnike pa mu odgovori:
Ja neu odbaciti vrlinu ni zbog svojih elja, a ni iz pakosti, ni zbog dobitka, a ni
zbog iijega nagovaranja i iskuavanja. Tuu hranu ovjek jede kad je u nevolji.
Kako sada stoje stvari, ti dosada niime nisi u meni probudio ljubav prema sebi, a
ja nisam ni u kakvoj nevolji. Panduovi su sinovi svi posveeni vrlini i onaj tko
mrzi njih mrzi i mene. Onaj tko ih voli i mene voli. Ova je hrana oskvrnjena
opainom i stoga nije vrijedna da je okusim. Mislim da u kuati samo ono to mi
bude ponudio Vidura.
I poto to ree Duryodhani, koji nije mogao podnijeti nita to se protivilo
njegovim eljama, on napusti bogati dom Dhrtaratrina sina. Dok je plemeniti
stigao do Vidurina boravita, stigli su tamo i Bhima i Drona i Kripa i mnogi
drugi kraljevi pa Kurui rekoe pogubitelju Madhua: O sine Vrinija, mi ti
stavljamo na raspolaganje svoje domove i svekoliko blago koje posjedujemo!
A moni Madhuov zatornik odgovori: Idite svojemu domu. Velika je ast
koju mi ukazujete svojom ponudom!
Kada se Kurui razioe, Vidura s mnogo panje ugosti nepobjedivoga junaka
i ponudi mu sve to je ovaj mogao poeljeti.
Kada je Krina u smiraj dana poveerao i osvjeio se, Vidura mu ree:
Krino, nije dobro to si odluio upustiti se u ovo poslanstvo. Dhrtaratrini sinovi,
a i Karna s njima, potpuno su uvjereni da Pandave ne mogu bez straha ni oi
podignuti na vojsku kojom zapovijedaju stari gospodar Bhima i uitelj Drona.
Zna i sam da su ta dvojica dunou vezani da im pomau. Nerazumni
Dhrtaratrin sin zakljuio je da Karna moe jednom rukom pobijediti sve
Panduove sinove i zato nikada nee pristati na mir. Ti eli uspostaviti mir i
bratske osjeaje medu tima dvama taborima, ali znaj da su Dhrtaratrini sinovi
jednoduni u misli da se mogu nositi i sa samim Indrom na elu nebesnika.
Duryodhana e ostati nerazborit sve dok uza se bude imao svoju silu. On je
gramljiv na cijeli svijet i cijelu ovu prostranu carevinu, a ono to ve posjeduje,
ne pada mu na um da otui. Zatornie neprijatelja, kako e ti sam meu sve one
zlotvore?
Blagoslovljeni mu odgovori: Zbori mudro, Viduro. Savjetuje me kao
ovjek bistra uma, a prije svega kao prijatelj. No mudri ljudi kau da je nevaljao
onaj tko ne pokua mirenjem spasiti svoje prijatelje od propasti, pa makar ih
morao i za kosu vui. Budem li mogao neto pridonijeti da se mir uspostavi a da
zbog toga ne rtvujem dobrobit Pandava, uinit u veliko djelo a Kurui e izbjei
smrtonome asu koji ih sve eka u ovome boju. Pravi je prijatelj onaj koji
287

Keava "Kosati, Dugokosi" jo je jedan pridjevak Krine.

185

posreduje meu zavaenim roacima i ja u umiriti svoju savjest. Budu li me pak

pokuali povrijediti, ja ti kaem, ni ujedinjeni svi zemaljski kraljevi nisu premac
za mene, kao to ni stado jelena ne moe stati pred lice razjarena lava. Ni
najmanje ne sumnjam da ovjek koji se svim silama trudi uiniti dobro djelo i u
tome ne uspije ima jednake zasluge kao da ga je uinio.
Mudri Krina i veleueni Vidura proveli su u razgovoru dobar dio te lijepe
zvjezdane noi. U osvit su doli svirai i pjevai i umilnim glasovima i njenim
zvucima cimbala i koljki probudili Krinu. Dok je jo bio pri jutarnjemu obredu,
stigoe Duryodhana i akuni da ga pozovu: Kralj Dhrtaratra i svi Kurui s
Bhimom na elu, a i ostali glavari doli su u vijenicu i ekaju te, Krino, kao to
bogovi na nebesima ekaju Indrin dolazak.
Poto je tu dvojicu primio uz prikladne izraze gostoprimstva, Krina poe na
sabor Kurua kada ve sunce bjee dobro odskoilo. Svi kraljevi u dvorani zauzeli
su svoja mjesta i zavladala je potpuna tiina. Tada Krina objavi gromkim glasom:
Ja sam doao, Bharato, da uspostavim mir meu Kuruima i Pandavama, a to
inim da bih sprijeio junake obiju strana da uludo gube glave. Tvoji sinovi, s
Duryodhanom na elu, kralju, postupaju bezbono i odbacuju svaki obzir prema
vrlini i zemaljskoj dobrobiti. Panduovi su sinovi jo kao djeaci izgubili oca i ti si
ih podigao. Pravda zahtijeva da ih titi kao da su tvoja roena djeca. Pandave te,
kralju, pozdravljaju i ovako ti poruuju: Po tvojoj zapovijesti podnosili smo
neizrecivu bijedu, i mi i nai pratioci. U umi smo proveli dvanaest godina, a krili
smo se cijelu trinaestu. Neka vam budu svjedoci brahmani koji su ivjeli s nama.
Svoju rije nismo prekrili vjerujui da na otac nee prekriti svoje obeanje.
Prvae meu Bharatama, dri se svoje rijei kao to smo se mi drali svoje. Dugo
smo podnosili nedae i sada elimo preuzeti svoj dio kraljevine.
Presudi sada, voo Bharata nastavi Krina Pandave su o svemu
dobro razmislili upirui svoje oi u pravdu i dre se mirno i odmjereno, a ono to
govore u skladu je s istinom. Neka se izjasne vladari koji ovdje sjede. to se mene
tie, Bharato, ja elim dobro i tebi i njima. Panduovi su sinovi spremni da ti
uzorito slue, ali i da se bore. Ti odlui to je za tebe dobro.
Svi vladari ljudi koji bijahu prisutni svim su srcem odobravali ovim
Krininim rijeima, ali se pred Duryodhanom nitko ne usudi prozboriti ni slova.
Svi su sjedili u mukloj tiini dok im se od jeze kostrijeila kosa na glavama.
Gledajui sve te mualjive vlasteline, prisutni Paraurama oslovi
Duryodhanu: Obuzdaj, kralju, svoju oholost i idi Aruni prije no to se na tetivi
Gandive nau i takva oruja kao to su Kakudika, Naka i uka. To su neobina
oruja i svatko koga su ona pogodila rastavio se od ivota. To oruje ima neke
veze s osam strasti: poudom, gnjevom, pohlepom, drskou, oholou, zlobom,
sebinou i tatinom. Pod njihovim utjecajem pogoeni pada u teak san,
poskakuje, povraa, mokri, izmee se, plae i smije se bez prestanka. Doista
Aruni nitko ne moe odoljeti u boju. On posjeduje bezbrojne vrline, a Krina je i
186

od njega moniji. Oni koji nekada bijahu Nara i Narayana sada su Krina i
Aruna. Ako u to vjeruje i ima u mene povjerenja, odlui se na ono to je pravo
i izmiri se s Panduovim sinovima! Blagoslovljen da si, misli na svoje dobro!
Na te Parauramine rijei nadoveza se slavni rii Kanva 288 i obrati se
Duryodhani pred svim okupljenim kraljevima: Brahman, koji je praotac Svemira,
vjean je i neunitiv, a jednaka svojstva posjeduju i slavni riiji Nara i Narayana.
A ti, Gandharin sine, ivjet e sve dok se u boju ne primakne junakim
Panduovim sinovima. Tvoji su protivnici i sami bogovi Vinu, Vayu, Dharma i
Avini!289
Sluao je riijeve rijei Duryodhana i mrtio se duboko uzdiui, a onda baci
pogled na Karnu te prasnu u smijeh i stade se udarati arkom po bedru, pa,
prezrevi mudraeve rijei, on mu odgovori: O veliki rii, ja sam upravo onakav
kakvim me je Tvorac nainio! Bit e ono to mora biti jer ja ne mogu drukije.
emu onda sve te besmislene prie?
Savjetovahu ga i Bhima i Krina, a i Narada mu je mnogo toga rekao.
Najzad opet progovri Dhrtaratra: Narado, prava je istina sve to si rekao. To je
upravo ono to i sam elim ostvariti, ali ja nemam te moi. Onda se okrenu
Krini pa mu kaza:Tvoj savjet, Keavo, otvara mi nebeske dveri i znai dobrobit
za cijeli svijet. Tvoji su savjeti mudri i u skladu s vrlinom, ali, gospodine, ja
nisam jedini koji odluuje. Moji me sinovi ne sluaju. Pokuaj privoliti mojega
opakoga sina Duryodhanu koji ne haje za moje naredbe. Uini to radi
naegaprijateljstva.
Tada se Krina okrenu Ijutitome Duryodhani pa mu se obrati blagim i
dobronamjernim rijeima: Duryodhano, najbolji meu Kuruima, posluaj moje
rijei, one su na dobro i tebi i tvojim prijateljima! Od visoka si roda, izdanak si
plemenite loze i obdaren svim odlikama kojima se ovjek moe podiiti. Pravo je
i poteno da postupa asno. Nepravedna je i neprirodna tvoja tvrdokornost i zbog
nje e se ugasiti mnogi ivoti. Tigre meu ljudima, izmiri se s Pandavama. Oni su
hrabri i snani, mogu vladati sobom, a i razboriti su i ueni. To e tebi samo
donijeti dobro, a time e stei i potovanje mudroga Dhrtaratra, staroga
gospodara Bhime, uitelja Drone i veleuenog Vidure. Nemoj da ljudi priaju,
kralju, kako si ti istrebitelj svojega roda i ruitelj njegovih postignua. Pandave e
te priznati za Yuvaraana, a tvojega oca Dhrtaratru postavit e za vladara ovoga
prostranog carstva. Gospodine, nemoj prezreti blagostanje koje e, sigurno,
nastati bude li Panduovim sinovima dao polovicu vaih posjeda.
I Bhlma i Drona pristae uz Krinu pa su navaljivali na srditoga
Duryodhanu da poslua njegov savjet, ali se ovaj nije na njih obazirao. Umijeao
se i Vidura pa ree: Duryodhano, ja se ne brinem za tebe, nego za ovo dvoje
288
Sada se javljaju redom slavni likovi iz predaje: Paraurama, Kanva, Narada itd. kao da su prisutni na
dvoru Kurua.
289
Tako se epski junaci suobliuju raznim mitskim obrascima: Krina i Aruna Nari i Narayani, Krina
Vinuu, petorica Pandava Dharmi, Vayuu, Indri i dvama Avinima itd.

187

starih, za tvojega oca i za Gandhari, tvoju majku. Ti e ih svojim nedjelima

osuditi da ostanu bez potomstva i da lutaju zemljom ivei od milostinje.
Nasluao se Duryodhana na tom vijeanju Kurua mnogoega to mu se nije
svialo. On napokon odgovori snanome Krini: Madhusudano, ti me ovdje pred
svima okrivljuje samo zato to voli Pandave. Osuuju me i kralj i djed i uitelj i
Vidura, ali me ostali kraljevi na krive nizato. Ja na sebi ne vidim ni najmanjega
grijeha. Sjetite se da su Pandave izgubili u igri kockom koju su radosno prihvatili
i da je akuni dobio njihovu kraljevinu. to sam ja tome kriv? Ja sam naredio da
im se vrati blago koje su izgubili. Zar moe biti naa pogrjeka to su oni jo
jednom zaigrali i izgubili tako da su morali u umu u progonstvo? Zato oni,
Krino, premda slabi, trae sukob s nama? Kakvo smo im zlo uinili? Mi se
neemo prikloniti ni pred samim Indrom, a o Pandavama da i ne govorim. Jo dok
sam bio mlad, nai su nam roditelji uinili alosnu nepravdu i dodijelili su, ne
znam zbog ega, dio kraljevstva onima koji na to nemaju nikakvo pravo. Ja sam
onda nevoljko pristao na to. Izgubili su svoj dio na kocki i ja odbijam da im ga
vratim. U svemu tome ja sam potpuno nevin. Ali im ne dam ni pedalj zemlje! Ne
dam ak ni toliko koliko moe stati na vrh igle. Dunost je katriye da padne na
bojitu i da izdahne na postelji od strijela. Ja sam na to pripravan. Tko je roen u
plemenitom rodu i podvrgao se dunosti katriye, zar e se pokloniti pred
neprijateljem samo da bi spasio ivot?
Krini oi bjehu zakrvavljene od gnjeva dok je razmiljao o tim njegovim
rijeima. Onda mu pred svima odgovori: elja ti je da dobije postelju od strijela!
Ispunit e ti se! Ni ti, a ni oni koji te savjetuju neete morati dugo ekati na to.
Uskoro e se zbiti veliki pokolj. Bezumnie, ti misli da u onome to si uinio
Pandavama nema niega vrijedna osude! Neka svi ovi kraljevi koji su se ovdje
sabrali presude govorim li istinu ili ne: Iz ljubomore na uspjeh velikih Pandava ti
si, uz pomo svojega ujaka akunija, pripremio zavjeru. Bi li se itko drugi mogao
ponijeti onako kako si se ti prema eni svojega brata? Dok ste bili jo djeaci,
utroio si mnogo truda kako bi Pandave ive spalio. Pokuavao si ih ukloniti na
sve naine: i otrovom i zmijama i vatrom.
Dok je sin iz roda Daarha tako zborio, Duasana se obrati nepomirljivome
Duryodhyni: Brate moj, ne bude li svojevoljno zakljuio mir, Kurui e te
svezanih ruku i nogu predati Yudhithiri!
Na te bratove rijei opaki, bestidni, nepokoreni, drski i tati Duryodhana
ustade sa svojega sjedita diui itavo poput goleme zmijurine i, ne obazirui se
na Viduru, kralja Dhrtaratru i sve ostale, napusti dvor, a njegov brat, svi njegovi
savjetnici i kraljevi koji bjehu njegove pristae, pooe za njim.
Gledajui Duryodhynu kako srdit naputa dvor, antanuov sin Bhima ree:
Vidim, anarddano, da je doao sudnji as svim ovim katriyama i kraljevima
koji idu zaslijepljeni za Duryodhanom i njegovim savjetodavcima.
188

Krina se onda obrati svima onima to ostadoe s Bhimom i Dronom:

Starjeine roda Kurua krivi su za veliki prijestup jer nisu silom osujetili ovoga
zloga kralja i nisu ga uhvatili i vezali. Uradite li to, jo uvijek sve moe izii na
dobro. Da bih uinio dobro svojoj rodbini, ja sam pogubio Kamsu, Ugrasenina
sina, kojega su roaci izopili jer je preoteo prijestolje od svojega oca. I sve su
Yadave, Vriniji i Andhake otada uznapredovali i ive sretno, odbacivi jednoga
za dobrobit cijeloga plemena.
Na to e Dhrtaratra mudrome Viduri: Dovedi nam, Viduro, bistroumnu
Gandhari. Moda e nju bjesomunik Duryodhana htjeti posluati. Moda e ona
uspjeti urazumiti naega sina.
Vidura poslua i dovede Gandhari, a onda, na njezin zahtjev ode i dovede
natrag Duryodhanu kojemu se od jarosti oi bjehu podlile krvlju.
Vidjevi da joj je sin sasvim zastranio, Gandhari mu kaza: Sine moj
Duryodhano, posluaj moje rijei jer mogu biti samo na korist i tebi i tvojima.
Samo ti moe svima donijeti sreu, i to ako se izmiri, a to je moja najusrdnija
elja. Isto ele i Bhima i tvoj otac, a i svi oni koji ti ele dobro. Onaj tko pobjedi
sebinost, videi u njoj svojega zlotvora, uspjet e sebi potiniti i svoje
savjetodavce, a onda i svoje neprijatelje. Nemoj radi svojega hira unititi cijelu
zemlju. Nejak je tvoj um kada misli da e se Bhima, Drona, Kripa, a i svi ostali
boriti za tvoju ljubav svim svojim silama. To se nikada ne moe dogoditi jer su
oni obdareni samospoznajom i njihova ljubav prema tebi jednaka je kao i prema
Panduovim sinovima. Oni pristaju da rtvuju svoje ivote samo zato to ih kralj
Dhrtaratra uzdrava, ali nitko od njih nee moi baciti ni jedan jedini srditi
pogled na kralja Yudhithiru. Obuzdaj svoju nezasitnost, sine, i odustani od
svojega nauma!
Ne marei za sve ove ozbiljne majine savjete, Durvodhana se, bijesan, opet
udalji s dvora i nae se sa svojim istomiljenicima pa se stade savjetovati sa
akunijem, vjetim kockarom. Evo to su Karna, akuni, Duasana i
Duryodhana namislili: Taj je anarddana ustar na djelu, a uz njega e biti i
Bhima i kralj Dhrtaratra i oni e nas zarobiti. Prije no to se to dogodi, mi emo
uhvatiti Krinu, tigra meu ljudima. Kada saznaju da je junak Vrinija u naemu
suanjstvu, Pandave e izgubiti svoju sranost i bit e nemoni poput zmija
kojima su polomljeni zubi.
Kada ti zloduni grjenici utvrdie svoju bezbonu odluku, Satyaki to ubrzo
sazna budui da je prema vanjskim znakovima znao itati to se zbiva u ljudskim
srcima. On urno izae iz dvora s Krtavarmanom pa mu ree: Pohitaj i okupi
vojsku, navuci oklop, pa ekaj s etama u bojnome poretku na ulazu u dvor dok ja
ne obavijestim Krinu! I, rekavi to, vrati se u palau i priopi Krini pa onda i
Viduri da se sprema urota.
Onda Vidura kaza kralju Dhrtaratri: Kralju, tvojim se sinovima blii sueni
as! Spremaju se uiniti sramno djelo kojemu ak nisu ni dorasli. Ako se
189

anarddani prohtje, on e ih sve poslati u Yaminu kuu pa makar ga i svi

odjednom napali.
Tada Dhrtaratra uputi Viduru: Idi opet, Viduro, i dovedi mi ovamo
grjenoga Duryodhanu kojemu je samo vlast na pameti. Pokuat u ga jo jednom
prizvati zdravu razumu.
Vidura ode i dovede Dhrtaratrina sina koji preko volje doe sa svojom
braom u sabornu dvoranu. Onda im kralj Dhrtaratra stade govoriti: Zlikove,
tvoji su grijesi prevrili svaku mjeru! Nedostojno je i sramotno djelo koje si
naumio izvriti udruivi se s prijateljima kojih su djela dostojna prezira.
Slaboumnie i sramoto svojega roda, samo takvi poput tebe mogu se usuditi da se
upuste u ono ega se svatko poten grozi. Da i ne spominjem kako je to to si
naumio posve nemogue izvesti. Kao kada dijete hoe imati Mjesec, tako i ti,
bezumnie, pokuava ono to ni samim bogovima ne bi polo za rukom.
Tada se javi Krina, istrebitelj neprijateljskih eta: Obmanjuje se,
Suyodhano, ako misli da stigoh ovamo sam. Zato me, nerazumnie, namjerava
savladati silom i uiniti sunjem. Pa ipak, nisam sam! Evo ih uz mene i Pandave i
Vriniji i Andhake. Tu su i sve Aditye, Rudre i Vasui 290 a s njima i svi veliki
mudraci! I rekavi to, Krina prasnu u smijeh.
A dok se tako smijao, iz njegova tijela koje je blistalo poput ognja pojavie
se bezbrojna boanstva bljetava kao munje i ne vea od palca. Na elu mu se
pojavi Brahman, a na grudima Rudra, na rukama se pojavie uvari smjerova
svijeta, a iz usta njegovih izae Agni, a s njime Aditye, Vasui, Avini, Maruti i
Indra i Vivadeve.291 Iz dviju njegovih ruku izaoe Aruna i Baladeva. Aruna
mu stajae zdesna, a Baladeva slijeva, Aruna s lukom, a Baladeva s ralom u
rukama. U svakoj od njegovih ruku mogla se vidjeti koljka ili kolut ili topuz ili
luk zvani arnga, ralo, koplje i sva druga oruja, a svako podignuto na udarac. Iz
njegovih usta, uiju, oiju, iz svakoga dijela njegova tijela, vrcale su iskre
pomijeane s dimom a nalik na suneve zrake. Ugledavi to strahotno Krinino
oblije, svi kraljevi zatvorie oi uzdrhtalih srdaca, a gledali su ga samo Drona,
Bhima, veleumni Vidura, blagoslovljeni Sanaya i riiji koji bjehu bogati blagom
isposnitva. Boanski anarddana bjee im dopustio da gledaju taj boanski
prizor. Zagrmjee nebeski bubnjevi i cvjetna se kia stade kruniti na taj predivni
lik. U taj tren uzdrhta svekolika zemlja, oceani se uzgibae, a stanovnici zemlje
naoe se u udu.
Potom Krina opet uze na sebe svoj prvobitni lik i ruku pod ruku sa
Satyakijem i Krtavarmanom izae odatle nakon to to prisutni mudraci dopustie.
Nastade velika graja. Narada i ostali veliki riiji u taj as nestadoe i svaki ode
290
Aditya, Rudre i Vasui skupine su bogova. esto u hinduizmu 12 Aditya, 11 Rudra, 8 Vasua (koje vodi
Indra) i 2 Avina ine tridesetitrojicu nebeskih bogova.
291
Sve su to razne, ne uvijek jasno razlikovane skupine bogova. Maruti se znadu poistovjeavati s Rudrama.
"Vivadeve" znai "svi bogovi", ali je taj izraz u mitolokim sistematizacijama postao ime za jednu od skupina
bogova, da tako kaemo: jedan od aneoskih korova, meu ostalima.

190

svojemu stanitu a to bjee jo jedno udo toga dana. Kada vidjee tigrovita viteza
Krinu kako naputa dvor, svi kraljevi pooe za njim da ga isprate kao to
bogovi ispraaju Indru.
auri,292 ija je dua neizmjerna, izae iz dvora nalik na razbuktali i
zadimljeni oganj, ne poklonivi onima koji su ga ispraali nijednu jedinu misao.
Vidio je Daruku kako ga eka uz njegova prostrana sjajna kola ukraena nizovima
zvonia i zlatnim arama i prekrivena koama bijelih tigrova. Kada auri bjee
ve na koiji i spreman da krene, kralj Dhrtaratra jo ga jednom oslovi i ree:
Zatornie neprijatelja, anarddano, vidio si koliko ja imam vlasti nad svojim
sinovima. Sve si vidio vlastitim oima i nita nije ostalo skriveno. Vidio si da sam
pokuao sve da bi dolo do mira i, budui da zna u kakvu sam stanju, ne sumnjaj
u mene. U meni nema prema Pandavama nijednoga grjenog osjeaja.
Onda Krina svima ovako ree: Bili ste svjedoci onome to se dogodilo na
vijeanju. Vidjeli ste danas kako je onaj neodgojeni neotesanko napustio dvoranu
pred svima vama. Sada ste svi uli da je vladar zemlje Dhrtaratra izjavio da je
nemoan. Dopustite mi da se sada vratim Yudhithiri!
I, pozdravivi ih, auri, prvak meu junacima, ode odatle. Ispred svih Kurua
on se na svojoj velikoj sjajnoj koiji odveze svojoj teti Kunti. Doao je u njezine
odaje i poklonio se pred njezinim stopama pa joj ispripovijedao o svemu.
Kunti mu onda ree: Keavo, prenesi ono vrlome kralju Yudhithiri: Tvoja se
vrlina, sine, vrlo smanjila. Osvrni se na dunosti svojega stalea kako je to
odredio Samostojeni. Stvorio je katriyu da ini nemilosrdna djela i da titi narod
vjetinom svojih ruku. Kraljevi grijesi potresaju svijet, a grijesi svijeta potresaju
kralja. Izvravaj svoje kraljevske dunosti i budi dostojan svojih predaka. Onaj
kralj koji je meka srca, nepostojan i sklon samilosti nikada ne stekne zasluge kao
onaj koji svoje podanike odgaja s ljubavlju. Tebi je isposnitvo zabranjeno. Da
bude ratar, to ti ne prilii. Ti si katriya i stoga si zatitnik svih koji su u nevolji.
Zar moe biti veega jada od ovoga? ivim ovako bez prijatelja i drugi me hrane,
a rodila sam tebe, radost tvojim prijateljima!
Krino, ima jedna stara pria koje se sjetih u ovome asu. To je pria o
Viduri i njezinu sinu. Reci Yudhithiri ono to se iz nje moe nauiti.
Ovako je svojega sina korila kraljica Vidura kada ga je vidjela kako lei
niice, shrvan oajem, poslije poraza koji je pretrpio od kralja Sindhua: Ti nisi
moj sin, o ti to razveseljuje neprijateljska srca! Ja i tvoj otac nismo te rodili!
Odakle li si samo stigao? Ako u sebi nema estine, ne moe se raunati u
mueve! Ne sramoti svoju duu! Ustaj, kukavico! Zato tu lei kao mrtvac?
Bolje je zablistati samo jedan trenutak nego zanavijek tinjati i dimiti se. Zato
ivi kada ne potuje dunosti svojega stalea? ak ni onaj kojemu su sami
korijeni posjeeni ne smije se predavati oaju. Onaj tko nije uinio nikakav
podvig po kojemu bi ga ljudi spominjali tu je samo zato da bi nas bilo vie. Taj
292

Tj. Krina. v. II, bilj. 32

191

niti je ovjek, niti je ena. Onaj ije se ime ne spominje ni po milosru, ni po

isposnitvu, ni po istinoljubivosti, ni po uenosti, a ni po steenu blagu, samo je
izmet svoje matere! Ah, neke ene ne raaju sinove koji su bez estine, bez snage
i bez poduzetnosti, koji su radost samo svojim zlotvorima.
Katriya koji u strahu za svoj ivot ne pokae svu svoju hrabrost i mo nije
nita bolji od obina lupea. Ti moe pobijediti svoje neprijatelje ne bude li
samo tako eljan ivota! Ako si se pomirio s time da vjeito ivi brine due i
ojaena srca, kao to dolikuje samo ukopljeniku, onda je bolje da uope ne ivi!
Sasluavi majku, sin joj odgovori: Okrutna i gnjevna majko, tvoje je srce
skovano od elika kada ti je toliko stalo do muenikog junatva. Sramni su
katriyski obiaji kada me ti sili na boj kao da ti nisam nitko i nita! Koje e
koristi imati ako mene izgubi, pa makar i cijelu zemlju dobila? to e ti onda sve
blago i svi uici, pa i cijeli svijet?
Ako se ti, Sanayo, osramoti na to e majka a ja ti zbog svoje
ljubavi nita ne prigovorim, ta bi ljubav bila nevrijedna i nerazumna, nalik na
magarinu ljubav za vlastito mladune. Tko se raduje sinu koji je slabotinja,
neposluan i slabouman, nije ni postigao ono radi ega se ele sinovi. ovjek koji
nema onoga za ime udi brzo postaje opak. Ne obeauj svoju duu, sine, i
nemoj unaprijed oekivati neuspjeh. I ono to se nema, moe se stei, a ono to je
steeno izgubiti. Gnjev i nerazboritost nikada nisu pomagali da se postigne neki
cilj. Uspjeh nikada nije siguran, ali se ljudi ipak trude pa uspiju ili ne uspiju.
Pokai svoje junatvo! Okupi oko sebe sve koji su gnjevni na tvojega neprijatelja,
zavidni, ljubomorni, ponieni od njega ili mu prkose i ostale koji ovamo
pripadaju. Daj im blaga i prije no to ga zaslue i budi neumoran i ljubazan sa
svima. Kada tvoj neprijatelj sazna da ti ne strepi za svoj ivot, spopast e ga
brige kao da mu se zmija nastanila u kui.
Ima mnogo prijatelja koji su ti srcu dragi i koji ele dobro tvojoj kraljevini,
a podijelit e s tobom i tvoje brige. Sanayo, prikupi svoje strpljenje, opasuj se i
spremaj za pobjedu. Mi imamo jo mnoge riznice za koje samo ja znam i to u ti
blago staviti na raspolaganje.
Poslije tih majinih rijei uminu beznae to bjee pritisnulo sinovo srce
iako kraljevi ne bjee pretjerano obdaren pameu. Poput istokrvnoga konja
mladi ustane podboden strijelama majinih rijei i uini kako ga je ona
savjetovala.
Onda Kunti ree Krini: Krino, podsjeti Pandave na sve one uvrede te otre
i grube rijei! Kai im da sam ja dobro. Sada poi svojim putom pod sretnim
znamenjem i zakrili moje sinove!
Krina je pozdravi i obie oko nje sklopljenih ruku, a onda izae svojim
lavljim korakom iz njezinih odaja. Dao je doputenje glavarima Kurua da se
mogu razii, a Karnu uze sa sobom na svoja kola da se porazgovore, i odveze se u
Satyakijevoj pratnji.
192

Kada je on otiao, okupljeni Kurui stadoe meu sobom govoriti o

udesnome dogaaju koji se zbio. Zaslijepljena neznanjem, cijela se Zemlja
nala nadomak raljama smrti rekoe oni. Poradi Duryodhanine ludosti sve je
osueno na propast.
Veliki ratnici Bhima i Drona i dalje salijetahu tvrdoglavoga Duryodhanu:
Kralju kraljeva, nema potrebe za ratom! Posluaj to ti govore prijatelji. Svi znaci
govore da e katriye biti istrijebljeni u boju koji predstoji. Zvijezde nam nisu
naklonjene. Meteori padaju na tvoju vojsku, a sve su nae ivotinje nevesele i
izgledaju kao da plau. O monoruki, i rat i mir lee u tvojim rukama.
Na to se Duryodhana samo neveselo mrtio i, oborivi lice k zemlji, gledao
je ispod oka naokolo, ali ne prozbori ni rijei u odgovor. Onda se javi Drona: Ja
gajim veu ljubav prema Aruni nego prema svojemu sinu Avatthamanu.
Arunina skromnost i potovanje prema meni vei su nego u mojega sina
Avatthamana. Jao meni, ako se, vrei katriysku dunost, budem morao boriti
ba protiv Arune koji mi je miliji od roenoga sina. Pogano je zanimanje
katriye! Aruna nema premca u strijeljanju, a mojom je milou stekao premo
nad svim strijelcima. Bharato, svi su tvoji grijesi uinjeni na tvoju vlastitu
propast! Tvoj i moj dosueni vijek blie se kraju. Na je posao zavren. Ja ti opet
ponavljam: Nema potreba da ratujemo!
Tada ree Dhrtaratra: O Sanayo, Madhusudana je pred svima nama uzeo
Karnu na svoja kola i s njime se odvezao. Reci mi to je Krina govorio Radhinu
sinu.
Sanaya odgovori: Rei u ti sve kako je bilo. Krina mu je rekao: Karno, ti
poznaje vjenu istinu svetih knjiga i upuen si u sve potankosti njihova uenja.
Ljudi koji se razumiju u svete knjige kau da postoje dvije vrste sinova koje
djevojka moe dobiti prije svojega vjenanja. Nazivaju ih kanina i sahodha. 293
Njima je otac onaj tko njihovu majku uzme za enu. Ti si roen tako i zato si po
pravu Panduov sin. Poi zato sa mnom u tabor Pandava i neka Panduovi sinovi
saznaju da si ti Kuntin sin prvjenac koji je roen prije Yudhithire. Sve petero
brae Pandava past e pred tvoje noge, a to e uiniti i pet Draupadinih sinova i
nepobjedivi Subhadrin sin. Uivaj sa svojom braom blagodati kraljevanja,
molitava, rtava a i raznih bogougodnih djela. Karno, neka se obraduju tvoji
prijatelji, a neka trpe neprijatelji. Izmiri se danas sa svojom braom, Panduovim
sinovima!
Na te rijei Karna mu odgovori: Ja ne sumnjam, Krino, da mi ovo govori
zbog svojega prijateljstva, dobre volje i ljubavi, u namjeri da mi uini dobro. Ja
znam to to mi sada priopava. Prije no to se udala za Pandua, moja me je
majka rodila sa Suryom i po njegovoj me naredbi pustila niz vodu. Kunti me
poslije mojega roenja prepustila sudbini i nije mislila na moju budunost. Suta
293
U staroindijskoj dharmaastri razlikuju se kanina, predbrani sin djevojke, i sahodha, sin zaet od drugoga
mukarca prije braka, ali roen poslije vjenanja. Pravno pitanje kome sin pripada rjeava se po naelu da urod
ne pripada vlasniku sjemena, nego vlasniku njive jer u naelu svatko eli (makar pravno punovaljana) sina.

193

Adhiratha bjee me naao i odmah me odnio k svojemu domu. Radhina su se prsa

iz ljubavi prema meni nalila mlijekom toga istog dana i ona me je prala i
njegovala. Kako bi joj netko poput nas, tko poznaje nae dunosti i uvijek slua
svete spise, mogao oduzeti njezine posmrtne prinose. Suta Adhiratha dri me za
svojega sina, a ja na njega gledam kao na oca. Madhavo, taj je Adhiratha u svojoj
oinskoj ljubavi pripremio sve obrede za mene jo od mojega detinjstva, onako
kako to nalau svete knjige. Adhiratha mi je nadjenuo ime Vasuena koje su
brahmani potvrdili. Kada sam stasao, on mi je birao djevojke za enidbu i one su
mi narodile sinove, pa sam dobio i unuke! Moje srce, Krino, i sva moja ljubav,
usmjereni su prema njemu i niti zbog radosti niti zbog straha ja ne smijem
raskinuti te veze, makar to bilo zbog zlatnih brda ili cijele zemlje. Duryodhana mi
je omoguio da trinaest godina nesmetano vladam svojim kraljevstvom i mnoge
sam rtvene sveanosti odrao, dodue uvijek uz ljude iz plemena suta, kao to su
odravani i svi moji obiteljsku obredi i svadbe. Duryodhana se pripremio za rat
raunajui na mene i ja sam odabran da izaem na dvoboj s Arunom. Krino, ni
smrt, ni krvne veze, ni strah, a ni bilo kakvo iskuenje ne mogu me natjerati da se
podlo ponesem prema Dhrtaratrinu sinu.
Madhusudano, ja ne sumnjam da mi ti eli dobro i da e te Pandave
posluati i postupiti kako si rekao. Ali ako se ja i Aruna ne sukobimo, bit e to
neslavno i za mene i za njega. Ipak e morati zasada drati u tajnosti ovaj na
razgovor jer to je za nae dobro. Ako kralj Yudhithira, ija je dua ispunjena
vrlinom, a osjetila obuzdana, sazna da sam ja Kuntin prvjenac, on nikada nee
htjeti prihvatiti prijestolje. A ako ta prostrana i mona kraljevina postane moja, ja
u je, o Krino, predati u ruke samo Duryodhani. Neka vrli Yudhithira postane
kralj! Dhrtaratrin e sin proslaviti veliku rtvu orujem, a ti e, anarddano, na
toj sveanosti biti promatra. Kralj Yudhithira, kojemu je dua ispunjena
vrlinom, bit e brahman te rtve, a zvuci koljki, bubnjeva i lavovski urlici ratnika
koji se diu visoko u nebesa bit e pozivi uzvanicima na gozbu. 294 Zbog onih
otrih rijei, o Krino, koje sam nekada rekao Panduovim sinovima da bih ugodio
Dhrtaratrinu sinu, zbog mojih ondanjih loih postupaka, izjeda me kajanje.
Kada me bude vidio, Krino, ubijena Aruninom rukom, poet e rtvene
sveanosti Punaiti.295 Kada snani Bhima ubije Duryodhanu, rtvovanje e se
dovriti. Molim ti se, predvodnie katriya, nemoj dopustiti da zbog tebe starci
katriye, stari i po znanju i po godinama, zavre bijedno. Neka ova nabujala
vojska katriya nae svoj kraj izginuvi od oruja na Kuruketri, najsvetijemu
mjestu u svima trima svjetovima. Na tome mjestu, o lopoooki, izvri ono to ti je
na umu i tako e se cio ovaj skup katriya domoi nebesa. 296 Dok budu trajali
294

Rat je obred u kojemu se ratnici rtvuju. Svi trebaju biti spremni na rtvu, a bog ili sudbina bira rtve.
Punaiti je ponovno uspostavljanje ognjenoga rtvenika. Tu moe biti i dvosmislene aluzije jer samo iti
znai obred uspostavljanja velikoga ognjenoga rtvenika (agniayana), ali i podizanje lomae za pokojnika.
296
Kao to su se stari nordijski ratnici bojali da ne umru prirodnom smru jer se samo ratnikom smru
dospijeva u Odhinovo nebo, tako su jednako gledali i njihovi indoarijski staleki srodnici na ivot, smrt i Indrino
295

194

brjegovi i rijeke, pamtit e se njihovi podvizi. Brahmani e kazivati pjesmu o ratu

Bharata. Katriyama je blago slava koju steknu u bitkama. Dovedi mi Keavo, na
megadan Arunu, a ovaj na razgovor zauvijek uvaj kao tajnu!
Kada je sasluao te Karnine rijei, Krina se osmijehnu pa mu odgovori: Zar
ti ne eli vladati svekolikom zemljom koju bih ja predao u tvoje ruke? Reklo bi
se da je pobjeda Pandava sasvim sigurna. Ako eli vidjeti Arunu u boju na
njegovim kolima sa zapregom bijelih drijebaca kojima upravlja Krina i eli
uti brujanje Gandive, onda e svi tragovi krtayuge, tretayuge i dvaparayuge
ieznuti. Ako eli vidjeti Bhimasenu kako plee poto se napio Duasanine
krvi, onda su doista sve odlike prethodnih yuga netragom nestale! 297 Kada se
vrati, Karno, porui Droni i antanuovu sinu da je ovaj mjesec jedan od
najljepih. Hrane, pia i goriva ima u izobilju, sve su biljke nabujale, drvee je
puno plodova, a jo se muice nisu pojavile. Nema blata na putovima, a vode su
ugodna okusa. Vrijeme nije ni hladno ni pretoplo. Za sedam dana bit e no
mladog mjeseca. Neka boj otpone toga dana jer je kazano da je taj dan pod
Indrinom vlau. Reci takoer i svim kraljevima koji su se zbog bitke okupili da
u u potpunosti ispuniti ono to prieljkuju. Zaista e svi kraljevi i kraljevii koji
sluaju Duryodhanine zapovijesti poginuti od oruja i stei odlino mjesto na
nebesima.
Karna mu iskae potovanje pa uzvrati: O monoruki, ti koji sve zna, zato
me pokuava zavarati? Uzrok smo skoromu unitenju Zemlje upravo mi: akuni,
ja, Duasana i kralj Duryodhana. Nesumnjivo nam predstoji velika i uasna bitka
i zemlja e se pokriti krvavom kaljuom. Kraljevi i kraljevii, Duryodhanine
pristae, nestat e u ognju oruja i otputit e se u Yamino carstvo. Madhusudano,
pojavila su se mnoga uasna privienja i grozna znamenja od kojih se kosa dizala
na glavi. Najavljivala su poraz Dhrtaratrovia i Yudhithirinu pobjedu. Strani
planet estoka sjaja anaiara 298 ugroava zvijee Rodini299 da bi nanio zlo
zemaljskim stvorenjima. Planeta Angaraka300 kree se u svojemu kruenju prema
zvijeu yetha 301 i pribliava se Anuradhi302 nagovjetavajui veliki pokolj
prijatelja. Strana se nesrea primie Kuruima. Grabljivac 303 ugroava zvjee
itra.304 Mrlja na Mjeseevu kolutu promijenila je svoje mjesto, a Rahu se
pribliava Suncu. Meteori padaju s neba uz tutanj i potres, a bunari u taboru
Duryodhanine vojske putaju urlike poput golemih bikova. Bogovi prosipaju kiu
nebo. Zato to je rat rtveni obred, a rtva dospijeva bogovima. Taj usud ipak ima, s ljudskoga gledita tragine
veliine, kao to je ima i Karnina spremnost da ostane vjeran jedinoj svojoj strani, da se bori i pogine, kako to tu
obrazlae.
297
A poinje kaliyuga. v. l, bilj. 37; II, bilj. 34
298
anaiara je Saturn.
299
Rabini je Aldebaran u Hyadama (u Biku).
300
Angaraka je Mars.
301
yetha je Antares u tipavcu.
302
Anuradha je d Scorpionis (tipavca).
303
Graha "Grabljivac" je vjerojatno Rahu, v. I, bilj. 34, no izraz se moe odnositi i na svaki planet.
304
itra je pica u Djevici.

195

krvi i mesa na njegove vojnike, a u nebesima se moe vidjeti kako se iznenada

pojavljuju blistave graevine od pare s visokim zidovima i dubokim rovovima.
Oko Suneva kruga moe se vidjeti crn prsten. Strane ptice crnih krila i crvenih
nogu lebde sveeri nad taborom Kurua. Ptice sa samo jednim krilom, jednim
okom i jednom nogom putaju uasne krikove. Duryodhaninim vojnicima
omrznuli su najprije brahmani, a onda i uitelji i odane sluge. Sve je to predznak
strane pogibelji.
Imao sam privienje, neoborivi junae, u kojemu vidjeh Yudhithiru kako
ulazi u dvoranu s tisuu stupova, a uz njega stupahu njegova braa. Na svima
bijahu bijele krune i bijele odore i ukazae mi se kako sjede na bijelim
prijestoljima. A ti si u tom prikazanju, anarddano, bio zabavljen prekrivajui
orujem zemlju natopljenu krvlju. Neizmjerno moni Yudhithira penjao se za to
vrijeme na gomilu kostiju jedui, zadovoljan, payasu na maslacu iz zlatnoga
pehara. Siguran sam da u uz ostale kraljeve i katriye ui u oganj Gandive.
Krina odvrati: Doista, unitenje je Zemlje na pragu ako se moje rijei ne
prime za tvoje srce. Kada svim stvorenjima doe sudnji dan, onda zlo, vitee,
uzima lik dobra i vie ne izlazi iz srca.
Krino odvrati Karna ako preivim veliku bitku koja nam predstoji,
opet u te vidjeti. Ako ne preivim, vidjet emo se zasigurno na nebu.
Neporonie, ja, evo sada, osjeam da u te tek tamo susresti.
I izrekavi to, Karna vrsto prigrli na prsa Madhavu. Krina mu onda dade
doputenje da moe otii a on se pope na svoja kola prekrivena zlatom i potiten
poe natrag sa mnom.
Tada Kunti malo porazmisli pa se odlui i poe na svetu rijeku Gangu. Kada
stie na obalu, zau kako njezin sin, istinoljubivi i dareljivi Karna, pjeva vedske
himne. Stajala je tako u molitvi sve dok mu Suneve zrake ne ogrijae lea, a
onda se Karna okrenu i vidje Kunti pa se zaudi. On po obiaju sklopi ruke
iskazujui joj tako svoje potovanje pa ree: Ja sam Karna, svijetla gospo, sin
Radhe i Adhirathe. Zdrava bila, reci mi zato si dola i to mogu uiniti za tebe?
Kunti mu odgovori: Ti si Kuntin sin, a ne Radhin, a otac ti nije Adhiratha. Ti
nisi, Karno, ugledao svijet u staleu suta, vjeruj mi! Govorim ti istinu! Jo dok
sam bila djevojka i neudana, dobila sam nezakonita sina. Ti si prvi plod moje
utrobe! Roen si u Kuntibhoinu dvoru, mili moj sine, a Surya, tvorac svjetlosti,
tvoj je otac. Sine moj Karno, ti si roen u dvoru mojega oca, a kada si se rodio,
bio si u oklopu i imao si u uima naunice. Tvoja je ljepota bila zapanjujua. Ali ti
ne zna svoje porijeklo i zato slui Dhrtaratrine sinove, a svoju brau ne
prepoznaje. To nije pravo, sine moj! Zato neka danas Kurui budu svjedoci saveza
izmeu Karne i Arune i neka vam se, kada budu vidjeli da su se braa izmirila,
neasni roaci poklone.
U taj tren Karna zau glas pun ljubavi koji je dopirao iz Suneva koluta. Bio
je to Suryin glas koji se iz velikih daljina obraao svojemu sinu svom svojom
196

oinskom ljubavlju. Glas mu ree: O Karno, Kunti ti je rekla istinu! Uini kako te
mati savjetuje, bit e to za tvoje dobro.
No Karna ostade vjeran istini usprkos majinu i oevu nastojanju i njegovo
se srce ne pokoleba. On odgovori: Katriyska gospo, ne mogu prihvatiti to to
eli jer ne osjeam da mi vrlina doputa da uinim to takvo. Grijeh je to to si
mi uinila jer sam zbog toga izgubio svoje ime. Premda sam roen kao katriya,
nisam primio obredni blagoslov katriye. Taj grijeh tebi pripisujem. Imam li
neprijatelja koji bi mi mogao nanijeti vee zlo? Nisi tada imala nikakve milosti
prema meni, a danas eli da posluam tvoju zapovijest. Nikada prije nisi mislila
o mojemu dobru, kako bi to svaka majka morala initi, a sada se radi svojega
dobra meni obraa. Ako ja danas odem Pandavama, tko nee rei da sam to
uinio zbog straha? Nitko me nije znao kao njihova brata i to bi katriye rekli
sada, u predveerje bitke? Dolo je vrijeme da pokau svoju vjernost oni koje je
Duryodhana titio i uzdravao. Ja u ostati uz njega i po cijenu ivota i borit u se
protiv tvojih sinova, a uz Dhrtaratrine, svom svojom snagom i vjetinom. Zar bih
ja, koji sam od Dhrtaratrinih sinova primio sve poasti i blagodati, sada morao
iznevjeriti njihovo prijateljstvo? Zar da ih izdam sada, prije same bitke, ja koji
sam ih na to nagovarao? Zar od toga moe biti crnje i gore nevjere? Ali ja ipak ne
mogu dopustiti da me uzalud moli. Zato neu pobiti sve tvoje sinove premda bih
to mogao. Ja ne govorim lai. Ovo ti obeavam: U ovome boju moramo poginuti
ili ja ili Aruna. Samo u se s njime sukobiti, a kada ubijem Arunu, stei u
velike zasluge. Ako ja poginem umjesto njega, stei u pak veliku slavu. Slavna
gospo, ratnika majko, tebi e svakako ostati pet sinova. Poginem li ja, bit e ih
pet s Arunom, pogine li Aruna, bit e ih pet sa mnom.
Kunti se nije usudila nita odgovoriti. Samo je, utei, zagrlila svojega
prvjenca vidjevi kako je ostao nepokolebljiv. Samo mu je rekla na rastanku:
Sudbina je svemona i neumitna! Istina je, Karno, da e propast snai Kurue, ak
i da ubije Arunu. Ti si mi obeao da su etvorica mojih sinova sigurna od tvoje
ruke i neka ti, kada zapone boj, to ostane u sjeanju. Budi mi blagoslovljen i
zdravlje neka te slui!
Karna joj odvrati: Neka bude tako! i svatko od njih dvoje ode svojim
putem.
Kada je stigao u Upaplavyu, Krina doe pred Pandave i izvijesti ih o svemu
to se dogodilo, a zatim su dugo sjedili i vijeali. Potom auri ode u svoje odaje
da se odmori. Kada se opet sastae s Krinom, Pandave se poee dogovarati to
da uine.
Onda Yudhithira upita: to su rekli starjeine Kurua kada je Duryodhana
ostao pri svojemu da produi stranputicom?
Vasudeva e na to: Kada se Duryodhana stao smijati na moje rijei, Bhima
mu ree: Prvae meu Bharatama, Pandu je dobio tri sina. Tvoj se otac,
Duryodhano, rodio slijep i zato nije mogao postati kralj. Kralj je postao plemeniti
197

i proslavljeni Pandu i zato oevina pripada i njegovim sinovima. Gospodine, ne

izazivaj sukob, nego im daj polovicu zemlje. Dok sam ja na ivotu, nitko drugi
nije pozvan da vlada. Potuj moj savjet jer ja elim samo mir meu vama.
Kada Bhima uutje, javi se Drona: Ne govorim ti ovo iz kukaviluka, niti iz
elje za blagom: Bhima je to od ijega blaga ja ivim, a nisi ti, prvae meu
Bharatama! Drona mora biti ondje gdje je i Bhima. Daj Panduovim sinovima
polovicu kraljevstva, gospodine. Bio sam uitelj i njima kao i tebi. Istina je da je
Aruna za mene isto to i Avatthaman.
Kada ree svoje sjajni Drona, vrli se Vidura, uvijek odan istini, okrenu
svojemu stricu Bhimi i pogleda ga u lice pa kaza: Devavrato, pouj to u ti rei:
Kako Tvorac naini svoje tvorevine tako ih opet i uniti. Ne ini kao on! Ne budi
ravnoduan gledajui pred sobom propast svojega plemena! Ako ti se pomraio
razum zbog ovoga opega pokolja koji nas oekuje, ti idi u umu i povedi sa
sobom mene i Dhrtaratru. Ili jo danas vei ovoga zlikovca Duryodhanu kojemu
je jedina mudrost prijevara i vladaj skupa s Panduovim sinovima i uvaj ovu
kraljevinu. Smiluj se, tigre meu kraljevima! Savjetovala je Duryodhanu i
kraljevna Gandhari, a onda stari vladar Dhrtaratra prozbori svojemu sinu:
Sasluaj me, sine Duryodhano, i ako ima imalo potovanja prema svojemu ocu,
uini kako ti je reeno. Soma, gospodar stvorenja, bio je prvi zaetnik roda
Kurua.305 U estome koljenu rodi se Yayati, Nahuin sin, koji je imao est sinova.
Bili su ponajbolji meu kraljevskim mudracima. Jedan je od njih bio gospodar
Yadu, prvoroenac, vrlo moan. Mlai do Yadua bio je Puru, zaetnik nae loze.
Yadu bijae obdaren velikom snagom i vjetinom, ali prepun oholosti i
nerazuman. Taj praotac Yadava poniavao je sve katriye. Ponosan na svoju
snagu, nije se drao oevih savjeta. Bijae nepobjediv u boju i vrijeao je i oca i
brata. Na ovoj zemlji opasanoj morem s etiriju strana on potini sebi sve i
postade najmoniji vladar, a stolovao je u gradu nazvanu po slonu. 306 Njegov se
otac Yayati silno razgnjevi i prokle toga svojega sina, a i svu njegovu brau koja
su pristajala uz njega i protjera ga iz kraljevstva. Poto je prokleo svoje sinove, on
postavi na prijestolje Purua koji bijae pokoran svojemu ocu i njemu najmiliji.
ak se i prvoroenac moe izostaviti i na prijestolje se mogu postaviti mlai zbog
svojega potovanja prema starijima.
I djed mojega oca, Pratipa, dobio je tri sina nalik na tri boanstva, slavna
irom svijeta. Devapi je bio najstariji, Balhika srednji, a antanu bistroumni i
najmlai bijae moj djed. Vrli je Devapi bio istinozborac i uvijek zaokupljen
dvorenjem svojega oca, ali je taj najbolji od kraljevia imao konu bolest. Devapi
bjee omilio graanima i podanicima iz pokrajina, potovali su ga estiti i iskreno
voljeli i mlade i stariji. Slobodouman i nepokolebljivo odan istini, inio je dobro
svakome stvorenju. Bijae posluan i svojemu ocu i brahmanima. Meu braom
305
306

v. III, bilj. 31; III, bilj. 40

Grad nazvan po slonu jest Hastinapura.

198

vladala je neizmjerna ljubav. Kada doe vrijeme, kralj Pratipa dade da se sve
pripremi kako to nalau svete knjige da bi svojega sina Devapija okrunio za
svojega nasljednika. Ali tome se usprotivie i brahmani, a i svi stariji graani i
stanovnici pokrajina.
Kada stari kralj sazna za to, obuze ga teka tuga i glas mu je drhtao od suza.
Usprkos svim svojim vrlinama Devapi bi iskljuen iz nasljedstva zbog svoje
kone bolesti. Bogovi ne odobravaju da kralj ima tjelesnu manu a brahmani to
znaju. Rastuen jadom svojega oca Devapi se povukao da ivi u umi. Balhika je
odbio primiti oevo prijestolje jer je od majina oca naslijedio bogatu kraljevinu, i
tako, uz njegovo doputenje, antanu preuzme prijestolje svojega oca.
Ja sam najstariji, Bharato, ali zato to sam slijep ne mogu biti kralj.
Bistroumni Pandu preuzeo je moje mjesto premda bjee mlai od mene, iako se
pritom mnogo dvoumio. Nakon njegove smrti prijestolje nasljeuju njegovi
sinovi. Ako ja ne mogoh prvi dobiti kraljevstvo, kako ga onda moe ti prisvajati.
Ti nisi kraljev sin i ne moe imati prava na kraljevinu. A ti ipak eli oteti ono to
je tue. Izbij to sebi iz glave i vrati polovicu kraljevstva i sve to ide uz njega.
Samo se tako moe nadati da ete ti i tvoja braa poivjeti.
Na kraju Vasudeva ree: Ali ni Bhimini savjeti, ni Gandharini prijekori, a ni
Dronine, Vidurine i Dhrtaratrine rijei ne mogahu prizvati k pameti toga
nerazumnika.
Kada je Yudhithira sasluao anarddanu, on pred njime oslovi svoju brau:
uli ste to se zbilo na dvoru Kurua gdje su se svi Kurui bili okupili. Razumjeli
ste njegove rijei. Zato diite moju vojsku i postrojte je u bojni poredak! U nas je
sedam akauhini koje smo skupili pa ujte imena odlinika koji e njima
zapovijedati: Drupada, Virata, Dhrtadyumna, ikhandin, Satyaki, ekitana i
Bhima. Ti e junaci voditi moju vojsku, oni poznaju Vede, neustraivi su, odrali
su i najtee zavjete, a skromni su i razboriti i svaki je od njih vrstan ratnik.
Onda se obrati Sahadevi, najmlaemu od brae: jednoga od te sedmorice
odabrat emo za glavnoga zapovjednika. On se mora moi suoiti sa starinom
Bhimom koji je poput ognja kojemu su strijele plamenovi. to ti misli, tko je
najpodobniji da ponese tu odgovornost?
Uzmimo kralja Viratu odgovori Sahadeva. On nam je pomogao u
nevolji, a moan je, odan vrlini, vian oruju i neodoljiv u boju.
Meni se ini da bi kralj Drupada bio najpogodniji ree Nakula kada
njega upitae. On je u iskusnim godinama, mudar je, hrabar, a odlikuje se i
snagom i porijeklom.
Yudhithira potom upita Arunu, a ovaj odgovori: Trebalo bi da
Dhrtadyumna vodi vojsku. On, koji je roen da donese propast uitelju Droni i
moe obuzdati svoje strasti, jedini moe stati pred Bhimu.

199

Tada se javi Bhima: Kralju, govorili su i mudraci, a i nai stari da je

ikhandin doao na svijet samo da bi ugasio Bhimin ivot. Ja bih zapovjednitvo
predao njemu. Mislim da nitko drugi nee pobijediti Bhimu.
Pravednik Yudhithira na kraju upita lopoookoga Krinu, a ovaj kaza:
Svatko od spomenutih ratnika bez straha bi vodio vojsku, svaki je vrijedan da
bude odabran, a moje je miljenje da zapovjednikom imenujete Dhrtadyumnu.
Kada to Krina ree, svi se kraljevi razveselie i stadoe klicati, a vojska se
pokrenu i jedan drugom govorahu: Ustaj! Ustaj! Na sve strane trubili su
slonovi, a njisak konja mijeao se s treskom kolnih kotaa, rikom rogova i koljki
i tutnjavom doboa. Uskomeana je vojska huala kao silna morska plima na dan
mladoga Mjeseca. Doista je izgledalo da graja tih veselih ratnika dosee do samih
nebesa.
Panduovi sinovi darivahu zlatom i govedima brahmane koji su obilazili oko
njih izriui im svoje blagoslove, a onda potjerae svoja kola okiena dragim
kamenjem. Za njima krenue kralj Virata, Drupadin sin, Suarman, Kuntibhoa i
Dhrtadyumnin sin, a poslije njih etrdeset tisua bojnih kola, petputa toliko
konjanika, desetputa toliko pjeaka koliko bjee konjanika i ezdeset tisua ratnih
slonova.
Kada s vojskom u bojnome poretku Pandave stigoe na ravnicu Kuruketre,
silni bojovnici duhnue u svoje koljke. Duhnue u koljke i Krina i Aruna, a
kada jeknu gromoviti glas koljke zvane Panaanya, svekolika se vojska
razveseli. I nebo i zemlja i more zajeae od rike koljki, grmljavine bubnjeva i
ratnih poklia lakorukih i ustrih bojovnika.
Onda kralj Yudhithira naredi da se za logorite odabere ravno i hladovito
mjesto gdje ima obilje trave i goriva. Dhrtadyumna iz roda Prata i Yuyudhana
nazvan Satyaki izmjerie tlo na kojemu e udariti tabor. Onda za saveznike
kraljeve podigoe stotine i tisue skupocjenih atora zatienih od svakoga napada
i obilno opremljenih svim potreptinama i gorivom, a svaki je bio nalik na palau.
Okupie se stotine i stotine vjetih radnika koji su bili u stalnoj slubi te vidara i
ranara, vrsnih znalaca svoje nauke, koji bjehu dobro opremljeni svime i svaime
to bi im moglo zatrebati. Kralj Yudhithira naredi da se u svaki ator smjeste
itava brda lukova, tetiva za lukove, oklopa i svakojaka oruja, meda, masla, laka
istucanog u prah, posuda s vodom, stone hrane, potpale i ugljena, teki ratni
strojevi, dugaka koplja, prsni oklopi, sablje i tobolci. Mogli su se vidjeti
bezbrojni slonovi, golemi kao brjegovi, oklopljeni elinim ploama sa iljcima.
Svaki od njih mogao se tui sa stotinama i tisuama. Saznavi da se na toj ravnici
podie logor, Bharato, svi saveznici Pandava krenue da im se pridrue.
Kada je Krina otiao s dvora Kurua, kralj Duryodhana oslovi Karnu,
Duasanu i akunija pa im ree: Keava je otiao Pandavama ne postigavi ono
to je naumio. Svakako e, onako srdit, nagovoriti Pandave da krenu u bitku. Ne
dangubite, nego se pripremajte za okraj!
200

Iduega jutra kralj Duryodhana rasporedi i postroji svoju vojsku koja je

brojala jedanaest akauhini. Podijelio je svoje ljude, slonove, kola i konje prema
njihovoj snazi i sposobnosti, pa ih je premjetao i rasporeivao. Kao zatita uza
svaka bojna kola ilo je deset slonova, uz svakog slona bilo je deset konjanika, a
uza svakog konjanika deset pjeaka. Odvojio je i priuvu koja e sluiti za
popunu razbijenih odreda i tu bjee uza svaka bojna kola prikljueno po pedeset
slonova, uz svakog slona ilo je stotinu konjanika, a uza svakog konjanika sedam
pjeaka. Pet stotina kola i jednako toliko slonova, tisuu petsto konjanika i dvije
tisue pet stotina pjeaka307 ine jednu senu, deset sena jedna su prtana, deset
prtana ine jednu vahini, ali se u obinome govoru nazivi vahini, prtana, sena,
dhvaini, sadini, amu, akauhini i varuthini upotrebljavaju naizmjenice.
Tako je otroumni Kaurava uredio svoju vojsku. Na objema stranama bjee
ukupno osamnaest akauhini. Jedanaest ih je bilo u vojsci Kurua, a sedam u vojsci
Pandava. Po jednu akauhini Duryodhana je povjerio svakome od velikih ratnika
Kripi, Droni, alyi, ayadrathi, Sudakini, Krtavarmanu, Avatthamanu, Karni,
Bhuriravasu, akuniju i jakome kralju Bahliki. Svakoga dana i svakoga asa
pozivao bi ih da se s njima posavjetuje i da im, uvijek iznova, izrazi svoje
potovanje. Tako svi ti ratnici i njihovi sljedbenici postadoe naklonjeni i voljni
uiniti za kralja sve to bi mu ugodilo.
Onda Duryodhana stade pred staroga gospodina Bhimu, a za njim dooe i
svi ostali kraljevi. Duryodhana sklopi ruke i pokloni se pa mu kaza: I najvea se
vojska raspri u boju poput mrava ako nema dobra vojskovoe. Ti si meu nama
kao sunce meu nebeskim tijelima, kao Mjesec za sone biljke, 308 kao Kubera
meu yakama ili kao Indra meu bogovima. Bude li nas ti vodio, bit emo kao
bogovi pod Indrinim okriljem. Nee nas moi pokoriti ak ni nebesnici. Slijedit
emo tebe kao to telad slijedi bika predvodnika.
Bhima e na to: Neka bude tako, Duryodhano, ali ovo mora znati: Meni su
Panduovi sinovi dragi kao to si i ti.
Dunost mi je misliti i na njihovo dobro, ali u se boriti na tvojoj strani jer
sam dao rije da e tako biti. Izuzev Dhananaye ja ne znam ni jednoga ratnika na
svijetu koji mi moe biti ravan. Silom svojega oruja mogu sa svijeta ukloniti i
bogove, i asure, i rakase, i ljude, ali ne mogu ubiti Panduove sinove. Umjesto
toga svakoga u dana pobiti deset tisua njihovih ratnika. Nastojat u ih na taj
nain pobijediti ako me, prije nego to izvrim svoj naum, ne ubiju u boju. Kuntin
sin Dhananaya hitra je uma i znana su mu nebrojena nebeska oruja, ali se taj
Panduov sin nikada nee otvoreno sukobiti sa mnom.
Imam jo jedan uvjet nastavi stari ratnik i poteno je da ti ga kaem
prije no to primim zapovjednitvo nad tvojom vojskom. Karna se sa mnom
307

To su kanonski omjeri rodova vojske, v. V, bilj. 5.

Ovdje se nabrajaju i razni drugi nazivi za vojne jedinice razliita opsega, a prije su se navodili neki osobiti
bojni poreci s osobitim omjerima rodova vojske.
308
Mjesec je gospodar bilja i smatra se izvorom tekuina, moda stoga jer no donosi rosu.

201

uvijek nadmee u vjetini pa neka se zato najprije bori on. Mogu biti prvi i ja, ali
se obojica istodobno neemo boriti.
Kralju na to e Karna sve dok ivi Gangin sin, ja se neu boriti.
Kada Bhima padne, borit u se s nositeljem Gandive.
Tada Duryodhana imenova Bhimu za vrhovnoga starjeinu vojske Kurua i
razdijeli bogate poklone. Potom kralj naredi a tisue sviraa radosno udarie u
bubnjeve i duhnue u koljke. Zaue se mnogobrojni lavlji urlici ratnika, a sve se
ivotinje u taboru u jedan mah javie svaka svojim glasom. I, premda nebo bijae
vedro, padnu iz njega krvava kia i raskalja tlo. Puhnue siloviti zrani vrtlozi, a
zemlja se potrese. Od urlika slonova ratnika se srca sneveselie. Bestjelesni
glasovi uli su se s neba po kojemu su bljeskale zvijezde padalice. Kralj Kurua
stie na elu svoje goleme sile na Kuruketru. Kralj je Yudhithira u taboru
Pandava okupio starjeine svojih akauhini i Dhrtadyumnu postavio da svima
zapovijeda jer on bijae roen iz rtvenoga ognja da uitelju Droni donese smrt.
Arunu postavi da bude nad svima njima, a naoiti i bistroumni Krina prihvati se
dunosti Arunina koijaa i vodia.
Stariji Krinin brat Balarama vidje da e se odigrati sudbonosna bitka i doe
u logor Pandava. Pojavi se pred njima obuen u plavu svilu, velianstven poput
lava. Krina, Pandave, a i svi ostali radosno mu poeljee dobrodolicu, a
Balarama se pokloni kraljevima Virati i Drupadi pa sjede do Yudhithire.
Ovaj je uasni pokolj neumitan zapoe on i sudba je tako odredila.
Ne vjerujem da se ikako moe izbjei. Nadam se da u vas poslije toga okraja
opet vidjeti ive i zdrave. Nema nikakve sumnje da je svemu katriystvu na
svijetu doao sueni as. Dok bijasmo nasamo, ja sam Krini esto govorio:
Madhusudano, treba se na jednak nain ophoditi s onima koji su s tobom u
jednakome srodstvu. Duryodhana nam je rod jednako koliko i Pandave i zato im
prui podjednaku pomo. Ali, tebi za ljubav, on se ne osvrtae na moje rijei iako
sam ih esto ponavljao. On je radi Dhananaye svim srcem prionuo uz vau
stranu i ja mislim da je Pandavama pobjeda osigurana jer tako eli Vasudeva. to
se mene tie, ja ne elim ni pogledati na ovaj svijet ako Krina nije na mojoj
strani. Zato i podravam sve to on naumi uiniti. Moji osjeaji prema Bhimi isti
su kao i prema Duryodhani. Obadvojica su moji uenici i u borbi topuzom. Zato
sada odlazim meu isposnike na obali Sarasvati. Ja ne mogu s mirom gledati kako
Kurui propadaju. I rekavi to, jakoruki se Rama oprosti od Pandava i nagovori
svojega brata da ga ne ispraa te tako krenu na put na svete vode.
A kralj Durvodhana pozva Karnu, Duasanu i Subalina sina akunija na
vijeanje, a onda oni pozvae Uluku, akuni jeva sina, pa mu u povjerenju ovako
rekoe: Uluko, kockarev sine, poi k Pandavama i ponovi im ove moje rijei pred
Vasudevom: Na pomolu je strani boj izmeu Pandava i Kurua koji se ve tako
dugo oekuje. Izvrite sada ono to ste se zaklinjali da ete uiniti!
202

 A kralju Yudhithiri mora ovako poruiti: Ti govori jedno, a ini

sasvim drugo! Ti se prema svojoj rodbini ophodi kao onaj maak iz basne koji se
prenemagao da je isposnik kako bi se lake gostio lakovjernim mievima. Tvoja
miroljubivost i uenje svetih knjiga samo ti slue da bi ih pokazivao pred
svijetom. Ostavi se licemjerja, kralju, i ini ono to mora initi svaki katriya.
Najponiznije si moljakao samo pet sela od mene pa smo ti i tu molbu odbili jer
smo te samo tako mogli privoljeti na bitku i razljutiti Pandave.
A Vasudevi ovako kai pred Pandavama: Uzmi opet na sebe ono oblije
koje si nam prikazao na dvoru Kurua. arobnjake varke i lukavtine mogu
izazvati strah, ali u onome tko stoji naoruan za boj i spreman za okraj mogu
samo raspaliti bijes. I mi se pomou opsjena moemo popeti na nebo, podii u
zrak pa ak i prodrijeti u donja podruja ili u Indrin grad. I mi moemo prikazati
nae tijelo u mnogo raznovrsnih oblika. Velika je slava, Krino, koja irom svijeta
krasi tvoje ime, ali ti je nisi niime zasluio. Sada e se pokazati ukopljenicima
mnogi koji nose vanjske znakove muevnosti. I rekavi to, kralj se
Duryodhana glasno nasmija.
Kada je kockarev sin stigao u tabor Pandava, on se predstavi Pandavama pa
oslovi Yudhithiru: Ti dobro zna to sve govore glasnici i zato ti ne pristoji da se
ljuti na mene ako ponovim poruku koju mi je povjerio Duryodhana.
Yudhithira mu na to odgovori: Nema se ega bojati, Uluko! Onda Uluka pred
slavnim i plemenitim Pandavama i pred svim kraljevima ponovi Duryodhaninu
poruku.
Vidjevi da su se oi Vjetrova sina zakrvavile od bijesa, Krina se
nasmijehnu pa odgovori kockarevom sinu: Ne ini ni asa, kockarev sine, nego se
vrati natrag i ovako porui Duryodhani: uli smo tvoju poruku i razumjeli je.
Neka bude kako ti eli!
Na to Aruna doda: Kada svane sutranji dan, ja u Gandivom poslati
odgovor. Ukopljenici su oni koji na to odgovaraju rijeima!
U taboru Kurua vrhovni je zapovjednik Bhima procjenjivao snage
protivnikih i svojih eta i spominjao mnogobrojne vrsne ratnike i njihove vrline.
Kada spomenu ikhandina, sina kralja Panala, on ree Duryodhani: Onaj
ikhandin, sin kralja Panala, po mojemu je miljenju, jedan od prvih ratnika u
Yudhithirinoj vojsci. On se oslobodio svojega prijanjeg spola i borit e se u
ovome boju i stei e u tvojoj vojsci veliko ime, Duryodhano!
Ja se ne mogu boriti s njime ak i da ga vidim da na mene juria s
podignutim orujem. Svi znaju da sam se odrekao kraljevanja i prijestolja i da
odravam zavjet ednosti jer sam time ugodio svojemu ocu. Svi zemaljski kraljevi
znaju za moj zavjet da nikada neu ubiti enu niti onoga za kojega znam da je bio
ena. Taj se ikhandin rodio kao ki svojemu ocu i tek je kasnije postao
mukarac. Ja se zbog toga ne elim boriti s njime. Svaki drugi vladar, osim
ikhandina i Pandava, izgubit e glavu u ovome boju bude li stao pred mene.
203

 Odlinie meu Bharatama na to e Duryodhana ispriaj nam kako

je to bilo i zato ga nee pogubiti u boju pa i ako bude nasrnuo na tebe?
ujte me, Duryodhano i vi drugi kraljevi poe Bhima evo kako se
to zbilo: Poto sam oteo sve tri keri kralja od Kai da budu nevjeste mojemu
bratu, najstarijoj, Ambi, dadoh doputenje da moe ii kamo joj je volja i ona
poe s velikom pratnjom brahmana k prijestolnici kralja alve. Uz nju je ila i
njezina dojilja.
Kada je Amba stigla kralju alvi, ona stade pred njega pa mu ree:
Dooh k tebi, monoruki, s nadom da e me uzeti. Na to se gospodar alva
nasmije pa joj odgovori: O Ijepoputa, vie se ne elim oeniti tobom. Ti si bila
vjenana za drugoga i zato se, blagoslovljena, vrati Bhimi. Bhima te oteo
ponizivi i pobijedivi sve druge kraljeve i ja vie ne udim za tobom. Idi k njemu
i budi sretna. Kako ja, koji sam kralj i poznajem sve nauke i proglaavam zakone
koji drugima upravljaju, mogu sebi uzeti enu koja je udana za drugoga?
Ranjena strijelama boga ljubavi, Amba mu na to odgovori: Ne govori
tako, gospodaru zemlje, jer nije tako! Nisam se radovala kada me Bhima oteo.
Odvede me nasilu, svladavi sve one kraljeve, a ja sam za to vrijeme plakala.
Neduna sam djevojka koja tebe nosi u svojemu srcu i zato me prihvati,
gospodaru alva!
Ali, ma koliko da ga je preklinjala, alva je odgurne od sebe kao zmija
svoj stari svlak.
Samo ti idi, o Ijeponoga ree joj on jer ti si Bhimin plijen, a ja
zazirem od njega.
Izaavi iz grada ojaena, Amba stade premiljati: Nema na svijetu nijedne
druge ene koju je snala ovako strana bijeda. Ne mogu se vratiti u grad nazvan
po slonu jer je Bhima dopustio da mogu ii alvi. Koga da krivim? Sebe ili
nepobjedivoga Bhimu? Ili mojega glupog oca koji je priredio svayamvaru?
Moda je to i moja vlastita pogrjeka? Zato onda ne odoh alvi skoivi s
Bhiminih kola prije no to bijae poeo onaj strani dvoboj? Proklet da je
Bhima! Neka sam prokleta i ja i kralj alva, a i moj stvoritelj! Uzrok mojega
jada svakako je Bhima, sin antanuov, i stoga neka moja osveta padne na
njegovu glavu! Osvetit u se ili bojem ili isposnitvom, ali koji bi se kralj usudio s
njime zametnuti boj?
Poto je tako odluila, ona napusti grad i ode u neko stanite vrlih i
plemenitih isposnika. Djevojka im se ovako obrati: Smilujte mi se! elim se
odrei svijeta i ivjeti u umi. init u najteu pokoru jer ovo to sada trpim
svakako je plod grijeha koje u neznanju poinih u svojem prijanjem ivotu. Vi
koji ste oprali svoje grijehe i nalik ste na bogove, pouite me to moram initi.
Obavljajui svoje uobiajene obrede, vrli isposnici stadoe razmiljati kako
da joj pomognu. Dok su oni tako traili za nju izlaz, doe u tu umu najbolji medu
isposnicima, kraljevski mudrac Hotravahana. Kada sazna za njezinu muku, on se
204

iscrpno raspita o svemu pa, poto mu je ona sve po redu ispripovjedala, njega
obuzee tuga i saaljenje. Drhtei od uzrujanosti, on ree alosnoj djevojci: Ne idi
svojemu ocu, blagoslovljena gospo! Ja sam otac tvoje matere i odagnat u tvoju
tugu. Mora da je pregolema alost koja te obuzela kada si tako omravjela!
Posluaj moj savjet i poi isposniku Rami, sinu amadagnijevu. Rama e te
razrijeiti tvoje muke i alosti. On e Bhimu, ne bude li posluao njegovu
naredbu. Ako mene spomene silnome Rami, prvome meu onima to nose
oruje, on e sve uiniti za tebe jer mi je prijatelj koji mi uvijek eli dobro!
Kada je Rama saznao za Ambinu nevolju, on joj ree: O keri Kaijska, reci
samo jednu rije i Bhima e, ma koliko bio dostojan tvojega potovanja, dobiti
ono to je zasluio. Amba e na to: Ramo, rastavi od ivota toga Bhimu ako
mi eli ugoditi.
I tako Rama krenu s isposnicima odluivi da me ubije.
On povede Ambu sa sobom i sa svima brahmanima stie na Kuruketru.
Kada su tamo postavili svoj logor, on mi posla poruku: Doao sam zatraiti od
tebe da mi neto uini.
Kada sam saznao da je veliki Rama doao na granicu nae kraljevine,
radosno pooh da se susretnem s njime, jer njegova mo bjee neizmjerna. Dooh
pred njega s kravom koja je ila preda mnom i sa svim brahmanima koji, podobni
bogovima, iahu uz mene.
Rama mi tada ree: Ti je nisi elio za sebe, a ipak si, o Bhimo, oteo ker
kralja Kaijskoga. Ne znam to si pritom imao na umu jer potom si joj dopustio
da ide kamo je oi vode i noge nose. Ti si ovu slavnu gospu liio njezine vrline.
Uprljana je dodirom tvojih ruku i tko e se sada oeniti njome? alva je nije htio
primiti jer si je ti oteo i zato je uzmi za sebe, Bharato, jer ja ti to nareujem!
Gledajui ga onako alosna, ja mu odgovorih: Brahmane, ja ni na koji nain
ne mogu ovu djevojku dati svojemu bratu. Ona mi je rekla: Ja sam alvina! i ja
joj dopustih da ode u alvin grad. to se mene tie, ja sam se tvrdo zarekao da me
u obavljanju dunosti katriye nee omesti ni strah, ni saaljenje, ni pohlepa, a ni
pouda!
Na te moje rijei Rama bijesno zakoluta oima i kaza: Ako ti, prvae meu
ljudima, ne uini onako kako rekoh, jo u danas pobiti i tebe i tvoje savjetnike!
Ja ga pokuah primiriti ljubaznim rijeima, ali se njegov gnjev nikako nije
hladio. Onda mu ja rekoh: To ne moe biti, dvoroeni mudrae, uzalud su sva
tvoja nastojanja!
I tako ja i Rama izaosmo na Kuruketru eljni da jedan drugome pokaemo
svoju vjetinu.
Bhima pripovijedae dalje: Ja se osmijehnuh i rekoh Rami koji stajae
pripravan da otpone dvoboj: Ja sam na svojim kolima i ne elim se boriti s
tobom koji stoji na zemlji. Popni se na kola, junae, i zatiti svoje tijelo oklopom
ako se eli ogledati sa mnom!
205

Rama se nasmija pa mi sred bojnoga polja odgovori: Zemlja je, Bhimo,

moja koija, a Vede su, poput dobrih drijebaca, moja zaprega! Vjetar mi je
koija, a oklop su mi pramajke koje se spominju u Vedama! One e me zatititi
dok se budem borio. I, rekavi to, sinu Gandharin, neodoljivi me Rama zasu sa
svih strana gustim pljuskom strijela. Ja tek onda opazim da amadagnijev sin
stoji na kolima opremljenim svakojakim vrsnim orujem, a divna kola na kojima
je stajao bijahu prekrasna oblika. Stvorio ih je duhom, a bila su nalik na kakav
grad. U zaprezi su bili nebeski konji a imali su propisnu zatitu.
Minue tri pljuska njegovih strijela, a ja obuzdah svoje konje pa sioh na
zemlju i odoh pred njega pjeice ostavivi na stranu luk. Kada dooh pred njega,
pozdravih najboljega meu brahmanima i uz duno potovanje obratih mu se
biranim rijeima: Ramo, ja u se u ovoj borbi sukobiti s tobom bio ti ravan meni
ili nadmoniji! Blagoslovi me, uitelju, i poeli mi pobjedu!
Rama e na to: Prvae roda Kurua, upravo tako radi onaj tko eli uspjeti.
Monoruki, to je dunost svih onih koji se bore protiv izvrsnijih od sebe. Da mi
nisi tako priao, mogao sam te prokleti, a sada ne mogu. Idi i bori se oprezno i
priberi sve svoje strpljenje. Pobjedu ti ipak ne mogu poeljeti jer dooh da te
pobijedim, ali idi i bori se poteno. Zadovoljan sam tvojim dranjem!
Ja mu se poklonih i urno se vratih na svoja kola pa opet duhnuh u svoju
koljku i tada, Bharato, otpoe boj. Trajao je mnogo dana jer smo obojica bili
odluili pobijediti. U tome okraju Rama me najprije pogodi s devet stotina
ezdeset ravnih strijela sa sokolovim perjem. Ja se poklonih bogovima i posebno
brahmanima pa rekoh Rami smjekajui se: Premda si prema meni pokazao malo
potovanja, ja sam tvojemu poloaju uitelja odao dolino priznanje. Pouj,
brahmane, koja je druga dunost koju treba ispuniti ako se eli stei vrlina: U tebi
su Vede i visoki stale brahmana, a i isposnike zasluge steene najeom
pokorom. Ja neu gaati nita od toga! Ja udaram na tvoje katriystvo koje si,
brahmane, poprimio, jer kada brahman uzme u ruke oruje, on postaje katriya.
Potom presjekoh njegov luk svojom strijelom iroka vrha i zasuh ga
stotinom ravnih strijela koje se zabodoe u njegovo tijelo. Onda Rama prizva
mono Brahmanovo oruje, a da bih ga osujetio, ja uinih to isto. Oruje udari
jedno na drugo i stadoe oba plamtjeti silnim sjajem pokazujui to se zbiva na
kraju yuge. Ne mogoe nauditi ni meni ni njemu, nego se ta dva oruja, Bharato,
sudarie u prostoru meu nama dvojicom. inilo se da svekolika nebesa planue i
sva stvorenja uhvati uas. Bol koji im je nanijelo to oruje silno je muio riije,
gandharve i bogove. Zatrese se zemlja sa svojim planinama, morima i drveem, a
od vreline koju je izazvala sila tih dvaju oruja sva bia bjehu na tekim mukama.
Nebesa bijahu u plamenu, a sve etiri strane svijeta prekrie se dimom tako da
stanovnici visina ne mogahu vie prolaziti tuda. Kada cijeli svijet s bogovima,
asurama i rakasama poe zapomagati, ja pomislih: Sada je vrijeme i naumih,
206

Bharato, odapeti oruje prasvapa309 koje su me nauili upotrijebiti osmorica

brahmana koji su mi se prethodne noi javili u snu. ak mi se iznenada u sjeanju
javie i mantre kojima se ono priziva.
Kada sam se ja na to odluio, s nebesa se zau urnebesna graja i ja razumjeh:
Sine Kurua, ne posei za orujem prasvapa! Ja se oduprijeh tome zahtjevu i
naciljah to oruje na Bhrguova potomka, no tada se javi Narada i ree mi:
Kauravo, eno tamo, na nebesima, stoje bogovi. Oni ti zabranjuju da danas
upotrijebi ovo oruje. Nemoj ciljati njime! Rama je isposnik i ima mnogo
zasluga za Brahmana, a i tvoj je uitelj! Nemoj ga nikada poniziti!
I ja tada povukoh to mono oruje zvano prasvapa, a pozvah u boj drugo,
zvano Brahmanovim. Kada Rama vidje da sam povukao oruje prasvapa, on
Ijutito huknu i povika: Jadan ja! Pobijeen sam, Bhimo!
U to amadagnijev sin spazi pred sobom svojega asnoga oca i oeve svojih
oeva koji ga okruie i poee mu pomirljivo govoriti: Vie nikada ne budi,
dijete, ovako brzoplet! Ne uputaj se vie u okraj s Bhimom, a ni s bilo kojim
drugim katriyom! Potome Bhrgua, borba je dunost katriye, a ti prouavaj
Vede i dri zavjete jer to je najvee blago brahmana. Bilo je nekada razloga to te
odredismo da uzme oruje. Tada si uinio onaj strani podvig koji tebi ipak ne
dolikuje. Neka bitka s Bhimom bude za tebe i posljednja jer toga je tebi ve
dovoljno.
Tada se veliki isposnik osmijehnu i obrati se meni s ljubavlju: Nema na
Zemlji katriye koji je tebi dorastao! Sada moe otii, Bhimo, ovom si mi
bitkom silno ugodio! i on u mojoj prisutnosti pozva kaijsku princezu pa joj
pred svima onim plemenitim osobama ree:
O djevojko, borio sam se najbolje to sam mogao i pred svima prisutnima
pokazao sam moju vjetinu. Ni najboljim orujem ne mogoh svladati Bhimu. On
je prvi od svih koji vladaju orujem. Potrai Bhiminu zatitu.
I, rekavi to, plemeniti Rama uzdahnu i uutje, a djevojka uzvrati: Sveti
ovjee, tako je kao to si rekao. to se mene tie, ja ne idem pred Bhimu jo
jednom. Idem onamo gdje u nai naina da Bhimu ubijem u boju.
Rekavi to, djevojka ode odatle dok su joj oi nemirno poigravale od srdbe.
Poto je vrsto odluila da me pogubi, ona se posveti isposnitvu. Poslao sam za
njom okretne ljude da promatraju to e poduzeti. Kada djevojka doista stie u
umu odluna u svojoj namjeri, meni se srce steglo od boli i obuze me sjeta. Bez
hrane, izmuena i osuena, zaputena i prljava, ivjela je ona est mjeseci samo
od zraka, stojei nepokretno poput stupa. Zatim je stajala godinu dana u vodi
rijeke Yamune nita ne jedui. Raspinjana silovitim gnjevom, stajala je cijele
idue godine na vrhovima nonih prstiju jedui samo gdjekoji opali list. Njezina
pokora izazva poslije dvanaest godina vruinu na nebesima. Nikakvi savjeti ni
uvjeravanja njezine rodbine nisu je mogli odvratiti od njezina nauma. Onda se
309

Prasvapa znai "uspavljujui; uspavljivalo".

207

pokaza pred njom boanski Umin suprug, 310 nosei trozubac, i to u vlastitu obliju
a vidjeli su ga i svi tamonji isposnici. Upita je: Koju elju da ti ispunim? A ona
zamoli boanstvo za moju smrt.
Ti e ga ubiti! odgovori joj boanstvo Ti e ubiti Bhimu. ak
e i muko postati! Kada se nae u novome tijelu, sjetit e se svega ovoga.
Rodit e se u plemenu Drupade i postat e borac na velikim kolima.
Onda ta, neporona djevojka, najstarija ki kralja Kaijskoga, naoigled svih
velikih riija nakupi drva iz ume, naini golemu lomau na obali Yamune i sama
je za sebe potpali. Zatim ue u blistavi oganj s ognjem mrnje u srcu i izree,
kralju, rijei: Na propast Bhimi!
Najstarija kraljica kralja Drupade isprva nije imala djece nastavi
Bhima svoju priu. Kralj je Drupada sve to vrijeme molio ivu da ga obdari
nasljednikom. Sav zaokupljen namjerom da me ubije, on se posvetio najeem
isposnitvu stalno ponavljajui da eli sina, a ne ker. O gospode govorio je
elim dobiti sina da bih se mogao osvetiti Bhimi.
iva mu najzad ree: Tvoje e dijete biti i muko i ensko! I usprkos
svim Drupadinim molbama iva ne odustade: Tako je odluila sudbina i drukije
ne moe biti! Nakon toga Drupadina ena rodi ker, pravu ljepoticu, i dadoe
joj ime ikhandini. Kralj Drupada dade da se obave svi obredi oko roenja kao da
je dijete muko, a kraljica je s velikim oprezom uvala tu tajnu stalno govorei
kako ima sina i nitko osim nje nije u gradu znao da je dijete djevojica. Kralj
Drupada svu je svoju panju poklonio svojemu djetetu i uio ga je pisanju,
slikanju i svim umjetnostima. Postalo je i Dronin pitomac i kod njega uilo
streljatvo. A kada joj je ki odrasla, kraljica stade nagovarati kralja da joj nae
mladu kao da je trai za sina i kraljevski se par, poslije mnogo ustezanja, odlui
prirediti svadbu s kerju kralja Daarne. Kralj Hiranyavarman dade svoju ker u
brak sa ikhandini, ali ne proe dugo, a mlada nevjesta uvidje da je mladoenja
ensko pa o tome srameljivo obavijesti svoje drugarice i dadilje. Poto su novosti
stigle i do njega, kralj Hirayvavarman pade u jarost i smjesta posla izaslanika na
dvor kralja Drupade. Izaslanik kaza kralju sve u povjerenju i poe mu prijetiti
osvetom zahtijevajui od njega da vrati ker kralju Hiranyavarmanu.
ikhandini je vidjela da su joj roditelji u velikoj nevolji, silno se posrami
i stade ovako premiljati: Mojega je oca i moju majku zbog mene obuzeo teki
jad. I ona tada odlui oduzeti si ivot pa se, shrvana alou, otputi u
usamljenu i nenastanjenu umu. U toj umi vladao je moni i vrlo bogati yaka po
imenu Sthunakarna i svi su ljudi, plaei ga se, zaobilazili to mjesto. Yaka
Sthunakarna najednom se stvorio pred ikhandini pa je upitao: Zato si dola
ovamo? Kakva te to nevolja amo dovela? Kai mi, a ja u joj ve nai lijeka!
Ona mu na to odvrati: Ti tako neto ne moe uiniti!
310

Umin suprug je iva.

208

No on i dalje navaljivae, a ona je ponavljala svoje, pa joj on na kraju kaza:

Ja u to uiniti, kraljevno, jer ja sam pratilac boga Kubere, boanstva izobilja, i
mogu ti ispuniti svaku elju, ma kako ona bila neostvarljiva! Zato mi kai to ti je
elja.
Onda mu ona ispria sav jad koji je bjee snaao i na kraju mu ree:
Obeao si da e nai lijeka mojoj nevolji. O yako, uini svojom milou da
postanem muko!
Yaka se zamisli pa joj, poslije nekoga vremena, odgovori: Ja u ti
ispuniti tu elju, o blagoslovljena, ali postoji jedan uvjet: darovat u ti svoju
mukost za neko vrijeme, a kada proe taj rok, ti se mora pojaviti ovdje.
ikhandini e na to: Vratit u ti ja, blagodarnie, tvoju mukost! Samo za neko
vrijeme, dok se u moju mukost ne uvjeri kralj Hiranyavarman, prihvati, molim
te, moju enskost!
I tako se oni sporazumjee i zamijenie spolove.
Nakon nekoga vremena naiao je tuda Kubera dok je putovao po zemlji, pa
navrati u Sthunakarnino stanite. Ovaj Sthunin dvor lijepo je odravan kaza
Kuberaali gdje li je ta budala? Zato ga nema da me doeka? Tada mu yake
ispripovijedae kako je Sthuna zamijenio svoju muevnost, a Kubera se tada jako
rasrdi i zato ga prokle: Neka taj grjenik ostane i dalje ena!
Na to ga yake stadoe umirivati i moliti mu se za Sthunakarnu: Kubero,
ogranii na neki nain to svoje prokletstvo! I Kubera se tada malo smeka pa im
odvrati: Kada ikhandin pogine u boju, Sthuna e dobiti svoj prijanji oblik. Neka
se vie zbog toga ne brine!
Tako se dogodilo zavri Bhima da je najstarija kerka kralja
Kaijskoga, imenom Amba, ponovno roena u domu kralja Drupade kao
ikhandin. Ako mi se on priblii s lukom u ruci, ja se neu na njega niti osvrnuti
niti ga namjeravam ubiti u kakvu okraju.
Duryodhana je sasluao tu pripovijest, zamislio se, pa se napokon sloio s
time da ta odluka sasvim dolikuje Bhimi. 311 Proe i ta no. Kuntin sin
Yudhithira sazvao je svoju brau pa im u povjerenju ree: Uhode koje sam
postavio u Duryodhaninoj vojsci donijee mi jutros novosti. Duryodhana je upitao
Gangina sina: Gospodaru, za koje vrijeme moe unititi svekoliku vojsku
Panduovih sinova? A ovaj na to odgovori zloudnome Duryodhani: Za mjesec
dana! Na isto pitanje Drona odgovori da mu treba priblino jednako vrijeme, a
Kripa ree da mu treba dvostruko vie. Dronin sin koji poznaje vrlo djelotvorna
oruja kaza da njemu treba deset noi. Karna je takoer upuen kako se
upotrebljavaju mona oruja i pred svima se izjasni da njemu treba samo pet
311
Bhimina pria o ikhandinu (u. 170-193) ini se dobrim primjerom umetanja naknadnoga objanjenja" u
radnju, koje tu treba opravdavati Bhiminu ranjivost i savladivost u bici. Objasnidbena pria odlikuje se stoga
matovitim opisima Bhimine borbe s kraljevima na svayamvari ili, kasnije, s Parauramom, te bajnom priom o
yaki Sthuni. Sve je to donekle izdvaja iz konteksta i upuuje na to da je ona moda naknadno proirenje prie iz
adhyaye I, 96.

209

dana. Zato ja sada pitam tebe, Aruno: za koje vrijeme ti moe istrijebiti
protivnike?
Na to kraljevo pitanje Dhananaya kovravih kosa pogleda Vasudevu pa
odvrati: Svi su oni moni i vrsni borci i upueni su u sve tajne ratovanja. Nema
sumnje, kralju, da mogu uiniti to kau, ali ti ipak nemoj strijepiti. Doista ti
kaem da s Vasudevom kao saveznikom mogu na jednim jedinim kolima za tren
oka istrijebiti sva pokretna i nepokretna stvorenja u svima trima svjetovima, pa
ak i besmrtnike. Jo je uvijek uza me ono uasno i svemono oruje koje mi
dade iva Paupati onda kada sam se s njime borio. Zaista, to je oruje kojim
Gospod unitava stvorenja na kraju yuge. 312 Gangin sin ne poznaje to oruje niti
ga meu njima tko drugi zna. Kako bi za njega saznao sutin sin? Ipak, obine
ljude nije podobno obijati nebeskim orujem. Mi emo nae zlotvore pobijediti u
potenoj borbi.

312

Zanimljivo je kako se u ovome odlomku kult ive i kult Krine Vasudeve ve prepliu u epu.

210

Knjiga esta

BHIMAPARVAN
Knjiga o Bhimi
Vaiampayana ree: inilo se da je zemlja opustjela, da na njoj nema vie ni
konja, ni ljudi, ni kola, ni slonova i da su samo djeca i starci ostali po kuama.
Sva sila s cijele ambudvipe 313 na koju Sunce prosipa svoje zrake bjee se sabrala
na Kuruketri. Okupljeni na tome mjestu, ljudi svih boja pritisnuli su na zemlju
mnogo vodana u duinu i irinu zauzimajui okruge, rijeke, brda ume. Prema
Yudhithirinoj naredbi svi su bili opskrbljeni izvrsnom hranom i svakakvim
ugodnostima, a njihove su ivotinje takoer bile opskrbljene na najbolji nain.
Odredio je i razliite lozinke kako bi se prepoznavali oni koji pripadaju
Pandavama.
Srani Dhrtaratrin sin kojemu nad glavom bjee bijeli suncobran ugledao je
okruen tisuom slonova i stotinom svoje brae kako se vijori Arunin stijeg pa
stade sa svim tim kraljevima ureivati svoje ete nasuprot Panduovu sinu. A
Panale se radovahu skorome boju pa, im ugledae ovu vojsku, veselo duhnue u
svoje gromoglasne koljke i udarie u milozvune cimbale. Sjedei na istim
kolima Vasudeva i Dhananaya, obojica nalik na tigrove, radosno duhnue u svoje
nebesnike koljke.
Podie se gusta praina tako da se nita ne mogae razaznati jer je i samo
Sunce, prekriveno njome, izgledalo kao da zalazi. Iz crnoga oblaka udari pljusak
od krvi i mesa i sve to bijae krajnje neobino. Podie se oluja koja je nosila sa
sobom mnotvo sitna kamenja a ono je ranjavalo na stotine i tisue ratnika. Dvije
vojske, kralju, opremljene, vesele i orne za boj, stajahu sred Kuruketre nalik na
dva uzgibana oceana.
Tada Kurui, Pandave i Somake utvrdie meu sobom pravila i dogovorie se
kako e se boriti. Prema tome dogovoru smjeli su se sukobljavati samo oni koji su
jednaki i morali su se boriti poteno. Oni koji poslije potene borbe odstupe nisu
se smjeli proganjati. Napad rijeima smio se samo rijeima uzvratiti, koija je
smjela udariti na koiju, jaha na slonu protiv sebi ravna, konjanik protiv
konjanika, a pjeak protiv pjeaka. Nisu se smjeli ubijati oni koji zalutaju. Jedan
ratnik mogao je napasti drugoga tek poto bi ocijenio sposobnost, voljnost i snagu
svojega protivnika i poto bi ga prije toga upozorio. Nespreman protivnik nije se
313
ambudvipa "Narov otok" u epsko-puranskoj kozmografiji sredinje je od sedmorih kopna na Zemlji,
koncentrino okrueno drugim estoroma (Plaka-, almali-, Kua-, Krauna-, aka- i Pukaradvipa). Na jugu
ambudvipe nalazi se Bharatavara, Indija. Na krajnjem sjeveru blaena zemlja Uttarakurua. Na istoku
Bhadrava, na zapadu Katumala, a u sreditu Ilavrta s planinom Meru u sredini i golemim stablom ambua na
vrhu. Izmeu krajnjih i sredinjega podruja spominju se jo etiri podruja. Sline predodbe gajili su i
buddhisti i inisti.

211

smio napadati. Nije se smio napadati ni onaj tko se s drugim bori, ili onaj tko se
odmara ili odstupa, protivnik s onesposobljenim orujem ili bez oklopa. Koijai,
teglee ivotinje, nosai oruja ili glazbenici takoer se nisu smjeli napadati.
Sveti rii Vyasa, Satyavatin sin i djed Bharata, prvi meu vedoznalcima, koji
je prolost, sadanjost i budunost mogao podjednako gledati pred oima, doe
tajno kralju Dhrtaratri vidjevi da su se dvije vojske postrojile jedna prema
drugoj, jedna prema zapadu, a druga prema istoku. On ree svojemu sinu koji
bjee potiten, potonuo u gorke misli: Kralju, tvoj sin stoji sa svima ostalim
vladarima pred sudnjim asom. Opremili su se za bitku i sada e se meusobno
poubijati. Svi e oni nestati, Bharato. Imaj na umu da tok Vremena nosi sa sobom
promjene i ne daj alosti da ti mori srce. Sine, ako to eli, ja ti mogu dati
sposobnost da ih sve moe vidjeti u boju. Poklanjam ti vid kako bi mogao gledati
bitku.
Prvae meu dvoroenima, na to e Dhrtaratra nemam nikave
elje da gledam kako se moj rod meusobno zatire. Uini mi svojom mou samo
tu milost da mogu stalno sluati to se dogaa u boju.
A Vyasa mu odvrati: Ovaj Sanaya, kralju, opisivat e ti sve to se bude
dogodilo u boju. Njegovim oima nee ostati nita skriveno. Bit e obdaren
nebeskim vidom i moi e sve znati bilo to javno ili tajno, po noi ili po danu, pa
ak e mu i ono to je bilo samo pomiljeno biti poznato. Oruje ga nee posjei
niti e ga umor svladati. Gavalganin e sin iznijeti ivu glavu iz rata. Ne tuguj,
kralju! Ja u razglasiti slavu Kurua i Pandava. Sudbina se ne da izmijeniti. A ako
pita za pobjedu, ona e biti tamo gdje je pravda. Ovaj e boj biti uasan pokolj,
Bharato, i mnogi e hrabri gospodari zemlje zaspati na bojitu.
Svake noi ujem s nebesa urlike kao kada se bore divlji veprovi ili
make. Kipovi bogova i boginja katkad se smiju i tresu, a nekiput bljuju krv ili se
znoje ili padaju. Pri zalasku sunca viaju se na stotine rojeva kukaca. U svitanje i
sumrak ini se da su sve etiri strane svijeta u ognju, a oblaci, Bharato, putaju
dad od praine i mesa. Zvijee Arundhati je okrenula lea mudrome Vasithi, 314
a planeta Sanaiara ugroava zvijee Rohini. 315 Lik se na Mjesecu pomaknuo. S
neba se uju strani urlici premda je potpuno vedro, a ivotinje plau. Sve su to
predznaci stranih dogaaja.
Krave donose na svijet magarce, a neki se od njih pare s majkama.
umsko drvee daje plod i cvijet kad mu nije vrijeme, a ene donose na svijet
nedonoad, a neke i nakaze. Raaju se zlokobne zvijeri s tri roga, etiri oka, pet
nogu ili dva spolna organa, neke s dvije glave, dva repa ili groznim zubima, a sve
putaju strahovite urlike. Odrijebili su se i konji s tri noge i ukraeni krestom i
rogovima, a imaju etiri zuba. Kralju, u gradu su neke brahmanske ene donijele
314
Arundhati je bila ena mudraca i pjesnika Vasithe, ijemu se rodu pripisuju himni u VII knjizi Rksamhite.
Na nebu je Arundhati mala zvijezda Alcor u Velikome medvjedu, a Vasitha je zvijezda z u Velikome medvjedu
uz koju se Alcor "vjerno" dri.
315
v. V, bilj. 32 i 33.

212

na svijet garudu316 ili paunove! Pripadnici niih kasti smiju se, igraju i pjevaju, a
to ne sluti na dobro. Djeca, kao da ih smrt progoni, crtaju naoruane likove i
juriaju jedna na drugu s motkama u rukama ruei gradove koje su napravila u
igri. Zemlja se esto potresa, a Rahu se pribliava Suncu. Bijeli je Ketu 317 preao
zvijee Puya.318 Arigaraka319 krui prema Maghi,320 a Brhaspati321 prema
ravani.322 Sunev potomak Sanaiara323 pribliava se zvijezdi Bhagya 324 i
ugroava je. Planeta ukra325 podie se prema Purvaprothapadi326 jako sjajui i
kree se prema Uttaraprothapadi 327 gledajui prema njoj iz zdruenja. Bijeli Ketu
sja kao vatra pomijeana s dimom i napada sjajno zvijee vetha 328 koje je Indri
posveeno. Zvijezda Dhruva329 blijeti velikim sjajem i kree se nadesno. Mjesec i
Sunce ugroavaju zvijee Rohini,330 a strani Rahu zauzeo je mjesto izmeu
zvijea itra331 i Svati.332 Crveni Arigaraka plamti kao vatra i kree se kruno
ostajui u potezu sa zvijeem ravana, a Brhaspati ga je pretekao.
Zemlja koja je dosada davala svaku etvu kada joj doe godinje doba
prekrivena je sada usjevima od svakog doba. Svaka jemena stabljika ima po pet
klasova, a svaka riina po stotinu. A krave, najbolja stvorenja o kojima svijet
ovisi, kada se pomuzu nakon to su telad sisala, daju samo krv. Boja oruja, vode,
oklopa i zastava podsjea na vatru, svjetlost zvijea koja nose imena sedam
blagoslovljenih riija333 priguila su se. Znam za etrnaestdnevni, petnaestdnevni i
esnaestdnevni mlaak, ali trinaestdnevni dosad nisam vidio. A sada je oboje,
Sunce i Lunu, progutao Raku na trinaesti dan u jednome mjesecu, kada nije
nijedna etvrt, i njih e dvoje donijeti propast biima.
Kada proe ova no, stii e te zlo iz zla proisteklo. Da bi susreli jedni
druge, ljudi e morati izlaziti iz svojih kua s vatrom u rukama kako bi rastjerali
gustu tminu. Veliki su riiji rekli da e zbog svega ovoga Zemlja piti krv tisue
kraljeva. S planina Kailase, Mandare i Himalaye ulo se na tisue prasaka i na
tisue se vrhova obruilo. Od Zemljina podrhtavanja sva etiri oceana silno su
narasla i ini se da e preplaviti kopna i ugroziti Zemlju. Puu estoki vjetrovi
316

udesne ptice poput Vinuova orla Garude. v. l, bilj. 100.

Rahu i Ketu, v. I, bilj. 34.
318
Puya je d u zvijeu Raka.
319
Angaraka je Mars. v. V, bilj. 34.
320
Magha je Regulus u zvijeu Lava.
321
Brhaspati je Jupiter, v. III, bilj. 54
322
ravana je Altair u zvijeu Orla.
323
Sanaiara je Saturn. v. V, bilj. 32
324
Bhagya je Uttaraphalguni, tj. b u zvijeu Lava.
325
ukra je Venera.
326
Purvaprothapada je a u zvijeu Pegaza.
327
Utaraprothapada je a u zvijeu Andromede.
328
vetha je Antares u tipavcu. v. V, bilj. 35
329
Dhruva je "postojana" zvijezda najblia polu.
330
Rohini je Aldebaran u Hyadama. v. V, bilj. 33
331
itra je Spica u Djevici, v. V, bilj. 38
332
Svati je Arcturus u zvijeu Bootes.
333
Sedam riija je sedam zvijezda Velikih kola.
317

213

koji nose otro kamenje i rue drvee. U selima i gradovima i posveeno i obino
drvee rui se pod udarcima vjetra ili gromova. Sveta vatra u koju brahmani liju
rtve Ijevanice bukti plavim, crvenim ili utim plamenom i povija se nalijevo
irei lo zadah i putajui iz sebe glasove. Ni dodir, kralju, ni miris, a ni okus
nisu vie ono to su bili. Zastave se esto tresu a iz njih se die dim, a s bubnjeva i
cimbala sipa se ugljena praina.
Slonovi su neposluni i tre amo-tamo mokrei i ostavljajui izmet i
drhtei se sklanjaju u vodu. Konji kao da tuguju. Sada, Bharato, kada si sve ovo
uo, uini to treba uiniti da sprijei unitenje zemaljskoga puanstva.
Sasluavi rijei svojega oca, Dhrtaratra odgovori: Ja mislim da je sve ovo
predodreeno jo od pamtivijeka. Dogodit e se velik pokolj ljudi. Ako kraljevi
padnu u boju drei se dunosti katriyskoga stalea, zasluit e blaenstvo u
nebeskim predjelima odreenima samo za junake.
Na te rijei svojega sina mudrac Vyasa, knez pjesmotvoraca, usredotoi svoj
um u vrhunskome spregnuu i za kratko vrijeme utonu u misli, a onda se opet
oglasi: Vrijeme je, kralju, unititelj svemira i stvoritelj svjetova. Nema niega to
bi bilo vjeno. Ti pokai Kuruima put pravde jer si ih ti duan obuzdati. Reeno je
da je grijeh ubijati rodbinu. Ne ini ono to zasluuje gnuanje. Smrt se, kralju,
rodila u liku tvojega sina. U Vedama se nikada nije povlaivalo pokoljima. To ne
moe donijeti nikakva dobra. Obiaji su jednoga naroda kao i tjelesne navike.
Obiaji ubijaju onoga tko ih se ne dri. Premda si upravo ti pozvan da odlui,
vrijeme te je navelo da skrene s pravoga puta i uinilo da propadne ovaj narod i
njegovi kraljevi. Tvoja se vrlina vrlo smanjila. Pokai svojim sinovima to je
pravednost, o nepobjedivi, jer emu e ti kraljvstvo koje te navodi na grijeh? Daj
Pandavama njihov dio kraljevine, a Kuruima daruj mir! 334
I, rekavi to, Vyasa ode odatle. Kralj Dhrtaratra ostade da u tiini razmilja.
Poslije nekoga vremena on poe uzdisati pa onda upita Sanayu: Sanayo, svi ovi
kraljevi, gospodari zemlje, tako hrabri i voljni za boj, spremni su zaradi zemlje
rtvovati svoje ivote. Oni ude za blagostanjem koje proizlazi iz posjedovanja
zemlje i ne mogu otrpjeti jedan drugoga. Mnogo milijuna hrabrih ljudi okupilo se
u Kuruangali. Sanayo, elim saznati pojedinosti o zemljama, planinama,
rijekama i o svemu to postoji na Zemlji, o njenim mjerama i prostranstvima. Mo
ponovno roenog riija Vyase, ije su snage neizmjerne, obdarila te je svjetiljkom
nebesnikoga vida i okom znanja.335
Na to e Sanaya: Veliki kralju, sve tvorevine u svemiru sastoje se od pet
elemenata i zbog toga, kako kau mudraci, meu njima nema razlike. Ti su
elementi: eter, vazduh, vatra, voda i zemlja. Njihovi su atributi: zvuk, dodir, lik,
okus i miris. Svaki od tih elemenata posjeduje i svojstva onih elemenata koji su
334
To se moe razumjeti samo ako se eli rei da sudbina nije naprosto neminovna, ve da se iz znakova
vremena moe iitati da bi ovo bio koban as, a da se kob moe izbjei ako se promijeni odluka.
335
Dobar primjer kako malen povod dostaje za veliku kozmografsku digresiju koja slijedi. Takve puranske
rasprave dale su u nekim dijelovima Mahabharate enciklopedijski znaaj.

214

prije njega nabrojani. Zato zemlja, najvanija od svih, posjeduje osim svojega i
svojstva ostalih etiriju, a u eteru je samo zvuk. Tih pet elemenata sadri na taj
nain tih pet svojstava i o tih pet elemenata ovise sve tvorevine u svemiru. Kada u
svemiru vlada jednoobraznost, ti elementi postoje svaki za sebe. Kada pak ne
postoje u svojemu prvobitnom stanju, ve pomijeani jedni s drugima, tada se
tvorevine oblikuju tijela i poinju ivjeti. Nikada ne moe biti drukije. Kada se ti
elementi unitavaju, oni se utapaju u onaj koji im po redoslijedu prethodi, a
nastaju tako to proizlaze iz prethodnoga. Svi su oni nemjerljivi jer njihov je oblik
sam Brahman. Sve tvorevine koje se vide u svemiru sastoje od tih pet elemenata.
ovjek pokuava istraiti nove mjere i odnose napreui svoj razum. Ono pak to
je nepojmljivo ne treba pokuavati rastumaiti razumom. Ono to je iznad ljudske
prirode pokazuje se nespoznatljivim.
Govorit u ti, sine Kurua, o otoku Sudarana. Taj je otok kruna oblika, nalik
na kota. Po njemu teku rijeke i mjestimino je prekriven vodom i planinama
nalik na gomile oblaka. Po njemu su rasuti gradovi i mnoge lijepe pokrajine.
Mnogo je tamo cvjetna drvea i voaka i raznih itarica i druga blaga. Sa svih
strana okruen je slanim oceanom. Kao to ovjek moe vidjeti svoje lice u
ogledalu, tako se i otok Sudarana moe vidjeti na Mjeseevom kolutu.
est jednakih planina prua se s istoka na zapad i see od istonoga do
zapadnoga oceana. To su: Himavant, Kemakuta, Niadha, Nila koja oblikuje
lazulitom, veta, bijela kao Mjesec, i planina zvana rngavant koju ine sve vrste
kovina. Prostor meu njima irok je tisue vodana i tu se nalaze mnoge prekrasne
kraljevine.
Sjeverno od Niahde planine su Malyavat i Gandhamadana, a izmeu njih je
okrugla planina Meru sainjena od zlata. Blista kao jutarnje sunce i nalik je na
vatru bez dima. Visoka je osamdeset i etiri tisue vodana i jednako toliko
duboka. Ona stoji nosei na sebi svjetove odozgo, odozdo i svuda naokolo. Iza
planine Meru postoje etiri otoka: Bhadrava, Ketumala, ambudvipa i
Uttarakuru, gdje je obitavalite onih koji su stekli zasluge dobrim djelima.
Najvee svjetlilo uvijek krui oko planine Meru, a takoer i Mjesec sa svojim
zvijeima. Uz njih krui i bog Vjetar. Na toj su planini nebeske voke i cvijee i
svuda su po njoj nastambe od ista zlata. Tu se zabavljaju nebesnici, gandharve,
asure i rakase praeni skupinama apsarasi. Tu Brahman i Rudra, a takoer i
akra, glavar nebesnika, svi zajedno prinose svakojake rtve uz obilate poklone.
Dhrtaratra tada ree: Reci mi istinu o ovoj zemlji nazvanoj Bharata, gdje su
se skupile tolike nerazumne vojske i zbog koje je moj sin Duryodhana toliko
zavidljiv, a koju i Panduovi sinovi toliko ele stei.336
Na to e Sanaya: uj me, kralju, Panduovi sinovi ne ude za tom zemljom.
Duryodhana je pohlepnik, a uz njega i mnogi drugi katriye i vladari pokrajina
336

v. VI, bilj. l

215

koji zbog toga ne mogu podnijeti jedni druge. Sada u ti govoriti o tom
zemaljskom podruju znanom kao Bharata.
Ta je zemlja, Bharato, Indrina voljena zemlja, a takoer i voljena zemlja
Vivasvantova sina Manua. Opisat u ti je onako kako sam o njoj uo: Mahendra,
Malaya, Sahya, uktimant, Rkavant, Vindhya i Pariyatra obitelj je od sedam
planina u Bharatavari. Osim njih ima jo na tisue planina koje su nepoznate,
tvrde, goleme i pune divnih dolina. Uz njih ima jo mnogo manjih planina koje
naseljavaju barbarska plemena. Arye i mlehe i jo mnogi narodi nastali
njihovim mijeanjem piju vodu rijeka koje u ti spomenuti: velianstvena Ganga,
Sidhu, Sarasvati, Godavari, Yamuna, Gomati, Narayana i jo stotinu pedeset i tri
rijeke kojima se znaju imena. Sve su one majke svijeta, Bharato, i ine mnogo
dobra. Osim njih ima jo na stotine i tisue rijeka kojima se ne zna ime.
Sluaj sada imena podruja to u ti ih nabrojati: (slijede imena 147
podruja)
Ima i drugih kraljevina, Bharato. Na jugu su Dravide, Trigarte, Malave,
Kulinde, Muike (i jo 152 kraljevine). Na sjeveru su: mlehe, Yavane, ine,
Hune, Kamboe, Kamire i druge kraljevine i mnotvo plemena mleha, a taje
zemlja domovina i mnogim plemenima katriya, vaiya i udra. Tu su jo i
Kalinge, a na istoku i sjeveru ima jo zemalja.
Ako se bogatstva Zemlje ispravno razvijaju i u skladu s njenim
mogunostima i svojstvima, ona je kao krava koja uvijek daje mlijeko i iz koje se
uvijek mogu musti trojaki plodovi: vrlina, korist i zadovoljstvo. 337 Hrabri su
kraljevi upueni u pouke vrline i zakonitosti koristi, ali su postali pohlepni za
zemljom. Neumorni su i vjeno gladni blaga i zato su spremni i svoje ivote dati u
boju. A Zemlja je sklonite i biima koja su u ljudskim tijelima, a i biima u
tijelima nebesnika. eljni zemlje, kraljevi su postali kao psi koji se otimaju o
komad mesa. Njihova je pohlepa neobuzdana i ne moe se zasititi. O Bharato, ako
se Zemlja dobro njeguje, ona postaje i otac i mati i djeca i nebo i rajski predio
svim stvorenjima.
Dhrtaratra e opet: Kai mi, Sanayo, kolika je veliina etiriju ocena i
pripovjedaj mi o Rahuu, Somi, Suryi.
Sanava nastavi: Postoje, kralju, mnogi otoci na Zemlji. Ja u ti opisati samo
sedam otoka i k tome Sunce i grabitelja Rahua. Otok ambudvipa protee se na
vie od osamnaest tisua est stotina vodana. Kae se da je slani ocean dvaput
tolik. Taj ocean posijan je mnogim kraljevstvima koje krase dragulji i korali.
Osim toga, po njemu su i mnoge planine proarane razliitim kovinama. Sam je
kruna oblika. Otok je akadvipa dvaput vei od prethodnoga, a takoer je i
eerni ocean koji ga okruuje sa svih strana. Kraljevine su tamo blagoslovljene
pravednou, a ljudi tamo nikada ne umiru. Na svima otocima ima ljudi sa
svijetlom i tamnom koom, a i svih mjeavina svijetlih i tamnih puti.
337

To su dharma, artha i kama. v. I, bilj. 18

216

Dalje je, Kauravo, trei opojni ocean od topljenoga maslaca, za njim je

ocean od kiseloga mlijeka, a potom ocean od mlijeka, pa slatkovodni ocean. Otoci
su redom svaki dvostruko vei od prethodnoga kako se ide dalje. Njih okruuju ti
oceani, a posljednji je ocean od slatke vode. To su otoci okrueni oceanima.
Sasluaj sada, kralju, o nebeskim tijelima i o Svarbhanuu. 338
uo sam da je planet Svarbhanu kuglast. Njegov je promjer dvanaest
tisua vodana, a opseg trideset i est tisua vodana. Tako rekoe ueni ljudi u
starim vremenima. Promjer je Mjeseca jedanaest tisua yoana, a opseg trideset i
tri tisue. To je slavno tijelo hladna svjetla. uo sam da je promjer blagotvornoga
sunca koje daruje svjetlost deset tisua vodana, a opseg trideset tisua. 339 To su
mjere Sunca kako su navedene. Planet Rahu, zbog svoje veliine, obuhvaa i
Mjesec i Sunce kada za to doe vrijeme. Zahvaljujui oku znanja, veliki kralju, ja
sam ti opisao sklop svemira. Tako je reeno u astrama. 340 Mir neka je s tobom i
umiri svojega sina Duryodhanu.
Vaiampayana govorae dalje: Znajui prolost, sadanjost i budunost i
videi sve kao da mu je pred oima, ueni Gavalganin sin stie u hitnji s
razbojita, pohrli u boli pred Dhrtaratru koji bjee utonuo u misli, i javi mu da je
djed Bharata, Bhima, poginuo.341
A Dhrtaratra ga upita: Kako se dogodilo da moj otac, koji bjee poput
samoga Vasave,342 pogine i padne sa svojih kola? Kako li ga pogubie? Otrica
boli roena iz pomisli da mi sva djeca mogu izginuti razdire mi srce! Ovu moju
peal, Sanayo, ti si rasplamsao kao da si na oltar dolio topljena masla. Govori
zato, Sanayo! Reci mi to se sve zbivalo u tome boju koji se rodio iz bezumlja
mojega nerazumnoga sina!
Sanaya mu odvrati: Zasluuje da ti se odgovori, kralju, i dolii ti da tako
pita. Samo ti ne dolii da svu krivicu svali na Duryodhanu. Onaj tko sam svojim
ponaanjem ini zlo ne bi smio optuivati drugoga za zloin!
Ne alosti se, gospodaru zemlje, nego sluaj o onome to sam gledao
pomou sila spregnua, sluaj o konjima i slonovima i o kraljevima neizmjerne
snage. Dobio sam divnu mo nebesnikoga razumijevanja, vida koji dosee i
preko granica osjetila vida i sluha koji uje s velike daljine, te mo poznavanja
ljudskih srdaca. Stekao sam poznavanje prolosti i budunosti, a i divnu
sposobnost da letim preko neba i da budem u boju nedostupan oruju. Pouj!
338

Svarbhanu je Rahu.
Tako Rahu moe prekriti i Mjesec i Sunce, a Mjesec bi mogao, ini se, prekriti Sunce.
astre su staroindijska struna djela koja prikazuju pojedina podruja znanja.
341
Tu (VI. 14) Sanaya preuzima ulogu neposrednoga pripovjedaa (ako zanemarimo kozmoloki umetak), a
Vaiampayana se povlai u drugi plan. Sanaya e zadrati nebesniki vid da bi mogao izvjetavati Dhrtaratru o
bici sve do istrijebljenja obiju vojska i do Duryodhanine smrti u 9. adhyayi 10. knjige. Tada ponovo
Vaiampayana postaje neposredni pripovjeda. Ta smjena pripovjedaa donekle ukazuje na razliku izmeu
prvotnijega i proirenoga opsega epa.
342
Indra. v. I, bilj. 126
339
340

217

Kazivat u ti do u tanine o udesnome i ushiujuemu boju koji se odigrao meu

Bharatama, o okraju od kojega se dizala kosa na glavi.
Sanaya otpoe: Proe no i zau se galama koju digoe kraljevi pozivajui:
U boj! U boj! Podie se silna huka od tretanja koljki i bubnjeva i sve to bjee
nalik na riku lavova, Bharato! Njitali su konji, tutnjali kolni kotai, nemirni su
slonovi trubili i sve se to s treskom, vikom i poklicima ratnika mijealo u
zaglunu jeku.
Dok su obje vojske stajale ekajui izlazak Sunca, podie se vihor i
donese odnekud kapljice vode premda ne bijae oblano. Duhnue potom suhi
vjetrovi nosei oblake praine i otro kamenje. Prema istoku poee padati
meteori pogaajui uz tutnjavu izlazee Sunce. I dok su ete tako stajale, Sunce
izae, ali bijae bez sjaja, a zemlja se tresla i pucala na mnogim mjestima.
Grmljavina je dopirala sa svih strana. Od uzvitlane praine nije se moglo nita
vidjeti. Duryodhanina vojska stajae licem okrenuta na zapad, a Prithini sinovi
gledahu na istok. Tada vjetar promijeni smjer pa poe puhati Pandavama u lea, a
opori grabeljivih zvijeri zaurlae na Dhrtaratrovie. Kada Sunce izae, postade
na objema stranama vidljivo strano oruje za napad i obranu. Slonovi i kola
okieni zlatom blistali su nalik na oblake proarane munjama. Redovi mnogih
postrojenih kola sliili su na gradove. I tvoj otac bijae tamo sjajui kao pun
Mjesec. Jedanaesti odjel Kurua, sastavljen od vojske Dhrtaratrinih sinova, stajao
je na elu svekolike njihove vojske, a pred svima njima stajao je antanuov sin.
Nikada dosad, kralju, niti vidjesmo niti usmo da su se dvije ovako goleme
vojske, kao ove dvije vojske Kurua, sukobile jedna s drugom.
Starina Bhima podie svoj glas i ree kraljevima koji su se na njegov poziv
okupili oko njega: Junaci, evo vam prilike da steknete slavu! Nebeske dveri stoje
pred vama irom otvorene! Oekuje vas radost susreta s Indrom i Brahmanom.
Drite se dharme katriya i poite putem svojih otaca! Borite se radosno i
proslavite svoje ime. Katriyi je milije da umre na bojitu nego kod kue u
postelji.
Na te Bhimine rijei kraljevi se zaputie svaki svojemu odjelu diei se
svojim divnim kolima. Samo Karna i njegova rodbina i prijatelji ostavie svoje
oruje i ne pooe zbog Bhime u bitku.
A Bhima, vrhovni zapovjednik Kurua, bijae prekrasan kao jarko Sunce
pod svojim golemim stijegom na kojemu bijae palma i pet zvijezda. Drona,
najvei meu uiteljima, imao je na svojemu barjaku luk i rtvenik s vrem za
vodu. Za Duryodhanom iae mnogo stotina i tisua eta, a njegov stijeg bjee
ukraen likom slona izraenim od dragulja. Na elu trupa stajae znameniti
ayadratha na ijemu je stijegu bio divlji vepar.
Vojska Kurua bi postavljena u bojni poredak zvani vyuha. Taj je poredak
nalik na pticu u letu: bojni su joj slonovi tijelo; konjanici i pjeaci krila, a kola su
kljun koji je upravljen prema neprijatelju.
218

 Yudhithira je gledao silu neprijatelja u bojnome poretku pa ree Aruni:

Protivnika je vojska, Aruno, vrlo velika. Veliki mudrac i znalac vojne vjetine
Brhaspati kae da se mala vojska mora zbiti u poredak otar kao igla. Ako se
rairimo, bit emo mnogo slabiji. Zato, Aruno, postroj nau vojsku u poredak
nalik na vrak igle. A Aruna mu na to odgovori: Nebeski vojskovoa Indra
pobijedio je, kralju, silnu vojsku asura sasvim malom vojskom zbijenom u
poredak zvani vara.343 Prvae meu kraljevima, to je ubojni red koji nitko ne
moe pobijediti i ja u ga danas za tebe postrojiti!
I Pandave postrojie vojsku tako kako je Aruna rekao. Bhima i
Dhrtadyumna odbaren velikim moima, Nakula i Sahadeva, a i kralj Dhrtaketu
postadoe voe njihove vojske. Kraljevi Panala s najboljim je sjajnim ratnicima
titio zalee Draupadinih sinova koji su ili za Bhimom, za njima je iao
ikhandin koji bjee sav obuzet milju da ubije Bhimu, a njega je titio sam
Aruna. Kralj Yudhithira bio je u sreditu svoje vojske okruen ljutim slonovima
koji bjehu nalik na pokretna brda. A nad svim golemim stjegovima u objema
vojskama stajao je na Aruninim kolima divovski majmun.
Kada svi bojovnici bijahu postrojeni prema pravilima i kada sve bjee
spremno za boj, ree Duryodhana svojemu bratu Duasani: Duasano, hitno
uputi kola koja e tititi staroga gospodara. Neka se nae ete odmah pomaknu
naprijed. Ono to sam tolike godine prieljkivao napokon e se dogoditi! Kurui i
Pandave sudarit e se na elu svojih vojski.
Onda Yudhithira, problijedivi pri pogledu na Duryodhaninu vojsku, oslovi
Arunu: Aruno, moemo li doista svladati tu golemu vojsku? Pred njom je
Bhima, na nepobjedivi djed. Vojska je Kurua doista tolika da se pitam kako
bismo je mogli nadjaati. Na to e Aruna: Kralju, oni koji ele pobjedu ne
pobjeuju toliko snagom i smionou koliko istinom, obazrivou, pravednou i
trudom. Treba razluiti pravdu od nepravde, razumjeti to je gramzljivost, pa onda
uloiti napor i zapoeti bitku bez gordosti, jer pobjeda je tamo gdje je i pravda.
Tako je rekao Praotac Indri kada je ovaj krenuo na asure.
Krina je gledao kako se sila Dhrtaratrovia primie spremna na boj pa ree
mislei na Arunino dobro. O monoruki, oisti si duu i sada se, u osvit bitke,
pomoli Durgi344 da ti da pobjedu nad tvojim neprijateljima.
Prithin sin poslua umnoga Vasudevu pa sie sa svojih kola i sklopljenih
ruku poe hvalospjev: Klanjam ti se, Vjena i Nepobjediva! Velika Kali, eno
unititelja svijeta! O Svemogua sestro Krinina odjevena u ute haljine, ti koja
pokree sunce i Mjesec i daje im svjetlost! Ti si sumrak, ti si dan, ti si Velika
343

Vara je vedsko ime Indrina ubojitoga oruja kojim je ubio Vrtru.

U kasnijemu sanskrtu znai i "udar groma", jo kasnije esto znai i tvrdi "dijamant".
344
Durga je velika, bojovna i teko pristupna boginja, pobjednica nad asurama. U aktizmu vrhovno
boanstvo, u ivizmu ivina supruga. U krinizmu moe, evo, postati i mladom sestrom Krininom iz plemena
Nande, Krinina usvojitelja.
Inae je taj odlomak koji unosi i kult Durge u tekst razmjerno slabije rukopisno potvren pa je kao mlai
uklonjen iz kritiki izdatoga teksta epa.

219

Majka, ti si utoite onih koji su ti odani! Ti daruje pobjede, ti si Pobjeda sama, o

zlatooka, o Bistroumna, ja ti se klanjam! Hvalim te s radou u srcu, Velika
boginjo! Neka tvojom milou izvojtimo pobjedu na bojitu! Potaknuta
Aruninom odanou, Durga, uvijek milostiva prema ljudskome rodu, pojavi se
na nebesima i ree: Uskoro e svladati svoje neprijatelje, Panduov sine!
Nepobjedljive, tebi pomae sam Narayana! Bit e nepobjediv u boju da te ni
sam Indra nee moi svladati! I rekavi to, boginja nestade.
Kuntin sin sada bjee siguran da e mu se elja ispuniti pa se pope na svoja
prekrasna kola, a onda i on i Krina duhnue u svoje nebesnike koljke.
Tada ree Dhrtaratra:345 eljni boja na polju pravde,346 na Kuruskom polju,
okupljeni vi, moji sinovi i Pandave, Sanayo, to uinie?
Sanaya mu odgovori: Kad kraljevi Duryodhana spazi sve Pandave
postrojene sa svojim etama, primae se svojemu uitelju Droni pa mu prozbori:
Uitelju, gledaj ovu silnu vojsku to je sada uz Pandave! Postrojio je nju tvoj
otroumni uenik, sin kralja Drupade. U njoj ima mnogo slavnih i hrabrih
strijelaca i svaki je od njih ravan Bhimi i Aruni. Tamo je i Yuyudhana, i Virata,
kralj Drupada, veliki borac s kola, Dhrtaketu, ekitana i junaki kralj Kaijski,
pa Purudit, Kuntibhoa, i snani aibya, kao bik predvodnik! Tamo je i
Yudhmanyu, neizmjerno neustraiv, i silni Uttamauas, i Subhadrin sinje tamo i
sinovi to ih rodi Draupadi. Sve su to silni vitezovi i svi nose velike lukove.
Pouj, prvae meu dvoroenima, rei u ti poimence sve nae odlinike
koji e voditi nau vojsku: Ti si prvi meu njima, pa Bhima i Karna i uz njih
Kripa koji pobjeuje u svakome boju. Zatim Avatthaman, Vikarna, Saumadatta i
ayadratha. Osim njih ima jo mogo junakih bojovnika koji su meni za ljubav
spremni rtvovati svoje ivote. Oboruani su svakakvim orujem i vini su
ratnome okraju. Naa je vojska pod zatitom Bhime neobuhvatna, a vojska je
Pandava pod zatitom Bhime ipak obuhvatna. Vi se postavite izmeu eta koje su
vam povjerene a dunost vam je prije svega zatititi Bhimu.
U taj as estiti i neustraivi djed Kurua pusti bojni pokli nalik na lavlju
riku i duhnu u koljku, a Duryodhani zaigra srce od silne radosti. Zatretae
rogovi i koljke, bubnjevi i doboi, i velika se graja podie. Stojei na velikim
kolima sa zapregom bijelih konja, Krina i Aruna takoer puhnue u svoje
nebesnike koljke. Hrikea trubljae u Panaayu, a Dhananaya u Devadattu.
Jaki vitez Bhima puhnu u svoju veliku koljku Paundru, a Kuntin sin, kralj
Yudhithira, trubljae u Anantaviayu. Nakula i Sahadeva puhnue pak u svoje
koljke Sughou i Manipupaku. I sjajni strijelac, kralj Kaijski, i ikhandin veliki
borac, i Virata, i Satyaki nepobjedivi, i Draupada, a i sinovi Draupadini i uz njih
silno oboruani Subhardin sin, svaki se od njih, gospodaru zemlje, oglasio
345

Ovdje poinje Bhagavadgita u epu.

Kurusko polje, Kuruketra, bit e kao bojite i polje pravde jer se naelno pretpostavlja da je bitka boji
sud gdje bog, sudbina i ovjekova djela odluuju o onome o emu se ljudi nisu mogli sporazumjeti. Zato se esto
kae da e pobjeda biti ondje gdje je pravda. Usp. i V, bilj. 29 (o rtvi) i II, bilj. 35 (o kocki).
346

220

duhnuvi u svoju koljku. Strahovit jek odjeknu nebom i zemljom razdirui srca
Dhrtaratrinim ratnicima.
Gospodaru zemlje, Panduov sin na ijemu stijegu stajae majmun gledao
je postrojene bojne redove Dhrtaratrovia i oruje koje samo to nije poletjelo pa
podie svoj luk i prozbori Hrikei: O nepotresivi, potjeraj moja kola izmeu ovih
dviju vojski da pogledam one koji tamo stoje udei za bitkom i s kojima u se
sukobiti u ovome okraju. elio bih ih vidjeti, njih koji se ovdje okupie da
udovolje nerazumnoga Duryodhane, sina Dhrtaratrina, i da se bore na njegovoj
strani.
Bharato, produi Sanaya Hrikea poslua Gudakeu 347 te poveze
prekrasna kola i zaustavi ih izmeu dviju vojski. Stadoe nasuprot Bhimi i Droni
i naspram svih onih zemaljskih kraljeva. I Krina ree: Sine Prithin, pogledaj te
Kurue to su se ovdje okupili!
I Prithin sin promotri obadvije vojske i vidje u njima svoje strieve, djedove
i uitelje, ujake i brau, sinove i unuke, a uz njih i brojne svoje prijatelje. Spazivi
svu tu rodbinu i prijatelje, Kuntin sin osjeti beskrajnu samilost te ophrvan bolom
prozbori: Kada vidjeh svoj rod, Krino, da se radi bitke sav ovdje sabrao, odmah
su klonuli svi moji udovi i usta su se moja osuila! Tijelo moje drhti, kosa se
kostrijei, Gandiva klizi iz mojih aka i ini mi se da u ognju gorim! Noge me ne
dre i, rekao bih, razum me izdaje! Zlosutne predznake vidim, Keavo! Nije mi,
Krina, stalo do pobjede, ni do svevlasti, ni do uitka! emu nam svi ti uici,
Govindo, mo, pa i sam ivot, kada su ba oni zbog kojih smo sve to udjeli ondje
postrojeni za bitku i spremni rtvovati blago i ivot?
To su nai starjeine, nai uitelji, sinovi, djedovi, tastovi i ujaci, unuci,
urjaci, sva naa rodbina! Ne, Madhusudano, makar i sam stradao od njihove ruke
ne mogu uzeti njihove ivote. Nikada to ne bih mogao uiniti, pa ni radi svevlasti
nad svim trima svjetovima, a nekmoli radi ovoga jednoga. ak i da ih smatram
naim neprijateljima, grijeh e biti da im uzmemo ivote. Oni su na najblii rod i,
budu li od nae poginuli ruke, zlom bismo se ukaljali! Zar nam, Madhavo, to
moe donijeti ikakve dobrobiti? Ako je pohlepa njima oduzela pamet i ne vide da
e zlo niknuti iz sukoba i iz istrebljenja vlastite rodbine, zato mi, kad sve to
znamo, ne sprijeimo da se poini ovaj grijeh? Kad pleme propadne, odu u
nepovrat i svi obiaji to u njemu vrijede i grijeh zavlada. A kada grijeh zavlada,
ene toga roda lako se pokvare. Ako su, Krino, ene pokvarene, stalei e se
poeti mijeati, a njihovo mijeanje vodi u pakao i samo pleme i onoga koji ga je
unitio. Kada im se uskrate zaduni obredi, plemenski praoci padaju s nebesa.
Grijesi onoga tko uniti pleme izazivaju mijeanje stalea, a zaboravljaju se
vjeiti zakoni koji vrijede za rod i za porodicu. Kako su nas uili, anarddano,
neminovno stie u pakao ovjek kojemu se porodini obred zatre.
347

Gudakea "Onaj kojemu je kosa skupljena u vor" pridjevak je Arune.

221

 Jao nama! Nakanili smo poiniti neoprostive grijehe jer, evo, odluismo
istrijebiti rod roeni! Sve zbog udnje za vladanjem! Za mene je bolje da padnem
goloruk pogubljen u boju orujem od sinova Dhrtaratre!
Sanaya nastavi: Izrekavi to nasred bojnog polja, Aruna odbaci luk i
strijele i sjede u kola shrvan oajem. A Madhusudana mu odvrati ucviljenom,
oiju punih suza.
Blagoslovljeni ree: Aruno, odakle taj oaj u ovome odsudnome trenu?
Nije za ovjeka plemenita roda takva ljaga to zatvara nebeske dveri. Budi junak,
sine Kuntin, ne pristoji ti ta sramota! Otresi se jadnoga maloduja! Ustani, ti
zatornie neprijatelja!
Aruna mu odgovori: O Madhusudano, zar u moi na bojitu uperiti moje
strijele i na Bhimu i na Dronu kada oni zasluuju samo asti i tovanje? Bolje je
da ovjek prosi da bi ivot odrao nego svoje plemenite uitelje da pobije! Bili
oni ili ne pohlepnici eljni blaga, bit e krvlju umrljana sva budua zadovoljstva
koja u ja okusiti! Mi ne znamo to je bolje, da li da mi pobijedimo ili da oni nas
pobijede. Kada poginu ti sinovi to ih Dhrtaratra stvori, na e ivot biti gorak jer
smo ih mi pogubili! Moj ivotni dah pomuen uzmie pred takvim grijehom i
pitam te, jer ja ne znam, to je zlo a to je dobro: U to da se sad pouzdam? Pred
tobom sam ponikao, poui me to je bolje! Potporu u tebi traim! Kako da
odagnam tugu to mi pali osjetila? Ni vladanje dobrom zemljom u obilju i
spokojstvu pa ni vlast nad bogovima ne mogu me osloboditi tog bremena mojih
jada!
Rekavi to Krini pripovijedae Sanaya, Gudakea, strah dumana,
izusti jo samo ovo: Ja se boriti ne elim! i ne ree vie nita. Tu na mei,
pred vojskama, Hrikea odgovori njemu tako oajnome.
Blagoslovljeni mu ree: Oplakuje ono za im se ne plae i ponavlja
nazovimudre rijei. Onaj tko je mudar ne ali ni ive, a kamoli mrtve. Jer nije
istina da nas obojica i sve te velmoe nikada prije ne bijasmo, niti je istina da
kasnije neemo biti. Svakomu stvoru koji posjeduje tijelo dolaze djetinjstvo,
mladost i starost, a potom ga eka novo tijelo. Onaj tko je mudar ne da se zbuniti.
Naa osjetila primaju svojstvena iskustva: toplinu, hladnou, bol i zadovoljstvo,
ali sve to ima poetak i kraj. Zato budi strpljiv, sine Bharata, jer onaj koji sve
strpljivo snosi, koji je jednak u patnji i u srei i kojega nita ne moe pomesti,
vrijedan je besmrtnosti koju time stjee. Kazano je da je propast neminovna
svemu to je kao tijelo sazdano, a da onaj to obitava u tijelu na moe propasti
nego da vjeno traje. Zato; o Bharato, hajde kreni u boj!
Ako netko misli da moe ubiti stanovnika tijela ili da on moe nekoga
ubiti, grijei jer taj ne vidi pravu istinu: on niti ubija niti biva ubijen, on niti je
roen niti e umrijeti. Ako ve postoji, nee biti kraja njegovu postojanju. On je
neroen, nepromjenljiv, vjean, prastar je i nee mrijeti kad mu tijelo prestane
ivjeti. Kako da pogine i koga i kako moe ubiti onaj koji zna da je nepropadljiv,
222

neunitiv, vjean? Kao kada ovjek odbaci odjeu koja se iznosila i odjene novu,
tako onaj koji bjee utjelovljen, kad odbaci svoje istroeno tijelo, prelazi u novo.
Njega se oruje ne moe dotaknuti, vatra ga ne pali, voda ne natapa niti mu vjetar
moe nakoditi. Na moe ga posjei niti spaliti, ne moe ga utopiti ili osuiti. To
je neizmjenljivo i svemogue, to je nepokretno, postojano, vjeno bie. Kazano je
da ga ne moe niti spaziti, niti promijeniti a niti razumjeti. I zato, kada ve zna
da je to tako, ne pristoji ti da sada jadikuje, moni vitee! ak i ako misli da
bie umire i opet se raa, ni tada ne pristoji da ga oplakuje jer to se rodi mora i
umrijeti, a to umre, to e se ponovno roditi. Tebi ne dolikuje da ali zbog onoga
to je neizbjeno. U poetku sva su bia nepojavna, potom se pojave, budu ovdje
neko vrijeme, a kada smrt ponovno doe, ostaju opet bez pojave. to je u tome za
aljenje?
Neki ljudi misle da je to udesno, a drugi govore o tome kao o udu;
ipak, ak i kada saznaju o tome, nitko to doista ne moe pojmiti. Duh koji obitava
u svakome tijelu neunitiv je i zato je alost zbog svih tih stvorenja nedostojna
tebe. Kolebljivost tebi ne pristaje! Imaj pred oima zakon svojega stalea jer za
katriya nema niega veega nego to je pravedna bitka. Sretnici su oni katriye,
sine Prithin, koji, ne traei, nau otvorena nebeska vrata dobivi priliku za
ovakvu bitku. Ako tebi nije do pravedna boja, ako se odrekne slave i dunosti
koje dolikuju tvojemu staleu, poinit e grijeh. Razglasit e ljudi tu vjenu
sramotu, a ona je ljua onome tko prije bijae potovan. Svi slavni ratnici pomislit
e da te je hvatao strah od bitke pa e te prezreti svi koji te nekada potovahu.
Sramota je gora i od same smrti. Tvoji protivnici izvrgnut e ruglu sve tvoje
junatvo i rei e mnogo onoga to se ne bi smjelo kazati. Ima li ita bolnije od
toga?
Ako li pogine, stii e na nebo, a ako pobijedi, uivat e zemlju. Zato
sada ustani, Kuntin sine, i budi odluan kad krene u bitku. Neka ti budu jednaki i
bol i uitak, dobit i gubitak, pobjeda i poraz! Spremi se stoga za bitku i ne kaljaj
se grijehom.
To to si uo uenje je samkhye o duhu. Pouj sada to o tome ui
yoga.348 To e ti znanje raskinuti veze koje te sapinju uz djelovanje. Za yogu nema
zaludna napora i za nju nema nikakvih prepreka. ak i malo ove vjere i mudrosti
oslobodit e te od velika straha. Sine Kurua, postojani se um uvijek usmjerava u
jedno teite. Nestalnih umova ima mnogo i vrlo su razgranati.
Neprosvijetljeni koji izriu kien govor, ushieni samo rijeju Veda,
govorei, Prithin sine, kako u Vedama nema niega drugoga osim tih rijei,
348
Samkhya je teorijski nazor, a yoga praktika disciplina koje su se povezale u povijesti hinduizma i razvile
u dva srodna filozofska sustava koji se po svojim izvorima razlikuju od purvamimamse i uttaramimamse ili
vedante jer ne proistjeu iz matice vedske predaje, a od nyaye ili vaieike jer se ne usredotouju na gnoseoloka
ni kozmoloka pitanja, nego na eshatoloka. No od svih tih "pravovjernih" hinduistikih sustava (onih koji ne
osporavaju Vede), samkya i yoga na raznim stupnjevima razvitka uspjele su u najveoj mjeri upotrijebiti
epsku predaju za sredstvo svojega irenja. Filozofija epa u prvome je redu, dakle, filozofija samkhye i yoge.

223

prieljkujui da na ovome svijetu kuaju uitke, a imajui za cilj zadovoljstva to

ih nude nebesa jer im te rijei daju obeanje da e se roditi ponovo i to onako
kako su zasluili svojim obrednim postupcima, takvi ne uspijevaju sabrati um u
zadubljenju.
Vede govore o ovima trima tenjama: o pravdi, o koristi i o uitku.
Aruno, ne daj im da te sputavaju! Ne daj oprekama da ti pomute um! Uvijek
budi strpljiv, svjestan samog sebe, i ne budi vezan ni za to! Tebe se tie jedino
djelovanje, a ne i plodovi tih tvojih napora. Neka plod tvojega djela ne bude
razlog za tvoje pregnue, ali to ne znai da od toga djelovanja treba i odustati.
Posveti se djelu, ali se ne vezuj za njega, Dhananaya! Ta ravnodunost prema
plodovima djela naziva se yoga. Kad ovjek odbaci sve svoje elje i bude
zadovoljan samim sobom, kae se da je to ovjek postojana uma. Onaj iji razum
nijedna nevolja ne moe pomutiti i ija je e za uitkom prola, koga ne
sputavaju elje ni strahovi, sklonosti ni srdba, naziva se mudracem postojana
uma. Onaj tko se moe odvojiti od svih podraaja to ih primaju osjetila, kao kad
kornjaa uvue udove, taj je postigao vrstou razuma. No, premda se osjetila
mogu odvojiti od svega onoga to ih nadrauje, ostaje elja za osjetilima, ali i ona
uzmie pred ovjekom koji vidi ono to je najvie. Kuntin sine, uzburkana osjetila
odvlait e panju i mudru ovjeku, premda se trudi da ih obuzda. Zato ih mora
potiniti volji. Postojani um je onaj koji moe vladati osjetilima.
Kada se razmilja o onome to osjetila mogu opaziti, raa se sklonost
prema predmetima opaanja, a iz te sklonosti rodit e se udnja. Iz udnje se raa
srdba, a ona pomuuje um. Otuda nastaje slabljenje pamenja. Tamo gdje nema
pamenja nema ni uma, a tu je onda i propast. ovjek koji znade obuzdati sebe
slui se osjetilima, ali za njega nema niega privlanoga niti ga ita moe odbijati,
i kada osjetila potini svojoj volji, postie savrenu smirenost uma. Kada to
ostvari, svi njegovi jadi umah e nestati, a smirenost srca uvruje razum. Kako
moe biti sretan onaj kojega mui nemir?! Srce koje luta voeno osjetilima unitit
e razum poput oluje koja razbija amac na velikoj vodi.
Zato, monoruki, znaj da je ovjek postojana uma onaj koji znade
obuzdati osjetila. Taj to vlada sobom budan je u noi koja natkriljuje sva druga
stvorenja, a to se svim biima ini kao budnost njemu koji vidi, ini se tek
tamom. Tko je prema svim eljama srca kao more koje prima sve vode, ali ga one
nikada ne prepune, taj e biti smiren, a ne onaj to vazda za neime udi. Mir
dostie onaj to svukuda hodi ne elei nita, neprivren niemu, osloboen
udnje i svoje tatine. Takvo je to boansko stanje i onaj koji ga dosegne ne moe
vie podlei obmani. Tko stoji u tome brahmanskome stanju, taj e u trenu smrti
postii utrnue u brahmanu.
Aruna e opet: Ako, anarddana, tvrdi da su znanje i predanost yogi
djelotvorniji od svakoga djelovanja, poradi ega me onda treba dopasti ovo
224

strano djelo? Pomijeanim rijeima pomutio si mi um. Zato mi odreeno reci

jedno to treba da inim da bih odabrao ono to mije bolje.
A Blagoslovljeni mu odvrati: Neporonie, ja sam ve zborio o tome da
na ovome svijetu postoje dva puta. Jedan je samkhya, a to je yoga znanja, a onaj
je drugi yoga djelovanja. Osloboditi se djelovanja ne znai uzdravati se od
svakoga djela jer pukim neradom nee se domoi konanoga osloboenja. Nitko
ne moe ni za tren opstati ako odustane od svakoga djelovanja. Onaj koji
obuzdava svoja osjetila, ali prieljkuje njihove uitke, pravi je licemjer i njegov se
duh zavarava opsjenama. No tko snagom uma vlada nad svojim osjetilima,
Aruno, i djelovanju posveti sve svoje pregnue koristei se pritom organima koji
su namijenjeni radu, ali se ne vee sa svime time, taj se odlikuje nada sve ostale.
Ovaj je svijet okovan u lance djelovanja, izuzevi samo rtvene obrede. O Kuntin
sine, prihvati se djela, a ne dozvoli da te sputavaju tvoji osjeaji.
Prithin sine, spoznat e me kada obuzda svoja osjetila i usmjeri svoj um k
meni znajui da sam samo ja pravo utoite. Obuzdat u ti nauk i iskustvo kojima
e moi lako razumjeti sve to je na svijetu. Od tisua ljudi tek jedan tei
savrenstvu, a meu onima koji postigoe svrhu, malo je takvih koji su mene
spoznali.
Moja osmerostruka priroda je ovo: zemlja, voda, vatra, vazduh, eter pa um,
jastvo i razbor. To je moja nia narav. Moja se bit razlikuje od toga, ona je nad
time, ona je ie po kojemu opstoji cijeli svemir. Znaj da sva stvorenja iz njega
proistjeu. Ja sam zaetnik svega to postoji, a ja sam takoer unititelj svega.
Nema niega veeg od mene, Dhananayo! Na meni je sve nanizano poput bisera
na niti.
Ja sam okus vode, Kuntin sine, ja sam svjetlost Sunca i svjetlost Mjeseca,
ja sam u Vedama sveti slog OM, zvuk sam u eteru i mukost u muu. Ja sam
miomiris to ga iri zemlja, bljetavilo ognja, ivot svih stvorenja, uzdrljivost
koja krasi isposnika. Znaj, Prithin sine, da sam ja vjeno sjeme svekolikoga bitka,
otroumlje svakoga umnog stvora i slava svega onog to se slavnim zove. Ja sam
sila monih kada u njoj nema pohlepe ni strasti. Prvae Bharata, ja sam i enja u
svim stvorenjima ako je suglasna njihovoj dunosti. Od mene potjeu i sva bia
svih triju kakvoa, bila to Dobrota, Strast ili pak Tama. Ja nisam u njima, ona su u
meni.
Te tri kakvoe, te tri pojavnosti zavele su cijeli svijet na stranputicu pa ne
vidi da ja, koji sam neprolazan, stojim iza svega. Jer, ta tri privida od mene
potjeu. udesni su oni i vrlo ih je teko proniknuti. Samo oni koji se u mene
uzdaju moi e prozreti ove tri obmane. Oni koji ine zlo jer ih je opsjena liila
svega znanja pa su prihvatili demonske navike, oni su najnii od cijeloga svojega
roda i u Meni nee nai pribjeita. Aruno, ima etiri vrste onih koji mene
potuju: oni koji pate, oni koji predano tragaju za znanjem, oni koji tee napretku
i boljitku i, napokon, oni koji me ve znaju. Od njih su najbolji oni koji znaju, jer
225

je ovjek znanja za mene isto to i moja vlastita dua. Onaj koji spozna Svebie,
taj zna, i doi e k meni nakon mnogih roenja. Malo je tako plemenitih dua.
Onaj kome elje pomuuju znanje klanja se svojemu bogu i pribliava se
propisanih obreda jer je voen vlastitom prirodom. Bilo kojemu boanstvu da
pokloni vjeru i da ga potuje, ja u mu ukrijepiti vjeru. Kojemu se god boanstvu
bude molio s vjerom, dobit e ono za to se molio, a zapravo u to biti ja koji
usliavam molbu. Oni koji nemaju dovoljno pameti ponjet e plodove svojega
djelovanja, ali e njihov uspjeh biti prolazan. Tko tuje bogove, i dospjeti e tako
u svijet bogova, a tko svoju odanost meni posveuje, taj e doi k meni.
Tad Aruna ree: O Svedritelju, Svevinji Gospode, doista je tako kako
si kazao! Ako Ti, Gospode, misli da sam vrijedan te Tvoje milosti, ukai mi se,
Gospodaru yoge, daj mi da ugledam Tvoje vjeno bie!
A Blagoslovljeni mu odvrati: Pogledaj, sine Prithin, stotine i tisue mojih
pojavnosti, udesnih oblija svakojakih boja! Gledaj te Aditye, Vasue i Rudre,
blizance Avine, promotri Marute, Bharato, uda koja jo nikada nisi gledao!
Gledaj, Gudakeo, u mojemu tijelu sve to je pokretno i to je nepokretno, i sve
to bi mogao eljeti da vidi! Ali tvoje me oi nee moi ugledati. Zato ti moram
podariti nebesniki vid. Evo, gledaj moju svemonu prirodu!
I rekavi ovo produi Sanaya Hari, moni vladar velike yoge
razotkri, kralju, pred Prithinim sinom svoj svemoni lik s mnogim ustima i
mnogim oima, nebrojeno mnotvo divotnih oblija, s nebeskim ukrasima i sa
svom mnoinom nebeskoga oruja u rukama, odjeven u nebesku odoru i vijence i
proet nebeskim miomirisima. U Njemu, blistavom i beskrajnom, bijahu
svakakva udesa, a lica mu bijahu okrenuta na sve strane. Kada bi na nebu
odjednom planulo tisuu sunaca, bilo bi to nalik sjaju Svevinjega. U tijelu
boanstva to ga bozi tuju sin Panduov spazi cijeli svemir s bezbrojem njegovih
sastavnih dijelova. Zaprepaten udom, Dhananaya sae glavu pred boanstvom,
a svaka se dlaica na njegovu tijelu najei. Sklapajui ruke, oslovi Gospoda:
Gospode, vidim sve bogove redom i mnoge vojske svakakvih stvorenja, i
Brahmana na njegovu lopoevu tronu, i svete mudrace, i nebeske zmije! Ugledah
i Tvoje nebrojene ruke, trbuhe i usta i to mnotvo oiju na svim stranama, o
Beskonani! Ne vidjeh ti kraj, sredinu ni poetak, o sveobuhvatni, sveoblini
Boe. Nosi svoju krunu, kolut i topuz, a iz Tebe blijeti strahovita sila! Vidim te,
a tako je teko u Tebe gledati jer si nesaglediv i okruuje te sunani oganj. Ti si
neunitiv i vrhovna si meta svake spoznaje. Ti si neprolazan, pastir vjene pravde.
Ti si Vjena Dua! Ti nema poetka, sredine ni svretka i rukama Tvojim ne zna
se za broj niti ima mee tvojoj sili! Sunce i Mjesec dva su Tvoja oka, a usta su
Tvoja usplamtjeli oganj to daje toplinu cijelome svijetu. Ti ispunjava sav
prostor izmeu neba i zemlje i sve strane svijeta. Pred Tvojim udesnim i
strahotnim likom dru sva tri svijeta, o Preuzvieni, jer u Tebi stoluju sve
boanske vojske. Neki Ti se mole treptei od straha i sklopivi ruke, a vojske
226

mudraca i sve mnotvo onih koji su bez mane kliu ti: Slava! Mnogim
hvalospjevima uzdiu Ti ime. Sa zaprepatenjem gledaju u Tebe Rudre i Aditye,
Vasui i Siddhe, Vivadeve i Avini, Maruti, preci, gandharve i yake, i sve asure i
sve vojske siddha. Ugledavi Tvoje svemono oblije, strani orunie, sagledavi
Tvoja neprebrojna usta i bezbroj oiju, stegana, stopala, ruku i trbuha i uas
Tvojih mnogobrojnih zuba, sva stvorenja dru, a i ja s njima! Doista, o Vinu, 349
premirem od straha vidjevi Te svojim duhovnim oima kako blistav,
mnogobojan, s eljustima iroko razjapljenim i svojim oima sjajnim i golemim
ispunjava cijela nebesa! Iz mojega uma nestade spokojstva i ne mogu ovladati
sobom. Kada sam spazio Tvoje strane ralje i goleme zube, strane poput vatri
sudnjega dana, ne znam vie gdje su strane svijeta niti svoj razum umijem smiriti.
Gospode, koji si Bog boanstvima, budi milosrdan jer Ti si jedino utoite
cijeloga svemira!
I svi oni sinovi Dhrtaratrini, i vojske kraljeva, i Bhima i Drona, i Sutin
sin s njima, stupaju uz nae najbolje ratnike i urno ulaze u Tvoje eljusti kroza
strahovite zube. Neke od njih vidim meu tim zubima kako vise razmrskanih
glava. Poput mnotva voda ije se matice, hitajui k moru, u njega liju, slavni
vitezovi iz ljudskoga svijeta hrle prema Tvojemu usplamtjelom drijelu, slini
leptirima koji hitaju prema ognju da bi ondje skonali. A Ti ih prodire
palucajui jezikom iz tih svojih drijela. Tvoje bljetavilo i strana silina
rasprostiru se irom svemira i daju toplinu svakome stvorenju. Reci tko si, o
Jezivi? Gospode bogova, padam niice pred Tvojom pojavom i preklinjem Te da
mi se smiluje! elim Te spoznati, o Ti Prapoetni, jer ne razabirem to si
naumio!
A blagoslovljeni ovako odvrati: Ja sam Smrt! Onaj sam to niti svjetove! U
svojoj sam punoj snazi i zamahu. Smjeram sada udariti na ljudski rod. Svi ovi
ratnici postrojeni za boj prestat e ivjeti i bez tvojega sudjelovanja. Zato ustani i
steci slavu uzevi ivote svojim neprijateljima, pa mirno vladaj prostranom
zemljom! A njima sam ja ve sada uzeo ivote! Budi moje orue, junae koji
objema rukama podjednako strijelja! I Drona i Bhima, ayadratha, Karna, i svi
349
Vinu se spominje u Rksamhiti i vjerojatno mu ime oznauje boga "visoka hrpta" neba. Spominju se ve
njegova tri koraka kojima obuhvaa prostore. Pomae Indri u borbi protiv Vritre. U brahmanama je ve osjetno
istaknutiji jer postaje bog rtve. U epovima (i njima dijelom suvremenim upaniadima) i u puranama
poistovjeuje se s nizom mitskih likova, a osobito s Narayanom, Praapatijem i Puruom, ovjekom od ijih
udova rtvom ili emanacijom nastaje svijet. Oko Vinuova lika razvija se bogata mitologija i ikonografija.
Spava na zmiji ei ili Ananti, a putuje na orlu Garudi. Sa stvoriteljem Brahmanom i unititeljem ivom Vinu
odravatelj ini sinkretistiko hinduistike trojstvo. Inae se oko svakoga od tih bogova i oko velike boginje Kali
ili Durge razvila i donekle samostalna gotovo monoteistika religioznost. Meu njima se vinuistika religija
ipak istie izuzetnom sintetskom mou. O njoj svjedoe i mitski likovi podvedeni u puranama pod Vinua kao
njegove avatare, utjelovljenja koja u raznim razdobljima donose svijetu spas: riba, kornjaa, vepar, lavoovjek
Narasimha, patuljak, Paraurama, Rama sin Daarathin (junak Ramayane), Krina, pa ak i Buddha, te Kalkin
koji tek treba doi. Pri blioj se razradi pod Vinua podvode, naprimjer, i likovi iz Krinine porodice kao njegove
vyuhe, preoblike: Vasudeva sam, njegov brat Samkarana (Balarama), sin Pradyumna i unuk Aniruddha. Svima
je time vinuizam prigrabio lavovski dio epske i puranske knjievne predaje, dok je ivizmu i aktizmu (kultu
boginje) pripadao preteni dio u hinduistikoj tantrikoj predaji.

227

ti veliki ratnici ve su poginuli jer sam ih ja pogubio. Ti samo udari, ne strepi!

Znaj da e u ovome boju pobijediti sve takmace!
Sanaya nastavi: Kada je sasluao Keavine riji, Aruna s krunom sav
uasnut sklopi ruke, pokloni se Krini i opet se javi ustreptalim glasom: O
Gospode, dolino je da se sav svijet ushiuje i raduje slavei Te, a sve rakase,
uasnuti, da se pred Tobom razbjee, da se sve brojne vojske siddha Tebi
poklanjaju! Kako da se ne klanjaju, Veledue, Tebi, kada si vei i od samog
Brahmana tvorca! Beskonaan si, Boe, koji si nad bogovima, Ti u kojemu svemir
ima svoje utoite, nikada ne propada! Sve ono to jest Ti si, ali si i ono to nije,
ak i ono to je izvan svakoga bitka i nebitka. Ti si prapoetno bie i posljednje
utoite u kojemu se sav svijet stjee. Ti si onaj koji zna, ali i spoznaja sama, Ti si
i Svevinje boravite. Beskonani, Ti si Onaj koji dri cijeli svemir! Ti si Vayu,
Yama, Agni, Varuna, a i Mjesec, Praapati i praotac! Tebi se klanjam tisuuput i
opet i uvijek. Klanjam Ti se na svaki nain i svakoga trena. Osim Tebe niega
nema, mo je Tvoja neizmjerna i sila beskrajna.
Mislio sam: drug si moj i prijatelj! Zato, to god da Ti rekoh ne pazei
poput: Krino! Yadavo! Prijatelju! u trenutku kada bijah nesmotren i prisan s
Tobom i nepotovanje koje pokazah prema Tebi u radosti i pri igri, na poinku ili
pri objedu, nasamo ili pred drugima, Neprolazni, ja Te molim da mi to oprosti! Ti
si otac pokretnoga i nepokretnoga svijeta! O Veliki Uitelju, Ti si vrijedan
svakoga potovanja! Nitko nije Tebi ravan. Ta zar bi mogao biti? Tvojoj sili nema
sline ni na jednome od triju svijetova! Niice se klanjam Tebi i molim Te za
milost, Gospode Veliajni! Oprosti mi te prijestupe kao to bi otac sinu, ili
prijatelj prijatelju, kao dragi svojoj dragoj. Radost me je obuzela kada spazih to
oblije u kojem Te jo nikada dosad nisam ugledao, a sada mi razum dre od
uasa! O, smiluj se i pokai opet svoje staro lice, o Boe nad bogovima! Ja bih da
te opet gledam u prijanjem Tvojem liku to na glavi nosi krunu, u rukama kolut i
kij. O Ti to si Sveoblini i tisuu ruku ima, pokai se opet meni u negdanjem
svojem liku to ga etiri ruke krase!
A Blaeni odgovori: Ja sam ti, Aruno, svojom silom yoge pokazao svoje
sveoblije, taj Svevinji oblik to sve obuhvaa svojom beskrajnou i zrai
sjajem prapoetne slave, jer ti si mi vrlo omilio. Prije tebe nitko ga nije vidio.
Silni vitee od roda Kurua, osim tebe, u ovome svijetu ljudi nema nikoga drugoga
tko bi mogao vidjeti taj moj oblik jer tu ne pomae ni uenje Veda, ni sve rtve,
pa ni milosre ni junaka djela, ak ni isposnitvo, pa bilo i najstroe! Ne budi
uplaen ni zaprepaten gledajui moju strahotnu pojavu. Rastjeraj sve zebnje i
olakaj srce jer e opet vidjeti moj prijanji lik.
Sanaya nastavi: Poto to ree, Vasudeva se opet preobrazi poprimivi
negdanji dobrostivi lik i tako se Aruna oslobodi straha. A Aruna ree: Tek
sad, anarddano, kada vidim tvoje plemenito lice i ljudsko oblije, opet mogu
obuzdati svoja osjetila i ovladati sobom.
228

Blagoslovljeni odvrati: To moje oblije koje si gledao teko je vidjeti.

ak su i bogovi uvijek udjeli za tim prizorom. Takav moj oblik moe se vidjeti i
njegova prava priroda spoznati samo nepokolebljivom predanou meni i nikome
drugome osim meni, Aruno. Jedino tako i moe dospjeti do Mene, zatvorenie
neprijatelja! Onaj koji radi samo meni za ljubav i mene ima za najviu svrhu, onaj
koji sebe ni za to ne vee i nijednome stvoru ne eli zla, takav ovjek dospijeva k
meni, Aruno!350
Znanje kojim u svakoj pojavi vidi jednu jedinstvenu i vjenu bit,
nepodijeljenu u podijeljenim stvarima, to je, Aruno, znanje koje ima kakvou
Dobrote. A ono znanje kojim se zapaa podijeljena bit razlinih pojava, takvo
znanje ima osobine Strasti. Ali znanje koje u jednoj pojavi moe vidjeti nita osim
nje same i utemeljeno je na samoobmani, slabo i povrno, znaj da takvo znanje
potjee od Tame.
Djelo koje ini jer ti je to dunost, bez elje za plodom i bez vezanosti,
ljubavi ili mrnje, kae se daje od Dobrote. Ali svako djelo uinjeno sa eljom da
se stekne korist, ili ga ini netko sebian, djelovanje uz mnogo truda i tegoba, to
je djelo Strasti. Djelo pak koje je zaeto obmanom, bez obaziranja na sve
posljedice, gubitke, uvrede i na vlastite moi, kae se da potjee od kakvoe
Tame.
Onaj koji djeluje nevezan niime, nesebian, bodar, u svemu postojan,
onaj koji nikada o sebi ne zbori niti ga uzrujava uspjeh ili neuspjeh, takav je
djelatnik obuzet Dobrotom. Djelatnik pun strasti eljan plodova svojega rada,
zavidan i surov, razdragan uspjehom, ucviljen porazom, kau da je djelatnik iz
Strasti. A tko je nemaran, lien otroumlja, tvrdoglav i laljiv, zavidan i lijen, tko
nije odluan i nema hrabrosti, taj djelatnik ima osobine Tame.
Junae poput bika predvodnika, uj me to u ti rei o trima vrstama
sree: Uitak Dobrote onaj je uitak koji na poetku slii otrovu, a na kraju godi
kao pravi nektar, a nastao je iz vedrine duha koja proistjee iz spoznaje sebe. On
te oslobaa od sve patnje. Srea koju mogu osjetiti osjetila nalikuje na nektar, ali
se na kraju prometne u otrov i ona se zove uitkom iz Strasti. Srea koja stalno
obmanjuje duu, kako na poetku tako i na kraju, a raa je nehaj, sanjivost i
glupost, to je srea lijenih i za nju se kae da je srea Tame.
Ne postoji nitko na Zemlji ni Nebu, pa ak ni bogovi, tko u sebi nema od
svih triju kakvoa jer njih je stvorila sama priroda. Zatvorenie neprijatelja, znaj
da se dunosti brahmana, katriya, vaiva i udra razlikuju samo zbog tih triju
svojstava. Smirenost i sklad, vlast nad samim sobom, isposnitvo, znanje,
strpljivost, istoa, pravinost i vjera osobine su koje krase brahmana. Junatvo,
odlunost, vrstoa i spretnost, sranost u boju, sklonost darivanju, dostojanstvo
350
To je jedanaesto pjevanje Bhagavadgite (VI. 33) svojevrstan vrhunac "Gospodnje pjesme" i religijski
vrhunac itave Mahabharate. Bhagavadgita je vjerojatno, poto je ukljuena u ep, i dovela do njegove
preobrazbe u posveenu hinduistiku, a osobito vinuistiku predaju.

229

koje pristoji vladaru, to su uroene kakvoe katriya. Vjeti zemljoradnji, uzgoju

stoke, a i trgovini, takvi su vaiye i te su kakvoe njima uroene. Za svakoga
udru prirodna je dunost da slui ostale. Svaki ovjek koji obavlja svoju dunost
stjee savrenstvo. Onaj koji obavlja sve svoje dunosti odaje potovanje
onome koji je uzrok svakome kretanju i time svatko stjee savrenstvo.
Bolje se drati vlastitih dunosti, makar ovjek i grijeio, nego baviti se
tuim poslovima ne inei pogrjeke. Onaj tko slijedi vlastitu prirodu i ispunjava
svoju propisanu dunost nee nikakva grijeha. Kuntin sine, nitko ne bi smio ne
izvravati ono to je duan vlastitoj naravi, ak ni kada je to djelo nesavreno jer
svako je djelovanje praeno nesavrenstvom kao to je vatra praena dimom.
Onaj koji nikada nije uznemiren ma gdje se naao, a njegovo je jastvo
potinjeno volji i nema nikakvih vlastitih prohtjeva, stei e odricanjem
savrenstvo i slobodu od posljedica djela. Vara sama sebe ako pomilja: Neu se
boriti! Uzaludna e biti ta tvoja odluka. Nagnat e te na to narav tvojega bia. To
to voen varkom ne eli initi, uinit e ak i protiv svoje volje jer te vee
dunost koja proistjee iz tvoje naravi. Aruno, Gospod obitava svuda, u srcu je
svakoga svojeg stvorenja i svojom moi stvaranja privida on ih vrti u krug kao da
su lutke vezane na dralima.
Ne obraaj panju na razliite obrede, nego se privij k meni kao jedinome
utoitu, i razrijeit u te od svakoga tvojega grijeha. Ne podaj se tuzi! Prithin
sine, je li nestalo samoobmane, Dhananayo, koja je poniknula iz tvojega
neznanja?
Aruna uzvrati: Nestala je sva moja zaslijepljenost, o Neprolazni, i Tvojom
milou postadoh opet svjestan sebe samoga! Opet sam postojan i sve su moje
sumnje ve iezle! Izvrit u ono to mi Ti nalae! 351
Kada ugledae da Aruna opet uzma u ruke strijele i Gandivu, silni vitezovi
pustie gromki pokli i radosno puhnue u svoje koljke, roene u moru, i u
redovima Pandava podie se silna graja. Tada se pojavie bogovi, gandharve i
pitri praeni vojskama siddha i arana, sa eljom da prisustvuju velikome pokolju.
Sa njima stie i Indra na elu blagoslovljenih riija.
Dvije su vojske, nalik na dva mora koja se vjeito valjaju, stajale jedna
naspram drugoj pripravne za bitku. U tome presudnome asu zaprepateni ratnici
obaju tabora ugledae kako Yudhithira, srani i nepokolebljivi Panduov sin,
odlae svoje oruje, skida svoj oklop i, siavi s kola, polazi pjeice i sklopljenih
ruku prema Bhimi, vrhovnome zapovjedniku vojske Kurua. I Aruna bijae
iznenaen i skoi sa svojih kola pa potra za starijim bratom, a pridruie mu se i
Krina i ostala braa. Za njima krenue i ostali vaniji kraljevi prestraeni tim
postupkom.

351
Tako svrava Bhagavadgita (VI. 23-40) iz koje su ovdje iz razumljivih razloga prevedena samo kljuna
mjesta.

230

Aruna upita: to ini, kralju? Zar naputa svoju brau i, licem k istoku,
ide pjeice u neprijateljski tabor?
Bhima e na to: Kuda e, kralju kraljeva, bez oklopa i svojega oruja? Zar
ide pred zlotvore koji te ekaju oklopljeni i naoruani?
No Yudhithira je iao dalje ne proslovivi ni rijei odgovora. Samo se
plemeniti i premudri Vasudeva smjekao, a onda ree: Ja znam to mu je na umu!
Duryodhanini vojnici porugama doekae Yudhithiru koji je dolazio pjeice
i sklopljenih ruku. Evo nam Panduova sina govorahu oni dolazi da se
stavi pod Bhiminu zatitu! Uplaio se kada je vidio nau snagu! Taj ovjek doista
nije od stalea katriya i pjevai uzalud slave njegovu hrabrost! Zato li se taj
straljivac rodio meu nama? Zar samo da bi osramotio stale katriya? I svi se
oni razveselie i mahali su radosnih srca skutima svoje odjee i pogrivali
Yudhithiru i svu njegovu brau, pa i Krinu uz njih. Onda se, poslije uzvika:
Sramota! Neuveno! cijela vojska Kurua potpuno utia. Kralj je prolazio kroz
njihove redove iz kojih su strale strijele i koplja i brzo se probijao prema Bhimi
okruen svojom braom.
Onda kralj Yudhithira objema rukama obuhvati Bhimina stopala i oslovi
antanuova sina koji stajae ve pripravan za boj: Pozdravljam te, o nepobjedivi!
Dopusti da bitka otpone i daj nam svoj blagoslov!
Bhima mu odgovori: Gospodaru zemlje, postupio si kako tebi i prilii i
kako nai obiaji nalau. Da nisi doao, ja bih te prokleo da ti to donese nesreu i
poraz. Radujem se to te vidim. Bori se i izvojti pobjedu! Trai od mene to god
hoe, ali znaj jedino da u se ja boriti na strani Dhrtaratrinih sinova. ovjek je
rob bogatstva, kralju, iako bogatstvo nije niiji rob. Ja nisam slobodan. Zbog
dobrobiti koju imam obavezan sam Kuruima i moram se boriti na njihovoj strani.
Zato ti moram rei kao da sam ukopljen: Dobrobit me vezuje za Kurue. to eli
sada kada bitka samo to nije poela?
A Yudhithira e na to: O premudri, ti se bori za Kurue, ali ako ti je stalo do
mojega dobra, imaj ga na umu svakoga dana. To je ono to te ja molim!
Bhima mu odvrati: Kakvu ti ja pomo mogu pruiti, kralju? Ja u se svakako
boriti za protivniku stranu.
Na to ree Yudhithira: Upravo te zato i pitam, gospodine, i klanjam se pred
tobom da mi kae kako da pobijedimo tebe koji si nepobjediv? Ako u tome vidi
ikakva dobra, ti mi odgovori!
Ja ne znam, dijete na to e Bhima nikoga tko me u boju moe
pobijediti! Bar dok se borim!
Yudhithira e opet: Klanjam ti se gospodine, ja sam zato i pitao kojim ti
nainom protivnik moe donijeti smrt. Jo nije dolo vrijeme da umrem!
odgovori mu na to Bhima.
Yudhithira je primio te rijei uz naklon, jo jednom ga pozdravio, a onda
otiao uitelju Droni. Poto je oko njega obiao sklopljenih ruku i pozdravio ga,
231

Yudhithira mu se obrati: Pitam te, o nepobjedivi, kako da se borim a da ne

poinim grijeha. Kako da, ako doputa, pobijedim svoje neprijatelje?
Drona ree: Da nisi doao do mene onda kada si se odluio boriti, ja bih te
prokleo i poelio ti propast. Ovako sam, neporonie, poaen i zadovoljan
tvojim dranjem i ja ti dajem svoju dozvolu: Bori se i pobijedi! Ispunit u ti elju.
Reci to to ima rei! ovjek je blagu rob, a blago ne robuje nikome, to je tako. Ja
ovisim o dobrobiti Kurua i zbog toga sada govorim kao da sam ukopljen. to
eli sada kada se oekuje poetak bitke?
Na to e Yudhithira: Moli se za moju pobjedu, o ponovno roeni, i
posavjetuj me za moje dobro. To je moja elja, a ti se moe mirno boriti za
Kurue.
Drona mu odvrati: Pobjeda ti je sigurna, kralju! Ti ima Krinu za
savjetnika. Ja ti zato obeavam: Pobijedit e u boju sve svoje neprijatelje! Gdje
je pravda, tamo je i Krina, a gdje je Krina, tu je i pobjeda! 352 Idi i bori se, Kuntin
sine! to eli da ti jo kaem?
Yudhithira tada upita: Kako da u boju pobijedimo tebe koji si nepobjediv?
A Drona uzvrati: Sve dok se ja budem borio, pobjeda ne moe biti tvoja,
kralju! Zato ti i tvoja braa traite naina da me to prije ubijete!
Jao, monoruki, reci mi kako ti moe poginuti? Pitam te to i niice
padam pred tobom, uitelju! odvrati na to Yudhithira.
Drona odgovori: Gospodine, sve dok u boju rasipam naokolo svoje strijele,
nema toga tko me moe poraziti. To se moe dogoditi samo ako se pripremim za
smrt i, odbacivi oruje, prestanem se obazirati na ono to se oko mene zbiva.
Istina je to to ti velim. A istina je i da u sred boja odbaciti svoje oruje budem li
iz usta onoga koji ne lae uo neku odvie potresnu vijest.
Sasluavi ga i odavi duno putovanje svojemu uitelju, Yudhithira
produi dalje, k uitelju Kripi. Obiao je krug i oko njega pozdravio ga pa ovako
rekao neustraivome ratniku: Uitelju, ako se budem s tvojim doputenjem borio,
neu poiniti grijeha. Uz tvoje doputenje, neporonie, pobijedit u svoje
protivnike.
Kripa mu odvrati: Da nisi doao do mene, kralju, kada si se odluio na boj,
ja bih te prokleo i poelio ti propast! ovjek je rob blagu, a ono nije rob nikome.
Cijela je istina da sam ja blagodati vezan za Kurue i da se moram za njih boriti.
Zato ti kaem kao da sam ukopljenik: to eli sada kada se boj iekuje?
Yudhithira e na to: Jao, uitelju! Zato i sluaj to u te pitati... i izustivi
to, uzrujan i pomraenih osjetila, kralj zautje. A Gautama 353 razumje to je
Yudhithira htio rei pa mu odgovori: Ja ne mogu biti ubijen, kralju! Bori se i
352
To je uzreica koja se vie puta ponavlja u epu. Ona spaja katriysko poimanje bitke kao bojega suda s
krinistikim religijskim nazorom koji su epu podarili Bhagavadgita i niz odlomaka koji se u njenu svjetlu
moraju razumjeti.
353
Gautama je ime Kripe po djedu.

232

pobijedi! Drago mi je to si doao. Svakoga jutra kada se probudim, molit u se za

tvoju pobjedu!
Sasluavi Gautamin odgovor Yudhithira mu iskaza duno potovanje pa se
zaputi vladaru Madra. Pozdravivi ga i obiavi krug oko nepobjedivoga ratnika,
kaza mu: O nepobjedivi, ja u pobijediti svoje neprijatelje bude li mi ti to
odobrio tako da izbjegnem grijeh.
alya mu odvrati: Ja bih te prokleo, kralju, da propadne u ovome boju da
nisi doao k meni poto si se odluio boriti. Poaen sam i zadovoljan tobom.
Neka bude kako eli: doputam ti, bori se i pobijedi! Reci, junae, ako ti to
treba. Reci to bi elio od mene sada kada se boj oekuje? Sestriu, ja sam
blagom vezan za Kurue i zato ti govorim kao da sam ukopljenik: Sada, uoi boja,
ispunit u ti elju, reci mi je.
Yudhithira ree: Misli svakoga dana na moje dobro, kralju, a za Kurue se
bori kada ve eli!
Na to e alya: Kai mi, najbolji od kraljeva, mogu li ti kako pomoi?
Obeaj mi, alyo, da e u boju oslabiti Karninu snagu! odvrati
Yudhithira!
A alya mu obea: Tu u ti elju ispuniti, Kuntin sine! Idi i bori se kako te je
volja, a ja u misliti na tvoju pobjedu.
Potom Kuntin sin dobi doputenje od svojega ujaka pa se sa svojom braom
udalji iz vojske Kurua. Imajui stalno na umu dobro Pandava, Krina tada ode do
Radhina sina i kaza mu: Saznah, Karno, da se zbog svoje nesnoljivosti prema
Bhimi nee boriti. Doi onda na nau stranu, Radhin sine, i bori se uz nas sve
dok Bhima ne padne! Onda moe opet prijei na Duryodhaninu stranu ako ti ne
bude stalo da ostane uz nas.
Plemeniti Karna mu odgovori: Ja neu uiniti nita, Krino, to bi bilo na
tetu kralja Duryodhane. Znaj da sam njemu odan i da moj ivot njemu pripada!
Dok je odlazio iz protivnike vojske, Yudhithira pred svima viknu: Tko
odabere da mu mi budemo prijatelji i saveznici, odabrat emo i mi njega!
Tada se odazva Yuyutsu (Dhrtaratrin sin iz nie kaste) i ree radosno ih
gledajui: Ako me primate, borit u se za vas a protiv Dhrtaratrinih sinova!
Yudhithira odvrati: Doi! Doi! Svi mi emo se boriti protiv nerazumnih
Dhrtaratrinih sinova! I Vasudeva i svi mi ti velimo: Primamo te, monoruki! Bori
se za nau stvar! ini se da e na tebi ostati da produi Dhrtaratrinu lozu i da se
brine za njegov posmrtni prinos.
I tako Yuyutsu ostavi Kurue i prijee u vojsku Pandava dok su udarali
bubnjevi i svirali cimbali. Sav radostan, jakoruki Yudhithira stavi opet na sebe
svoj blistavi oklop zlatna sjaja.
Prije podne toga stranog dana poe krvava bitka u kojoj e se raskidati
tijela tolikih kraljeva. Kurui i Pandave zarikae poput lavova i od njihovih ratnih
poklia zajeae i zemlja i nebo. Ne alei ivote, ratnici Kurua jurnue na
233

Pandave s uzdignutim stjegovima i s okrutnou u srcima. I sam antanuov sin

uze strani luk koji bjee nalik na palicu Smrti i pohrli preko polja nasuprot
Dhananayi. A i Aruna uze Gandivu, luk proslavljen irom svijeta, i jurnu
ususret Ganginu sinu. Obojica bijahu odluni da ubiju jedan drugoga, ali ma kako
da su pogaali svojega protivnika, nijedan od njih dvojice niti uzmakne niti se
uskoleba. Satyaki udari na Krtavarmana. Od toga se okraja dizala kosa na glavi
onima koji su ga promatrali. Kralj Sindhua rani kralja Drupadu trima strijelama i
meu njima se zametnu nemilosrdna bitka, nalik na onu meu planetima ukra i
Angaraka. Od toga su prizora zadovoljno ustreptala ratnika srca.
Pandave i Kurui tukli su se kao da su ih opsjeli zlodusi.
Sin ne prepoznavae oca ni otac sina, roak udarae na roaka, a drug na
biveg druga. Grozna se tutnjava prolamala ravnicom. Ratnici su se jarosno bacali
jedan na drugoga udei da protivnika rastave od ivota. S treskom su se lomile
koije, pucale su rude, osovine, kotai, a olupine su narastale u neprohodne
gomile. Slonovi su prolamali redove konjanika razbacujui ih naokolo, gazili su
koije i, smrtno ranjeni, padali jezivo urlajui. Bhima se borio poput razjarenoga
bika, a njegov se moni glas dizao nad svom tom hukom i tutnjavom utjerujui
strah u protivnika srca. Doboi, trube, rogovi, koljke pokuavahu svojim
glasovima nadjaati svu tu graju, a strijele su letjele na sve strane poput zvijezda
padalica. Duasana je predvodio Kurue kojih su dugake strijele bile nalik na
zmije koje su tek promijenile kou i njihovi su rojevi zaklanjali nebo i kao olujni
pljusak bubnjali po Bhiminom titu.
Zatien petoricom najboljih ratnika Kurua, Bhima se probio u vojsku
Pandava i njegov se barjak mogao vidjeti kako nezaustavljivo jezdi kroz edije,
Kaijce, Karuue i Panale. Svojim irokovrhim strijelama kidao je glave i sjekao
kola i barjake. inilo se da Bhima plee na svojim kolima koja su jezdila kroz
neprijateljske redove. Tada strani Abhimanyu, mlai Arunin sin, ne izdra vie,
nego okrenu svoju hitru zapregu pa napadne na staroga gospodara.
Na Abhimanyuovim kolima stajae stijeg sa zlatnim oblijem drveta
karnikara.354 Primaknuvi se Bhimi, on pogodi Krtavarmana jednom strijelom, a
alyu petorama, Bhimu pogodi devet njegovih strijela, a Durmukhina koijaa
zahvati strijelom iroka vrha tako da mu se glava otkotrljala na zemlju. Iduom
strijelom slomi luk uitelju Kripi vrtei se kao zvrk na svojim kolima i na sve
strane rasipajui otre strijele. Njegove podvige pozdravie i sami bogovi, a svi
ratnici s Bhimom na elu gledae da njegova umijea nimalo ne zaostaju za
Aruninima.
Tada Kurui pooe svi zajedno u juri na njega, no odvano mome
nepokolebljivo je stajalo na bojitu i svaka je Bhimina strijela padala oborena
njegovom, a ubrzo pade posjeen i Bhimin stijeg, nainjen od srebra i s palmom
od dragoga kamenja. Kada ponositi Bhima ugleda da Bhimin barjak pada pod
354

Karnikara je Pterospermium acerifolium.

234

Abhimanyuovim strijelama, on kliknu bodrei Subhadrina sina i boj se rasplamsa

jo ee. Velmoni djed Kurua prizva mnoga nebeska oruja velike snage i zasu
Subhadrina sina nebrojenim tisuama strijela. U to stigoe kralj Virata, njegov sin
Uttara, Dhrtadyumna i Bhima i napadoe starinu Bhimu da bi tako zamijenili
mladoga junaka pa djed Kurua na njih svrnu svoju panju. Na svojemu slonu
Viratin se sin Uttara namjerio na kralja alyu i izgazio njegovu zapregu. alya u
taj as baci eljezno koplje naciljavi neumitnom tonou i ono se zabi u
Uttarine grudi probivi oklop. alya onda uze ma i skoi sa svojih kola te odrubi
surlu golemoj ivotinji koja se od mnogih rana srui u muci i izdahnu.
Stariji sin kralja Virate, arikha zvan i veta, vidio je kako mu alya ubija
brata i srce mu planu gnjevom kao oganj u koji se dolijeva rtveni maslac. On
svojim kolima jurnu na alyu, ali ovome stigoe u pomo jo sedmora kola da ga
zatite i on se popne na Krtavarmanova. Po veti su pljutale strijele i koplja, ali
se on spretno branio obarajui svojim strijelama protivniko oruje. Nastade
ogorena bitka i tisue vojnika izgiboe, mnoga se kola polomie, a postrada i
mnogo konja i slonova. Duryodhanini ratnici uzmakoe pred vetom, a on se
nastavi probijati pa napade na Bhimu. Hitnuli su koplja jedan na drugoga, a onda
veta dohvati svoj buzdohan i zavitla njime na Bhimu. Golemo oruje sijevnu
zrakom uz prodorni fijuk i, pogodivi Bhimina kola, pretvori u prah i njih i konje
i barjak. Sa irokim britkim maem u desnici veta jurnu na svojega protivnika
koji je pravodobno iskoio sa svojih smrskanih kola, ali ne stie do njega: Bhima
ve bjee odapeo sudbonosnu strijelu te mladi kraljevi Matsya pade pokoen
njome. Na to Duasana puhnu u svoju koljku i stade plesati od radosti po
bojitu, a Kurui navalie na Pandave i poee ih potiskivati.
Ovaj uasni pokolj prekinula je tek no koja se sputala. Gnjevni bojovnici
razioe se na poinak.
Toga su dana Panduovi sinovi i njihova vojska mnogo pretrpjeli pa se uveer
okupie oko Krine a Yudhithira mu potiten ree: Krino, na je djed Bhima
nepobjediv! On na svojemu putu saie moje ratnike kao poar suhu travu. Prije
bi se mogao pobijediti ljutiti Yama, ili pak gromovnik, ili Kubera s topuzom u
ruci! Moji ratnici ginu pred njim kao noni leptiri koji ulijeu u vatru. Vidim da e
unititi svu moju vojsku. Ja u se vratiti u umu! Bolje je da ostatak svojih dana
provedem u mukotrpnu pokajanju nego da u borbi za carstvo izgubim svu svoju
brau i prijatelje.
No Krina ga je umirivao i govorio mu: Ne pristoji ti da tuguje, prvae
Bharata! Sretan si to ima neustraivu brau koji su ratnici glasoviti irom svijeta
i nedostojno je dopustiti da tobom ovladaju tuga i malodunost. Tvoji vojskovoe
i saveznici svim su srcem uz tebe, a zaboravlja da je meu nama i ikhandin
kojemu je, zasigurno, sueno da bude uzrok Bhimine smrti.
Sasluavi Krinine rijei Panduovi se sinovi primirie i obodrie se njihova
srca.
235

Onda Yudhithira ree Dhrtadyumni: Postrojit e brojni poredak zvan

kraunaruna. Jo je Brhaspati, u drevnim danima, savjetovao Indru da se njime
poslui onda kada su se bogovi borili s asurama. Neka ga sada vide i ovi kraljevi,
a i Kurui, jer ga dosad jo nitko od njih nije vidio.
Kada je svanulo, Dhrtadyumna poslua pa prvoga postavi Dhananayu, za
njime je iao Drupada, a potom ostali saveznici Pandava. Na krila postavi kralja
Yudhithiru, Naku-lu i Sahadevu, a sastavak krila inilo je deset tisua kola. Kralj
je Drupada sa svojom brojnom vojskom inio glavu, a u vratu je bilo sto
sedamdeset tisua vojnika. Na krilima i udovima svrstali su se nebrojeni slonovi
nalik na blistave planine, a pozadinu je titio kralj Virata s trideset tisua kola.
Duryodhana je gledao tu stranu vojsku koju je Panduov sin postrojio u poredak
zvan krauna pa se obrati Droni, Kripi i ostalima: O silni ratnici, svaki od vas
moe i sam pobijediti Panduove sinove, a kamoli ovako kada ste ovdje svi
ujedinjeni! Zato je naa vojska, koja je pod Bhiminom zatitom, neprebrojna, a
vojska pred kojom stoji Bhima dade se izbrojati. Naprijed u boj, oklopnici! I
riknue bojne trube, zatutnjae bubnjevi, i dvije se vojske sudarie. Nastade
bespotedni pokolj.
Opet su Kurui napali silovito i probili redove Pandava pobivi mnoge
ratnike, a na to se Aruna okrenu Krini, svojemu koijau, pa ree: Ako ovako
nastavimo, stari e nam gospodar sasvim unititi vojsku. Bojim se da nam nema
spasa ako njega ne ubijemo.
Onda budi spreman odvrati Krina eno tamo kola staroga
gospodina! i on okrenu kola ravno k Bhimi.
antanuov je sin navaljivao kao razjareni slon i ubijao hrabre ratnike
utjerujui strah u kosti svojim protivnicima. Arunu su doekali pljuskovi strijela,
ali on od njih ne ustuknu. Njegov je moni luk bez pogreke pogaao neprijatelja
i vojska Kurua poe se prorjeivati. Bhimini su ratnici, jedan po jedan padali da
vie nikada ne ustanu. Nain kojim je Aruna vladao svojim velikim lukom na
objema je stranama izazivao sveope divljenje. Njegova se koija jedva mogla
okom pratiti.
Kralj je Duryodhana promatrao taj pokolj i srce mu je ubrzano tuklo. Poe
gubiti povjerenje u velikoga Bhimu.
Gangin sine ree mu on ini mi se da e Krina i Aruna istrijebiti
cijelu moju vojsku, a jo se i ti i Drona borite protiv Pandava! Karna zbog tebe
nije s nama, a on je meni najodaniji i znao bi zaustaviti neukrotivog Panduova
sina! Gangin sine, uini neto da ubijemo Arunu!
Na to otac, kralju, slavni Devavrata izusti: Prokleti nek su obiaji katriya!
pa upravi svoja kola ususret Aruni. Bogovi opet dooe, ovaj put da budu
svjedoci boja izmeu Bhime i Arune. Oni tada bijahu dva najvea ratnika na
Zemlji. Aruna je svojim strijelama presretao u zraku Bhimine, ali bi poneka
ipak pogodila njega ili Krinu u grudi. Potee krv i Krina bjee nalik na drvo
236

kimuka355 u punome cvatu i bijae ljepi no ikada dotad. Aruna je gledao kako
strijele pogaaju njegova dragog vozara i bijes se u njemu sve silnije razbuktavao.
Silovito je potezao strunu svoga luka i slao na djeda rojeve tono naperenih
strijela. Njihova su kola tako brzo jurila da su se mogli razaznati samo barjaci.
Na drugome kraju bojita Drona se sukobio s Dhrtadyumnom, svojim
dosuenim neprijateljem. Vjeto poslanom strijelom Drona ubi vozara mladome
kraljeviu, a onda mu poobara i konje i izbi mu tit iz ruke. Dhrtadyumna se
onda mai goleme sablje i tita okovana stotinom Mjeseevih likova pa jurnu na
svoga protivnika s nakanom da ga pogubi, ali vidjesmo kako jaki Dhrtadyumna
ne mogae ni koraka napredovati pod pljuskom Droninih strijela.
U taj as stie Bhima koji mu dovede nova kola pa zatim napade Dronu i
pogodi ga sa sedam otrovrhih strijela. Nato Duryodhana posla Droni u pomo
ete Kalinga koje uz ratni pokli okruie Bhimina kola i zasue ga strijelama.
akradeva, sin kralja Kalinga, sigurnim hicem pobi Bhimine konje, a rasreni
Bhima baci na njega svoj teki topuz i akradeva pade na zemlju te izdahnu. Uza
straan urlik Bhima skoi sa svojih kola i nasrne medu Kalinge kojima se srca
stegoe od uasa. Pod zamasima njegova maa padali su i ratnici i konji i slonovi,
a on je gazio preko bojnog polja nalik na oganj sijui oko sebe smrt i grozu. Ratni
slonovi, izbezumljeni od boli, ustuknue pred njim pa se okrenue gazei redove
Kalinga, a kada od Bhimine ruke pade i kralj rutayus, oni pobacae oruje pa
jurnue da spaavaju glavu.
Sjedokosi starina, Arunin djed, morao je prekinuti dvoboj sa svojim
unukom kako bi poao u pomo razbijenim etama Kalinga, a Bhimi u pomo
stigoe Satyaki, Abhimanyu i jo nekolicina velikih ratnika. Satyakijeva strijela
uze ivot Bhiminu koijau, a onda konji bez vozara jurnue preko bojita i
odvukoe kola staroga gospodina izvan okraja. Od strijela koje su zasipale
Bhiminu vojsku nisu se mogli vidjeti ni Sunce, a ni strane svijeta. Mnoga kola
ostadoe bez konja i mnogi slonovi bez svojih jahaa. Od silnoga straha pred
Arunom mnogi strijelci s koije ostavie svoja vozila, a mnogi jahai konja i
slonova napustie svoje ivotinje pa lutahu naokolo. Stalno im se priviao strani
Arunin lik koji je svojim strijelama sijekao ruke s uzmahnutim topuzima ili
maevima. U strahu odbaeni, leali su po polju u gomilama raskomadani oklopi,
zastave i oruja svih vrsta. U vojsci Kurua ne bjee nikoga tko je mogao stati pred
Arunu. Stari je Devavrata smijeei se gledao kako se ete Kurua rasipaju i bjee
pa se obrati uitelju Droni: Ovaj silni i junani Panduov sin uz koga stoji Krina i
sam izlazi na kraj s naim etama kao da je on jedini pozvan da ih potue. Danas
se on ne moe pobijediti ni na koji nain. Pogledaj, nai se ratnici osvru jedan na
drugoga i bjee s bojita! Sunce ve zalazi. Mislim da je vrijeme da se povuemo.
Ljudi su nam umorni, preplaeni i nemaju vie volje da se bore.
355

Kimuka je drvo Butea frondosa s krasnim cvatom.

237

I tako, poto Sunce ve bjee zalo, obje se vojske povukoe i nastupi

vrijeme sumraka.
Kada i ta no proe i osvit najavi trei dan bitke, starina Bhima naredi
Kuruima da se opremaju. Svoje ete postavio je u poredak zvan Garuda, sam je
stao vojsci na elo. Drona i Krtavarman bili su Garudine oi, a Duryodhana i
njegove ete titili su odstupnicu. Naspram Garude Kurua Yudhithira je nainio
bojni red nalik na polumjesec. Na jednome rogu toga polumjeseca bio je Aruna,
a na drugome Bhima.
Bitka je opet zapoela, krv potee potocima, a praina zakloni Sunce.
Aruna je silovito navaljivao, ali protivnik mu je uspijevao odoljeti, no onda
Bhima sa svojim sinom Ghatotkaom napade na Duryodhaninu vojsku. Po svemu
je izgledalo da je u hrabrosti sin nadmaivao oca. U tome okraju Bhimine strijele
pogodie Duryodhanu i on bez svijesti pade na dno svojih kola. U strahu da e
vojska primijetiti oborenoga Duryodhanu, njegov koija pohita da odveze kola
izvan podruja bitke. Ipak je povlaenje Duryodhaninih kola izazvalo veliku
zbrku i naini pravi pomor meu njima. Vojska Kurua udari u bijeg.
Drona i Bhima nisu mogli zaustaviti razbijenu vojsku. Tek je opet kralj
Duryodhana uspio ponovno okupiti i umiriti svoje vojnike. Gledao je on tu svoju
vojsku spremnu na uzmak pa ree starome gospodinu: Kako moe tako stajati i
gledati dok naa vojska gubi bitku? Plaim se da si ipak malo preobziran s
Pandavama! Zato mi nisi prije rekao da se nee protiv njih boriti? Sigurno je da
se oni ne mogu mjeriti s tobom i da bi ti s njima, samo kada bi htio, brzo zavrio.
Zato mi nisi rekao prije jer bih se onda drukije pripremao i dogovarao s
Karnom!
Bhima se na to Ijutito nasmija, prevrtnu oima, pa odgovori: Zar nisam bio
dovoljno jasan jo onda kada sam te savjetovao? Pandave ne moe pobijediti ni
sam Indra na elu bogova. Pokuao sam sprijeiti taj rat, a sada, kada je ipak
dolo do njega, ja samo obavljam svoju dunost kako najbolje mogu. Star sam
ovjek i ovo to inim sve je to je u mojoj moi.
Sunce ve bijee prelo dio puta prema zapadu kada je Bhima ponovno
postrojio svoje snage i krenuo u napad. Podboden Duryodhaninim
prebacivanjima, bjenjeo je preko razbojita slian sveprodiruoj vatri. inilo se
da plee na svojim kolima i da je posvuda prisutan. Zbog brzine kojom je hitao na
svojim kolima Pandavama se inilo da se veliki ratnik tisuu puta umnoio.
Vidjeli su ga na mnogo mjesta odjednom kao da je opsjenom stvarao svoje
dvojnike. Nitko ga meu Pandavama nije mogao ni oima pratiti. Jedino to se od
njega moglo vidjeti bile su strijele odapete s njegova luka. Oni koji su ga se
usuivali napasti nestajali bi kao muice u vatri.
Za vojsku Pandava ovaj je Bhimin napad bio teak udarac i njihovi se
redovi stadoe kolebati i povijati. Tada Krina ree Aruni: Aruno, doao je as
238

da izvri svoj zavjet. Tigre meu ljudima, udari sada na Bhimu jer e naa
vojska inae propasti!
Vozi na to e Aruna i tjeraj ravno onamo gdje je Bhima jer u ga
danas oboriti! Tada Krina usmjeri njihove srebrnaste bojne konje k blistavim
Bhiminim kolima. Aruna uze svoj veliki luk koji bruji poput grmljavine iz
oblaka i trima strijelama sasijee luk koji Bhimi bijae u rukama. Starina u tren
oka dohvati drugi, a Aruni doviknu: Sine Panduov, ovaj podvig tebi ba dolii!
Potom ih zasu kiom svojih strijela, no Vasudeva se pokazao kao vrstan
vozar jer je uspijevao umaknuti Bhiminim strijelama vozei njihova kola
munjevito svuda naokolo. Ipak mnoge Bhimine strijele pogodie i Krinu i
Arunu tako da sin Vrinija uzdrhta od njih.
Snanome Krini bjee jasno da Aruna ima previe obzira prema svojemu
djedu i da se ne bori svim srcem, a za to vrijeme Bhimino oruje je inilo svoje i
u vojsci Pandava ginuli su od njega najbolji ratnici. A Satyaki, prvi meu
inijima, veselo je dovikivao preplaenim bojovnicima: Hej katriye, kamo ete?
Zar je to put pravednika koji spominjanu nai stari?
Branitelj roda Daarha nije to mogao podnijeti pa ree Satyakiju: Oj, junae
inija, oni koji odstupaju neka odstupaju, a pusti neka se povuku i oni koji su
ostali! Gle, ja u Bhimu oboriti s njegovih kola, a za njim e u ovome boju poi i
Drona i svi oni koji ga slijede! U svoj ovoj sili Kurua nema nikoga tko e
umaknuti mojoj srdbi! Bit e mi drago da danas predam kraljevstvo u ruke
Aataatrua!
I rekavi ovo, Vasudeva baci uzde i skoi s kola vitlajui kolutom u svojoj
desnici, kolutom otrim poput britve i blistavim kao Sunce, kojemu snaga bjee
jednaka snazi tisua nebeskih gromova. On jurnu, nezadriv, na staroga gospodara
dok se zemlja tresla pod njegovim koracima, a skuti njegove odjee leprali su
zrakom nalik na oblak nabijen munjama. Naoruan svojim kolutom, Vasudeva je
sliio ognju razoritelju koji na kraju yuge prodire cijeli svijet.
Neustraivi ga Bhima ugleda pa kliknu: Gospode, svemir je tvoj stan!
Klanjam se pred tobom! Doi! Zar si zbog mene, gospodaru svemira, siao sa
svoje koije? Srui me s ovih kola, ti koji si utoite svih stvorenja! Bude li me ti
rastavio od ivota, moja e srea i u ovome i u onome svijetu biti neizmjerna!
Velika je ast, Gospode, koju mi ukazuje! Moje ime bit e slavljeno u svim trima
svjetovima!
Nezadrivo juriajui, Krina odgovori: Ti si korijen ovoga pokolja koji e
se odigrati na zemlji! Vidjet e danas kako umire Duryodhana! Kralja sklona
kockarskome zlu dobar savjetnik mora odvratiti od te strasti!
Tada dugoruki i jaki Aruna skoi sa svojih kola i pohita za elnikom Yadua,
trei to je mogao bre, pa ga obujmi objema rukama. Ali prvi meu bogovima
bjee se od bijesa pomamio te produi dalje vukui Arunu za sobom kao to
oluja odvlai iupano drvo. Onda ga plemeniti Prithin sin uhvati za noge i s
239

mukom ga zaustavi poslije desetak koraka. Poto se Krina, sav okien vijencima,
napokon zaustavio, Aruna mu se sav sretan pokloni pa kaza: Obuzdaj svoj gnjev!
Ti si spasitelj Pandava i ja ti se kunem svojim sinovima i roenom braom da
neu odstupiti od onoga na to sam se zakleo! Mlai brate Indrin, ja u unititi
Kurue bude li mi ti zapovijedio!
anarddana se umiri kada u tu zakletvu i zadovoljan se opet pope na
Arunina kola drei jo uvijek kolut u ruci. Onda Aruna nategnu svoj lijepi luk
Gandivu u kojemu bjee neizmjerna snaga i mantrama prizva udesno i strano
oruje Mahendra koje se istoga asa pojavi na nebu i odozgo prosu straan pljusak
strijela i zaustavi svekoliku vojsku Kurua. Teko izranjeni Aruninim strijelama,
Kurui s Bhimom na elu naredie povlaenje jer je po njima pljutalo strahovito
oruje s Indrinim imenom, a Sunce je poelo gasiti svoje zrake.
Vidio je i Aruna da se Sunce rumeni i da se poeo prikradati veernji
sumrak pa poe sa svojom braom prema logoru. Za taj dan njegov posao bijae
dovren poslije mnogih junakih djela koje je uinio. 356
U osvit etvrtoga dana Bhima je opet postrojio vojske Kurua i okruen
velikim ratnicima, Dronom, Kripom, Duryodhanom i ostalim nalikovae na
samoga Indru okruena bogovima. Nepregledna vojska Kurua sa svim onim
slonovima, konjima i bojnim redovima sliila je nebu uoi velike oluje. Potom
strana sila Kurua pod Bhiminim okriljem jurnu na Arunu kao to nezadrive
Gangine vode hrle prema moru. Onaj nad kojim se vijorio stijeg s likom kralja
majmuna bijae u sreditu vrtloga u koji padahu mnogi konjanici, slonovi i pjeaci
i iz koga su bezglavo bjeali mnogi bojni konji, slonovi i kola. Onda i Kurui i
Srnaye i sav narod koji se tu naao postadoe svjedoci boja to ga podijelie
dvojica prvaka, Bhima i Aruna, uz gromko brujanje njihovih lukova.
Silni Bhimasena, Panduov sin, spazi Duryodhanu i poeIje prekinuti ovaj
pokolj pa se mai svojega buzdohana, a kada ga, kralju, tvoji sinovi ugledae kako
juria vitlajui topuzom, razbjeae se uasnuti i pred njime ostade samo srditi
Duryodhana koji protiv Bhime odmah uputi deset tisua slonova s ratnicima iz
Magadhe. Kada ih Vrikodara opazi, uz lavlji urlik skoi sa svojih kola s topuzom
u rukama. Bijae doista nalik na samoga Unititelja razjapljenih eljusti dok je
prolazio bojitem onako okupan krvlju i umaen salom i modinom svojih
rtava. Strano ga bjee i pogledati dok je vitlao orujem s kojega se cijedila krv
slonova. Ubijene jednim jedinim njegovim udarcem, goleme su ivotinje ostajale
za njim rasute po polju, a od njegovih urlika treptala su srca ratnika, a slonovi su
zastajali kao oduzeti. Stigoe tamo i Sahadeva i Draupadini sinovi, a i Nakula i
Abhimanyu i pljuskom strijela zaustavie sve one koji su juriali na Bhimu.
Tada Duryodhana naredi sveopi juri i cijela vojska jurnu na Bhimu. Bhima
ih klikujui doeka s topuzom u ruci, nepokretan kao planina Meru. Onda zavitla
356
Cio je odlomak o Krininu bijesu i apotezi i o Aruninu odliju ispjevan u promijenjenu metru tritubhu.
Prethodno opijevanome Bhiminu uspjehu formalno i sadrajno suprotstavlja Arunin da trei dan bitke ne bi
zavrio nadmou Kurua, te bi mogao predstavljati primjer nerijetke razmjerno mlae prerade radnje.

240

svojom topuzinom od eljeza i napadne Kurue obarajui na zemlju ete konjanika

i bojnih kola.
U to se na Bhimu zaletje etrnaest Dhrtaratrinih sinova i svi ga istodobno
napadnu. Oiju zakrvavljenih od bijesa zasue ga nebrojenim strijelama koje su se
duboko zabadale u Bhimino meso. Srani i jaki Bhima samo je oblizivao uglove
usana i osvrtao se oko sebe kao vuk u stadu ovaca, a onda iznenada jurnu meu
njih. Pade najprije Senapatijeva glava odrubljena strijelom s vrhom poput konjske
potkovice. Monoruki Bhima udari u smijeh i sav razdragan izbode strijelama
alasandhu i otpravi ga na put u Yaminu kuu. Slijedei pogibe Suena a u tome
nemilosrdnome okraju Bhima posla u carstvo smrti i Suloanu, Ugru, Bhimu i
Bhimarathu, a ostali se Dhrtaratrini sinovi razbjeae pred njime.
Rasreni kralj Bhagdatta pogodi Bhimu u prsa a hitanj bjee tako silovit da
malaksali Bhima sjede na pod svojih kola. Ghatotkaa vidje da mu je otac u
nevolji i to ga toliko razjari da su se Kurui poeli povlaiti pod estinom njegova
napada. Nainio se nevidljivim pa bi se tek tu i tamo pojavio uasavajui vojsku
Kurua groznim privienjima.
Ne moemo se danas tui s ovim rakasom! ree Bhima Droni.
ivotinje su nam umorne, a Pandave i Panale mnogo su nam rana nanijeli. Zato
za danas oglasite povlaenje. Sutra emo opet u boj. Zaplaeni Kurui jedva
doekae zapovijest staroga gospodara i sa zadovoljstvom krenue na poinak.
Tabor Pandava odjekivao je od radosnih poklika koji su se mijeali s cikom frula i
brujanjem koljki i rogova.
Te veeri kralj je Duryodhana sjedio u svojemu atoru udubljen u alobne
misli i oiju punih suza. Toga je dana u boju izgubio mnogo brae.
Sanayo zajeca tada Dhrtaratra svakoga dana ujem od tebe samo
loe vijesti. Ne mogu to vie podnijeti! Ima li iega to bi moglo spasiti moj rod?
Zebnja mi je ispunila srce, Sanayo! ini se da je sudbina jaa od svakoga
ljudskog napora!
Veliki kralju na to e Sanaya nije li sve to proisteklo iz tvojega
vlastitoga bezumlja? Nema tu nikakve arolije ni opsjene. Pandave se oslanjaju na
snagu, ali i na pravdu, pa stoga i pobjeuju. Nema sumnje, tvoji su sinovi
neustraivi, ali misle na zlo i zato ih srea obilazi. Ne pobjeuju Pandave ni
magijom ni aranjem, ve se bore kako to nalau obiaji katriya, a budui da im
je cilj pravedan, imaju i dovoljno snage da ga se domognu. Ti si kao nerazumni
bolesnik koji odbija popiti lijek zato to je gorak. Tvrdoglavo si odbijao da
poslua nae savjete koji bi spasili tvoju porodicu i vie si volio ugaati svojemu
nerazboritomu sinu. to ti sada vrijede alopojke?
Te se noi Duryodhana zaputio Bhiminu atoru. Naprije mu se s
potovanjem poklonio, a onda ree: Plemeniti gospodine, ti i Drona i jo mnogi
drugi, svi ste vi visoka roda i ne znate za strah. Ni sve Pandave zajedno ne mogu
241

svladati ni samo jednoga od vas. Reci mi kako je mogue da mi trpimo poraz

svakoga dana? Tko im to stalno pomae?
Bhima mu odgovori: uj, kralju, to u ti rei: Sve sam ti ovo i prije
govorio, ali ti nisi mario za moje rijei. Pomiri se s Pandavama, jer to je jedino to
bi bilo dobro i za tebe i za cijeli svijet. Ve sam promukao ponavljajui ti taj svoj
savjet, ali ti ne slua! Nema toga, niti e ga biti, koji e pobijediti Pandave dok ih
Krina titi.
Tada Duryodhana upita starinu: U svim se svjetovima pria o Vasudevi kao
o Najviemu Biu. Priaj mi o njemu, stari gospodaru!357
Bhima e na to: Vasudeva je bog svima boanstvima. Nad njime nema
nikoga. Markandeya govori o njemu kao o Najvelianstvenijemu, Vrhovnome,
Svebiu, Sveduhu, Najvioj Dui i Vrhovnome Mukarcu. Vatra, zrak i voda
stvoreni su njegovom voljom. Taj boanski gospodar i Vladar nad svjetovima
stvorio je i ovu Zemlju. To se Vrhovno Bie uzviene due u kojemu su sve vrste
sila spustilo na Vode i na njima zaspalo u yogi. Iz svojih usta stvorilo je Vatru, a iz
daha vjetar. Svojim ustima izgovorilo je Rije i Vede. On je najprije stvorio
svjetove, a takoer i bogove i sve vrste mudraca, a potom je stvorio i propadanje i
Smrt za sva stvorenja kojima je dao da ive i rastu. Njegova je dua pravedna i on
je Pravda. On je to koga dvoroeni spoznaju utonuvi u stanje yoge. On je
Ispunitelj svih elja. On je Djelo i Djelac. On je prvi stvorio Prolost, Sadanjost i
Budunost. Devala kae za njega da mu je tijelo sve to je nevidljivo, a da mu je
duh sve to je vidljivo, a da su bogovi roeni iz njegova daha. Sada, kada si uo
tko je on, obrati se s ljubavlju k Njemu! Zar ne zna, gospodine, da su Pandave
pod Krininim okriljem? Kako se moe nadati pobjedi? ak ni sada nije
prekasno da sklopi mir i da nastavi vladati svojom kraljevinom dobivi za
prijatelje svoju monu brau Pandave. Krina i Aruna boanski su mudraci Nara
i Narayana i, bude li im inio zlo, propast te nee mimoii.
Starina zautje i dade znak kralju da se moe udaljiti, a kralj ue u svoj ator.
Osvanuo je i peti dan bitke. Bhima je u cik zore postrojio vojsku u bojni red
u obliku makare, a Pandave napravie poredak nazvan yena. Bhima se opet
netedimice tukao trudei se da svoje zatiti od Bhime koji je njegovoj vojsci
utjerao strah u kosti. Vojska je Pandava trpjela teke gubitke, a onda Aruna
uzvrati na Bhimin napad svojim strijelama koje zasue vojsku Kurua poput
dada nebeskoga. I vojska se Kurua stade kolebati. Budui da je kod svojega oca
Drone izuio sva oruja, Avatthaman se tih dana neustraivo borio i sada je
nepokolebljivo stajao pod pljuskom Aruninih strijela titei gospodara Bhimu.
On je meni sin mojega uitelja miljae Aruna Dronin ljubljeni
sin, a usto je i brahman i zato je vrijedan mojega potovanja.

357
Ovo je jedan od izrazitih krinistikih odlomaka, manje sretno sroen, motiviran i uklopljen u ep od
zanosne Bhagavadgite, ali razumljiv u njenu svjetlu.

242

I Aruna se pokaza milostiv prema sinu svojega uitelja i izbjegne okraj s

njim.
Duryodhana vidje kako nepobjedivi Satyaki svojim jakim rukama zasipa
njegovu vojsku strijelama koje bjehu nalik na zmije otrovnice pa posla na njega
deset tisua bojnih kola. Veliki i nepogreivi strijelac Satyaki pobi sve te silne
ratnike svojim nebeskim orujem.
Cijelo to prijepodne bitka je bjenjela s neizvjesnim ishodom. Bjee ve
prevalilo podne kada su se sukobili Somadattin sin Bhuriravas i Satyaki, Krinin
roak iz plemena Yadava. Satyakijevi borci nisu izdrali pred monim
protivnikom ve okretoe bjeati napustivi Satyakija. Deset sinova pritekoe u
pomo svojem ocu, ali se Bhuriravas nije dao pokolebati. Njegove tono
naciljane strijele najprije im polomie lukove, a onda im poskidae i glave i oni
padoe nalik na golemo drvee srueno gromovima.
Satyaki urliknu i jurnu na Bhuriravasa. U sudaru oni pobie jedan drugome
konje iz zaprege, a sami skoie na zemlju naoruani velikim sabljama i
titovima. Upravo u taj tren naiao je Bhima i uzeo Satyakija na svoja kola, a
Duryodhana doe da odveze Bhuriravasa. Za to su se vrijeme Pandave i dalje
nosile s Bhimom, nenadmanim ratnikom.
Kada se Sunce zacrvenjelo, Aruna je, upinjajui sve svoje sile, ve uspio
probiti dvadeset pet tisua strijelaca s kola. Duryodhana ih je silio da ga pokuaju
ubiti, ali svi oni poginue a da mu se nisu mogli niti estito primaknuti. Tada
stranoga ratnika opkolie Matsye i Kekaye, ali ubrzo zae Sunce i vie se nije
moglo vidjeti. Vojske Kurua i Pandava pooe svaka svojemu taboru, a svaki
ratnik osjeao je strah i tjeskobu zbog ovoga uasnog pokolja.
Poto su u toku noi otpoinjali, Kurui i Pandave izaoe u osvit da se opet
bore. estoga dana velike bitke Dhrtadyumna je postavio svoju vojsku u oblik
nazvan makara, a Bhima napravi poredak po imenu krauna. estoki je pokolj
poeo ve od ranoga jutra.
Drona je morao sam prihvatiti uzde svoje zaprege jer mu je poginuo koija.
Istovremeno je rukovao i uzdama i lukom izazivajui opi pomor oko sebe. Bojni
redovi obiju strana brzo su se izmijeali i nastala je nemilosrdna sjea. Mrtva i
unakaena trupla ratnika, slonova i konja i krhotine razbijenih kola leali su
hrpimice svuda naokolo.
Nije prolo mnogo od poetka bitke, a Bhima se probio u jake bojne redove
Kurua traei Duryodhaninu mlau brau. Ugledao ih je kako s Duasanom na
elu juriaju na njega. Vidjevi kakva im je namjera, on ih odlui sve pobiti.
Ostavi svoja kola i s topuzom u ruci poe tamaniti mnogobrojnu vojsku koja
stajae pred njim. Kraljevi Dhrtadyumna opazio je kako Bhimina bojna kola
uranjaju u neprijateljske redove pa pohita za njim. Kada se probio do njegovih
kola, na njima vidje samo Bhimina koijaa pa mu se zamutie sva osjetila i on
oiju punih suza upita: Vioka, gdje je Bhima? On mi je drai od ivota!
243

Vioka sklopi ruke i odgovori: Panduov mi sin ree da ostanem ovdje a sam
odjuri s topuzom u ruci u neprijateljske redove koji su nalik na nepreglednu
morsku puinu! Nato Dhrtadyumna potjera kola za Bhimom kroz
neprijateljsku vojsku idui njegovim tragom koji se poznavao po slonovima
oborenim njegovim topuzom. Naao ga je kako se pjeice bori s buzdohanom u
rukama sa svih strana okruen protivnikim kolima, ranjav od mnogih hitaca,
koraajui poljem nalik na Unititelja glavom. Dhrtadyumna ga zagrli uzevi ga
sa sobom na kola pa poe upati strijele iz njegova tijela.
Na Duryodhaninu zapovijest ratnici Kurua napadnue na njih dvojicu i ne
ekajui njihov izazov premda im ne bijae vie do boja. Dhrtadyumna bijae
dobio od Drone tajno oruje zvano Pramohana 358 i on ga sada upotrijebi. Vojska
Kurua ostade ukoena i nitko se nije mogao maknuti. No odluni Drona, prvi
meu svim znalcima nauke o oruju, posla protiv toga oruja drugo, zvano
Prana,359 i ono poniti Pramohanu. Upravo tada stie odred to ga je vodio
Abhimanyu i tada Bhima prijee na Kekayina kola.
Sjetivi se Duryodhanina kruha koji je dosada jeo, Drona se odlui ugoditi
svojemu gospodaru i poe netedimice rasipati svoje strijele. Od njegove ruke
pogibe Dhrtadyumnin koija, kola se razbie u komadie, a konji nastradae,
tako da je Drupadin sin morao potraiti spas na Abhimanyuovim kolima. Vojska
se Pandava kolebala, a Kurui su zaklicali slavei staroga uitelja.
Surova i nemilosrdna sjea trajala je cio dan. Duryodhanina su se braa
sjatila oko Bhime odluni da ga ubiju, ali on razliitim orujem pobi sve koji mu
dooe pod ruku. Onda tamo stie Bhima i razbi redove Pandava. Kada je Sunce
poelo zalaziti, bitka se jo ee razbjenjela i poginue tu jo mnoge tisue.
Kada je pak boj najzad dovren, Yudhithira bijae presretan to vidi da se Bhima
i Dhrtadyumna ivi vraaju u tabor.
Dok je u praskozorje novoga dana Bhima izdavao nareenja za pokret,
potiteni Duryodhana kojega su bojne rane jako boljele opet krenu da mu se
poali: Srea nam je svakoga dana okretala lea. Nai se redovi slamaju i gine
nam mnogobrojna vojska, a ti protiv toga nita ne poduzima. Na te rijei stari
se gospodin nasmija pa ga stade bodriti i tjeiti premda i sam bjee neveseo.
Proslavljeni junae ree mu on danas u tebe radi i duom i srcem
initi sve da ti ugodim. Neu aliti ni vlastiti ivot!
To obeanje povratilo je samopouzdanje snudenome Duryodhani i on se
razveseli pa naredi etama da se svrstavaju. Stari mu gospodin dade neku
ljekovitu biljku koja je bila vrlo djelotvorna i Duryodhana njome izvida svoje
rane, a Bhima, najvrsniji od svih koji zapovijedaju vojskama, postroji u osvit
dana svoje trupe u poredak zvani mandala. Sa svakim ratnim slonom ilo je
sedam potpuno opremljenih kola. Uz svaka kola ilo je sedam konjanika, a uz
358
359

Pramohana znai "zasljepljivanje, oaravanje, skamenjivanje..." i sl.

Prana znai "proznaja, mudrost, bistroumnost..." i sl.

244

svakoga konjanika po deset strijelaca. Svaki je strijelac imao oko sebe desetoricu
titonoa a svaki od njih bjee u oklopu. Kralj Duryodana stajae usred te mone i
dobro opremljne vojske nalik na Indru.
Yudhithira je svoje trupe postrojio na nain koji se naziva vara.
Toga su se dana u krvavome i strahotnome okraju protivnike strane
izmijeale i bojni su se redovi rasuli tako da su se katriye hvatale ukotac
pojedinano, izazivajui jedan drugoga na dvoboj. Kralju Virati sinovi su Uttara i
veta poginuli jo prvoga dana, a sada mu pogibe i trei sin, ankla, upravo u
asu kada je u svoja kola primio oca koji je ostao bez kola u okraju s Dronom.
Kralj alva napao je svoje neake Nakulu i Sahadevu, ali ga jedna Sahadevina
strijela ljuto rani i on se onesvijesti, a vjeti ga koija odveze s bojita. Kada
Duryodhanini ratnici vidjee da kralj Madre tako naputa bojite, oni izgubie
sranost, a Madrini blizanci puhnue u svoje koljke i, osokoljeni, poubijae svu
silu alyinih vojnika.
U Yudhithiri je toga dana plamtio straan gnjev i vie nije sliio na sebe
samoga. Pred Dharminim sinom pobjee veliki strijelac rutayus, a Duryodhanina
vojska okrenu od njega svoja lica. On tada ugleda ikhandina kako bjei jer mu
jeantanuov sin polomio sve oruje i naljuti se pa viknu: Ti si nam pred svojim
ocem govorio: Ja u to biti koji e ubiti Bhimu slavnih zavjeta! Oborit e ga
moje strijele sjajne kao sunce! Ba si se tako zaklinjao! A sada se sklanja iz
boja jer te je pobijedio kraljevski antanuov sin. Luk ti je polomljen, a svoju
brau i rodbinu ostavlja. O junae, zar da se ti koji si irom svijeta slavan ovako
prestrai? ikhandin razumje te Yudhithirine rijei koje dodue, bijahu otre,
ali i vrlo razumne, pa se vrati i opet ustremi k svojemu cilju.
Starina Bhima ilavo se odupirao juriima Pandava sve do smiraja dana, a
kada sunce zae, ratnici se povukoe u svoje atore da povade strijele iz tijela i da
se okupaju vodom s razliitih nalazita. Bio je obiaj da cijeli sat poslije povratka
umornih i ranjavih ratnika s bojita u logoru svira njena glazba koja ih je blaila i
smirivala za poinak. Taj sat uvijek bi protjecao u vidanju rana i nitko nijednom
rijeju nije spominjao rat, tako da je to bilo vrijeme nebeskoga blaenstva.
Poto su proveli no u duboku snu, Kurui i osmoga dana krenue u boj.
Bhima ih je postrojio u bojni poredak irok i prostran kao more, a on sam stao je
na njihovo elo praen Avantima i Malavama, stanovnicima junih zemalja.
Kralj je Yudhithira promotrio neprijateljsku vojsku pa ree Dhrtadyumni:
Pogledaj, veliki ratnie, vojsku Kurua. Ne ai ni asa ve postavi nau vojsku u
protuporedak. Dhrtadyumna se odmah baci na posao i postroji vojsku
Pandava u trozubac zvan rngataka. Bhima je bio na vrhu jednoga zuba, Satyaki
na drugome, a Yudhithira je bio na elu srednjega odjela.
Sunce jo nije bilo pravo odskoilo, a nemilosrdni Bhima ve bijae poslao u
Yaminu kuu osmoro Duryodhanine brae. Uvidjevi da ima istine u rijeima to
ih je Bhima kazao u sabornoj dvorani, tvoji se preivljeli sinovi, kralju, razbjeae
245

kud koji. Ucviljeni Duryodhana govorio je svojoj vojsci: Eno vam tamo Bhime!
Hou ga vidjeti mrtva! Sada se svi tvoji sinovi, kralju, poee prisjeati
miroljubivih i blagotvornih rijei koje im je govorio umni Vidura.
Prema nainu kako je mono naoruani Bhima satirao Kurue dalo bi se
pomisliti da je silni Panduov sin zasigurno roen samo radi njihova zatvora.
Shrvan alou, Duryodhana ode starome gospodaru pa poe pred njime
oplakivati svoju izginulu brau, a onda mu ree: Jao, kamo da krenem? Pogledaj
moju emernu sudbinu! Meni se ini kao da nas ti prezire i kao da si u ovome
boju samo promatra!
Te okrutne rijei natjerae suze na Devavratine oi i on mu odgovori:
Unaprijed ti rekoh da e se tako zbiti, a isto ti kazivahu i Drona i Vidura i slavna
Gandhari. Sine moj, onda to nisi mogao razumjeti! Zatornie neprijatelja, ja ve
odavno znam da ni Drona ni ja neemo iz ovoga boja iznijeti ive glave. Istinu ti
govorim: Znaj da e, zasigurno, poginuti svaki onaj na kojega Bhima baci svoje
oko. Zato se priberi i umiri, kralju, i ne ustupaj, nego se bori s Panduovim
sinovima, a krajnji cilj neka ti budu nebesa. Pandave ne moe svladati ni Indra na
elu bogova.
Toga dana Aruni pogibe sin Iravant kojega mu je rodila Ulupi iz roda naga.
Poto ga obori ruka rakase Alambue, cijeloj vojsci Dhrtaratrovia laknulo je
oko srca. Ugledavi mrtvoga Iravanta, Ghatotkaa pusti strani ratni urlik od
kojega uzdrhtae svi okolni ratnici, a onda kao bjesomunik jurnu na vojsku
Kurua. Pusto koju je meu njima sijao bijae tako poraavajua da se njihovi
zbijeni bojni redovi na mnogo mjesta prolomie i rasue. Tada kralj Duryodhana
osobno povede juri na Ghatotkau i hrabro se borio s njime pobivi mnoge
Ghatotkaine ratnike. Ghatotkaa napokon hitnu na njega koplje koje bi okonalo
Duryodhanin ivot da nije kralj Vanga podmetnuo jednoga od svojih slonova.
Siloviti hitac na mjestu ubi ivotinju i tako Duryodhana izvue ivu glavu.
to zbog dunosti, a to zbog oholosti Duryodhana jedini ostade kada se svi
koji su ga titili razbjeae pred Ghatotkaom. Bhima je strepio za njegov ivot
pa urno posla Dronu i mnoge velike ratnike s bojnim etama da mu pomognu.
Yudhithira je opazio strahovit mete na tom dijelu bojita pa se zabrinuo za
Ghatotkau i poslao mu u pomo Bhimu. Bitka kakva se tu rasplamsala dotada se
jo nije vidjela.
Borili su se i inili junaka djela tako da sin vie ne poznavae oca ni otac
sina i da nitko nije imao milosti ni prema kome. Po ravnici se razlila strana rijeka
kojom su tekli valovi i bujice krvi palih junaka.
Drona je pobio mnoge rakase zastraujueg izgleda koji su nastupali u
Ghatotkainoj prethodnici. Golemi Bhimin sin vrlo se rasrdi pa stvori privienje
od kojega se svi zgrozie. Ratnici su gledali jedan drugoga kako se sasjeeni
bespomono valjaju u vlastitoj krvi, grevitim trzajima. Izgledalo je da ak i
Drona i njegov sin bezobzirce bjee s poprita bitke. To je skrilo
246

nepokolebljivost ratnika i uoi zalaska sunca svekolika se vojska Kurua mogla

vidjeti kako se u neredu povlai.
Kada je Aruna saznao za sinovu smrt, bjee sav slomljen. Duboko je
uzdisao i itao poput zmije, a onda se okrenu Krini pa kaza: Vidura nam je jasno
rekao da e obje strane zaploviti u beskonano more alosti. Da mi je samo znati
zbog ega mi jedni drugima donosimo samo jad i propast? Zar zbog imanja?
Kakve li emo radosti imati i mi i oni od toga imanja kada se zavri ovo ubijanje?
Sada mi je jasno, Madhusudano, zato je Yudhithira rekao da e biti zadovoljan i
s pet sela ako mu ih daju. Nastavit u se boriti samo da me, ako odustanem, ne bi
proglasili kukavicom koja uzmie pred zlom. Srce mi ispunjava nepodnoljiva
groza dok gledam te mrtve ratnike kako lee po razbojitu. Koliko li to mora biti
opaine u nama kada i dalje ustrajavamo u ovome grenome poslu!? Krina na
to ne ree nita, nego samo potjera bojne konje brze kao vihori.
Iscrpljeni, razbijeni i satrveni ratnici jedva doekae da padne veernja tama
tako da se bitka vie nije mogla nastaviti. Kada je strana tama, gusta poput
smole, sve prekrila, i Kurui i Pandave povukoe svoju vojsku. esnaestoro
Duryodhanine brae umrlo je toga dana.
Nakon to je pala veer i ratnici se razili s bojita, sastadoe se
Duryodhana, akuni, Duasana i nepobjedivi Karna, i poee se savjetovati kako
e pobijediti silne Panduove sinove. Na kraju se javi Karna i ree: Ne brini se,
glavaru Bharata, ono to ti lei na srcu ja u izvriti. Kada Bhima istupi iz boja i
odloi svoje oruje, ja u oduzeti ivot i Aruni i svim Somakama, i to naoigled
staroga gospodara. To je, kralju, moja zakletva! Bhima ne moe pobijediti te
mone ratnike, a jo im i stalno poputa.
Tada Duryodhana ode da vidi staroga gospodara i da s njime porazgovara u
etiri oka. Doao je do njegova atora, sjahao s konja, pa, poto je Bhimu
propisno pozdravio, ree mu: Zatornie neprijatelja, pod tvojim okriljem smjeli
bismo udariti i na same bogove s Indrom na njihovu elu, ali protiv naih
neprijatelja nismo nimalo uznapredovali. Ako ti tedi Pandave zbog svoje
naklonosti prema njima, ili moda zbog nenaklonosti prema meni nesretniku,
dopusti velikome Karni, tome ukrasu bojnoga polja, da uzme oruje u ruke. On e
pobijediti Pandave i sve njihove saveznike i rodbinu.
Plemenitoga Bhimu te su rijei kao bode pogodile u srce i ispunile ga
jadom i emerom, ali ne ree Duryodhani nijedne opore rijei. Umjesto toga mu
odgovori; Silni junae, taj Panduov sin spasio ti je ivot kada su te gandharve
zarobile. Tada su se tvoja vrla braa razbjeala, a s njima i nepobjedivi Karna.
Pred Viratinim gradom nasrnuo je na nas sasvim sam i ti zna to se potom
dogodilo. Pobijedio je u boju Nivatakavae koje ni sam Indra nije mogao
pobijediti. To je sasvim dovoljno da pokae koliko je njegovo junatvo. Tko e to
u boju nadbiti Arunu? Ti zbog svoje gluposti ne zna to treba rei, a to ne
treba, i odgovoran si za svu ovu mrnju prema Pandavama. Budui da si je znao
247

izazvati, sada se bori kao mukarac! A to se mene tie, ja u pobiti sve Somake i
Panale. Izbjegavat u samo ikhandina. Sada moe poi u postelju i provedi
no u blaenomu snu. Sutra u biti strani boj o kojemu e se priati dok bude
svijeta i vijeka.
Nato se Duryodhana pokloni svojemu djedu i vrati se na konak.
U rano jutro devetoga dana poslao je kralj Duryodhana po svojega brata
Duasanu i, kada ovaj doe, kaza mu: Brate moj, nepregni danas sve svoje snage.
Uvjeren sam da e se danas stari gospodar boriti uz nas svim svojim srcem. Samo,
kako kae, ne moe dii oruje na ikhandina. Gledat emo zato da ne bude
izloen njegovim napadima. Zna i sam da ak i vuk moe ubiti lava ako je lavu
ispod asti da se od njega brani.
Toga dana Bhima je izveo svoje ete na bojite u poretku zvanom
sarvatobhadra. Kralj je Yudhithira s Bhimom, Nakulom i Sahadevom zauzeo
poloaj na samome elu svoje vojske.
Dvije vojske udarie jedna na drugu uz lavovske urlike i bojne poklie,
tutnjavu bubnjeva, riku koljki i kravljih rogova i zveket cimbala. Podie se
strahovita graja i inilo se da jeka bitke potresa i sama nebesa. Ptice uzleprae po
zraku isputajui jezive krike, a sjajno se Sunce pomrai i puhnue divlji vjetrovi.
akali grozno urlahu svuda naokolo. inilo se da su sve etiri strane svijeta u
plamenu, a odozgo, iz nebeskoga plavetnila, padala je praina. Pljusak od krvi i
komadia kostiju pade iz visina a ivotinje su plakale i od uasa mokrile i
balegale. Od stravinih urlika rakasa ljudodera opori su se pasa valjali po
poljima oamueni, zavijajui od straha.
Vojske su se povijale amotamo i huale kao dva mora uzgibana olujinom.
Tada slijepi kralj Dhrtaratra upita Sanayu: Kako su se ta dva silna junaka,
Drona i Aruna, sukobljavala u boju? Panduov sin uvijek bijae mio Droninu
srcu, Sanayo, a i uitelj takoer bijae drag Panduovu sinu. Kako su se oni
meusobno borili?
Sanaya mu odgovori: Drona nikada nije priznavao da mu je Aruna drag, a
i Prithin sin strogo se pridravao katriyskih dunosti. On u boju ne poznavae
svojega uitelja jer katriye, kralju, nikada ne uzmiu jedan pred drugim. Kada
ustreba, oni se bore i protiv oeva i brae i ne pokazuju prema njima nikakve
naklonosti.
Lakoruki Aruna sve nas je zadivio svojom vjetinom. U okraju s
Trigartama on prizva oruje Vayavya 360 koje udari na njihovu vojsku i podie
straan vjetar koji uzdrma i samo nebo obarajui drvee i kosei redove Trigarta.
Kada je Drona opazio to oruje, on sa svojega luka odape oruje zvano aila 361 i u
tren sve se opet umiri. Junaki Panduov sin ipak je uspio obeshrabriti ete
Trigarta i liiti ih svake svake nade u pobjedu.
360
361

Vayavya znai Vjetrovo (oruje).

aila znai stjenoliko (oruje, ili oruje Planine).

248

Bhima je iznova dohvatio svoj topuz i, skoivi sa svojih kola, opet utjerao
strah u srca Kurua. Tada ga sa svih strana opkoli odjel slonova, ali on je svojim
buzdohanom rastjerivao slonove kao to vjetar po nebu razgoni oblake. Golim je
rukama slonovima upao kljove, a onda tim kljovama drugima razbijao glave.
Izgledalo je kao da je to utjelovljeni Unititelj. Nekolicina divovskih ivotinja
pobjee iz te klaonice gazei pred sobom i prijatelje i neprijatelje.
Do podneva vojska se Pandava junaki odupirala juriima staroga
gospodara. Onda se razbukta ljuti boj izmeu Bhime i eta Somaka i, budui da
bijae prvak meu svim strijelcima s kola on ih unitavae na stotine i tisue.
Opkoljen sa svih strana vojskom Pandava, Bhima je plamtio kao poar usred
ume. Kola mu bijahu ognjite, iz njegova luka suktali su plamenovi, a maevi,
bodei i buzdohani bili su mu gorivo iblje. Njegove su strijele bile iskre iz toga
ognja. Uzimao je ivot protivnikim ratnicima, ruio slonove i konje te su pred
njime drhtala ratnika srca. etrnaest tisua ratnika na kolima koji su pripadali
edijima, Kaijcima i Karuuama, sve vrsni ratnici plemenita porijekla, odoe u
Yamino carstvo poslani onamo Bhiminom rukom. Prevrtahu se kola, padahu
slonovi i konji, pa i mnotvo zastava, a iz vojske Panduovih sinova uli su se
samo lelek i zapomaganje. Oni koji izbjegoe njegovim strijelama razbjeae se
na sve strane raupane kose.
A Krina, ponos Yadava, gledao je taj prizor pa napokon obuzda zapregu
Aruninih prekrasnih kola i oslovi Prithina sina: Kucnuo je as koji si oekivao.
Tigre, ako sada ne udari, i tvoja e se osjetila pomutiti! Neka se obistini tvoja
zakletva, Kuntin sine! Sada udri i nemoj se ustezati! Imaj na umu dunost ratnika!
Aruna obori glavu i pogleda Krinu iskosa pa mu nevoljko odvrati: Treba li
da osvojim carstvo i pobijem i sve one koji to nisu zasluili te tako zasluim
pakao, ili da odem u ume i da se zlopatim u izgnanstvu? to da od toga
odaberem? Krino, potjeraj konje! Uinit u to mi ti savjetuje i sruit u
nepobjedivoga djeda Kurua! I Madhava onda potjera srebropute konje onamo
gdje stajae Bhima nalik na Sunce u koje nitko ne moe pogledati.
No, Aruna se nije borio punim srcem. Poao je u napad preko volje i
pometenih misli, ali je zato Bhima blistao sred razbojita nalik na popodnevno
sunce. Kada je vojska Pandava vidjela kako Arunina kola polaze Bhimi u
susret, vrati se u nju odvanost i ponovno se uspostavi red.
Bhimine su strijele tako gusto zasule Arunina kola da se od njih nisu
mogla ni vidjeti. Ali Krina bijae spokojan. Vozio je spretno i oprezno. Aruna je
svojemu djedi vie puta polomio luk u rukama, ali je starina svakiput uzimao
drugi. Vasudeva je pokazao veliku spretnost u upravljanju zapregom i izbjegavao
je Bhimine strijele vozei kola po krunim putanjama, no ipak su i on i Aruna
bili nalik na dva bika koje je protivnik teko izranio rogovima. Jaki je Vasudeva
vidio da Aruna tedi staroga gospodara dok je ovaj ubijao najbolje meu
Yudhithirinim borcima. Stoga najednom baci uzde i zaurla poput lava i
249

velemoni Gospodar svemira goloruk jurnu prema Bhimi oiju zakrvavljenih od

srdbe i vitlajui biem. Bjee vrsto odluio da ga rastavi od ivota, a inilo se
da se pod njegovim koracima svijet razvaljuje. Ugledavi Madhavu kako napada
na Bhimu, ratnici bolno kliknue: Pogibe Bhima! a srca im bjehu
skamenjena od straha.
Ali Bhima je neustraivo dovikivao: Poast koju mi ti ukazuje najvea je u
svim trima svjetovima! Udri, Govindo, na mene kako ti bude volja! Ja sam tvoj
rob, neporonie!
Tada Krinu sustie monoruki Panduov sin i obujmi ga svojim rukama.
Lopoooki Krina, najbolji meu muevima, produi dalje nosei i njega na sebi,
a onda ga Aruna silom zaustavi sputavi mu noge rukama pa, sav ojaen, ree
svojemu dragom prijatelju: Stani, o svemoni! Ne dolii ti da pogazi svoju rije!
Ljudi e rei da si laljivac, Mahadevo! Moja je to zadaa i ja u ubiti staroga
gospodara!
Mahadeva ne ree nita na to, ve se samo vrati i popne na kola. A vojska je
Pandava sa strahopotovanjem gledala u Bhimu koji se borio nadljudskom
hrabrou.362
Dok su se oni tu borili, stie i strani trenutak sumraka nakon to Sunce zae
i vie se nita nije moglo jasno vidjeti. Vidjevi da mu je vojska desetkovana i da
su veliki ratnici Somaka poraeni, Yudhithira pade u oaj i naredi da se borba
prekine.
Kasno te veeri sastadoe se Pandave, Vriniji i Srnave da vijeaju.
Yudhithira progovori: Prije nego to je ova bitka poela, govorio sam s Bhimom
a on mi je rekao: Ja te mogu savjetovati, ali se ne mogu za tebe boriti. Moram se
boriti za Duryodhanu. Zato emo, Krino, svi mi jo jednom otii k Bhimi da
ga upitamo kako on moe poginuti.
I junaki Pandave, i Krina s njima, odoe nakon savjetovanja do Bhimina
konaita ostavivi svoje oruje. Uoe u njegov ator i duboko mu se poklonie
molivi njegovu zatitu. Slavni djeda Kurua i Pandava, moni gospodar Bhima,
pozdravi ih pa ree: Dobro mi doli! to mogu uiniti za vas? Ma kako teko bilo,
uinit u vam to od srca!
Yudhithira, koji je prema svojem djedu gajio toliko ljubavi, ovako mu ree:
Ti sve zna. Reci nam kako da nadvladamo i pobijedimo. Kako da dovrimo ovo
ubijanje? Reci nam, gospodaru, kako ti moe poginuti? Kako se moemo s
tobom omjeriti u boju?
A Bhima mu odvrati: Sine Panduov, kao to ree, ja jesam nepobjediv.
Kada uzmem u ruke svoj dugaki luk i ostalo svoje oruje, mene ne moe
pobijediti ni Indra na elu bogova. Dobro je to to zna. Ali svaki me obian
ratnik moe rastaviti od ivota kada odloim svoje oruje, a Drupadin sin koji se
bori na vaoj strani, po imenu ikhandin, bio je jednom ena pa je kasnije postao
362

To je varijanta Krinistike prie iz adhyaye 55 (section LDC), to pokazuje njenu konjunkturnost.

250

mukarac. Vjerojatno znate kako se sve to zbilo. Zato vas ovako savjetujem: Neka
se hrabri ratnik Aruna obue u oklop, a neka ikhandina postavi pred sebe. Kada
me bude napao s lea svojim otrim strijelama i kada ugledam zlokobni znak u
liku onoga koji je prije bio ena, ja neu uzvratiti na te hice. Neka se Aruna
zakloni ikhandinom i neka me sa svih strana obaspe strijelama, jer izuzev
Arune i blagoslovljenog Krine ne znam nikoga tko bi me mogao ubiti u boju.
Potom im Bhima dade svoj blagoslov i Pandave odoe k svojim atorima
izrazivi najdublje potovanje svojemu djedu. Arunu je oblilo rumenilo od stida i
bol mu planu u dui kada je uo da Gangin sin, pripravan da ode na onaj svijet,
tumai kako e poginuti. Stoga se on obrati Krini: Kako da se, Madhavo, borim
sa starim gospodarom koji je moj starjeina, mudar i otrouman, najstariji u
naemu rodu. Kao dijete igrao sam se i penjao mu se u krilo prljajui ga prainom
i govorei "Oe", a on mi je odvraao "Ja ti nisam otac. Ja sam otac tvojega oca."
Tako je to bilo dok sam bio dijete. Ah, neka radije propadne sva moja vojska!
Nikada se neu moi sukobiti s tim plemenitim ovjekom.
A Krina e na to: Zakleo si da e ga ubiti. Zar moe sada odustati? Sjeti
se to je dunost katriye! U starim danima umni je Brhaspati ovako rekao Indri:
Ako ti dolazi kao neprijatelj, moe ubiti ak i osobu u godinama, zaslunu u
svakome pogledu i vrijednu svake poasti. Smije ubiti bilo koga tko ti prie da bi
te unitio.
Osvanuo je deseti dan bitke na Kuruketri. Zvuk bubnjeva, rogova i cimbala
pozva ratnike da se postroje te Pandave napravie bojne redove a s njima stade i
ikhandin.
Opet je Bhima razgonio pred sobom vojsku Pandava rasipajui stotine i
tisue svojih strijela, inilo se da Pandave
ne mogu u boju nadvladati velikoga strijelca Bhimu koji bjee slian
samome Unititelju. Aruna je gledao to se dogaa na bojitu pa ree
ikhandinu: Hajdemo prema starom gospodinu. Nemoj ga se danas plaiti. Ja u
ga danas svojim otrim strijelama oboriti s njegovih lijepih kola.
Mnogi su vitezovi iz tvoje vojske, kralju, stali na put tim junacima i radosno
se bacili u okraj zapreujui prolaz prema Bhimi. Veliki ratnik Duasana
zaboravi na svoj strah i napadne Arunu u elji da obrani ivot starog ratnika. Kao
to zemlja ne odstupa pred burnim morem, tako je i Duasana postojano odbijao
napade jarosnoga Arune. Dvojica junaka, po ljepoti ravna Suncu i Mjesecu,
plamtjeli su u ognju gnjeva. Tri Duasanine stijele pogodie u elo Arunu te ga
obli krv.
Usprkos tome Aruna se nastavi boriti i najposlije izbi Duasani luk iz
ruku, strijelama polomi njegova kola i Duryodhanin brat morade, sav obliven
krvlju, pobjei pod Bhiminu zatitu. U tom krvavome moru bitke Bhima se
uzdizao kao tvrda stijena.
251

Na okrvavljenoj ravnici slavni je Drona odbijao navalu Yudhithirinih eta.

Dok je titio Bhimu od estokih napada Pandava, on oslovi svojega sina
Avatthamana s tugom u glasu: Odapinjem strijele, sine moj, ali one ne pogaaju.
Danas mi se moje oruje ne pokorava. Nestalo mi je iz srca radosti dok sluam
kako nad ravnicom graku ptice grabljivice. Kao da je Sunce izgubilo sjaj, a
zemlja poda mnom drhti i kao da jaue. ujem kako zavijaju aglji i predskazuju
nam nesreu. Aruna je pred sebe postavio grjenoga ikhandana iskvarene due i
tako napada Bhimu koji je naa nada i potpora. Dok ovo gledam, srce mi se
stee. Sine moj, tako ti slave i imena, juriaj na Drupadina sina ikhandina dok ga
ne poalje u Yaminu kuu. Ja u se za to vrijeme boriti s Yudhithirom.
Bitka postade jo surovija i ogorenija. Nebo prekrie oblaci strijela i
zaklonie Sunce. Bojna su se kola tiskala i zbijala u gomile, a krici umiruih ljudi
odzvanjali su pod nebesima. Zemlja je tutnjala i tresla se, a rijeka krvi bujala je i
narastala dok su se ratnici borili na ivot i smrt. Tijela poginulih prekrie bojno
polje i Kuruketra zalivena krvlju bjee nalik na grimizni jesenski oblak. Psi,
vukovi, aglji, jastrebovi i vrane kruili su oko polja s krvoednim kricima.
Bharato, toga dana pogiboe od Bhimine ruke mnogi neustraivi ratnici kojima
se nije znalo ni imena ni porijekla, i ne uzmakoe pred njim. Deset je dana
plemeniti Bhima satirao vojsku Pandava, a sada mu se vie nije mililo braniti ni
vlastiti ivot.
Dola mu je elja da se rastavi od ivota borei se na elu svojih eta.
Nee vie nikada ginuti od moje ruke sve ovo mnotvo vrsnih ratnika!
govorio je u sebi mono oboruani Devavrata. Tada spazi u blizini Yudhithiru pa
mu doviknu: Mudri Yudhithiro, ti si upuen u svaku nauku. Pouj moj savjet koji
u skladu s pravdom i tvojoj e dui osigurati mjesto u nebesima. Nemam vie
volje, Bharato, uvati ovo svoje tijelo. Proivio sam mnoge godine ubijajui u
bojevima bezbrojne ljude. Ako mi eli ugoditi, nai naina da me rastavi od
ivota. Poalji na mene Arunu, a pred njime Panale i Srnaye.
Yudhithira je razumio ovu gospodarevu elju i uini kako mu je reeno. A
za to vrijeme Kuntin je sin Aruna poticao ikhandina: Naprijed, kreni na Bhimu
i ubij ga!
I Aruna krenu prema Bhimi, a pred njim iae ikhandin. Za to je vrijeme
otpremio na onaj svijet etrnaest tisua edija, Kaijaca i Karua koji, pripravni
rtvovati svoje ivote, ne uzmakoe pred njime.
Ve dok je prilazio, ikhandin zabode u prsa starome gospodinu deset
strijela sa irokim vrhovima. Bhima mu na taj napad ne odgovori, ali je gledao
ikhandina dok je u njemu plamsao gnjev, kao da e tim pogledom zgromiti
kraljevia Panala.
Tada Aruna ree ikhandinu: Sada navali, kralju, i pogubi staroga
gospodara! Osim tebe u Yudhithirinoj vojsci nema nikoga tko se moe nositi s
njime!
252

Onda ikhandin ustro osu na djeda Kurua mnotvo svakojaka oruja, ali se
Devavrata nije na to obazirao nego je svojim strijelama drao na razmaku samo
Arunu. ikhandinove strijele pogaale su Bhimu poput gromova, ali mu ne
izazivahu nikakvu bol. Sa osmijehom je primao te udarce. Za to vrijeme nijedan
se katriya nije mogao primaknuti Aruni koji stajae pod svojim stijegom s
majmunovim likom. Tko je god pokuao, padao je pogoen njegovim strijelama.
Naokolo je lealo tisue velikih kola i suncobrana, polomljeno i ispremetano.
Tada Bhima prizva nebesko oruje i naoigled svih ratnika jurnu na
Arunu, a na njega nasrnu teko oklopljeni ikhandin. Kada to vidje, stari
gospodin opozva to oruje nalik na blistavi oganj. Naokolo su se ratnici tukli kao
da su pomahnitali.
Svakoga je dana djed Kurua ubijao po deset tisua ratnika, a ovoga, desetoga
dana boja, jednom je rukom pobio toliko, a usto i sedam znamenitih vitezova u
vojskama Matsya i Panala. U tome uasnom okraju stradalo je od njegove ruke
i pet tisua pjeaka, tisuu slonova i deset tisua konja. Nenadmana bjee
vjetina koju je stekao obukom. Ubio je i ataniku, dragoga brata kralja Virate i
uz njega jo tisuu katriya. Prorijedie se kraljevi i njihove vojske.
Tada Aruna pobi sve one koji su titili Bhimu i, znajui to mu je initi, on
sam jurne na njega. Tada se Bhima probi u redove Panala kao od ale odbijajui
sve njihovo oruje, esto bacae pogled na ikhandina. Smijao se, ali na njega ne
odape nijednu strijelu. Tada se Pandave postavie iza ikhandina
pa sa svih strana zasue Bhimu orujem. Pod Aruninom zatitom
ikhandin je mnogim strijelama pogodio i Bhimina koijaa, a dobro naciljavi,
oborio je i njegov barjak i presjekao mu luk. Bhima uze drugi, ali i toga snae
ista sudbina. Aruna ga presijee trima otrim strijelama. Budui da je bio spretan
i lijevom i desnom rukom, on je, rasren, sijekao svaki luk koji bi Bhima
uzimao. Kada su mu lukovi poeli ponestajati, starinu spopade bijes pa obliznu
usne i mai se koplja koje bi moglo probiti i planinu. Hitnu ga na Arunina kola,
ali Aruna to spazi i stavi na tetivu pet otrih strijela iroka vrha i njima razbi to
koplje koje je letjelo prema njemu nalik na plamteu nebesku zmiju. Pet
komadia Bhimina koplja padoe po poljani nalik na bljeske munje koji se
odvojie od oblana neba.
Kada Bhima vidje da mu je koplje polomljeno, spopade ga bijes, ali se
odmah potom zamisli pa ree sam sebi: Jednim jedinim lukom mogao bih pobiti
sve Pandave da moni Vinu nije njihov zatitnik! Osim toga tu je jo i ikhandin,
a s njime se neu boriti jer je prije bio ena. Kada je moj otac oenio Satyavati,
ispunio mi je dvije elje: da u boju ne mogu poginuti i da tren moje smrti ovisi o
mojemu izboru. Mislim da je ovo taj pravi tren. Vrijeme je da sebi poelim kraj.
Riiji i Vasui koji stajahu na obzorju razumjee njegovu elju i rekoe mu:
Odobravamo, sine, tvoju odluku. Uini kako si odluio i istupi iz ove bitke.
253

Dok su mu oni to govorili, nitko ih osim Bhime nije primijetio, ali tada
poe pirkati blag i mirisan povjetarac i zaue se nebeski cimbali, a na starinu se
prosue kapljice vode izmijeane sa cvjetnom kiom.
Tada je Aruna tono naciljao i pogodio Gangina sina s dvadeset pet strijela.
Zatim se jo primaknu Bhimi pa mu iznova presijee luk koji ovaj bijae uzeo.
Bhima uze jo jedan, ilaviji od prethodnoga, ali mu Aruna i njega presijee
trima otrim strijelama iroka vrha. antanuov se sin vie nije elio boriti s
Arunom. Duboko ranjen Aruninim britkim strijelama, on se, osmjehujui se,
obrati Duasani: Sve ove strijele koje su me pogaale u neprekidnu nizu
zasigurno nije odapeo ikhandin. Osim Arune nitko mi ne moe nanijeti bol,
makar se protiv mene ujedinili svi kraljevi, bogovi, danave i raksae.
I, eljan ili da umre ili pobijedi, Gangin sin isuka ma i uze tit optoen
zlatom, ali prije nego to stie sii sa svojih kola Aruna mu strijelama raznese
tit u sto djelia.
Toga desetog dana, kralju, boj to su ga bili tvoji i protivniki ratnici posta
uasan kada su se sudarili Bhima i Aruna. Vrtlog u kojemu su se susretale dvije
vojske i gdje ratnici nemilice obarahu jedan drugoga bijae nalik na vir to ga
stvara Ganga tamo gdje se susree s oceanom. Bilo je grozno i pogledati zemlju
prekrivenu krvlju na kojoj se vie nije moglo razaznati ravno ni neravno tlo. Nai
se, kralju, razbjeae pred Kuntinim sinom koji je jezdio na kolima sa zapregom
bijelih konja i sakatio protivnike svojim sjajno uglaanim orujem.
Stari gospodar stajae na bojitu smrtno ranjen. Na njegovom tijelu ne bijae
ni za dva prsta mjesta u koje se ne bijahu zabole strijele. Pao je sa svojih srebrnih
kola glavom prema istoku. To se zbilo neto prije zalaska Sunca, i taj su prizor
gledali svi tvoji sinovi. I svi Kurui vidjeli su kako on pade, a naoe s njime i naa
srca i zaue se jadikovke sa svih strana. alobni poklici zaue se meu vojskom
i meu kraljevima, a takoer i s nebesa, meu nebesnicima.
Oboren sa svojih kola, stari je vojskovoa ostao leati na postelji od strijela
zabijenih u njegovo tijelo i nigdje nije mogao dodirnuti zemlju. Tada je prevladala
njegova boanska priroda. Oblaci prosue na njega svoju kiu, a zemlja je drhtala.
Veliki junak nije dao svojim osjetilima da ga napuste dok je padao. Sunca se tada
kretalo prema jugu a on je znao da je to nepovoljan trenutak za umiranje. Svuda
na nebesima mogli su se uti glasovi: Jao, zato je Gangin sin morao napustiti
ivot sada dok se Sunce kree svojom junom putanjom!? On je uo te glasove
pa im odgovori: Jo sam na ivotu!
Premda je pao, stari gospodar Kurua ne dade svojemu ivotu da se ugasi jer
je elio priekati da Sunce krene prema sjeveru. Tada mu Ganga, ki Himavanta,
posla velike riije u obliku labudova koji doletjee i upitae ga: Budui da je
Bhima od plemenita roda, zato bi morao otii u vrijeme kada je Sunce na jugu?
Umni ih je Bhima gledao za tren pa im odvrati: Ja neu napustiti ovaj svijet
dok je Sunce na jugu. Tek kada krene na sjever, zaputit u se svojemu davnanjem
254

stanitu.363 O labudovi, ja imam u vlasti svoj ivot i do tog u ga dana i zadrati.

Neka se ispuni ono to mi je obeao moj slavni otac.
Poto pade kruna roda Kurua, moni Bhima, Durodhana i svi Kurui s njime
ostadoe zadugo nijemi i nepokretni, pomraenih osjetila i obnevidjeli od plaa i
gorka jada. Dugo je meu njima vladala nepomuena tiina i nikome vie ne
bijee stalo do boja.
Junaki Panduovi sinovi snanih miica puhnue svi u svoje koljke. Stekli
su pobjedu ili mnogo blagoslova na drugome svetu, a uz njih se radovahu i
Panale i Somake.
Kada je pao svemoni Gangin sin, mnogi su kriknuli od uasa, mnogi
pobjegoe, a neki su stali kao oduzeti. Mnogi su grdili katrijske obiaje i hvalili
staroga gospodina koji nikada nije odstupio od svojih tekih zavjeta. Hrabri
ratnici obiju vojski oborie k zemlji svoje oruje i ostadoe tako utonuli u misli.
Za to vrijeme Bhima se posvetio yogi i ostao potpuno miran kako to ue
velike upaniadi. Oekujui svoj smrtni as, posvetio se usrdnoj molitvi.
Kada je pao granini stup Kurua, nepobjedivi Bhima, strah se ugnijezdio u
srcima katriya na objema stranama. Bharate, svi do jednoga, oborie glave od
stida i nisu znali to e sa sobom. A Pandave trubljahu slavei pobjedu. Vidjeli
smo kako je Bhima od radosti i zaplesao poto je za kratko vrijeme pobio mnogo
monih protivnika. Kurui kao da nisu bili pri svijesti a Duryodhana i Karna gorko
su uzdisali.
Duasana se urno otputi onamo gdje je Drona prevodio svoju vojsku, a
kada je objavio Droni to se dogodilo, uitelj istoga trena pade s kola bez svijesti.
Ubrzo je doao k sebi pa naredi svojim etama da prekinu bitku. I Panduovi
sinovi poslae glasnike na brzim konjima s naredbom da se na cijelome bojitu
obustave neprijateljstva. Obje strane spustie oruje i svi kraljevi skinue oklope i
dooe vidjeti velikog vojskovou Bhimu. I Pandave i Dhrtaratrovii okupie se
oko posljednjega odra svojega sranoga djeda i ukazae mu sve poasti pa onda
stadoe oko njega.
Vrli Bhima pogleda Kurue i Pandave koji se bijahu okupili oko njega pa im
ree: Dobro mi doli, veliki junaci! Zdravi mi bili, slavni strijelci! Doista mije
drago to vas vidim ovdje.
Kada ih je ovako pozdravio, on produi: Moje tijelo poiva na strijelama, ali
mi glava trai potporu. Dajte mi jastuk. Tada kraljevi hitro donesoe mnoge
meke jastuke od najboljih tkanina, ali to se starome gospodinu nije svidjelo. On se
nasmija pa im ree: Ovi jastuci ne pristaju uz junaku postelju.
Tada ugleda Arunu pa mu se obrati: Silni Aruno, mojoj glavi treba
uzglavlje. Daj mi jastuk kakav mi prilii.
363
Prema jednome vjerovanju, posvjedoenome u upaniadima i u Bhagavadgiti (VI. 30, 24-25), za puta
Sunca na jug dua stie do Mjeseca ili u svijet predaka, a odatle se opet vraa u ponovna roenja, a za puta
Sunca na sjever dua pravednika i znalca dospijeva meu bogove ili brahmana, oslobaa se i ne vraa se vie na
Zemlju.

255

Suznih oiju Aruna mu odgovori: Neka bude kako eli! Uze svoj luk
Gandivu i nekoliko glatkih strijela pa ih blagoslovi mantrama. Potom velikom
silinom odape tri strijele u zemlju tako da se zarie kraj samoga Bhimina
uzglavlja. One zatreperie, a kada su se ispravile, svojim su perima podupirale
Bhimin zatiljak.
Budui da mu je Aruna pogodio elju, Bima bijae vrlo zadovoljan i pred
svima pohvali Arunu zato to mu je dao uzglavlje koje dolii ratniku. Onda se
obrati kraljevima i kraljeviima koji se tu bijahu okupili: Leat u na ovoj postelji
sve dok se Sunce ne bude okrenulo na sjever. Kada blistavi tvorac dana i
osvjetljiva svijeta ue u svoje sjajne koije i krene k toki na nebu u kojoj
obitava Vairavana,364 predat u svoj ivotni dah kao onaj koji nudi posljednji
pozdrav dragome prijatelju. Naredite da se oko mene iskopa jarak, a vi se,
kraljevi, odreknite vaega neprijateljstva i zavrite s ovom bitkom.
Rane su krvarile i zadavale mu bol, a usta su mu se suila od ei. Stigoe
izvjebani ranari vini vaenju strijela i donesoe sve to im je za to potrebno, a
kada ih Gangin sin ugleda, kralju, on ree tvojemu sinu: Ukaite dunu panju
ovim lijenicima i nagradite ih, a onda im kaite da mogu ii. to e meni vidari u
ovoj nevolji? Ja sam se domogao najpoeljnijega i najuzvienijega stanja koje
moe postii katriya. Gospodari zemlje, elim da me spalite sa svim ovim
strijelama u mojemu tijelu.
Kralj Duryodhana otpusti vidare, a zbog postojane odanosti vrlini to ju je
pokazao stari gospodar svi su se kraljevi udili i divili. Kurui i Pandave opet se
okupie i prioe plemenitome Bhimi koji leae na svojemu prekrasnom odru i
tri puta obioe oko njega izrazivi mu tako svoje tovanje. Potom vitezovi
okupani krvlju postavie strae oko njega i, budui da ve bijae pala veer,
udaljie se. Poli su da otpoinu u svojim atorima, a prizor kojemu su bili
svjedoci bjee im preplavio srca tugom.
Odabravi pogodan trenutak, Krina prie k Pandavama koji su sjedjeli svi
na okupu, pa ree kralju Yudhithiri: S dobrom sreom pobjeda je tvoja! Na to
mu pravedni Yudhithira odgovori: Tvoja je milost pobjeda, a Tvoj gnjev je poraz.
Otkako imam Tebe na pomoi, ja se vie niemu ne udim.
anarddana se osmijehnu pa uzvrati na to: Prvae meu kraljevima, samo se
od tebe mogu uti ovakve rijei! Proe, kralju, i ta no i Kurui i Pandave opet se
okupie oko svojega djeda. Dole su tu i tisue djevojaka koje su antanuova sina
njeno posipale sandalovim prahom i mirisnim cvijeem. Dolazili su mnogi
znatieljnici, ene i djeca i starci, i stupahu pred Bhimu gledajui u njega kao to
zemna stvorenja ude da gledaju Sunce. Tretale su na tisue truba a bijae tu i
glumaca i zabavljaa i raznih vjetaka, a svi se bijahu okupili oko staroga djeda
Kurua.
364

Vairavana je Kubera, uvar sjevernoga smjera, v. l, bilj. 103

256

Bitka se nije nastavila, ve i Pandave i Kurui poskidae svoje oklope i

ostavie na stranu oruje pa se i oni sabrae oko nepobjedivoga Devavrate.
Bijahu, kao nekada, opet svi zajedno i ljubazno su oslovljavali jedan drugoga
vodei rauna o starjeinstvu, kako je to ve red.
Bhima se otimao agoniji koju izazivahu ljuti bolovi u kojima je plamtjelo
njegovo tijelo. Disao je itei poput zmije, a osjetila su ga zbog toga arkog bola
jedva sluila. On ih pogleda te zatrai da mu donesu vode. Moje tijelo gori
ree im on i osjeam se slab od mnogih strijela koje su me ranile. e me
mori.
Tada kraljevii donesoe svakovrsne probrane poslastice i pehare s hladnom
vodom, ali kada Bhima vidje to su mu donijeli, on im ree: Ja vie ne mogu
sudjelovati u bilo kakvu zemaljskome uivanju.
Onda slabanim glasom pozva Arunu: Tijelo mi gori, Aruno, a tvoje su
strijele svuda po meni. Daj mi vode koja e osvjeiti moje tijelo. Ti si jedini koji
mi moe dati piti na dostojan nain.
Na to se Aruna pope na svoja kola i obie poasni krug oko paloga
velemoe Bharata, a potom uze sjajnu strijelu i izree nad njom mantru za oruje
Paranya.365 Stavivi je na tetivu, on pred oima svih prisutnih probi njome
zemlju malo junije od mjesta na kojemu je leao Bhima. Odatle iknu mlaz
iste i hladne vode nebeskoga mirisa i okusa, koja bijae prije nalik na nektar.
Tako je Aruna utolio e velikoga vojskovoe Bhime.
Kada vidjee to djelo koje bi i samome Indri doliilo, Kurui poee drhtati
kao goveda na studeni. Svi prisutni kraljevi stadoe ushieni mahati svojim
skutima.
Tad prozbori Bhima: Duryodhano, vidio si maloas kako je umni Aruna
napravio izvor hladne vode, mirisne i bistre poput nektara. Nema na svijetu takva
junaka koji bi ponovio to djelo! Samo su Aruni i Krini poznata sva nebesnika
oruja, pa i ona koja nitko drugi ne zna. Odrekni se svoje omraze i zakljui mir s
Pandavama! Neka se poslije Bhimine smrti meu vas vrati prijateljstvo. Daj
polovicu kraljevine Pandavama i neka Yudhithira vlada Indraprasthom, a ti vie
ne stvaraj razdor meu vladarima zemlje.
Sasluavi te blagotvorne rijei, tvoj se sin sneveseli, ali ipak ne prihvati taj
savjet koji bjee sama vrlina i dobro, kao to nasmrt bolestan ovjek odbija
spasonosni lijek. Kralju, kada zautje antanov sin Bhima, zemaljski se kraljevi
razioe svaki prema svojem atoru. Tada se sa strahom u srcu kraj Bhime pojavi
Radhin sin Karna.
Slavni se junak primaknu starome vitezu pa ga oslovi glasom koji drhtae od
plaa: Glavaru Kurua, to sam ja, Radhin sin, onaj na kojega si uvijek gledao s
mrnjom! Na to stari glavar Kurua lagano otvori oi koje su se ve poele
365
Paranya je vedski bog Grom. U epovima se ini da je Paranya olujni i kini vid Indre. Izvorno e mu
ime znaiti "Grom", no staroindijski ga leksikografi tumae kao "grmljavinski oblak".

257

mutiti i dade znak da se straari udalje. Kada vidje da su sasvim sami, on jednom
rukom zagrli Karnu kao to bi otac zagrlio sina i s mnogo ljubavi stade mu
govoriti: Doi... doi! Ti si uvijek bio moj protivnik i uvijek si meu nama
zametao kavgu. Ti si sin Kuntin, a ne Radhin sin, u to nema nikakve sumnje. To
sam saznao od Narade, a takoer i od Vyase i Krine. Istinu ti velim, Karno, ja ti
ne elim zlo niti sam ti ikada bio neprijatelj! Otre rijei koje sam ti katkad
upuivao morale su obuzdavati tvoju estinu. Poznajem tvoju neustraivost u
boju, tvoje junatvo i tvoju neizmjernu dareljivost. U tome ti nema ravna meu
ljudima i doista si nalik na nabesnika. Nema, sine, u meni nimalo zlobe prema
tebi! Uvijek si loe govorio o Pandavama. Na ovaj te je svijet doveo grijeh i stoga
ti je srce takvo. Zbog oholosti i druenja s nedostojnima tvoje srce zamrzilo je ak
i one koje imaju velikih zasluga. Moje otre rijei proistekle su iz straha da u
naemu rodu ne nastne mrnja. Ti zna da su ti Pandave braa po materi i, ako
eli uiniti ono to e mi ugoditi, pomiri se s njima. Neka se, Karna, mojim
padom okona ovo vojevanje i neka sve te zemaljske kraljeve mimoie sveopi
zatvor.
Tada Karna odgovori samrtniku: Veliki junae, znam da je istina to to si
rekao. Ja jesam Kuntin sin, a ne sin koijaa, ali mene se Kunti odrekla, a taj me
je koija othranio. Poto sam tako dugo uivao Duryodhaninu dareljivost,
ljubav i povjerenje, zar mogu sada, u ovome asu, iznevjeriti njegove nade?
Dopusti mi, gospodaru, da se borim! U boj namjeravam krenuti samo uz tvoj
blagoslov. Tebi dolikuje da mi sada oprosti sve moje uvredljive postupke ili rijei
koje sam ti rekao nepromiljeno i u srdbi!
Ako ve ne moe obuzdati ar naprijateljstva koje u sebi raspiruje
prema Pandavama odgovori Bhima ja ti dajem svoj blagoslov. Da bi dospio
u nebesa, bori se kao katriya i oslobodi se bijesa i zlobe. Opravdaj kraljevo
povjerenje kako najbolje zna i moe. Bori se bez oholosti i osloni se samo na
svoju vjetinu i snagu. Katriye ude za potenom i asnom borbom i za to su
roeni. Dugo sam se i naporno trudio da ouvam mir, ali mi nije polo za rukom.
Tamo gdje je pravda, neka bude i pobjeda!
I Bhima mu dade svoj blagoslov, a Karna ga s dunim potovanjem
pozdravi i, popevi se na svoja kola, otputi se k Duryodhaninu logoru.

258

Knjiga sedma

DRONAPARVAN
Knjiga o Droni
Sanaya ree: Sluaj paljivo, kralju, dok budem kazivao o podvizima tvojih
sinova koje poinie nakon Devavratine pogibije.
Kurui su bez Bhime bili nalik na stado koza i goveda koje je ostalo bez
svojega pastira u umi prepunoj grabljivih zvijeri. Doista, kada je pao najbolji
meu Bharatama, vojska Kurua bjee poput nebesa bez zvijezda, poput zemlje s
unitenom ljetinom, kao presuena rijeka ili nebo bez zraka. Tada se Kurui sjetie
Karne koji bjee dorastao i samome Devavrati.
I tada, Bharato, svi kraljevi povikae: Karno! Karno! Odmah pozovite
Karnu! Sada je dolo vrijeme da pokae svoje junatvo!
Kada Radhin sin doe, Duryodhana mu se obrati ovim rijeima: Bhima je
bio na voa i starjeina obilno obdaren iskustvom, hrabrou i znanjem. Svaki ga
je ratnik potovao. Sada se on priprema za put u nebesa. Karno, tko je, po tvojem
miljenju, dorastao da zamijeni staroga gospodara?
Karna mu na to odgovori: Meu vama je mnogo velikih ratnika. Svaki od
njih moe nam postati voom. Svi su ovi kraljevi jednaki po snazi i hrabrosti,
odluni su i mudri. Oni ne mogu svi odjednom voditi nau vojsku a, ako jednoga
izdvojimo, ostalima nee biti milo, i nee se svim srcem zalagati na bojitu. Moj
vam je savjet da na elo vojske postavimo Dronu, naega mudrog uitelja
ratnikih vjetina. Neka Drona, prvi meu vjetacima u oruju, postane na glavni
vojskovoa.
Drona pristade da se prihvati te dunosti i Duryodhana ga uz propisane
obrede uini vrhovnim zapovjednikom svoje vojske. A za to su se vrijeme ratnici
okupljali u gomile i govorili jedan drugome: Kada ugledaju Karnu na bojitu,
Pandave se nee usuditi izai pred njega. Silni ih je Bhima tedio u boju, ali e
Karna svojim otrim strijelama pobiti Prithine sinove.
Poto je primio vrhovno zapovjednitvo nad vojskom, Bharadvain se sin
pred svima obrati Duryodhani: Poto si me poastio predavi mi zapovjednitvo
odmah poslije Ganina sina, ja u tebi uzvratiti ravnom mjerom. Reci mi koju elju
da ti ispunim?
Potom se kralj Duryodhana poe savjetovati s Karnom pa potom ree: Ako
eli uiniti ono to mi lei na srcu, onda uhvati onog slavnog ratnika Yudhithiru
i dovedi ga pred mene.
Dronin odgovor razveseli srca svih ratnika: Neka je slavljen i hvaljen taj
Kuntin sin kada i ti jedino eli da bude zarobljen! Doista je vrijedno divljenja to
pravedni kralj Yudhithira nema nijednoga neprijatelja koji bi mu poelio smrt!
259

Ako mu ve ne eli smrt, to znai da ili time eli sprijeiti zatiranje vae loze ili
pak smjera da ga pobijedi, a onda mu vrati njegov dio kraljevine i tako meu
vama opet uspostavi bratske osjeaje.
Poslije ovih Droninih rijei pokazae se, kralju, pravi osjeaji tvojega sina
koje on uvijek nosae u svojim grudima. Ni oni koji su poput Brhaspatija ne mogu
sakriti izraz svojega lica. Ispunjen veseljem, tvoj mu sin odvrati: Ako Yudhithira,
uitelju, pogine u boju, pobjeda e mi opet izmai. Ubijemo li njega, Aruna e
nesumnjivo pobiti sve nas. Njih petoricu zajedno ni sami bogovi ne mogu rastaviti
od ivota. Onaj od njih tko preivi bit e na istrebitelj. Yudhithira je istinoljubv i
nee pogaziti svoju rije i, budem li imao prilike da ga jo jednom pobijedim na
kocki, Pandave e opet otii u umu jer oni ine ono to kae Yudhithira. Jasno je
da e takva pobjeda biti trajna i zato ne elim da Yudhithira bude ubijen.
Otroumni i Ueni Drona porazmisli malo o ovoj izopaenoj Duryodhaninoj
pobudi pa mu ovako ree: Ako ga Aruna ne bude mogao braniti, moe raunati
da ti je Yudhithira ve u rukama. Aruna je moj uenik, a ja sam bio njegov prvi
uitelj ratovanja. Protiv njega nemaju izgleda na uspjeh ni sami bogovi ili asure.
Sve dok se Aruna iz bilo kojega razloga ne ukloni iz njegove blizine, ja se ne
usuujem krenuti na Yudhithiru.
Poto uitelj, postavivi taj uvjet, obea Duryodhani da e Yudhithiru
uhvatiti iva, to se razglasi po cijeloj vojsci Kurua, a to je bio nain da se Drona
prisili da odri svoje obeanje. Nau je vojsku Drona poredao u oblik zvan akata,
a bojni poredak naih neprijatelja bio je u obliku kraune koji je vesela srca
napravio kralj Yudhithira.
Kada je moni Drona potjerao svoja brza kola u boj, uini se da je zemlja
uzdrhtala glasno jadikujui, a vjetar podie gustu prainu koja bjee nalik na
baldahin od mrke svile to zaklanjae nebo i Sunce. Premda ne bjee oblano, s
neba padahu krv i komadii mesa i kostiju, a i mnoge blistave zvijezde padalice
survavale su se uz tutanj na ravnicu osvjetljavajui nebesa i svojim repovima
prekrivajui golema prostranstva. Onda se dvije vojske sudarie i svatko je elio
satrti neprijatelja.
Prizvavi mnoga nebesnika oruja, Drona je za kratko vrijeme zadao
mnogo jada Pandavama i Srnayama, a veliki ratnik Dhrtadyumna, takoer vian
nebesnikome oruju, na mnogo mjesta razbi Droninu legiju. Usprkos tome
moni je Drona i dalje jezdio kroz vojsku Pandava nalikujui na vatreni krug.
Bjee to, kralju, divota! Stajao je na svojim izvrsnim kolima koja nalikovahu na
grad to leti po nebu, opremljenim svime to je propisivala vojna nauka, a njegov
je barjak plovio nad njima posaen na kopljite sjajno kao kristal, dok je njihova
tutnjava odjekivala nadaleko. Drona je ulijevao strah u srca svojih protivnika i
pravio je meu njima pravu pusto. Tisue zlatoperih strijela naputale su tetivu
Dronina luka prolijeui kroz tijela mladih drijebaca i zabadajui se u zemlju,
repova natopljenih krvlju. Bojite zakrie olupine i mnotvo mrtvih tjelesa.
260

Glas da se priprema Yudhithirino zarobljavanje stigao je i do Pandava i

bijahu poduzete sve mjere opreza da on nikada ne bude bez zatite. Kuda god se
vojska kretala, oko njega je uvijek bilo dovoljno eta da mogu sprijeiti svako
iznenaenje.
Bjenjela je bitka od koje se svakome tko je promatrao dizala kosa na glavi.
Drona bjee nalik na popodnevno Sunce s tisuu zraka. Njegove strijele odsjekoe
glave Simhaseni i Vyaghradatti, kraljeviima Panala, i napravie prolom kroz
svekoliku silu Pandava i ratnike koji stajahu pred Yudhithirom. Uitelj se
najednom nae pred njegovim kolima, nalik na svezatiruu Smrt.
Iz Yudhithirine vojske zaue se krici: Pogibe kralj! Nepokolebljivi
Bharadvain sin bjee ve sasvim blizu kada se najednom pojavio Aruna. Zemlja
je tutnjala pod kotaima njegovih kola dok je jezdio preko okrvavljena polja
pokrivena truplima i kostima hrabrih ratnika. On iznenada napadne na Droninu
vojsku i prekri je gustom mreom strijela koja im potpuno pomrai osjetila. S
Gandive je tekao nepresuni potok strijela i nitko nije mogao primijetiti kada je
Aruna stizao uzeti strijelu, staviti je na tetivu i odapeti.
Od tih strijela nebo se nad poljem zamrailo, ali ubrzo i Sunce zae umotano
u oblake praine i nije se vie moglo razlikovati prijatelja od neprijatelja. Tada
Drona i Duryodhana naredie povlaenje. Pandave vidjee da protivnik nema vie
volje za borbu pa sa svojom vojskom ponosno krenue u svoj tabor veselei se i
slavei Arunu.
Dok su se trupe Kurua lagano kretale k svojem bivaku, Drona se, neveseo i
posramljen, obrati Duryodhani: Rekoh li ti da sve dok je Dhananaya uz
Yudhithiru njega ne mogu ni sami bogovi pobijediti. Moe raunati da u
uspjeti samo ako uspijemo nekako odmamiti Arunu na drugu stranu bojita.
Neka ga netko izazove na dvoboj i on se nee vratiti sve dok ne pobijedi.
Sluao je to vladar Trigarta sa svojom braom pa im ree: Nosilac Gandive
uvijek nas je poniavao, kralju, premda mu nismo uinili nikakva zla. Neka sa
zemljina lica nestanu ili Aruna ili Trigarte! Nas petoro brae ima deset tisua
kola i zaklinjemo se da emo se s njime boriti do smrti.
I tako Malave i Tundikere s tisuu kola, i Suarman, vladar Prasthala s
Mavellakama i Madrakama i s deset tisua kola, i Suarmanova braa s drugih
deset tisua okupljenih iz raznih krajeva istupie naprijed i na sebe preuzee tu
obavezu. Donesoe vatru i svatko pripremi jednu za sebe, a onda uzee konopce
od trave kua i lijepe oklope pa se, oklopljeni, okupae u topljenom maslu i
obukoe haljine od trave kua, a opasae se tetivama lukova. Posvetivi svoje
due samo stjecanju slave i pobjede, eljni da potenom bitkom dospiju u
prostranstva koja se samo rtvom mogu osvojiti, oni dadoe brahmanima bogate
darove i zapalie svete vatre razgovarajui ljubazno meu sobom. Onda pred svim
stvorenjima i pred svojim vatrama uzee na sebe zavjet da e ubiti Arunu i
glasno izrekoe: Ako se vratimo iz boja ne ubivi Arunu ili ako mu okrenemo
261

lea, neka dospijemo tamo kamo stiu oni koji nikada nisu odrali nijedan zavjet,
koji vino piju, koji kaljaju lonicu svojega uitelja, oni koji pljakaju brahmane,
oni koji obmanjuju svojega kralja, oni koji odbijaju zatititi onoga tko moli za
zatitu, palikue, ubojice stoke, oni koji druge vrijeaju, koji zavide brahmanima,
koji legnu sa enom dok se obavlja posmrtni obred za njihove pretke, oni koji se
poniavaju, oni koji zloupotrijebe povjerenje, oni koji unitavaju znanje, oni koji
se bore s ukopljenicima, i tamo kamo stiu oni koji slijede podlace, neznaboci i
oni koji ostave mater, svoju svetinju. Neka ti predjeli koji su za grjenike budu
nai ako ne izvrimo zavjet, a ako ga izvrimo, neka dospijemo tamo kamo su
usmjerene najvie udnje. I izrekavi ovu zakletvu, oni odmarirae na juni
dio bojita poslavi Aruni poziv na boj.
Onda Aruna ree Yudhithiri: Samaptake366 me, kralju, izazivaju na boj.
Obavezan sam odazvati se tome pozivu jer sam se zakleo da odgovorim na svaki
izazov. Unitit u ih, a onda u se vratiti. Tamo su Suarman i njegovi ratnici.
Dopusti mi da odem i pobijem i njega i sve koji su s njime.
O dijete, ti zna to je uitelj naumio odgovori Yudhithira. Idi, ali
uini sve da osujeti njegovu namjeru. Aruna e na to: Ima ovdje Satyaita,
kraljevia Panala. Dok je njemu glava na ramenima, tebi se nita ne moe
dogoditi. Pogine li on, ti se sklanjaj s bojita makar i sva tvoja vojska bila oko
tebe.
Potom se Aruna okrenu Krini pa mu kaza: Gledaj, Krino, kako Trigarte,
otrovani mrnjom i svojom zakletvom, veselo oekuju moj dolazak. Raduju se
sada kada im je vrijeme za plakanje. Ili je pak ovo as veselja jer e se domoi
uzvienih predjela koji nisu namijenjeni kukavicama.
Kada to kaza, Aruna krenu na Trigarte. Uzevi svoju koljku Devadattu,
svu okovanu u zlato, on silovito puhnu u nju i od toga se zvuka ukoi svekolika
vojska Trigarta koja tu stajae na svojim bojnim kolima. Sve su njihove ivotinje
stajale kao skamenjene, irom otvorenih oiju, nauljenih uiju i oduzetih nogu,
vratova i usta. Mokrile su pod sebe i povraale krv.
Poto Trigarte dooe k sebi, oni postrojie svoje redove i svi odjednom
odapee svoje strijele na Panduova sina. Hitroruki Aruna obori sve te strijele s
petnaestak svojih i, premda su ga nove pogaale, on presijee Sudhavanov luk,
pobi mu zapregu, a onda mu skide i glavu ukraenu turbanom. Njegovi se pratioci
uplaie i pobjegoe pod Duryodhaninu zatitu, a razbjesnjeli kralj Trigarta stade
ih koriti: Ne bjeite, junaci! Zar da pogazimo na strani zavjet i postanemo ruglo
pred svima ovim ratnicima?
Tada se samaptake vratie na poprite, a sa njima dooe i pastiri Narayane
odluivi da Smrti pogledaju u lice. Tada Narayane okruie Arunu naoruani
svakakvim orujem pa ga obasue svojim strijelama.
366
Samaptake su borci koji su se zakleli da e se boriti do smrti, a nee spaavati glavu, "zakletnici". Taj je
obredni obiaj tu lijepo posvjedoen.

262

Aruna se namrtio, to bijae siguran znak da se rasrdio, pa udvostrui svoju

snagu i puhnu u koljku, a onda odape oruje zvano tvatra. 367 U taj se tren on i
Krina umnoie tisuama puta, a njihovi se neprijatelji zbunie i udarie jedan na
drugoga videi posvuda Krinu i Arunu. Ubijahu se meu sobom jer im je ovo
mono oruje pomutilo osjetila.
Onda katriye navalie sa svih strana sipajui oblake strijela od kojih se ni
Krina ni Aruna nisu mogli vidjeti pa pomislie da su njih dvojica poginuli.
Jesi iv, Dhananayo? viknu Krina sav obliven znojem. Aruna odgovori tako
to jo ee potee tetivu svojega luka rastjerujui svojim strijelama rojeve
neprijateljskih ratnika, a onda krenu u napad. Pusti oruje Vayavya 368 koje rastjera
taj pljusak strijela, a slavni Vayu raspri ete samaptaka, slonove, kola i oruje,
kao da su suho lie. Poneseni vjetrom bili su nalik na jata ptica. Dhananaya ih
je ubijao na stotine i tisue svojim otrim strijelama. Zbog toga pljuska krvi zrak
se oisti od praine, a zemlja prekrivena stotinama obezglavljenih tijela postade
neprohodna. Arunina kola blistala su stranim sjajem kao to blistaju Rudrina
kola kada na kraju yuge propadaju sva stvorenja.
Poto Prithin sin ode da se sukobi sa etama samaptaka, Drona uredi svoju
vojsku i krenu zarobiti Yudhithiru. Yudhithira je vidio da je Drona postavio
svoje ete u poredak zvan Garuda pa on svoju vojsku uredi u oblik polukruga.
Zapoe strana i nemilosrdna bitka. Samo kratko bjee to nalik na obini
okraj a onda se, kralju, razvi u sudar bjesomunika koji se vie ni na koga i ni na
to nisu obazirali. U uasnome okraju sudarie se legije slonova i od trenja
njihovih tijela i kljova prtale su iskre i sukljao je dim, tako da bijahu nalik na
oblak nabijen munjama. Mnoga velika kola leala su naokolo razvaljena
slonovskim kljovama, a konji bez jahaa i osakaeni slonovi bjeali su na sve
strane. Ljudi su do glenjeva tonuli u krvavo blato i inilo se da je na tom polju
sve natopljeno krvlju: i odjea i suncobrani i zastave. itave odrede skrenih
konja, kola i ljudi iznova su mrcvarili kolni kotai. Mnogi su pokuali zaustaviti
Dronu i zbog toga platili glavom.
Drupadin sin Panalya oajniki se borio, ali se i on ugasi poput zvijezde
padalice i s njime pade silno mnotvo ratnika. Dooe i Yudhamanyu, Satyaki i
ikhandin da zaustave Dronu, ali su morali odstupiti i tako se Yudhithira naao
Droni na domaaj ruke. Razdragani Duryodhana gledao je kako se Drona probija
pa doviknu Karni: Gledaj kako se Pandave rasipaju pod Droninim udarcima! Slie
na jelene pred Ijutitim lavom!
No Karna je na to vrtio glavom: Nije lako pobijediti Pandave! ree on.
Pogledaj tamo, svi dolaze da brane Yudhithiru, i Bhima i Nakula i Virata, a i
mnogi drugi.

367
368

Tvatra je Tvatrovo "Rezbarevo" (oruje).

Vayavya je Vayuovo "Vjetrovo" (oruje).

263

Zagluna bjee tutnjava kada ratnici Pandava krenue u juri na svojim

kolima koja su vukli vatreni drijepci raznih boja. Svaki od njih elio je jedino da
pogubi Dronu. Bhimasenin barjak nosio je na sebi lik divovskoga lava od srebra s
oima od lazulita i blistava sjaja. Barjak monoga Yudhithire bjee ukraen
zlatnim mjesecom i planetama i bila ga je divota pogledati. Uz njega su bila
privezana dva velika i lijepa timpana zvani Nanda i Upananda, a nekakva naprava
svirala je na njima i razveseljavala glazbom one koji bi ih sluali. Na Nakulinoj
zastavi bjee arabha369 s leima od zlata te je zastraivala svojim izgledom
neprijatelje. Na kopljitu Sahadevinih kola bjee srebrni labud sa zvoncima, a
Draupadini su sinovi imali na svojim barjacima lijepo izraene likove Dharme,
Maruta, Indre i blizanaca Avina. Barjak mladoga Abhimanyua imao je na sebi
zlatnoga pauna koji je blistao kao topljeno zlato. Na Ghatotkainu stijegu blistao
je kragulj, a njegova zaprega bjee kao ona to ju je u davnim danima imao
Ravana i mogla se kretati kuda god on poeli. Dok su hrabri bojovnici juriali na
Dronu, mi smo uli imena svakoga od njih i njihovo porijeklo kao to je to obiaj
na sveanosti svayamvare.
Doista, bitka kao to bjee ova nikada se prije nije mogla vidjeti. U njoj su
se sudarali oni koji su titili Dronu s onima to su krenuli da ga pogube. Odvani
Bhagadatta, kralj Pragyotie, jurnuo je u tu gungulu jaui na svojem
glasovitome slonu Supratiki. Divovska je ivotinja potrala s rairenim uima i
vitlajui surlom i za tren oka pregazila Bhimina kola i zapregu zdrobivi ih u
bezoblinu gomilu, ali je Bhima u zadnji tren iskoio i tako se spasio.
Aruna je vidio golemi oblak praine koji se podigao s toga dijela bojita pa
napusti okraj sa samaptakama i krenu na Bhagadattu jer bijae prepoznao
Supratikinu riku i znao je da su Pandave u opasnosti. Ali samaptake, sve moni
ratnici, njih etrnaest tisua, i uz njih jo i deset tisua pastira Narayana koji su
nekada ili s Krinom po poljima, pozvae ga da s njima dijeli megdan i on se
nae na muci. Kada je malo promislio, srce mu se prikloni glasu razuma i on
odlui najprije pobiti samaptake. Vrati se i krenu na njih, a doeka ga i prekri
oblak strijela.
Gotovo se sasvim onesvijestivi, on opet upotrijebi Brahmanovo oruje i na
sve strane poletjee glave, ruke i oruje. Krina je gledao kako Aruna satire
samaptake pa mu, udei se, kaza: Doista, Aruno, rekao bih da pothvatu to si
ga uinio nisu dorasli ak ni Indra ni Yama, a ni gospodar riznica Kubera. Vidjeh
danas kako u jedan mah ubija na stotine i tisue ratnika!
Odbivi svoje neprijatelje, Aruna mu odvrati: Vozi sada na Bhagadattu!
Arunu i Krinu doekae strijele kojima ih je obasuo Bhagadatta, ali mu
Aruna uzvrati svojim strijelama koje probie oklop velikoga slona i poee mu
nanositi bolne rane. Bhagadatta je vidio da njegov slon nee jo dugo izdrati pa
zavitla na Krinu jedno od svojih kopalja, ali ga Aruna doeka svojom strijelom.
369

arabha je bajoslovna ivotinja s osmero nogu, snanija od lava ili slona.

264

Idue koplje pogodi Aruninu krunu, ali onda on nape svoj luk i viknu: Pogledaj
zadnji put oko sebe, Bhagadatto!
U tren oka on presijee protivnikov luk, razbi mu tobolce i na spojevima
probi oklop. Srditi Bhagadatta uhvati onda svoju kuku kojom se podbadaju
slonovi i izree nad njom mantru vainava 370 pa ga pretvori u strahovito oruje.
Hitnuo ga je ciljajui u Arunina prsa, ali to neodoljivo oruje Krina doeka na
svoja prsa i ono se na njima pretvori u pobjedniki vijenac.
Neporonie na to e Aruna alosno rekao si da e upravljati
mojom zapregom i da se nee u boju boriti! Da sam bio u nevolji, ja bih razumio
zato si tako postupio!
Krina mu odvrati: Pouj, Rathin sine, ovo to u ti rei: Ja imam etiri
oblija koja su uvijek tu da zatiuju svjetove. Moje je jastvo podijeljeno na
etvoro i tako vodim rauna o dobrobiti svjetova. Jedan moj oblik boravi na
Zemlji kao isposnik, drugi motri dobra i loa djela, trei dolazi u svijet ljudi da bi
djelovao, a etvrti moj oblik lei i spava tisuu godina. Kada se on probudi, tada
ispunjava elje onima koji su toga dostojni. Jednom, kada to vrijeme bijae dolo,
doe pred mene Zemlja i zatrai da joj ispunim elju koja se ticae njezina sina
Narake. uj to je traila: Neka moj sin ima oruje Vainava i neka ga ne mogu
pobijediti ni bogovi ni Asure! Tako me zamolila Zemlja u tim davnim
vremenima i ja joj ispunih tu elju rekavi: Neka ovo oruje, Zemljo, bude
nepromaivo i neka titi Naraku. Nitko ga nee moi ubiti. A Naraka je to bio
od kojega je Bhagadatta dobio to oruje. Gospodine, nema na svijetu nikoga tko
od toga oruja ne bi poginuo, pa bio to i sam Indra ili ak Rudra! Radi tebe
pogazio sam svoju rije! Veliki Asura sada je lien svojega nenadmanog oruja.
Sada ti ubij Bhagadattu neprijatelja bogova, kao to sam ja nekada ubio velikoga
Asuru Naraku!
Na to Aruna odape dugaku strijelu koja pogodi Supratiku posred ela i
raskoli mu ga. Golema se ivotinja srui zabivi kljove u zemlju, a idua strijela
pogodi Bhagadattu u prsa i ugasi mu ivot. Kada je srani Bhagadatta najzad pao
od Arunine strijele, Kurui se pokolebae i stadoe bjeati. akunijeva braa Vra
i Aala pokuala su zaustaviti Arunino napredovanje i inila su sve to bijae u
njihovoj moi, ali to ne potraja dugo. Ubrzo su stradali od Arunine ruke.
Kada tvoji sinovi vidjee da im pogiboe njihovi hrabri ujaci, oni obasue
Arunu svakojakim orujem. Vidjevi da su mu oba brata poginula, akuni
napadnu Krinu i Arunu koristei se svim opsjenarskim orujima i zbunjujui
njima svoje protivnike, ali Arunini udarci razagnae akunijeve arolije i
Duryodhanin se ujak morao spaavati bijegom. On pobjee s bojita toliko urno
koliko je doputala brzina njegovih konja.
Onda Aruna pokaza neprijatelju lakou svojih ruku i prekri vojsku Kurua
oblacima strijelama. Njegove su strijele, gospodaru, probadale konje, ratnike,
370

Vaina je Vinuova (mantra, oruje i sl.).

265

slonove i pjeake poput zmije koja proe kroz mravinjak i onda su se zabijale u
zemlju. Nikada nije dvaput gaao konja, slona ili ovjeka. Bijae dovoljna uvijek
po jedna strijela da onaj tko je njome pogoen padne teko ranjen i da umre.
Mnogi kraljevi koje su krasili i skromnost i uljudnost doekae sueni as i
legoe na svoje muenike postelje iskiene perjem grabljivica. Lomili su se kolni
kotai, padale su zastave i suncobrani, kola su se drobila pod nogama slonova,
zaprege su bjeale vukui za sobom polomljenu i pokidanu ormu, padale su glave
ukraene naunicama i ruke s maevima u stisnutoj aci, mijeala se krv ljudi,
slonova i konja. U svakome bjee srce zamrlo od alosti. Junaci kojima su se kola
zaplela kotaima, topuzima su razbijali glave jedan drugome jer za drugo oruje
nije bilo mjesta. eljni sigurnosti tamo gdje je bilo, hrabri bojovnici hvatahu se za
kose, a oruje im bjehu ake, zubi i nokti.
Obje su vojske bile razbijene a ranjavi ratnici, okupani krvlju, gledali su
jedan na drugoga, i Sunce se povue u svoje odaje na zapadu pa se i vojnici
povukoe i polako otputie svaki u svoje logorite.
Razbijeni Aruninom neizmjernom vjetinom i svjesni Dronine nemoi da
ispuni svoj zavjet, tvoji su ratnici znali da su pobijeeni. Yudhithira je bio vie
nego dobro zatien. Razbijenih oklopa i prekriveni prainom, tvoji su ratnici
bacali oko sebe prestraene poglede. Provedoe tu no kao ukleti, premiljajui
kako li e se sve ovo zavriti. Svuda je vladala mrtva tiina.
U praskozorje idueg dana Duryodhana ode uitelju Droni i sav mu ogoren
ree: Cijenjeni brahmane, ti si odluio da nas odveze u propast! Yudhithira ti je
juer bio na dohvatu ruke i, da si ga htio zarobiti, nitko te u tome ne bi mogao
sprijeiti. Onaj kojega ti eli zarobiti ne moe ti umai ako si ga jednom ugledao.
Ali ti ga nisi zarobio, a to je za mene potpuno neobjanjivo. Nisi odrao svoje
obeanje. Zna li da oni koji su visoka roda nikada ne iznevjere nade to ih polau
u njih oni koji su im odani.
Drona sa zastidje od tih rijei i odgovori: Duryodhano, zbog tebe napreem
sve svoje snage, spretnost i hrabrost.
Takvi prijekori nisu dostojni kralja. Zar ti ne rekoh da, sve dok Aruna brani
Yudhithiru i tamo gdje se nalazi Govinda, stvoritelj, niija pomo ni sila ne
pomau, osim onoga s tri oka, Gospoda ive. Ja u danas postrojiti vojsku tako da
je ni sami bogovi nee moi razbiti, ali ti, kralju, makni nekako Arunu s bojita.
Nema niega to on on u boju ne zna i ne moe uiniti. Kada to Drona ree, javie
se Samaptake i ponovo izazvae Arunu na boj pa krenue s njime na juni dio
bojita.
Bitka koja se tu razvila bjee najbjenija od svih koje su se dotada vidjele.
Za to je vrijeme uitelj preuredio vojsku u kruni poredak i krenuo na Yudhithiru
kojega su titili mnogi junaci. Bili su tu Bhima, Satyaki, ekitana, Dhrtadyumna,
Kuntibhoa, Drupada, Ghatotkaa, Yudhamanyu, ikhandin, Virata i mnogi drugi
ratnici, ali je njihov otpor poputao pod bijesom Droninih napada.
266

Vidjevi kako Drona bijesno navaljuje k njemu, Yudhithira je na razliite

naine pokuavao zaustaviti njegovo napredovanje. Najposlije uvidje da Dronu ne
moe zaustaviti nitko doli mladi Abhimanyu, Arunin sin, i on taj preteki teret
svali na njegova plea.
Pozva mladoga junaka pa mu ree: O Abhimanyu, samo ti moe zaustaviti
staroga uitelja. Ne moemo probiti ovo okruenje.
Abhimanyu odvrati: Ja elim da moje starjeine izvojte pobjedu. Brzo u se
probiti i lako razbiti taj kruni bojni red koji je napravio Drona jer me je otac
nauio kako se to ini. Samo neu moi odatle izai bude li mi zaprijetila kakva
opasnost.
Prvae meu ratnicima na to e Yudhithira samo se ti probij i
nama otvori put, a mi emo svi navaliti za tobom. Bit emo uz tebe da te zatitimo
sa svake strane.
Bhima na to doda: Ja u, o Abhimanyu, biti odmah iza tebe, a uz mene e ii
Dhrtadyumna, Satyaki i sve Panale i Prabhadrake.
Abhimanyu odgovori: Ja u se probiti u nepobjedivu Droninu vojsku kao to
muica ulijee u sjajni oganj. Uinit u to da ugodim i svojoj majci, a i ujaku.
Danas e sva stvorenja gledati kako ja, bespomoni djeak, rastavljam od ivota
nebrojene neprijatelje! Neka se ne zovem ni Arunin ni Subhadrin sin ako danas
umakne iv onaj tko mi stane na put! I Abhimanyu naredi svojemu koijau
Sumitri: Potjeraj konje prema Droninoj vojsci!
No hajde, potjeraj! poticao je on Sumitru, a ovaj ga oslovi pa kaza: Ti
si blagoslovljen jo mnogim danima koji su pred tobom, a veliko je breme to ga
Pandave natovarie na tvoja plea! Najprije prosudi jesi li ili nisi moan uiniti to
pa onda kreni u boj. Uitelj Drona vlada svim najboljim orujem i iskusan je u
boju, a ti si ipak odgajan u velikoj raskoi i u ovakvu se okraju jo nisi ogledao.
A Abhimanyu se nasmija pa odvrati svojemu koijau: Sutin sine, tko je taj
Drona? to je cijeli ovaj sabor katriya? Ja u udariti ak i na Indru na njegovu
slonu Airavati. Danas nema u mojemu srcu ni najmanjeg straha od svih ovih
katriya! Cijela ta neprijateljska sila nije vrijedna ni esnaesti dio mojih moi!
I Abhimanyu se ne osvrnu ne rijei svojega koijaa nego potaknu: Potjeraj
k Droninoj vojsci!
Teko bi se moglo rei da je vozar posluao zapovijest radosna srca, ali je
ipak podjario Abhimanyuove trogodinje drijepce prekrivene zlatnim ormanama.
Zlatna kola sa zapregom mladih drijebaca okomie se na vojsku Kurua, Pandave
jurnue za njima.
Vojnici Kurua uzrujano govorahu meu sobom: Eno dolazi Abhimanyu! Eno
jednoga koji je hrabriji ak i od Arune! I redovi se Kurua poee kolebati.
Abhimanyu blistavome oklopu i pod prekrasnim barjakom s likom drveta
karnikara napadne na silne ratnike koje je vodio Drona, neustraiv, nalik na mlada
lava koji napada stado slonova. Sudar je bio uasan. Abhimanyu se, naoigled
267

Droni i potpuno sam, u silovitom juriu probi kroz bojni red Kurua tako da meu
njima ne bijae ni jednoga strijelca koji bi uspio sprijeiti mladoga viteza u
njegovu napredovanju k Droni. Abhimanyuove su strijele sijevale poput munja i
hrpe pobijenih rasle su oko njega kao gomila panjeva oko rtvenog oltara. Oblaci
su strijela sa svih strana zasipali neustraiva Arunina sina, ali on ih je spretno
obarao svojima. Veliki Karna, najcjenjeniji meu strijelcima, stotine puta pogaao
je mladia svojim najboljim orujem, ali ovaj usprkos tome nije uzmaknuo.
Maem i strijelama svuda je stizao svoje protivnike. Dhrtaratrovii su vidjeli
kako Subhadrin sin sasvim sam svojim bruenim strijelama obara itave redove
vojske Kurua pa stadoe jedan na drugoga pogledavati s tjeskobom. Usta im se
osuie, obli ih znoj, a kosa im se nakostrijei, dok su im oi nemirno poigravale.
Izgubivi nadu da e pobijediti svojega neprijatelja, oni poee misliti kako da
izvuku ive glave. Dozivahu se meu sobom po imenima osobnim i porodinim i,
naputajui svoje ranjene sinove, oeve, roake i prijatelje, okrenue svoje
slonove, konje i kola pokuavajui umaknuti odatle.
Ljutiti se Duryodhana sam usmjeri na Subhadrina sina. Vidjevi to, Drona
ree ratnicima Kurua: Spaavajte kralja jer neustraivi Abhimanyu ubija svakoga
na koga se okomi.
Tada, sa strahom u srcu, mnogi veliki ratnici okruie Duryodhanu, dok su
Drona, Dronin sin, Kripa, Karna, Krtavarman i mnogi drugi sipali svoje strijele po
mladome junaku, trudei sa da ga zaustave. Sa svih strana opkolili su ga
mnogobrojnim etama i stali ga obasipati svakojakim orujem koje je on obarao
svojim strijelama i zauzvrat pogaao tijela svojih protivnika. Mladi je Arunin sin
poput kopna zaustavio sve to nepregledno more Kurua. Teko izranjan
protivnikim strijelama, Abhimanyu probi svojom strijelom Karnin oklop. Hitac
proe kroz Karnu i abi se u zemlju kao kad zmija ue u mravinjak. Ljuto ranjeni
Karna ostade sasvim bespomoan i drhtei cijelim tijelom kao brijeg uzdrman
potresom.
Srditi Abhimanyu bjee nalik na Yami dok je jezdio bojitem i mnogi veliki
junaci pogiboe od njegove ruke. Izboden njegovim strijelama, alva se bez
svijesti srui na sjedalo svojih kola, a njegova se vojska razbjea. Mlai brat
vladara Madre izgubi glavu dok je, zaslijepljen bijesom u juriu, obasipao
Abhimanyua svojim strijelama, a njegova kola, koija i zaprega bijahu
raskomadani. Abhimanyu se tako hitro kretao po svojim kolima da ga oko nije
moglo pratiti. Samo se vidio njegov luk kako treperi i krui poput sjajnoga
jesenjskog Sunca, a njegovo brujanje i pljesak dlanova mladoga junaka bjehu
nalik na grmljavinu oblaka.
Abhimanyu bijae bijesan, ali iz skromnosti i potovanja prema starijima
borio se blago imajui obzira prema protivnikim junacima. Ali malo-pomalo on
posta estok kao slavni tvorac dana kada proe doba jesenjih kia. Pred oima
uitelja Drone pljutale su stotine i tisue strijela razliitih vrsta i zasipale
268

Duryodhanin odjel bojnih kola. Ljuto pritisnut silom oruja slavnoga junaka,
odjel mu okrenu lea.
Rairenih oiju od ushienja uitelj se Drona primae Kripi pa prozbori: Eno
tamo mladoga Subhadrina sina kako dolazi na elu Pandava radujui srca svojih
prijatelja i roaka! Samo da poeli, on bi mogao pobiti svekoliku ovu vojsku, ali
ini se da zbog nekoga razloga ne eli.
Te rijei pogodie kralja Duryodhanu pravo u srce. Gledao je uitelja blijedo
se osmjehujui, pa onda kaza Karni i Duasani: Uitelj svega katriyskoga
stalea i prvak meu znalcima brahmana od zaprepatenja ne dolazi na misao da
bi trebalo ubiti ovoga Arunina sina. Ako pred Dronu kao neprijatelj izae i sam
Unititelj glavom, ni on mu nee moi umai iv. Doista je kao to kaem! Ono je
tamo Arunin sin, a Aruna je Dronin uenik. Zato uitelj titi ovoga mladunca.
Ljudima koji su puni vrlina uvijek su dragi njihovi uenici, a i sinovi njihovih
uenika. Mladi se Arunin sin silno uzoholio zato to ga uitelj tedi. Zato ne
gubite vrijeme! Unitite ga!
Na to Duasana ree svojemu starijemu bratu: Veliki kralju, kunem ti se da
u danas ubiti Abhimanyua naoigled mrskih Pandava i Panala! I hvalisavi
kraljevi potjera svoja kola na Abhimanyua. Dugo su se borili obilazei jedan oko
drugoga i mnoge su strijele i koplja potroili.
Onda Abhimanyu, koji se veselio ovome dvoboju, ree Duasani: Ti si
smrtno uvrijedio moje najblie! I pusti na njega dugaku otrovrhu strijelu
koja se sve do repa zari u prsa Dhrtaratrina sina, kao otrovna zmija u mravinjak.
Ranjeni kraljevi ispusti iz ruku luk i tit i pade onesvijeten na dno svojih kola
koja njegov vozar odveze izvan okraja.
Tada na Abhimanyua krenu Karnin mlai brat i s deset strijela pogodi i njega
i vozara i suncobran i konje, a na to se u vojsci Kurua podie radosna graja.
Abhimanyu se, meutim, samo smjekao. Zatim estoko nategnu svoj luk i
jednom jedinom strijelom otkinu glavu svome protivniku a ona se otkotrlja dok je
on padao poput drveta karnikara371 koje je oluja oborila s vrha planine.
Pod tuom Abhimanyuovih strijela i sam se Karna morao povui, a bol mu
je palio srce. Dok je mladi junak puhao u svoju koljku, ete su se Kurua
povlaile. Bojite bijae krcato bezglavim truplima. U strahu od njegovih vrsnih
strijela vojnici su bjeali pred njime ubijajui ispred sebe svoje drugove.
Yudhithira je na elu katriyskih prvaka krenuo u juri i svi udarie putem
koji im je prekrio mladi Abhimanyu, a vojska Kurua nae bjeati pred njima.
Kada to vidje snani Dhrtaratrin zet ayadratha, krenu na juri da zaustavi
Pandave.
Jo otprije bjee zamrzio Pandave jer ga jednom bijae porazio Bhima.
Otada se posvetio najstroemu isposnitvu podnosei glad, e i vruinu i
mravei sve dok vene na njegovu tijelu ne postadoe vidljive. Neprestano je
371

Karnikara je Pterospermium acerifolium.

269

izgovarao vjene rijei Veda iskazujui tako svoju predanost bogu Mahadevi. To
slavno boanstvo uvijek je blagonaklono prema onima koji su mu odani i tako mu
se najzad smilovalo i ispunilo mu elju. A elja je bila da sam uspije u boju
zaustaviti sve Pandave. Mahadeva mu doe u san i ree: Ljubaznie, ja u ispuniti
tvoju elju i, kada bude stao pred Pandave, oni nee proi mimo tebe, osim ako
Aruna bude meu njima.
Neka bude tako! odgovori ayadratha i probudi se iz drijemea.
Ta mu se elja sada ispunila. Silni ayadratha stajae pred vojskom Pandava
i nitko nije mogao proi pored njega.
Onda Drona i njegov sin, a s njima Brhadbala, Kripa, Duryodhana, Karna,
Krtavarman i akuni nagrnue na nepobjedivoga Arunina sina, ali se ubrzo svi
moradoe povui. Ostao je jo samo Lakmana, Duryodhanin sin, odrastao u
obilju, vrstan strijelac i neustraiv zbog svoje oholosti i neiskustva. On napade na
Abhimanyua, a Duryodhana se vrati iz straha za sinovljev ivot. Za Duryodhanom
se vratie i svi ostali i poslae na svojega neprijatelja pravu poplavu strijela i
kopalja.
Mladi je ratnik sve to oruje razgonio kao suh vjetar gomile oblaka. Onda
ree Dhrtaratrinu unuku: Dobro pogledaj ovaj svijet jer e uskoro stii na onaj.
Poslat u te u Yamino stanite naoigled svih tvojih roaka.
I on stavi na tetivu strijelu iroka vrha, nalik na zmiju upravo izalu iz
staroga svlaka, pa njome odrubi lijepu Lakmaninu glavu koju su krasile naunice
i lijepi uvojci. Na sve strane zaue se vapaji, a Duryodhana se pomami od bijesa
i poe nagoniti katriye da ubiju Abhimanyua.
Opet na mladoga junaka krenue Drona, Kripa, Karna i Dronin sin, a za
njima navalie Niade i Kalinge i stadoe mu na put u svojim sjajnim oklopima.
Srca probijena Abhimanyuovom strijelom pade Brhadbala, vladar Kosala, Drona
je morao pomagati svojemu sinu, Karna bijae okupan u vlastitoj krvi, a pogibe i
sin kralja Krathe i jo mnogi drugi.
Tada akuni ree Duryodhani: Napadnimo ga svi zajedno i satrimo ga!
Pitajmo Dronu i Kripu, oni e nam rei to da inimo! A Karna ree Droni:
Abhamanyu nas desetkuje! Reci kako da ga ubijemo? Sve e nas pobiti ako se
budemo borili pojedinano.
Veliki strijelac Drona ree im: Je li tko od vas pomno motrio i zapazio
ikakav propust koji taj je mladi uinio? Je li itko od vas uoio bilo kakav
nedostatak u njegovoj obrani? Pogledajte tu laku ruku i njegovu hitrinu! Tako mi
svega, ovaj me je Subhadrin sin zadovoljio premda mi od njegovih strijela staje
ivotni dah i sav sam omamljen. Ne vidim nikakve razlike izmeu njega i onoga
koji rukuje Gandivom.
Na to e Karna: Duboko su me ranile njegove strijele i ovdje ostajem samo
zato to mi je to dunost.
270

Uitelj se nasmijei pa ree: Abhimanyu je mlad, a njegovo je umijee

izuzetno. Oprema mu je neprobojna, a otac ga je nauio kako se navlai i nosi
zatitni oklop. Ipak, vi svojim strijelama moete presijei luk, tetivu, uzde,
moete ubiti konje i dvojicu bonih koijaa. Rathin sine, ako moe, lii ga kola i
njegova luka.
Kada u rijei uitelja Drone, Karna se mai svojih strijela i odmah presijee
Abhimanyuov luk, a Krtavarman mu pobi bojne konje. Kripa ubi njegova dva
bona koijaa, a ostali ga u najveoj urbi zasue strijelama jer urba bijae
prijeko potrebna. Nemilosrdna tua zasu mladoga Abhimanyu dok je tako stajao
bez luka i koije, a njome su ga sa svojih kola zasipala estorica velikih strijelaca.
Znajui to mu je dunost, naoiti mladi uze svoj ma i tit i skoi uvis.
Opisujui razliite putanje, Arunin je sin silovito lebdio kroz zrak slian kralju
ptica.
Oiju uprtih u visine svaki od tih monih strijelaca miljae: Napast e me
odozgo s maem u ruci! i u iekivanju njegovih udaraca gaali su ga
strijelama. Silni Drona pogodi drak njegova maa, optoen draguljima i tako ga
polomi, a Karna otrim strijelama raskomada njegov izvrsni tit. Ostavi bez maa
i tita, Abhimanyu se zdrav i itav spusti s neba pa uhvati neki kolni toak i
zavitla ga nad svojom glavom, riui poput ranjena lava.
Sav pobijelio od uzvitlane praine koju je kota podigao, krvavih haljina i
natutena ela, gospodar Abhimanyu bjee u tom asu neizrecivo lijep, stojei
tako sred svih tih kraljeva kao da je glavom Gospod Vasudeva. On se sa svojim
orujem okomi na uitelja Dronu dok mu je kosa leprala oko glave, a tijelo mu
blistalo tako da se u njega nije moglo pogledati.
Kraljeve spopade strah i zasue ga strijelama razbivi taj kota na stotinu
komada. Jakoruki Abhimanyu uhvati veliki buzdohan i jurnu na Dronina sina
Avatthamana. Ovaj vidje taj topuz koji je blistao kao Indrina munja pa pobjee, a
poginue dva njegova vozara.
Junaki Subhadrin sin napokon je bio sav naikan strijelama tako da je
sliio bodljikavom prasetu, ali on, i takav, jurnu na akunijeva brata Kalikeyu i
sabi ga u zemlju, a onda pobi i njegovih sedamdeset i sedam pratilaca Gandhara.
Onda ubi deset strijelaca iz roda Vasatiya i deset golemih slonova. Probijajui se
dalje, on naie na kola Duasanina sina, zdrobi ih i stjera u zemlju zajedno sa
zapregom, a Duasanin sin skoi na njega s topuzom u rukama viui: ekaj!
ekaj!
Dvojica se roaka sudarie zasipajui jedan drugog i odlueni da jedan
drugome ugase ivot. Ubrzo se obojica sruie bez svijesti. Prvi doe k sebi
Duasanin sin i buzdovanom udari Abhimanyua po tjemenu.
Tako mnogi uzee ivot jednome. Ubie onoga koji je pred sobom razgonio
svekoliku vojsku Kurua. Leao je tu kao ugasli oganj koji je progutao umu, kao
zalazee Sunce koje je sagorjelo vojsku Bharata. Vojska Kurua okruila ga je
271

likujui, a protivnika strana potonu u moru alosti. Vojska Pandava poe

uzmicati. Kralj Yudhithira vidje da mu se vojska koleba pa ovako ree hrabrim
ratnicima: Neustraivi Abhimanyu poginuo je ne odstupivi iz boja i sigurno je
dospio u nebesa. Ostanite ovdje! Ne sumnjajte da emo pobijediti neprijatelje!
Abhimanyu je pogubio mnoge kraljevie i satro deset tisua Kosala i ak mu je i
to bilo malo! Njegovo je carstvo Indrino i predjeli koji se stiu velikim junakim
djelima.
Ubrzo je nastupio prekrasni as kada se dan kloni smiraju i Sunce,
blijedocrveno kao lopoeve vlati, tonulo je iza obzorja. Oamuena vojska kralja
Duryodhane vraala se svojemu konaitu izbodena strijelama i prekrivena krvlju,
a protivnici su ih pratili tvrdim pogledima. Nestade Sunce i ponese sa sobom sjaj
kopalja, maeva, titova i ukrasa. Poprimie svoju omiljenu boju vatre, Sunce sve
oboji u crveno, i nebo i zemlju. Psi i akali, vukovi i hijene, gavrani i druge
krvopije sa svim plemenima rakasa i pisaa lunjali su razbojitem i kidali kou
mrtvacima da bi se napili njihove masti, krvi i modine. derali su njihovo meso i
sisali sokove gnjilih leeva, a rakase su se stravino smijale odvlaei sa sobom
tisue tjelesa. Psi, akali i ptice mesoderi slavili su svoj blagdan gostei se svi
zajedno s istoga stola.
Kada mladi junak Abhimanyu izgubi ivot, ratnici Pandava ostavie svoja
kola, poskidae oklope i odloie lukove pa se, ophrvani tekim jadom, okupie
svi oko Yudhithire. Utonuo u alost, Yudhithira zapoe tubalicu za
Subhadrinim sinom. Ne proe dugo,372 a tu se pojavi veliki rii Krina Dvaipayana
pa mu Yudhithira ukaza duno potovanje i ponudi ga da sjedne a onda mu ree:
Jao, Subhadrin sin izgubi ivot dok se borio s mnotvom monih ratnika. Umoren
je rukama nekolicine velikih vitezova sklonih nepravdi. Bio je jo dijete, a borio
se protiv odraslih ljudi spremnih na sve. To je ono to mi srce razdire.
Vyasa e na to: Yudhithiro, tvoja je mudrost neizmjerna, pred tobom
nijedna nauka nema tajni. Ljudi poput tebe ne doputaju da im nesrea pamet
pomuti. Mladi se junak uspeo u nebesa pobivi prije toga mnogo svojih
neprijatelja. Bharato, Smrt kosi sve, ak i bogove, danave i gandharve. To je
zakon koji se ne moe promijeniti.
Smrt? Odakle Smrt dolazi? na to e Yudhithira. Ti koji si nalik na
boanstvo reci mi to je to smrt, tko ju je donio na svijet i zato ona odnosi sva
stvorenja?
uj, kralju odvrati Vyasa kazat u ti priu o porijeklu Smrti tono
onako kako sam je uo: Praotac Brahman u poetku sazda sva stvorenja, a onda
vidje da stvorenja ne pokazuju nikakve znake prolaznosti. Potom naumi da uniti
svemir. Razmiljajui o tome, Tvorac ne vidje nikakva naina da svoj naum
sprovede u djelo i zato se naljuti. Iz njegova gnjeva vrcnu iskra s neba i stade se
372
S pojavom riija Vyase poinje ovdje u epu nova digresija sa slavnom priom o Smrti. itav taj inae
obuhvatan umetak iskljuen je, meutim, iz kritinoga izdanja teksta te se moe nai samo u dodatku (Appendix
I, 8).

272

iriti oganj koji poe prodirati sve u svemiru. Tada stade pred Njega Hara, zvan i
Sthanu ili iva. On pade Tvorcu pred noge i stade ga moliti elei uiniti dobro
svim stvorenjima. Blistavo vrhovno boanstvo ree najveemu od svih isposnika:
Ti koji zasluuje da ti sve elje budu ispunjene, reci to ti je elja? Sthanu, reci
to eli i mi emo ti svaku elju ispuniti.
A Sthanu ree ovako: Gospode, mnogo si panje posvetio stvaranju
najraznolikijih tvorevina! Zaista, Ti stoji iza svega stvorenoga! Sada oganj
prodire tvoja stvorenja! Dok to gledam, obuzima me samilost. Imaj i ti milosti,
slavni Gospodaru!
Brahman mu na to odgovori: Nije to moja elja, jer ja sam uvijek elio
dobro, ali me boginja Zemlja esto moljae da joj olakam preteko breme
stvorova na njoj. Traila je da ih unitim, a ja ne mogoh nai nikakva naina da
prekinem to beskonano stvaranje i stoga se naljutih.
Rudra e na to: Budi milostiv, gospodaru Svemira, i nemoj unitavati svoja
stvorenja. Nikada vie nemoj dozvoliti da propadnu pokretna i nepokretna
stvorenja. Neka trostruki Svemir, neka prolost, sadanjost i budunost, postoji i
dalje. Iz Tvoje je srdbe, Gospodaru, nastala est nalik na oganj i taj oganj sada
rastae stijenje i drvee, rijeke i polja. I pokretni i nepokretni svijet pretvara se u
pepeo. Imaj milosti, Presvijetli, i neka umine tvoj gnjev. Pogledaj na svoja
stvorenja blagim i dobrotvornim okom. Tvore svjetova, Ti si me postavio za
njihova zatitnika, nemoj dati da propadnu stvorenja kojima si ti udahnuo ivot.
Sasluavi Mahadevine rijei, boanski Brahman suspregnu svoj gnjev i
zadri ga u sebi samome sa eljom da uini dobro svima stvorenjima. Boanski
dobroinitelj utrnu oganj i objavi zakon djelovanja i mirovanja. A dok je Vrhovno
Boanstvo gasilo plamen roen iz svojega gnjeva, na dveri njegovih osjetila izae
tamnoputa ena s crvenim licem, jezikom i oima, okiena blistavima naunicama
i nakitom. Poto izae iz njegova tijela, ona pogleda dvojicu gospodara svijeta
smijeei se i onda se zaputi na jug. Brahman joj dade ime Smrt i ree joj ovako:
Uniti ova moja stvorenja! Ti si roena iz mojega gnjeva kojim bijah nakanio
razoriti svemir. Na moju zapovijest uini tako i ubijaj ak i maloumnike i vidioce.
Lopoooka gospa po imenu Smrt saslua te rijei pa se duboko zamisli i
potom, bespomona, zaplaka umilnim glasom. Praotac doeka njene suze u svoje
dlanove, a onda je stade tjeiti. Bespomona gospa proguta u sebi svoj jad i s
ponizno sklopljenim rukama oslovi Gospodara Stvaranja: Prvae meu rjeitima,
kako u ja, koju si ti stvorio, i jo k tome kao ensko, moi initi tako zla i
okrutna djela? Imaj milosti, Gospodine! Sinovi, prijatelji, braa, djedovi i muevi
mili su uvijek i svakome! Oni koji budu patili poradi gubitka dragih mene e
kriviti i ruiti. Bojim se suza koje e se zbog mene prolijevati. Gospode, uzmi me
u zatitu. Podvrgnut u se najstrooj pokori samo da ne moram biti ona koja
uzima ivotni dah tako mio svim ivim biima.
273

A Brahman joj odvrati: Smrti, ti i jesi zbog toga nastala i mora donositi
propast stvorenjima! Idi i unitavaj! Nemaj nikakva obzira! Nitko na svijetu nee
ti pripisati nikakvu krivicu.
Prestraena gospa ostade stajati pred Gospodinom gledajui bez rijei
njegovo lice. I Brahman zautje. Uskoro se ipak razvedri i, zadovoljan sobom
samim, s osmijehom pogleda na sva stvorenja, a ona nastavie ivjeti kao i ranije,
ne strahujui od prijevremene smrti. A gospa zvana Smrt ode se posvetiti
isposnitvu ne hotei prihvatiti svoj posao.
Predala se najstrooj pokori koja trajae milijune godina, ugaala je
Brahmanu na svaki nain i On joj jednom ree: Smrti, emu e ti sve to tvoje
isposnitvo?
Smrt mu odgovori: Gospode, sva stvorenja ive u zdravlju. ak ni rijeju
jedno drugo ne povrjeuju. Ja ih neu moi ubijati. Ispuni mi elju, Gospode!
Bojim se grijeha i zato sam se predala isposnitvu. Ja sam ena i u nevolji sam, a
krivice na meni nema. Preklinjem te, budi mi zatitnik!
Boanski joj Brahman odgovori: Smrti, nee na tebi biti grijeha prihvati li
se toga da ubija ova stvorenja. Moje rijei ne mogu biti uzalud, ljubazna gospo.
Ti ubijaj stvorenja od etriju vrsta i stei e vjenu vrlinu. Tvoji slubenici bit e
Yama, uvar juga i svakojake bolesti, a ja i svi ostali bogovi ispunjavat emo
svaku tvoju elju. Ti e samo njeti slavu ista i slobodna od svakoga grijeha.
Gospodaru na to e Smrt, sklopivi ruke i ponizno se poklonivi
ako to ve ne moe bez mene, ja u posluati tvoju zapovijest. Ipak uj to u ti
kazati: pusti meu ljude pohlepu, zavist, pakost, svau, glupost, bestidnost i sve
estoke strasti koje e prodirati tijela utjelovljenih bia.
Bit e kako ti kae na to e Brahman. Grijeha nee biti na tebi.
Ove tvoje suze koje sam zadrao u ruci bit e bolesti koje e izii iz samih ivih
bia. Ljude e ubijati one a ne ti. A ti zaboravi i na naklonost i na gnjev i uzimaj
ivote ivih stvorenja jer to e ti biti dunost. One koji ine zlo ubijat e grijeh.
I tako se u strahu od Brahmanova prokletstva gospa Smrt priklonila njegovoj
volji i poela uzimati ivote svim ivim biima kada im doe sueni as. I samo
iva stvorenja umiru. Bolesti dolaze iz njih samih i to je njihovo neprirodno
stanje. Osjetila nakon smrti odlaze na drugi svijet i, kada tamo obave svoj posao,
vraaju se opet na ovaj. ak i sami bogovi odlaze tamo morajui se podvrgavati
zakonu kojemu se podvrgavaju smrtnici. Zato, kralju, ne tuguj vie za svojim
sinom koji je sada dospio u divotne predjele koji su odreeni samo za junake.
Tamo uiva prijateljujui s pravednicima. Smrt je izmislio sam Stvoritelj a ona
proistie iz bia samoga. Stvorenja, naime, ubijaju sama sebe. Zato nikada ne ali
za mrtvima.
Abhimanyu je potekao od Mjeseca i stopit e se s njegovom tvarju
oien od svih svojih nesavrenosti. iv ovjek mora misliti na radost, na slavu,
na sreu. Mudar ovjek nikada ne poputa pred tugom jer tuga je bolna. uo si
274

ve da je blagostanje prolazno. Ne tuguj vie, kralju, i mir neka bude s tobom!

kada to izree, sveti Vyasa istoga trena nestade.
Kada je sunce klonulo i primaklo se kraju taj strani dan, tako obilan
umiranjem, spustio se umilni sumrak predveerja. Obje se vojske zaputie u svoje
atore. Tada se i Aruna pope na svoja pobjednika kola nad kojima stajae
Hanumantov lik. Poto je toga dana svojim nebeskim orujem ubio nebrojene
samaptake, on se zaputi k svojemu atoru.
Dok su se vozili, on priguenim glasom upita Krinu: Krino, zato li mi je
srce ovako ustreptalo i zato mi glas podrhtava? Vidim zla znamenja, a tijelo mi je
onemoalo.
Vasudeva mu odvrati: Sve je u redu s tvojim bratom i njegovim prijateljima.
Ne alosti se. Dogodit e se na drugoj strani neko beznaajno zlo.
Tada dvojica junaka pozdravie Sumrak pa se opet popee na svoja kola
razgovarajui o tome danu koji bijae tako poguban za ivote ratnika. Tako
razgovarajui, Krina i Aruna stigoe u logor Pandava i opazie tugu koja bjee
na licima ratnika. Kada Aruna vidje oaloenu brau i sinove, njemu se srce
stegnu od strepnje.
Vidio je da nema Abhimanyua pa kaza: Lica su vam blijeda i nevesela, a
Abhimanyua ne vidim meu vama. Nitko me od vas ne pozdravlja, a ve sam uo
da je Drona danas napravio kruni bojni red. Nitko osim Abhimanyua nije ga
mogao probiti, ali ja ga ne stigoh nauiti kako se, kada jednom ue, iz njega
izlazi. Jeste li mojeg djeaka traili da probije Dronin bojni poredak? Je li moda
poginuo brojno nadvladan poto se tamo probio?
Kada su mu njihove oborene oi i potitena utnja potvrdili najgora
strahovanja, nesretni otac zavapi: Jao, mili moj djeae, ako te ne budem mogao
gledati, otii u i sam u Yaminu kuu. O dijete, smrt te otela od mene nesretnika, a
nikada se nisam mogao nasititi tebe gledajui! to e mi rei Subhadra, a to
Draupadi kada saznaju da te vie nema! Mora da im je srce nainjeno od
adamanta kada se nije raspuklo na tisuu komada pri pomisli da u morati gledati
snahu kako plae srca probodena strijelom uasa!
Krina je tjeio ucviljenoga Arunu okupana suzama: Ne odaj se bolu! To je
put svih hrabrih i nepokolebljivih katriya i junaka kojima je ratovanje zanat.
Ratnik mora biti uvijek pripravan mlad umrijeti. Abhimanyu je jo bio djeak, a
dospio je u sretne predjele za kojima ude iskusni sjedokosi ratnici. Ovladaj
svojom alou jer, ako ga nastavi ovako javno oplakivati, klonut e srce tvojim
roacima i prijateljima.
Glasom koji je podrhtavao od silnoga jada, Parthin se sin onda obrati svojoj
brai: O zemaljski vladari, elim uti kako se borio moj Abhimanyu. Jao, zar ti
vai oklopi i svakovrsno oruje slue samo za to da bi se njima kitili, zar vam je
jezik samo za to da biste razgovarali po saborima, kada niste mogli zatiti mojega
275

sina? I rekavi to, Partha 373 sjede drei u rukama luk i svoj odlini ma. Ni od
prijatelja, a ni od brae ne nae se nitko tko bi se usudio niti pogledati Arunu
okupana suzama, a kamoli ga osloviti.
Doista, nitko se ne usuivae da mu se obrati izuzev Vasudeve i Yudhithire.
Poto je sasluao Yudhithirinu pripovijest, Aruna samo duboko uzdahnu i
zajeca: O sine! i srui se na zemlju u stranome bolu. Svi se ratnici Pandava
okupie neveselih lica oko njega netremice gledajui jedan drugoga. Kada Aruna
doe k sebi, pomami se od bijesa i inilo se da ga je spopala groznica. Sav se
tresao i duboko je uzdisao, a onda stisnu ake bacajui oko sebe sumanute
poglede pa ree: Zariem se da u sutra ubiti ayadrathu! Spasit e se samo ako
napusti Dhrtaratrove i zatrai Krininu ili tvoju zatitu, kralju! Aruna vam se
na to sveano zaklinje! Neka ne doem nikada u sjajna nebesa gdje borave moji
praoci, neka u drutvu najcrnjih grjenika amim u najdubljem paklenom ponoru
ako sutra, prije no to Sunce zae, ne umre ayadratha! Ne bude li sutra pao od
mojega gnjeva, Aruna e odloiti oruje i ui u oganj lomae! ujte me asure, a i
vi, bogovi, i ljudi i ptice i zmije, ujte i vi to tminama lutate, a i ponovno roeni
riiji i nebeski riiji, i vi pokretne i nepokretne tvorevine i svi ostali koje ne
spomenuh, nitko od vas nee me sprijeiti da izvrim svoj naum! Moe sii u
donje svjetove ili se popeti na nebesa, moe se meu nebesnike sakriti ili tamo
gdje obitavaju daitye, ali ga mojih stotinu strijela nee mimoii! Kada ova no
proe, skinut u glavu Abhimanyuovu zlotvoru! I izrekavi to, Aruna objema
rukama napnu Gandivu, a zvuk njezine tetive dotaknu sama nebesa.
Krina je sasluao Aruninu zakletvu, a onda mu kaza: Ti si se zavjetovao da
e ubiti ayadrathu i tvoja ti braa odobravaju, ali si takvim inom silno
prenaglio. Ne pitajui mene, preuzeo si na sebe veliki teret. Jao, kako emo sada
izbjei podsmijeh ljudi? Znaj da e na Duryodhanin zahtjev uitelj uiniti sve
kako bi te omeo u tome. Poredat e kola i zaprege, okupit e sve silne ratnike i
nainit e bojni red napola kao kola, a napola kao lopo. U sredini lopoa postavit
e ratnike u oblik jea i svi e veliki junaci braniti ayadrathu. Bit e tu Karna i
Bhuriravas, Dronin sin i nepobjedivi Vrasena, Kripa i vladar Madre. Razmisli,
Aruno, o svakom od njih i o njihovoj vjetini. Kada se udrue, njih nije lako
pobijediti!
Aruna e na to: Ako je po mojemu, ta estorica, kada se udrue, nemaju ni
pola moje snage. Vidjet e kako u im polomiti oruje i uiniti ih bespomonim.
Vidjet e kako e, Droni naoigled, glava vladara Sindhua pasti na zemlju
praena njihovim jadikovkama. Nemoj potcijeniti Dhananayu! Ako sam se
zakleo, raunaj da je ayadratha ve poginuo! Borit u se da pobijedim, a ne da
izgubim. Istina je da je u brahmanu istinitost, da je u pravednome krotkost, da je u
rtvi napredovanje i da je u Narayani pobjeda!
373

Partha je metronim i znai Prithin sin, kao sto Kaunteya znai Kuntin sin, jer je majka imala oba imena.

276

Rekavi to Krini, a i samome sebi, Aruna se jo jednom obrati Krini

svojim dubokim glasom: Trebalo bi, Krino, da se, im bude svanulo, pobrine da
kola budu spremna i dobro opremljena jer je pred njima teak zadatak.
Te noi ni Vasudevi ni Dhananayi nije dolazio san na oi. Provodili su je
gorko uzdiui u svojoj stranoj alosti. Bogovi se zabrinue znajui da je Naru i
Narayanu obuzeo gnjev pa se i Indra pitao: to li e iz svega ovoga nastati? Iz
vedra je neba grmjelo i sijevalo, a zemlja se potresala sa umama i vodama. Onda
moni Indrin sin ree Krini: Idi i utjei svoju sestru Subhadru i njezinu snahu
Uttaru. Gospodine, idi i reci im rijei utjehe i istine.
Ojaena srca zaputi se Krina Aruninu stanitu da utjei svoju ucviljenu
sestru.
Te iste veeri kralj je Sindhua ayadratha saznao za Aruninu zakletvu i
naao se na tekoj muci. Zamisli se, pa onda lagano ustade i ode tamo gdje se
kraljevi bijahu okupili pa im uplaen i posramljen ree: Onaj to ga je poudni
Indra u Panduovoj njivi zasijao, opaki zloudnik Aruna, nakanio je otpraviti me
na onaj svijet. Ostajte s mojim blagoslovom jer ja u se zaputiti svojemu domu.
elim jo poivjeti. Ako elite da ostanem, vi me, katriyski prvaci, zatitite silom
svojega oruja!
A Duryodhana, kojemu je njegov vlastiti naum uvijek bio vaniji od svega
ostalog, stade ga umirivati i nabrajati znamenite vitezove koji e ga sutra braniti u
boju pa ga tako primiri. Te noi on odvede ayadrathu u Dronin ator.
ayadratha, s potovanjem dodirnuvi uiteljeva stopala, progovori: Reci mi,
uitelju, ima li kakve razlike izmeu moje i Arunine streljake vjetine?
Drona mu odgovori: Sine, obojica ste uili iste nauke. Samo to je Aruna
vodio strog ivot i mnogo se bavio yogom i zbog toga je nadmoan. Ti ga se ipak
nemoj plaiti. Onoga kojega titi moje oruje ne mogu savladati ni sami bogovi.
Nainit u ubojni red koji Aruna nee uspjeti probiti. Snani vitee, mora
slijediti stazu kojom su hodili tvoji oevi i praoci. Valjano si nauio Vede i
prinosio si rtve Ijevanice, mnoge si rtvene obrede priredio i za tebe Smrt ne
moe biti uzrok strahovanja. Svi smo mi, i ja i moj sin, smrtni i kratkovjeki.
Misli na to da e nas sve, prije ili kasnije, pokositi Vrijeme i da emo poi na
onaj svijet nosei sa sobom samo svoja djela. 374 Blaenstvo koje isposnici
zasluuju pokorom, katriye zasluuju svojom hrabrou, izvravajui dunosti
svojega stalea. I tako Bharadvain sin umiri ayadrathu ije srce ovrsnu i on
odlui da se bori.
A plemeniti se Krina vratio u svoj ator u pratnji koijaa Daruke i spustio
se na svoju bijelu postelju te utonuo u yogu. Neprestano je razmiljao o Aruninu
zavjetu. U logoru Pandava nitko te noi nije spavao.
374
Djelo ili in (karman) oblikuje predmet djelovanja, ali i poinitelja. U staroj se Indiji, po uzoru na obredni
in, svaki in stao shvaati kao sudbonosni obred. Zaslunost ili grjenost svakoga ina prate ovjeka i preko
smrti, kada naputa sve ostalo na svijetu, i odreuju mu idua roenja.

277

Usred noi Krina se tre iz drijemea i oslovi svojega koijaa: Daruko,

Aruna se, slomljen alou za svojim sinom, zakleo da e sutra prije smiraja
Sunca pogubiti ayadrathu, a ovoga e sutra braniti sve Duryodhanine ete. Bit
e tu i Drona sa svojim sinom, a on vrlo dobro zna to treba uiniti. Onome koga
on brani ne moe nauditi ni sam neusporedivi Tisuuoki Indra. Ja neu imati
snage, Daruko, gledati zemlju na kojoj nema Arune. Njemu za ljubav ja u ih
sutra sve pobiti, pa i Karnu i Suyodhanu. Onaj tko mrzi Arunu mrzi i mene. Znaj
da je Aruna polovica mene samoga. Kada mine ova no i jutro osvane, ti e,
Daruko, opremiti moja kola po svim pravilima ratne nauke. Stavit e u kola sve
to je potrebno pa pomno prati kuda se ja kreem. Kada zauje moju koljku
Panaanyu kako svira piskavi zvuk arabha, doi e hitro po mene. Velim ti,
Suto, da e Aruna sutra ubiti onoga kojemu je obeao smrt!
Tigre meu ljudima odvrati Daruka onaj kojemu si ti koija ne
moe biti pobijeen. Uinit u kako si mi naredio, a ova no neka Aruni donese
jutro pod blagonaklonim znamenjem.
Proe i ta no i kralj Yudhithira ustade iz svoje postelje.
Plesai plesae, a miloglasni pjevai zapjevae umilne skladbe u slavu roda
Kurua. Spretni glazbenici zasvirae u svoje instrumente i ti zvuci rasanie prvoga
meu kraljevima. On poe na kupanje da obavi sve to bjee nuno. Prioe mu
stotinu osam slugu okupanih i odjevenih u bijelo drei mnoge zlatne vreve
napunjene do vrha. Sjedei na svojoj kraljevskoj stolici odjeven u tanku koulju,
kralj se okupao u nekoliko vrsta vode zainjene sandalovinom i posveene
mantrama, a snani i spretni slubenici trljali su ga vodom u koju bijahu
nacijeene razliite ljekovite trave. Potom se okupa u vodi, zainjenoj raznim
mirisima, a nakon toga osui kosu dugakom tkaninom bijelom kao labue perje.
Poto su mu namazali tijelo sandalovim melemom, odjenue ga u iste haljine i
cvjetne vijence. Onda se moni vladar u mislima predade molitvi sjedei
sklopljenih ruku i licem prema istoku, kako to ine svi pravednici. Zatim kralj s
velikom poniznou ue u odaju u kojoj bijae sveta vatra i oda joj poast
svenjevima prua od svetoga drveta i Ijevanicom proienog masla posveena
mantrama. Izaavi odatle, Yudhithira prijee u drugu prostoriju u kojoj su bili
prvaci meu brahmanima, samoobuzdani znalci Veda oieni zavjetima i
uenjem svetih spisa. Svi se oni bjehu okupali poto su obavili rtvene obrede.
Tih oboavalaca Sunca bjee tu puna tisua, a uz njih jo osam tisua brahmana iz
istoga reda. Panduov ih sin darova medom, maslom, najboljim voem od vrsta
koje su pod dobrim znamenjem i svakom dade neto zlata i stotinu drijebaca
ukraenih nakitom, skupe haljine i sve to im bjee po volji, a oni mu svojim
jasnim glasovima rekoe blagoslove.
Onda Kuntin sin izae u vanjsku odaju, a sluge mu prinesoe prekrasno i
skupocjeno sjedalo kruna oblika optoeno biserima i lazulitom, a paevi
pripremie sve njegove bogate ukrase. Kralj u tome asu bijae tako lijep da bi,
278

ugledavi ga, njegovi neprijatelji mogli svisnuti od jada. Pjevai zapoee svoje
hvalospjeve i podigoe glasove koji se stopie u snani zbor. U taj tren zatutnjae
kopita i kolni kotai, zazvonie zvona na slonovima i riknue koljke, tako da se
inilo da od toga zvuka podrhtava i zemlja.
Onda jedan od straara na vratima, oklopljenih i s maem o boku, mlad i
ukraen naunicama, ue u kraljeve odaje, kleknu pred kraljem koji je zasluivao
svaku poast i prikloni glavu pa najavi Dharminu sinu da Krina eka da bude
primljen.
Kralj primi Madhavu uz dune poasti i raspita se za njegovo zdravlje, a
onda stigoe i ostale katriye kraljevske krvi. Stie i Aruna, a potom, na
zapovijest Dharmina sina, svi prijatelji i dobromiljenici Pandava pooe u boj
gnjevni na svoje protivnike. Aruna se pope na kola zajedno s Yuyudhanom i tako
se njih trojica odvezoe nalik na Somu, Budhu i ukru375 kada polaze da rastjeraju
nonu tminu, a blagonakloni povjetarac puhae im u lea.
Aruna je promatrao oko sebe mnoge povoljne predznake pa onda ree
velikome strijelcu Yuyudhani: Yuyudhano, po znamenjima bih rekao da je moja
pobjeda sasvim sigurna. Ja kreem onamo gdje vladar Sindhua iekuje svoju
smrt. Jedna je od mojih najpreih dunosti da pogubim ayadrathu, ali je isto
tako znatna i Yudhithirina sigurnost. O monoruki, budi ti danas kraljev zatitnik.
Ti e ga uvati kao to bih to i ja sam inio i ne znam na svijetu nikoga tko bi
tebe mogao svladati.
A Satyaki, pogubitelj mnogih velikih junaka, odgovori: Neka bude tako! i
ode kralju Yudhithiri.
Kada je osvanuo etrnaesti dan boja, uitelj Drona, najbolji od svih koji
vladaju orujem, poe postrojavati svoje ete za boj. Die se graja od srditih
ratnika koji su napinjali svoje lukove okidajui tetivu i uzvikivali: Gdje je taj
Dhananaya? Neki su bacali u visine svoje goleme maeve, otre i dobro
izbruene, s otricama boje neba i lijepim balacima. Neki su bacali svoje
buzdohane okiene zvoncima i namazane sandalovim mehlemom, ukraene
zlatom i dijamantima. Potom su, ispunjeni gnjevom i ponosom, golim rukama
doekivali svoje oruje.
Kada je rasporedio svoje akauhinije, Bharadvain sin ree kralju
ayadrathi: Ti i silni Karna, Avatthaman, alya, Vrasena i Kripa sa stotinu
tisua konjanika, ezdeset tisua kola, deset tisua slonova s kulama i dvadeset i
jednom tisuom pjeaka u oklopima zauzmite poloaj dvanaest milja iza mene.
Tamo ni Indra na elu bogova nee moi dosegnuti, a o Pandavama da i ne
govorimo.
To umiri vladara Sindhua i on uini kako mu je reeno.

375

Soma je Mjesec, Budha Merkur, a ukra Venera.

279

Kraljevi se Durmarana, eljan bitke, postavio na samo elo, a uz njega

bijae tisuu i petsto razdraenih slonova, toliko velikih da ih je bilo strahota i
pogledati, a svi su bili oklopljeni.
Bojni poredak to ga je napravio Bharadvain sin dijelom bijae akata, a
dijelom krug, bio je dugaak etrdeset i osam milja, a u pozadinu je sezao
dvadeset milja. U pozadini tog stroja bio je neprobojni poredak nazvan Lopo, a
unutar njega stajale su zbijene ete postrojene u oblik zvan Igla. Na uicama te
igle stajao je veliki ratnik Krtavarman, do njega vladar Kamboa, do ovoga
Dalasandha, a onda dalje Duryodhana i Karna i jo stotine i tisue probranih
junaka. Na drugoj strani te igle stajao je ayadratha. Drona je bio na prilazu
redovima akate.
Bojite se polagano prekrivalo junacima Bharata eljnim borbe, a kada doe
as zvani raudra, pojavi se i Aruna, a pred njegovim kolima letjele su, igrajui se
tisue vrana i gavranova. Poee uz prasak padati tisue meteora. Aruna postavi
svoja kola u prednje linije gdje e tua strijela biti najgua pa puhnu u svoju
koljku, a i Krina puhnu u Panaanyu. Od toga zvuka uzdrhta srce vojsci
Kurua, a kosa se ratnicima die od uasa. Majmun na Aruninu stijegu otvori usta
i uasno riknu, a uz njega zaurlae i ostala stvorenja koja su stajala uz njega.
Podiu se opa huka i urlik, a Aruna oslovi potomka Daarha: Povezi me,
Krino, onamo gdje je Durmarana. Probit emo se kroz onaj odred slonova. I
izrekavi to, on zasu protivniku stranu pljuskom strijela kao to oblaci kiom
zasipaju planine.
Kada je Aruna krenuo u proboj, mnogi junaci Kurua izgiboe ili se pred
njim razbjeae izgubivi prisebnost. Kraljevia Duasanu spopade bijes pa,
eljan okraja, navali na Arunu, ali se ovaj dalje probijao i ne hajui za njega.
Probijeni jednom te istom Aruninom strijelom padali su na tlo po tri ili etiri
ratnika, a mogla su se vidjeti i mnoga trupla bez glave kako i dalje stoje steui u
rukama svoje oruje.
Duasanina se vojska razbjea pred Arunom, a i sam Duasana morade se
vratiti pod Dronino okrilje. Aruna se primakao Droni, pa na Krinin nagovor
sklopi ruke i oslovi ga: Poeli mi sreu, brahmane, i daj mi blagoslov. Tvojom
milou ja u se probiti kroz ovaj neprobojni red. Ti si moj starjeina kao i
Yudhithira ili ak kao Krina, o neporoni gospodine! Kao to Avatthaman
zasluuje da ga zatiti, zasluujem to i ja. elim uz tvoje doputenje ubiti kralja
Sindhua!
Uitelj se na te rijei osmijehnu pa mu odvrati: O Bibhatsu, nee ubiti
ayadrathu ako ne pobijedi mene! I Drona ga zasu pljuskom otrih strijela
koje Aruna doeka svojima. Dronine strijele izbodoe i Arunu i Krinu i
njihove konje, a Aruna promijeni presjeenu tetivu pa posla na Dronu najprije
est stotina, pa sedam stotina, pa tisuu, a onda deset tisua svojih strijela i to
280

bjee svaki put tako brzo kao da je odapeo samo jednu. Poginue mnogi koji su
stajali uz Dronu.
Onda mu Drona odgovori strijelom koja ga pogodi posred prsa i naas
nestane njegova snaga, ali Aruna ipak ubrzo doe k sebi pa se nastavi
suprotstavljati uiteljevim napadima.
Tada se javi Vasudeva: Aruno, ne smijemo tratiti vrijeme. Moramo izbjei
Dronu jer nas eka vaniji zadatak!
Aruna e na to: Ako ti tako kae!
I oni produie dalje drei uitelja s desne strane. Onda Drona pozva
Arunu: Kamo e, Panduov sine? Je li istina da ti ne prekida borbu sve dok ne
pobijedi svojega neprijatelja?
Ti si moj uitelj, a ne moj neprijatelj! odvrati Aruna. Ja sam tvoj
uenik i zato sam ti kao sin. A osim toga, na ovome svijetu nema ovjeka koji
tebe moe pobijediti.
I mono oboruani Bibhatsu produi dalje probijajui se kroz ete Kurua, a s
bokova su ga pratili plemeniti kraljevii Panala: Yudhamanyu i Uttamauas.
Vidjevi da su se pred Kuntinim sinom isprijeila Krtavarmanova kola,
Krina pomisli da ne smiju gubiti vremena s njime pa ree Aruni: Ne pokazuj
nikakve milosti prema Krtavarmanu. Satri ga i pogubi! Na to Aruna zasu
Krtavarmana svojim strijelama tako da ovaj bjee potpuno oamuen, a onda
potjerae svoje brze konje na vojsku Kamboa. Kao to poar tjeran vjetrom
prodire gustu umu, tako je i Aruna, oganj Pandava, Ijutito obarao umu ratnika
Kurua, ibajui naokolo strijelama kao vatrenim jezicima, a Krina bjee vjetar
koji ga je podjarivao. Sa svih strana okruen obruima kola i slonova, tisuama i
tisuama koje ga opkoljavahu red za redom, Dhananaya nestade meu njima kao
Sunce umotano oblacima.
Duryodhana se na svojim kolima hitro probi do uitelja pa mu kaza: Taj se
Aruna takorei ve probio porazivi sve one vitezove! Neka ti sada pomogne
tvoja pamet da smisli neto kako bismo mogli ubiti Arunu. Da si mi
blagoslovljen, uitelju, uini neto kako ayadratha ne bi izgubio glavu! O
blagoslovljeni, ja znam da si ti naklonjen Pandavama, a meni se ve razum
pomutio od silna razmiljanja to u i kako u. Na si kruh jeo, a ipak nam se
oduuje zlom. Da mi nisi obeao da e pobijediti i poniziti Pandave, ja nikada
ne bih pokuao sprijeiti gospodara Sindhua da se vrati u svoju domovinu. Nemoj
se gnjeviti na mene. Moda buncanjem i ludovanjem jer me je obuzeo uas! O,
zatiti sada vladara Sindhua!
Drona e na to: Ne uzimam ti za zlo te tvoje rijei. Ti si mi drag koliko i
Avatthaman. Sada e initi ono to ti budem rekao: Pod teretom sam godina i ne
mogu se kretati tako hitro kao Aruna. Ja moram uhvatiti Yudhithiru, a tebi u,
kralju, staviti ovaj zlatni oklop tako da ga nee moi probiti nikakvo oruje
281

kojima se ljudi koriste. Ni Krina, a ni Kuntin sin nee ga moi probiti strijelama.
Ovako oklopljen pohitaj ususret Aruni i on se nee moi nositi s tobom.
I rekavi to, prvi meu posveenicima brahmanu dotakne vodu i izgovori
propisane mantre pa urno pripasa Duryodhani udesni blistavi oklop i tako posla
kralja u boj. Duryodhana poe za Arunom koji ve bijae duboko zaao u silu
Kurua.
Sunce ve bjee krenulo nanie, prema vrhovima brjegova Asta i njegove
zrake ublaie svoju estinu, a dan se poeo lagano gasiti na nebu prekrivenu
prainom. Vojnici su se, kako koji, neki odmarali, neki borili, a neki su se vraali
u okraj eljni pobjede. I dok su se vojske tako borile, obje se nadajui pobjedi,
Aruna i Krina dalje su se probijali prema vladaru Sindhua.
Kuntin je sin svojim strijelama pripravljao put dostatan za svoja kola, a
Krina je pokazivao svu svoju vjetinu upravljajui ih krunim putanjama
razliitih oblika i vrsta. Arunine strijele s urezanim njegovim imenom, dobro
ugoene i omotane majim crijevom, pravih spojeva i dalekometne, vrsto
nainjene od rezanoga bambusa ili pak itave od eljeza, pile su neprijateljsku krv
zajedno s pticama grabljivicama. Stojei na svojim kolima, putao je Aruna
svoje strijele po dvije milje u daljinu, a one su padale i gasile ivote upravo kada
bi kola pristizala na to mjesto gazei preko pobijenih ljudi i konja, preko
polomljenih kola i mrtvih slonova.
Onda Krina oslovi Arunu: Gledaj, Dhananayo, eno Suyodhane kako nas
pretjee! On ini se zna da e se danas sukobiti s tobom. Ako ga uz malo sree
danas ubije, lako e se probiti kroz njegovu vojsku bez gospodara.
Neka bude kako kae! odvrati Aruna. To je upravo ono to bih
morao uraditi!
Tada tvoj sin, gospodine, izazva uz osmijeh Krinu i Dhananayu na boj, a
ova dvojica vrlo se obradovae. Duryodhana probode Arunu trima strijelama
velike snage koje su se mogle duboko zabosti. etirima strijelama pogodi etiri
njihova konja, a deset ih zabode Vasudevi u prsa presjekavi mu bi u rukama.
Tada Krina ree Aruni: Ovo to sada gledam jo nikada nisam gledao, kao to
ne vidjeh ni da brjegovi hodaju! Tvoje strijele nemaju nikakva uinka!
Predvodnie Bharata, ili je Gandiva izgubila svoju snagu ili su tebi ruke
onemoale.
Aruna mu na to odvrati: Rekao bih, Krino, da su oklop na Duryodhaninu
tijelu namjestile Dronine ruke. Tako kako je postavljen, taj je oklop neprobojan za
moje strijele. U njemu je sila svih triju svjetova! Ovo moe biti samo Dronina
vjetina, a ja sam je od nje uio. Ali onaj koji sada nosi taj oklop ne zna kako se to
radi. On ga nosi kao to bi to ena inila. ak i da je taj oklop boanski i da ga je
sazdao sam Brahma, nee moi od mojih strijela zakloniti ovoga zlikovca
Duryodhanu.
282

Tada Aruna svojim strijelama pobi Duryodhanine konje i oba bona

koijaa, presijee mu luk i pokida konate titnike za ake. Potom stade
komadati njegova kola i Duryodhana se ubrzo nae bespomoan, aka
isprebijanih strijelama. Vidjevi velikoga ratnika u nevolji, mnogi mu pohitae u
pomo, a Aruna stade silom svojega oruja satirati svu tu vojsku.
Ali Krina ne htjede gubiti vrijeme nego doviknu Aruni: ustro potei
tetivu, a ja u puhnuti u svoju koljku!
I Keava, lica prekrivena prainom, silovito puhnu u svoju Panaanyu. Od
njezina zvuka i od brujanja Gandivine strane svi ratnici Kurua, i slabi i jaki,
popadae po zemlji i Arunina se kola najednom pojavie iz toga mnotva kao
Sunce kada izae iza oblaka.
Duryodhana i osam velikih vitezova koji bijahu odreeni da tite ayadrathu
svi zajedno okruie Panduova sina i udesni bijahu podvizi onoga kojem je
Krina koija dok je dijelio megdan sa svim tim ujedinjenim ratnicima.
Za to je vrijeme Yudhithira bio u velikoj nevolji. Ljutiti Drona presjekao
mu je luk i on uze drugi, bolji i ilaviji, i njime obori sve one tisue strijela kojima
ga je Drona obasipao. Tada se Drona razbjesni i svojim otrovrhim strijelama pobi
Yudhithirinu zapregu, a ovaj goloruk skoi sa svojih nepokretnih kola i Sahadeva
ga na svojima odveze s bojita. Dok je Drona nastavljao istrebljivati Somake,
nitko se ne usudi na njega juriati i nitko ga ak ne pogodi strijelom. Pogubni se
okraj nastavljao, a u taj as Yudhithira zau zvuk Panaanye u koju je duhnuo
Vasudeva. Doista se zbilo tako da se od urlanja Dhrtaratrovia pred Aruninim
kolima i od huke bitke koju je vodio junaki Satyaki brujanje Gandive nije moglo
uti. Kraljevskome Panduovu sinu doe napamet: Neto nije dobro s Arunom
im se Panaanya tako oglaava, a Kurui urlaju od radosti! i od te mu se misli
pomrai pred oima, srce mu uzdrhta od straha i on drhtavim glasom oslovi
Satyakija: O Satyaki, ti, koji si po smjelosti jednak Krini, uvijek si bio oslonac
Pandavama kao to je to i Krina. Zato u te opteretiti bremenom koje ti i dolii
da podnese. Aruna je tvoj brat, prijatelj i uitelj. Poi mu sada u pomo jer
slutim da je u tekoj nevoji.
Predvodnik inija odgovori na to pravednome kralju Yudhithiri: O
gospodine nepropadne slave, uo sam tvoje pravdoljubive rijei koje e me zbog
Arune odvesti k slavi. Spreman sam za Arunu i roeni ivot rtvovati! Ali meni
je Aruna pred samim Vasudevom nekoliko puta napomenuo da tvoju sigurnost
povjerava meni i da e samo tako biti bezbrian kada krene da ubije ayadrathu.
A Yudhithira mu odvrati: Tako je kako zbori, gospodine, ali od toga moje
srce nije postalo nita mirnije budui da je sada Aruna ugroen. Ja u poduzeti
sve da sebe zatitim, a tebi nareujem da krene onamo kamo se i Aruna otputio!
Jaki e me Bhima braniti, a tu je i Dhrtadyumna koji se iz ognja rodio samo da bi
Droni donio propast.
283

Velmoa inija sasluao je Yudhithiru, pa se uplaio to e mu Aruna rei

kada uje da je napustio Yudhithiru, ali onda pomisli da e ga ljudi smatrati
kukavicom ako ne ode. Uto Yudhithira naredi da se Satyakijeva kola natovare
tobolcima sa svakakvim orujem i svim ostalim potreptinama, a njegove vrsne
konje ispregoe i dadoe im da piju, proetaju se i okupaju. Onda ih opet upregoe
poto su im poupali strijele iz tijela i dali im da se najedu. S odmornom
zapregom Satyaki poe da pronae Arunu i iznenada udari na vojsku Kurua, no
Drona stajae na njegovu putu. On ga zasu strijelama pa viknu: Tvoj uitelj
Aruna izbjegao je sukob sa mnom i otiao odavde kao kukavica. Ako me i ti, kao
i on, brzo ne obie, nee danas odavde iznijeti ivu glavu!
Satyaki mu na ovo odgovori: Ja u po nareenju kralja Yudhithire poi
tragom svojega uitelja. Budi blagoslovljen, brahmane, a ja sada ne bih dangubio.
Trebalo bi da uenici uvijek kroe stopama svojih uitelja pa u i ja tako uiniti.
I on se okrenu svojemu vozaru pa ree: Proi onim praznim prostorom pored
Karnine vojske!
Srditi Drona poe za njime zasipajui ga tisuama strijela, a i razgnjevljeni
Krtavarman poe mu ususret s namjerom da ga zaustavi. Satyakiju se
suprotstavie mnogi hrabri i moni ratnici i on, koji bjee nazaustavljiv, nije
mogao uznapredovati ni koraka. Mnotvo ratnika vinih ubijanju zasue
Yuyudhanu nebrojenim strijelama i paljivo ga opkolie, a Drona ga pogodi sa
sedamdest sedam strijela. Onda Satyaki nacilja strijelom zlatnih krila iz koje
sijevahu plamenovi, slinoj bijesnoj zmijurini ili Unititeljevoj palici, i njome
probode Krtavarmana. Ta se strana strijela probi kroz njegov blistavi oklop i
natopljena njegovom krvlju zabi se u zemlju. Okupan krvlju, ranjeni Krtavarman
ispusti iz ruku luk sa strijelom na tetivi i pade u svoja kola.
Tada Satyaki produi put kroz Kurue kao Indra kroz bojne redove asura.
Jednom jedinom strijelom on obori Dronina vozara i svojim hicima natjera
njegovu zapregu da odvue kola daleko odatle. Neustraivi Drona vidje da su
njegovi bojni redovi u rasulu i krenu zatititi svoju vojsku umjesto da goni
inijeva unuka.
ak ni Aruna, kralju, ne poini onakav pokolj kakav je napravio Satyaki
meu tvojim trupama. Rastjerujui njihove redove, on se nastavi probijati prema
Aruni.
Drona ugleda Duasanina kola u blizini pa mu ree: Duasano, zato bjee
onolika kola? Je li kralj dobro? Je li vladar Sindhua jo iv? Zato se vraa iz
okraja? I ti si izazivao svu onu mrnju Pandava i Panala, a sada si se uplaio
samoga Satyakija. Ti si kraljev brat i veliki strijelac! Potjeraj svoja kola na
Satyakija jer e se sva ona vojska rasusti!
Tvoj sin ne izusti ni rijei, nego uini kako mu je reeno.
Za to se vrijeme vojska Pandava poela na svim stranama kolebati i
Pandave, Panale i Somake morali su podaleko odstupati. Tada Yudhithira ree
284

Bhimaseni uzdiui kao crna kobra i oiju punih suza: uli smo kako Vasudeva
pue u Panaanyu koja se nadaleko raspoznaje. Plaim se da se sada Krina bori
jer je Aruna poginuo! Nigdje ne vidim Arunina stijega. Kuntin sine, ti e zato
otii tamo gdje je Dhahanaya i kamo je ve otiao siloviti Satyaki. Uini to ako
si jo voljan sluati moje zapovijesti i ako ti je na umu da sam ja tvoj stariji brat.
Bhima e na to: Njih su se dvojica odvezli na kolima koja su nekada nosila
Brahmana i Ianu, Indru i Varunu, i nemaju se ega bojati. Pa ipak, ja u posluati
tvoju zapovijest. Ne brini se. Smjesta polazim izvriti tvoju zapovijest!
Zatim se okrenu Dhrtadyumni: O Panalo, ti dobro zna da se Drona eli na
svaki nain doepati Yudhithire. Prva je naa dunost da branimo kralja, ali ja
moram i sluati njegove zapovijesti. Zato sada odlazim tamo gdje je ayadratha
kojemu je kucnuo sueni as. Zato ti budi danas spreman i odluan da odbrani
Prithina sina. To je tvoja prva i najvia dunost!
Ne brini se, Bhimo na to e Dhrtadyumna Drona e poniziti
Yudhithiru tek ako ubije Dhrtadyumnu!
Tada Bhima silovito puhnu u svoju koljku i odape strunu na svojemu luku
pa uz lavlji urlik koji utjeruje jezu u srca neprijatelja navali meu njih. Na
njegovoj zastraujuoj prilici skupocjeni elini oklop optoen zlatom sijevao je
nalik na oblak nabijen munjama. Kurui su se trudili da ga zaustave, ali Bhima
svlada sve te vitezove i onda udari na Droninu vojsku zasipajui slonove dadom
strijela.
Uitelj se Drona isprijeio i pred njim kao to kopno zaprjeuje put morskoj
plimi. Nadao se da e mu Bhima ukazati isto potovanje kao i Aruna i zato ga
oslovi: Bhimo, nije u tvojoj moi da se probije kroz ovu vojsku sve dok mene ne
savlada. Ja sam tvoj neprijatelj, silni junae! Krini i Aruni dopustio sam da se
probiju kroz ovu vojsku, ali ti nee proi!
Njegove rijei naljutie neustraivoga Bhimu pa mu on, oiju zakrvavljenih
od bijesa, odbrusi: Bijedni brahmane, nije Aruna ovuda proao zbog tvojega
doputenja! Poastima koje ti je iskazao samo je pokazao koliko te potuje. Ali ja
prema tebi neu pokazati milosti kao to je to uinio Aruna. Sada sam ti
neprijatelj! Bio si nam neko davno uitelj, otac i prijatelj i kao oca smo te
potovali, ali sada sam kae da si mi neprijatelj. E, pa neka ti bude! i rekavi
to Bhima zavitla svoju topuzinu i u komadie razbi Droninu koiju.
Drona ustro skoi sa svojega vozila koje buzdohan istoga trena satjera u
zemlju zajedno sa zapregom, koijaem i barjakom.
A tada, kralju, tvoji sinovi opet okruie Bhimu, prvaka meu strijelcima s
kola. U tome okraju pogiboe njih jedanaestorica. Ne proe dugo, a Bhima
razjuri sva ta bojna kola bacajui srdite poglede oko sebe. Kada se Panduov sin
probio kroz svu tu silu, opet ga je doekao uitelj Drona i, smjekajui se, obasuo
ga nebrojenim strijelama elei da ga zaustavi. Onda Bhima skoi sa svojih kola,
zamiri, pa velikom brzinom jurnu prema Droni. Zaista, gospodine, Bhima je
285

trpio pljusak Droninih strijela kao to bik podnosi olujni pljusak. Drona ga je
Ijutito izranio, ali Bhima uhvati rudu njegovih kola i silovito ih tresnu o zemlju.
Drona je uspio na vrijeme iskoiti i popeti se na druga kola, a onda se zaputio
prema nekoj praznini u bojnim redovima. Snani Bhima pak ponovo ue u svoja
kola i nezadrivo jurnu na vojsku tvojega sina. Probio se kroz redove Bhoa i
Kamboa i kroz brojna plemena mleha koji svi bijahu vrsni borci, a onda je
ugledao velikoga strijelca Satyakija zanesena bitkom. Produi dalje eljan da vidi
Dhananayu i, svladavi sve tvoje ratnike, napokon ugleda i velikoga strijelca
kako nepreduje prema ayadrathi s namjerom da ga pogubi. Bhima tada kliknu
glasom nalik na grmljavinu, a Aruna i Madhava odgovorie mu poklikom.
uo je to i kralj Yudhithira i razabrao glasove Bhime i lukonoe Arune pa
mu odmah laknu i srce mu se razveseli. Karna ne mogae podnositi Bhimine
urlike pa jurnu na njega gromko kliui i zateui luk svojom golemom snagom.
U junakome Bhimi planu bijes kada je vidio Vaikartanu pa odape na njega
nekoliko silovitih hitaca. irokovrhom strijelom posla u Yamino carstvo Karnina
koijaa, a potom ubije i njegove bojne konje. Karna urno napusti svoja
beskorisna kola i pope se na kola Vrasene. Ipak, Karna je svoje strijele odapinjao
tedei Bhimu, a ovaj je gaao Karnu ne tedei snage.
Onda se Bhima okrenu od Karne u elji da se pridrui Krini i Aruni, ali ga
Radhin sin ponovo napadne i zasu ga gustim pljuskom strijela, izazivajui ga s
osmijehom na licu lijepu poput rascvjetala lopoa: Zato si mi okrenuo lea?
Zar se toliko uri da vidi Arunu? Stani tu gdje jesi i zaspi me svojim
strijelama!
Bhima nije mogao odoljeti nego okrenu svoja kola i zapoe okraj sa
Sutinim sinom. inilo se da se sve vrijeme Karna smije i ruga Bhimaseni koji se
borio kao raspomamljen. Onda srani Bhima opet polomi Karnin luk i smijui se
pobi zapregu i vozara, a njega brojnim dugakim strijelama pogodi u grudi. Karna
prijee na druga, propisno opremljena kola, i s bijesom olujnoga mora opet
nasrnu na Bhimu. Obojici su oi bile zakrvavljene od jarosti i itali su poput
dviju zmijurina. Karna natjera svoju zapregu labue boje meu Bhimine konje
boje medvjeda i dvije se zaprege umrsie. Dok su Bhima i Karna jedan drugoga
zasipali strijelama, mnogi su slonovi, konji i ljudi ginuli od njihovih strijela
naokolo, i nasta opi pomor a polje se prekri tjelesima.
Bhima opet presijee Karnin luk, pobi mu zapregu i obori koijaa iz
njegova odjeljka, a Karna oamuen Bhiminim strijelama nije vie znao to da
ini. Duryodhana opazi da je Karna u nevolji pa naredi svojemu bratu Durayi da
mu pomogne. Razbjenjeli Bhima izbode Durayu svojim strijelama i u Yaminu
kuu otpremi i njega i njegova vozara, a i konje iz zaprege. Karna zaplaka od ljuta
jada pa obie poasni krug oko tvojega sina koji leae na zemlji grei se i
uvijajui kao zmija. Onda tvoj sin Durmukha poslua Duryodhaninu zapovijest i
urno poe prema Karni zasipajui Bhimu strijelama. Kada ga Bhima ugleda, i
286

njega s devet pravih strijela otpravi u Yamino carstvo. Karna suznih oiju opet
prekinu okraj da bi obiao poasni krug oko paloga kraljevia, a potom se
uzdiui povue i ostavi ga da tamo lei.
Bhima je iskoristio tu priliku pa odape na Sutina sina etrnaest dugakih
strijela s perjem leinara, a Karna mu na to uzvrati istim brojem. No slavni ratnik
bjee ve vrlo ranjav od Bhimina oruja i oaloen zbog ovih dviju smrti pa se
povue s bojita popevi se na kola poginuloga Durmukhe.
Vidjevi da je Bhima porazio Karnu, Durmarana i etvoro njegove brae
krenue zajedno da ga napadnu. Obueni u prelijepe oklope, okruie ga sa svih
strana i prekinue svojim strijelama kao rojem skakavaca. Bhima ih je doekao
smjekajui se i odapeo dvadeset pet strijela na kraljevie lijepe poput nabesnika.
Izbaene iz Bhimina monog luka, te strijele svu petoricu poslae u Yamino
boravite, a i njihove konje s njima. Beivotna tjelesa pokraj svojih kola kao
golemo drvee oboreno olujom.
Karna je gledao pogibiju Dhrtaratrinih sinova koji su mu doli u pomo
okrivljujui sebe za nju. Prestao se nadati da e odavde izvui ivu glavu pa mu
se vrati sva njegova snaga te on opet krenu na Bhimu i odmah ga probode petorim
strijelama, a potom jo sedamdesetorim, neprestano se smijui. Ne osvrui se na
te strijele sa zlatnim krilima, bruene na kamenu, Bhima izbode Karnu stotinom
svojih.
Srditi mu Karna onda razbi tobolce sa strijelama, pokida uzde i s pet strijela
izbode koijaa koji pobjee k Yudhamanyuovim kolima. Odluivi da pogine ili
pobijedi, Kuntin sin dohvati tada ma i tit, ali mu tit razbie Karnine silovite
strijele. Ostavi bez kola i oruja Bhima hitnu prema Karninim kolima svoj
udesni ma. Taj veliki ma pade s neba poput ljutite zmije i presijee Karnin
napeti luk, ali ovaj posegne za boljim i jo ilavijim lukom pa zasu Bhimu
tisuama estokih zlatopernih strijela. Sav izboden njima, Bhima skoi uvis.
Uasnuti ga je Karna zavaravao skrivajui se u svojim kolima, ali Bhima mu
skine barjak s kola i ostade ga ekati na poljani.
Poto Bhimi ne poe za rukom da ga izvue iz kola, Radhin ga sin opet
napade, ali taj okraj nije mogao dugo potrajati jer Bhima vie nije imao oruja pa
se morao povlaiti i uzmicati. On opazi slonove goleme poput brjegova to ih
Aruna bijae pobio i zamaknu meu njih kako bi usporio Karnino napredovanje.
Sasvim je odustao od nauma da se bori s njime i gledae samo kako da izvue
ivu glavu. On podie jednoga od tih slonova i ekae tako svojega protivnika
nalik na Hanumanta koji je drao vrh Gandhamadane. Svojim strijelama Karna
raskomada toga slona, a Bhima zatim poe na njega bacati te komade, kolne
kotae, pobijene konje i sve to bi mu dolo pod ruku. No Karna je sve to odbijao
i komadao svojim strijelama.
Bhima tada podie svoje strane ake u kojima bijae silina groma i poelje
smoditi svojega protivnika, ali se toga trena sjeti Arunina savjeta i odusta. Nije
287

elio omesti njegovo izvrenje. A Sutin je sin i dalje svojim strijelama muio
Bhimu i pomraivao mu njima osjetila. Ali je imao na umu obeanje koje je dao
Kunti i ne htjede uzeti ivot nenaoruanome Bhimi. Samo mu se hitro primie i
dodirnu ga vrhom svojega luka, no Bhima mu istoga trena istre luk iz ruku i
njime ga zahvati po glavi itei od jarosti kao zmijurina.
Radhin se sin nasmija oiju zakrvavljenih od bijesa pa mu ree: Glupi
prodrljive, nemoj mi izlaziti na boj kada ne zna vladati orujem! Ti se u boju
dri poput trapavoga derita. Poi u praumu ivjeti kao isposnik i hrani se
voem i korijenjem jer nisi za bitku! Ti jedino zna grditi kukavice i slukinje
zbog svoje veere! Gubi se, poi u umu!
I Bhima se morao nasluati svakakvih pogrda, a sav Karnin jad zbog
nepravdi to ih je proivio u djetinjstvu izli se sada na glavu Bhime.
Na kraju se on nasmija i odvrati Karni: Jadnie, koliko sam te ve puta
pobijedio?! Kako se moe tako hvasati? Niskorodni junae, hajde se goloruk
uhvati sa mnom ukotac! Ubit u te pred svim ovim kraljevima kao to sam ubio
golemoga Kiaku!
Otroumni Karna razumje to Bhima smjera i ne prihvati izazov. U taj tren
Aruna na Krinin poticaj odape na Karnu mnoge otre strijele i one se poput
zmija zabodoe u Karnino tijelo pa Sutina sina odmamie iz Bhimine blizine.
Poto mu je Bhima sasjekao luk, a Aruna ga teko izranio strijelama, Karna se
napokon udalji odatle.
Evo stie i neustraivi Satyaki! ree Krina Aruni Tvoj uenik i
prijatelj pobjedonosno se probija kroz neprijateljske redove. A Aruna e na to:
Ne dopada mi se to Krino! Velika je pogrjeka to ga je Yudhithira poslao k
nama. Drona stalno trai priliku da zarobi kralja.
Uto Bhuriravas vidje napobjedivoga Satyakija pa se razgnjevi i napadne na
njega. Slavni ratnik iz zemlje Trigarta dugo se sukobljavao sa Satyakijem sve dok
se obojici ne polomie kola, a onda nastavie dvoboj na zemlji, s maem i titom
u rukama. Kada im od oruja ostadoe samo patrljci, oni se dohvatie ukotac
golim rukama.
Tada Vasudeva ree Aruni: Pogledaj Satyakija, prvoga meu strijelcima!
Ostao je bez svojih kola poto se probio kroza svu ovu silu Bharata idui za
tvojim tragom. Gledaj, Somadattin e sin nadvladati junaka Vrinija i Andhaka!
Satyaki je iscrpljen od mnogih napora. Aruno, zatiti svojega uenika!
Aruna mu na to odvrati: Prvak Kurua i junak Vrinija ogledaju se meu
sobom kao to bi se razjareni slon poigravao sa silnim lavom iz praume.
Uto se zaue krici meu okolnim ratnicima. Bhuriravas udarcem bjee
oborio vou Satvata i vukao ga je po zemlji kao to bi lav vukao oborena slona.
Onda ga je udario nogom u grudi, epao za kosu i podigao ma.
Tada e Krina: Gledaj, silni Aruno, Satyaki e izgubiti glavu!
288

Aruna mu odgovori: Moje oi prate ayadrathu i ne mogu se obazirati na

Satyakija! Ipak u radi njega uiniti ovaj teki pothvat! I rekavi to i posluavi
Vasudevu, on odape s Gandive strijelu otru kao britva. Strijela bljesnu nebom
nalik na sjajni meteor i ratniku Kurua odsijee ruku prekrivenu grivnama, koja
stiskae balak maa.
Osakaen Aruninom strijelom, Bhuriravas ostavi Satyakija pa u svojemu
bijesu poe ocrnjivati Panduova sina: Kuntin sine, ti si izvrio bezduno i okrutno
djelo! Odsjekao si mu ruku premda se nisi borio sa mnom! Ja te ak nisam ni
vidio! Jesi li kod Indre ili kod Rudre uio ovako rukovati orujem? Da nisi to
nauio kod Drone ili kod Kripe? Zato da ti, koji si bolje nego itko na ovome
svijetu upoznat s pravilima ratovanja, uini ovo djelo koje je dostojno samo
grjena bijednika niskoga roda? To moe uiniti samo opaki zlikovac! Mora biti
da te na to naveo Vasudevin sin jer nitko u ijim venama tee kraljevska krv ne bi
ni pomislio na takav podmukli zloin!
Tada mu Aruna odgovori: Ti si star ovjek i moe biti da su ti godine
pomutile razbor. Optuuje nas bez razloga! Zar sam mogao stajati i da
promatram kako mi ti ubija prijatelja, moju desnu ruku!? On mi je doao u
pomo i radi mene nije alio ni svoj ivot! Sada bespomoan lei na zemlji i ja
bih zasluio da odem u pakao da sam to dopustio. Kae da me je Krinino
drutvo iskvarilo! Ta tko na ovome svijetu ne bi volio biti tako pokvaren? Kada si
ga ti izazvao, Satyaki je ve bio iscrpljen i slabo naoruan. Koje ti je pravilo asti
dopustilo da podigne svoj ma na ovjeka koji nemoan lei na zemlji? Kada
ovjek kree u boj radi sebe samoga, ne mora se obazirati na svoj ivot, ali zar ne
zasluuje zatitu onaj tko se bori za drugoga? Da nisam obranio Satyakija, bio bih
zbog svoje nebrige kriv za njegovu smrt. Kako bi se ti, junae, ponio prema
onome tko zavisi od tebe?
Stari ratnik nita ne odgovori. Samo je lijevom rukom rasuo strijele po
zemlji i sjeo na tu postelju elei se zaputiti u Brahmanovo carstvo predavi svoja
osjetila brizi boanstva koja nad njima vladaju. Jasnoga i proienoga uma on se
povukao u yogu ne skidajui svoj pogled sa Sunca i mislei na velike upaniadi.
Svekolika vojska Kurua stade hvaliti staroga ratnika, a ruiti Krinu i
Arunu, no Bhuriravas se zbog toga nije nimalo radovao. Aruna onda ree s
tugom u srcu i bez traga ljutnje: Svim je kraljevima znan moj veliki zavjet da
nitko nee poginuti tko je na mojoj strani samo ako mi je protivnik na domaaju
strijele. Sjeti se toga, Bhuriravase, i nemoj mene osuivati. Je li nepravedno to
to sam ti odsjekao ruku branei nenaoruanoga Satyakija? A koji bi pravian
ovjek, gospodine, mogao hvaliti pogubljenje Abhimanyua, koji jo bijae dijete,
bez oruja i u raskidanu oklopu?
Na to stari vitez samo dodirnu zemlju svojom lijevom rukom i ostade nijem
oborivi glavu. A tada ustade Satyaki osloboen iz ruku Somadattina sina i potre
ma nakanivi odsjei glavu plemenitome Bhuriravasu. Doista, bjee naumio
289

ubiti nedunoga Bhuriravasa koji je sjedio tu i onako bez ruke sliio slonu s
odsjeenom surlom, takorei ve mrtav, ubijen rukom Panduova sina i ne mislei
vie na bitku. Svi ratnici stadoe glasno negodovati i osuivati ga, ali bjee uzalud
ak i to to su Krina, Aruna i Bhima dovikivali da se okane svoje zle namjere.
Satyaki udari svojim maem i odrubi glavu starome ratniku koji je na svojoj
postelji od strijela smireno sjedio odvrativi se od ivota. Stareva se glava
otkotrlja preko poljane, a tijelo ostade sjediti u poloaju yoge.
Udivljeni njegovim podvizima, nebesnici i bogovi blagosiljali su
Bhuriravasa, a meu tvojim vojnicima, kralju, podie se amor: Nema krivice
na junaku Vrinija govorahu oni - zbilo se ono to je bilo sueno. Ne treba se
ljutiti a ne treba ni suditi je li dobro ili nije. Tvorac je odredio Satyakija da donese
smrt Bhuriravasu.
A Satyaki e na to: O grjeni Kurui, vi ste se izvana zaogrnuli pravdom i
meni govorite o vrlini i kako nije trebalo da smaknem Bhuriravasa, a gdje bijae
ta vaa pravednost kada ste u boju usmrtili ono neneoruano dijete, Subhadrina
sina? Ja sam se esto zaklinjao da u ubiti onoga tko me u boju ivoga obori na
zemlju i u srdbi me udari nogom, makar on bio i pod zavjetom isposnitva. U
davnim danima, kada je zemljom hodio Valmiki, 376 ovako je pjevao: Kae mi,
majmune, da ene ne treba ubijati, a ja kaem da bi ovjek morao nepokoljebivo
initi upravo ono to e nanijeti bol njegovim neprijateljima!
Na to nitko ne prozbori ni rijei ni meu Pandavama, a ni meu Kuruima, ali
su u sebi svi odavali poast Bhuriravasu i nitko nije odobravao njegovo
pogubljenje. Onaj koji je mnogima ispunio elje i zasluivao da mu se ispuni
svaka elja, posveen svojom srdanou i smru na otrici oruja, odbaci svoje
tijelo u tome velikom boju. Tako se Bhuriravas zaputio k nebeskim predjelima.
Onda Aruna kaza Vasudevi: Goni konje, Krino, pohitajmo prema kralju
ayadrathi! Sunce se brzo priklanja brjegovima Asta!
I jakoruki Krina, vrsni poznavalac konjovodstva, potjera srebrne drijepce
k ayadrathinim kolima. Mnogi glavari vojske Kurua, meu njima i kralj
Duryodhana, Karna, Vrasena, a i ayadratha s njima, pohitae da stanu na put
junaku ije su strijele nepromaive. Imajui sada kralja Sindhua pred sobom,
Aruna je od srdbe bacao na njega uarene poglede i inilo se da e ga njima
saeci.
U tome trenu kralj Duryodhana oslovi Rathina sina: Vaikartano, naposljetku
je dolo vrijeme i za ovu bitku! O plemeniti, pokai sada svoju mo! Karno, ne
daj da Aruna ubije aydrathu. Dan je na izmaku i, ako vladar Sindhua poivi do
zalaska Sunca, Aruna e izvriti svoj zavjet i nestati u ognju, a njegova braa i
pristae nee htjeti ivjeti na svijetu bez Arune.
376
Valmiki se slavi kao pjesnik Ramayane. Navedeni stih (u kritikome izdanju Ramayane: VI. 68, 27)
govori Hanumantu u bici Indrait, sin Ravane, kralja rakasa; on dakle ne izrauje miljenje pjesnika niti,
recimo, Rame, nego rakasa!

290

Radhin sin ovako odgovori kralju: U dvoboju s Bhimasenom moje je tijelo

duboko izranjeno. Hrabri strijelac umije zadavati mnoge i estoke udarce. Kralju
koji dijeli poasti, ja sam ovdje samo zato to tako mora biti. Udovi mi plamte u
boli koju im je nanijelo ubojito Bhimino oruje. Ali moj ivot pripada tebi i ja u
uiniti sve to je u mojoj moi da najbolji meu Pandavama ne uzme ivot
ayadrathi. Ja u se danas, tigre, tebi za ljubav boriti s Arunom, ali pobjedu ipak
odreuje sudbina.
Dok su kralj i Karna tako razgovarali, Aruna je poinio straan pokolj u
njihovoj vojsci pa se onda okomio na samog ayadrathu. Karna mu tada stade na
put i obasu ga svojim strijelama. Zapoe ljuti okraj izmeu Karne i Arune
kojemu su pomagali i Bhima, a i ostali. Vjetina Sutinog sina bijae vrijedna
divljenja, ali Aruna izbode njegove udove stotinom strijela a Karna mu uzvrati s
pedesetorima. Aruna je vidio kolika je Karnina spretnost i, napevi tetivu do uha,
on etirma strijelama otpravi u Yamino carstvo etiri Karnina bijela drijepca, a
strijelom iroka vrha posla za njima i Karninog vozara oborivi ga iz njegovog
odjeljka na kolima. Bez zaprege i bez koijaa, oamuen tom kiom strijela,
Karna nije znao na koju e stranu. Avatthaman mu se nae u pomoi i primi ga
na svoja kola. Tada nahrupie sa svih strana ratnici Kurua na svojim skupocjenim
kolima trudei se da zaustave Arunu i da ga sprijee da ispuni svoj zavjet.
Aruna na sve strane posla Varunino oruje i od njega Dhrtaratrovii
ustuknue. Od njegovih strijela smraie se sve etiri strane svijeta i inilo se da
kroz tu tminu bljeskaju samo meteori. Napinjao je svojim miicama strunu
udesne Gandive koja nalikovae na sam Indrin luk, a grmio je kao turobni oblaci
na kraju yuge i, smijui se, naseljavao Yamino carstvo novim stanovnicama.
Jezdio je kroz bitku tako da se inilo kako ga posvuda ima i tako je rukovao
svojim udesnim orujem da se nije moglo opaziti kako vadi strijelu iz tobolca, ni
kako napinje luk i odapinje ga; tako mu ruka bijae lagana.
U gnjevu je Aruna prizvao nenadmano oruje Aindra i otuda suknue
stotine i tisue bljetavih kopalja sa strahot-nim eljustima. Od tih blistavih
kopalja slinih vatri ili sunevim zracima nije se moglo pogledati u nebo i, kao to
Ijetnje sunce pije vodu iz bara i jezera, tako su i Arunini hici ispijali ivote
ratnika Kurua. Nalik na utjeljovljenje same Smrti Aruna se trkom vozio preko
razbojita, a pred njime su se ruili ivoti i slava njegovih neprijatelja. Tu je
Dhananaya nainio strahovitu rijeku prepunu grozota, i od pogleda na nju uas
bi se ugnijezdio u srca plaljivaca. Njezine vode bile su krv, a modina i salo blato
i mulj. Kosa ratnika lelujala se u njenim strujama nalik na mahovinu i trave, a
glave i ruke bile su kamenje na njezinim obalama. Njome su plovile stotine koija
kao da su splavi, a od bezbrojnih kotaa, hamova, ruda i osovina teko ju je bilo
pregaziti. Koplja, maevi, sulice, strijele i bojne sjekire bijahu nalik na zmije.
Stadoe se okupljati gavrani i leinari, aglji, pisae i na tisue razliitih
utvara. Vojsku Dhrtaratrovia spopade uas kakav nikada dotada nisu osjetili i
291

nitko nije mogao pogledati u Arunu jer njegovo lice bijae nalik na Unititeljevo.
Napravivi nevien mete u sva etiri roda tvoje vojske, kralju, Aruna se
primicao ayadrathi na ijemu barjaku bijae lik divljega vepra. ayadratha zasu
kola Kuntina sina mnotvom ravnih strijela s perjem leinara, uglaanih
kovaevom rukom i nalik na otrovne zmije. No premda je ayadratha zatezao
svoj luk to je bolje mogao, pade pod Aruninim strijelama glava njegova vozara,
a potom i barjak.
Sunce se urno naklanjalo k zapadu i Krina ree Aruni: Gledaj, Partho,
prestraeni vladar Sindhua zaklonio se za estoricu najboljih ratnika Kurua! Ako
ne pobijedi njih estoricu, nee pogubiti ni ayadrathu. Zato u se sada
posluiti yogom i zamrait u Sunce. Zlotvor e se tada obradovati jer mu je
veoma stalo do ivota i, sebi na propast, izai e iz zaklona, a ti iskoristi tu
priliku!
Neka bude kako ti kae! na to e Aruna. Tada Krina, zvan i Hari,
gospodar nad isposnikim moima i nad svim isposnicima, uini pomou yoge da
padne tama. Ratnici Kurua pomislie da je Sunce zalo i silno se obradovae jer u
njima ivnu nada da e se Aruna oprostiti od ivota. Svi oni tako stajahu
gledajui prema zapadu, i ayadratha meu njima, i dok oni bijahu tako
zabavljeni gledajui za Suncem, Krina jo jednom oslovi Arunu: Kucnuo je as,
Aruno, da odrubi glavu zlodunoga vladara Sindhua, ali najprije uj to u ti
rei: ayadrathin otac Vrddhakatra, koji je na glasu irom svijeta, dugo je ekao
da mu se rodi sin ayadratha. Kada se dijete napokon rodilo, neki mu je glas s
neba rekao: Gospodaru, ovaj e tvoj sin po svojemu porijeklu, dranju i svim
ostalim odlikama postati voa dvaju naroda. Ali u boju e izgubiti glavu od ruke
znamenita junaka. uvi te rijei, kralj Sindhua vrlo se rastui i onda okupi
svoju rodbinu pa joj ovako ree: Onome zbog kojega e glava mojega sina pasti
na zemlju neka se glava rasprsne na stotinu komada!
Kada je to izrekao, on postavi ayadrathu na svoje prijestolje i ode u
umu da se posveti isposnitvu. Jo je uvijek zaokupljen najstroom pokorom i
sada je u umi kraj Samantapanake.377 Aruno, kada ayadrathi odrubi glavu,
potrudi se da ona padne ravno u Vrddhakatrino krilo. Upotrijebi svoje silno
nebesko oruje koje je nainjeno za velika djela i uini to tako da Vrddhakatra
nita ne primijeti. Ako li pusti da njegova glava padne na zemlju, budi siguran da
e se tvoja vlastita glava rasprsnuti na stotine komada.
Sasluavi Krinu, Aruna oblizu usne i urno odape strijelu koju bjee
uvao da njome usmrti ayadrathu. Tu je strijelu mantrama najprije prometnuo u
strahovito oruje slino Indrinu gromu i ona, izbaena tetivom Gandive, otrgnu
glavu kralja Sindhua kao to soko smakne malu pticu s vrha drveta. Aruna je
odapinjao strijele jednu za drugom i ne dade glavi da takne zemlju nego je natjera
da poleti u nebo. Na radost svojih prijatelja, a na alost neprijatelja, on je posla
377

Samantapanaka je Kuruketra.

292

izvan granica Samantapanake. Kralj Vrddhakatra bijae upravo zaokupljen

svojim veernjim molitvama i, dok je otac tvojega zeta sjedio tako utonuo u yogu,
u krilo mu pade sinova glava koju su krasili crni uvojci i naunice. Vrddhakatra
bjee toliko obuzet svojim molitvama da nije nije ni opazio to se dogodilo. Kada
je zavrio molitve, on ustade i toga asa glava pade na zemlju, a istodobno se i
Vrddhakatrina glava rasprsne na stotine komadia.
Aruninim podvigom svi su bili zadivljeni i stadoe hvaliti i njega i
Vasudevu. Kada je ayadratha poginuo, Vasudeva ukloni tamu sa Sunca i svi
vidjee da je to bila njegova arolija. Od ljute alosti lica su se Dhrtaratrinih
sinova oblila suzama.
Poto, kralju, ayadratha pogibe od Arunine ruke, Vasudeva puhnu u svoju
koljku, a pridrui mu se i Aruna, strah i trepet zlotvora, puui u svoju. Bhima
pusti svoj pobjedniki urlik koji gromovito odjekne nebesima i posla poruku
kralju Yudhithiri. Dharmin je sin uo taj snaan poklik i razumje da je Aruna
pogubio ayadrathu. Zatutnje bubnjevi, zasvira glazba i razveselie se srca
Yudhithirinih ratnika pa oni, eljni boja, iznova udarie na Bharadvaina sina.
Na Arunu navalie njegov uitelj Kripa i Dronin sin Avatthaman i sasue
na njega svoje strijele koje ga ljuto izranie, ali ih on ne htjede uzvratiti ravnom
mjerom. Borio se s njima kao da im je uitelj. Obarajui njihove strijele svojima,
trudio se da ublai svoje hice ne hotei ubiti niti jednoga, ali i unato tome stari
uitelj nije mogao dugo odolijevati njegovim strijelama, ve izgubi svijest, a
vozar ga odveze izvan okraja. Tada se Avatthaman prepade pred Panduovin
sinom i utee, a Aruna zaplaka gledajui kako mu uitelja odvoze s bojita.
Premudri Vidura bjee sve to vidio onoga asa kada se istrjebitelj naega
roda, onaj zlotvor Suyodhana, rodiojadikovae on On je tada sve to, jasno i
glasno, rekao Dhrtaratri, a evo sada se Vidurino proroanstvo i obistinjuje. Zato
ja danas gledam svojeg uitelja kako lei na odru od strijela na dnu svojih kola!
Prokleti neka su katriyski obiaji! Proklete neka su moja sila i moja vjetina. Tko
bi se osim mene tukao s brahmanom koji je uz to jo i uitelj? Ne htjedoh da se
tako zbude, a eto, sada gledam svojega uitelja kako odlazi onamo kamo sva
stvorenja moraju stii! ak mi ni smrt mojega sina nije ovakvu bol priinila.
Uto Karna poe na juri prema Aruni, ali ga presretoe Satyaki i dva
kraljevia Panala, a Aruna se na to osmijehnu pa ree Krini: Eno Adhirathina
sina kako se ogleda sa Satyakijem! Hajdemo tamo, Krino, jer ne elim da i
Satyaki poe za starim Bhuriravasom. Na to mu Krina obrati: Jakoruki je
Satyaki dorastao Karni ak i da je sam. Karna uz sebe ima koplje koje mu je dao
Indra, a on ga ba za tebe uva. Zato ga mirno pusti neka se ogleda sa Satyakijem.
Ja znam kada e doi njegov as i kada e ga sa svojim otrim strijelama oboriti
s njegovih kola.

293

I doista, Satyaki nadbi Karnu i ljuto ga izrani pa Karna morade prijei k

Duryodhani poto je ostao bez kola. A tvoji hrabri sinovi, kralju, ne izgiboe od
Arunine ruke samo da bi Bhima mogao ispuniti svoj zavjet.
U taj strani as, kada posvuda bjehu mete i smutnja, sunce zapade za
brjegove Asta i nestade ga, a Krina ree Aruni: Tigre, ja ne znam nikoga tko bi
mogao uiniti ono to si ti poinio protiv svih svojih neprijatelja. Takva djela
mogu izvriti jo samo Rudra i Unititelj.
Tvojom sam milou, Madhavo, danas ispunio svoju zakletvu na to e
Aruna. Pobjedi onih uz koje ti stoji ne treba se uditi. Ovo je tvoja pobjeda,
Gospode! Krina se na ovaj odgovor blago osmijehnu i lagano potjera zapregu
preko razbojita.
Onda Krina pokaza Parthi zastraujui prizor govorei: Mnogi kraljevi
slavni irom svijeta padoe ovdje u boju elei da pobijede. Tvoje su ih strijele
pokosile i zemaljski gospodari, izginuli radi zemlje, snivaju na njoj grlei je poput
voljene dragane. O prvi meu ljudima, pogledaj na strano zemljino lice
movarno od krvi, loja i zdrobljena mesa, zasuto bezbrojnim leevima na kojima
piruju vukovi, psi, pisae i none grabljivice! I Krina puhnu u svoju koljku
Panaanyu, a mnogi radosni vojnici slijedili su njegov primjer.
Kuajui gorinu svojega jada kralj je Duryodhana izdisao itei poput
zmije iji su onjaci polomljeni, a lice su mu kupale suze. Kada stie do uitelja
Drone, Suyodhana mu se ovako obrati: Partha je pobijedio sve velike ratnike koji
pred njega stadoe i kralj Sindhua izgubio je glavu! Gledaj, uitelju, ovaj sveopi
pokolj kraljeva! ikhandin doe glave starome gospodaru Bhimi kojega sam
postavio da vodi moju vojsku. Tvoj uenik Aruna uze danas ivot ayadrathi i
posla Yami u pohode sedam akauhini moje vojske! O uitelju, kako da se oduim
svojim saveznicima koji su radi mojega dobra i pobjede krenuli stazama to vode
u Yamino carstvo? Oni koji su eljeli moju svevlast na zemlji lee sada na tlu
rtvovavi za mene sve svoje zemne uitke. Uistinu, ja sam kukavica! Zlobnik
sam ja, grjenik i prijestupnik svega to je pravedno! Ja sam taj radi ije pobjede
izgiboe svi ovi kraljevi. O zato se poda mnom zemlja ne otvori!? O elnie svih
orunika, kunem se svim svojim dobrim djelima, svojim umijeem i svojim
sinovima da u pobiti sve Pandave i sve Panale i nai dui mira ili u pasti u boju
i poi za svojim saveznicima koji onamo odoe prije mene! Ti si, nepromanie,
odredio da mi budemo istrijebljeni u boju jer ti poputa Aruni koji je tvoj
uenik! Rekao bih da nau pobjedu prieljkuje jo samo Karna! I ja u poi tamo
kamo odoe svi oni koji radi mene izgiboe, jer kada njih nema, nemam ni ja
zato ivjeti. O uitelju Panduovih sinova, dopusti mi da uinim to sam naumio!
Ljutim jadom ujeden za srce, uitelj se Drona duboko zamisli pa onda kaza
kralju Duryodhani: Zato me ranjava svojim rijeima, Duryodhano? Jo ti davno
rekoh da je Aruna nepobjediv u boju! ikhandin je ubio Bhimu jer ga je Bhima
tedio. Onoga trena kada sam vidio da je pao Bhima kojega ni bogovi ni danave
294

ne mogu pobijediti, razumio sam da je ovo vojska Bharata osuena na propast.

Kocke kojima se na saboru Kurua igrao akuni nisu bile kocke, nego ubojite
strijele kojima nas Aruna sada ranjava. Kako to da pored tebe iva i Karne i
Kripe i alye i Avatthamana, izgubi glavu kralj Sindhua? ayadratha se bijae
oslonio na mene, ali ja mu nisam mogao pruiti nikakvu sigurnost jer ni za svoju
glavu nisam vie siguran. Dhrtaratrin sine, ja svoj oklop neu skinuti sve dok ivi
i jedan od plemena Panala! Idi i kai mojem sinu Avatthamanu da ne odstupa
sve dok ima i jednoga od Somaka, pa makar mu se i o ivotu radilo. Idi i brani
svoje ete ako bude mogao. I Kurui i Srnaye razjareni su pa e se i noas tui.
I rekavi to, Drona ode da se opet sukobi s Pandavama, a u srcu kralja
Duryodhane plane gnjev to su ga podjarile Dronine rijei i on odlui nastaviti
okraj.
Duryodhana doe Karni pa mu kaza: Radhin sine, mnogi su kraljevi stradali
u boju. Aruna se mogao probiti kroz nae redove samo uz Dronino doputenje
jer drukije ne bi mogao probiti na nesalomljivi poredak. Imao sam Droninu rije
da e braniti ayadrathu i ja ga, bezumnik, sprijeih da ode. Sve su se nade kralja
Sindhua, jao, izjalovile!
Na to mu Karna odgovori: Ne okrivljuj uitelja! Brahman se borio koliko su
mu to doputale njegove moi i hrabrost i nije mario za svoj ivot. Aruna je
izuio svekolik nauk o oruju, a i mlad je, otar, odluan i hitar. Oboruan je
svojim orujem koje potjee od nebesnika, na kolima je koja krasi Hanumantov
stijeg, a uzde njegove zaprege u Krininin su rukama. Odjeven je u svoj
neprobojni oklop, a u rukama mu je luk Gandiva koji nikada ne malaksa. Aruna
je, ponosan na snagu svojih miica, nadbio uitelja Dronu rasipajui oko sebe
svoje strijele. Kralju, nema u tome niega za uenje! Uitelj je star i nema te
hitrine, a nije vie ni tako izdrljiv kada treba rukovati orujem. Mislim da uitelj
nije nizato kriv. Ono to sudbina odredi ne moe se drukije zbiti. Oslanjali smo
se na svoje junatvo i na prijevaru i uvijek smo se trudili povrijediti Pandave. Sve
to ustrajan ovjek eli uiniti neka ini bez bojazni i strepnji jer njegov uspjeh
odreuje sudbina. Sinovi Panduovi bijahu i trovani i varani i paljeni u votanoj
palai, i pobijeeni na kocki, Bharato, i u umu smo ih prognali, a sve je to
sudbina osujetila premda smo sve najpaljivije zamislili. Plaim se da nai napori
ne mogu nita protiv sudbine!
I dok je on tako govorio, bojna sila Pandava pojavi se pred njima. Sudarie
se Panale i Kurui voljni da se otpute na onaj svijet. Ratnici su se prepoznavali
izvikujui svoja imena i porijeklo jer Sunce bjee zalo i nije se moglo dobro
vidjeti.
Bijesan i eljan da osveti smrt kralja Sindhua, kralj Duryodhana navali na
vojsku Kurua i taj sudar bjee uasan. Strani Dhrtaratrin sin satirao je Panale
kao slon lopoe po ribnjaku i oni poee pomiljati da napuste bojite. Ali tada
stie i kralj Yudhithira i svojim strijelama polomi Duryodhanin luk ukraen
295

zlatom. Potom ga pogodi s deset strijela koje prodoe kroz njegove udove i
zabodoe se u zemlju, a onda potee strano koplje koje probode kralja
Duryodhanu i ovaj se onemoao spusti u svoja prekrasna kola. Tada navalie
Panale eljni pobjede, ali ih zaustavi uitelj Drona da bi zatitio kraljevia
Kurua.
No postade crna poput smole i straljivcima se uvue jeza u kosti. U tome
mrklom asu mnogi se oprostie od ivota. U neprozirnoj tami aglji su poeli
urlikati, a njihove svijetlee eljusti izazvale su strah u ratnikim srcima.
Zlokobne sovuIjage uale su na barjacima Kurua i huktale. Svijet se zaogrnuo
pomrinom i nije se moglo nita razaznati. Prah to su ga podigle noge ratnika
zakrio je nebo, ali se ubrzo i on slijee kada se zemlja opet raskaljala od krvi
junaka, konja i slonova. Mete je vladao svuda, a udarci oruja pratali su kao
bambusova uma u poaru. Ne mogae se razlikovati prijatelj od neprijatelja, a u
toj pomrini kao da su svi sili s uma. Kada se zemni prah izmijeao s krvavim
dadom, sinue zlatni oklopi bojovnika i njihovi blistavi ukrasi i tama se povue.
Maevi i koplja, topuzi, sablje, kijae i sulice i sjajne bojne sjekire padahu svuda
naokolo nalik na vatrene munje.
U tome uasnom nonom okraju i Pandave i Srnaye navalie na uitelja
Dronu, ali oni koji su krenuli na njega morali su se ili povui ili se otputiti u
Yamino stanite. Zaista, te su noi od Droninih hitaca stradale tisue slonova,
deseci tisua kola i milijuni pjeaka i konjanika.
Sin kralja Kalinga krenu s Kalingama na Bhimu i pogodi mu najprije sa pet,
a onda sa sedam strijela i napokon mu ubi koijaa. Pobjenjeli Bhima preskoi sa
svojih kola na protivnikova i ubi ga golim rukama. Kraljevievo se truplo rasu po
zemlji u komadima. Ni Karna, a ni ostali kraljevii Kalinga nisu mogli u tome
sprijeiti Bhimu. Dok su ga zasipale njihove strijele, Bhima preskoi na kola
kraljevie Dhurve koji ga je bez prestanka gaao strijelama pa i njega smrvi
svojim akama, a onda produi, riui poput lava, prema kolima kraljevia
ayadrathe. Ne prekidajui svoju riku, ubi ga udarcem dlana. Tada Karna zavitla
na njega kopljem okovanim zlatom, ali ga Bhima smijui se uhvati u letu i hitnu
ga natrag na Karnu. akuni presijee to koplje u letu svojom strijelom
natopljenom u ulje, a Bhima se vrati na svoja kola poto je izvrio ta junaka djela
i nastavi juriati na svoje neprijatelje. Dva Dhrtaratrina sina, Durmada i Dukara,
nasrnue na njega vozei se na istim kolima i zasipajui ga strijelama, ali rasreni
Bhima, udarivi nogom, utjera njihova kola u zemlju, a njih pobi akama.
_ Ah! Jao! zaue se krici meu kraljevima koji su gledali to se zbiva
Ovo se glavom Rudra bori u redovima Pandava uzevi na sebe Bhimino oblije!
I potom se svi kraljevi razbjeae tjerajui svoje ivotinje u najbri trk tako
da ni dva i dva ne ostadoe zajedno. A Dhrtaratrini se sinovi okupie s Dronom
na elu i velikom silom kola, pjeaka i slonova opkolie Bhimu sa svih strana pa
zapodjenue s njime uasni okraj.
296

Divovski rakasa, Bhimin sin Ghatotkaa, vozio se na svojim golemim i

stranim kolima kovanima od crnoga eljeza i prekrivenim medvjeim koama.
Njih nisu vukli ni konji ni slonovi, ve neka bia slina slonovima. Na njegovu
visoku stijegu stajao je kralj leinara s razmahnutim krilima i ispruenim
pandama jezivo kriui. To gorostasno vozilo imalo je osam kotaa, a
Ghatotkau okruivahu rakase grdobojnih likova. Bila je tu cijela akauhini
rakasa naoruanih kopljima, tekim kijaama, stijenama i deblima drvea. Kada
ga spazie protivniki kraljevi, obuze ih strah. Od Ghatotkaina urlika slonovi su
od straha mokrili, a kraljevi su se tresli kao u groznici.
Bojite zasu pljusak stijena to su ga bacali rakasi ija se snaga poveavala
s dolaskom noi. Dhrtaratrini sinovi, a i Karna s njima, pobjegoe uasnuti pred
tim prizorom. Samo je ponosni Dronin sin uvijek uvjeren u svoju ratniku
vjetinu, ostao tu bez straha i ubrzo rasprio opsjene to ih je stvarao Ghatotkaa.
Ubijte Dronina sina! zapovijedi Ghatotkaa, a tu zapovijest posluae
strane rakase irokih zuba, golemih lica, razjapljenih usta i dugakih jezika, s
oima u kojima je plamsao bijes, i sruie se na glavu Dronina sina stotine i tisue
kopalja, ataghni,378 topuza okovanih iljcima, aanija, 379 tekih kopalja, kolnih
osovina, sabalja, kratkih strijela, tekih kijaa, bojnih sjekira, maeva, kamenja,
posuda s vrelom melasom, i stupova sainjenih od crna eljeza. Dronin plemeniti
sin unitavao je taj strani pljusak oruja svojim otrim strijelama u kojima je bila
snaga groma. Drugim pak svojim zlatokrilim orujem i silom mantri u sebi on
pobi za kratko vrijeme mnogo rakasa. Junaki je Ghatotkaa kolutao oima i
pljeskao akama pa se onda ugrize za usnu i ree svojemu vozaru: Vozi me k
Droninu sinu! I on na svojim udesnim kolima krenu da se sam sukobi sa
stranim protivnikom. Tada Avatthaman do uha napne tetivu i odape na
Ghatotkau strahovitu strijelu koja bjee nalik na palice Smrti i ta silovita strijela
s lijepim krilima proe kroz rakasina prsa i zahode se u zemlju. Ghatotkaa pade
na pod svojih kola a Dhrtadyumna ga odveze s razbojita mislei da je mrtav.
Dronin junaki sin pusti svoj pobjedniki krik. Pokrivena svuda naokolo tijelima
rakasa izbodenih i osakaenih stotinama strijela, zemlja postade neprohodna kao
da bjee zasuta obruenim planinskim vrhuncima. Taj prizor bjee strano i
pogledati.
Rasreni Yudhithira satirao je svojim hicima bojne redove Kurua. Vidjevi
ga kako unitava njegove trupe, Drona ga prekri pljuskom strijela, a potom ga,
vrlo razgnjevljen, udari orujem Vayavya, ali Panduov sin odbi to oruje vlastitim
iste vrste. Onda srditi Drona posla na njega razliita nebeska oruja: Varunino,
Yamino, Agnijevo, Tvatruovo i Savitruovo, ali ih mono oboruani Pandava,
znalac svih vjerskih zakona, neustraivo doeka i poniti.
378
ataghni se spominje kao smrtonosno oruje. Komentatori tumae da je to kamen ili komad drveta sa
eljeznim klinovima.
379
Aani je moda kamen za bacanje ili odapinjanje; izraz inae znai "munja, grom".

297

Tvoj sin Duryodhana gledao je kako svekolika vojska Pandava bijesno

nadolazi i pomisli da joj nee moi odoljeti pa ree Karni: Uzdanice svojih
prijatelja, sada je doao as kada je tvoja pomo najpotrebnija! Spasi moju vojsku
jer uskoro je vie nee biti! A Karna mu odgovori: Neka sada i sam Indra doe
braniti Arunu; ja u ih obojicu poraziti!
uo je Kripa, mono naoruani aradvatov sin, pa se osmijehnu i ree:
Dobro reeno, Karno! Kada bi samo rijei donosile uspjeh, Duryodhana bi bio
dobro zatien. Ti se mnogo hvasta, ali snagu i hrabrost rijetko pokazuje!
Karna uzvrati: Jest istina da ni bogovi s Indrom na elu ne mogu pobijediti
Pandave, ali, ako je i tako, ja u ih ipak poraziti orujem koje mi je dao Indra! Ti
dobro zna, brahmane, da je Indrina strijela nepobjediva, a upravo takva e strijela
u boju ubiti Arunu. Dok je Karna to govorio, veliki ratnik Kripa samo se
smjekao, a onda oslovi Sutina sina: Lijepo govori, Karno, ali tvoje rijei
razotkrivaju tvoje misli, a ne djela! Sam Yudhithira moe samo svojim Ijutitim
pogledom spaliti itav svijet. Velika je tvoja ludost, Sutin sine, kada se usuuje u
boju stalno izazivati aurija!
Radhin se sin nasmija pa odgovori: Obje su se vojske vrlo smanjile, ali ja u
tome ne vidim nikakvu zasluga Pandava. O najbjedniji meu ljudima, ja u se tui
s onim za koga tvrdi da je toliko moan. Borit u se dok u meni bude bilo snage,
sve za ljubav Duryodhaninu, a to se pobjede tie, nju e odluiti sudbina!
Tada je ljutiti Avatthaman pomamno jurnuo na Karnu, nalik na pobjenjela
slona, govorei: Najpodliji meu svim ljudima, kada ti je Kripa govorio, imao je
na umu istinske Arunine vrline, ali tvoj je razum izopaen i zbog svoje pakosti
vrijea moga strica! Gdje bjee tvoje junatvo ona kad te je vlasnik Gandive
porazio i kad je ayadratha izgubio glavu!
No snani kralj Duryodhana i dobroudni Kripa vrsto su ga drali da ne
napadne Karnu, a ovaj odgovori: Taj bijedni brahman misli da je hrabar i hvali se
sa svojim junatvom. Samo ga pustite, glavari Kurua, neka mi prie blie!
Avatthaman e na to: Suhin sine naopake pameti, neka ti je ovaj put
oproteno, ali Aruna e ve ugasiti tu tvoju pretjeranu oholost!
Kralj je umirivao raspaljena Dronina sina i on se napokon smiri. I uitelj je
Kripa oprostio Karni, jer mu srce bjee plemenito, narav staloena, a dranje
odmjereno.
Ono to je poslije svih ovih pokolja ostalo na ivotu od sve one sile Kurua
sada se prestrojilo i po nareenju svojih starjeina oblikovalo vrst bojni red.
Kralj je Duryodhana obodrio svoje pjeake i rekao im: Ostavite svoje teko oruje
i donesite upaljene svjetiljke!
Pjeaci su rado posluali tu zapovijest, a na nebesima uzee svjetljike u svoje
ruke i bogovi, a i nebeski mudraci, apsarasi, i gandharve. Vidjesmo kako odozgo
padaju svjetiljke pune miomirisna ulja koje su poslali bogovi vladari nad stranama
298

svijeta. Na svaka kola postavie po pet sjajnih svjetiljaka, a na svakog slona po tri,
dok je svaki konj nosio samo po jednu.
Kada su Pandave spazili nau vojsku ovako osvijetljenu, oni uinie isto to
i mi, i na svakoga slona metnue po sedam svjetiljaka, na svaka kola po deset, dok
su na konjima bile samo po dvije. Od tisuu svjetiljaka koje su blistale svuda
uokolo i od jo sjajnijih svjetiljaka bogova i gandharva punih mirisnog ulja koje
bjehu postavljene na zlatna postolja ukraena draguljima, bojno polje, Bharato,
bijae obasjano kao nebesa posuta zvijezdama.
Sudar dviju vojski bio je uasan. Aruna je brzo satirao redove Kurua i
protivniki su kraljevi brzo gubili svoje ete. Mandrin sin Sahadeva bjee u
okraju pogoen mnogim Karninim strijelama te je napustio boj. Sav ranjav i
izboden strijelama, maloduan i duboko povrijeen Karninim pogrdama,
Sahadeva izgubi volju za ivotom i pope se na kola slavnoga anameaye, princa
Panala.
Vasudeva i Dhananaya primijetie da njihova vojska ustupa pred kraljem
alyom, koji bi bio ukrasom svakome boju, pa se zaputie prema njemu, ali im se
na putu isprijei kraljevi rakasa, Alambua, pa nasrnu na njih vozei se na
svojim izvrsnim kolima u koja bijae upregnuto osam pastuha, uz njih jo i pisae
strana izgleda i podjednakih lica. Na kolima krvavo crveni stjegovi bjehu
ukraeni cvjetnim vijencima nainjenima od crnoga gvozda a kola bijahu
prekrivena medvjeim koama. Na barjaku mu je uao leinar pjegavih krila i
krupnih oiju koji je neprestano kriao.
Izmeu ovjeka i rakase nastade ljut okraj, ali Partha ubrzo probode
rakasu etirima strijelama i ovaj u strahu pobjee. Rasreni Subalin sin akuni
jurnu na Nakulu koji je razgonio tvoju vojsku. Oni udarie jedan na drugoga,
obojica ljutiti i odluni da uzmu ivot svojemu protivniku. Do kraja su napinjali
svoje lukove i tada, kralju, tvoj zet u silnoj estini, smjekajui se itavo vrijeme,
probi Nakulina prsa pernatom strijelom otra vrha. Obojici su razbijeni oklopi
popadali i obojicu ih obli krv pa nalikovahu na dva prekrasna drveta kimuka, 380
procvjetala nasred razbojita. Duboko ranjen akunijevom strijelom, Nakula se
srui u svoja kola izgubivi svijest. Vidjevi svojega ponosnog neprijatelja i
smrtnoga dumanina gdje je u golemoj nevolji, akuni pusti pobjedniki urlik
nalik na grmljavinu iz oblaka.
Panduov sin Nakula doe opet k sebi pa jo jednom navali na Subalina sina
nalik na samog Unititelja sa iroko razjapljenim eljustima. On pogodi akunija
posred grudi s desetak strijela, a onda jo stotinom dugakih, i presijee mu luk
do samoga rukohvata, na kojemu ve bjee zapeta strijela. Srui mu i barjak i
svojim otrim strijelama probi bedra svojega protivnika pa ovaj pade obujmivi
kopljite svoje zastave kao to zaljubljeni grli svoju draganu. Kada vozar vidje da
380

Kimuka je drvo Butea frondosa s krasnim cvatom.

299

je tvoj prijatelj bez svijesti on ga izveze odatle i udalji njegova kola iz prvih
redova.
Dok je bjenjela ta nona bitka, ratnici nisu mogli razlikovati tko je na ijoj
strani. Roditelj je, i ne znajui, ubijao sina i sin roditelja, a prijatelj obarae
prijatelja. Svi su se tukli kao pomahnitali ni na to se ne obazirui.
Silni ratnik Dhrtadyumna zaustavio je Dronu svojim strijelama i poeo pred
sobom satirati vojsku Kurua kao to je Indra unitavao vojsku asura. Rijeka krvi
potee meu dvjema vojskama odnosei sa sobom ljude, konje i slonove, nalik na
Vaitarani381 koja tee k Yaminu carstvu.
U tome stranom boju Karna posla u Yaminu kuu Dhrtadyumnina koijaa
i sva etiri drijepca iz njegove zaprege,
a Panale, zasute Karninim strijelama, razbjeae se pred njim kao srne pred
lavom. Karna je slijedio tu razbijenu vojsku sipajui po njoj svoje strijele.
Kada kralj Yudhithira vidje da mu se vojska osipa, uvidje da treba odstupiti
pa oslovi Arunu: Gledaj monoga strijelca Karnu kako stoji tamo nalik na
samoga Rudru s lukom u rukama! Vidi kako u ovome pononom asu saie sve
oko sebe poput plamteeg Sunca! Uini ono to bi, po tvojemu miljenju, trebalo
uiniti i potrudi se da se i on oprosti od ivota!
Aruna se okrenu Krini pa mu kaza: Dharmin se kraljevski sin noas
prepao Karnina junatva. Madhusudano, nae su ete prorijeene Droninim
strijelama, a Karna im je utjerao strah u kosti i ne mogu vie stajati na bojitu.
Tigre Vrinija, ja ne mogu mirno gledati ako mi on pred oima jezdi u prvim
redovima kao to ni zemlja ne moe otrpjeti da ga gazi noga. Povezi me njemu
ususret jer ja moram ubiti njega ili e on ubiti mene.
Krina mu na to odvrati: Kuntin sine, vidim da taj ratnik nadljudskom
hrabrou juria kroz bitku nalik na vou nebesnika i znam, Dhananayo, da osim
tebe i rakase Ghatotkae nema nikoga tko bi mogao izai pred njega. Ali ja
mislim, neporonie, da jo nije dolo vrijeme da se ti sukobi s njime. Jo je
uvijek u njega ono blistavo koplje, nalik na blistav meteor, koje mu je dao Vasava.
Ghatotkaa ti je dobrohotan i uvijek ti je odan. Neka silni Ghatotkaa izae pred
Radhina sina. Uz njega su sva nebeska oruja, a i ona kojim se koriste rakase.
Kako je spomenut, Ghatotkaa se pojavi pred njima oklopljen i naoruan.
Pozdravivi Krinu i Arunu, on gordo ree: Ovdje sam! Zapovijedajte! A
Krina mu ree: Pouj paljivo, Ghatotkaa! Dolo je vrijeme da pokae svoju
neustraivost. Ti si, i nitko osim tebe, taj koji posjeduje mnoga oruja i vian si
mnogim oblicima opsjene. Vidi Bhimin sine, gdje Karna razgoni ete Pandava
kao to pastir tjera svoje stado. Junae, osim tebe nema nikoga tko se moe
suprotstaviti Sutinu sinu u ovome okraju. Pomou svoje snage i moi izvri djelo
dostojno tebe, tvojega naroda, tvoje majke i tvojih starijih, moni orunie! Oevi
381
Vaitarani je strana rijeka krvi i kostiju koja tee izmeu Zemlje i boravita predaka gdje stoluje Yama, a
treba je prijei. Hinduistika Styga.

300

ele da im se rode sinovi kako bi uz njihovu pomo ostvarili svoje elje. Hidimbin
sine, ljudima su djeca potrebna da bi ih spaavala iz nevolje i od djece se, toga
izvora svakoga dobra, oekuje da podupru svoje starije i na ovome i na onome
svijetu. Rakase imaju nou bezgraninu hrabrost, silnu snagu i neustraivost.
Upotrijebi svoju mo opsjene i pogubi noas Karnu u ovome boju. Za Dronu e se
pobrinuti Dhrtadyumna i Kuntini sinovi.
Poslije tih Krininih rijei javi se i Aruna pa ree: Ghatotkao, prema
mojemu sudu ti si prvi meu naim ratnicima i uz tebe dugoruki Satyaki i
Bhimasena. Izai Karni na megdan, a veliki ratnik Satyaki uvat e ti lea.
Ghatotkaa im odgovori: Ja sam dostojan protivnik i Karni i Droni, a i
svakome slavnome katriyi koji vlada orujem. Sve dok je svijeta i vijeka
spominjat e se boj to u ga danas biti sa Sutinim sinom. Noas neu tedjeti ni
hrabre, a ni straljive, pa ak ni one koji se sklopljenih ruku budu predavali mojoj
zatiti. Ubijat u ih sve od reda, kako to rakase i inae ine. I, rekavi to,
Hidimbin sin jurinu na Karnu, kralju, utjerujui strah u kosti tvojim vojnicima.
Tvoj sin Duryodhana ree tada Duasani: Darovatelju poasti, prikupi svu snagu
i povedi svoje ete! Pomno uvajte Karnu i ne dopustite da mu zbog naega
nemara grozni rakasa prikrati ivot.
Hidimbin je sin za to vrijeme bez iije pomoi potiskivao pred sobom i
Karnu i Alambuu i s njima svekoliku silu Kurua, kao to oluja razbija goleme
oblaine. Alambua ostade bez kola i vozara pa jarosno golim rukama navali na
Ghatotkau. Strano je bilo i pogledati taj uasni okraj dvaju gorostasnih ratnika
koji su divlje urlali pokuavajui jedan drugoga nadvladati silom svojih opsjena.
Pretvarali su se u vatru i more, u Garudu i Takaku, u oblak i vjetar, u grom i
planinu, u dva golema slona, u Rahua i Sunce, i stvarahu stotine razliitih privida
odluni da jedan drugoga unite. Onda bezmjerno hrabri Ghatotkaa dohvati
sablju strana izgleda i njome odrubi s trupa grdobnu glavu svojega protivnika
dok je ona i dalje putala uasne urlike. epavi za kosu tu krvavu glavu,
Ghatotkaa se zaputi k Duryodhaninim kolima, a kada se primakao kralju, snani
rakasa ree: Kau da pred kralja, brahmana i enu ne treba nikada izai praznih
ruku! Tvoj je saveznik, iju si hrabrost dosada gledao, sada mrtav, a gledat e ti i
Karnu kako umire a, na kraju, i samoga sebe! Ostaj mi sada zdravo i veselo dok
Karnu ne rastavim od ivota! I on se zaputi prema Karni na iju se glavu
prosue tisue njegovih strijela.
Ghatotkaa bijae ogroman, krvavocrvenih oiju i lica boje bakra, trbuh mu
je oputeno visio, a sve dlake na njegovu tijelu bijahu nakostrijeene. Glava mu
bijae zelena, ui iljate poput strijela, jagodice visoke, usta od uha do uha, jezik i
usne dugaki i bakrenocrveni, obrve vrlo izboene, nos krupan, tijelo plavo, a vrat
crven. Visoka stasa kao brijeg i krupne glave, golemih ruku i silne snage,
predstavljae prizor koji utjerivae strah u kosti. Tijelo mu bjee u golemu
301

blistavu bronanu oklopu. Kola mu je krasilo stotinu zvona koja su neprestano

zvonila.
Dva velika ratnika, Ghatotkaa i Karna, tukli su se tvrdokorno, probadajui
jedan drugoga otrovrhim strijelama, ali nijedan ne zadrhta. Ghatotkaa vidje da
je Karna naciljao svojim nebesnikim orujem pa se poslui opsjenom kojima se
rakase obino koriste. Okruie ga brojni rakase zastraujueg izgleda, do zuba
naoruani kopljima, tekim kijaama, stijenama i stablima drvea. Ali tada Sutin
sin teko rani Ghatotkau i moni rakasa osjeti velik bol. Ali tada on uze kolut s
obodom otrim kao britva, nebesko oruje s tisuu bica ukraeno draguljima i
sjajno kao jutarnje Sunce. Bhimin ga sin zavitla na Karnu elei time zavriti boj,
ali premda bjee baen velikom snagom, Karna ga obori svojim strijelama i razbi
na komade. Potom pobi Ghatotkainu zapregu i razbi njegova kola na stotinu
komada pa ga poe zasipati strijelama kao kiom iz oblaka.
Pomou svoje sposobnosti da stvara privide Bhimin sin uze na sebe tako
straan lik da se Kuruima poe mutiti pred oima. Neustraivi rakasa dobi
najednom mnogo nakaznih glava koje stadoe prodirati nebeska oruja Sutina
sina. Malo zatim Kurui ga spazie kako lei mrtav, opruen na ledini i prekriven
stotinom rana. Tek to su Kurui poeli klicati ponadavi se da su ga ubili, on se
pojavi na svim stranama kako jezdi uzevi na sebe razliita oblija. Onda opet
postade golem, sa stotinu glava i stotinu trbuha, velik kao planina Mainaka, a
potom se smanji na veliinu palca i bilo ga je posvuda. Penjao se na nebo,
probijao kroz zemlju, izlazio na njezinu povrinu, da bi odmah zatim zaronio u
vodu i napokon se spustio s neba na kolima okovanim zlatom. Neustraivo se
primakao Karninim kolima pa mu ree: Priekaj samo, Sutin sine. Danas u na
ovome bojitu ugasiti tvoju e za bitkom!
I neumoljivi rakasa oiju zakrvavljenih od bijesa uzletje u visine i glasno se
nasmija, a onda stadoe padati na Karnu koplja velika kao kolna ruda. Karna jo
izdaleka raspri i tu opsjenu i pobi rakase koje su pratile Ghatotkau, zajedno s
njihovim bojnim konjima i slonovima. Karna bijae doista slian samome Agniju
koji prodire stvorenja na kraju yuge.
Na to se Ghatotkaa ugrize za donju usnu i pljesnu dlanom o dlan pa se opet
nae na svojim kolima stvorenim silom privida. U njih bijahu upregnuti magarci s
licima pisaa, veliki kao slonovi. Tada ljutiti rakasa baci na Sutina sina Rudrinu
tvorevinu aani, opremljenu s osam koluta, 382 ali Karna ostavi svoj luk, skoi s
kola i uhvati aani pa je baci natrag na Ghatotkau. Ovaj pak hitro skoi sa svojih
kola, koja blistavo oruje spali u pepeo zajedno sa zapregom, vozarom i
barjakom, pa se onda probi u zemlju i nesta u njezinoj unutranjosti. Tom se
Karninu podvigu ak i bogovi zadivie.

382
Vjerojatnije je da se radi o simbolinome opisu magijskoga oruja, nego o mehanikome opisu stvarnoga
oruja, no izrazi jesu zagonetni.

302

Vidjevi da mu je arolija unitena, Hidimbin se sin opet uini nevidljivim

pa ree Vaikartani: E, sada u ti doi glave!
I on prizva uasno oruje koje pobi Karninu zapregu i vozara, a Karna na to
prekri nebo oblakom svojih strijela. Imao je tako laku ruku da nitko nije mogao
vidjeti kada je posezao u tobolac, stavljao strijele u tetivu ili naperivi odapinjao.
Tada ugledasmo uas to ga je svojom arolijom stvorio rakasa. Vidjesmo
na nebu neto to nam je sliilo na goleme crvene oblake u kojima je buktio
straan oganj. Iz toga oblaka, kralju Kurua, sijevale su munje i ognjeni jezici! Iz
njega je dopirala zagluna tutnjava kao kada se odjednom udara o tisuu
bubnjeva. Pljutale su iz njega strijele sa zlatnim krilima i koplja i svakojako
slino oruje. Padalo je odatle i stijenje i tisue gromova i stotine koluta i otrica
sjajnih kao oganj. Nasta njiska umiruih konja i tule slonova koji su se pogoeni
gromom i krika ratnika koji su ginuli od razliita oruja, pod tim strahovitim
dadom Duryodhanina je vojska u bolovima teturala preko ravnice. Taj surovi
pokolj katriya nije dugo potrajao, a Kurui, koje kao da je proganjala sama Smrt,
nagnue bjeati zapomaui: Bje' te, Kurui, sve je propalo! Za ljubav Pandavama
tuku nas bogovi s Indrom na elu!
Karna tada skoi sa svojih neupotrebljivih kola vidjevi da su sva njegova
nebeska oruja osujeena Ghatotkainim opsjenama. On pribra i napregne svoj
um traei izlaz iz te nevolje. U taj as Kurui povikae: O Karno, smakni ovoga
rakasu tvojim kopljem! I Dhrtaratrini sinovi, a i svi Kurui na pragu su propasti!
Pogubi ovoga groznog rakasu kopljem koje ti je dao Vasava, a s Pandavama e
se boriti oni koji budu preivjeli dananji pokolj.
Gledao je Karna vojsku Kurua zgromljenu uasom i sluao njihove vapaje, a
onda pogleda rakasu, jo uvijek iva i ila u ovoj stranoj noi, i onda odlui se
baciti svoje koplje. Jarost je buktala u njemu jer se nije mogao oduprijeti
rakasinim napadima pa uze u ruke to koplje, prvo meu svim pobjedonosnim
kopljima, i odlui se njime oduzeti ivot rakasi.
To je koplje nad kopljima, opleteno vrpcama, nalik na jezik samoga
Unititelja ili na sestru same Smrti, to blistavo i strano oruje koje je izgledalo
kao da ea za krvlju koje je Indra dao Karni u zamjenu za njegove naunice i
oklop, koje je on godinama uvao za boj u kojemu e njime ubiti Arunu, sada je
Karna uperio na Ghatotkau! Kada Ghatotkaa ugleda to vrsno oruje, mono da
probije tijelo svakoga protivnika, on stade bjeati. Nainio je sebe velikim poput
planine Vindhya, izazvao estoke vjetrove, a gromovi uz tutanj udarahu o zemIju.
Razbivi sjajne opsjene to ih je stvorio Ghatotkaa, blistavo koplje proe
pravo kroz njegova prsa, vinu se u no i odletje nestavi meu zvijezdama.
Kralju, u trenutku kada je koplje probilo Ghatotkaino srce, on zablista nalik na
planinu ili golemi oblak, urliknu i pade rastavljen od ivota Indrinim kopljem. To
bjee zadnje junako djelo to ga je uinio svojim neprijateljima na propast. Dok
je umirao, kralju, on se srui na dio tvoje vojske i svojom teinom zdrobi mnoge
303

ratnike. Padajui, rakasino se tijelo poveavalo jer je elio da uini dobro

Pandavama te je tako, isputajui posljednji dah, pobio cijelu akauhini tvoje
vojske.
Podie se silan urlik, tresak doboa, cilik cimbala i jeka koljaka. Vidjevi da
su privienja to ih je rakasa stvorio nestala, Kurui su radosno klicali. A Karni se
ukazae poasti kao da je Indra glavom i on se pope na kola do tvojega sina
Duryodhane.
Pandave obuze velika alost jer Ghatotkaa leae mrtav, nalik na razruenu
planinu. Samo se Krina veselio. On razdragano zagrli Arunu pa mu kaza: Velika
je moja radost, Aruno! Sasluaj me i tvoja e tuga odmah nestati: Karna je bacio
na Ghatotkau svoje oruje akti i zato se moe rei da je i sam ve poginuo! Na
svijetu ne bijae ovjeka koji bi mu se mogao oduprijeti. Nasreu, on vie nema
svoj prirodni oklop, a nema vie ni naunice. On vie nema ni svoje nepromaivo
koplje i to samo zbog Ghatotkae! Karna je sada kao svaki ovjek i bit e prilike
da i on pogine. Kada kota njegovih kola bude utonuo u kot i blato, ti iskoristi
priliku i svu panju i napor usmjeri samo na to da ga rastavi od ivota, jer e biti
zauzet tom nezgodom. Ja u ti dati znak kada doe vrijeme da to uini.
Ja sam taj nastavi Krina koji je uz pomo Karne i njegova koplja
uzeo ivot Bhiminu sinu. Da ga u ovom okraju Karna nije pogubio, ja bih sam
pogubio Bhiminog sina Ghatotkau. Dosada sam ga tedio samo da bih tebi
uinio dobro. Taj rakasa uvijek je bio skrnavio rtve i neprijateljevao s
brahmanima.
Dhrtaratra ree Sanayi: moj je sin zadrti svaalica. Tat je na svoju pamet.
Zato, suto, nisu Duryodhana ili taj umni Karna ve bacili na Arunu to
sudbonosno koplje.
Sanaya mu odvrati: Kralju, svake su veeri Duryodhana, akuni,
Duasana i Karna o tome raspravljali, a ja sam bio prisutan. Krina je Pandavama
zatitnik, on je njihova mo i njihov predvodnik. Istina je da bi, ubije li Karna
Arunu, sva zemlja morala pasti pod tvoju vlast. Pa ipak, svaki put kad pone
bitka, mi smo zaboravljali na nau odluku.
Sanaya nastavi svoje kazivanje: I tigroliki Satyaki ija je hrabrost
nenadmana postavio je to isto pitanje Krini, a Vasudeva mu odgovori: Prvae
meu ratnicima, ja sam svaki put omamio Radhina sina i on je zaboravljao da
mora baciti to koplje i ubiti njime Arunu. Nisam imao sna ni pokoja sve dok ne
uklonih tu opasnost koja je prijetila Aruni.
Kada te noi od Karnine ruke pogibe rakasa Ghatotkaa, sva tvoja vojska,
kralju, kliknu od radosti i u taj mrkli noni as oni nemilice navalie na vojsku
Pandava i poee je ubijati. Kralj Yudhithira gledao je to i obuze ga alost i
oslovi Bhimu: Moni vitee, odupri se ovoj navali Dhrtaratrine sile. Otkada je
poginuo Hidimbin sin, ja sam sav pomuen.
304

Snudenoga Yudhithiru spazio je Krina pa mu ree ovako: Kuntin sine, ne

daj alosti da te obhrva! Bude li se prepustio tugovanju, naa e pobjeda biti u
opasnosti.
Na to Yudhithira obrisa oi rukama pa odgovori: Monoruki, nije meni
poznat uzvieni put dunosti, ali mi je na umu da onoga tko zaboravi uinjene mu
usluge snalaze posljedice teke kao da je ubio brahmana. Dok smo ivjeli u umi,
taj nam je isti plemeniti Hidimbin sin uinio mnoga dobra.
Zaista, uinio je mnoga zadivljujua junaka djela, samo da bi meni ugodio.
Bio mi je odan i volio me je, a i ja sam njega! Junae Vrinija, izagaram od alosti
za njim i zato sam se sneveselio!
I Yudhithira se urno zaputi tamo gdje se vidio Karna kako s lukom u ruci
silovito pue u svoju koljku.
Ta je no trajala devet sati, ali se njima inilo da joj nema kraja. Dok su se
tako meusobno sakatili i ubijali, doe i pono i san im teko pritisnu oi pa se
katrije osjetie bezvoljnima i neveselima. Ne bijae vie dovoljno oruja ni u
tvojoj ni u njegovoj vojsci, ali skromni i krjepki vojnici jo su se uvijek drali
dunosti svojega stalea i nisu naputali svoje mjesto. Neki su se ipak, obnevidjeli
od umora, sputali na zemlju odloivi svoje oruje, a neki klonue na leima
slonova ili na kolima ili pak na konjskim leima. A bilo je i takvih koji su zaspale
ratnike slali na put u Yaminu kuu. Drugi su spavali sanjajui, i lieni osjetila,
ubijali sebe ili svoje drugove mislei da su im svi neprijatelji. Doista, i takvi su se
borili u ovome jezivom boju i iz njihovih su se usta mogli uti svakakvi poklici.
Mnogi su, oamueni od sanjivosti, poginuli a da i nisu znali ta im se dogaa.
Aruna vidje u kakvu je stanju vojska pa povika: Od sna ste obnevidjeli i od
napora se iscrpli! Ako vam je volja, poinite ovdje, na bojitu, i vi i vae ivotinje,
a kada Mjesec izae, o Kurui i Pandave, moete se opet boriti i sebi osvojiti
mjesto na nebesima!
Svekolika se izmuena vojska spusti, Bharato, da prilegne, hvalei te
dobronamjerne rijei. I tvoja se vojska obradovala, kralju, radujui se snu i
odmoru, i svi su od svega srca blagosiljali Arunu. im izrekoe svoje
blagoslove, veliki ratnici zautjee i klonue neki na konjska lea, neki na pod
kola, neki na slonovski vrat, a neki na golu zemlju. Izmueni prevelikim
naporima, vojnici prekinue boj i utonue u san i ljudi i konji i slonovi.
Onda izae Mjesec, gospodar vodenih ljiljana i radost oima, bjeloput kao
obrazi prelijepe djevojke, te ukrasi stranu svijeta nad kojom gospodari 383 Indra.
Taj ljubavnik svih rasadita ljiljana procvjetao je na obzorju zaokrugljen i blistav
poput Kamina luka, sladak i zamaman kao smijeak na usnama srameljive
nevjeste i svijetao kao tijelo Mahadevina bika. 384 Boanski gospodin kojemu je
znamenje zec pokaza se i svoje jasne zrake rasu svuda naokolo. Svjetlost obasja
383
384

Indra je uvar istoka.

ivu nosi bik Nandin, kao Vinua orao Garuda.

305

svijet, a neopisiva tmina koja je sve skrivala pobjee i raspri se. Gdjekoja od
stvorenja to se uljaju kroz none mrkline odustae od svojih namjera na ovome
skoro danjem svijetlu, a ostala nastavie tumarati okolicom. Mjeseeve zrake
razbudie i ovo more vojnika koji kao da procvjetae poput nepreglednog
mnotva lopoa koje su probudili sunevi zraci. I tada, gospodaru, na propast
zemaljskim stanovnicima, zapoe na Zemlji opet okraj meu ljudima koji su
udjeli za nebesima. Srditi Duryodhana primae se tada Droni i oslovi ga
naumivi ga naljutiti i podbosti: Ti tedi Pandave i oni zato stalno pobjeuju. U
tebi su sva nebesnika oruja, a i ona koja pripadaju Brahmanu, ali ti oprata
Pandavama valjda zbog toga to se stalno prisjea da su ti bili uenici. Ili sve to
moram pripisati mojoj looj srei?
Te pogrde rasrdie Dronu i on, kralju, bijesno odvrati tvojemu sinu: Usprkos
mojoj starosti, Duryodhano, ja u boju napreem sve svoje snage! Sav onaj narod
malo se razumije u oruje, a ja tu nauku vrlo dobro poznajem. Pobijem li sve te
ljude samo da bih pobijedio, bit e to sramno djelo, takvo da gorega ne moe biti!
Ali ja u izvriti ono to ti je na umu, Kauravo, ako mi ti bude naredio! Drukije
ne moe biti. Dopustit u svojoj vjetini da se razmahne i pobit u sve Panale.
Tek kada to izvrim, dopustit u si da skinem ovaj svoj oklop! Ja ti se na to
zaklinjem, kralju! Misli li ti da se Aruna umorio od ove bitke? Misli li da mu
se ljudsko bie moe oduprijeti? Zar nisi, kralju, roenim oima gledao kako on
satire tvoju vojsku usprkos svim njenim junakim naporima da ga zaustavi? Ti si
bezduni grjenik koji u svakoga sumnja! Spreman si ocrniti i onoga tko je uvijek
odan tvojemu dobru. Izai sam pred Kuntina sina i bori se za svoju stvar! Ti si
visokorodni katriya, ti si elio rat! Zbog ega si u smrt otjerao sve te nedune
katriye? Ti si korijen sve ove omraze! Tvoj mudri ujak dobro zna dunosti
katriye, o Gandharin sine, pa neka on, veliki kockar, stane na metu Aruni! On je
rob kockarskih strasti, vjeto barata kockama i vian je lukavtinama i
podvalama! On je kockar varalica koji zna sve podmukle majstorije i on e u boju
nadbiti Pandave! Eno, tamo je Panduov sin i tvoj smrtni neprijatelj, stoji pred
tobom, a ti obavi dunosti katriye! Zasluit e svaku pohvalu bude li poginuo
od njegove ruke! Nadijelio si se milostinje, nauivao se svakojakih slasti, stekao
si blaga koliko god ti je srce udjelo, nisi ostao nikome duan i uinio si sve to
ovjek mora uiniti. Stoga se sada ne boj! Poi i ogledaj se s Arunom! tako
rekavi Drona krenu u boj.
Tri etvrtine noi bjehu ve minule, kralju, kada je bitka ponovno poela i
kada se opet sudarie Kurui i Pandave. Obje su strane opet bile ile i vesele. Nije
prolo dugo, a pojavio se Sunev koija priguujui Mjeseevo svjetlo i nebo se
zacrvenjelo poput bakra. Na istoku se razlie crvene Suneve zrake, a onda se
pojavi i Sunce, nalik na okruglu plou od zlata. U taj as svi Kurui i Pandave
sioe sa svojih vozila i ivotinja pa sklopljenih ruku i lica okrenutih Suncu
izgovorie svoje molitve praskozorju.
306

Boj ponovo zapoe i Aruna je, obodren Bhiminim i Krininim rjeima,

ubrzo nadvladao i Dronu i Karnu odolijevajui svojim neprijateljima koji su ga
okruivali. Mnogi su prvaci katriya naprezali sve svoje snage da ga zaustave, ali
on je i dalje napredovao na elu svojih eta. Tada se Drona povue na sjever i
tamo utvrdi svoje poloaje. Panale su se odupirale Droni, ali njihova vojska
bjee na velikoj muci. Na nepobjedivog ratnika koji je gospodario bojitem
krenue tada kraljevi Drupada i Virata, a s njima pooe tri Drupadina unuka i
veliki strijelci ediji.
Tri Dronine britke strijele ubie tri Drupadina unuka, a potom uitelj odape
dvije dobro kaljene strijele irokih vrhova i one otpravie u Yamino konaite
kraljeve Drupadu i Viratu. Izgibe od njegove ruke i nebrojeno mnotvo Kekaya,
edija, Matsya i Panala ali, kada padoe Drupada i Virata i tri Drupadina unuka,
u kraljeviu se Dhrtadyumni nevienom estinom rasplamsa gnjev i on se zakle
pred svim ratnicima: Neka uzalud budu sva moja dobra djela ako Drona izvue
ivu glavu ili ako mu poe za rukom da me pobijedi!
I tada Panale udarie na Dronu s jedne strane, a Aruna s druge strane.
Mnogi ratnici koji su se protekle noi zduno borili padahu sada sada bez svijesti
od pretjerana umora, gladi i ei. Opet su sve zakrili praina i ratnici udni
pobjede ubijahu svakoga tko im je dolazio pod ruku, bio on prijatelj ili neprijatelj.
Uskoro puhnu vjetar, a zemni se prah natopi krvlju pa se opet moglo gledati.
Uitelj i uenik, Drona i Aruna, dvojica najveih ratnika, udarie jedan na
drugoga i sve strane svijeta zablistae svjetlou oruja koje su njih dvojica slali
jedan na drugoga. Gledali su to riiji pa rekoe: U uitelju je sabrana sva nauka, a
u Panduovu sinu i nauka i vjetina. U Droni je sve junatvo, a u Aruni i junatvo
i mo. Njima se dvojici u boju nitko ne moe oduprijeti. Da to poele, mogli bi
unititi cijeli svijet i sve bogove s njim. Tako rekoe sva vidljiva i nevidljiva
bia gledajui okraj te dvojice junaka.
Tada plemeniti Drona prizva Brahmanovo oruje i zemlja se zatrese,
uzdrhtae planine i vode, puhnue strani vihori, a uzburkano se more podie.
Silan strah obuze vojske, a i sva ostala stvorenja kada taj veliki ratnik podie
svoje oruje, ali Aruna poniti to Brahmanovo oruje vlastitim i sve se u prirodi
namah umiri. Budui da ni jedan od njih dvojice ne mogae nadavladati svojega
protivnika, zapoe na bojitu opi pokolj i velika pomutnja.
U tome okraju Satyaki ugleda kralja Kurua i pohrli k njemu, a tada se
obojica sjetie njihova djeakog drugovanja i s radou pogledae jedan drugoga
i obojica se osmijehnue. Kralj Duryodhana prokle tada u sebi sve svoje naopake
postupke i oslovi svojega dragoga prijatelja: Neka je prokleta srdba, prijatelju, i
neka je prokleta osvetoljubivost! Prokleti neka su katriyski obiaji, sila i vjetina
kad nas dvojica perimo sada svoje oruje jedan na drugoga! Nekada bijasmo
jedan drugome drai od ivota!
307

A Satyaki, poznavalac mnogoga monog oruja, kralju, uze u ruku nekoliko

otrih strijela pa mu odgovori i dalje se osmjehujui: Nije ovo sabor, kraljeviu, a
nije ni stanite naeg uitelja gdje smo se zajedniki zabavljali.
Na to Duryodhana odvrati: Poglavaru inija, kamo nestadoe nae igre iz
djetinjstva? Kako li se naosmo u ovome ratu? ini se da se Vremenu ne moe
nita oduprijeti. udimo za blagom, a to e nam blago kada ovdje zbog njega
meusobno ubijamo?
Na te rijei kralja Duryodhane Satyaki odgovori: Oduvijek je bio katriyski
obiaj da se moraju boriti ak i protiv svojih vlastitih uitelja. Ako sam ti doista
drag, kralju, ne oklijevaj, ve me pogubi! Pomoi e mi da dospijem onamo
kamo odlaze pravednici. Nemam nikakve elje biti svjedok propasti svojih
prijatelja!
I rekavi to, kralju Satyaki hitro jurnu na Duryodhanu prezirui strah i ne
marei za svoj ivot. Sasjekao je sve Duryodhanine strijele, a naposljetku i luk sa
strijelom na njemu pa onda zasu protivnika pljuskom svojih strijela. Duryodhana
je morao prei na druga kola i povui se muen estokim bolima od brojnih rana
koje mu je nanio Satyaki.
Drona je i dalje pravio pokolj meu Panalama. Mudri je Krina vidio da
njegove stijele ugroavaju vojsku Pandava i da se ratnici u strahu kolebaju pa se
obrati Aruni: Ovaj glavar svih bojovnika ne moe pretrpjeti poraz ni od samih
bogova, pa makar im i sam Indra stajao na elu. O Panduovi sinovi, ako vam je
stalo da pobijedite, morate odbaciti pravila dharme i posluiti se lukavstvom. Ne
bude li tako, Drona e nas sve pobiti. Ja znam da e Drona ostaviti svoje oruje
samo ako sazna da mu je sin poginuo. Zato neka mu netko kae da je
Avatthaman pao u boju!
Kuntin sin Aruna nije se dao na ovo privoljeti. Ostali se suglasie premda je
Yudhithira pristao na jedvite jade. Tada monoruki Bhima svojim buzdohanom
ubi golema i strana slona po imenu Avatthaman koji je pripadao Indravarmanu,
poglavici Malava, Yudhithirinih saveznika. Onda se on kroz bojni mete
primaknu Droni pa viknu, pomalo srameljivo: Avatthaman je poginuo!
On je pritom govorio o slonu Avatthamanu i tako ree la premda je
govorio neto to bijae istina. Kada Drona u tu stranu vijest, njemu se uini da
e mu se udovi rastopiti poput pijeska u vodi. Ali odmah se pribrao sjetivi se
sinovljeve ratnike vjetine i pomisli da je ta vijest ipak lana. Ostao je
nepokolebljiv i okomio sa na Dhrtadyumnu odluen da pogubi tog junaka
kojemu bjee odreeno da bude njegov pogubitelj. Oborio je na njega dad svojih
strijela i pobio dvadeset tisua Panala. Vitez Drona blistao je usred tog stranog
okraja nalik na bezdimni oganj.
Gledali su Dronu, najljepi ukras bitke, mnogobrojni vidioci i mudraci kako
stoji nasred razbojita donosei propast svekolikom rodu katriya pa se pojavie
pred njim i oslovie ga: Ovaj boj koji bije nije pravedan! Doao je tren tvoje
308

smrti! Tebi su znana sva poglavlja Veda i sve dunosti koje su u skladu s istinom.
Ostavi, Drono, svoje oruje i pogledaj nas! Ti si na kraju krajeva, ipak brahman, i
ovakva ti djela ne dolikuju. Odloi svoje oruje i raskini opnu zablude koja te
obavija! Ti si Brahmanovim orujem palio ljude na zemlji koji su nevini oruju.
Takav in je nepravda a ti si je poinio!
Dronu je to veoma oalostilo i on tada odlui saznati istinu od kralja
Yudhithire jer je znao da njegova usta nikada do sada ne rekoe la i da neistina
na bi prela preko njegovih usana ni zaradi vlasti nad svim trima svjetovima.
Krina je znao, kralju, da je Drona najvei od svih ratnika i da moe zbrisati
sve Pandave s lica zemlje i to ga je veoma brinulo. Stoga govorae kralju
Yudhithiri: Bude li se razjareni Drona i dalje borio, nee proi ni pola dana, a
tvoje vojske vie nee biti. Istina je to to ti govorim! Ti nas mora spasiti od
Drone! Neistina je u ovakovome asu bolja od istine! Onaj koji slae da bi
izvukao ivu glavu ne moe se ukaljati grijehom. Nema na tebi grijeha ako slae
djevojku ili svoju enu a ni ako slae da bi spasio brahmana ili kralja. 385
Na to doda Bhima: Budi siguran da uitelj nije povjerovao mojim rijeima.
Ako ti je iole stalo do pobjede, posluaj Krinin savjet. Tek ako to uje iz tvojih
usta, brahman se nee vie boriti.
Spoznaja da se od sudbine ne moe umaknuti, a i Bhimina nagovaranja i
Krinini savjeti privoljee napokon Yudhithiru da se odlui. Uasavao se od
neistine, ali je ovu pobjedu od srca elio i stoga on glasno kaza da je Avatthaman
mrtav, no potom nerazgovjetno doda jo i rije: slon.
Kada je neistina prela preko Yudhithirinih usana, njegova zaprega i koija,
koji su dotada stajali i kretali se etiri palca iznad zemljine povrine, najednom
padoe pa kotai i ivotinje dodirnue zemlju.
Dronino srce ispuni ljuti jad te on izgubi svaku volju za ivotom. Najednom
je na svojim pleima osjetio teret krivice zbog svojega sudjelovanja u ovome ratu
protiv Pandava i ne mogae se vie boriti s prijanjom lakoom i neustraivou.
Sin kralja Drupade Dhrtadyumna, koji se bjee rodio iz ognja da Droni
donese propast, vidio je da su se od silna bola Droni pomraila sva osjetila pa
napadne na njega ne bi li ga rastavio od ivota. Drona je vidio da Dhrtadyumna
niani strijelom na njega i pomisli da je njegovu tijelu kucnuo zadnji as pa se
briljivo pripremio da osujeti taj hitac, ali mu se na poziv ne odazva nijedno
oruje. Sve to oruje on je bez prestanka upotrebljavao, iz trena u tren, sva ova
etiri dana i jednu no, i nije ga nikada ponestajalo, a sada, kada bjee ve trea
petina ovoga, petog dana, on vidje da vie nema strijela. 386

385
386

Posljednja je reenica priblian navod iz Manuova zakonika (Manavadharmaastre) VIII. 112.

Petoga dana otkada je Drona preuzeo zapovjednitvo nad Kuruima.

309

Zato uze drugi nebesniki luk, koji mu je darovao Angiras, 387 i njime sasijee
sve strijele to ih je protivnik odapinjao na njega. Unitio mu je i sve lukove tako
da mu naposljetku osta samo ma i buzdohan.
Poto mu je Drona razbio kola i polomio topuz, Dhrtadyumna posegne za
sjajnim maem i titom okovanim stotinom blistavih Mjeseevih likova. Moni se
ratnik nadao da e uiniti veliko junako djelo i probosti prsa Bharadvaina sina,
ali se uludo nadao. Ma koliko da je oblijetao i nasrtao na Dronu, ovaj mu ne dade
da se dovoljno priblii.
Na Yudhithirinu naredbu sve Srnaye ilo napadnue na Bharadvaina sina
u namjeri da ga pogube jer se inilo da je veliki ratnik posustao. Treperilo mu je
lijevo oko, a lijeva se ruka grila a nije mu dala mira tuga koja ga je stalno
obuzimala dok su mu u sjeanju odzvanjale rijei mudraca. I dalje je jezdio preko
polja i satirao nebrojene katrije. I poslije dvadeset tisua koje prije toga bijae
pobio, on rastavi od ivota jo deset puta deset tisua ratnika. Najzad razjareni
Bhima zaustavi njegova kola i oslovi ga ispod glasa: Da se ne hvataju oruja
nitkovi iz stalea brahmana i da oni ne prouavaju ratnike vjetine, katriye se
sada ne bi meusobno unitavale! Kae se da je suzdravanje od povrjeivanja
svih stvorenja najvea vrlina, a brahmani da su korijen vrline! Ti si pak prvi meu
onima koji su upueni u znanje o brahmanu. Zar se ne stidi, brahmane, to si
pobio tolike ratnike nagnan neznanjem i svojom ludou, udei za blagom kojim
bi ugaao svojim enama i jedinome sinu? Onaj radi kojega ti ivi i radi kojega
si se posluio orujem lei sada tamo, iza tvojih lea, beivotan na razbojitu, a ti
to i ne zna!
Drona je uo to mu ree Bhima pa odbaci od sebe luk, ostavi na stranu sve
oruje i spusti se na sjedite kola predavi se yogi a sva stvorenja odahnue i
oslobodie se straha.
Dhrtadyumna vidje da mu se pruila prilika pa odloi svoj luk sa strijelom
na njemu na pod kola, a prihvati ma i pribra svu svoju snagu. Kada je skoio sa
svojega vozila i jurnuo prema Droni, zaue se uasnuti krici i glasno
negodovanje i meu ljudima i meu ostalim stvorenjima, a Drona je, odbacivi
sve svoje oruje, sjedio u stanju najvie smirenosti i obasjan svojim isposnikim
zaslugama. Svoje je srce usmjerio k Vinuu, Svevinjemu i Prapoetnom Biu, i
sjeae tako zatvorenih oiju, oborivi glavu i lako se isprsivi. Poinuvi u stanju
Dobrote, sve je svoje bie posvetio zadubljenju mislei na sveti slog OM koji je
znamenje brahmana. uvajui u svijesti misao o Silnome, Svemoguemu i
Nepropadljivome Gospodu bogova, veliki isposnik i uitelj, sjajni Drona otpusti
se u nebo kojega se i najpoboniji domognu. Kada se to zbilo i Drona se uputio k
387
Angiras je u rgvedskim himnama gdjekada ime Ognja. Angirasima (pl.) pripisuje se da su oslobodili
svjetlo zajedno s Indrom. Vedski popisi pripisuju Angirasu i Angirasima ili Angirasima vei broj vedskih himana
i izreka. Ime bi im moglo biti povezano s gr. angelos "glasnik". U Mahabharati Angiras je jedan od sedmorice
mudraca, sin Brahmanov, jedan od Praapatija, glavar brahmarija (kao i Bhrgu), otac Angirasa (pl.) i uvar
Sunca.

310

nebesima, tamo kao da zasja jo jedno Sunce i cijela nebesa bijahu obasjana
podjednakim bljetavilom. Meu ljudima smo samo nas petorica gledali kako
plemeniti Drona odlazi utonuo u yogu prema prostorima najviega blaenstva. To
smo Dhananaya, Avatthaman, Vasudeva, kralj Yudhithira i ja. Nitko drugi nije
mogao vidjeti mudroga yogina Dronu kada je odlazio s ovoga svijeta.
Tada Dhrtadyumna, dok su ga svi naokolo grdili, epa beivotnu Droninu
glavu pa je privue i odrubi svojim maem. Za to vrijeme njegov neprijatelj nije
pustio ni glasa od sebe. Pogubivi svojega protivnika, on pusti lavlji urlik i u
pomamnoj radosti stade vitlati maem.
Kada je Drona poginuo, vojska Kurua okrene mu lea. Nitko ih vie nije
mogao zadravati, pa ak ni dini Karna, veliki ratnik, jer se strah bijae i njemu
uvukao u srce. Bjeao je i on zajedno s njima. Dronin sin Avatthaman gledao je
to bjeanje s druge strane bojita pa i njega zazebe oko srca i On se kroz opi
mete i guvu probi do kralja Duryodhane i vidje ga gdje gorko plae.
Veliki kralju upita Avatthaman zato tvoji ratnici bjee kao da ih
je uplaila sama Smrt? Meu bjeguncima vidim ak i samoga Karnu! ta se to
dogaa, gospodaru?
Ali Duryodhana ne mogae prozboriti ni rijei, ve uitelj Kripa ispria
Avatthamanu kako je Drona bio prevaren. Shrvan alou, Dronin je sin neko
vrijeme utio a onda progovori: Moj je otac poginuo slavno i sada mu je mjesto
meu bogovima. Kao ratnik on im bjee ravan. Pandave i Panale platit e mi za
njegovu glavu. Moj otac nee ostati neosveen!
Ostavi bez svojega starjeine, slomljena i razbijena vojska Kurua okupila se
oko kralja Duryodhane. Svi su alili za starim uiteljem. Vijest o Droninoj smrti
prenerazila je Dhrtaratrine sinove. Lica im ublijedjee i spustie se njihovi
maevi i koplja, crveni od krvi, blistajui na suncu kao zvijezde padalice. Bojni su
se redovi Kurua kolebali i kralj je Duryodhana s mukom zadravao napad
Pandava. Glasno je vikao i pozivao bjegunce da se vrate.
A Dronin sin, prvak meu strijelcima, silno se bjee raestio na Arunu, a
jo vie na Krinu. Tada vitez Avatthaman dodirnu vou vrsto stojei na svojim
kolima i prizva oruje zvano Agneya koje ni sami bogovi ne mogu osujetiti. Nad
sjajnom strijelom, blistavom kao bezdimni oganj, uiteljev sin izgovori mantru i
onda je jarostan posla na sve strane na neprijateljske junake.
Iz toga se oruja prosu s nebesa gusti dad strijela i one, plamene i silovite,
natkrilie Arunu sa svih strana. Po nebu su bljeskali meteori, vojsku obavi
neprobojna tama i inilo se da su se i sami elementi uskomeali, da je Sunce
skrenulo sa svoje putanje. Spren toplinom, svijet bijae kao u groznici. Opreni
silom ovoga oruja, i slonovi i sva ostala zemaljska stvorenja stadoe bjeati
obuzeti uasom i teko diui. Traili su zaklon od te strane sile. I same se vode
ugrijae, a njihovi se stanovnici uznemirie osjeajui kao da gore. Nezadrive su
Avatthamanove strijele snagom groma pogaale protivnike vojnike iz svih
311

smjerova a oni su padali spaljeni, nalik na drvee izgorjelo u poaru. Spaljeni tim
orujem, golemi su slonovi padali uz tutanj isputajui jezovite urlike, a konji i
kola, gospodaru, bili su nalik na vrhove drvea u umskome poaru. Na sve strane
ruilo se na tisue kola.
Tvoji vojnici, kralju, gledali kako u tome uasnom okraju sagorijeva vojska
Pandava i kliktali su od radosti. Nikada ranije niti usmo, niti vidjesmo, kralju, da
postoji oruje koje Dronin sin sada stvori u svojoj jarosti!
No tada Aruna prizva Brahmanovo oruje koje je kadro ponititi svako
drugo, kao to je to sam Brahman odredio, i za tren se raspri ona tama, puhnue
hladni vjetrovi i razvedri se na svim stranama, i tada ugledasmo udesan prizor:
Cijela jedna akauhini koja pripadae vojsci Panduovih sinova bjee sravnjena sa
zemljom. Oblija pobijenih bijahu saeena silinom Avatthamanova oruja i nisu
se mogla raspoznati. Ali onaj koji vlada Gandivom i uz njega Krina nisu bili ni
ranjeni! Doista, ta kola, koja su tako strana tvojim ratnicima, blistala su nasred
polja sa svim svojim stjegovima i zapregom i svim monim orujem koje bijae
natovareno na njih, a tama koja ih bijae prekrivala rasprila se! Na njima ne
bijae nikakve tete, a dvojica vitezova, veseli i neozlijeeni, puhnue u svoje
izvrsne koljke.
Dronin se sin sneveseli. Dugo je i duboko uzdisao premeui po mislima sva
ova zbivanja, a onda ga spopadoe strah i alost i on odloi svoj luk, hitro sie sa
svojih kola i ree: O gadosti! Sve je la i privid! i pobjee iz okraja.
Nakon Dronine pogibije ojaeni se Kurui povukoe s bojnog polja, a potom
i Pandave prekinue boj.

312

Knjiga osma

KARNAPARVAN
Knjiga o Karni
Vaiampayana ree: Poto je poginuo Drona, svi kraljevski ratnici s
Duryodhanom na elu odoe Droninu sinu dok su im srca drhtala od straha.
Posjedae klonuli i ojaeni oko Avatthamana i stadoe oplakivati svoj veliki
gubitak. Ta im no proe u alosti i u turobnim mislima o nesrei koja se izrodila
iz igre kockama, i inilo im se da ona traje stotinu godina.
Kralju, kada je Karna izgubio glavu, Gavalganin sin Sanaya ucviljena srca
poe te noi u Nagapuru388 na konjima koji su se mogli natjecati s vjetrom.
Stigavi u Hastinapuru, on se ozebla srca zaputi ravno Dhrtaratrinom domu u
kojemu vie ne bijae onoga mnotva roaka i prijatelja.
Gospodaru zemlje, to sam ja, Sanaya! oslovi on Dhrtaratru poto mu se
poklonio. Gospodine, nemoj se alostiti kada bude sluao to se zbivalo s
Kuruima! Sve je to i tvoja krivica! Tko je mudar ne mui sebe mislima o onome
to mu sudba donosi.
Dhrtaratra e na to: Ne osjeam vie bol, Sanayo. Mislim da je sve volja
usuda. Zato mi reci sve to si nakanio.
I Sanaya poe: Kralj Duryodhana okupio je sve velike ratnike na
savjetovanje pa im se obratio ljubaznim rijeima: O prvaci otroumnika, ne
gubimo vrijeme, ve neka svatko od vas kae svoj sud o tome to treba initi u
ovakvu asu i to e od svega biti najpree!
Svi okupljeni junaci izrazie svoju spremnost da nastave bitku. Vidjevi da
se tada kraljevo lice razblistalo poput jutarnjega sunca, uiteljev sin, bistrouman i
vian lijepu govoru, ovako ree: Kako kau ueni, mar, povoljna prilika,
spremnost i lukavost mogu postii svaki cilj. Pa ipak sve ovisi i o sudbini.
Poginuli su nai suborci, junaci ravni bogovima i u boju iskuani, ali mi ne
smijemo gubiti vjeru u pobjedu. Budemo li sve valjano inili, moe nam se usud
jo pokazati naklonjen. Zato, Bharato, postavimo Karnu da vodi nau vojsku. On
je prvak ljudskoga roda i obdaren je svakom vrlinom, u njemu je velika mo,
neustraiv je i velik znalac vjetine ratovanja. On je neodoljiv poput Yame i moe
pobijediti nae neprijatelje.
Bodre rijei uiteljeva sina postigoe da kralj sve svoje nade poloi u Karnu
te on s mnogo ljubavi i panje oslovi Radhina sina te mu kaza: Karno, ja
poznajem tvoje junatvo i veliko prijateljstvo koje gaji za mene. Nadaren si
velikom mudrou i meni si najsigurnije utoite. Poginue obojica velikih ratnika
koji su bili moji vojskovoe, a sada ti preuzmi njihovu dunost jer si moniji od
388

Nagapura moe znaiti "Slonovski grad" i stoga kao ime oznaivati Hastinapuru.

313

njih. Obojica velikih strijelaca bili su ve u podmaklim godinama, a uz to i

naklonjeni Aruni. Ti Sutin sine, nadilazi svojom snagom i izdrljivou i Dronu
i Bhimu. Neka se pred tobom, Karno, raspri vojska naih neprijatelja kao to se
pred Vinuovim lukom razbjee zli demoni, kao to tmina uzmie pred zrakama
izlazeeg Sunca.
Na to Karna odvrati: Budi spokojan, o Gandharin sine! Govorio sam ti i sada
ti opet govorim da u pobijediti i Pandave i njihove sinove, a i Krinu! Bit u
zapovjednik tvoje vojske i moe ve sada smatrati da su Pandave pobijeni.
Tada ustane Duryodhana i s njime svi kraljevi, dostojanstvenici i
vojskovoe, i odae poast Karni, kao kada Indri iskazuju poast nebesnici. Uz
obrede koji su propisani za tu priliku oni imenovae Karnu za vrhovnoga
zapovjednika i posadie ga na stolicu od drveta udumbara, 389 pokrie ga svilom i
okupae iz zemljanih i zlatnih vreva napunjenih vodom posveenom mantrama.
Oko njega postavie mnotvo slonovskih kljova, rogove od nosoroga i velikih
bivola, posude pune dragoga kamenja, mirisnih i ljekovitih biljaka i svega
ostaloga to bijae znamenje dobre sree. Poto se okupao na svojemu
prekrasnom sjeditu, sasluao je hvale brahmana, kartriya, vaiya i udra
dostojnih potovanja, a potom Radhin sin dade mnogim uvaenim brahmanima
bogate poklone. Oni su ga blagoslivljali uzvikujui: Iznio pobjedu nad
Pandavama, Govindom i svim njihovim pristaama! Radhin sine, pobij Prithine
sinove i donesi nam pobjedu kao to izlazee Sunce svojim silovitim zracima
uvijek rastjeruje tamu!
Tako se Karna prihvatio zapovjednitva. On naredi da se vojska postrojava, a
tvoji mu sinovi ispunie elju i naredie da zasvira vesela glazba i da se vojska
opremi. Jo bijae dosta vremena do svitanja kada se zaue povici: U stroj! U
stroj! i podie se huka do samih nebesa od rike slonova, prezanja i opremanja
kola, oruanja pjeaka i navlaenja oklopa i poklika uurbanih vojnika.
Onda Karna izae pred svoju vojsku vozei se na kolima blistavim kao
Sunce. U rukama mu bjee pozlaeni luk, a na barjaku lik ratnoga slona. Kada ga
ugledae, od silne radosti ustreptae ratnici i srca im se ispunie radou i
zaboravie pogibiju svojih prethodnih vojskovoa i svih svojih suboraca i
drugova. Postrojivi ete u bojni red zvan makara, silni strijelac i istrjebitelj
svojih neprijatelja, junaki Karna, krenu na Pandave.
Kada je kralj Yudhithira ugledao sliku Kurua kako se pribliava pod bojnim
barjacima, ree svojemu bratu Aruni: Pogledaj, Partho, Karna je postrojio
Kurue! Velika im je vojska, ali u njoj vie nema najmonijih junaka. Ovi koji su
jo ivi ne mogu se mjeriti s nama. Jedini koji se istie meu njima jest Karna,
koijaev sin kojega u boju ne mogu svladati ni sami nebesnici. Bude li ga
pobijedio u dananjem boju, izvadit e mi iz srca trn koji me bode ve dvanaest
389

Udumbara je smokva Ficus glomerata.

314

godina. Tada e pobjeda doista biti naa. Aruno, postavi nau vojsku u poredak
koji sam odabere.
Aruna postroji vojsku Pandava u bojni red polumjeseca i dvije se vojske
stadoe primicati jedna drugoj. Kao u nekoj radosnoj igri izdvojie se ve
pojednici gorei od elje da to prije jurnu na neprijatelja.
Susreli su se nasred ravnice i boj otpoe. Podigoe se sjekire, topuzine,
koplja i lukovi zadajui strane udarce. Zakotrljae se odsjeene glave, kola su
gazila pjeake, slonovi su prevrtali kola, pjeaci su obarali konjanike, a konjanici
nalijetali na pjeake. Jedna su kola unitavala druga, a Karna je svojim ravnim
strijelama unitavao vojsku Pandava.
Za to su vrijeme, Karni naoigled, Pandave i njihovi saveznici pobjeivali
na drugoj strani i ubijali vojnike Kurua. Podijelie megdan i Bhima i
Avatthaman, a taj okraj bjee tako surov i uasan da se inilo da se to na
nebesima bore Indra i zloduh Vrtra. Strijele, maevi, koplja i koluti letjeli su
zrakom natkriljujui dvojicu junaka poput svijetleega oblaka, a od tutnja njihova
sudara i od iskri koje su prtale na sve strane izgledalo je kao da je doao smak
svijeta. Sioe nebesnici, daitye i gandharve da promatraju taj nevieni dvoboj.
Gledali su Bhiminu snagu i Avatthamanovu vjetinu, pljeskali rukama i
uzvikivali: Izvrsno, silni Dronin sine! Prekrasno, Bhimo!
Padoe barjaci na objema koijama, svalie se pobijeni konji i obojici
pogiboe vozari, ali ni jedan ni drugi ne uzmakoe. Napokon obojica stavie na
tetivu po strijelu, odapee ih i obojica padoe bez svijesti pogoeni u prsa. Tada
Kurui izvukoe iz okraja Avatthamana, a Pandave s poprita stranoga dvoboja
uklonie Bhimu.
Samaptake su uzalud pokuavali oduprijeti se naletima silnoga Arune
ijim je kolima upravljao Krina. Krvavu poljanu ubrzo pokri gomila odsjeenih
ruku i glava, razbijenih kola, te leeva slonova i konja. Kao to vrelo sunce sui
poplavljena polja, tako je i Aruna uzimao ivote ratnika i vojska samaptaka
topila se pred njim i lagano nestajala.
Avatthaman se oporavio od udaraca koje mu bjee zadao Bhima pa se na
novim kolima ubrzo vratio na bojno polje. On krenu ususret Aruni i povika
glasom nalik na grmljavinu: Vrsni junae, ako misli da sam dostojan takve asti,
doekaj me kao cijenjenoga gosta na ovome razbojitu!
Aruna bijae vrlo poaen tim pozivom uiteljeva sina pa upita
anarddanu: Madhavo, reci koju da od ovih dunosti najprije izvrim: da pobijem
samaptake ili da se odazovem na poziv Dronina sina?
Krina tada poveze Arunu, koji bijae izazvan prema svim ratnikim
pravilima, tamo gdje stajae uiteljev sin, kao to Vayu dovozi Indru na rtvenu
sveanost. Aruna pozdravi Dronina sina koji stalno bijae zaokupljen jednom
jedinom milju pa mu ree: Avatthamane, budi staloen i ne asi ni asa nego
udri i primaj udarce! Dolo je vrijeme da se oni koji o drugima ovise odue
315

svojim gospodarima! Prepirke su brahmana uglaene, ali prepirke meu

katriyama raaju poraz ili pobjedu!
Neka bude tako! odgovori na to dvoroeni i pogodi Krinu sa ezdeset
strijela, a Arunu s tri.
Aruna je odbijao njegove napade i najposlije mu presijee luk u rukama.
Ratnici Kalinga i Vanga dooe u pomo Avatthamanu jaui na svojim golemim
slonovima, ali Aruna i njih doeka oblakom smrtonosnih strijela i njihova mrtva
tjelesa hrpimice prekrie polje.
Avatthaman posegne za drugim lukom koji bijae i dui i tei od
prethodnoga i s njega posla deset dugakih strijela na Arunu i njegovog vozara.
Krina, okrvavljen, zatetura, a Aruna za tren klonu od siline njihovih udaraca, pa
se Kuruima uini da su obojica junaka poginula. Namah im zaigra srce od radosti,
ali se Aruna opet uspravi i novi pljusak njegovih strijela oinu Avatthamana.
Aruna presijee uzde njegove zaprege i poe gaati konje koji jurnue preko
bojita i Avatthamanova kola odvukoe daleko odatle. Kada je obuzdao svoje
konje i malo umirio sebe samoga, Avatthaman se opet prikljui vojsci Kurua.
Znao je da je pobjeda uvijek uz glavara Vrnija i Dhananayu i njegova nada
umine zajedno sa strijelama i orujem koje mu je bilo na izmaku.
Tutanj velike bitke nadaleko se prolamao. Pitale su strijele, brujale tetive,
koije su tutnjale, a ratnici klicali i urlali i toj strahovitoj huci radovala su se
ratnika srca. Oni su se veselili to e ovdje, na ovom bojitu, napokon dokonati
davnanju mrnju.
Panale su hrabro odolijevale stranome Karninu juriu, ali kada njegova
ruka posla u Yamino carstvo dvadesetoricu njihovih najvrsnijih ratnika koji
stajahu u prvim reovima, Karna se probi u njihove redove kosei oko sebe i lijevo
i desno, nalik na divljega slona kada upadne u tiho jezero po kojemu se njiu
labudovi i lopoi.
Pucali su pod njegovim udarcima oklopi i titovi a meu onima koje bjee
pogodila njegova strijela ne nae se nijedan kojemu bi trebala jo jedna da ga
dokraji. Vidjee Panduovi sinovi da Karna unitava Panale i Srnaye, pa im s
raznih strana potekoe u pomo. Probijali su se kroz to nepregledno more bitke, a
svuda naokolo leali su mrtvaci ija su lica bila nalik na zgaene lopoe i uvenule
vijence. Prekrasna tijela ljudi, konja i slonova bjehu sada gadna poput raskonih
haljina ukaljanih blatom.
Mnoge slonove i njihove jahae Nakula i Sahadeva otpremie u Yamino
carstvo. Uz njih su i Dhrtadyumna, i Draupadini sinovi osuli na slonove mleha
nebrojene strijele tako da se ovi najzad pokolebae i udarie u bijeg.
Tada Pandave i njihovi saveznici krenue na Karnu. Razjareni Sahadeva
naletje ravno na Duasanu koji mu se bijae isprijeio na putu i zametnu s njime
bespotedni okraj dok su im ratnici klicali s kola podigavi prema nebu zastave i
oruje. Zadugo nisu mogli jedan drugoga nadbiti, a onda Duasana dobro
316

naperenom strijelom presijee luk u Sahadevinim rukama. Tada Dhrtaratrin sin

baci na njega svoj ma, ali ga na pola puta presretne strijela iz drugoga
Sahadevina luka. Onda Sahadeva stavi na tetivu strijelu koja bijae strana i
smrtonosna kao sam iva, ruitelj Svemira, te je pusti na svojeg neprijatelja.
Strijela probi oklop i tijelo Duryodhanina brata i zari se u zemlju iza njegovih
kola. Duasana pade onesvijeten, a ranjavi vozar odveze ga s bojita.
Za to je vrijeme Nakula razgonio pred sobom vojsku Kurua i tako se nae
licem u lice s Karnom. Nakula se likujui nasmija pa mu doviknu: Ha, tu li si,
nikogoviu! Najzad su te bogovi doveli pred mene! Ti si izvor svih zala i uzrok
istrjebljenju loze Kurua! Kada te danas ubijem u boju, ispunit e se elja mojega
srca i smirit e se groznica!
Vozarev mu sin odvrati nainom koji je dostojan kralja i ratnika: Udri,
junae! elimo da se uvjerimo u tvoju mukost! Junaci se na ratitu bore, a ne
gube vrijeme u jalovu hvastanju! Uini junako djelo pa se onda hvali! Udari
koliko je snage u tebi, a ja u ve znati ukrotiti tvoju oholost!
Uskoro je sav prostor oko Nakule bio ispunjen strijelama njegova protivnika
i one ga zaklonie od pogleda ostalih ratnika. Karna mu izbi oruje iz ruku, obori
koijaa i tonim pogocima pobi mu konje. Nakulin tit ukraen stotinom
Mjeseevih likova prsnu u komadie i, kada je Panduov sin iskoio iz kola koja su
se raspadala, imao je u rukama samo kijau. Karna ga je i dalje zasipao
bezbrojnim strijelama, ali se trudio da ga ozbiljnije ne rani. Pobijeeni Nakula
okrenu bjeati, ali se Krana nasmija pa potjera svoja kola za njime i namae mu
svoj napeti luk oko vrata, pa viknu: Uzalud si prijetio, Panduov sine! Ponovi sada
svoje rijei! O dijete, mjeri svoju snagu s onima koji su ti ravni pa se tako nee
osramotiti. Idi sada kui, o Madrin sine, ili se vrati Krini i Aruni i skloni se pod
njihovo okrilje!
I on tada pusti Nakulu koji ve bijae u eljustima smrti jer je elio da odri
obeanje to ga bijae dao Kunti, a Panduov sin ode do koije kralja Yudhithire i
tamo nae zaklon. Od silne sramote teko je disao itei kao zmija koju su
zatvorili u up.
Sunce ve bijae u zenitu, ali snana ruka vozareva sina nije osjeala umor.
Na bojnim kolima sa zapregom konja bijelih poput mjeseine on se probio u
najgue redove vojske Pandava i nainio tamo straan pokolj pobivi i mnoge
znamenite junake Panala. Padale su pred njime zastave i znamenja i svi su
uzmicali kao pred umskim poarom.
U meteu bitke naoe se jedan prema drugome kralj Duryodhana i kralj
Yudhithira. Jurnue jedan na drugoga kao dva razjarena lava i, ne oklijevajui ni
trena, zasue se meusobno pravim pljuskom strijela. S etiri strijele Yudhithira
pobi etiri konja u Duryodhaninoj zaprezi, a petom otkinu glavu njegovu vozaru.
estom strijelom obori mu zastavu, sedmom presijee luk, a osmom sablju.
Razbjenjeli se Duryodhana uhvati svojega buzdohana i potegnu golemo oruje
317

na Yudhithiru kako bi svu svoju mrnju i suparnitvo zavrio jednim udarcem, ali
nije uspio izvriti svoj naum jer mu Yudhithrina strijela probode prsa. gospodar
Kurua pade bez svijesti na pod svojih kola.
Nemoj ga ubiti, veliki kralju! doviknu mu u taj tren moni Bhima
kojemu bijae na pameti njegova zakletva. I Yudhithira se uzdrao od
posljednjeg udarca, a tada na Bhimu nasrnu Krtavarman i zakloni tvojega sina
koji bijae u velikoj nevolji.
Tako se, kralju, bio boj poslijepodne toga dana i svatko se arko nadao da e
nadjaati protivnika. Na elu tvojih ratnika koje je doista bilo teko pobijediti
Karna je uvijek iznova udarao na neprijatelja i to bjee nalik na strahoviti okraj
bogova i asura. Zemlja se ukraavala najskupocjenijim nakitom: stotinama
odrubljenih glava na ijim su se skladnim licima bjelasali zubi i sjajile zlatne
krune i naunice svjetlucajui u rijeci krvi koja potee ravnicom pretrpanom
leevima slonova i konja i tijelima junaka ukoenih lica. To polje prepuno
iznakaenih tjelesa s otvorenim ranama bijae nalik na carstvo boga smrti na dan
smaka svijeta.
Silinom svojega oruja Karna je pravio pokolj u redovima Pandava i vojnici
su se, ranjavi i osakaeni, povlaili s bojita. Tada naie Aruna i poe uz osmijeh
svojim orujem suzbijati Karnino i svojim strijelama, kao gustim dadom, prekri i
nebo i sve etiri strane. Te su strijele padale odozgo kao teke kijae ili batine
okovane iljcima, a neke kao ataghni ili gromovi. Mnogi ljudi, slonovi i konji
nastradae tom prilikom, a mnogi, pogoeni tim hicima, pobjegoe u strahu.
U oblacima praine i u sumraku koji se primicao bilo je teko razaznati
kakav je ishod ove bitke. Poprite najprije napustie Kurui u strahu od nove none
bitke, a potom krenue i Pandave, radujui se pobjedi i kliui Aruni i njegovoj
snazi. Svi se razioe na poinak, a po ravnici, kaljavoj od prolivene krvi, poee
se skupljati opori strvinara i strane rakase koje se hrane ljudskim mesom.
Bojite bijae nalik mjestu za Rudrinu zabavu.
Ranjavi i pranjavi, u razvaljenim oklopima i s polomljenim orujem, vraali
su se ratnici Kurua u svoje logorite smrknuti i tuni zbog velikih gubitaka.
Uzdiui i krei ruke, Karna alosno pogleda kralja Duryodhanu pa prozbori:
Kralju, Aruna je vian boju i vazda je na oprezu. Krina ga pravodobno
obavjetava o svakoj opasnosti. Danas nam nije polo za rukom da ga savladamo,
ali sutra, gospodaru zemlje, sutra u mu ja stati na put! Neka bude tako!
odgovori Duryodhana i dade kraljevima doputenje da odu na poinak.
Kada je zarudjela zora sedamnaestog dana, silni Karna stade pred kralja
Duryodhanu pa ree: Gospodaru, ja u se danas sukobiti sa slavnim Panduovim
sinom. Do sada su nas razliiti drugi zadaci sprjeavali da se ogledamo, ali danas
se neu vratiti iz boja sve dok njega ne ubijem. Ili u ja njega rastaviti od ivota,
ili e on mene. Aruna se ne moe mjeriti sa mnom ni u vjetini, ni u snazi, ni u
okretnosti, a ni u hrabrosti. Moj luk Viaya isti je onaj kojim je nekada Indra
318

pobijedio asure i moniji je od Arunine Gandive. Moram ti rei u emu sam od

njega slabiji: Uzde njegove zaprege, brze kao misao, dri veliki Krina iz roda
Daarha, kojega potuje sav narod. Tetiva na njegovu luku pootjee od nebesnika,
a njegova su dva velika tobolca neiscrpna. Krina je odista tvorac svijeta i on titi
Aruninu koiju. Na naoj je strani alya, ukras kraljevskih skupova, koji je
Krini ravan po snazi miica, po poznavanju konja, a i po odvanosti i koijakoj
vjetini. Pobjeda e biti tvoja bude li on prihvatio uzde moje zaprege, jer tada mi
nee moi odoljeti ni asure ni bogovi, a kamoli smrtni Panduovi sinovi.
Neka ti se ta elja ispuni, Karna! odvrati na to Duryodhana radosna
srca. U boju e te pratiti kola ispunjena tvojim strijelama i kopljima i bit e ih
koliko ti kae. I mi i svi kraljevi krenut emo za tobom u okraj.
Potom Duryodhana ode pravo gospodaru Madra, a kada stie pred njega, on
ga s potovanjem oslovi: Silni kralju, neustraivi junae kojemu nema ravnoga u
boju! Smjerno ti se klanjam, zemaljski gospodaru, elim da, za moje dobro, a
Pandavama na propast, uslii moju molbu! Molim te da u dvoboju s Arunom ti
bude Karnin koija jer si ti jedini podoban za to. Kao to Krina titi u boju
Arunu i mudro ga savjetuje, tako e i ti zatititi Karnu i on e uz tebe biti
nepobjediv.
To je alyu vrlo rasrdilo i on mu, sav namrgoen, odgovori:
Sine Gandharin, ti vrijea mene, a uzdie Karnu stavljajui ga iznad svih
nas. Ne mislim, Duryodhano, da je on meni ravan. Pogledaj ove ruke koje biju
kao grom, gledaj moja kola kojima je zaprega brza kao vihori! Kada se naljutim,
mogu rascijepiti zemlju, sruiti planinu i isuiti more. Ti to zna i sam, a trai od
mene da ja, katriya, budem vozar Adhirathinu sinu niska roda! Ja ne mogu sebe
natjerati da sluam nareenja gorega od sebe! Ne elim trpjeti takva ponienja i
zato mi dopusti da se vratim u svoju kraljevinu! i alya se odmah htjede
udaljiti, ali ga tvoj sin zadra prijateljskim rijeima i izrazima duboka potovanja,
koji mogoe postii sve to je naumio.
Nesumnjivo je sve tako kako ti veli, alyo govorae Duryodhana
jer ni ja, a ni Karna ne moemo te nadmaiti ni snagom ni smjelou, ali sam
meu svima upravo tebe odabrao jer si u znanju o konjima i, a u snazi nadmaio
ak i Krinu. Kao to je Karna moniji od Arune, tako si, prema miljenju svih, i
ti nadiao Krinu. Ako je plemeniti Krina vjetak u rukovanju konjima, onda si ti
u tome jo dvostruko spretniji!
alya e na to: Sine Gandharin, zadovoljan sam ako me ti tako visoko
cijeni. Bit u to to od mene trai i vozit u Karninu koiju ali neka Karna zna
za ovaj uvjet koji mu sada postavljam. elim da mogu rei sve to mi se prohtije i
neu prezati od toga zbog njegove prisutnosti.
uo je to i Karna pa se i on sloio sa alyinim uvjetom.
Neka bude tako! rekoe oni spremno.
319

Kada se razdanilo, popee se alya i Karna na svoja kola sva prekrivena

tigrovim koama u koja bijahu upregnuti bijeli konji. Dva junaka, blistava poput
Sunca, stajahu na istim kolima kao kada Surya i Agni stoje na istome oblaku u
nebesima. Zatutnji deset tisua bubnjeva, zaori deset tisua truba i taj zvuk bijae
kao grmljavina olujnog oblaka. Tada Radhin sin oslovi vrsnoga bojovnika alyu:
Potjeraj konje, monoruki, danas u pobiti i Arunu i Bhimu, i blizance i
Yudhithiru!
Sutin sine na to e alya zato omalovaava Panduove sinove, a
zna da je svaki od njih obdaren velikom snagom, vrstan je strijelac i dobro
poznaje sve oruje? Nepokolebljivi su, nepobjedivi i prati ih dobra srea! Mogli
bi ak i Indru zastraiti. Nee vie tako govoriti kada u boju zauje tutnjavu
Gandive!
Naprijed odvrati ustri Karna ne obazirui se na alyine rijei.
Kada Karna krenu u boj, razveselie se ratnici Kurua, a zemlja se zatrese i
zatutnji. inilo se kao da Sunce i est velikih planeta juriaju jedan na drugoga.
Vidjesmo kako padaju pljuskovi meteora a na svim stranama bljesnu svjetlo.
Grmjelo je iz vedra neba i puhali su estoki vjetrovi, a ivotinje i ptice obilazile
su tvoju vojsku s lijeve strane pretkazujui veliku nesreu.
Kada je Karna krenuo, njegovi konji iznenada popadae, a iz neba se prosu
uasna kia kostiju. inilo se kao da oruje Kurua isijava svjetlost, njihovi barjaci
su se tresli a ivotinje su prolijevale obilate suze. Ali Kurui se, kao da bjehu
zaslijepljeni usudom, ne osvrtahu na ta zlokobna znamenja. Karna se prisjeao
velikih Aruninih junakih djela i izgarao je od jarosti, samoljublja i oholosti,
uzdiui dugo i umno, a onda se obrati alyi: Dok sam na svojim kolima i drim
luk u rukama, ne plaim se ni samog Indre gromovnika. Produi dalje, alyo,
ravno prema mojim neprijateljima. Tko bi se, osim mene, mogao nositi s tom
silom pred kojom idu istinoljubivi Panduov sin i uz njega Bhima, Satyaki,
blizanci i Aruna. Sukobit u se s njima i pobiti ih, ili pak sam poi stazom kojom
je otiao i Drona. Upotrijebit u svoju mo i ubit u Arunu pa makar ga od mene
branila i sama Smrt.
Kralj se Madre posprdno nasmija pa ree: Lake! Lake, Karno! Raestio si
se i oduevio pa govori i ono to ne treba rei. Ti se ne moe mjeriti s Arunom.
Zar se vie ne sjea kako vas je svu trojicu: tebe, Dronu i Bhimu, pobijedio
onda kada ste oteli Viratino blago? Zato ga onda nisi ubio? Znaj dobro, koijaev
sine, ne bude li se uklonio pred njime, doekat e smrt od Arunine ruke.
Pa da i jest tako kako ti kae odvrati mu Karna zato toliko velia
Arunu? Bitka tek poinje pa, ako me Aruna pobijedi, tvoje e se rijei
obistiniti.
Onda se izvezoe pred vojsku Pandava i Karna ree svakome
neprijateljskome vojniku kojega bi susreo: Onaj tko mi danas pokae Aruninu
koiju, dobit e od mene bogatu nagradu! Dat u mu kola puna dragoga kamenja,
320

a bude li mu malo, jo u dodati stotinu krava i stotinu sela. Onome tko mi u boju
pokae Arunu dat u stotinu hiljada slonova, deset tisua odabranih konja i
stotinu mladih robinjica iz zemlje Magadhe, koje su vjete pjevanju i plesu.
Ratnici Kurua radosno uskliknue, a alya prasnu u zloban smijeh pa
dobaci: Ne rasipaj uludo blago i imanje, vozarev sine! Zacijelo e danas ugledati
Arunu, a s tim silnim blagom mogao bi prirediti mnoge rtvene obrede. to se
pak tie tvoje lude elje, sve ti je uzalud. Nikada jo nismo uli da je lisica koju
kralj ume daruje mesom pobijedila krvoedna lava. Razmisli malo o tome to ti
kaem ako ti je iole stalo do ivota!
A Karna mu odvrati: elim se boriti s Arunom i uzdam se u silu vlastitoga
oruja. A ti, ti si zlotvor s licem prijatelja kada ti je toliko stalo da me zaplai!
Znaj da me od mojega nauma nee odvratiti ak ni Indra, sve da sad stane pred
mene sa svojim gromom!
I Karna umuknu, ali se alya opet javi elei ga jo vie razjariti: Sutin sine,
ti izaziva Arunu kao to bi mladi jelen koji se ne moe skrasiti na jednome
mjestu podbadao ljutoga lava. Ne uri se u propast izazivajui Arunu. Ti
krekee na njega kao to abac krekee na Paranyu koji izlijeva olujne
pljuskove. A Aruna je meu ljudima nalik na Paranyu. agalj, Karno, koji ivi
u umi meu zeevima sam sebi nalii na lava sve dok se ne pojavi pravi lav.
Bezumnie, zbog svoje pakosti i mrnje ti me stalno podsjea na aglja!
Ta koplja ukora povrijedie Radhina sina i on se veoma rasrdi pa mu ovako
odgovori: alyo, i Krinu i Arunu ja poznajem bolje od tebe. Znam to mogu ja,
a to moe Panduov sin i zato ga pozivam na dvoboj. Ja imam, alyo, ovu
krvoednu strijelu otrih eljusti koja, Ijepokrila, stoji sama u svojemu tobolcu.
Dobro je nauljena i lijepo okiena, a lei u sandalovu prahu, i ja je ve mnoge
godine astim. Ima zmijsku narav i oblije, otrovna je i estoka, i moe pobiti
mnotvo ljudi, konja i slonova, a probija i oklope i kosti! Ti si glup i zlonamjeran
i nisi vian pravome boju. Ubit u onu dvojicu, a onda u ubiti i tebe i svu tvoju
rodbinu. Strah te uhvatio pa bunca! A moda hvali onu dvojicu i zbog nekoga
meni nepoznata razloga. Roen si u zemlji grjenika i zato si zloduan, podao i
bijedan, ti si sramota za sve katriye. Madrake nas mrze. Madraka ne zna za
prijateljstvo i ono to govori ista je podmuklost. Madraka je najnii od ljudi.
ene Madraka drue se i sa znanima i s neznanima, kako im drago. Njihovo je
vladanje grjeno, a ive na mljevenu itu i rii. Kada se napiju estokoga pia,
smiju se i viu u svojim domovima, a jedu i govedinu. Pjevaju neskladne pjesme i
ne biraju s kim e ivjeti doputajui sebi i najslobodnije izraze. Kakva je to
vrlina u Madrakama kada su drski i predaju se svakome poroku? S njima se nitko
ne bi smio spariti, ali ni prijateljevati. Te ene koje, omamljene estokim
piem, skidaju svoju odjeu i pleu, te ene kojima nije stalo do toga s kim e lei
i koje rade sve to im se svidi ne znajui za granice, Madrako, drutvo su iz
kojega je potekla i ona koja je i tebe donijela na svijet. Pa kako onda ti moe
321

suditi o ljudskim dunostima? uli smo da je najsvetija dunost katrije da padne

na zemlju asno izgubivi ivot u boju. Ja sam dragi prijatelj bistroumnoga
Dhrtaratrina sina, a i stoga da se sam ne bih osramotio, ti jo uvijek ivi i moe
to zahvaliti tim trima razlozima! Gospodaru Madre, ako sebi dopusti jo takvih
rijei, zdrobit u ti glavu svojim buzdohanom!
alya saslua Radhina sina koji bjee raspaljen od elje da krene u boj, a
onda mu stane kazivati: Ja sam roen u narodu koji odrava velike rtvene
obrede, koji nikada ne odstupa iz boja i kojemu su kraljevi pokropljeni svetom
vodom. Ja sam odan vrlini, ali ti mi izgleda kao da si opijen estokim piem.
Zato u u ime prijateljstva pokuati izlijeiti tvoju zabludjelost i opijenost. Ja ti
moram rei to je za tebe dobro, a to loe, jer poznajem i dobro i zlo, a vozim
tvoja kola i moram ti biti blizak. Zato u ti, Karno, ispriati jednu pripovijest:
Na drugome kraju oceana ivio je neki vaiya koji je imao ita i blaga u
izobilju. A ivjela je tu i neka vrana koja se hranila ostacima jela koje su joj
davala vaiyina dobra djeca. Hranili su je medom i kiselim i slatkim mlijekom, i
riom, i medom i maslom. Zbog tako dobre hrane od ostatka njihova objeda vrana
postade drska i poe prezirati sebi ravne, pa i bolje od sebe. Dogodilo se jednom
da s druge strane mora onamo dolete labudovi koji, poput samog Garude, mogu
letjeti kamo im je volja. Tada vaiyini djeaci rekoe vrani: O nebeski itelju, ti si
bolja od svih krilatih stvorenja!
Nerazumna djeca obmanue vranu i pernato stvorenje pomisli da je istina
to to mu rekoe, jer ni ono nije imalo ba mnogo pameti. Ponosna na svoju
bogatu hranu, vrana uzletje meu labudove koji dooe izdaleka i poe se
raspitivati tko im je voa. Najzad nae onoga koji bjee najbolji meu tim
pticama neumornih krila pa ga izazove da se ogledaju. Onda labudovi rekoe
vrani: Mi smo labudovi i na je dom na jezeru Manasa. Moemo preletjeti cijelu
zemlju i svatko nas hvali zbog daljina preko kojih nas nose naa krila. Ti si samo
vrana i kako onda moe, ludo, izazivati labuda koji prelijee tolike razdaljine?
A vrana e na to: Ja u mu pokazati stotinu i jedan nain letenja. Na svakih stotinu
vodana letjet u na drugi nain!
uj Radhin sine, to joj je labud odgovorio: Vrano, ja ne sumnjam da e
ti uiniti to kae, ali ja u letjeti samo na jedan nain, a njega znaju sve ptice. Ja
ne poznajem nijedan drugi, a ti leti kako ti se svidi.
Onda se labud i vrana podigoe u nebo izazivajui jedno drugo. Labud,
koji mogae stii svakamo kamo mu se prohtije, letio je jednoliko, a vrana je
jezdila nebom na stotinu razliitih naina. Labud je velikom brzinom letio na
zapad, prema oceanu koji je obitavalite stranih makara. 390 Ubrzo se strah
ugnijezdi u vranino srce i zamalo se ne onesvijesti kada vidje da vie nema
nikakva otoka ni drveta na koje bi mogla sletjeti kada se umori. Labud bjee ve
390
Makare su vodena udovita. Ime se moe odnositi na rjene krokodile ili na morske pse i dupine, no u
priama i na likovnim prikazima makare izgledaju kao vodena bia iz mate.

322

dobro odmakao pa se okrete da vidi gdje je vrana i ne htjede je ostaviti, nego

prieka da i ona pristigne. Vrana ga sustignu, ali ve bijae premorena i labud
vidje da ona nee moi jo dugo i da e uskoro neminovno pasti pa je odlui
spasiti sjetivi se da je to obiaj meu valjanim narodom. On tada upita vranu:
Kako se zove, vrano, taj nain letenja kojim se sada koristi?
Izmuena je vrana kljunom i krilima ve doticala vodu i, kada vidje
labuda, ona mu ree: O labude, stavljam pod tvoje okrilje svoj ivotni dah i traim
od tebe spas! Ah, donesi me do morske obale na svojim krilima! A labud e na
to: Zato si se umorila ti koja si bolja od mene i moe letjeti na stotinu razliitih
naina? Jo malo pa e i u more pasti! Onemoala vrana die svoje oi na
labuda pa mu, da bi ga odobrovoljila, ree: Uzoholila sam se zbog bogate hrane iz
tuih lonaca ijim sam se ostacima hranila pa pomislih da sam ravna i samome
Garudi te prezreh sve vrane a i mnoge druge ptice. O labude, ako se uspijem
domoi svoje domovine, neu vie nikada nikoga prezirati!
Labud je bez rijei uze na svoja lea i mokru vranu koja se tresla od
straha i alosno graktala da je nije bilo lijepo i pogledati, hitro vrati na otok
odakle su poletjeli. Spustio ju je na suhu zemlju i utjeio, a onda je odletio svojim
putem. Otada vrana zaboravi na oholost i silu te je ivjela tiho i smireno.
Odista, poput ove vrane, Karno, ti se hrani ostacima iz zdjele
Dhrtaratrinih sinova i prezire i jednake i bolje od sebe. Zato nisi pogubio
Arunu pred Viratrinim gradom, onda kada si imao podrku i Drone, i njegova
sina, i Kripe, i Bhime, i svih ostalih Kurua? O ueni Sutin sine, nemoj
omalovaavati Krinu ni Arunu. Uzdri se takva hvastanja!
Plemeniti Adhiratin sin sasluao je rijei kralja Madre pa mu, ne ba uvjeren,
odgovori: Dobro znam tko su Krina i Aruna. Ti, naprotiv, o tome govori da se
osobno nisi uvjerio. Bez straha u se boriti s tom dvojicom velikih ratnika. Mene
mui druga nevolja: prokletstvo Paraurame, najboljega od svih dvoroenih. Dok
sam bio mlai, ivio sam neko vrijeme s njim pretvarajui se da sam brahman jer
sam elio od njega stei nebeska oruja. Ali Indra je odluio omesti me ne bi li
time izvukao neku korist za sina Arunu. Pretvorio se u gadna crva i ujeo me u
bedro dok je uitelj spavao s glavom na mojem krilu. Ja ostadoh nepomian da ne
bih probudio uitelja premda me crv izjedao i krv je obilato tekla iz rane. Kada se
brahman probudio, vidio je to se dogodilo i odmah je prozreo da ja nikako ne
mogu biti brahman jer nema toga brahmana koji bi otrpio takav bol. Kada je
zatraio da mu kaem tko sam, rekoh mu istinu i poto sazna da pripadam sutama,
on me prokle da se u trenu najvee nevolje neu moi sjetiti mantre kojom se
priziva oruje to sam ga stekao prevarom.
Za sve to vrijeme dok je trajala bitka ja se nisam sjetio ovoga oruja, a
danas ga, napokon, imam, i u vlasti mi je. alyo, znaj da u sada moi pobiti
nebrojeno mnotvo neprijatelja, a u ovome boju moi u ubiti i Arunu! Ne
plaim se ni Krine ni Dhananaye, ali postoji jo neto to me zabrinjava:
323

Jednom sam lutao vjebajui s orujem i strijeljajui iz svojega luka Viaye i

sasvim sluajno svojom sam strijelom ubio tele svete krave nekoga brahmana.
Nudio sam mu sedam stotina slonova dugih kljova i mnoge robove i robinjice, ali
on mi se i unato svim mojim molbama nije smilovao nego me je prokleo rekavi:
Zato to si ubio tele svete krave, neka ti se u asu smrtne opasnosti zaglibi u
zemlju kota tvojih kola! Kako sam prorekao, tako e se zbiti! 391
Ja mu, uz duno potovanje, htjedoh pokloniti sve svoje blago to sam ga
imao, ali on ne htjede primiti dar nego mi ree: O suto. Ono to ti rekoh,
neminovno e se dogoditi. Neistina unitava sva stvorenja i ja u poiniti grijeh
ako sada poreknem ono to sam prorekao! Nikada vie ne unitavaj ono od ega
ive brahmani. Pomiri se s time i prihvati to kao okajanje.
Ti mene stalno kudi i nagruje, a ja sam ti to sada otkrio zbog
prijateljstva. Dobro te poznajem i zato umukni! Ti me alyo, ne moe zaplaiti!
Dao sam rije da u ti opratati sve nepodoptine koje bih mogao od tebe uti, ja
taj dogovor potujem i zato si ti, Madrako, jo uvijek na ivotu!
Najzad kralj Duryodhana prie njima dvojici kako bi prekinuo tu svau.
Prijateljskim rijeima umirivao je Karnu, a alyu je preklinjao sklopljenim
rukama. Srditi Karna zauzda svoj gnjev, a kralj Madre opet se okrenu licem prema
neprijatelju. Onda se Karna osmijehnu pa ree: Naprijed! I vojska Kurua opet
izae na boj s Pandavama.
Na desnome krilu stajali su Kripa i Krtavarman, a malo dalje akuni s
Ulukom i za njima srani konjanici iz Gandahare ija su se koplja presijavala na
jutarnjemu suncu. Uz njih su stajali bezbrojne ete gortaka divljega i stranoga
izgleda. Lijevo su krilo zaposjele trideset etiri tisue bojnih kola samaptaka, a
do njih su stajale Kamboe, ake i Avantijci. Na sredini je stajao sam Karna, a za
njim kralj Duryodhana, Duasana i Dronin sin Avatthaman, a njih su pratile
ujedinjene Madrake i Kekaye, i nebrojena sila mleha na svojim golemim
slonovima.
Kada kralj Yudhithira ugleda Karnu na elu protivnike vojske, on oslovi
Arunu: Pogledaj, Aruno, te mone bojne redove koje je postrojio Karna!
Pogledaj neprijateljsku silu i uini sve to treba kako nas ne bi mogli pobijediti.
Bit e tako! odvrati Aruna pravednome Yudhithiri i izda potrebne
zapovijesti, a sam produi na elo vojske. I Krina i Aruna pooe u boj. Kada
alya ugleda ta kola udesna izgleda, opet prozbori silnome bojovniku,
Adhirathinu sinu: Gledaj! Eno onoga kojega si traio da ti pokau! Vidi li onu
silnu prainu to zaklanja nebo? uje li kako tutnji njegova koija? Zemlja se
trese pod njezinim tokovima! Gle, tamo nadesno od nae vojske okupilo se jato
strvinara i svojim graktanjem i kricima pretskazuju nesreu! Jak vjetar pue s
obiju strana tvoje vojske, a zastave se Kurua povijaju. Tvoji se prekrasni konji
snanih udova spotiu, Karno! Meni to ne sluti na dobro i rekao bih da nam
391

To su tipina brahmanska etioloka tumaenja dogaaja koja su vjerojatno s vremenom uvelike proela ep.

324

sudbina nije naklonjena. Eno velikoga ratnika Arune kako meu samaptakama
koje ga izazvae u boj tvori nevien pokolj! Bude li uspio, sine, pobijediti onoga
koji rukuje Gandivom i kojemu je Keava koija, ti e postati na kralj!
Srditi Karna odvrati vladaru Madre: Pogledaj! Arunu su sa svih strana
napali jarosni samaptake! Nestao je s vidika kao Sunce umotano oblacima!
Uronio je, alyo, u to more ratnika i nee umai propasti!
A alya odvrati: Tko e to Varunu ubiti vodom ili vatru uguiti uljem?!
Dok su se ta dvojica monih vitezova prepirala, dvije se vojske izmijeae u
estokome okraju, nalik na matice Gange i Yamune kada se pomijeaju.
Samaptake su urlale vjerujui da je Aruna potonuo u tome stranom vrtlogu
svakojaka oruja, ali on je i dalje ubijao najprije one koji bijahu pred njim, pa
onda one iza prvih i one sa strana, i tako redom, poput Rudre koji uzima ivot
svim ivim biima.
Karna je uspio unititi itave ete Panala i edija i ugrozio je ak i
Yudhithiru. Uvjerili smo se, kralju, kako laganu ruku ima Karna i kakva je snaga
negova oruja. Nitko ga ne mogae vidjeti da uzima strijelu i odapinje je. Mogli
smo samo vidjeti kako ljudi brzo umiru pred njegovim bijesom.
Zakrvavljenih oiju od bijesa Yudhithira doviknu: Karno, Karno, oholi
vozarev sine, uvijek si se potinjavao Duryodhaninoj volji i oduvijek si izazivao
Arunu! Sada se pokai jer ja u iz tebe istjerati sav borbeni ar! i rekavi to,
on rani Karnu desetinom otrih eljeznih strijela s krilima od zlata, a onda zategnu
tetivu jae nego ikada i na svojega zlotvora odape strijelu zlokobna izgleda koja
bjee nalik na ezlo ruitelja svemira ive.
Tutnjei u letu poput groma, ta strijela pogodi Karnu u lijevu stranu i moni
junak klonu na dno kola, a luk mu ispade iz oslabjelih ruku. U vojsci Kurua
razlijegoe se krici alosti i lica im u trenu poblijedie, a Pandave kliknue od
veselja i zarikae kao lavovi.
Ali hrabri i okrutni Karna ubrzo je doao k sebi i velikom estinom ponovo
napao Yudhithiru odluivi unititi svojega protivnika. Njegove smrtonosne
strijele ugasie ivote andradevi i Dandadhari, kraljeviima Panala, a stradali
su jo mnogi koji su mu zaprjeavali put k Yudhithiri. Tada mnogi jaki i
neustraivi junaci pooe u pomo Panduovom najstarijem sinu: Satyaki,
ekitana, ikhandin, Draupadini sinovi, Madrini blizanci, Bhima, iupala i jo
mnogo njih.
Tada Karna izree mantru za prizivanje brahmanova oruja i zrak se svuda
unaokolo ispuni strijelama koje su satirale vojsku Pandava, kao to poar unitava
umu. Onda Karna pusti na Yudhithiru tono naciljane strijele koje mu smakoe
oklop i polomie luk u rukama. Sav obliven krvlju, Yudhithira potegnu na Karnu
teko koplje, cijelo nainjeno od eljeza, ali ga Karna jo u letu pogodi sa sedam
svojih hitaca. Onda Yudhithira kliui pogodi Karnu s etiri koplja u ruke, prsa i
elo, te ovoga obli krv iz rana. Karna od silne jarosti stade itati poput zmije pa
325

obori stijeg svojega protivnika, pogodi ga trima strijelama iroka vrha, razbi mu
tobolce i kola raskomada na sitne dijelove. Tada Yudhithira prijee na druga
kola, u kojima bjee zaprega bijelih drijebaca s crnim grivama, i, neveseo, stade
se povlaiti jer se nije mogao oduprijeti u Karni. Radhin se sin baci za njim, stie
ga i svojom skladnom rukom dotae ga po ramenu kako bi se oistio od grijeha, a
onda ga htjede zadrati silom, ali se u taj as sjeti Kuntinih rijei.
Uto se javi alya: Karno, ne hvataj silom najboljega meu kraljevima!
Onoga trena kada ga bude uhvatio, pretvorit e u pepeo i tebe i mene!
Onda se Karna podrugljivo nasmija i bez imalo potovanja oslovi
Yudhithiru: Zar ti, koji si roen u plemenitoj lozi i zna dunosti katriye, ovako
bjei s bojita, spaavajui vlastiti ivot! Doista, u tebi je snaga brahmana i sklon
si prouavanju Veda i vrenju rtvenih obreda i zato, Kuntin sine, ne idi vie u boj
i ne primii se hrabrim ratnicima! Ne govori otro i ne sudjeluj u ljutim bitkama
jer, bude li na taj nain oslovljavao osobe poput nas, proi e u boju kao to si
danas, a moda i gore! Vrati se u svoj logor ili neka te tite Krina i Aruna.
Karna doista nee ubiti nekoga poput tebe!
I rekavi to, Prithin sin, veliki Karna, pusti Yudhithiru i nastavi unitavati
vojsku Pandava kao to je gromovnik unitavao vojsku asura.
Kada opazie da kralj bjei, ediji, Pandave i Panale, a i veliki junak
Satyaki, pooe za Yudhithirom. Karna je promatrao kako se povlai
Yudhithirina vojska, i to ga jako obradova pa na elu svih Kurua krenu za njom.
Onda, po Yudhithirinoj zapovijesti, Bhima udari na Kurue na elu mnogih
znamenitih ratnika iz vojske Pandava.
inilo se da se nad zemlju nadvio oblak, no to bjee samo nebrojivo
mnotvo strijela koje su letjele zrakom. Polje prekrie glave hrabrih ratnika
opijenih arom bitke. Ljudi zaue s neba glasove jednako tako snane kao to su
i oni na zemlji, a to bijae glazba i pjesma mnotva apsarasi koje stajahu na
svojim nebeskim kolima. To su nebeski pjevai doekivali novopridole junake
koji su dolje, na zemlji, ginuli na stotine i tisue od ruku svojih hrabrih protivnika.
Uzimali su ih sa sobom na svoja nebeska kola i odvozili prema Indrinu carstvu.
Gledajui to vlastitim oima, junaci su se ilo i radosnih srca meusobno ubijali
udei da dospiju u nebesa. Borci su se hvatali za kosu, ujedali, grebli noktima i
udarali stisnutim akama i golim rukama. Po rijeci krvi zaplovie mrtva tjelesa
ljudi, konja i slonova i od toga prizora plaljivce je obuzimao uas.
Tu su rijeku neki borci prelazili eljni pobjede, a drugi su ipak ostajali na
obali, dok neki zaronie u nju i isplivae, neki potonue, a neki je i preplivae.
Oklopi, oruje, odjea, sve bjee natopljeno krvlju i neki su je pili, drugi se u njoj
kupali, a bilo je i takvih koji se od svega toga slomie i potpuno onemoae. Sve
bjee pocrvenjelo, pa ak i Zemlja, nebo i etiri strane svijeta. Od toga mirisa,
Bharato, okusa, dodira i estokog crvenila tuga se ugnijezdila u srca gotovo svih
ratnika.
326

Vojska se Kurua razbjeala pred Bhiminim ubitanim gnjevom, a Karna je

gledao pogibiju svojih ratnika pa ree: Bhima jest i hrabar i jak, ali je moja
davnanja elja da se naem s Arunom u dvoboju na ivot i smrt. O kralju
Madra, potjeraj kola! Ako ranim Bhimu ili ga liim njegova vozila, Aruna e
doi da pomogne bratu.
Kralj Madre nagna koiju prema Bhimi i dva velika ratnika susretoe se
usred zaglune huke te pomamne bitke. Nanijeli su jedan drugome mnogo rana, a
onda Karna presijee luk u Bhiminim rukama i zasu ga s desetinom strijela poput
lovca to gaa divljega slona u praumi. Bhima se zbog mnogih svojih rana
razgoropadio pa uhvati drugi luk i stavi na njegovu tetivu strijelu koja bi mogla
probiti i kamen. Nategnuvi luk do uha, zgodi njome Karnu i strijela proe kroz
njegovo tijelo kao grom kroz planinu. Junak zatetura i morade se spustiti na pod
svojih kola, a alya okrenu konje i odveze se to dalje odatle.
Kralj je Duryodhana odmah poslao dvadesetero svoje brae da zatite
ranjenoga zapovjednika. Oni udarie na Bhimu sa svih strana osuvi na njega tuu
strijela i kopalja, ali Panduov sin ne uzdrhta, nego Kuruima uzvrati svojim
ubitanim orujem.
Prije no to se Karna bjee oporavio, petorica Duryodhanine brae izgubi
ivot od Bhimine ruke.
Kada je veliki Karna opet stao na noge i, ojaena srca, izaao Bhimi na
dvoboj, nastade meu njima dvojicom jo ljui okraj. Napokon Bhima ostade bez
svojih kola. Tada skoi s topuzom u ruci i, nalik na boga vjetra, krenu ubijati tvoju
vojsku, kao to vjetar razbija jesenske oblake. Ubrzo se domogao novih kola pa
opet krenuo na Radhina sina.
Bitka koja se tada razbuktala meu Kuruima i Pandavama bijae uasna i
nemilosrdna i obje su strane udjele da osvoje neumrlu slavu. Podie se
nezamisliva galama od glasova boraca koji pozivahu jedan drugoga po imenu.
Svatko tko je imao neki grijeh, Bharato, s oeve ili majine strane, ili se neto
moglo prigovoriti njegovu vladanju ili se moglo izvrgnuti ruglu, mogao je to uti
u ovome okraju. Gledajui te hrabre ratnike kako ocrnjuju i ismijavaju jedan
drugoga, pomislih, kralju, da su njihovi ivoti doista dovreni. Ubrzo potekoe s
toga mjesta rijeke krvi uborei preko odsjeenih glava preko kamenja, dok se
kosa ratnika lelujala u njihovim strujama nalik na mahovinu i vodeno bilje. Te
zastraujue rijeke tekle su ravno u Yamino carstvo. Grozna stvorenja to piju krv
i mast i deru meso, Bharato, poee plesati.
Gospodine, s mjesta gdje je Panduov sin unitavao trupe samaptaka, Kosala
i Narayana, brujanje Gandive nadjaavalo je sve druge zvukove. Suarman
pogodi Arunu s desetinom strijela, a Krinu pogodi u desnu ruku trima
strijelama. Potom strijelom iroka vrha pogodi Arunin barjak, a divovski
majmunski poglavica, rukotvorina nebesnikoga majstora, zaurla tako strano da
tvojoj vojsci utjera strah u kosti. Doista, svekolika vojska Kurua stajae kao
327

skamenjena! Tada Suarman tankom strijelom pogodi Arunu ravno u prsa, a

potom jo s trima. Teko ranjeni Aruna klonu od silne boli na sjedalo svojih kola,
a svekolika vojska Povika: Pogibe Aruna i riknue koljke, zagrmjee
bubnjevi i glasovi razliitih instrumenata izmijeae se s urlicima ratnika.
Neizmjerna Arunina dua ipak se povratila svijesti i on onda prizva silovito
Indrino oruje. Iz toga oruja izlete deseci tisua strijela i na svim stranama
moglo se vidjeti kako padaju mrtvi kraljevi i slonovi. Tu ne bjee nikoga, Bharato,
tko bi se mogao ogledati s Arunom.
Ali samaptake jo jednom okruie Arunu odluivi da ili pobijede ili
izginu, a on je jezdio kroz njihove redove slian samome Unititelju. Tvoj je sin
promatrao njegovo junatvo, a onda pozva sve preivjele samaptake da udare na
njega. Vojskovoe samaptaka i Kamboa opkolie onda Arunu tisuom ratnih
kola, s tri stotine slonova, etrnaest tisua konjanika i dvjesta tisua pjeaka.
Ljutiti Aruna posla na njih smrtonosni roj svojih strijela i tu pogibe deset tisua
samaptaka i tisuu Kamboa. I sam Sudakina, kralj Kamboa, izgubi glavu u
tome pokolju.
Na jednome kraju Kuruketre Aruna je hitro tamanio samaptake, a Karna
je na drugome kraju satirao Panale, a na treemu je Bhima ubijao Kurue.
Avatthaman je jurnuo da napadne kraljevia Panala pa podviknu: Stani!
Stoj, ubojico brahmana! Danas nee izvui odavde ivu glavu!
Kada je zauo taj glas, Dhrtadyumnu zazebe oko srca, ali ipak odvano
napadne na Dronina sina, no Avatthamanove strijele zadadoe smrtni udarac
njegovu koijau, pobie mu konje, polomie luk i zastavu na kolima. Vladar
Panala ostade na goloj zemlji samo sa titom i golom sabljom u rukama. Ali ni to
mu oruje nije dugo trajalo. Na kraju Dronin sin ipak uvidje da ni sada ne moe
strijelama ubiti svojega zlotvora pa ostavi luk i skoi s kola nalik na Garudu kada
se s neba okomljuje da epa veliku zmiju.
Aruno, spasi Drupadina sina iz eljusti smrti! kliknu tada Krina.
Pogledaj, sine Panduov, gdje brz kao vjetar juria na nj Avatthaman! Ubit e ga,
Aruno! Arunina kola poletjee kao da se kreu zrakom, i odmah se njegove
zlatopere strijele zarie u Avatthamanovo tijelo, kao to se zmije zarivaju u
mravinjak. Ne stigavi Dhrtadyumnu, Avatthaman se morao popeti na svoja
kola i doekati Arunin napad, a za to je vrijeme hrabri Sahadeva uzeo kraljevia
Panala i odvezao ga na sigurno.
Avatthamanove se strijele zabie Aruni u prsa i ramena, ali on od toga i ne
trepnu, nego zgodi Dronina sina stranom strijelom koje ga ubitani udarac
onesvijesti i njegov vozar okrene konje da bi kola s onemoalim Droninim sinom
izvukao iz bojnoga metea. Vidjevi to, Panale stadoe klicati.
Duryodhana je neuspjeno pokuavao zaustaviti bjesomunoga Bhimu. Silna
vojska na slonovima, koju je vodio Duasana, doe u pomo Duryodhani, ali
Bhima jurnu meu slonove kao Indra meu asure i rastjera ih kao to vjetar
328

nebom rastjeruje oblake. Bjeali su slonovi, nalik na pokretne brjegove, dok im je

iz otvorenih rana nainjenih strijelama kuljala krv.
Yudhithirina vojska stade bjeati pred Karnom koji je pravio pusto u
njihovim redovima. Pljuskovi strijela dostizali su jedan drugoga i, doista, sa
sutina luka polijetale su strijele koje svojim vrhovima doticahu perje onih
prethodnih. Od hitaca koji su se sudarali u zraku inilo se da se razbuktao poar
na nebesima. Razgnjevljeni Yudhithira pogodi Karnu s pedeset otrih strijela, iz
tvoje se vojske, kralju, zauo vapaj dok ju je pred sobom zatirao Dharmin sin.
Tamo kamo bi vrli Panduov sin upirao svoj pogled smjerajui zlo, prolamali su se
redovi Kurua.
Njegove strijele dobro su prorijedile neprijatelja koji je napredovao, ali tada
mu se priblii Karna i presijee mu luk, a tri strijele zabode u njegova prsa. Teko
ranjeni Panduov sin naredi svojem koijau da se povue, a Kurui jurnue za njim
podvikujui: Hvatajte ga! Hvatajte! uto im dvije tisue odabranih junaka iz
vojske Kekaya preprijeie put titei kraljev odstup.
I Nakula i Sahadeva stadoe Karni na put ne bi li tako spasili ivot svojemu
najstarijemu bratu, ali ih Suryin sin obasu strijelama i nastavi slijediti kola kralja
Yudhithire. Karna mu obori skupocjenu krunu s glave i pobi mu konje natjeravi
ga tako da se zaustavi, a onda pobi konje i u Nakulinoj zaprezi. Vidjevi da su
obojica u Karninoj vlasti, njihov ujak alya osjeti samilost pa ree Karni: Ti si
zaboravio na svoju namjeru da se danas sukobi s Arunom. Zato si se onda
toliko raspalio borei se s Dharminim kraljevskim sinom. Potroit e sve oruje i
oklop e ti oslabiti. Kada izae pred Parthu tako iznakaen strijelama, s malo
oruja i umornim vozarom i zapregom, postat e samo predmet podsmijeha.
Karna se samo nasmijao i nastavio gaati dvojicu Panduovih sinova mnogim
otrim strijelama. Onda se alya nasmija pa e opet Karni koji bijae vrsto
odluio pogubiti kralja Yudhithiru: Eno tamo Arune koji pljuskom strijela obara
najbolje meu naim ratnicima! Njega pogubi, Radhin sine, jer ti samo radi toga
Duryodhana iskazuje tolike poasti! Eno i Bhimasene kako se bori s kraljem
Duryodhanom! Uini neto jer e danas Bhima ubiti kralja svima nama naoigled!
Poi spasiti kralja jer velika se opasnost nadvila nad njegovom glavom!
Vidjevi da je Duryodhana doista podlegao esokim Bhiminim napadima,
moni se Karna okani Yudhithire i blizanaca i jurnu u pomo Dhrtaratrinu sinu,
a Nakula i Yudhithira popee se na Sahadevina kola pa se tako utroje i postieni
zaputie prema logoru.
Kada stigoe, Yudhithira se, sav nagren i okrvavljen spusti na leaj u
svojemu atoru i, kada mu poupae strijele iz tijela, ree: Idite natrag, brao
moja, i pomognite Bhimi na bojnome polju. I Nakula i Sahadeva se vratie.
Sluajui lelek i jadikovke sojih ratnika koji od njega oekivahu spas,
Aruna ree Krini: Krino, ti si svjedok nevienih junakih djela koje je onaj
junak poinio jezdei poljem kao sam ruitelj svemira! On u mene upire svoj
329

jarosni pogled i ma to mi u dvoboju s njim bilo dosueno, pred njime ne smijem

ustuknuti.
Aruno, na to e Krina prije no to izae u boj s Karnom,
hajdemo do kralja Yudhithire. Koijaev ga je sin ljuto izranio u boju. Idi najprije
utjeiti brata, a onda e u boj protiv neprijatelja i u toj e borbi ubiti Karnu!
Tad se Aruna stade osvrtati ne bi li negdje ugledao brata, ali ga nije mogao
nigdje opaziti. Zato se primaknu Bhimi i upita ga gdje je kraljevski Kuntin sin, a
ovaj mu odgovori: Kralj Yudhithira napustio je bojite jer mu je tijelo isjeeno i
isprobadano Karninim strijelama. Ne znam je li jo iv.
Idi u logor, Bhimo, na to e Aruna i donesi nam vijesti o bratu!
Ali Bhima odgovori: Ne elim ii, Aruno, jer e junaci rei da sam se uplaio i
da sam zato napustio bitku i bojite! Idi ti, Aruno, a ja u se za to vrijeme boriti s
tvojim protivnicima.
Tako Krina potjera kola elei da vidi kako je Yudhithira, a i nadajui se
da e se Karna za to vrijeme umoriti. Kada je kralj Yudhithira ugledao Arunina
kola kako se primiu logoritu, on bjee siguran da je Karna ve poginuo pa se
pridignu na svojemu leaju i radosno pozdravi: Ubili ste Karnu, a obojica ste
zdravi i itavi! Nikako se nisam mogao otresti alosti to me je Karna porazio i
sramote koju sam doivio na bojitu. Bjee me spopao strah od Karne,
Dhananayo, i kuda god sam iao, svuda mi je njegov lik bio pred oima. Aruno,
reci ve jednom da si danas u boju ubio Karnu i ugasi oganj u mojemu srcu, roen
iz osvetoljublja, a potpirivan mojim ponienjem!
Ja sam se, kralju, borio s Droninim sinom i pobijedio ga na to e
Aruna a k tebi sam doao da me blagoslovi i poeli mi pobjedu, prije no to
poem u boj s Karnom. Vijest da je Karna jo uvijek iv raesti Yudhithiru pa on
stade govoriti u srdbi: Vojska mi se dala u sramotni bijeg, a ti si ostavio Bhimu u
nevolji i utekao si ovamo ne bi li izbjegao smrt od ruke silnoga vozarevoga sina!
Toliko si mi puta obeavo da e u boju ubiti Karnu i mi smo te svi blagoslivljali
polaui u tebe sve nae nade, a nikada mi nije na um padalo da e ti pobjei od
straha pred njime i da e nas Duryodhana moi pobijediti! Ako se boji, prepusti
svoj luk Krini, a ti budi njegov koija, ili ustupi Gandivu nekome drugome koji
nee zadrhtati pred stranim Karnom!
Te Yudhithirine rijei raspalie gnjev Kuntina sina i on u jarosti isuka svoj
ma da ga ubije. Tada Krina, koji dobro poznavae ljudsko srce, prozbori: Zato
si potegao svoj ma, Aruno? Ja ovdje ne vidim nikoga s kim bi se trebalo boriti!
Doao si iz boja da vidi kralja i vidjesmo ga. Dosta, Yudhithiri je dobro. Kakva
je to pomutnja u tvojemu umu? to si to naumio kada si se u gnjevu latio maa?
Oiju uperenih k Yudhithiri i diui itavo, poput ljutite zmije, Aruna mu
odgovori: Sebi sam se zavjetovao da u ubiti svakoga tko mi kae da Gandivu
prepustim nekome drugome! Ja u platiti dug istini pa makar mi to rekao i sam
330

Yudhithira! Rasprit u time groznicu i jad koji mi obuzimaju srce! O

anarddana, reci mi to da inim u ovoj nevolji?
Govinda e na to: Sramota! Partho, sada znam da nisi sluio starije kako
dolikuje, jer sebi doputa da se rasrdi i onda kada to nije nipoto na mjestu. Nije
lako razluiti to treba initi od onoga to ne treba, ali sve se moe saznati iz
svetih knjiga. Grijeh je ubijati iva bia i najvea je vrlina, prema momu
miljenju, uzdravati se i od ubijanja ivotinja. Ti misli, Partho, da zna to je
vrlina, ali nije tako. Neistina se i moe izrei, ali nikada ne treba ubijati. Uinio si
glupost kada si se vezao tom zakletvom! Od istine nema niega uzvienijeg, ali ni
istina nije uvijek za kazivanje, a neistina katkad jest. Istina moe postati la, a la
istina. Isposnik po imenu Kauika nije se odvie razumio u svete knjige, ali se je
zavjetovao da e uvjek govoriti istinu. Jednom prooe pored njega neki ljudi koji
su bjeali od razbojnika i pobjegoe u umu. Kada naioe razbojnici i zaklee ga
da u ime istine kae kuda su otili progonjeni, on im odade njihovo skrovite te
tako oni izginue, a Kauika poini grijeh zasluan najdubljega paklenog kruga.
Mnogi kau da svete knjige govore o udoreu i ja to ne poriem. Ali u
svetim knjigama nije ba sve predvieno. Pouke o udoreu objavljene su da
pomognu napretku svih stvorenja. Pravda je nepozljeivanje, dharma je tu da titi
i uva narod.
Aruna mu odvrati: Tvoje su rijei, Krino, pune mudrosti i otroumlja.
Prvae meu pravednicima, zato me mora posavjetovati kako da se ne ogrijeim
o svoju zakletvu a da i ja i Yudhithira ostanemo na ivotu!
Vasudeva e na to: Panduov sin dobro zna da si ti jedini na svijetu koji se
moe nositi s opakim Karnom. Zato ti je, u ljutini, i rekao sve one grube rijei. Ali
evo mojega savjeta: Sve dok se onome tko je vrijedan svakoga potovanja to
potovanje i ukazuje, kae se da on ivi na ovome svijetu. Kada pak jedna takva
osoba doivi da je potcijene, ona moe biti i iva, ali se za nju kae daje "umrla".
Kada starijemu kae "ti", to je kao da si ga ubio, premda je jo iv. Kraljevski je
Panduov sin mudar i on se nee naljutiti na tebe.392
Aruna se sloi s time pa stade pred Yudhithiru i obrati mu se tako Ijutito
kako to jo nikada do tada nije uinio: Ti me, kralju, nemoj koriti za kukaviluk!
Mogao bi me koriti Bhima koji ustrajno unitava neprijatelje, ali ne i ti koji se
odmara tu, na dvije milje od bojnoga polja! Ti si junak samo na rijeima, ali se
tvoja djela ne poznaju! Ne znam koliko e biti dobro to e se ovo veliko carstvo
nai u rukama strasnoga kockara! Ti si, kralju, uzrok svih naih nedaa jer si na
kocki izgubio sve to smo mi stjecali svojim miicama! Narodi sa sjevera, zapada,
istoka i juga bore se ovdje, ranjavaju i ginu. Ovaj se strani rat zbog tebe
rasplamsao! A evo sada moramo vojevati bez tebe! Zato nas ne vrijeaj surovim
rijeima i potpiruj na gnjev!
392
Krina savjetuje Aruni da Yudhithiru "ubije" time to e mu uskratiti duno potovanje kao starijemu, da
time sebi olaka gnjev, brata potedi, a ujedno odri rije da e ubiti svakoga tko mu savjetuje neka kome
prepusti Gandivu.

331

I, izrekavi to, Aruna se rastui i opet isuka ma rekavi: Ja u sada ubiti

samoga sebe jer sam nanio tu gadnu uvredu!
A Keava, prvak meu pravednicima, odgovori mu na to: Zato te toliko o
alostilo to to si rekao? Ubivi sebe dospio bi u jo strasniji pakao od onoga u
koji bi dospio ubivi svoga brata! Objavi sada glasno sve svoje zasluge i to e biti
kao da si ubio samoga sebe!
Uinit u tako! odvrati Aruna te stade nabrajati sva svoja junaka
djela i hvastati se pred Yudhithirom pa, kada zavri, on odbaci svoje oruje,
odgurne od sebe svoj luk i brzo stavi ma u korice. Oborene glave od stida i
sklopljenih ruku Aruna tada oslovi Yudhithiru: Oprosti mi, kralju, i razveseli se!
Evo, klanjam ti se, a to to rekoh razumjet e malo kasnije! Svom svojom duom
zauzet u se da spasim Bhimu i ubijem Sutina sina. Moj je ivot posveen
tvojemu dobru.
I Aruna, sav blistajuu, dodirnu kraljeva stopala i okrenu se da poe u
okraj. A Yudhithira, poto je uo sve one Arunine otre rijei, ustane sa svojega
leaja srca prepuna alosti, pa ovako kaza Aruni: Aruno, uasne nesreu svalile
su se na vas zbog mojega nedostojnog postupka. Ja sam najgori od svih ljudi! Ja
sam ubojica svoje rodbine i kukavica i lijenina! Jo u danas otii u umu i ostat
u tamo do kraja ivota! Okrunite Bhimu za kralja i ivite sretno do kraja ivota!
to e mi ivot poslije ovakvoga ponienja?
I on se htjede odmah udaljiti iz tabora, ali ga Krina stade zadravati i moliti
da oprosti Aruni. On se pokloni pred njim pa mu kaza: Kralju, tebi je poznat
Arunin zavjet da e ubiti svakoga tko mu kae da Gandivu prepusti drugome. A
upravo si mu ti to rekao i ja sam Parthu posavjetovao da te uvrijedi kako bi
njegov zavjet ostao neokaljan. Gospodaru zemlje, uvreda starijima njihova je
smrt. Zato tebi sada prilii da mi oprosti, monoruki, jer sam se umijeao. Mi ti
se obojica klanjamo i molimo te da nam oprosti ovaj prijestup koji je poinjen da
bi se udovoljilo istini. Dajem ti svoju rije da e danas poginuti onaj iju smrt
toliko eli! Danas e se zemlja napiti krvi grjenoga koijaevoga sina!
Tako Krinini savjeti pomirie brau. Aruna klee pred Yudhithiru i zagrli
ga objema rukama pa ga ponovno stade moliti da mu oprosti, a kralj ga ustro
podie sa zemlje i urno mu kaza: Upravo je tako kako si rekao, a krivica je moja.
Ti si me, Govinda, sada probudio i spasio. Madhave, mi smo danas obojica
spaeni iz velike nevolje. I ja i Aruna bili smo zaslijepljeni glupou, a ti si nas
prevezao preko mora nesree.
Aruna opet pade pred Yudhithirne noge i gorko zaplaka. Nanio je veliku
uvredu svojemu bratu. A Yudhithira, gospodar zemlje, podie ga i s ljubavlju
zagrli pa i njemu potekoe suze. Kada se malo primirie, Aruna ree: Zaklinjem
se istinom, kralju, i zaklinjem se tvojom milou, i Bhimom, i blizancima, da u
danas u boju ubiti Karnu, ili u ja lei na zemlju ubijen njegovom rukom!
332

Yudhithira mu s radou u srcu uzvrati: Neka tvoja slava zauvijek traje, a

tvoj vijek neka ovisi samo o tvojoj vlastitoj volji! Neka ti bogovi podare svako
dobro! Idi u boj i pogubi Karnu kao to je Puramdara pogubio Vritru na svoju
vjenu slavu i hvalu!
Snanoga Bhimu bijahu za to vrijeme opkolili bezbrojni neprijatelji, a on se
tukao s Kuruima ne alei sebe. Sa svih su ga strana obasipali strijelama i
sulicama.
Vioko ree Bhima svojemu koijau. Arune jo uvijek nema i srce
mi je pritisnula neizmjerna tuga jer ne znam jesu li jo na ivotu plemeniti
Yudhithira i Aruna. Nije mi drago to me je kralj Yudhithira morao ostaviti
sama usred svih ovih neprijatelja.
Vioka e na to: Bhimo, zar ne uje brujanje Gandive koju Partha odapinje
u jarosti? Zar te sluh vie ne slui? Panduov sine, sve su tvoje elje ispunjene!
Eno majmuna na Aruninu stijegu! Vijori se usred one ete slonova! Eno kako,
poput munje u oblacima, bljeska Gandivina struna!
Bhima odvrati: Vioko, za takvu vijest dat u ti etrnaest velikih sela, stotinu
robinjica i dvadeset bojnih kola!
I poto je neustraivi Bhimasena saznao da dolazi Aruna, on stade, kralju,
satirati tvoju vojsku nimalo ne marei za svoju glavu, a za to je vrijeme, odapeto s
Gandivine tetive, tvoju vojsku spaljivalo raznovrsno oruje koje bjee nalik na
ognjeve, meteore i gromove.
Razbivi Kurue, nepobjedivi se Aruna primakao Bhimi i nakratko ostadoe
zajedno, dok Aruna nije priopio Bhimi da su Yudhithiri izvukli strijele iz tijela
i da je sada dobro. Onda se posavjetovae i Bhima krenu za Arunom da bi mu
titio pozadinu.
A Duasana, mlai kraljev brat i tvoj drugi sin, jurnu bez straha na Bhimu
zasipajui ga svojim strijelama. Kao to lav skae na maloga jelena, tako se
Bhima okomio na Duasanu. Zapodjenu se krvav dvoboj na ivot i smrt. Bhima
srui protivnikovu zastavu, strijelom sasijee njegova vozara, a njega pogodi u
elo. Duasana mu odgovori bacivi na Bhimu koplje teko poput Indrina i ono
probi tijelo Panduovog sina. Bhima se zaljulja i srui bez svijesti, ali ubrzo doe k
sebi, no Duasana ga opet pogodi. Tada Bhima pomahnita pa doviknu svojemu
neprijatelju: Ranio me jesi, ali sada ti izdri udarac mojega buzdohana! Danas u
se napiti tvoje krvi!
I jarosni Bhima zavitla svoj strani buzdohan i baci ga na protivnika. To
oruje silovito odbaci Duasanu s njegovih kola za desetak duina lukova i on,
koprcajui se, pade na zemlju. Kada je oruje palo, on u prah zdrobi Duasaninu
koiju i pobi mu zapregu, a s njega spadoe i oklop i nakit i odjea te on ostade
leati na ledini uvijajui se u samrtnim mukama. Duryodhani i Karni naoigled
Bhima sie sa svojih kola netremice gledajui svojega paloga zlotvora pa isuka
svoj otri ma i stade mu nogom na grkljan. Rasporivi prsa svojega neprijatelja
333

koji se valjao po tlu, on poe piti njegovu toplu, ivotvornu krv. Zatim, kralju,
Bhima odrubi glavu tvojega sina, a tijelo baci ustranu i, izvravajui svoj zavjet,
opet liznu krv svojega neprijatelja uivajui u tom okusu. Potom uperi u njega
svoj gnjevni pogled pa kaza: Okus krvi ovoga mojega zlotvora ljepi je od okusa
mlijeka moje majke, bolji je od ukusa meda ili dobre medovine i od najistije
vode!
Pa opet svrnu pogled na Duasanu, bijesno se i oholo nasmija i ree: to jo
da ti uradim? Smrt te otela iz mojih ruku!
Oni koji ne popadae na zemlju od uasa dok su gledali taj prizor ispustie iz
ruku oruje, a mnogi, onemoali od groze, slabano kriknue gledajui napola
zatvorenim oima kako Bhima pije Duasaninu krv. Odista, svi koji su stajali u
blizini razbjeae se govorei jedan drugome: Ovo nije ljudsko bie! Mora daje
Bhima rakasa!
Dok mu je krv tekla iz rana, Bhima, sav ulijepljen krvlju, crvena, Ijutita lica,
podviknu: Hej, junaci! Ono to sam se zakleo da u u boju uiniti Duasani,
danas sam izvrio! Ubrzo u ispuniti i onaj drugi svoj zavjet i ubit u onu drugu
zvijer, Duryodhanu! Prinijet u ga na rtvu u ovome ratnom rtvenom obredu!
Tada, kralju, tvoj sin Niangin povede devetoricu svoje brae da osvete
bratovljevu smrt, ali Aruna priteknu Bhimi u pomo i desetak njegovih
zlatoperih strijela otpremi ih sve do jednoga u Yamino carstvo. Prestravljena
vojska Kurua poe se osipati i bjeati s bojita pred silom Panduovih sinova, a
kralj Duryodhana spusti svoje malaksale ruke i utonu u more alosti za svojim
bratom Duasanom. Ostali kraljevii s Kripom na elu napustie poprite bitke.
A alya, ukras svakoga kraljevskoga sabora, vidje kako je Karni u dui pa ga
oslovi: Ne alosti se, Radhin sine! To tebi ne prilii. Uasnuti Duasaninom
sudbinom, ovi su kraljevi pobjegli s bojita, a Duryodhana je izvan sebe zbog
ovoga stranog prizora. Priberi zato, tigre, svu svoju neustraivost i, imajui
stalno pred oima dunost katriye, kreni k Dhananayi.
Dhrtaratrin sin na tvoja je plea natovario sav teret. Pobjeda e ti donijeti
veliku slavu, a u porazu su ti osigurana nebesa!
Zamisli se Karna i vidje da mu nije druge, nego da se mora boriti. Bitka se
opet rasplamsa. Vrasena, plemeniti Karnin sin, bez iije pomoi probode Arunu
svojom strijelom u tome okraju i kliknu od radosti pa opet pogodi Arunu u
lijevi pazuh, i to mu nekoliko puta poe za rukom. Onda se Aruna naljuti pa se
nasmija stranim glasom i doviknu Karni i ostalim Kuruima: Karno, danas u
pred tvojim oima svojim otrim strijelama poslati Vrasenu u Yamino carstvo!
Kau da si se, dok ja ne bijah prisutan, s ostalima udruio da biste ubili moga
silnoga sina. Ja u sada ubiti tvojega sina, i to pred svima vama, a vi ga spasite
ako moete!

334

I etirima otrim strijelama on sasijee Vraseni luk, obje ruke i napokon

glavu. Kada vidje da mu je Aruna ubio sina pred vlastitim oima, plemeniti
Karna pomahnita od srdbe i jurnu na Krinu i Arunu.
Aruno ree tada Krina evo dolazi nam onaj veliki junak ija kola
vozi kralj Madre. Panale e se razbjeati pred njime kao stado jelena pred
razjarenim lavom. Priberi svu svoju odvanost, Panduov sine, jer osim tebe nema
vie nikog tko bi mogao stati na put koijaevu sinu. Pogubi ga kao to je Indra
pogubio zloduha Namuija!393
Aruna e na to: Krino, moja je pobjeda sigurna i ja u nju ne sumnjam jer si
ti gospodar svih svjetova, a ti si zadovoljan mnome, Madhusudano!
Tada dvoja kola s prekrivkama od tigrovih koa, poput dvaju sunca, krenue
jedna prema drugima. Obojica junaka bijahu oboruani lukovima koji su blistali
poput munja i svaki je od njih posjedovao pravu riznicu ouja. Nisu se mnogo
razlikovali. Obojici oevi bjehu nebesnici i obojica bijahu lijepi i moni kao
boanstva. Kada ugledae, kralju, tu dvojicu tigrova meu ljudima, neumoljivih
kao tigrovi, tvoji vojnici kliknue od radosti. U sva srca uvue se zebnja jer se nije
znalo tko e od njih dvojice pobijediti. Na objema stranama borci postadoe
gledaoci ovoga ratnikog iskuavanja u kojemu bijae sigurno samo jedno: da e
jedan pobijediti, a drugi biti poraen. Gospodine, svi su se stanovnici svijeta
podijelili na dva tabora.
Nebesa i sve zvijezde na njima zabrinue se za Karnin ivot, a svekolika
prostrana Zemlja brinula se za Arunu kao za roenog sina. Rijeke, mora i
planine, kralju, i drvee, bilje i trave, drali su se na Aruninoj strani. Asure,
guhyake, gavranovi i ostala letea stvorenja bili su uz Karnu, a drago kamenje,
etiri Vede, povijest i upavede, a i upaniadi sa svim svojim tajnama, pa Takaka,
planine i sve velike zmije koje se raaju s otrovom, i sve Nage stadoe na
Aruninu stranu. Na njegovu stranu stadoe i Airavata 394 i sva njegova djeca, a na
Karninu stranu stadoe i vukovi, divlji bikovi i sve ivotinje i ptice koje nose
povoljna znamenja, a i Agni, Soma, Vjetar i sve strane svijeta, a Aditye prijeoe
na Aruninu stranu. Uz Karnu bijahu i vaiye, udre i sute i svi mijeani stalei, a
brahmani, katriye, rtve, pa i rtveni darovi bjehu na Aruninoj strani. Pisae,
rakase, zvijeri, ptice mesoderi, morska udovita, psi i aglji bili su uz Karnu, a
svi nebeski, kraljevski i dvoroeni riiji i gandharve pristajahu uz Arunu.
Neka pobijedi moj sin Aruna! ree tada Indra, gospodar nebeskoga
carstva.
Neka pobijedi moj sin Karna! ree Surya, bog Sunca.
Bogovi su eljeli da pobijedi Aruna, a asure poeljee Karninu pobjedu, pa
bogovi stadoe nagovarati Samostojnoga Tvorca: Gospodaru, neka uspjeh ove
dvojice bude podjednak! Ne dopusti da njihov dvoboj razori svemir!
393
Namui je bio Indrin protivnik kojega je trebalo savladati u osobito tekim uvjetima: ni nou ni danju, ni
suhim ni vlanim. Indra ga je ubio vodenom pjenom u suton izmeu dana i noi.
394
Airavata je Indrin slon.

335

A Brahman im na to odgovori: Plemenitome Aruni pobjeda je osigurana jer

je Karna na strani danava i zato je poteno da bude poraen. Aruna uvijek bjee
zatonik istine i udorea i ne treba sumnjati da on uvijek mora pobjeivati jer
time izvrava elju bogova.
Za to su vrijeme Arunini i Karnini konji njitali jedni na druge, a lopoooki
Krina i kralj alya vodili su dvoboj pogledima. Vasudeva natjera alyu da obori
pogled. Uto se javi Sutin sin i, osmjehujui se, upita alyu: Prijatelju, to e ti
initi ako me u ovome dvoboju Aruna nekim nainom ubije?
Ako pogine, na to e alyaja u sam ubiti i Krinu i Dhananayu!
Aruna je isto pitanje postavio Krini, a ovaj se nasmija pa e rei: Moe
Sunce pasti sa svojega mjesta, a zemlja se rasprsnuti na tisuu komada, moe
vatra izgubiti svoju toplinu, ali tebe Karna ne moe pogubiti! Dhananayo, znaj
da bi se to moglo dogoditi samo kada bi zapoelo ope unitenje svemira, a bude
li tako, ja u golim rukama uzeti ivot i Karni i alyi!
Nebesa ispunie nage, asure, siddhe, yake i velike skupine gandharva,
rakasa, riija i ptica izvrsnoga perja i bjee to doista neobina slika. Sva ljudska
stvorenja koja se tu bjehu okupila gledala su taj velianstveni prizor, a nebesima
su odjekivali glazba i pjesma, hvalospjevi, smijeh i ples i svakojaki umilni zvuci.
Onda i Kurui i Pandave radosnih srca zasvirae u svoja glazbala i puhnue u
koljke i zarikae kao lavovi, tako da odzvanjahu sve etiri strane svijeta, a kada
jurnue da jedan dugoga ubiju, podie se do nebesa strani tutanj boja.
Dvojica strahovitih strijelaca prizvae svoja najmonija oruja i stadoe
njima unitavati bezbrojne ljude, konje i slonove i ranjavati jedan drugoga. Obje
se vojske, kralju, razbjeae pred njima dvojicom kao to sitna divlja bjei pred
lavovima.
Gledajui to, Dronin je sin krio ruke pa oslovi ljubaznim glasom
Duryodhanu: Smiluj se, Duryodhano, pomiri se s Pandavama! Vi se nemate zbog
ega svaati. Proklet da je rat! Izginue i Bhima i svi najvei ratnici i samo jo
mene i mojega ujaka nitko ne moe ubiti. Zajedno s Pandavama moe dovijeka
vladati kraljevinom jer, ako ja nagovorim Arunu, on e odustati od bitke, a
Krini nije stalo do neprijateljstva. Yudhithira je uvijek spreman uiniti dobro
svakome stvorenju, a ostali e posluati njih trojicu. Aruna se nikada nee
ogluiti o moje rijei i uvijek e biti uz tebe. Govorim ti to zato to prema tebi
gajim veliko prijateljstvo, a i ti meni uvijek iskazuje najdublje potovanje.
Poslije ovih prijateljskih i mudrih rijei Duryodhana se zamisli i poe
duboko uzdisati, a onda s jadom u srcu odgovori: Tako je, prijatelju, ali uj to u
ti rei: Opaki je Vrkodara poput tigra ubio Duasanu, a njegove tadanje rijei,
koje si i ti uo, jo mi paraju srce. Zar moe biti mira? Prithini e se sinovi uvijek
sjeati zala koja sam im nanio i nikada mi nee moi vjerovati. Aruna se nee
moi nositi s Karnom, a tebi, sinu uitelja ija e slava zauvijek trajati, ne prilii
336

da sada kae Karni: Odustani od boja. Aruna je danas vrlo umoran i Karna e
ga uskoro pogubiti.
Za to su vrijeme Sutin sin i Aruna ranjavali jedan drugoga lijepo operjanim
strijelama. Onda Indrin sin posla na Karnu strano oruje koje je moglo unititi
svakoga protivnika. Zasjae nebo i zemlja i sve etiri strane svijeta i prekri se
svjetlou i Suneva putanja, a sinu i samo Arunino tijelo. Na ratnicima se
zapalie haljine i oni stadoe bjeati, a naokolo je praskalo kao da gori bambusova
uma.
Kada Karna vidje da to oruje ini udo i pomor na sve strane, on posla na
njega Varunino oruje da bi ga ugasilo. Digoe se velike gomile oblaka i sve se
etiri strane umotae u tamu. Ti oblaci nalik na planine opkolie svu zemlju i
potopie je vodom pa se taj strani poar brzo ugasi. Sva nebesa prekrie oblaine,
spusti se mrak i nita se nije moglo vidjeti. Onda Aruna rastjera te oblake uz
pomo oruja Vayavya, a srditi i neumorni Sutin sin se nasmija Krini i Aruni i
izbode ih svojim dobro naciljanim strijelama.
Vasudeva je gledao kako Karna obara Arunine strijele pa ga oslovi: to je
to, Aruno, da danas Karna moe ponititi tvoje oruje svojim? Pogubi sada
Karnu, bori se istom onom ustrajnou kojom si i dosada ubijao sve one kojima su
svojstva Tame bila oruje kao i sve one silovite katriye i asure roene iz oholosti
koje si pobio u mnogim dosadanjim bitkama!
uvi te Krinine rijei, Aruna odlui oduzeti ivot Sutinu sinu jer je znao
zbog ega je doao na ovaj svijet. On ree Krini:
Sada u stvoriti mono i strano oruje koje e donijeti propast Sutinu sinu,
a blagodat ovome svijetu. Doputenje da to uinim traim od tebe, od Brahmana i
od svih onih koji znaju Brahmana!
I rekavi to, Aruna se pokloni Brahmanu.
Onda prizva to izvrsno i neodoljivo Brahmanove oruje kojim se moe
upravljati samo umom, ali mu Karna osujeti to oruje. Sutin sin stajae
velianstven nasred bojita prosipljui svoje strijele kao to olujni oblak prosipa
kine pljuskove.
Na bratove prigovore Aruna opet prizva isto to oruje i na stotine i stotine
zlatokrilih strijela blistavih kao sunce istoga trena prekrie Karnina kola. Glave
okolnih ratnika padale su hrpimice, a neki su, gledajui to, padali mrtvi od straha.
Tada Karna rani i Bhimu i Krinu i Arunu, svakoga s po tri strijele, pa onda riknu
poput lava.
Dok su se dvojica najveih strijelaca i najmonijih ratnika sukobljavala
svojim monim orujem, stie tu i Yudhithira u zlatnome oklopu, elei da bude
svjedok toga dvoboja. Strijele mu bijahu povaene i on ve bjee ozdravio
pomou mantri i lijekova najboljih vidara.
Gandivina tetiva, koju je Aruna potezao velikom silinom, prekinu se uz
gromki prasak. Sutinu se sinu tako pruila prilika te on izbode Arunu stotinom
337

malih strijela, otrih i natopljenih uljem, operjanih ptijim perima a nalik na zmije
koje su se tek oslobodile staroga svlaka. Mnogi koji su titili Arunu padoe pod
Karninim hicima i u tome stranom asu doista je svima izgledalo da su Krina i
Aruna pobijeeni. Aruna je hitro napeo drugu strunu pa, bijesan zbog
mnogobrojnih svojih rana to mu ih nanijee Karnine strijele, napadne Kurue. Od
njegovih strijela nastade tama. U tome napadu Aruna pobi dvije tisue vrsnih
ratnika Kurua zajedno s njihovim zapregama i koijaima. To bijahu oni koji su
titili Karnine bokove i pozadinu i ili u njegovoj prethodnici. Tada tvoji sinovi i
preivjeli Kurui pobjegoe odatle ostavljajui za sobom umirue i ranjene oeve i
sinove.
Karna i Partha prekrie cijelo nebo gustom i neprobojnom masom strijela.
Nebeski su stanovnici klicali, kralju, as Karni, as Aruni, i radosno im
odobravali i hvalili ih.
A neka hrabra zmija, koja se spasila iz poara Khandave, bjee se popela iz
donjih podruja nosei u srcu mrnju i sjeanje na smrt svoje majke koju je ubio
Aruna. Pomislivi da je doao as kad e moi utoliti svoju e za osvetom, ona
se uvue u jedan od Karninih tobolaca i uze na sebe oblije strijele.
Nita se nije vidjelo u gustoj i stranoj pomrini koju su napravile strijele.
Dvojica najveih strijelaca na svijetu pogledae jedan drugoga izmoreni ratnim
naporima. Obojicu su hladile prekrasne lepeze od mladoga palmina lia kojim su
mahale mnoge apsarase kropei ih s nebesa mirisnom sandalovom vodicom, a
Indra i Surya vlastitim rukama njeno obrisae lica dvojice vitezova.
Karna bijae Ijutito izranjan Aruninim strijelama i uvide da ne moe
nadjaati svojega protivnika pa se odlui uzeti strijelu posutu sandalovim prahom
koju bijae drao u posebnom tobolcu. Sutin sin nije znao da je uz pomo Yoge
zmija Avasena ula upravo u tu strijelu. Kada alya vidje da Karna cilja tom
strijelom, on mu kaza: Ta strijela ne moe pogubiti Arunu. Paljivo odaberi neku
drugu koja e moi odrubiti glavu tvojemu protivniku.
Oima usplamtjelim od bijesa Sutin sin pogleda gospodara Madra pa mu
odgovori: alyo, Karna nikada dvaput ne cilja istom strijelom! Junaci kao ja
nikada ne mogu postati nepoteni borci!
I, reakvi to, Karna s velikom panjom odape tu strijelu, kojoj tolike godine
bjee odavao poasti, i, udei za pobjedom, ustro doviknu Aruni: Mrtav si,
Aruna! I ta strijela odapeta Karninom miicom poletje uz jeziv zviduk kao
da se nebo razdire napola. Krina ugleda tu strijelu nalik na oganj ili Sunce kako
blista na nebu pa u velikoj urbi i s najveom lakoom sabi svojim nogama svoja
izvrsna kola u zemlju i ona utonue za itav lakat u dubinu, a bojni konji, bijeli
kao mjeseina, pokleknue i spustie se na zemlju.
Aruna je imao na glavi krunu koju mu bjee poklonio sam Indra i nju nije
mogao otetiti nitko, pa ni sami bogovi. Ta zmija smaknu je Aruni s glave i razbi
u komadie predivni ukras okien najljepim dragim kamenjem. Spalivi zlatni
338

Arunin nakit, zmija se vrati Karni elei pokuati iznova pa mu ree: Poslao si
me na protivnika, Karno, a da me nisi ni vidio! Zato ti i nije polo za rukom da
Aruni odrubi glavu. Poalji me brzo jo jednom, sada kad si me vidio! Ovajput
u, zasigurno, rastaviti Arunu od ivota! I zmija mu urno ispria kako je
dospjela u njegov tobolac.
Na to joj Karna odvrati: Zmijo, Karni ne treba pobjeda koju e osvojiti
tuim snagama! Istu strijelu neu izbaciti dvaput pa sve da moram ubiti i stotinu
Aruna!
Zmija se tada rasrdi i odlui vlastitim snagama ubiti Arunu pa se opet
pretvori u strijelu i poletje na njega, ali tada Krina pree Parthi: Ubij tu veliku
zmiju koja ti eli zlo! Ljutita lica Aruna se okrenu i zmiju koja je jezdila
nebom ravno prema njemu isijee sa est svojih strijela. Poto pogibe zmija,
Gospod Keava svojim monim miicama izvadi njihova kola iz zemlje.
Onda Aruna posla na Karnu devedeset strijela i svaka od njih nalikovae na
palicu same smrti. Duboko ranjen tim strijelama Karna uzdrhta kao planina
pogoena gromom. Strijelama pogoeni padoe na zemlju njegova kruna okiena
zlatom i draguljima i sjajne naunice, a skupocjeni i blistavi Karnin oklop, koji su
mnogo dana mnogi majstori briljivo kovali i dopravljali, za tren se raspade u
komade. Mnogim vitim zlatoperim strijelama koje bijahu itave nainjene od
eljeza Aruna izbode Karnu posred prsa. Sutin sin ispusti svoj luk nalik na akrin
luk i svoj tobolac te stajae tako omamljen i posrui dok ga je raspinjala ljuta
bol. Nije se mogao pokrenuti i vrli Aruna ne poelje u tome stanju pogubiti
svojega protivnika jer je potovao pravila muevnosti.
Uto mu mlai Indrin brat uzrujano ree: Panduov sine, zato si postao tako
zaboravan? Oni koji su doista mudri nikada ne tede svoje neprijatelje ma koliko
oni bili trenutno nemoni!
Neka bude kako kae! na to e Aruna, pa mu iskaza svoje tovanje,
a onda izbode Karnu mogim valjanim strijelama. No Karna bjee povratio svoju
hladnokrvnost i zasu Arunu mnogim strijelama koje bijahu nalik na ljutite zmije
i desetak njih izbode Arunu, a est pogodi Krinu.
Tada se Aruna odlui gaati Karnu stranom strijelom koja itava bijae
nainjena od eljeza i u kojoj bijahu sile najmonijih nebeskih oruja. Ona bjee
nalik na najmoniji zmijski otrov, a njezin zviduk na tutanj Indrina groma.
Upravo tada doao je as Karnine smrti i pred njime se pojavi Kala u
svojemu nevidljivu obliku pa ga podsjeti na brahmanovo prokletstvo rekavi:
Zemlja prodire kota tvojih kola!
I doista, kada doe Karnin dosueni as, iz njegova sjeanja izblijedi mono
Brahmanovo oruje kojem ga je nauio veliki Paraurama, a lijevi kota njegovih
kola poe propadati u zemlju. Prokletstvo se brahmana ostvarilo i Karnina se kola
poee zanositi, a onda utonue u zemlju i ostadoe nepokretna, nalik na sveto
drvo koje stoji na svojemu uzvienju nosei na sebi svoj cvjetni teret. Kada u
339

svojemu unutranjem svjetlu vie nije mogao ugledati mono oruje to mu ga

bjee poklonio Rama, Karnu obuze tuga pa on zamaha rukama i poe grditi
pravdu: Oni koji znaju to je pravednost tvrde kako pravda titi one koji se nje
pridravaju! Mi smo uvijek nastojali drati se pravednosti koliko to bjee u naoj
moi i dostupno znanju, a sada ta pravda unitava one koji joj se klanjaju!
I Karna tada velikom silinom izbaci nekolicinu svojih strijela i njima
prekinu tetivu Arunina luka, a onda, na jednak nain, prekinu ih jo deset.
Mogao je odapinjati stotine i stotine strijela, ali nije znao da Aruna uza svoj luk
ima i stotinu tetiva. Aruna ih je tako hitro zamjenjivao da to ni Karna nije mogao
primijetiti.
Karna potom ustro skoi s kola i objema rukama epa utonuli kota pa
nape svu svoju snagu. Zemlja se silom njegovih miica podie uvis za etiri prsta,
i to sa svih svojih sedam otoka, s planinama i vodama. Kada Karna vidje da
Zemlja ne puta kota koji je progutala, njemu nagnue suze od jada pa uzviknu:
Partho, strpi se za asak dok ne iupam ovaj utonuli kota! Vidi li da mi je lijevi
kota sluajno utonuo u zemlju?! Odustani od nauma da me ubije jer je tako
neto dostojno samo kukavice, a ti si najhrabriji ovjek na svijetu i uvijek si se
ponaao kao pravednik! Panduov sine, ti dobro poznaje pravila bitke. Ti stoji na
svojim kolima, a ja stojim na zemlji, slab i malaksao. Tebi ne prilii da me sada
ubije. Ja se ne bojim ni tebe ni Vasudeve, ali ti se prisjeti pouka o pravdi i daj mi
malo vremena!
A na to se, stojei na Aruninim kolima, javi Vasudeva: O kakve li sree,
Karno, da si se najednom sjetio vrline! Kada ih snae nesrea, podlaci uvijek
psuju sudbinu, a zaboravljaju svoja nedjela. Kada si u Duryodhaninu,
Duasaninu i akunijevu drutvu vrijeao i zlostavljao Draupadi koja bijae u
jednom jedinom komadu odjee, i to pred prepunom sabornom dvoranom, tada se
ta tvoja vrlina nigdje nije mogla opaziti, Karno. Kada je lukavi kockar, podmukli
akuni, pobijedio Yudhithiru nevina podvalama, gdje onda bijae tvoja vrlina?
Nisi li ba ti pakosno ismijavao Draupadi i govorio: Tvoji su te muevi ostavili
nezatienu, idi i udaj se za drugoga! Gdje onda bjee tvoja vrlina? Sada o
vitetvu zbori jezik koji se nije stidio takvih gadosti. Zaista si se viteki ponio
kada su mnogi snani vitezovi opkolili mladoga Abhimanyua i besramno ga
rastavili od ivota! Nemoj ti govoriti o plemenitosti i o vitekoj borbi jer ih nikada
nisi potovao!
Na te Vasudevine rijei, Bharato, Karna samo obori oi od stida i ne odvrati
ni rijei, nego stisnu usne od bijesa i opet podie svoj luk i silan, kakav bijae,
nastavi se boriti s Arunom.
Vasudeva tada oslovi Arunu i kaza: Ti si obdaren velikim moima. Zato
udari Karnu nebeskim orujem i rastavi ga od ivota!
Te rijei Krinine razjarie Arunu i on se prisjeti svega to bijae pretrpjela
Draupadi. Izgledalo je, kralju, da iz svake pore na njegovu tijelu izbijaju
340

plamenovi i bjee to udesan prizor! Kada to Karna spazi, on jo se jednom

napregnu da iz zemlje iupa kota svojih kola, a Partha ga je za to vrijeme
pomou Brahmanova oruja zasipao pljuskovima strijela.
Potom Kuntin sin nacilja na Karnu svoje omiljeno Agnijevo oruje, ali ga,
im je njegova sila bljesnula i rasplamsala se, Karna ugasi Varuninim orujem.
Sutin sin stvori oblake koji prekrie sve etiri strane i zamraie ih, i to bjee nalik
na tmuran kini dan. Naoigled Karni Aruna raspri oblake silom svojega
Vayuova oruja. Onda Sutin sin uze stranu strijelu blistavu kao oganj i naumi
njome ubiti Panduova sina.
U taj as puhnue siloviti vjetrovi nosei otro kamenje i, kada je tu strijelu
stavio na tetivu, uzdrhta, kralju, cijela Zemlja sa svojim planinama, vodama i
umama. Sve etiri strane svijeta uvie se u prainu, a na nebesima se zaue
alobni poklici bogova. Pandave spopade uas kada ugledae to oruje. Ta
otrovrha strijela, bljetava kao Indrin grom, pogodi Arunina prsa ubrzana silom
Karninih miica i ue u njih kao zmija koja se probija u mravinjak. Panduov sin,
strah i trepet neprijatelja, zatetura ljuto ranjen tim hicem i ruke mu onemoae pa
ispusti Gandivu.
Veliki ratnik Karna iskoristi tu priliku pa opet skoi s kola s namjerom da
oslobodi kota koji je progutala zemlja. Objema rukama uhvati kota i napne svu
svoju golemu snagu, ali je sudbina htjela da svi njegovi napori budu uzaludni. Za
to vrijeme plemeniti se Aruna vratio svijesti.
Uzeo je u ruke strijelu sudbonosnu kao palica smrti, kojoj bjee ime
Analika, a Vasudeva mu onda ree: Odrubi tom strijelom glavu svojega
protivnika prije no to mu poe za rukom da oslobodi svoja kola!
Aruna se s time sloi i irokovrhnom strijelom naprije srui barjak blistav
kao jarko Sunce. Kada pade taj barjak, kao da propade u Kuruima svaka nada u
pobjedu i s njom sve ono to im bjee drago, kao i sama srca Kurua padoe i
svuda odjeknue uzvici: Ah! Jao! Hitajui da ubije Karnu, Aruna uze iz
tobolca tu vrsnu strijelu zvanu Analika koja bijae sjajna kao jarko Sunce i stavi
na tetivu to mono oruje u obliku strijele, kojemu ne mogu odoljeti ak ni
bogovi, to plemenito bie kojemu je Panduov sin dugo iskazivao potovanje.
Onda Aruna napnu tetivu i brzo ree: Ako sam se ikada posveivao isposnitvu,
ugaao starijima i sluao savjete svojih dobronamjernika, onda neka i ova moja
strijela postane mono oruje koje moe unititi tijelo i srce mojega neprijatelja!
Neka ta otra strijela, kojoj sam ukazivao svaku poast, ubije tom istinom mojega
protivnika Karnu!
Izrekavi to, Dhananaya odape tu stranu strijelu Karni na propast.
Izbaena rukom monoga ratnika, ta strijela, u kojoj bijae Suneva sila, obasja
sve etiri strane svijeta i tim orujem Aruna odrubi glavu svojega neprijatelja
kao to je Indra svojim gromom odrubio glavu demona Vrtre.
341

Analika odvoji od trupa Karninu glavu blistavu kao izlazee Sunce i ona
pade na zemlju, sada vie nalik na krvavi Sunev kolut koji se s brjegova Asta
skotrljao na zemlju. Doista, ta glava vrhovnoga vojskovoe Kurua nevoljko se
rastade od tijela uvijek njegovana u obilju, kao to se vlasnik teko rastaje od
svoje palae prepune blaga. Rastavljeno od ivota Aruninom strijelom, Karnino
stasito tijelo srui se okupano krvlju koja je tekla iz svake rane.
Tada iz toga palog tijela suknu svjetlost preko nebesa i nestade u Sunevu
kolutu, a taj prekrasni prizor Karnine smrti mogli su vidjeti svi ratnici koji su
pripadali ljudskome rodu. Ne oklijevajui ni asa, Krina i Aruna puhnue u
svoje koljke, a s njima i cijela vojska Pandava. Razdragani ratnici puhali su u
svoje trube i mahali skutima svoje odjee. Gospodine, smrtni as Sutina sina
kucnuo je poslije podne toga dana. Kada kralj Madra vidje da Karna lei na ledini
izboden strijelama i okupan krvlju, on potjera ta kola bez barjaka i ode s bojita.
Meu onima koji tu stajahu bilo je i u tvojoj i u njihovoj vojsci onih koje
spopade strah, a i onih koji se radovahu. Neki su tugovali, a neki se, opet, udili,
svatko prema vlastitoj prirodi. Uto Bhima stade urlati i udarati miicama
oklopljenim do pazuha pa poe poskakivati i plesati, zastraujui tako
Dhrtaratrovie. Oamueni vladar Madra urno je tjerao kola bez barjaka i tako
doe pred Duryodhanu pa mu kaza: Nikada dosada, Bharato, ne bjee boja kakav
se zbio izmeu Karne i Arune! Karna bjee estoko navalio na Krinu i Arunu i
na sve ostale tvoje dumane, no sudbinom je ipak upravljao Aruna. Zato je usud
uvijek titio Pandave, a nama je okretao lea. Ne alosti se, Bharato, sudbina je
tako odluila. Smiri se jer se ne moe uvijek pobjeivati.
Poto je poginuo Karna, nikome u tvojoj vojsci ne bijae vie do
postrojavanja i junaenja. Bez oruja i oklopa, bjeali su tvoji vojnici ne
razaznavajui vie ni strane svijeta i ruei u bijegu jedan drugoga. Kada ih kralj
Duryodhana vidje kako prestraeni bjee pred Bhimasenom, on kriknu: Jao meni!
pa ree svojemu koijau: Kada stanem pred Parthu s lukom u ruci, on nee
moi proi mimo mene! Razrijeit u se svojega duga prema Karni tek kada
pobijem Arunu, Govindu i ohologa Vrkodaru, a s njima i ostatak svojih zlotvora.
I onda kralj Duryodhana izazva sve junake Pandava i stade pred njih kao to
je u starim vremenima asura Bali395 izazvao sve bogove.
Svojim otrim strijelama ljutiti je Duryodhana ubijao na stotine i tisue
svojih neprijatelja. Bili smo tada svjedoci nevienome junatvu tvojega sina jer je
on sam, i bez iije pomoi, odolijevao svim Pandavama koji ga ujedinjeni
napadnu. Okupio je svoju vojsku i odluivi da ne ukalja svoje dostojanstvo,
govorio im je: Na cijelome Zemljinu aru, pa ak ni u planinama, ja ne vidim
mjesto kamo biste se mogli sakriti pred Panduovim sinovima! Zato onda bjeite?
395
Bali je bio moni kralj daitya koji je isposnitvom stekao vlast nad trima svjetovima. Nebesko i zemaljsko
podruje oduzeo mu je u korist bogova Vinu lukavstvom, pretvorivi se u patuljka i izmolivi onoliko zemlje
koliko opkorai trima koracima. Kada mu je Bali to obeao, Vinu je u tri koraka opkoraio tri svijeta, ali je
podzemlje, Patalu, ipak ostavio Baliju.

342

Pandavama je ostalo malo vojske, a Aruna i Krina teko su ranjeni. Ako svi vi
vrsto stanete pred njih, odluni da se borite s njima, pobjeda e, sigurno, biti
naa! Za katriju nema veega grijeha od bjeanja iz bitke! Hej, Kurui, nema
blagoslovljenijega puta u nebesa od dosljednoga izvravanja ratnikih dunosti!
No ak ni te rijei tvojega sina nisu mogle odvratiti od povlaenja ranjave i
obogaljene vojnike Kurua. Srca stegnuta od boli, vladar Madra gledao je tvojega
sina kako okuplja razbijenu vojsku pa mu, sa strahom na licu, doviknu: Vrati se,
Duryodhano, pusti vojsku neka se odmori! Podjeljivatelju poasti, poi k svojemu
logoru jer Sunce ve nisko visi na nebu. Gospodaru, sjeti se da si ti uzrok svemu
ovome!
I alya se, klonuo i ojaen, zaustavi, a usplahireni Duryodhana, kojemu su
se pomutila sva osjetila, plakao je za Sutinim sinom kupajui svoje lice suzama i
neprestano ponavljao: O Karno... O Karno!
Svi kraljevi s Droninim sinom na elu tjeili su i umirivali Duryodhanu
polazei prema svojemu taboru i usput su se esto osvrtali na uznositi Arunin
stijeg iz kojega kao da je zraila njegova neizmjerna slava.
Izgledalo je da slavni Surya, uvijek naklonjen onima koji ga oboavaju,
miluje svojim zrakama krvlju okupano Karnino tijelo i da odlazi, purpurno crven
od alosti, da bi se okupao u drugome oceanu. Zaista, svatko je mogao vidjeti da
tijelo velikoga junaka blista poput istopljena zlata i inilo se da je jo ivo i da iz
njega zrai Suneva vatra. Kao to ostale ivotinje prezaju pri pogledu na lava,
tako su, kralju, i svi ratnici sa strahom u srcu bacali poglede na Karnu. Doista, taj
tigar meu ljudima bjee mrtav, ali je jo uvijek izgledalo kao da je spreman da i
dalje izvikuje svoje zapovjesti.
Tako pade junak koji bijae kao drvo Kalpa396 pod ijim se okriljem
okupljaju jata ptica. Pod Karninim okriljem okupljala su se jata sljedbenika i,
kada bi tko neto zatraio od njega, odgovarao bi: "Uzmi! " Od njega se nije
moglo uti: "Nemam!" Pravedni su ga uvijek smatrali pravednikom, a sve
njegovo blago bijae namijenjeno brahmanima. Bijae ljubimac ena, i vrlo
dareljiv i moan ratnik na velikim kolima.
Sunce je izblijedjelo i zalo. Pjavi se Budha, Mjeseev sin, i zablista poput
vatre ili sunca, pa iskoenom putanjom krenu preko nebesa. Izgledalo je kao da se
nebo raspuknulo na dvoje, a iz zemlje je dopirala zagluna rika. Puhnue uasni i
siloviti vjetrovi, sve strane svijeta prekri dim i kao da se zapalie. Uz
gromoglasnu tutnjavu uzgibae se veliki oceani, zatresoe se planine i ume i sva
stvorenja bijahu na mukama. Nebesa obavi tama, a na uzdrhtalu zemlju padali su
meteori.
Razgovarajui s Krinom i Arunom, kralj Yudhithira doe na mjesto gdje
je na bojnome polju leao Karna, glavar ljudski. On vidje Karnu kako lei obasjan
396
Drvo Kalpa, Kalpataru, drvo je obilja u Indrinu nebu, jedno od pet nebeskih stabala; zamilja se da
ispunjava sve elje.

343

tisuama zlatnih svjetiljaka ispunjenih mirisnim uljem. Dugo je gledao mrtve

junake, Karnu i njegova sina, tako dugo dok nije povjerovao vlastitim oima, a
onda kaza: Govindo, danas sam postao gospodar zemlje, a i moja braa uz mene!
A to se zbilo, umnie, samo zato to si ti postao moj Gospod i zatitnik! O
monoruki, tvojom emo milou noas zaspati zadovoljni i sretni!

344

Knjiga deveta

ALYAPARVAN
Knjiga o alyi
Sanaya ree: Sluaj paljivo, kralju, kako se dogodio veliki pokolj u
vojskama Kurua i Pandava u njihovu meusobnu sukobu:
Moni starina Kripa, velmoa Kurua, ije dranje uvijek bijae odmjereno,
promatrao je sa samilou bojno polje po kojemu kao da se poigrao sam Rudra i
vidje sve one stotine i tisue kraljeva koje je na njemu snaao neslavan kraj pa se
primakne Duryodhani i dade oduka svojemu gnjevu i svojoj rjeitosti:
Duryodhano, sluaj to u ti rei! Kada bude sasluao, kralju, ti uini, ako ti kako
bude po volji, ono to ti budem savjetovao: Za katriye nema boljega puta od rata,
ali to initi sada kada su pali i Bhima i Drona i moni Karna, pa i tvoj sin
Lakmana? Aruna ti je porazio vojsku i razagnao je kao vjetar to razgoni
jesenske oblake a tvoji ratnici drhte pred nepobjedivim Panduovim sinom kao to
slaba laa podrhtava u vlasti burnoga mora. Tko jo od nas moe ogledati se s
Arunom. I tebi i tvojim ratnicima prijeti smrtna opasnost. Onome kojemu je
ponestalo snage mir je jedini spas. Aruna ne bi mogao biti nadvladan ak i da su
svi oni veliki junaci jo uvijek ivi. Krina je Arunin oinji vid, a takva ni bogovi
ne mogu pobijediti. Mislim da je za tebe jedino dobro koje moe imati dobro od
mira koji bi morao sklopiti s Pandavama. Ne kaem ti to iz nekih niskih pobuda
ili da bih spasio moj ivot, ali ti bi se tih rijei mogao sjetiti kada bude na samrti.
I aradvatov sin uzdahnu dugo i teko i preda se alosti koja mu ve bjee
pomutila sva osjetila.
Sasluavi slavnoga Gotaminog sina, i kralj Duryodhana samo teko
uzdahnu i ne ree nita. Poto je neko vrijeme razmiljao, plemeniti Dhrtaratrin
sin napokon odgovori Kripi: Rekao si mi sve ono to bi mi prijatelj mogao rei.
Uinio si u boju sve to bjee u tvojoj moi i nisi alio ni vlastiti ivot. Pa ipak,
tvoje mi rijei nisu ugodne kao to ni lijek nije ugodan onome tko je na smrt
bolestan. Panduova sina jednom smo liili njegove kraljevine i zato bi nam sada
vjerovao? I Krinu, koji je uvijek odan dobru Pandava, obmanuli smo kada nam je
doao kao izaslanik. To to smo uinili bilo je vrlo loe i nepromiljeno. Otkada
mu je poginuo sin Abhimanyu, Aruninoj alosti nema kraja. ak i da se
pomirimo, zato bi se on brinuo o mojemu dobru? A Bhimasena, drugi Panduov
sin, izuzetno je estok ovjek i zakleo se stranim zavjetom. On nee vezivati
nego raskidati. Sve se sada zapalilo i taj se oganj ne da ugasiti. Kako ja, koji sam
blistao nad glavama svih drugih kraljeva, mogu sada ii iza Yudhithire kao rob?
Ne mrzim ja tvoje dobrohotne i blage savjete, nego samo mislim da je ovo
vrijeme, vrijeme je u kojemu ne moe biti mira! Ovdje nema nikakve sree! to bi
345

bilo od moje kraljevine i od mojega dobra imena? Slava je jedino to netko ovdje
moe zasluiti, a slava se stjee u boju i nema drugoga naina da se stekne. Sada
emo se uspeti stazom kojom hode nebesnici i junaci koji ne odstupaju u boju.
Opet e biti teko proi tim putem jer njime e hrliti bezbrojni junaci da bi se
domogli blagoslovljena cilja. Sa zahvalnou se sjeam pothvata vitezova koji
umrijee za mene i elim platiti dug koji im dugujem. Sada vie ne udim da
budem kralj, nego da borbom zasluim nebo. Tako e i biti i nikako drukije!
Kada ue te kraljeve rijei, sve ih katriye pohvalie bodrei ga i
odobravajui mu.
Poto su namirili svoje ivotinje, svi ratnici podigoe logorite na oko dvije
vodane od bojnoga polja, na lijepoj i posveenoj ravnici u podnoju Himalaye
oko rijeke Sarasvati. Tu se okupie u njezinim crvenim vodama i ugasie e pa
ostadoe da tu provedu no ekajui skori boj.
Onda svi oni koji bijahu odluni da se bore rekoe kralju Duryodhani: Ti
mora odrediti jednoga od nas da bude zapovjednik i zatitnik ove vojske, a onda
emo se boriti da pobijedimo neprijatelja. Na to kralj Duryodhana stade pred
Avatthamana, junaka nenadmane ljepote i slavnih junakih djela na zemlji, pred
njega koji je svladao sve nauke i u kojemu bijahu sve vrline, i tvoj mu sin ovako
kaza: Sine uiteljev, ti si nam u ovome trenutku najsigurnije pribjeite. Reci nam
kome da povjerimo dunost zapovjednika nae vojske i reci tko e nas povesti u
pobjedu protiv Pandava!
A Avatthaman e na to: Kralju, neka zapovjednik nae vojske bude alya.
On se meu nama istie i porijeklom i smjelou, snagom i imenom, a i po svemu
ostalome. On ima veliku vojsku i uz njega emo moi izvojevati pobjedu.
Tada Duryodhana sklopi ruke pa prie alyi, koji u boju bjee takmac i
Bhimi i Droni, i oslovi ga: O ti koji si vjeran prijateljima, dolo je vrijeme da
onaj tko ima pameti vidi tko mu je prijatelj, a tko nije. Ti si neustraiv i zato ti
budi vrhovni zapovjednik nae vojske i postavi joj se na elo. Kada ti bude
krenuo u boj, sneveselit e se i Pandave i njihovi prijatelji, a Panale e izgubiti
hrabrost.
alya mu odgovori: Kralju Kurua, uinit u kako ti eli. I moj ivot i moje
kraljevstvo i sve to imam stoji ti na raspolaganju. A Duryodhana e potom:
Ujae moj, ja te molim da povede ovu nau vojsku i da nas zatiti u boju, prvae
meu ratnicima, kao to Skanda397 titi bogove u boju.

397
Skanda ili Karttikeya bog je rata, sin ive i Parvati ili Gange, rjee sin Agnija. Kae se da se udesno rodio
bogovima radi pobjede nad silnim daityom Tarakom. Nosi ga paun. Prikazuje se sa est glava.
Vrijedi zamijetiti da se u ovome odlomku spominje Skanda kao vojskovoa bogova, a ne vie Indra. To nije
vie vedska, nego prava hinduistika mitologija.
Nerijetko se k tome Kaurave povezuju sa ivistikim kontekstom, a Pandave, naravno, s vinuuistikim.

346

 Pouj, o prvi meu rjeitima odvrati alya ti misli da su Krina i

Aruna nepobjedivi na svojim sjajnim kolima, ali ja u sastaviti takav bojni
poredak koji nitko nee moi nadvladati!
Ne gubei vrijeme, Duryodhana radosno pokropi alyinu glavu
posveenom vodom. To bi uinjeno usred svih okupljenih eta, kako to propisuju
svete knjige, a vojska se Kurua radovala i klicala: Neka te pobjeda prati, kralju!
Dugo nam poivio i sve neprijatelje pogubio! Te rijei ispunie radou srce
silnoga kralja Madra, a to bijae radost koju ne mogu osjetiti oni kojima dua nije
uzgojena.
S radou u srcima tvoje se ete, kralju, prepustie snu. Kralj Yudhithira
uo je poklike iz tabora Kurua pa se pred svim katriyama obrati Krini:
Madhavo, vojskovoa Dhrtaratrinih eta postao je vladar Madra, veliki strijelac i
vrlo potovan meu katrijama. Ti nam reci to e za nas biti dobro.
Krina odgovori: Kako mislim, vladar je Madre kao ratnik ravan i Bhimi i
Droni i Karni, ako nije i bolji. U boju mu ne vidim drugoga takmaca od tebe, sine
roda Kurua. Nema drugoga ni na nebu, a ni cijelome zemaljskom aru. Prithin
sine, ja ti velim da poe pred njega jer ti e ga pogubiti kao to je Vasava
pogubio asuru Namuija. Nemoj ga aliti zato to ti je ujak. Pamti obiaje katriya
i rastavi od ivota vladara Madra. Prebrodio si bezdani ocean koji bjehu Bhima,
Drona i Karna i nemoj se sada utopiti u otisku kravljega papka. Upotrijebi u
ovome boju sve svoje isposnike moi i svu snagu katriye!
Proe i ta no. Kralj Duryodhana kaza svojim ratnicima: Oruajte se silni
vitezovi! I ubrzo su se tvoje legije mogle vidjeti kako, izabravi smrt kao svoju
krajnju svrhu, stoje oklopljeni na bojitu. Uitelj Kripa, Krtavarman,
Avatthaman, alya i ostali preivjeli kraljevi stadoe oko kralja Duryodhane i
zaklee mu se da e se svi zajedno boriti protiv Pandava. Neka je proklet onaj
rekoe oni tko se bude borio sam i bez potpore, i tko svojega druga napusti
u boju neka bude ukaljan s pet najteih grijeha!
Onda kralj Madre naini neprobojni bojni poredak i osigura se sa svih strana
pa krenu u susret Pandavama. Od sve sile Kurua bijae ostalo jo samo jedanaest
tisua kola, deset tisua sedamsto slonova, punih dvjesta tisua konjanika i tri
milijuna pjeaka.
Sada i oni pooe u boj, Bharato, i poe nemilosrdan i krvav okraj. Poginuli
su se ratnici i konji slagali, gomila na gomilu, gradei itava brda leeva. Kralj je
Madra pred naletima Pandava stajao kao stijena koja pregrauje put burnim
valovima i, kao od tvrde stijene, odbijali su se od njega valovi vojske Pandava.
Kurui se bijahu nepokolebljivo okupili oko svojega voe, vrsto odluni da se
bore na ivot i smrt.
Pred pokoljem to ga je alya pravio oko sebe vojska je Pandava bjeala pod
Yudhithirinu zatitu. U Dvoboju s Krtavarmanom Bhima osta bez svoje zaprege
pa skoi sa svojih kola s topuzom u ruci nalik na Unititelja koji vitla svojom
347

kijaom. Rasreni junak zdrobi konje i kola svojega protivnika, a Krtavarman

utekne pred njim. Svojim gromovitim topuzom Bhima pobi i alyine konje, a
ljutiti kralj Madre hitnu na njega koplje koje se zabode u Bhimina prsa probivi
mu oklop. Neustraivi ga Vrkodara iupa i njime pogodi alyinog vozara u grudi
pa taj smjesta pade uzdrhtala srca i bljujui krv.
Vidjevi da mu je vozar ubijen, vladar Madre posegne za svojim
buzdohanom koji itav bjee nainjen od eljeza i nepokretan kao planina.
Stadoe jedan drugoga udarati topuzima i ubrzo ih obojicu obli krv i bijahu nalik
na dva drveta Kimuka u punome cvatu. Izubijani silinom svojih udaraca, i Bhima
i alya istodobrno se sruie na tlo. Onda doe uitelj Kripa i uze na svoja kola
vladara Madra pa ga odveze s bojita, a Bhima toga trena doe k sebi i ustane
teturajui se kao pijan te stade izazivati alyu vitlajui svojini buzdohanom.
Tvoj sin bjee tri tisue kola s Droninim sinom na elu da se sukobe s
Arunom i, doista, u tom okraju nitko ni u tvojoj, a ni u protivnikoj vojsci ne
okrene lea!
Tvoji ratnici s Droninim sinom na elu sa svih strana okruie stranoga
ratnika i tukli su se s njime zasipajui ga oblacima svojih strijela. Ono to su tvoji
borci tada inili nije se jo nikada prije toga vidjelo. Arunina kola sjala su od
bezbrojnih otrih strijela s lijepim perima i podsjeala su na vozilo nebesnika koje
sja od stotinjak baklja koje s njega padaju na zemlju. Aruna je kao oganj
prodirao tvoju vojsku koja bjee hrana tome ognju, a brujanje Gandive bjee
vjetar to podjaruje sjajne plamenove strijela. Zaista, zemlja je du traga
Aruninih kola postajala movarna od krvi i neprohodna. Avatthaman je u tome
okraju vidio koliko je junatvo Panduova sina pa na svojim kolima okienim
barjacima krenu da ga zaustavi.
Zametnue njih dvojica dugu bitku, ali ne mogoe jedan drugoga nadbiti.
Trijesak oruja postade nepodnoljiv. Njihov se okraj u taj podnevni as
rasplamsao do nezamislive estine i stanovnici Yamina carstva brzo su se
umnoavali. Prizor koji smo gledali bijae udesan. Aruna se sam i bez iije
pomoi borio protiv brojnih protivnika.
Vidjeli smo i velianstveno junako djelo to ga bjee uinio alya borei se
sasvim sam protiv cijele vojske Pandava. Ljuto izranjeni vojnici Pandava
razbjegoe se u strahu pred njim i ne osvrui se na zapovijesti to ih je izvikivao
Yudhithira. Tada ljutiti Yudhithira sam jurnu na kralja Madra potiui svoje
konje brze kao misao. Bili smo tada svjedoci zapanjujuega prizora: Yudhithira,
koji bijae olienje same blagosti, prometnu se najednom u razbjenjela
goropadnika. Iskolaenih oiju i sav kiptei od pomame sjekao je Kuntin sin
stotine i tisue svojih protivnika otrim strijelama i obarao ih pred sobom. Ruei
pred sobom kola, konje, vozare, barjake i ratnike, on bez iije potpore razgonjae
sve oko sebe, kao estoki vjetar gomile oblaka. Bojite se pred njime isprazni, a
on se onda okomi na vladara Madra kliui: ekaj me, ekaj!
348

Svi tvoji vojnici, kralju, poplaie se toga stranog junaka. Dvojica vitezova,
kralj Madra i Yudhithira, izranie jedan drugoga strijelama i okupae se u krvi, a
onda Kripa ubi Yudhithirina koijaa koji pade u prednji dio kola. Vladar Madra
pobi mu zapregu, a onda svojim strijelama poe istrebljavati vojsku plemenita
Dharmina sina.
Vidjevi da je kralj Pandava u nevolji, plemeniti Bhimasena hitro presijee
luk u alyinim rukama, a drugom strijelom otkine glavu njegovu koijau kojemu
cijeli trup bjee u oklopu. Kada Bhima razbi i oklop slavnome gospodaru Madra,
ovaj uze ma i tit ukraen tisuom zvijezda pa jurnu na Kuntina sina, a slavni
Bhima s desetak strijela razbi taj nenadmani tit i irokovrhom strijelom polomi
ma u rukama silnoga junaka koji je i dalje juriao ne obazirui se ni na to. Bjee
se okomio ravno na Yudhithiru kao lav koji napada jelena.
Kralj je Yudhithira, lien i zaprege i vozara, samo stajao dok se bijes u
njemu razbuktavao i gledao sve te alyine pothvate. Onda se sjeti da je upravo taj
vitez njemu dodijeljen za protivnika i da je jo uvijek iv, pa odlui uiniti ono to
mu je savjetovao Indrin mlai brat.398 Tada uhvati koplje blistavo kao da je cijelo
od zlata i s drkom ukraenim zlatom i draguljima. Briljivo ga nadahnu
najstranijim mantrama na propast kralju Madra pa ga velikom silinom i tonou
hitnu po najpovoljnijoj putanji i viknu: Umri, bjednie!
Na to alya urliknu i pokua uhvatiti to vrsno koplje baeno neodoljivom
snagom, kao to plameni jezik skae u susret topljenome maslu koje se lijeva u
oganj. Koplje pogodi alyu u prsa i proe kroz najranjiviji dio njegovog tijela pa
se zari u zemlju tako lako kao da bijae baeno u vodu. Ono odnese sa sobom
slavu kralja Madre koja se bila proirila cijelim svijetom. Prekriven krvlju koja
mu navre na nos, oi, ui i usta, alya bjee nalik na gorostasnu planinu Krauna
koju je Skanda probio gromom. Snaan poput Indrina slona, slavni alya rairi
ruke i u svojemu razbijenom oklopu pade na zemlju slian planinskom vrhuncu
to ga je odvalio grom. Gospodar Madra pade na tlo rairenih ruku i licem prema
Yudhithiri. Kao to voljena ena polazi u susret svojemu milom gospodaru da mu
padne na prsa, tako se injae da se i Zemlja zaljubljeno pridie da prihvati toga
velikana dok je padao ranjavih udova i okupan krvlju.
Snani alya zadugo bjee uivao sva zadovoljstva koja mu je, poput
voljene supruge, pruala Zemlja, i sada se inilo da je usnuo na njezinim grudima
obgrlivi je svim svojim udovima. Poginuo je od ruke Dharmina sina u potenoj
borbi i sada bjee nalik na boansku vatru na rtveniku, koja se napokon ugasila.
Tada Yudhithira uze svoj luk koji po sjaju ne zaostajae za Indrinim pa
stade istrebljivati pred sobom neprijatelja kao to gospodar ptica 399 unitava zmije.
Pod olujom Yudhithirinih strijela, o gospodaru, tvoji vojnici ne raspoznavahu
vie jedan drugoga pa su se prestraeni i zatvorenih oiju, meusobno napadali.
398
399

"Indrin mlai brat" jest Vinu ili Krina.

"Gospodar ptica" jest Garuda.

349

Kada od Yudhithirine ruke pogibe i alyin mlai brat, tvoja vojska izgubi svaku
nadu da e iznijeti ive glave i razbjea se pranjava i okrvavljena. Gledajui ih
kako hitro uzmiu, Duryodhana kao da se smjekao, a onda ree svojemu
koijau: Ako se ja ostanem boriti s Pandavama, moja e se vojska vratiti i ilavo
e se braniti. Vozaru, potjeraj lagano i zauzmi poloaj u pozadini. Te rijei
tvojega sina doista bijahu dostojne junaka i asnoga ovjeka.
Dvadeset jedna tisua pjeaka koji su ostali bez svojih slonova, konja i kola,
stajali su jo uvijek spremni za bitku i odluni da u boju rtvuju svoje ivote.
Roeni u razliitim zemljama i ispraeni iz razliitih gradova, ti su ratnici sada
nepokolebljivo drali svoje poloaje udei da osvoje veliku slavu.
Juri tih vrsnih bojovnika oglasi se uasnom i gromovitom jekom i oni u tom
juriu okruie Bhimu i napadnue ga sa svih strana. Bhima se tada raspomami i
skoi sa svojih kola pa pjeice navali meu njih. Vitlajui svojim golemim, zlatom
ukraenim buzdohanom, on stade satirati tu tvoju vojsku kao da je glavom silni
Razoritelj sa svojom toljagom. Pobivi taj moni odred, on se opet pokaza
zajedno s Dhrtadyumnom na elu.
Veliki vitezovi Pandava vidjee da tvoja vojska uzmie pa nasrnue na
Duryodhanu, ali, kao to ni more ne moe prijei preko kontinenta, tako ni oni ne
mogoe svladati tvojega sina. Njegovo junatvo bjee neto nevieno i samo smo
mu bili svjedoci. Ni svi Prithini sinovi ujedinjeni zajedno nisu mogli nadbiti
tvojega sina koji stajae sasvim sam. Tada Duryodhana ree svojim ratnicima koji
se, svi u ranama, htjedoe razbjeati; Unititelj uzima ivote i hrabrima i
slabiima i tu nema razlike i tko je onda toliko glup da, ako sebe ve naziva
katriyom, odustane od boja?
Te njegove rijei obodrie kraljeve Kurua i oni jo jednom navalie na
Pandave i pobie se s njima. Vojska Pandava nije mogla odoljeti kralju Mleha
alyi koji jahae na svojemu gorostasnom slonu i ratnici se razbjeae gazei
jedan preko drugoga. Kada vidje da strana ivotinja juria ravno na njega,
neustraivi Dhrtadyumna udova utrnulih od uasa dohvati svoj buzdohan i hitro
skoi s kola. Golemi slon u trenu zdrobi konje i vozaa, a zlatom optoena kola
dohvati surlom i tresnu ih o zemlju. ustri se kraljevi Panala bez straha primae
divovskoj ivotinji i stade je tui svojim buzdohanom. Slon, velik poput brijega,
urliknu rasprsnute lubanje i nalik na planinski vrhunac koji je oborio potres srui
se bljujui krv. Otrom strijelom iroka vrha Satyaki otkine glavu kralju alyi, a iz
tvoje se vojske, kralju, zaue uzvici uasa i boli.
Kada pogibe i kralj alya tvoja se vojska rasu kao golemo drvo srueno
olujom. Svi tvoji ratnici pobjegoe odatle osim Duryodhane koji, videi svoje
kako uzmiu razbijeni, sam jurnu na neprijatelja. Potaknut hrabrou koju raa
beznae tvoj sin, kralju, najbolji meu strijelcima s kola, jezdio je kroz bitku
blistajui poput Silnoga Rudre. Tisue njegovih strijela potpuno prekrie zemlju.
Na koga god bijah pogledao, vidjeh da je pogoen Duryodhaninom strijelom.
350

Ugledavi se na svojega nepobjedivoga kralja, veliki mu ratnici opet prioe i

udarie na Pandave.
Slavni junak Kripa zasipao je svojim strijelama silne Dra-upadine sinove i
bitka izmeu njega i njih petorice bijae nalik na boj to ga utjelovljeno bie vodi
sa svojih pet ula.
Katriye se nisu obazirale na strana i zloslutna znamenja koja su se
pojavljivala naokolo. Nisu odstupali od svojega dogovora, ve stajahu veseli na
bojitu, na krasnoj i svetoj ravnici Kuruketri, elei da se domognu nebesa.
Subalin sin akuni napadao je neko vrijeme iz pozadine vojsku Pandava pa
se napokon povue odatle s ostatkom svoje konjice od koje bjee ostalo jo samo
est tisua ratnika. Tada Pandave, eljni da se ovaj rat to prije zavri, nainie
oko njega zid i napadoe ga svakojakim orujem. Kada Kurui vidjee da su im te
trupe opkoljene, oni jurnue na Pandave jaui na slonovima i konjima, vozei se
na kolima, pa i pjeice. Poto Pandave pobie mnotvo svojih protivnika, zagluna
tutnjava boja poela se stiavati i onda Subalin sin jo jednom jurne sa svojih
sedam stotina konjanika, koliko mu jo bjee preostalo.
Kola kojima je upravljao Krina probie se u redove Duryodhanine vojske
koja bijae kao gusta uma u kojoj su ratnici na kolima bili drvee, konji i pjeaci
povijue, lukovi i maevi grane, a koplja i sulice trnje. Arunine strijele pljutale
su kao jesenska kia po Kuruima, Aruna je jezdio nalik na umski poar i na
svojemu putu sijao je smrt.
I Dhrtadyumna se uporno borio iako su ga Duryodhanine strijele svega
izranile. Najzad mu poe za rukom da pobije konje kralja Kurua i da skine glavu
njegovu vozaru, a onda se Duryodhana prihvati jednog konja koji bjee ostao bez
jahaa i odjuri da se skloni pred protivnikim strijelama.
Ja sam, kralju, imao pod svojim zapovjednitvom samo dva roda vojske, ali
se pridruih petorici velikih ratnika koji su se borili s etama kraljevia Panala.
Tada ugledam silnoga Satyakija kako juria na nas. On s etiri stotine kola udari
ravno na mene. Nasta kratak i krvav okraj i snanoruki Satyaki razbi moj oklop i
uhvati me iva dok sam onesvijeten leao na zemlji.
Preivjeli Dhrtaratrini sinovi, njih jedanaestorica, gledali su kako
Bhimasena mahnita po razbojitu ubijajui sve oko sebe i, budui da nigdje nisu
mogli ugledati Duryodhanu, svi oni zajedno navalie na njega. Jarosni Bhima
ubrzo britkom strijelom otkine Durmaraninu glavu i ona pade na zemlju.
Drugom irokovrhom strijelom, koja je mogla probiti svaki oklop, usmrti potom
velikoga strijelca rutantu, a za njime, jedan po jedan, padoe i ostala njihova
braa.
Kada oni izgiboe, na Bhimu se srui sva njihova vojska iako je bila
preplaena, i on tu uniti pet stotina velikih kola i jo jednom pobi sedam stotina
slonova. Svojim nezadrivim strijelama pokosi i deset tisua pjeaka i osam
351

stotina konjanika. Kuntin sin Bhimasena sav se sjao jer, doista, pobivi u boju
tvoje sinove, miljae da je ve postigao svoj cilj.
akuni i Suarman, kralj Trigarta, napadnu Arunu koji je plamtio u gnjevu i
jedna njegova strijela stie Suarmana i probi mu srce. Onda akuni povede juri
na Sahadevinu legiju, a ovaj ga doeka pljuskom strijela nalik na roj skakavaca,
koji pomrai nebo. Kralj Gandhare pogodi Sahadevu dugakim kopljem u glavu i
ovaj se srui na dno kola, ali mu u taj as stie Bhima u pomo i natjera akunija i
njegove ratnike da se povuku. akunijev sin Uluka htjede pomoi svojemu ocu i
odape na Bhimu sedam, a na Sahadevu sedamdeset strijela. Bhima im odgovori
nebrojenim strijelama od kojih akunija pogodie ezdeset etiri. Sahadeva doe
k sebi poslije onoga stranog udarca pa odape na akunijeva sina strijelu iroka
vrha koja Uluki odrubi glavu.
Vidjevi da mu je poginuo sin, akuni, kralju, zaplaka prisjeajui se
Vidurinih rijei. Kada mu Sahadeva svojim strijelama polomi ma, topuz i koplje,
njegova vojska stane bjeati, a i akuni im se pridrui. Sahadeva pomisli kako je
njemu dopalo da ubije akunija pa se nadade za njim na svojim zlatom okovanim
kolima. Budi katriya i bori se! viknu za njim. Kako si se veselio onome
kockanju u sabornoj dvorani, bezumnie! Zlotvore, poberi sada plodove svojega
zlodjela! I odvani Sahadeva jo jednom zasu Suvalina sina neodoljivom
tuom strijela.
Tada razjareni akuni navali na Sahadevu s namjerom da ga ubije svojim
kopljem okovanim u zlato, ali Madrin sin nije gubio ni trena ve trima
irokovrhim strijelama sasijee to koplje jo u zamahu, a potom i obje ruke
svojega zlotvora i onda urliknu poput lava. Jedna eljezna strijela s krilima od
zlata, velikom silinom i uz najveu panju upuena svojemu cilju, otkide tada
glavu Suvalina sina. Tako je gnjevni Panduov sin posjekao glavu koja bjee
korijen svih zala to ih poinie Kurui.
Kada su poginuli Uluka i akuni, njihove suborce spopade bijes i oni se
estoko oduprijee Pandavama spremni da rtvuju svoje ivote. Pobjenjeli
Duryodhana okupio je oko sebe sva svoja preostala kola, a bilo ih je jo mnogo
stotina, a uz njih i jahae slonova, konjanike i pjeake, i ovako im kaza: Poubijajte
u boju sve Pandave i njihove prijatelje i saveznike, a i kraljevia Panala i
njegovu vojsku! Tek kada to uinite, moete se vratiti iz boja.
I ti ratnici, koje je doista teko pobijediti, s potovanjem posluae tvojega
sina i krenue jo jednom na Pandave. Poto ne bijae nikoga da je vodi i titi, ta
vojska ubrzo iskopnje pred silnim ratnicima Pandava.
Jedanaest se akauhini, Bharato, bijae radi tvojega sina ovdje okupilo a
Pandave i Srnaye ih sve pobie! Od svih onih plemenitih kraljeva, gospodaru,
koji bijahu na tvojoj strani, mogao se vidjeti iv jo samo teko ranjeni
Duryodhana. On se osvrtao na sve strane i najzad uvidje da njegove vojske vie
352

nema, a da vojska Pandava radosno klie. U njihovoj vojsci bjee jo ostalo dvije
tisue kola, sedam stotina slonova i deset tisua pjeaka.
Onda kralj Duryodhana ostavi svojega ubijenog konja i okrenu svoje lice k
istoku pa pobjee s bojita. Silni Duryodhana, gospodar jedanaest akauhini, uze
svoj topuz i pjeice pobjee prema jezeru. Za to su vrijeme Pandave s
Dhrtadyumnom na elu jarosno juriale na posljednje ostatke tvoje vojske. Ubrzo
od Duryodhanine vojske koja je brojila mnogo stotina tisua vojnika ne ostade
vie nitko iv osim junakoga Dronina sina, Krtavarmana i Kripe, te tvojega sina,
gospodaru.
Tada Dhrtadyumna, inijev unuk, ugleda mene te se nasmija pa ree
Satyakiju: to e nam i ovaj zarobljenik! Ne dobivamo nita ako ga potedimo!
pa die ma da me ubije, ali u tome presudnome asu pojavi se tu premudri
Vyasa pa kaza: Ne ubijajte Sanayu, ve ga oslobodite. On nikako ne smije biti
pogubljen!
inijev unuk tada sklopi ruke pred Vyasom, a mene oslobodi i ree mi: Mir s
tobom, Sanayo, moe poi! I uz njegovo doputenje ja stavim tada na sebe
svoj oklop i opasah oruje pa kroz sumrak predveerja, sav ranjav i raskrvavljen,
dohvatih puta za Hastinapuru.400
Preao sam oko dvije milje, gospodaru, kada ugledah Duryodhanu kako stoji
sav u ljutim ranama drei topuz u ruci. Oi mu bijahu zamagljene od suza i nije
me mogao vidjeti. Onako neveseo, stadoh pred njega i on me tek tada prepozna.
Gledajui ga kako stoji na poljani, sam i utonuo u svoj jad, ni ja ne mogoh neko
vrijeme prozboriti ni rijece. Onda mu ispripovijedah o svojemu zarobljenju i
spasu koji mi doe od Vyase, a on se zamisli i, kao da doe k sebi, stade se
raspitivati za svoju brau i za vojsku. Budui da sam sve gledao vlastitim oima,
ispriah mu kako su mu braa poginula, a vojska bila unitena te da imamo jo
samo trojicu ivih ratnika, kako mi to bijae Vyasa na rastanku rekao.
Uzdahnuvi teko i duboko, tvoj me sin pogleda pa mi ruku dotakne svojom
i ree: Sanayo, reci slijepome gospodaru, kralju Dhrtaratri, da je njegov sin
otiao u jezerske dubine. Sve ispriaj kralju, a onda mu reci da sam izvukao ivu
glavu i da u se odmoriti u jezeru. I kada to ree, kralj ue u jezero. On svojim
moima zaara vode jezera i napravi mjesta za sebe u njemu.
Poto on ode, ja ostadoh sasvim sam i tada opazih trojicu naih velikih
ratnika kako stiu na svojim premorenim ivotinjama. Bili su to Kripa,
Saradvatov sin, junaki Avatthaman i veliki strijelac Krtavarman. Sva trojica,
ranjavi od strijela, dooe amo i, kada me ugledae, bre pritjerae svoje konje pa
400
Tako je spaen Sanaya, a s njime i njegova pjesma o bici na Kuruketri u knjigama VI. 14 - X 9 (v. VI,
bilj. 29), dakle jezgra Mahabharate. Stvaralaka promiljenost kompozicije epa oituje se i u tome to upravo
Vyasa spaava Sanayu.
Ujedno je u liku Sanaye ovjekovjeen uzor sute, kraljevskoga vozara koji opijeva slavu svojih gospodara. S
njihovom propau i on i njegovo djelo bivaju ugroeni, ali besmrtna Mahabharata i simboliki prikazano
preivljuje smrt gospodara svojega prvoga pjevaa, kao to se i on uzdie nad pristrasnost slube.

353

mi rekoe: Srea je da si jo uvijek iv, Sanayo! Pa me zapitae znam li to o

tvojemu sinu. Ja im rekoh sve to znam, a onda Avatthaman pogleda na iroko
jezero pa stade jadikovati: Jao, kralj ne zna da smo mi jo uvijek ivi! Uz njega
bismo se i dalje mogli boriti protiv neprijatelja! I junak je plakao neko vrijeme
a onda ugledasmo Panduove sinove i Kripa me uze sa sobom na svoja lijepo
ukraena kola pa se zaputismo prema logoru Kurua.
Sunce tek bjee zalo. ete koje su drale strau oko logora udarie u pla i
jadikovke kada saznae da su tvoji sinovi pobijeni. Starci kojima bijae dunost
da paze na gospe iz kraljevske kue urno krenue u grad povevi sa sobom sve
ene s dvora. Nadaleko su odjekivali pla i krici ojaenih ena kada ue da je
propala cijela vojska Kurua. Greble su svoja tijela noktima i akama se tukle po
glavi, udarale su se akama u prsa, a njihove tubalice i pla nikako nisu
prestajali. Tako Duryodhanini prijatelji odoe u grad nijemo plaui i vodei ene
sa sobom, a i strae pobjegoe s njima nosei mnogo bijelih postelja prekrivenih
skupocjenim tkaninama. Te gospe, gospodaru, ni Sunce nije smjelo ugledati, a
sada su bile izloene pogledima obine svjetine. Izgubile su svoje najmilije i svu
svoju rodbinu. U strahu od Bhimasene bjeali su u grad ak i govedari i pastiri i
sav obian svijet.
Dok je trajalo to sveope bjeanje, i Yuyutsu je, izbezumljen od boli,
premiljao to mu je initi. Najposlije zakljui: Vrijeme je da i ja s ostalima
poem u grad. Zatrait u doputenje od Yudhithire i Vasudeve. I on izae
pred tu dvojicu s molbom da ga puste da ide. Samilosnome kralju Yudhithiri on
bjee vrlo omilio. Snanoruki ga Panduov sin zagrli i ljubazno mu dade svoj
pristanak. Dhrtaratrin sin od ene iz stalea vaiya velikom brzinom potjera
svoja kola i ode nadgledati selidbu kraljevskih gospi. S njima je stigao u grad
Hastinapuru oiju punih suza i grcajui od plaa. Odmah ode premudrome Viduri
koji je takoer sjedio i gorko plakao.
Kada je Vidura sasluao Yuyutsuovu pripovijest, on mu odgovori: Ti si
ispravno postupio jer si mislio na ono to e doi i na propast Bharata, za koju mi,
evo, javlja. Ti si suosjeao s nama i ouvao si ast naega roda. Sine, ti si sada
jedina potpora slijepome kralju! Premda sam ga esto savjetovao, on nije mogao
uvidjeti da e se sve ovako zavriti. Odmori se danas ovdje, a sutra se moe
vratiti Yudhithiri.
Potom se Vidura oprosti od Yuyutsua i ode u kraljev dom koji odjekivae od
naricanja i jadikovki preplaenih graana i seljaka. inilo se da je ta nevesela
kua izgubila svu svoju ljepotu i da su je zauvijek napustili udobnost i srea.
Palaa bjee opustjela i u neredu.
Za to su vrijeme srditi Pandave tragale za tvojim sinom u elji da konano
pobijede. Kada su im se napokon ivotinje umorile, i oni i njihova vojska vratie
se u logor da poinu. Tada se Kripa, Dronin sin i Krtavarman vratie na obalu
jezera. Kada su se pribliili, oni poee dozivati nepobjedivog vladara koji je
354

spavao u dubinama: Ustani, kralju, da se opet sukobi s Yudhithirom! Pobijedi i

vladaj zemljom ili pogini i domogni se nebesa! Oni koji su jo ivi meu njima
grdno su izmrcvareni i nee moi odoljeti tvojoj estini, pogotovo ako te mi
budemo titili.
Duryodhana im tada odgovori: Prvaci meu ljudima, srea je to vas vidim
kako se ivi vraate iz onoga svezatornog okraja! Poinimo malo da nas umor
mine, a potom emo se pobiti s neprijateljima i pobijediti ih. Vi ste iznureni, a na
meni je mnogo ljutih rana. Odmorimo se ove noi, a sutra u vam se pridruiti da
napadnemo neprijatelje.
Na to e Dronin sin: Neka si mi blagoslovljen, kralju! Izai sada jer danas
emo potui dumane!
Dok su oni tako razgovarali, naie tuda skupina lovaca koji su namjeravali
utoliti e jer su bili premoreni od noenja mesa. Ti su lovci svaki dan s velikom
briljivou dobavljali pune koare mesa za Bhimasenu. Sjedili su tada skriveni
na obali i uli su svaku izgovorenu rije.
Veliki ratnici uvidjee da se Duryodhana nije voljan boriti ali su ga i dalje
gorljivo nagovarali. Tada se lovci sjetie da ih je neto prije susreo kralj
Yudhithira i da se raspitivao za Duryodhanu, pa jedan drugome rekoe apatom:
Otkrit emo Panduovu sinu gdje se krije Duryodhana a on e nam dati mnogo
blaga. Jasno je da mu je ovdje skrovite. Zato da se dan za danom trudimo i
nabavljamo meso muei sebe ovolikim poslom?
Rekavi tako, radosni lovci eljni blaga natovarie svoje koare s mesom i
otputie se u logor Pandava. Premda im bjee zabranjeno ulaziti, oni to sada ipak
uinie, i to samome Bhimi naoigled.
Kada Vrkodara sazna za tu vijest, dade im mnogo blaga i ode pa sve kaza
Yudhithiri pravednome i, premda su im ivotinje ve bile iscrpljene, svi krenue
za Yudhithirom kojemu bjee vrlo stalo da pronae Duryodhanu.
Tako on stie do jezera po imenu Dvaipayana u kojemu se sakrio
Duryodhana. Svojim moima privida on je na udesan nain ovrsnuo vodu i
leao je u tim dubinama naoruan svojim buzdohanom. Tu ga nije mogao
pobijediti jedan ovjek. Kada zaue buku koju je stvarala Yudhithirina vojska,
tri velika ratnika Kurua napustie to mjesto. Daleko su ve bili odmakli kada
ugledae veliko banyanovo drvo i tu se, pod njegovom kronjom, zaustavie
posve iscrpljeni.
Kralj Yudhithira vidio je da je jezerska voda arolijom postala vrsta pa
oslovi Vasudevu: Gle, Dhrtaratrin je sin svojim moima zaarao vodu i sada lei
u njoj. Vie se ne mora plaiti ljudi. Vasudeva e na to: Ti ima moi Bharato,
kojima moe rainiti tu aroliju. Pouzdaj se u vjetinu i pokai danas to zna.
arobnjaka treba ubiti arolijom.
Nasmija se Panduov sin na te Vasudevine rijei pa se onda obrati tvojemu
silnome sinu: Suyodhano, zato si pobjegao u jezero u elji da danas izvue ivu
355

glavu? Izai, kralju, i bori se! O elnie Kurua, gdje su ti ponos i obraz? Po
saborima te svi spominju kao junaka, ali ja bih rekao da u tome nema ni trunka
istine jer si se sada sakrio u vodu. Izai i bori se kao katriya visoka roda!
Podboden rijeima bistroumnoga Dharmina sina, Duryodhana se javi iz
jezerskih voda: Nije udo, kralju, to se strah uvue u srce ivoga stvorenja!
Nisam ja, Bharato, pobjegao s bojita u strahu za svoj ivot. Ostao sam bez kola i
bez tobolaca, a izginue i oni koji su mi titili bokove. Ostao sam na bojitu bez
ikoga svojega. U vodu sam uao jer bijah premoren. Odmori se malo, Kuntin sine,
i ti i oni koji su s tobom, a ja u, budi siguran, izai i boriti se s vama!
Na to e Yudhithira: Svi smo se mi dovoljno odmarali. Dugo te ve naokolo
traimo. Zato ustaj, Suyodhano, i bori se!
Duryodhana e opet: Sva moja braa i svi oni radi kojih sam udio za vlau
sada lee mrtvi na bojitu. Ne mili mi se vladati zemljom na kojoj nema ni blaga,
a ni svih onih silnih katriya i koja je sada sve vie nalik na obudovjelu gospu. Ja
se samo nadam, Yudhithiro, da te mogu pobijediti i da u Pandavama i
Panalama posramiti njihovu uznositost. Ali nemamo se vie radi ega boriti sada
kada vie nema ni Karne ni Drone, a pao je i na djed Bhima. Odjenut u se u
koe kao pustinjak i otii u umu. Nemam vie volje kraljevati jer nemam vie
prijatelja, ni saveznika, a ni svojih najmilijih. Ne mili mi se vie ni ivjeti. Idi
zato, kralju! Idi i vladaj ovom zemljom koja je opustjela bez glavara, ratnika,
tvrava i blaga. Duryodhana se i dalje nije pomaljao iz vode, a Yudhithira na to
ovako odgovori na taj izljev ljuta jada: Ne priaj kojeta, dragi moj, i ne jadikuj,
jer ja nisam akuni da prema tebi osjetim bilo kakvu samilost dok sluam te tvoje
rijei. Ti bi sada volio, Suyodhano, da mi pokloni cijelu zemlju, ali ja ne elim
vladati njome bude li mi je ti poklonio. Ne mogu je od tebe preuzeti na tako
grjean nain. Nije posao katriye da prima poklone! Kako to da si poelio
pokloniti mi ono to ionako vie ne posjeduje? Zato nam nisi zemlju dao onda
kada smo te molili za na dio, jer smo potovali dunosti to nam ih namee
pravednost i eljeli dobro naemu rodu? Pobijedi me pa vladaj zemljom! Ako i ti i
ja ostanemo ivi, sva e stvorenja ostati u nedoumici tko je od nas dvojice
pobjednik. Mnogo si nam zla uinio, kralju, oteo nam kraljevinu, vrijeao nas i
poniavao Draupadi. Zato se tvoj ivot, bijednie, mora ugasiti! Ustaj i bori se! To
e ti biti bolje!
Duryodhana se doista osjeao jadno i poeo je gorko uzdisati, a onda
uzmahnu rukama i odlui se boriti pa iz vode odgovori Panduovu sinu: Vi imate
prijatelje, kola, slonove, a moje srce prepuno je alosti, nemam ni kola, a ni
jahae ivotinje. Kako se bez oruja mogu boriti protiv svih vas, teko
naoruanih? Borit u se, ali sa svakim pojedinano, i vratit u dug svojim
poginulim drugovima i brai.
Dobro, Duryodhano odvrati Yudhithira sada govori kao katriya.
S tobom e se boriti samo jedan od nas, i to orujem koje ti odabere. Ostali e
356

samo gledati. Bude li pobijedio jednoga od nas, ti e vladati kraljevinom. Ja ti to

obeavam. Pogini i poi na nebo ili pobijedi i budi kralj!
Ako mi poklanja tu milost, hrabri Yudhthiro odvrati Duryodhana
i ako mi doputa da se borim samo s jednim od vas, ja za oruje biram buzdohan.
Neka istupi onaj koji misli da mi je dorastao i neka se pjeice bori protiv mene
naoruan samo buzdohanom. Za ovajput promijenimo uz tvoje doputenje obiaj
da se u toku dvoboja mijenja oruje. Snanoruki, ja u svojim topuzom pobijediti
svu tvoju mlau brau i Panale i Srnaye, a i sve tvoje trupe koje jo ima!
Ustaj, Gandharin sine odvrati Yudhithira i bori se! Budui da si
sam, borit e se s nama pojedinano i samo topuzom. Budi junak, Gandharin
sine, i bori se oprezno i hrabro!
Podboden tim rijeima, koje Duryodhana vie nije mogao podnositi, kao to
ni konj plemenite pasmine ne trpi bi, on se, nalik na kralja slonova, podie iz
vode silno je uzburkavi. U ruci drae svoj teki topuz ukraen zlatom i tvrd kao
dijamant. On probi vodu i pojavi se sa svojim orujem preko ramena teko diui
od silna gnjeva. Pandave i Panale promatrahu kako se on sav mokar i krvav
pomalja iz vode i svi se vrlo razveselie pa se uhvatie za ruke od radosti. To silno
uvrijedi tvojega sina i on od bijesa zakoluta oima strijeljajui Pandave svojim
pogledom kao da ih eli spriti. Strano se mrtio i grizao donju usnu, pa onda
oslovi Pandave i Krinu meu njima: O Pandave, danas ete okusiti plodove ovih
uvreda! Ja u danas i vas i Panale otpraviti u Yamino boravite! Nije poteno,
Yudhithiro, da se jedan istodobno bori protiv mnogih. Tim prije ako je umoran i
bez oklopa!
Yudhithira e na to: Zar to nisi znao onda kada ste se svi vi, veliki ratnici,
ujedinili da u boju ubijete Abhimanyua? Sva stvorenja lako smetnu s uma pouke
vrline kada se nau u nevolji, a onda ugledaju pred sobom zatvorene nebeske
dveri. Stavi svoj oklop, junae, i povei kosu. Uzmi sve to ti je potrebno,
Bharato. Ispunjavam ti i ovu elju kao i onu prvu: ako ubije onoga kojega ti
meu nama odabere za ovaj dvoboj, postat e kralj!
Onda tvoj sin, kralju, stavi na sebe zlatni oklop, a na glavu prekrasni kalpak
optoen istim zlatom, pa se obrati Pandavama: Od vas petero brae neka se,
naoruan topuzom, protiv mene bori koji eli. Neka uzme oruje onaj koji e se
boriti sa mnom.
Uto se ljutiti Vasudeva obrati kralju Yudhithiri: Brzopleto govori, kralju!
to bi bilo da je Duryodhana izazvao na dvoboj tebe, Arunu, Nakulu ili
Sahadevu? Svih ovih trinaest godina, elei da ubije Bhimu, Duryodhana se
vjebao svojim topuzom na kipu od eljeza. Zbog svoje samilosti vrlo si
prenaglio! Osim Prithina sina Vrkodare, ja u ovome asu ne vidim drugoga
takmaca kralju Duryodani, a ni on nije dovoljno vjebao topuzom. Jo si jednom
sebi dopustio da zaigra prokletu igru sree, kao onda kada si se kockao sa
akunijem! Kralj je Suyodhana vrlo vjet, a onaj tko je vjet uvijek pobjeuje u
357

sukobu sa snagom. I ti si takvome protivniku dopustio da moe birati po volji! U

potenoj borbi nitko od vas ne moe pobijediti Suyodhanu. Nema sumnje da su
Panduovi sinovi roeni da svoje ivote provedu u izgnanstvu i isposnitvu, a ne
da uivaju blagodati kraljevanja!
Tada se oglasi Bhima: O radosti plemena Yadua, Madhuov pogubitelju,
nemoj se alostiti! Ma kako bilo teko, ja u ipak dovriti ovo ratovanje. Ovaj moj
topuz za polovicu je tei od Duryodhanina. Usuujem se izazvati na dvoboj i sve
bogove, a kako ne bih Duryodhanu!
Te Vrkodarine rijei obradovae Vasudevu pa mu ree: O snanoruki,
oslanjajui se na tebe, kralj e Yudhithira, kada budu mrtvi svi njegovi
neprijatelji, nesumnjivo vratiti svoj sjaj i blagostanje. Bori se paljivo, Prithin
sine, jer on ima i snage i vjetine, a svaki je dvoboj za njega zadovoljstvo!
Bhima je gledao pred sobom Duryodhanu koji stajae podigavi svoj
buzdohan slian vrhuncu Kailase pa mu ree: Prisjeti se svih zala koja ste nam
nanijeli ti i kralj Dhrtaratra. Gledaj, opaka duo, posljedice onoga to ste uinili
nedunim Panduovim sinovima! Unititelju svojega plemena, ti si jo jedini ostao
iv, a danas e od mojega topuza i ti poginuti!
A Duryodhana e na to: emu tolike rijei? Bori se! Danas u istjerati iz
tebe taj tvoj borbeni ar, Vrkodaro! Nemoj naprazno grmjeti kao jesenski oblaci u
kojima nema vode!
I oni stadoe jedan naspram drugoga. Pandave zauzee mjesto kako bi
promatrali okraj, i dvoboj samo to ne bjee poeo kada se pojavi Balarama,
Krinin stariji brat, pa i on zauze mjesto meu njima. Junak, na ijemu je barjaku
stajalo palmino drvo i ije je oruje plug, bijae saznao da e se sukobiti njegova
dva uenika.
Krina i Pandave doekae ga klicanjem i obredima dobrodolice, a Rama
potom pogleda dvojicu boraca pa kaza: Prolo je etrdeset dva dana otkako sam
napustio dom. Poao sam u znaku zvijea Puya, a sada se vratio pod znakom
ravane.401 elim, Madhavo, promatrati ovaj dvoboj svojih uenika.
Poto je od svakoga od njih primio izraze potovanja, on se, u svojoj plavoj
odjei i sjajne puti, smjesti meu ostale, podsjeajui na Mjesec meu mnotvom
zvijezda.402
Onda zapoe strani okraj od kojega se svakome dizala kosa na glavi.
Obojica suparnika bijahu mahniti od bijesa, obojica neizmjerno hrabri i u borbi
401
Balarama je no uoi bitke na Kuruketri napustio Dvaraku i proveo sve to vrijeme na hodoau ne elei
sudjelovati u ratu svojih bratia ni na jednoj strani, a sada je doao na svretak vidjeti dvoboj dvojice svojih
uenika u borbi kijaama ili buzdohanima (gada).
Time se moda naglauje i sudbonosnost ovoga dvoboja jer je u borbi kijaama(musala) izginulo i cijelo
pleme Yadava u 16. knjizi Mahabharate. Ovdje inae poinje niz mitskih umetaka motiviran Balaraminim
hodoaem (adhyaye 34-54, sections XXXV-LIV).
402
Ta usporedba podsjea ponovno na put Mjeseca, mjeritelja vremena, od zvijea Puya do zvijea
ravana u proteklih mjesec i pol. Dozrelo je vrijeme za sudbonosni okraj, a Vremenu se nita ne moe
oduprijeti.

358

topuzima i jedan i drugi bjehu Ramini uenici. Bili su nalik na Mayu i Vasavu.
Jurnue jedan na drugoga kao dva jarosna slona mahnita od ponosa u doba
parenja. U taj tren zatrubie slonovi koji su stajali naokolo, a zanjitae i bojni
hatovi. Oruje Pandava koji uahu za pobjedom zasja samo od sebe.
Ljut i surov okraj trajae neko vrijeme, a onda se borci povukoe da
predahnu. Ubrzo opet podigoe svoje silne topuzine i navalie jedan na drugoga
izbjegavajui protivnike udarce. Dok je Bhima vitlao svojim orujem, uo se
tako jak fljuk da se tvoj sin doista iznenadio. Dok je Duryodhana udarao, kralju,
po nebu su sijevale iskre od tih brzih udaraca, a trijesak bijae uasan. Vitlajui
svojim buzdohanom, stvarao je njime takav vihor da se zebnja uvue u srca
Pandava i Somaka. Bhima udari po Duryodhaninu topuzu a vatra suknu kao da su
se sudarila dva groma. Tvoj sin izvede okret nalijevo i svojim topuzom odluno
udari Bhimu po glavi, ali ovaj nije od toga udarca ak ni zadrhtao. Svi se
promatrai nad tim zapanjie.
Onda Duryodhana izbjee Bhimin udarac pa ga svom silinom udari u prsa te
oamueni Bhimasena za tren nije znao na koju e stranu. Svi se Pandave i
Somake snudie, ali se Bhima u taj as primaknu Duryodhani pa ga udari
postrance i ovaj pade na koljena omamljen estinom udarca.
Snani se vitez opet uspravi diui teko poput goleme zmijurine i,
pogledajui svaki as na Bhimu, opet nasrnu na njega. Svojom smrtonosnom
vjetinom Duryodhana onda pogodi Bhimu posred ela, no ovaj ostade
nepokretan poput planine, ali idui udarac poput groma rascijepi Bhimin oklop i
obori ga na tlo. Ovaj ipak brzo doe k svijesti i uz velik napor ponovno stade na
noge, pribra sve svoje strpljenje, pa kolutajui oima obrisa okrvavljeno lice.
Aruna je promatrao dvoboj ove dvojice monih Kurua pa se obrati Krini: Reci,
anarddano, koji je po tebi od njih dvojice nadmoniji i ije e zasluge
pretegnuti?
Vasudeva e na to: Na jednak su nain poduavani. Bhima ima golemu
snagu, ali je Dhrtaratrin sin mnogo vie vjebao. Bhima nikada nee moi
pobijediti bude li se poteno borio. Samo je Yudhithira kriv za ovu novu opasnost
u kojoj smo se nali. Tko je taj koji e, ako ima i malo pameti, izazvati na dvoboj
oajnika? Ni Indra ne moe stajati pred onim tko, ne nadajui se da e izvui ivu
glavu, bjesomuno juria na njega.
Aruna je razumio to je Krina htio kazati pa se, Bhimi pred oima, udari
po svojemu lijevome stegnu i Bhima razumje taj znak. Dvoboj je i dalje bjesnio,
ali se inilo da je za Durzodhanu naila zgodna prilika. On se osmijehnu pa
napadnu i izgledalo je da je Bhima rastrojen od protivnikih udaraca, ali se potom
sabra te Duryodhana pomisli da se sprema da mu uzvrati udarac i ne htjede opet
napasti. Tako Bhima opet doe do daha i bijesno navali. Tada Duryodhana htjede
skoiti uvis kako bi izbjegao taj Bhimin napad a Bhima razumje njegovu namjeru
359

pa urliknu i baci topuz koji polomi oba bedra Duryodhani, koji tek to bjee
skoio da izbjegne prije toga naciljani udarac.
Polomljenih nogu tvoj sin pade na zemlju uz gromoglasan trijesak. U taj as
puhnue snani vjetrovi i podie se velika huka. Pade pljusak praine, a zemlja se,
sa svojim biljkama, drveem i planinama, zatrese. Kada je pao gospodar zemlje,
po nebu bljesnue meteori i pade krvava kia, Bharato, jezera i zdenci bljuvahu
krv, a rjeni tokovi okrenue se naopako. Ova strana znamenja utjerae strah u
srca Pandava i Panala, a bogovi i gandharve poee se razilaziti. Svatko poe
tamo odakle je i doao, a meu sobom govorahu o velikome boju koji su vodili
njihovi sinovi.
Tada Bhima prie svojemu oborenom protivniku pa kaza: O bijednie, ti koji
si se pred cijelom kraljevskom sabornicom izrugivao Draupadi "Krava, krava!" i
nas smijui se poniavao, sada iskusi posljedice svojih nedjela! I, govorei
tako, on udari paloga neprijatelja svojom lijevom nogom u glavu. Mnogi od
velikih ratnika Somaka nisu odobravali taj neplemeniti in jer im srca bjehu
naklonjena pravednosti. Dok je Bhima plesao i hvalisao se nad svojim palim
neprijateljem, oslovi ga Yudhithira: Iskalio si svoj bijes i, asno ili neasno, ti si
ispunio svoj zavjet! Prestani sada, o Bhimo. Ne drobi njegovu glavu nogom! Ne
ini grijeha! Duryodhana je kralj i tebi je rod. Sjeti se da je on kraljevske krvi i da
ne zasluuje da ga sada vrijea! Sada zasluuje samilost jer je sasvim upropaten
a sva njegova braa, roaci i prijatelji su pobijem. Poginuli su mu i sinovi i nee
biti nikoga da mu prinosi posmrtne prinose. On je tvoj brat i ne valja to to ini!
Rekavi to Bhimaseni, Yudhithira prie Duryodhani i glasom drhtavim od
suza stade mu zboriti: Nemoj se estiti, a nemoj ni sebe aliti. Ovaj je tuni i
strani kraj, nesumnjivo, posljedica tvojih nekadanjih djela. Oito je da je ovakav
ishod odredio sam Tvorac i da nam bjee sueno da ti vrijea nas, a mi tebe.
Prvae meu Kuruima, mi smo oni koje treba aliti jer e nas, zasigurno,
proklinjati kukavne udovice, supruge Dhrtaratrinih sinova i unuka. A ti odlazi s
ovoga svijeta i sigurno je da e nai svoje mjesto u nebesima!
Kada je vidio da je tvojega sina oborio udarac po bedrima, estoki bojovnik
Balarama podie svoje ruke u gnjevu i alosnim glasom objavi sred svih onih
kraljeva: Ovo je Bhimina sramota! Neasno je da se u jednoj takvoj potenoj
borbi zada udarac ispod pojasa. Taj je Bhima kukavac i neznalica koji ne potuje
obiaje, ve ini kako mu je volja! I silni Baladeva zamahnu svojim ralom i
jurnu na Bhimasenu.
Tada moni Krina, uvijek pokoran svojemu starijem bratu, obujmi svojim
rukama Ramu i u taj tren ta dvojica junaka iz roda Yadava bijahu nalik na Sunce i
Mjesec na veernjem nebu, jer jedan je bio svijetle, a drugi tamne puti. Krina
poe umirivati rasrenoga Ramu i govoriti mu: Pandave su nai prijatelji po
prirodi i njihovo junatvo nije ukaljano! Oni su djeca oeve sestre, a njihovi su im
zlotvori zadali silnoga jada! Svatko je duan ispuniti svoj zavjet, a Bhima se jo
360

onda, sred saborske dvorane, zaklinjao da e svojim topuzom Duryodhani

polomiti stegna! O pogubitelju neprijatelja, i veliki rii Maitreya jednom je
prokleo Duryodhanu rekavi mu: Bhima e ti svojim topuzom polomiti ta tvoja
stegna! Zato ja ne vidim na Bhimi nikakve krivice! Ramo, ne dopusti da te
obuzme gnjev!
Vrsni znalac udorednih zakona saslua te Krinine rijei pa mu odgovori:
Oni koji su poteni ne odstupaju od pouka udorea! A nezasitnost za koriu i
udnja za uicima ugroavaju te zakone. Velike se sree domogao onaj tko slijedi
zakone Vrline, Koristi i Uitka a da nijedan ne povrijedi. Moe rei to ti je
volja, Govindo, ali je Bhima povrijedio jedno od toga trojega!
Krina mu odvrati: Tebe uvijek veliaju da si pravednik vazda odan Pravdi i
da ne zna za gnjev. Zato se stiaj i ne doputaj gnjevu da vlada tobom. Znaj da
sada poinje kaliyuga! Zato mora razumjeti da je Panduov sin vratio svoj dug
mrnje i neprijateljstava i da je ispunio svoj zavjet.
Ramu su udobrovoljile te Krinine rijei, ali njegova srdba ne uminu
sasvim pa se on obrati svima koji se tu bjehu okupili: Panduov e sin odsada biti u
svijetu znan kao nepoten borac jer je nedoputenim udarcem ubio Pravednoga
kralja Suyodhanu. Kralj je Duryodhana asno dovrio svoj rtveni obred izlivi
napokon i svoj ivotni dah kao rtvu Ijevanicu i time je stekao neumrlu slavu! I
kada to izree, junaki se Rohinin sin pope na svoja kola i odjezdi prema Dvaraki
nalik na krunite bijeloga oblaka.
Panale, Vriniji i Pandave ostadoe tu, vie alosni nego veseli. Onda
Vasudeva prie Yudhithiri koji je tugovao oborene glave i ispunjen tjeskobom, pa
mu kaza: O Pravedeni kralju Yudhithiro, ti si znalac udorednih zakona i zato si
onda dopustio da se dogodi ovaj nedostojni in i da Bhima nogom udari oborenog
i besvjesnog Duryodhanu? Na to mu Yudhithira odvrati: Niti mi se svidjelo,
Krino, to to je Bhimina noga dotakla kraljevu glavu, niti se veselim to gledam
istrebljivanje svojega roda, ali Dhrtaratrini su nas sinovi izvarali i mnogih smo se
gadosti od njih nasluali. Ubivi nezasitnoga Duryodhanu koji bjee suanj svojih
strasti, Panduov se sin najzad, pravedeno ili nepravedno, ipak zadovoljio.
A Vrkodara, oiju rairenih od ushienja i sklopljenih ruku, prie svojemu
bratu radostan zbog pobjede koju je zadobio pa ree: O kralju, Zemlja je od danas
tvoja i u njoj vie nee biti raspra da mute tvoje spokojstvo, ni trnja da ti smeta!
Yudhithira e na to: Doe kraj i ovome ratovanju! S dobrom sreom ti si se
oduio i svojoj majci, a i svojemu gnjevu!
Tada se oglasi pogubitelj Madhua: O zemaljski gospodari, nije lijepo jo
jednom ubijati ve ubijenoga neprijatelja ponavljajui pred njime surove rijei.
Ovaj grjeni, bestidni i nezasitni zlikovac najzad je skonao kao i njegovi
bezboni savjetnici. emu vie troiti ogorene rijei na nekoga tko lei poput
trupca drveta. Penjite se na kola, kraljevi, jer nam je vrijeme da idemo odavde!
361

uo je te pogrde kralj Duryodhana pa se pomami od bijesa i htjede ustati, ali

samo sjede na kukove podupirui se rukama. Tada se namrti i uperi svoj pogled
na Vasudevu i tada, o Bharato, bjee nalik na zmiju otrovnicu kojoj je otkinut rep!
Nije se obazirao na grozne boli to ih je trpio, nego stade zasipati Vasudevu
gorkim i otrovnim rijeima: O sine Kamsina roda, ini se da nema nimalo stida
kada si ve zaboravio da sam oboren nepotenim udarcem, ako se potuju pravila
borbe topuzima! Ti bjee taj to je dao mig Bhimi i podsjetio ga da mi polomi
bedra! Misli li da nisam primijetio kada je Aruna dao Bhimi znak? Pomou
tvojih smicalica palo je na tisue kraljeva koji su se uvijek poteno borili! Zar se ti
ne grozi i ne stidi takva djela? Da ste se poteno borili protiv mene, Bhime,
Karne i Drone, pobjeda nikada ne bi bila vaa!
A Vasudeva odvrati na to: I ti i tvoja braa, rodbina i prijatelji poginuli ste,
Gandharin sine, samo zato to si se ti zaputio stazom grjenika. Zbog tvojih
zlodjela pogiboe i Bhima i Drona, a Karna je izgubio glavu zato to se ugledao
na tvoje grjene postupke. Ja sam te, slaboumnie, molio da da Pandavama
njihovu oevinu, ali tvoja pakost i akunijeva podrka ne dadoe ti da me
poslua. Bhimu si trovao, pokuao si da ih zajedno s majkom spali u kui od
laka i, robujui svojoj zloi i nezasitnosti, poinio si mnoga neasna djela. Zato
okusi i njihove plodove!
Duryodhana mu odvrati: Prouavao sam svete spise i davao poklone kako to
obiaji nalau, vladao sam ovom prostranom zemljom i njezinim morima, i stao
na glave svojih neprijatelja. Tko se drugi moe podiiti takvom sreom? Pa ak i
skonavam na nain koji potuje svaki katriya! I ta mi je srea dosuena! Ja sam
uivao u svim ljudskim zadovoljstvima pa i u onima koja su dostojna i samih
bogova i teko dostupna ostalim kraljevima. ivio sam u najveem blagostanju i
tko moe biti sretniji od mene? Odlazim na nebo uza sve one koji mi bijahu
dobroinitelji i uza svoju mlau brau, a vi ostajete ne postigavi svoje elje!
Nastavit ete ivjeti razdirani alou u ovome nesretnom svijetu!
Kada bistroumni kralj Kurua zavri svoj govor, pljusak mirisnoga cvijea
pade s neba. Gandharve udarie u svoja ljupka glazbala i u zboru zapjevae hvalu
kralju Duryodhani. Sve se etiri strane svijeta razvedrie i nebo dobi boju lazulita.
Gledajui sva ta udesa i sluajui pohvale kralju Duryodhani, Pandave sa
zastidjee u svojim srcima, a i Vasudeva zajedno s njima.
Onda se javi Krina glasom dubokim kao grmljavina: Svi oni bjehu silni
ratnici, lakoruki i vini oruju. Ni sva vaa sila ne bi vam bila dovoljna da ih u
potenom boju pobijete. U potenom dvoboju nije mogao poginuti ni kralj
Duryodhana. U elji da vama uinim dobro ja sam se stalno koristio svojim
moima opsjene i uinio sam da oni na razliite naine izgube ivot. Da se nisam
posluio obmanom, nikada ne bi bili vai ni pobjeda, ni kraljevina, a ni blago. Ne
uzimajte mnogo k srcu to je va neprijatelj pobijeen prijevarom. Kada broj
neprijatelja postane prevelik, onda se mora pribjei lukavstvu i opsjeni da bi se
362

unitili. I sami su bogovi na isti nain pobijedili asure, a ono to je dobro za

bogove, dobro je i za sve ostale!403
Te Vasudevine rijei razvedrie i Pandave i Panale i oni zarikae poput
lavova pa onda krenue k svojemu konaitu. Kada su doli do naega logora,
Prithini sinovi uoe u Duryodhanin ator u kojemu vie ne bjee njegova
gospodara, a ni svega onoga sjaja koji ga je okruivao. Vie je bilo nalik na
mjesto za zabavu koje su gledaoci napustili.
Aruna jo ne bjee siao sa svojih kola kada ga Krina oslovi i ree mu:
Skini s kola Gandivu i svoje nepresune tobolce, a ja u, prvae meu Bharatama,
sii poslije tebe. Uini tako jer to je za tvoje dobro.
Dhananaya uini kako mu je reeno, a onda mudri Krina ostavi uzde pa i
on sie s Aruninih kola. Kada je plemeniti Gospod svih stvorenja siao s tih
kola, istoga trena nestade i nebeski Majmun koji do tada stajae na vrhu oklopa
toga vozila. Tada krov vozila, koji su ognjem zasipali i Drona i Karna planu i za
tren se pretvori u pepeo, kralju, premda se nije pokazao nikakav vidljiv plamen.
Zaista, ta Arunina kola zajedno sa svojom brzom zapregom, jarmom i rudom,
padoe i postadoe pepeo! O gospodaru, Pandave se prenerazie kada namjesto
toga vozila ugledae samo gomilu pepela, a Aruna pozdravi Krinu i pokloni se
pred njim pa mu se potom obrati sklopljenih ruku i glasom punim ljubavi:
Govindo, o Boanski, zato je oganj progutao ova kola? Reci mi, monoruki, ako
misli da mogu uti istinu a da mi ne naudi!
A Vasudeva mu odgovori: Aruno, ta kola ve su otprije progutali ognji
svakakva oruja, a nisu se raspala samo zato to sam se u boju i ja vozio na njima.
Ona ve bjehu saeena silom Brahmanova oruja, a rasula su se poto sam ih ja
napustio jer si ti postigao ono to si elio.
I boanski Keava zagrli Arunu i, ne bez malo ponosa, ree mu: Dobrom
sreom ti si taj koji je pobijedio, Kuntin sine! Dobrom ste sreom ostali ivi u
ovome uasnom boju i ti, kralju Yudhithiro, a i nosilac Gandive, i Bhima i dva
Madrina sina! Kada sam doao u Upaplavyu, ti si mi priao, kralju, a uz tebe
bijae nosilac Gandive, i vi me ponudiste medom i ugostiste me. Tada si mi rekao,
gospodaru: Ovaj Dhananaya tvoj je brat i prijatelj, Krino! Zato ga titi u svakoj
pogibelji! Ja ti na to odgovorih: Neka bude tako! Eto, ja sam Arunu
zatitio i pobjeda je tvoja!
Od ovoga to bjee uo Yudhithiri pravednome kosa se die na glavi i on
odvrati anarddani: O tlaitelju neprijatelja, tko bi osim tebe, pa makar to bio i
sam gromovnik, mogao odoljeti Brahmanovu oruju!? Pogotovo kada ga
upotrijebe Drona ili Karna! Veliki rii Krina Dvaipayana ree mi jo onda u
Upaplavyi da je pravda ondje gdje je Krina, a gdje je on, tamo je i pobjeda!
403
To je malen uzorak staroindijske politike teorije. Ujedno je to mjesto da se procijeni sve to se zbilo, pa i
ono to se ne moe opravdati mjerilima pravednosti. To je i mjesto da se oda poast junacima Kaurava, a i da se
istakne uloga Krine.
Tu e ulogu slijedee pjevanje (adhyaya 61) istai na znatno udesniji nain.

363

Potom svi oni uoe u logor Kurua i tu naoe mnogo ratne opreme,
dragulja i drugoga blaga. Bilo je tu i srebra i zlata i bisera i skupocjena nakita,
tkanina, koa i bezbroj robova i mukih i enskih. Bjee tu svega to je potrebno
vladaru.
Satyaki i Pandave ostadoe tu da se odmore, a onda im slavni Vasudeva ree:
Ostanimo ove noi izvan logora! To e nam donijeti mnogo dobra.
Neka bude tako! odgovorie oni pa se zaputie odatle u elji da uine
ono to e im donijeti dobru sreu. Stigli su na obalu svete rijeke Oghavati i tu
ostadoe da prenoe poto su se oslobodili svih neprijatelja. Samo su Krinu iz
roda Yadua poslali u Hastinpuru. Dok se hrabri Vasudeva s Darukom penjao na
svoja kola, oni mu rekoe: Idi i utjei bespomonu Gandhari koja je izgubila sve
svoje sinove. Kada sazna za pogibiju svojega sina, ona bi nas ognjem svojega
duha u gnjevu mogla sve odreda pretvoriti u pepeo. Da u ovome krvavom boju ti
nisi bio Arunin zatitnik, kako bismo pobijedili ono bezmjerno more
neprijatelja? Nama si za ljubav, Krino, sluao mnoge pogrde i otrpio mnoge
udarce silovite poput gromova. Zato uini neto da tvoja velika djela ne budu
uzaludna.
I Gospod se Krina zaputi u prijestolnicu Kurua. Kada ue u grad, ulice
odjeknue tutnjavom njegovih kola. On posla vijest kralju Dhrtaratri pa sie sa
svojega vozila i ue u palau staroga kralja. Tada spazi najboljega meu
mudracima, riija Dvaipayanu, kako mu dolazi u susret. anarddana dodirnu
stopala i njemu i kralju Dhrtaratri i tiho izree svoj pozdrav Gandhari. Plakao je
neko vrijeme s njima, a onda opra oi vodom kako to nalau obiaji pa im se
obrati ljubaznim rijeima: Tebi je sve znano, Bharato! Ni prolost ni budunost
nemaju pred tobom tajni jer ti gospodaru, poznaje tok vremena. Pandave su se
tebi za ljubav trudile da sprijee propast svoje rodbine i unitenje katriyskoga
stalea. Kralj je Yudhithira mirno ivio i njegova su se braa slagala s njime.
Poslije one nepotene igre kockama ak je i u progonstvo otiao. Tebi su vrijeme i
gramzljivost pomutili osjetila i nisi posluao moj savjet. Cijeli stale katriya
tvojom je krivicom zbrisan s lica zemlje. Nije li to tok samoga Vremena koje sve
razara? Odravanje vaega roda, nastavak loze i posmrtni kola koji ovisi o
potomstvu sada ostaju na brizi Pandavama, a to vrijedi i za tebe i za Gandhari.
Nemojte ni ti, a ni Gandhari nositi u sebi mrnju na Pandave! Ti zna, monoruki,
kolika je Yudhithirina ljubav prema tebi. On zbog tebe i dan i no izgara u alosti
i ne moe nai mira srcu premda je samo unitio svoje zlotvore. Misao na tebe i
Gandhari ugasila je u njemu sve radosti.
Rekavi to Dhrtaratri, elnik Yadua okrenu se Gandhari pa poe njoj
govoriti: Subalina keri, ti to vri neuvene zavjete, sluaj to u ti rei: Sjea
li se, kraljice, onih rijei koje si preda mnom izgovorila nasred saborne dvorane,
rijei koje su bile sama pravednost i blagodat objema stranama? Rekla si: uj me,
bezumnie! Pobjeda je tamo gdje je i Pravda! Ali te tvoji sinovi nisu htjeli
364

posluati! Imaj to na umu, blagoslovljena gospo, i ne dopusti jadu da ti slama

srce. Ne poeli u svojemu srcu propast Pandavama jer silama koje si stekla
svojom pokorom ti svojim gnjevnim oima moe spaliti svekoliku zemlju sa
svim pokretnim i nepokretnim stvorenjima na njoj!
Gandhari e na to: Keavo, tako je kako si rekao! Srce mi je nemirno i bol
ga saie, ali sam te sasluala i srce mi se sada primirilo. A to se Pandava tie,
oni su sada jedina zatita slijepom kralju. I, rekavi to, Gandhari pokri svoje
lice i glasno zaplaka izgarajui u bolu za svojim sinovima.
Dok je tako tjeio kralja i Gandhari, Krna najednom osjeti da Dronin sin
sprema neko zlo Panduovim sinovima. On urno ustade i pokloni se Vyasi, a
potom oslovi Dhrtaratru: Prvae meu Kuruima, moram se od tebe oprostiti. Ne
dopusti da te alost nadvlada! Naputam te ovako, u hitnji, jer Dronin sin smjera
poiniti neko zlo! Rekao bih da je naumio noas unititi Pandave!
Tada Dhrtaratra i Gandhari odgovorie: Pohitaj, snanoruki, i zatiti
Pandave, a onda nam se vrati, anarddano!
I Krina se s Darukom dade na put. Kada stie na mjesto gdje se Pandave
bijahu ulogorile, on sjede kraj njih i kaza im sve kako je bilo.
Sanaya govorae dalje:404 Pouj gospodaru, kazat u ti sve kako se zbilo:
Polomljenih bokova i prekriven zemnim prahom Duryodhana je skupio svoje
rasute uvojke i ogledao se na sve strane. Obuzet jarou i oiju punih suza, on bi
me pogledao s vremena na vrijeme pa najednom stade udarati akama po zemlji
nalik pobjenjelu slonu. Stiskao je rukama svoje kukove i kleo Panduove sinove,
a onda se obrati meni: Jao, mene kojega su branili antanuov sin Bhima i Karna,
prvi meu ratnicima, i Gautamin sin, i akuni, i Drona, i Avatthaman i alya i
Krtavarman, sada je snala ova nevolja! Sada kada me je Bhimasena udario
nogom u glavu dok sam polomljen leao na zemlji, nita me vie ne moe
zauditi! Izgleda da se Vrijeme ne moe zaustaviti! Moji roditelji znaju zakone
vojevanja i zato njima, koji sada tuguju za mnom, ovako reci: Odravao sam
rtvene obrede i valjano sam uzdravao svoje brojne sluge. Vladao sam cijelom
zemljom i njezinim morima i stao sam na glave svojih ivih neprijatelja. Svojoj
rodbini davao sam blaga koliko god to bijae u mojoj moi. Tko moe biti sretniji
od mene! Srea je i da nisam pobijeen u boju i potinjen da sluim svoje
neprijatelje! Srea je, gospodine, da me je sve moje blagostanje napustilo tek
poslije moje pogibije. Sada neka slui drugome!
Na vijest da je Duryodhana pobijeen Avatthaman, Kripa i Krtavarman
dooe urno na poprite dvoboja i ugledae tvojega plemenitog sina kako lei
opruen na zemlji nalik na divovsko drvo ala koje je sruila oluja. Oko njega
bjee mnogo stranih stvorenja i grabljivih ivotinja. Okupljale su se oko
Duryodhane kao to se mnogi podanici eljni blaga okupljaju oko svojega
404
Istie se da ovdje priu nastavlja Sanaya jer je prethodno pjevanje (adhyaya 62) kazivao samo
Vaiampayana kralju anameayi. Sanaya, naravno, nije trebao Dhrtaratru obavjetavati o Krininu posjetu
njemu i Gandhari.

365

vladara. Oni sioe sa svojih kola pa trkom dooe do kralja i posjedae oko
njega.
itei poput zmije i oiju punih suza, Dronin sin ovako ree najveem
kralju na zemlji: Nepobitna je istina da na svijetu nema niega postojanog kada ti,
tigre, lei sada na zemlji prekriven prainom. Jao, onaj koji je hodio nad glavama
svih katriya i bio pokropljen krunidbenom vodom sada lei na zemlji prekriven
prainom! Na svojemu putu vrijeme donosi mnoge obrate!
Kralj obrisa svoje oi rukama pa iznova zaplaka, a onda ree trojici junaka
kojima Kripa bijae starjeina: Reeno je da je podlonost smrti dosudio Tvorac.
Dobro je da sam i ja poginuo u boju uza sve one svoje roake i prijatelje. Vidim
da ste, nasreu, bar vi umakli iz mojega pokolja zdravi i itavi. Drago mi je da je
tako. Za mnom nemojte aliti. Ako Vede govore istinu, ja sam zasluio da
boravim u mnogim podrujima bezmjernoga blaenstva.
Dok je gledao ucviljenoga kralja okupana suzama, u Droninu sinu rasplamsa
se gnjev nalik na oganj sveopeg unitenja. Obuzet jarou, lomio je ruke i
glasom promuklim od plaa govorio: Moj je otac poginuo od ruke tih bijednika
koji su se sluili okrutnim obmanama, ali ni to me nije tako ljuto povrijedilo kao
ovaj jad u kojemu se ti sada nalazi! O kralju, sluaj moje rijei koje u sada
izgovoriti zaklevi se samom istinom, svim svojim milosrdnim djelima, svojom
vjerom i duhovnim zaslugama koje sam do sada stekao! Svojom silom danas u
pred samim Vasudevom sve Panale otpraviti u Yamino carstvo! Na tebi je, kralju,
samo da mi da svoje doputenje!
Kada u te Avatthamanove rijei, kralju zadrhta srce od radosti pa kaza
Kripi: Uitelju, nemoj oklijevati, ve mi donesi krag pun vode!
I prvak meu brahmanima poslua kraljevu naredbu i donese mu krag s
vodom, a kada prie tvojemu sinu, ovaj mu ree: Prvae svih brahmana, neka si
blagoslovljen, ako mi eli dobro, neka Dronin sin bude imenovan za
zapovjednika moje vojske. Ako kralj tako zapovijedi, i brahman se smije boriti,
pogotovo ako je ve prihvatio zakone katriya. Tako su ueni rekli u svetim
knjigama.
Kripa poslua kralja. Saradvatov sin postavi Dronina sina za vrhovnoga
zapovjednika Duryodhanine vojske. Kada se obred zavrio, Avatthaman zagrli
najboljega meu kraljevima i krenu odatle dok su sve strane svijeta odjekivale od
njegova lavljeg urlika. A Duryodhana ostade da tu, okupan krvlju, provede tu
stranu i neutjenu no.

366

Knjiga deseta

SAUPTIKAPARVAN
Knjiga o nonome prepadu
Kralj Dhrtaratra ree: Obistinile su se rijei plemenitoga Vidure! Jao,
Sanayo, moj ih sin ne htjede sluati! Govori to uinie Krtavarman, Kripa i
Dronin sin poslije pada mojega sina kojega neprijatelji oborie nepotenim
udarcem?
Sanaya nastavi: Oni nisu otili daleko. Ubrzo su uli u gustu umu prepunu
bujna drvea i puzavica. Zaustavie se da zakonae pod velikim banyanom s
tisuu grana, najveim drvetom u umi. Izmueni dobivenim ranama, junaci
ispregoe konje i obavie veernje molitve pa se opruie po goloj zemlji.
Sunce zamae iza gorja Asta i doe No, mati Svemira. Nebo se osulo
zvijezdama i planetima te nalikovae arenu tkanju i bilo ga je milina pogledati.
Sa svih strana dopirali su glasovi nonih stvorenja, a ona koja ive danju bijahu se
ve povukla na poinak. Avatthamanu nije dolazio san na oi. Tuga i osvetniki
gnjev nisu mu davali mira. Taj vitez monih miica osvrtao se naokolo i
promatrao stranu umu nastanjenu svakojakim stvorovima. Tada opazi da su se
na banyanovim granama smjestile tisue vrana koje bjehu tamo dole da provedu
no. I dok su ptice bezbrino spavale, Avatthaman primijeti golemu sovuljagu
zastraujueg izgleda, zelenih oiju i mrka tijela, velikoga kljuna i dugih, otrih
kandi. Huui jedva ujno, krilato se stvorenje priblii banyanovim granama i
stade na jednu granu, a onda pogubiteljica vrana poe ubijati pozaspale ptice
kidajui im glave i krila svojim otrim kandama i tako pobi mnotvo svojih
neprijatelja.
Gledajui taj nezaboravni prizor, Dronin se sin duboko zamisli pa ree sam
sebi: Ova me sova ui kako se ratuje! Doao je as da uinim ono za ime udim!
Bezbone Pandave i Panale ubie mi na prijevaru oca pa i sve njegove prijatelje
posmicae nepotenim i gnusnim nainom. Moemo i mi njih lako pobiti budemo
li ih iznenadili na spavanju. Znalci svetih knjiga uvijek prije odobravaju da se
neto uini na siguran negoli na nepouzdan nain. Prekrit u obiaje katriya i
ukaljati svoje ime, ma koliko me zbog toga budu osuivali!
I tako se neustraivi Avatthaman odlui da jo te iste noi pobije na
spavanju i Pandave i Panale. Donijevi tu odluku, on se jo jednom u sebi zakle
da e je provesti u djelo pa onda probudi svojega ujaka Kripu i Krtavarmana,
glavara Bhoa. Onako bunovni, oni sasluae to im govori, ali mu od stida nita
ne odgovorie.
Napokon se javi Kripa: uli smo sve to si nam kazao, snanoruki, ali uj i
ti sada mene: Nad svim ljudima vladaju dvije sile: Usud i Trud. Ako dobro
367

obraenu zemlju kia natopi na vrijeme, sjeme e ponijeti bogatu etvu. Tako je i
sa svakim ljudskim uspjehom. Katkada sudbina djeluje sama od sebe, ali ako se
ovjek ne potrudi, to ga dovodi u veliku bijedu. Ako netko na svijetu i uiva u
plodovima rada a da se sam nije nimalo potrudio, na to se uvijek gleda s
podsmijehom, a on postaje predmet svaije omraze. Na ovome svijetu nita se ne
moe uiniti bez truda. Tko radi sluajui savjete starijih, ubrzo e ubrati obilne
plodove. Onaj tko ne potuje druge i na njih se ne osvre, ve se, nagnan strahom,
strau ili pakou, upinje da uini ono to je naumio, brzo e se suoiti s
propau. Duryodhana bijae opsjednut zaviu i nije mogao sagledati budunost.
Nerazumno se upeo da uini ono to se nije dalo uiniti, ne sluajui mudre
savjete. Bio je zao od samoga svojega poetka, a i nas je snala ova nesrea jer
smo se poveli za tim podlim grjenikom. Sav ovaj uas sprio mi je um i, to vie
mislim, sve manje znam to nam je initi. Zato poimo Dhrtaratri i Gandhari i
plemenitome Viduri, a oni e nam rei to je pametno da sada poduzmemo.
Avatthaman je izgarao od silnoga jada i, poto ve bjee odluio poiniti
zlo, on ovako ree njima dvojici: Svatko pametuje po svome i drukije od ostalih i
svakome je vlastita pamet najmilija. Svatko misli da je najpametniji. Ljudska se
pamet uvijek nae u velikome iskuenju kada se suoi s ljutom nevoljom ili s
prevelikim blagostanjem. Ova nepojmljiva nesrea natjerala me je da donesem
odluku i kazat u vam to mi je na umu: Roen sam u asnoj brahmanskoj
obitelji, ali sam, na nesreu, posveen u obiaje katriya. Zar u smjeti pred
ljudima prozboriti i jednu rije ne budem li osvetio smrt svojega oca? Zato u,
potujui dunosti katriye, jo danas krenuti stopama svojega kralja i svojega
plemenitog oca. Pobit u svoje zlotvore koji e biti svi na jednome mjestu, a prvi
e pasti Dhrtadyumna! Kada danas pobijem i posijeem sve Panale, onda u s
veseljem napasti Pandave.
Kripa e na to: O junae neuvele slave, dobro je to ti u srcu buja elja za
osvetom i vidim da te ni sam gromovnik ne bi odvratio od toga. Ali ujutro emo ti
se pridruiti i nas dvojica, a sada skini oklop i spusti zastavu pa se noas odmori.
Sutra emo sva trojica napasti i pobiti zlotvore Panale i sve njihove pristae. Ti si
vrsni znalac nebesnikoga oruja, a nema sumnje da sam to i ja. Ovaj vitez iz roda
Satvata uvijek je pripravan za boj, a on je veliki strijelac. Ili emo pobiti estoke
Panale i s njima Pandave, ili emo i mi otii na nebesa!
Oiju zakrvavljenih od bijesa Avatthaman odvrati svojem ujaku: Zar moe
spavati onaj tko je u nevolji ili ovjek raspinjan gnjevom, ili pak onaj ije srce
uvijek snuje osnove kako stei blago, ili onaj kojega mui udnja? A mene mue
sva etiri uzroka! Zna li kako boli srce onoga kojemu su ubili oca! Moje srce dan
i no izgara! Ja ne mogu misliti o ivotu sve dok u boju ne ubijem Dhrtadyumnu!
Ubivi mojega oca, on je postao moja budua rtva, a i svi oni koji su uz njega.
Ali ako ih budu titili Vasudeva i Aruna, oni e biti nepobjedivi kao da su pod
368

Indrinom zatitom! Tek kada na spavanju pobijem svoje zlotvore, moi u

poinuti i bezbrino se predati snu.
Kripa e na to: Prijatelji se uvijek trude da svojega prijatelja odvrate od
grijeha. Uvijek napreduje onaj tko dozvoli da ga odgovore od grjenog ina. O
sine, ne ini ono zbog ega e se kasnije kajati! Naa vjera nikada nije
opravdavala ubojstvo na spavanju. Isto vrijedi i za one koji su poloili svoje
oruje i ostavili kola i konje. Ti si na ovome svijetu slavljen kao prvak meu
onima to vladaju orujem i kao ovjek koji nikada nije poinio ni najmanji
prijestup. Kada sutra izae Sunce, ti e, sjajan poput drugoga sunca, izai pred
svoje neprijatelje i u boju ih rastaviti od ivota.
A Avatthaman e na to: Moj ujae, ja ne sumnjam da je sve tako kao to
kae, ali ti razuzdani lupei uzeli su Karni ivot dok je vadio kota svojih kola iz
blata! Bhima je ubio Duryodhanu udarcem ispod pojasa! Zar je isto preostalo od
dharme to bismo mi morali potovati? Pandave su jednom i za svagda sruile
granice dharme i zato bismo se mi natezali oko vitekih zakona? to me briga,
poto na spavanju pobijem Panale koje nepoteno posjekoe mojega slavnoga
oca, ak i ako se u svojemu iduem ivotu rodim kao kukac ili crv! Odluka koju
donesoh sada me podbada da pourim njezinu izvrenju! Niti je roen, niti e se
roditi onaj tko e me zaustaviti.
I, izrekavi to, viteki Dronin sin ode prezati konje. Ve htjede krenuti kada
ga oslovie Kripa i Krtavarman: Zato si upregao konje? Mi smo odluili da ti se
sutra pridruimo i ne prilii ti da nema povjerenja u nas jer smo uz tebe i u dobru
i u zlu.
Avatthamanu nije izbijala iz pameti smrt njegova oca i on im poteno ree
to namjerava: Na grjean nain ubit u danas grjenoga sina kralja Panala.
vrsto sam odluio da ubijem toga podlaca kao to se ubija ivotinja, tako da ne
dospije tamo gdje borave oni koji pogiboe od oruja! Ne oklijevajte, ve
stavljajte na sebe oklope i opasujte svoje oruje, pa me ovdje priekajte, prvaci
meu ratnicima! I Avatthaman se pope na svoja kola pa krenu na neprijatelje,
a Kripa i Krtavarman zaputie se za njim. Kada stigoe pred logorite Panala,
Avatthaman stade. Onda se sva trojica primaknue ulazu u logor.
Tada Avatthaman ugleda gorostasno oblije, sjajno poput Sunca ili
Mjeseca, od ijeg se izgleda dizala kosa na glavi. Stajao je na ulazu u logor i
inilo se da mu iz usta bljuju plamenovi, a u zube mu je bilo strahota i pogledati.
Goleme eljusti bile su mu razjapljene, a na licu je imalo tisuu prekrasnih oiju.
Njegovo tijelo i odjeu nemogue je opisati, ali, da ga mogu ugledati, i planine bi
se pred njime rascijepile od uasa. Iz sjajnih plamenova koji mu izbijahu iz usta,
nosa, oiju i uiju izaoe tisue Vasudeva naoruenih kolutom, topuzom i
koljkom.
Kada je ugledao tu spodobu od koje bi se zgrozio cijeli svijet, Avatthaman
je neustraivo zasu svojim nebeskim orujem, ali to stvorenje kao da je gutalo
369

svaki njegov hitac. Kada je istroio sve svoje oruje, on se napokon osvrnu oko
sebe i vidje da su sva nebesa ispunjena anarddaninim likovima. On se tada sjeti
to mu je govorio Kripa pa se okrenu ispunjen bolom i ree: Onaj tko ne slua
savjete svojih dobronamjernih prijatelja mora se i kajati kada ga snau nevolje
kao to, evo, sada mene snalaze! Orujem se ne napadaju domae ivotinje,
brahmani, kraljevi, ene, prijatelji, vlastita majka, uitelj, slab ovjek, maloumnik,
slijepac, zaspali ovjek, onaj tko je preplaen, tek probuen, luak, pijan ovjek
ili pak onaj koji ne zna da je napadnut. Tome su uitelji poduavali ljude jo od
pamtivijeka. Ovo stvorenje to preda mnom stoji ne moe se ni umom zamisliti.
Stoji tu nalik na uzmahnutu palicu boanske kazne i, nesumnjivo, to je plod moje
grjene namjere koju sam grjenim inom odluio provesti u djelo. Stoji preda
mnom da bi osujetilo moj grjeni naum. Sva je prilika da mi je sueno da
odustanem od borbe. Zato u potraiti zatitu svemonoga Mahadeve. On e moi
ukloniti palicu boje kazne s mojega puta!405
Dok je tako premiljao, Dronin sin sie sa svojih kola i pokloni se
Vrhovnome Boanstvu pa ree: Stavljam se pod zatitu Onoga koji se zove
Strani, Sthanu, iva, Rudra, arva, Iana, Ivara, Giria! Onoga koji ispunjava
elje i Tvorac je i Gospodar Svemira. Oistih svoju duu i nejak, kakav jesam,
iskazujem svoje oboavanje Unititelju trostrukoga grada i kao rtvu mu nudim
samoga sebe! Hvaljen si i hvale vrijedan! Ja Ti nudim svoj hvalospjev Tvojoj
slavi! to Ti naumi, ne moe se sprijeiti! Ja Ti nudim na rtvu najistije od
najistijeg, elemente od kojih je sazdano moje tijelo! Uto se, kralju, pojavi
pred njime zlatni rtvenik na kojemu je poigravao blistavi oganj koji obasjavae
sve etiri strane svijeta. Oko oltara stajahu nebrojena stvorenja, golema i
bljetavih usta i oiju, s mnogo nogu, glava, ruku i okiena mnotvom draga
kamenja. Svemirom odjeknue glazba i smijeh, krikovi i urlici i zaue se
odobravanja i pohvale Avatthamanu.
Dronin sin ne pokaza ni najmanje straha. Naoruan lukom i s rukavicama od
koe iguane na rukama, on ponudi Mahadevi sebe kao rtvu! Neustraivi i gnjevni
Dronin sin izgovori bogougodne mantre i svoju duu ponudi kao rtvu Ijevanicu.
Tim stranim obredom on oda poast Mahadevi ija su djela strahotna, a potom,
sklopljenih ruku, oslovi velikoga Boga: Sva su stvorenja u Tebi i Ti si u svim
stvorenjima. Tvoja su sva najznamenitija obiljeja: O Gospode, Ti si pribjeite
svim stvorenjima i ja oekujem da me primi kao rtvu jer ne mogu pobijediti
svoje zlotvore. Primi me!
Izrekavi to, Dronin sin pope se na rtvenik na kojemu je buktao oganj i,
rtvujui sebe, ue u plamenove. Gledajui ga kako stoji usred plamenova
nepokretan i uzdignutih ruku, boanski se Mahadeva, nasmijeen, pojavi pred
njime i ree:
405
Ovo je opet primjer gdje se strana Pandava i Panala povezuje s vinuistikim kontekstom, a strana
Kaurava sa ivistikim.

370

Istinoljubivou, istoom, iskrenou, pokorom, mirenjem sa sudbinom,

zavjetima, pomirljivou, predanou, strpljenjem, milju i rijeju iskazao mi je
svoje oboavanje Krina iji su podvizi bezgrjeni i zato nema nikoga tko mi je
od njega miliji. Na njegovu rije i da bih ga poastio, ja sam titio Panale i
stvarao raznolike privide. titei njih, njemu sam odavao poast. Ali njihovo je
vrijeme isteklo.
I kada to ree plemenitomu Avatthamanu, boanski Mahadeva ue u
njegovo tijelo i dade mu u ruke odlian i uglaan ma.
Ispunjen boanskim biem, Dronin sin zablista od siline i boanska ga sila
uini nepobjedivim u boju. S njegove lijeve i desne strane pooe uz njega mnoga
nevidljiva bia i rakase i tako se on uputi ravno u logor neprijatelja nalik na
samog Mahadevu.
Kada je plemeniti Dronin sin krenuo k logoru Panala, Kripa i Krtavarman
ekali su ga na ulazu. Vidjevi ih voljne i pripravne za boj, Avatthaman im
apatom ree: Ja u, nalik na samoga Yamu, ui u ovaj logor, a siguran sam da vi
neete pustiti nikoga da odatle iznese ivu glavu.
I Dronin sin ue u prostrani tabor Panduovih sinova. On zaboravi na strah i
probi se unutra ondje gdje nije bilo vrata. Poslije mnogih ratnikih podviga
Panale su, iznureni, spavali.
Avatthaman ugleda Dhrtadyumnino znamenje pa se uputi ravno k atoru
na kojemu se ono nalazilo. Uao je i ugledao kraljevia Panala kako spava na
skupocjenu leaju prekrivenu svilom i mirisnim vijencima. Dronin ga sin probudi
udarivi ga nogom i, kada kraljevi htjede ustati da ga uhvati za kosu,
Avatthaman ga, bacivi ga na zemlju, prikova za tlo stavi mu nogom na prsa.
Izvijajui se i grebui noktima, kraljevi progovori jedva ujnim glasom: O
Dronin sine, ubij me orujem kako bih na nebesima uao u carstvo pravedenih!
No Avatthaman mu ne dade dalje govoriti, ve ga stegnu rukama tako da se jo
ulo samo krkljanje.
Sramoto roda svojega ree mu Dronin sin za one koji ubijaju svoje
uitelje nema blaenstva poslije smrti! Ti nisi dostojan da te ubijem orujem! I
on ga stade gaziti nogama sve dok Dhrtadyumna nije izdahnuo pod stranim
udarcima.
Od te buke probudie se Dhrtadyumnine ene i straari, ali ostadoe kao
skamenjeni od straha mislei da je napada neka nona utvara. Tek kada
Avatthaman izae iz atora, oni smogoe snage da kriknu od straha i boli i taj
krik probudi mnoge junake koji obukoe svoje oklope i zaputie se
Dhrtadyumninu atoru. Tamo im preplaene ene rekoe: Ne znamo je li on
rakasa ili ljudsko bie! Tu je, pred nama, ubio kralja Panala!
Tada silni ratnici opkolie Dronina sina, ali on ih Rudrinim orujem pobi sve
do jednoga. Kada pogubi i Dhrtadyumnine pratioce, on spazi Uttamauasa kako
spava na svojoj postelji. I njega ubi stavi mu nogom na prsa i grkljan dok se ovaj
371

u hropcu grio pod njim. Yudhamanyu povjerova da mu je druga ubio neki

rakasa pa udari Avatthamana buzdohanom u prsa, ali ovaj jurnu na njega, uhvati
ga pa ubi i njega kao ivotinju dok je Yudhamanyu uasno urlao. Onda krenu na
ostale kraljeve strijelce koji su jo spavali pa i njih pobi poput ivotinja na
rtvenoj sveanosti.
Potom uze ma i pobi jo mnogo drugih. Sav prekriven krvlju, on bijae
nalik na samu smrt koju je poslalo neumitno vrijeme. Oni koje bi krici otrgli iza
sna od uasa bi ponovno zatvarali oi vjerujui da ih to u snu pohodi kakav
rakasa pa su tako potpuno bespomoni padali pod njegovim maem.
Probudie se i ikhandin i petorica Draupadinih sinova pa, poto su se
naoruali, jurnue na Avatthamana, a za njima krenue i oni koji su preivjeli od
vojske Somaka. Prisjetivi se smrti svojega oca, Dronin se sin raspomamio. On u
oajnikome juriu navali na njih. Prvoga udari Prativindhyu maem u trbuh.
Draupadin sin odmah pade mrtav. Hrabri Sutasoma jurnu na njega s podignutim
maem, ali mu Avatthaman odsijee ruku koja je drala ma pa ga potom
posijee postrance. Nakulin sin, srani ataniki, uhvati kolni kota i udari njime
Avatthamana u prsa, ali mu ovaj silovito uzvrati udarac i obori ga na zemlju pa
ga dohvati i odsijee mu glavu. rutakarman se doepao batine okovane
eljeznim iljcima i snano udario Avatthamana po elu, no ovaj ga maem udari
po licu i rutakarman pade nagren i mrtav. rutakirti zasu protivnika rojem
strijela, ali se ovaj zakloni svojim titom ukraenim tisuom mjeseevih likova i
odrubi lijepu glavu svojega neprijatelja na kojoj blistahu naunice.
Potom napade ikhandina koji je predvodio Prabhadrake, ali ga njegova
strijela pogodi meu obrve. Pobjesnjeli Avatthaman ipak mu se priblii i ubi ga,
a zatim bjesomuno navali na Prabhadrake i ostatak Viratinih eta i napravi pokolj
meu njima.
U logoru Pandava ratnici su sada vidjeli Kali, No Smrti u utjelovljenome
obliju s krvavim ustima i zakrvavljenim oima, okienu purpurnim vijencima i
namazanu purpurnim mehlemom, zaogrnutu jedinim komadom purpurne odjee i
s omom u rukama. Bjee nalik na postariju gospu koja je stalno pjevuila neku
sumornu notu a stajae pred njima spremna da sa sobom povede brojne ljude,
konje i slonove, povezane sve zajedno debelim konopom. Izgledalo je da
prikuplja mnoge i raznolike duhove i ratnike liene svojega oruja i da ih tim
konopom vezuje.
I prijanjih su dana, gospodine, elni ratnici Pandava viali u svojim
snovima taj lik koji odvodi sa sobom usnule borce, a iza te gospe vidjeli su
Dronina sina i to se zbivalo svake noi otkako bjee zapoela bitka izmeu Kurua
i Pandava.
Skidao je glave, sakatio i sjekao i pod njegovom su rukom ginule stotine
ratnika. Zemlja se pokrila osakaenim truplima, a nad taborom Pandava izvijali su
se krici koji su budili pozaspale ratnike. Stotine i tisue njih vikalo je
372

prestravljeno i raspameeno: Tko je to? to se dogodilo? Tko vie? I ginuli su

ne stigavi ni da se zatite.
Sveopa pometnja i propast rairie se taboritem Pandava. Jedni se,
skamenjeni od uasa, nisu ni micali, drugi su, bunovni i omamljeni, ubijali jedan
drugoga u toj pomrini. Konji i slonovi pokidae uad i stadoe bezglavo bjeati
gazei sve pred sobom.
Mnogi su potraili spas u bijegu, ali su ih na vratima doekivali Kripa i
Krtavarman. Ubijali su sve odreda i bez milosti. Onda njih dvojica s triju strana
zapalie logor, a Avatthaman je, slian Gospodu smrti, nastavio pri svjetlosti
poara pustoiti logor Pandava. Tisue vojnika padale su pred njim nemajui
snage da mu se suprotstave. Krv je zemljom tekla potocima. Jedni su bjeali,
drugi se skrivali, trei su se oajniki branili, a etvrti se, izbezumljeni,
meusobno ubijali i svi su ginuli u tome strahovitome krvoproliu.
Dooe i brojne ete rakasa svakojakih oblika i, napivi se dosita krvi koja
je tekla potocima, igrali su i klicali: Ah prekrasno, ah kako je ovo isto, kako je
slatko! Okupie se i svakojaka sablasna bia i tumarala su kroz tu groznu
klaonicu pijui i derui dok se nisu nasitila.
U osvit je Avatthaman napustio logorite okupan ljudskom krvlju i steui
u ruci ma tako vrsto da su mu ruka i ma postali kao jedno. Poto je uinio
djelo za koje se zavjetovao da e ga uiniti i proao stazom kojom jo nitko nije
iao, Dronin sin zaboravi na tugu zbog pogibije svojega oca. Kada bijae doao u
logor Pandava, sve je bilo mirno i svi su bili u tiini utonuli u san. Poslije ovoga
nonog krvoprolia sve je opet bilo tiho i Avatthaman napusti zamrli logor.
Susrevi se sa svoja dva druga, on im kaza radosnu vijest, a oni mu veselo
odvratie da su na izlazima pobili na tisue Panala i Srnaya. Kralju, Vrijeme je
neumitno! Oni koji su nas unitili, sada su i sami bili uniteni! Tada Avatthaman
veselo ree: Na je trud okrunjen uspjehom. Ne gubimo vrijeme, nego poimo
kralju! Ako je jo iv, moi e uti dobru vijest.
Kada dooe tamo, vidjee da se u kralju ivot jo nije ugasio pa poskakae
s kola i okruie tvojega sina. On bjee gotovo bez svijesti i ve na izdisaju. Oiju
oborenih k zemlji povremeno je bljuvao krv, a nedaleko od njega stajahu grozne
grabljive ivotinje, vukovi i hijene oekujui priliku da se pogoste njegovim
tijelom. S tekom mukom kralj je drao na razmaku leinare koji su ekali na
objed i izvijao se po tlu u samrtnim mukama.
Trojici junaka srce se steglo od alosti i oni posjedae oko njega. Obrisali su
mu rukama krvavo lice pa stadoe jadikovati. Avatthaman ree: Jao, kako je
podli i bijedni Vrkodara mogao podmuklim udarcem oboriti tebe koji si se uvijek
drao pravde i istine? Sve dok ovaj svijet bude trajao, ratnici e ga spominjati po
zlu. Sramota neka padne na Krininu i Aruninu glavu jer su mirno gledali kako ti
gine! Sretan si, Gandharin sine, jer si pao na bojnome polju poteno juriajui na
svojega neprijatelja! Jao, to e biti s jadnom Gandhari koja sada ostade i bez
373

svoje djece i bez svoje rodbine? Kakva li jadna sudbina sada eka slijepoga
kralja? Mi emo neutjeni lutati ovom zemljom, sine Kurua! Gdje da naemo
sree i pokoja kada ti vie nisi meu nama? Kada susretne svojega uitelja,
najveega od svih strijelaca, pozdravi ga i reci mu, kralju, da je Dhrtadyumna
poginuo od moje ruke. Izgrli umjesto mene sve one slavne kraljeve koji su prije
tebe stigli na nebesa.
Avatthaman ga jo jednom promotri pa ree: Duryodhano, ako u tebi ima
jo malo ivota, sasluaj vijest koja e ti razveseliti srce: Na strani Pandava
preivjela su samo sedmorica, a na naoj su ostala jo trojica. Od njih je jo ivo
samo petoro brae, Krina i Satyaki. Od moje osvetnike ruke pali su svi
Draupadini sinovi, svi Dhrtadyumnini sinovi, sve Panale i ostatak Matsya. Sve
sam ih pobio noas na spavanju i Pandave vie nemaju djece. Pobio sam u
njihovom taboru sve pozaspale ljude i ivotinje!
Kada je uo te rijei koje bjehu tako drage njegovu srcu, Duryodhani se
razbistri svijest i on polako otvori oi pa, borei se za dah, s mukom izusti:
Avatthamane, ti si uz Kripinu i Krtavarmanovu pomo uinio za mene ono to ni
veliki Bhima, ni silni Karna, pa ni tvoj otac nisu mogli uiniti. Sada se osjeam
kao Indra, gospodar bogova! Sada zbogom svima! Neka vas svu trojicu prati
srea. Sve u vas opet vidjeti kada se budemo sastali na nebesima!
Rekavi to, gospodar Kurua dahnu zadnji put i dua mu ode put nebesa, a
tijelo ostade na zemlji.
Trojica vitezova izgrlie jo jednom paloga kralja i stajahu tako neko
vrijeme gledajui ga netremice, a potom se popee na kola. Jo uvijek sluajui
tubalice Dronina sina, ja se, kralju, u osvit dana zaputih prema gradu. Eto, tako
propadoe silne vojske Kurua i Pandava. Taj pokolj bjee nevien i straan, a
dogodio se zbog tvoje loe vladavine. Kada je tvoj sin otiao k nebesima, mene je
obuzeo neizmjeran jad, a duhovni vid koji mi bijae podario rii danas mi se
pomraio.406
Onda Vaiampayana nastavi svoje kazivanje: Kada proe ta no,
Dhrtadyumnin koija donese Yudhithiri glas o stranome pokolju koji se zbio u
nonim satima i na kraju ree: Od cijele one sile ja sam, gospodaru, jedini
preivio. Najedvite jade izvukao sam ivu glavu u trenu kada Krtavarmanu bijae
popustila panja.
Ma koliko da je bio izdrljiv, Kuntin se sin sruio na zemlju kada u vijest o
pogibiji svih svojih sinova. Priskoi mu Satyaki i doeka ga u zagrljaj, a naoe
se tu i Aruna i Bhimasena i blizanci pa ga prihvatie na svoje ruke. Kada Kuntin
sin doe k sebi, poe jadikovati u teku kolu, ali su se njegove rijei teko
razumijevale: Jao, mi ve pobijedismo svoje zlotvore, a na kraju smo ipak mi
pobijeeni. ini mi se da je bijeda krajnje blagostanje, a da je blagostanje najgora
406
Eto, tako s Duryodhaninom smru svrava Sanayina pjesma o velikoj bici. Dalje pripovijedanje nastavlja
Vaiampayana sam.

374

bijeda! Pomou vlastita oruja kraljevii su prebrodili bezdan Dronina gnjeva, a

sada su poginuli zbog nepanje. Nema na svijetu goreg ubojice od nesmotrenosti!
Bol me raskida zbog kraljevne Draupadi. Jao, ona e danas zaploviti u more
gorine i njezino tijelo izmodeno patnjama vie se nee pridii.
Onda kralj Kurua407 ree Nakuli: Idi i dovedi ovamo zlosretnu kraljevnu i
svu rodbinu njezine majke.
Nakula posluno izvri zapovijest i otputi se kolima u Upaplavyu gdje je
boravila kraljevna Draupadi sa svim enama kralja Drupade. A Yudhithira se,
skrhan bolom i planih oiju, s ostalima zaputi na to polje gdje su se borili
njegovi sinovi. Tada su jo uvijek vrvjela najrazliitija stvorenja i svuda su se
mogli vidjeti stravini prizori. Kada stigoe, kralj vidje svoje sinove,
dobronamjernike i prijatelje kako lee na tlu obliveni krvlju, osakaeni i
obezglavljeni. Vladar Kurua glasno zaplaka i srui se na zemlju, a isto se zbilo i
onima koji su ga pratili. Kralj bijae jedva pri svijesti. Sav se tresao, a lice mu se
kupalo u suzama. Tjeili su ga njegovi prijatelji koji i sami bijahu uasnuti.
Stigao je onamo i spretni i hitri Nakula, a na njegovim kolima, sjajnim poput
sunca, vozila se i kraljevna skrhana bolom. Tresui se poput palme na oluji,
kraljevna prie Yudhithiri i srui se od nepodnoljive alosti. Kada je estoki
Vrkodara spazi opruenu na tlu, on joj hitro prie i obgrli je svojim rukama. Dok
je on tjeio lijepu gospu, ona se plaui obrati najstarijemu Panduovu sinu. Neka
je sa sreom, kralju! Osvojio si cijelu zemlju i sada e uivati njezine blagodati,
a tvoji hrabri sinovi izgiboe obavljajui dunosti katriye! Prithin sine, bol za
junacima to ih na spavanju pobi grjeni Dronin sin saie me kao da stojim usred
ognja. Ako Dronin sin ne ubere plodove svojega bezbonog ina, ako u boju ne
uzme ivot tome mrskom zlotovru i njegovim pratiocima, ja u sjesti ovdje i
posvetiti se pravi,408 Pandave! I, rekavi to, Yanaseni sjede pored pravednoga
kralja Yudhithire.
Kada kraljevski mudrac Yudhithira vidje da njegova ljubljena kraljica sjedi
u pravi, on je oslovi i ree: O blagoslovljena gospo, ti poznaje osnove vrline! Svi
tvoji sinovi i braa umrli su pravednikom i junakom smru. Ne pristoji ti da
ali za njima. A to se Dronina sina tie, on se zaputio u neku daleku umu. Kako
e, lijepa kraljevno, biti sigurna da je on pao u boju?
Draupadi mu odvrati: ula sam da Dronin sin ima na elu dragi kamen s
kojim je roen. Vidjet u taj dragulj jer ete mi ga donijeti poto u boju ubijete
toga bijednika. Kada budem, kralju, na tvoje elo stavila taj dragi kamen, moi u
opet ivjeti!
407

Sada je Yudhithira kralj Kurua pa to pjeva eli i naglasiti.

Prava je "odlaenje", traenje smrti gladovanjem, zavjet posta do smrti ili ispunjenja kakva zahtjeva.
Draupadi se zbog smrti djece eli posvetiti pravi, kao to je to elio Drona kada su mu doviknuli da je
Avatthaman ubijen.
Tako je Drona etrnaestoga dana bitke uspio ubiti Drupadu, slijedeega dana Dhrtadyumna Dronu, u noi
poslije bitke Avatthaman Dhrtadyumnu, a sada Draupadi trai da ubiju Avatthamana.
408

375

Rekavi to kraljevskome Panduovu sinu, Krina prie Bhimaseni pa mu

kaza: Sjeti se dunosti katriye, Bhimo! Tvoja je dunost da mi pomogne! Nema
nikoga na svijetu tko ti je ravan po junatvu. Pogubi toga grjenika kao to je
Maghavanat pogubio ambaru!409
Ova alostiva Draupadina preklinjanja natjerae Bhimu da se popne na svoja
velika kola okiena zlatom i da posegne za svojim lijepim lukom. On odlui da
ubije Dronina sina, uze Nakulu da mu bude vozar pa odjezdie velikom brzinom.
Kada Bhima napusti tabor Pandava, naie na trag Avatthamanovih kola te poe
po njemu.
Poto ih je Bhima napustio, lotosooki Krina ree kralju Yudhithiri: Sine
Panduov, tvoj je brat oaloen pogibijom svojih sinova i otiao je da ubije
Dronina sina. Glavaru Bharata, od sve tvoje brae Bhima ti je najdrai. Zar se nisi
zabrinuo to se on sada izlae ovoj opasnosti? Drona je na svojega sina prenio
znanje o oruju zvanom Brahmairas koje moe spaliti sva tri svijeta. Slavni je
uitelj znao da je Avatthaman nemirna duha i dao mu je preko volje to oruje.
Avatthaman nije mogao podnijeti da Drona, koji bjee oduevljen Arunom,
samo Arunu uputi u tajne toga oruja, pa je molio svojega oca sve dok ovaj nije
popustio. Znajui to mu je dunost, uitelj je tada ovako rekao svojemu sinu:
Makar se u boju naao u najveoj opasnosti, dijete moje, ovo oruje nikada ne
smije uperiti na ljudska bia. A malo kasnije opet ga oslovi: Meni se ini da ti
ipak nee krenuti putom pravednika. Opore oeve rijei oalostile su
zlodunoga Avatthamana pa on krenu lutati po svijetu eljan stei blaga i svake
blagodati. Lutao je kao kakav oajnik vi ste tada ivjeli u umi i jednom
doe u Dvaraku. Svi mu Vrniji iskazae duno potovanje, a on jednoga dana
doe sasvim sam do mene dok sam sjedio na morskoj obali. Tada mi se osmijehnu
i ree: Krino, oruje Brahmairas koje je uitelj Bharat dobio od Agastye poslije
najstroega isposnitva sada je moje koliko je i mojega gospodara. Prvae meu
Yaduima, ja u ti dati to nebesniko oruje u zamjenu za tvoj kolut. U elji da
mu ugodim, Bharato, ja mu odgovorih: Ne mora mi dati oruje koje mu nudi.
Uzmi od mojega oruja ono kojim e u boju moi vladati. Na to on ustro
usta i lijevom rukom posegne za kolutom. Nije mu polo za rukom ni da ga
pomakne s mjesta. Onda ga pokua podii desnom rukom i zape iza sve snage, ali
ga jo uvijek nije mogao pomaknuti. Kada je najzad uzrujani i oamueni
Avatthaman odustao od svojih pokuaja, ja mu rekoh: ak ni Aruna, za kojega
mislim da je prvi meu svim ljudskim biima, i od kojega nemam boljeg prijatelja
na zemlji i kome bih dao sve, pa ak i svoje ene i djecu, brahmane, ak mi ni on
nije rekao neto takvo. Ni Pradyumna, moj silni sin to ga je rodila moja ena
Rukmini, koja izdrava istu pokoru kao i ja, ni on me nikada nije molio za moj
nenadmani kolut, a ti ga, nerazumni stvore, sada trai od mene! ak mi ni silni
Rama nikada nije neto takva rekao! Dopusti mi da te upitam, prvae meu
409

Maghavant "Dareljivi" jest Indra, a ambara je jedan od monih protivnika koji su mu podlegli.

376

ratnicima, protiv koga bi ti upotrijebio ovo moje oruje? Na to mi Dronin sin

odgovori: Krino, najprije bih ti izrazio svoje potovanje, a onda bih se sukobio s
tobom. Svoju najnedostiniju elju nisam mogao ostvariti i zato te sada naputam,
Govindo. To strano oruje tebe ini nepobjedivim, ali na svijetu nema nikoga
drugoga tko bi ga mogao imati.
I tako Dronin sin ode iz Dvarake uzevi od mene mnogo razliita blaga,
pastuha i dragoga kamenja. On je estok i opake due. On je surov, a poznaje
oruje zvano Brahmairas pa Bhimu treba zatiti od njega!
Kada zavri tu pripovijest, Krina se pope na svoja prelijepa kola opremljena
svakojakim orujem i zapregom drijebaca od najbolje kamboske pasmine koji
bjehu okieni zlatnim vijencima. Rudo tih kola imalo je are izlazeeg Sunca. Za
Krinom se pope Aruna, a potom Yudhithira. Tada Krina potjera hitre konje
usmjerivi ih Bhiminim tragom.
Sa svojom brzom zapregom Bhima je brzo stigao do obale rijeke prozvane
Bhagirathi410 i tu opazi slavnoga tamnoputog isposnika Vyasu kako sjedi na rubu
vode okruen mnogim pustinjacima. Ugleda i opaka Dronina sina koji je u
jednome komadu odjee od trave kua sjedio kraj njih po cijelome tijelu natrljan
topljenim maslom i posut prainom. Kuntin sin, snani Bhima, uze luk i strijele i
jurnu k njemu izazvavi ga na dvoboj.
Kada je ugledao stranoga Bhimu kako mu se pribliava, a da za njim
pristiu i njegova braa s Krinom, Avatthaman pomisli da mu je doao kraj. Ali
njegova priroda bjee nesalomljiva. Odmah se dosjeti monoga oruja kojemu ga
otac bjee nauio. On uze u lijevu ruku stabljiku trave, nadahnu je posebnim
mantrama, a onda izree strane rijei: Na propast Pandavama!
Iz stabljike trave suknu plamen koji je mogao, inilo se, spaliti sva tri
svijeta. Bjee nalik na Sveunititelja Yamu na kraju yuge. Premudri je Krina od
samoga poetka znao kakvo zlo smjera Avatthaman pa sada ree Aruni:
Vrijeme je da upotrijebi nebesko oruje koje si nauio kod uitelja Drone. Tim
orujem zatiti sebe i svoju brau jer ono moe ponititi djelovanje svakoga
drugog oruja.
Na to Aruna urno sie s kola uzevi sa sobom luk s jednom strijelom na
tetivi. On najprije poeli dobro sinu svojega uitelja, pa sebi samome, a onda i
svojoj brai. Poklonio se svim boanstvima i svojim starijima, a onda je odapeo tu
strijelu mislei pritom na dobrobit svih svjetova, i tada ree: Neka ovo oruje
poniti Avatthamanovo!
Hitnuto Gandivom, to oruje zaplamsa silovitom vatrom kao to je, slino
golemoj plamenoj kugli, planulo i oruje to ga je stvorio moni Dronin sin.
Uzdrhta svekolika Zemlja sa svojini planinama, vodama i umama. Zatutnjae
410
Bhagirathi je Ganga prozvana tako po velikome isposniku Bhagirathi, potomku Sagare iz suneve loze,
koji je trapnjom naveo ivu da pusti svetu rijeku s neba na Zemlju da bi oistio pepeo Sagarinih sinova, svojih
predaka, u podzemlju Patala, gdje ih je sprio gnjev mudraca Kapile zbog njihove obijesti.

377

gromovi i poee padati nebrojeni meteori. Cijela se nebesa ispunie grmljavinom

i tim strahotnim svjetlom.
U taj se as pojavie tu dvojica najveih meu mudracima, Narada, znalac
dharme, i Vyasa, djed svih Bharata. Vidjeli su da ta dva oruja spaljuju sva tri
svijeta i zato dooe znajui svoju dunost i, odluni da uine dobro svim
stvorenjima, oni pokuae umiriti dvojicu junaka. Ovoj dvojici riija nikakva sila
nije mogla nauditi pa oni stadoe izmeu tih dvaju oruja ponitavajui njihovu
silu. Oni tada rekoe: Veliki ratnici koji su u ovome boju izginuli znali su mnoga
oruja, ali nijedan od njih nije na ljudska bia bacio ovakvo. O junaci, zato
poiniste takvu nesmotrenost?
im je spazio tu dvojicu mudraca sjajnih poput ognja, Aruna odlui povui
natrag svoju nebesku strijelu i on sklopi ruke pa oslovi riije: Upotrijebio sam ovo
oruje rekavi mu neka poniti oruje mojega neprijatelja! Ako ga povuem,
opaki e nas Dronin sin nesumnjivo sve spaliti svojim orujem! Vas ste dvojica
poput bogova i vama prilii da pronaete neki nain kojim bi se spasili i mi i sva
tri svijeta! Rekavi to Dhananaya povue svoje oruje koje, kada je jednom
baeno, ni bogovi ne mogu lako povui. To oruje potjee iz Brahmanovih moi i
ne moe ga zaustaviti nitko ija dua nije savreno ista.
Dronin je sin gledao dvojicu riija kako stoje pred njime, ali on ne mogae
vlastitim silama povui svoje strano oruje. On, sav snuden, ree mudracu
Vyasi: Htio sam obraniti svoj ivot jer bijah u velikoj opasnosti. O premudri,
upotrijebio sam to oruje u strahu pred Bhimasenom. Vie se ne usuujem uzeti
ga natrag. Nadahnuo sam ga vatrenom silom i namijenio propasti Pandava i zato
e ono uzeti ivot svim Panduovim sinovima. Ja sam to zlodjelo uinio u gnjevu,
brahmane.
A Vyasa mu odvrati: Prithin sin Aruna primio je od tvojega oca pouke za
upotrebu oruja Brahmairas, ali on nije postao otpadnik i jo se uvijek pridrava
katriyskih dunosti. On je ustrajan i astan. Zato treba zatiti Pandave jednako
kao i tebe samoga, a i cijelu kraljevinu. Zato povuci svoje nebesko oruje, izagnaj
gnjev iz svojega srca i ne diraj u Pandave! Pobjeda koja je izvojevana grijehom
nije potrebna kralju Yudhithiri. Daj im taj dragi kamen to ti je na elu, a oni e
tebi pokloniti ivot.
Dronin mu sin na to odgovori: Ovaj dragi kamen vredniji je od svega blaga
to su ga i Pandave i Kurui ikada skupili. Onaj tko ga nosi nema se ega bojati: ni
oruja, ni bolesti, ni gladi. Ne mora se bojati ni bogova, a ni danava, naga i
rakasa. Od njega se ne bih nikada razdvajao, ali, ako ti tako kae, o presveti, ja
moram tako uiniti. Evo me! Ali ova travka ipak e morati pasti makar i u utrobe
ena Panduovih sinova jer to je oruje mono i ne da se obuzdati! Kada ga
jednom upotrijebim, ja ga vie ne mogu vratiti. Sve drugo to mi bude naredio,
sveti ovjee, ja u posluati.
378

 Uini onda tako odvrati Vyasa ali nemoj nita vie poduzimati!
Poalji to oruje u maternice njihovih ena i zaustavi se!
Kada Vyasa to ree, Dronin sin baci oruje koje ve bjee podigao, i ono
pade u utrobe ena Pandava. Slavni je Krina znao da e se ovo dogoditi pa
veselo ree Droninu sinu: Dok je kraljevna Uttara boravila u Upaplavyi, neki joj
je poboni brahman prorekao ovako: Kada loza Kurua bude bila istrijebljena, ti
e roditi sina i on e nositi ime Parikit. Rijei e se ovoga bogougodnika
obistiniti jer e Pandave imati unuka koji e produiti njihovu lozu i bit e mu ime
Parikit.
Na to e gnjevni Dronin sin: To to ti, Krino, govori, govori iz svoje
naklonosti prema Pandavama, ali se ipak ne moe obistiniti. Moja rije ne moe
biti la! Ovo moje oruje past e na zametak u utrobi Viratine keri!
A Vasudeva mu odgovori: To mono oruje nee udariti uzalud. Zametak e
umrijeti, ali ja u ga ponovno oivjeti i on e poivjeti jo mnoge godine! Kada je
pak rije o tebi, svi te mudri ljudi poznaju kao kukavicu i bijednoga grjenika.
Uvijek si inio zlo, a sada si postao i djecoubojica. Zato e morati ispatati! Tri
tisue godina lutat e zemljom bez ikoga svojega i nee moi ni s kime
progovoriti nijednu jedinu rije! Lutat e raznim zemljama sam i bez druga i
meu ljudima ti nee biti mjesta. Oko tebe e se iriti zadah gnoja i krvi i tvoje
stanite bit e nepristupane gudure i turobne movare. O grjenie, lutat e
zemljom nosei na sebi teret svih bolesti, a junaki e Parikit odrasti, pouiti
Vede i drati bogougodne zavjete, a sva e oruja primiti od aradvatova sina.
Kada stekne znanje o najmonijem oruju, prihvatit e se dunosti katriye i
vladat e kao pravedni kralj zemljom ezdeset godina. Premda je spaljen silom
tvojega oruja, o najpodliji meu ljudima, vidjet e silu moje istine i mojega
isposnitva!
Tada doda Vyasa: Poto si izvrio taj okrutni in i nisi nas posluao, a vlada
se po katriyskim obiajima kao da nisi bio roen u estitoj brahmanskoj porodici,
obistinit e se rijei Devakina sina.
A Avatthaman odgovori: Neka se obistine rijei najslavnijega prvaka meu
ljudima. Od svih ljudi na ovome svijetu ja sam odabrao da ivim s tobom, sveti
ovjee!
I tako Dronin sin tuno preda svoj dragi kamen i pred njihovim oima zaputi
se u umu.
Poto tako pobie i kaznie sve svoje neprijatelje, Pandave postavie
Govindu na elo, a uz njega Vyasu i Naradu te, ponijevi sa sobom dragulj s
kojim se Avatthaman bijae rodio, urno pooe onamo gdje je sjedila
bistroumna Draupadi drei se svojega zavjeta prave.
Prili su kraljici utonuloj u tune misli pa Krina i Pandave posjedae oko
nje. Bhima joj prema kraljevoj elji preda nebeski dragulj i kaza joj: Ljubazna
gospo, ovaj je dragulj tvoj! Pobijeen je ubojica tvojih sinova. Sjea li se,
379

srameljiva gospo, to si jednom rekla Madhuovu pogubitelju: Ja nemam mueva,

nemam ni sinova ni brae! Ni ti kao da nisi iv, Govindo, jer kralju je samo
pomirenje na umu! Sjeti se sada tih rijei u kojima je sr katriyskih obiaja!
Ubijen je podli Duryodhana koji bjee smetnja naemu blagostanju! Pio sam krv
ivome Duasani! Platili smo sve to dugovasmo svojim zlotvorima! Pobijedili
smo Dronina sina, ali ga pustismo da ode jer on je brahman, a i duni smo
potovati naega preminulog uitelja. Avatthamanova je slava unitena i od njega
je ostalo jo samo tijelo.
Na to mu Draupadi odgovori: Ja sam jedino eljela da se osvetim za sva naa
ponienja. Uiteljev je sin vrijedan naega potovanja koliko i sam uitelj. Neka
kralj stavi ovaj dragi kamen na svoje elo, Bharato.
Yudhithira uini kako je eljela kraljica i primi taj dragulj kao poklon od
svojega uitelja.
Tada tuni Yudhithira oslovi Krinu i upita: Kako je Dronin sin mogao
pobiti svu Draupadinu djecu? Svi oni bijahu vini oruju, neustraivi i sposobni
da se u boju sukobe sa stotinama i tisuama neprijatelja.
Vasudeva mu odgovori: Dronin je sin potraio pomo najveega meu
bogovima, vjenoga Mahadeve. Avatthaman je ugodio svemonome Mahadevi i
zato je mogao pobiti i tvoje sinove i sve ono mnotvo monih ratnika Panala i
njihovih pratilaca. Ne mui svoju pamet mislei o tome. To djelo nije uinio
Dronin sin ve Mahadevina milost. Sada se posveti neposrednim dunostima!

380

Knjiga jedanaesta

STRIPARVAN
Knjiga o enama
Vaiampayana ree: Izgubivi stotinu svojih sinova, ucviljeni i neutjeni
kralj Dhrtaratra bijae nalik na drvo posjeenih grana. Od sve te strahote on kao
da bijae onijemio. Bistroumni Sanaya doe pred kralja pa ga oslovi i ree:
Zato se preputa tugovanju, kralju? alost niemu ne slui. Izginulo je
osamnaest akauhini sve valjanih boraca. Zemlja je opustjela i gotovo se sasvim
ispraznila. S raznih strana i iz raznih krajeva doli su ovamo kraljevi da se ujedine
s tvojim sinom i tu poloili svoje ivote. Naredi neka se pripreme posmrtni obredi
za tvoje sinove, unuke, rodbinu, prijatelje i uitelje, onako kako to nalau obiaji.
Silni Dhrtaratra, koji je ostao bez ikoga svoga, na te rijei najednom pade
kao drvo oboreno vjetrom, pa poe tugovati: Nato e mi sada ivot kada vie
nemam ni roda ni prijatelja! Sada sliim na bolesnu pticu polomljenih krila!
Nemam kraljevine, ni rodbine, ni oinjeg vida, i trne moj sjaj nad Zemljom kao
nebesko svjetlilo koje se gasi. Dobro me je Krina savjetovao: Dajte Pandavama
makar pet sela, a tvoj sin neka vlada cijelom zemljom! Ja, slaboumnik, nisam ga
posluao i sada to moram ovako ljuto ispatati. Mora da sam strano grijeio u
svojemu prijanjem ivotu kada mi je Svevinji odredio da ovako trpim. Na svoj
Zemlji nema jadnijeg stvora od mene! Kada je ve sve tako, neka me onda
Pandave vide kako jo danas odlazim u Brahmanovo carstvo!
Sanaya je pokuavao rijeima ublaiti njegov bol: Ne tuguj, gospodaru! Ti
si sluao tumaenja Veda i sadraje mnogih svetih spisa koje su ti kazivali starci.
Poput britka maa ranilo te tvoje vlastito otroumlje. Tvoj je sin od cijeloga
svijeta stvorio sebi neprijatelje. Onaj tko vidi samo med, a ne vidi zamke, nai e
propast zbog pohlepe za medom. Sveti spisi ne odobravaju to suzama kupa lice,
a nee to pohvaliti ni mudri ljudi. Te suze poput vatrenih iskara peku mrtve za
kojima se liju.
Onda se javi veleumni Vidura: Ustaj, kralju! Zato lei nauznak? Priberi se,
kralju! Svako ivo bie ima svoj kraj i sve to se podie sigurno e i pasti.
Sjedinjenje e se dovriti diobom, ivot se zavrava smru. I onaj tko se ne bori
moe izvui ivu glavu, ali kada nekome kucne sueni as, nee se spasiti!
Stvorenja najprije ne postoje, pa onda, u jednome razdoblju, postoje, da bi potom
opet nestala. ega tu ima za tugovanje? Smrt niti voli niti mrzi. Ako je vjerovati
svetim knjigama, svi koji su izginuli doekali su najslavniji kraj ivota. Doli su
iz nepoznatih predjela i sada su opet postali nevidljivi. Niti su oni tvoji, niti si ti
njihov. Zato onda aliti za njihovim nestankom? Ubijeni odlazi u nebesa, a onaj
tko je ubio stekao je slavu. Nama i jedno i drugo donosi velike zasluge. Pouzdaj
381

se u to da e im Indra dodijeliti da prebivaju u predjelima u kojima e im biti

ispunjene sve elje! Na svijetu ima na tisue majki i oeva, sinova i supruga. Tko
su oni i tko smo mi? Iz dana u dan nastaju tisue razloga za tugovanje i tisue
razloga za strahovanje i pogaaju neznalice, ali ne mogu nita onima koji su
mudri. Ako osjea da te jad preteko pritiska, mora ga suzbijati, a ne preputati
mu se. Duevna se bol ubija mudrou kao to se tjelesna ubija lijekom. Mudrost
ima tu mo, ali oni koji su nerazumni nikada ne steknu duevni mir. Djela
uinjena u prethodnome ivotu neumitno prate ovjeka u ovome sadanjem, i u
kojemu ih je obliku ovjek uinio, u tom e obliku uivati ili trpjeti njihove
plodove. ovjeku je vlastita dua najvei prijatelj, a moe mu postati i najopasniji
neprijatelj.
Na to e Dhrtaratra: O premudri, tvoje krasne rijei ublaile su moj bol.
Zbori dalje.
Vidura nastavi: Kao kada ovjek odbaci odjeu, staru ili novu, tako je to i s
utjelovljenim biima. Ueni kau da su tijela kao kue. S vremenom se porue, ali
je bie jedno i vjeno. Kao to u lonarskoj radionici neki zemljani lonci puknu
jo dok su na kotau, drugi kada su oblikovani, neki kada se skidaju s kotaa, neki
dok se sue, a poneki i dok se peku, neki se razbiju kada se vade iz pei, a neki
tek za vrijeme upotrebe, tako je i s tijelima ivih stvorenja.
Na samome poetku ivo se bie nalazi u zametku. Ono malo-pomalo
raste i na izmaku petog mjeseca dobije svoj oblik. Postaje zametak sa svim
udovima, ve dovrenim, i ivi tu, na neistu mjestu, prekriven mesom i krvlju.
Onda se silom vjetra svojim donjim udovima okrene nagore, a glavom dolje i,
doavi u taj poloaj na uu maternice, ve tada trpi mnoge neugodnosti.
Grenjem maternice stvorenje izlazi iz nje i ve nosi sa sobom plodove svojih
prijanjih postupaka. Na ovome svijetu odmah se sukobljava sa svakojakim zlom
koje odmah nasre na njega. Nevolje jure za njim kao psi za mirisom mesa. Dok
robuje svojim nekadanjim djelima, napadaju ga razliite bolesti. Dok robuje
osjetilima, eni, blagu i svim ivotnim slastima, prikradaju mu se razliite loe
navike, kralju! Kada ga one obuzmu, nikada vie ne nalazi sreu. inio dobro ili
zlo, on u to vrijeme ne ubire plodove svojih postupaka. Samo oni koji svoja srca
usmjere prema razmiljanju mogu zatititi svoju duu. Onaj nad kojim vladaju
osjetila i ne sluti da smrt ve kuca na njegova vrata. Pohlepa, gnjev i strah
oduzmu pamet ovjeku i on vie ne prepoznaje sebe samoga. Sretan to je roen u
cijenjenoj porodici, on klevee one koji nisu visoka roda. Ohol zbog blaga to ga
posjeduje, on prezire siromahe. ovjek druge smatra neznalicama, ali malo tko
provjerava sebe. Svakome pripisuje grijehe, ali nikada nema volje sebe kazniti
zbog svojih. Svi e jednom, oprueni na jednak nain, spavati na goloj zemlji, i
zato onda toliko ude za tim da prevare jedan drugoga? Onaj tko to uvidi
vlastitim oima ili uje uima od drugih pa se posveti vrlini u ovome nesigurnom
svijetu i prione uz nju od svoje najranije dobi, doekat e kraj koji je dostojan
382

velikana. Onaj tko to naui, kralju, i dri se Istine, prolazit e svim stazama. 411 Ni
junatvo, ni blago, ni prijatelji, ni dobronamjernici ne mogu izlijeiti ovjeka od
alosti tako sigurno kako to moe samoobuzdanost due. Kralju, onaj tko uspije
svako stvorenje uvjeriti u svoju dobrohotnost, dospijeva u najvie predjele do
Vinuove stope, a taj se plod ne moe ubrati ni tisuom rtava ni svakodnevnim
postom.
Dugo su oni tjeili kralja koji doista bjee u jadnome stanju, a onda mu
progovori Vyasa: Silni Dhrtaratro, sluaj to u ti rei: Jednom sam stigao u dvor
Gospoda Indre i samo ugledao Zemlju u njezinu tjelesnom obliju. Ona bjee
dola pred bogove s posebnom namjerom. Stala je pred njih i rekla: Obeali ste da
ete za mene uiniti ono to sam vas molila, da ete mi olakati nepodnoljiv teret
stvaranja! Na to joj Vinu, kojega oboavaju svi svjetovi, odgovori pred
cijelim saborom bogova: Najstariji od stotine Dhrtaratrinih sinova, po imenu
Duryodhana, izvrit e ono to si naumila. Na polju Kurua okupit e se zbog
njega svi junaci i, uvjebani da ubijaju, oni e jedni druge pogubiti otrim
orujem. U tom e se boju, boginjo, zasigurno, olakati tvoj teret. Razumije li
sada, kralju, da je tvoj sin Duryodhana bio jedan dio Kalija, roen je da bude
uzrokom opega pokolja.412 I mnogi su se drugi kraljevi rodili na zemlji da bi
potpomogli in razaranja. Na Pandavama nema nikakve krivice zbog onoga to se
dogodilo. Tvoji su sinovi bili zli 413 i oni su poinili taj pomor na Zemlji. Narada i
ja smo jo onda na kraljevskome posveenju u potaji izvijestili kralja Yudhithiru
o svemu to e se dogoditi i on se trudio da ouva mir s Kuruima. Ali, ne moe se
izbjei ono to bogovi odrede!
Znaj zato da je sve to se zbilo djelo neumitne sudbine pa zbog moje
zapovijesti i iz obzira prema Pandavama nastavi nositi breme svojega ivota. Ako
bude tako poivio, tvoja e se slava proiriti svijetom i moi e stei znanje o
svim svojim dunostima, a imat e na raspolaganju i dosta godina da stekne i
isposnike zasluge.
Kralj Dhrtaratra sasluao je rijei presvijetloga Vyase pa se zamisli, a
potom mu odvrati: O najbolji od ponovno roenih, preteko je breme moje boli.
Osjetila me esto izdaju i teko mi je podnositi sebe samoga. Ti si rekao da su
tako odredili bogovi i ja se neu rastaviti od ivota. ivjet u i radit u ne
preputajui se alosti.
Kada u te njegove rijei, Vyasa istoga asa nestade.
411
Tu su izostavljena dva pjevanja sa uvenom paprabolom o ovjeku u bunaru koji u smrtnoj opasnosti jo
udi za okusom meda. v. npr. Katii, Stara indijska knjievnost, str. 115-116.
412
Kali je duh gubitnikoga zgoditka na kocki i duh kaliyuge koja nastupa. Time se moe ponovno aludirati i
na ulogu akunijeve i Duryodhanine prijevare na kockama u sabornici, i na istobitnost bitke i igre kockama kao
bojega suda.
413
"Zli": dur-atmanas; time se tumaenjem "redaktora" Vyase razjanjava i takva stilizacija imena
Dhrtaratrinih sinova u epu da poinju s dus-/dur-''zlo-, teko-...": Dur-yodhana, Du-asana, Dur-mukha itd.; pa
i jedina ki, ena ayadrathe, zvala mu se Duh-ala.

383

Onda se opet javi Sanaya: Kraljevi mnogih naroda koji su doli s raznih
strana, kralju, svi odoe u predjele mrtvih, a s njima su tamo i tvoji sinovi. Naredi
da se pripremaju posmrtni obredi za tvoje sinove, unuke i oeve, kako to ve
dolikuje.
Te strane rijei opet oborie kralja s nogu i on leae kao da je bez ivota.
Vidura ga je opet bodrio i tjeio i kralj onda ree: Dovedi odmah Gandharl i sve
gospe Bharata zajedno s Kunti.
Dooe kraljica Gandhari skrhana svojom alou i s njome Kunti i sve
obudovjele kraljevne i ojaene majke pa, kada spazie sijedoga vladara, roditelja
izumrlog plemena, iznova se probudi njihov jad i opet im suze umie lica. Dobri
je Vidura svakoj priapnuo neku utjehu dok im je pomagao da se popnu u kola pa
onda svi napustie dvor.
Kada su se pojavile pred narodom kraljevske udovice, koje do toga dana
teko da su i pred bogovima pokazale svoja lica, vriska i pla zaue se iz svakog
doma Kurua. I djeca su plakala pokraj svojih majki. Dvorske su gospoe,
raspletenih kosa i odbacivi sve svoje ukrase, prolazile ulicama nalik na koute
bez svojega podvodnika. Svaka je, neutjena, oplakivala svojega milog pokojnika.
Kraljice pod velom i srameljive djevojke, koje nekada zazirahu od oka naroda,
prolazile su sada gradom ne mislei na stid ili ustezanje. Nekada su jedna drugoj
njeno utirale suze i zbog najmanje boli, a sada, pod bremenom zajednike tuge,
ne mogahu jedna za drugu rei ni jedne jedine utjene sestrinske rijei.
Idui pred etama ena koje su jedikovale, utonuo u duboku i neprebolnu
tugu, izaao je vladar Kurua na vanjska gradska vrata, a za njime pooe graani
Hastinapure i mnogi obrtnici. Sveopa je tubalica odjekivala na sve strane, a
nebo je odgovaralo jekom. Nalikovalo je to na zavretak yuge i pribliavanje
sudnjega dana.
I Yudhithirino srce bijae ispunjeno strepnjom i ojaeno pogibijom
Dhrtaratrinih sinova. Okruen svojom braom on poe svojemu stricu, a za
njime su ili vitezovi Krina i Yuyudhana, Yuyutsu i kraljevna Draupadi koja
izgarae od boli okruena gospama Panala.
Probivi se kroz gomile uplakanih i ucviljenih ena koje su ga optuivale,
snani se Yudhithira pokloni stopalima svojega najstarijeg strica. Poto su ga
pozdravili kako to nalau obiaji, Pandave mu se javie svaki svojim imenom.
Uzrujani Dhrtaratra zagrli, usteui se, najstarijeg Panduova sina, ali ga bol zbog
pogibije njegovih sinova, kojoj uzrok bijae Yudhithira, nikako nije naputao.
Poto se zagrlie i malo pomirie, Dhrtaratra ojaena duha stane traiti oko sebe
Bhimu kao oganj i koji e spaliti.
Krina je slutio zlu kraljevu nakanu pa odvue Bhimu ustranu, a starome
kralju podmetnu eljezni Bhimin kip. Uhvativi svojim rukama Bhimin eljezni
kip, snani kralj Dhrtaratra zdrobi ga u komade mislei da je to pravi Bhima od
krvi i mesa. S kraljevih ranjavih prsa potee krv i on se srui na zemlju, ali ga
384

ueni vozar Sanaya podie rekavi mu: Ne ini to! Potom kraljev bijes uminu
i on doe k sebi pa od silna jada glasno zaplaka: Jao, Bhimo! Jao!
Vasudeva vidje da njime vie ne vlada neobuzdani gnjev i da se doista
raalostio mislei da je ubio Bhimu pa mu ree: Ne tuguj, Dhrtaratro! Nisi ubio
Bhimasenu. Zdrobio si eljezni kip. Vidio sam da te obuzeo gnjev i izvukao sam
Kuntina sina iz samih eljusti smrti. Tigre meu kraljevima, u tjelesnoj se snazi s
tobom nitko ne moe mjeriti. Zato sam i pripremio jedan od eljeznih kipova to
ih je nainio tvoj sin i njega sam ti podmetnuo umjesto Bhime. Bhimina smrt ne
bi ti donijela nikakva dobra. Gospodaru, tako nee oivjeti svoje sinove.
Onda dooe sluavke i oprae kralja, a kada i to bi gotovo pogubitelj
Madhua mu kaza: Ti si, kralju, itao Vede i druge svete spise, sluao si stare
povijesti i sve to se tie kraljevih dunosti. Uen si i mudar i ne uzmie ni pred
snagom ni pred slabou. emu onda sav taj gnjev kada je sve ovo to te snalo
samo plod tvojega vlastitoga grijeha? Nisi obuzdavao svoju duu, nego si
dopustio da tobom vlada Duryodhana. Osvrni se ve jednom na sve svoje
nepravedne postupke, a i na zla to ih je poinio tvoj sin! Panduovi sinovi
potpuno su neduni, a ti i on ste se tako surovo ponijeli prema njima.
Sve to mu je Krina govorio bila je prava istina. Na to kralj ovako odvrati
Devakinu sinu: Istina je, snanoruki! Oinska ljubav bjee me zavela sa staze
pravednosti. Srea je da mi Bhima nije doao u zagrljaj. Sada u meni vie nema ni
gnjeva ni groznice i ja doista elim zagrliti srednjega junaka meu Pandavama.
Sada kada vie nema ostalih kraljeva, a nema ni moje djece, sva moja srea i
blagostanje ovise o Panduovim sinovima. I stari kralj izgrli vrsne kraljevie
Bhimu i Dhananayu, a potom i Madrine sinove te plakae tjeei ih i
blagoslivljajui.
U svojemu prevelikom jadu bezgrjena je Gandhari premetala po sjeanju na
koji je nain pravedni kralj Yudhithira pobio sve svoje neprijatelje te odlui da ga
prokune. Satyavatin sin Vyasa prozreo je njezinu zlu namjeru pa uze na sebe
dunost da je jo u zaetku od toga odvrati. Oistio se svetom i svjeom
Ganginom vodom i, poto bijae kadar da svakamo stigne brzinom uma, on doe
pred nju. Svojim duhovnim okom mogao je prodrijeti u srce svakoga stvorenja
samo ako svoj um usmjeri na njega. On se pojavi tu u elji da uini dobro
svakome stvorenju pa oslovi svoju snahu: Nemoj iskoristiti ovu priliku da bi
izrekla svoje prokletstvo. Bolje e je iskoristiti ako pokae svoju spremnost da
oprata. Ne mora se srditi na Pandave, o Gandhari. Zauzmi se za mir i dobru
volju. Obuzdaj rijei koje su ti ve na usnama. Tvoj te sin molio da ga blagoslovi
i poeli mu pobjedu, a ti si mu odgovorila: Tamo gdje je pravda, tamo je i
pobjeda! O Gandhari, ja se ne sjeam da je i jedna jedina tvoja rije bila neistina,
pa zato i sada ne bi to potovala? Pobijedi nepravdu ti koja poznaje pravdu, jer
pobjeda je tamo gdje je i pravda!
385

A Gandhari odvrati na to: O bogoviti, ja nikakvo zlo ne elim Pandavama, a

jo manje njihovu propast. Srce mi se lomi za mojim sinovima. Znam da treba da
titim Pandave i ja kao to ih i Kunti titi, a i Dhrtaratra mora tako uiniti. Kurui
su, eljni boja i naduti od ponosa, izginuli u tome boju zajedno s mnotvom svih
ostalih i ne alostim se zbog toga. Ali ima neto to je Bhima uinio, i to
naoigled samoga Vasudeve: Izazvao je na dvoboj Duryodhanu i oborio ga je
udarcem ispod pojasa. To rasplamsava moju srdbu. Zato vitezovi zaboravljaju
dunosti odreene za osobe visoka roda samo zbog straha za svoj ivot?
Bhimasena je uo te Gandharine rijei i, kao da se bio vrlo uplaio, stade
govoriti: Bilo pravo ili krivo, ja sam to uinio iz straha, elei izvui ivu glavu,
jer tvojega sina nitko nije mogao pobijediti u potenoj borbi. Uinio sam
nepoteno djelo i molim te da mi oprosti! Dobro zna da je on zvao na kockanje
kralja Yudhithiru i da ga je pobijedio prijevarom. Zna i to je uinio nedunoj
Draupadi i koliko smo nepravdi pretrpjeli od njega. Da smo tvojega sina ubili
zbog njegovih nedjela jo tamo, u sabornoj dvorani, ti nas tada ne bi okrivljavala.
Majko, mi smo se s mukom obuzdavali jer nas je vezivala zakletva koju bijae
dao Yudhithira. Mi smo oduili svoj dug asti, a zadovoljenje smo potraili i
nali ga u boju. Zato bi trebalo da nam oprosti.
Zlo je i krv stranca piti nastavi Bhima a nekmoli svoju vlastitu, a
brat je isto to i ja sam. Ali ta krv nije prola dalje od mojih usana. Karna je to
dobro znao. Kada su poslije kockanja pograbili Draupadi za kosu, ja sam te rijei
izgovorio raspameen od bijesa, ali sam ih dobro zapamtio. Za sve godine koje e
doi ja bih vaio za katriyu koji nije izvrio svoju dunost da nisam odrao rije
to sam je zadao!
Nato e Gandhari: Nitko te nije pobijedio, a ti si pobio stotinu sinova ovoga
starog ovjeka. O dijete, zato nisi ostavio bar jednoga sina ovom paru staraca
koji vie nemaju ni kraljevine. Zato nisi ostavio ovome paru slijepaca bar jednu
taku? Mogao si nai jednoga koji vas nije tako teko uvrijedio. Onda gnjevna
Gandhari upita: Gdje je kralj?
Tada joj kralj Yudhithira prie, drui i sklopljenih ruku, pa tiho ree:
Presvijetla kraljice, ovdje je Yudhithira, sramni pogubitelj tvojih sinova. Zasluio
sam tvoje prokletstvo jer ja sam uzrok sve ove propasti. Prokuni me! Ne elim
vie ni ivot ni kraljevstvo ni blago! Zbog mene su izginuli moji prijatelji i
pokazalo se da sam slaboumnik i zlotvor prijateljima.
Gandhari nita ne odgovori Yudhithiri koji pred njom stajae obuzet
strahom, samo je teko uzdisala. Kraljica Kurua poznavae naela pravde i mnogo
je toga mogla predvidjeti pa svojim povezanim oima uperi pogled prema
vrhovima Yudhithirinih nonih prstiju upravo u asu kada se saginjao da joj
padne pred noge. Od toga pogleda stvori se rana na njegovu nonome palcu, a
dotada je imao na nogama zdrave i lijepe nokte. Aruna to opazi i zakloni se iza
Vasudeve, a ostali Panduovi sinovi stadoe uzmicati. No Gandhari se oslobodila
386

svojega gnjeva i poela tjeiti i umirivati Pandave kao to bi to uinila svaka

majka.
Poto od nje dobie doputenje da se mogu udaljiti, junaki Pandave, svi
zajedno, odoe tada svojoj majci. Gledajui svoje sinove poslije tolika vremena,
Kunti pokri lice skutima i rasplaka se. Plakali su neko vrijeme zajedno i Kunti
vidje na svojim sinovima rane i oiljke od mnoga oruja. Grlila je i milovala
svakoga od svojih sinova plaui zajedno s Draupadi koja je leala na zemlji u
neutjenoj boli za svojim izginulim sinovima.
Onda u pratnji svojih sinova ona povede svoju snahu i doe pred staru
kraljicu koja bijae utonula u duboku alost. Kada Gandhari primijeti da joj
prilaze slavna gospa i njezina snaha, ona im ree: Ti se nemoj toliko kidati od
jada. I mene je snalo emera koliko i tebe, ali mislim da nam je svu ovu strahotu
doneo neumitni tok Vremena. Ovaj pokolj nije se mogao izbjei jer njegov uzrok
ne lei u dobrovoljnome ljudskom djelovanju. Moj je grijeh to je propalo ovo
mono pleme.
Tada mudra Gandhari, premda su jo bili podaleko od Kuruketre, ugleda
boanskim vidom posljedice stranoga krvoprolia. Uvijek odana svojemu
gospodaru, blagoslovljena se gospa nepokolebljivo drala svojih zavjeta i istine, a
veliki Vyasa istih djela dade joj boansko znanje i snagu duha. Sada je veleumna
gospa gledala izdaleka, ali kao da bjee tamo to strano razbojite od ijega je
izgleda drhtao um.
Bijae prepuno strahovitih prizora pogibije najvrsnijih ratnika. Razasute
kosti, kosa, potoci krvi na sve strane i tisue tisua tjelesa, lokve krvi konja i
slonova, velikai na ratnim kolima i oni bez kola, od svih rodova. Nebrojene
glave bez svojih tijela i tijela bez glave, a nad njima krici slonova i njiska konja,
jauci ljudi i ena i bezbrojni opori agalja i golema jata ptica strvodera.
Vyasa onda ree da treba poi, i tako Dhrtaratra, u pratnji Pandava,
Vasudeve i gospi Kurua, stie na Kuruketru. Sirotice i udovice, majke bez djece i
sestre bez brae ugledae svoje mile i neprealjene kako lee na tlu dok ih rastru
grabljive zvijeri, ptice i sablasti, pisae i rakase i ostale none lutalice. Nekim
gospama Bharata, koje te grozote gledahu prviput u ivotu, noge se podsjekoe i
one popadae po zemlji. Subalina ki Gandhari gledala je ovo poprite pokolja
nad kojim se uzvijahu krici uasnutih ena, pa oslovi lopoookog, prvog meu
ljudima: Gledaj, Madhavo, ove moje snahe! Raupanih kosa alosno nariu za
gospodarima. Nailaze na mrtva trupla pa se prisjeaju negdanjih likova velmoa
Bharata! Tre amo-tamo u gomilama, tamo naavi brata, a ondje oca, pa i mua
gdje lei mrtav. Gledaj, snanoruki, cijelu su ravnicu preplavile majke kojima
izginue djeca na njoj, a uz njih i udovice trae svoje mrtve.
Gledaj razbojite to ga tuno krase zlatni oklopi i ratniki nakit i narukvice
i zlatni vijenci. Zasuto je kopljima i tekim topuzima to ih hitnue ratnike ruke,
sjajnim maevima i vitim strijelama i bezbrojnim dugakim lukovima. To je
387

zborite gnjusnih grabljivica koje se posvuda igraju i eu i izleavaju gdje im se

svidi. Tko je pomiljao na smrt ayardathe, Karne i Drone, te velikoga Bhime i
Abhimanyua. Nitko od njih ne mogae poginuti, a gle sada, jao, na njima se krase
svrake i vrane, psi i jastrebovi. Svrake i gavranovi nad njima gozbuju! Vrsni ih
pjesnici slavljahu i kazivahu im svoje pjesme, a sada sluaju zloguke i divlje
urlike agalja. Nekada su ovi dini vitezovi mirno poivali na mekoj postelji,
udova namazanih sandalovim uljem i posutih prahom mirisne aloje. A sada, jao,
naoe poinak u zemnom prahu. Sada su im ukras samo strvinari, vuci i gavrani.
Uvijek orni za boj, vrsni vitezovi ine se veseli, jo uvijek steui ljutiti elik
vjernih maeva, otrih kopalja i sjajnih topuza, kao da ve nije otprhnuo ivot iz
tih mrtvih tijela. ak ni grabljivice njima ne prilaze. Neki poivaju obgrlivi
svojim monim miicama silne topuze kao da to grle svoje vjerne ljube.
Nebrojeno mnoto slavnih bojovnika, lijepih, bjeloputih, poiva na ovome
strahovitom polju dok njihove vijence od ista zlata posvuda razvlae uasna
stvorenja to deru leeve. Smrt je umirila estoke junake. S njihovih vratova sad
vukovi kidaju lijepe zlatne lance.
Lica ljepotica blistaju od ljute boli i jada i nalik su na Sunce kad izjutra
svane. Sve te tubalice, jo nedoreene, mijeaju se tako da im se smisao ne da
razaznati. Neke meu gospama skrhane od jada, rastaju se, tune, od svojega
ivota. Neke pak vrite u crnome uasu naavi svojega milog pokojnika. Zemlja
se svjetluca od glava i ruku eljezom odsjeenih a udovi velikih junaka smijeani
na gomilama lee zajedno u groznome kaosu. ene skupljaju i glave i ruke i ne
prepoznaju drage pokojnike jer su ih bitka, zvijeri i ptice grozno nagrdili. To
nije njegovo! Ovo nije on! razlijee se jauk i uasni krici, i traenje se
nastavlja iznova.
Zemlja je blatnjava od krvi i mesa, nema po njoj puta od bezbrojnih glava i
krvavih ruku koje steu maeve. Gledaj, anarddana, Dhrtaratrine su snahe nalik
na jato, nalik su na stado divnih kobila ukraenih svojim prebujnim grivama!
I usred te gorke tubalice Gandharin se pogled zaustavi na tijelu njezina
najstarijega sina. Od toga prizora ona klonu k zemlji, a kada doe k sebi, kraljica
zgrabi sina i nastavi jadikovati: Jao, sine moj! Jao meni nesretnici! I izgarajui
u bolu, kraljica suzama zalijevae sinovo tijelo irokih ramena i jo uvijek
ukraeno vijencima i ogrlicom.
Pobjeda je tamo gdje je pravda! zapoe ona svoju tubalicu. A tebi,
sine moj, u srcu bijae samo ratovanje: Poput nebesnika ti e uivati nebeske
predjele koji se mogu zasluiti. Tako sam mu rekla, i ja ne tugujem za svojim
prvjencem. alim Dhrtaratru, bespomonoga kralja, koji vie nema nikoga od
roda, a ni prijatelja. Madhavo, gledaj, eto mojega sina koji bijae prvi meu
ratnicima, estoka u boju, vjeta bojovnika, bez premca u bici. Eto, sada poiva
na junakome odru. Gledaj obrate to ih donosi vrijeme! Odurni aglji sada bdiju
nad kraljem koji se odmara na odru junaka. Bijae jednom vrijeme kada su
388

najljepe od svih djevojaka uvale miran san ovome junaku. Njegovu naklonost
mnogi su kraljevi stekli nadmetanjem, a sada je mrtav i, dok tako lei, oko njega
ue mrski leinari. Najljepe djevojke hlad su mu pravile svojim lepezama, a
sada nad njime mau samo krila gadnih strvinara. Ovaj bezobzirni, lakoumni,
nerazumni kraljevi Bharata prezirao je mudroga Viduru i roenoga oca. Sada
mrtav lei na ovome polju zato to nije posluao starije. Jo donedavno gledala
sam, Krino, cijelu ovu zemlju prepunu slonova, konja i goveda, i Duryodhana je
vladao nad njome, a sada je gledam, moni ratnie, kako njome opustjelom drugi
gospodari. to e mi jo ivot, silni Madhavo: Pogledaj taj prizor to mi srce puni
neizmjernim jadom! Gledaj lijepe gospe kako ucviljene sjede pokraj mrtvih! Kada
njih pogledam, obuzima mi srce jo crnja tuga od tuge za sinom kojega prvog
rodih. Pogledaj, Krino, Lakmaninu majku, prelijepu gospou raskonih bokova,
nalik je na divni rtvenik od zlata. Dok je on ivio, otroumna kraljevna nalazila
je mnoge slasti u zagrljajima svojega gospodara. Zato se u meni srce ne raskide
kada vidjeh mrtvog svojega milog unuka? Bezgrjena gospa sad grli glavu sina
oblivenu krvlju, onda uri do mrtvoga mua da i njega, tuna, opet pomiluje, a
sve opet skree pogled na premiloga sina. Ledi mi se srce dok ih tako gledam! Jo
je straniji prizor svih tih nesretnica koje oplakuju mrtve mueve negoli pogled na
mojega mrtvog sina. Njihove se noge bijahu naviknule da gaze terase kraljevskih
dvorova, a sada hodaju krvavom movarom. Malaksale su od bezmjerna jada i s
mukom tjeraju drske grabljivice s tijela svojih milih pokojnika. Krasna su im lica
nalik na lopoe koji su uvenuli od vrela sunca. Lee na zemlji klonule od plaa ili
tumaraju bez ikakva cilja preko olupina i mrtvih tjelesa.
Gledaj, Govindo, ovo strano polje! Gle, eno titova, i na svakome
stotinu mjeseevih lica, zastave blistave kao jarko sunce, oklopi, kacige, kako se
rasuti po zemlji blistaju nalik na tisue rtvenih ognjeva u koje nalijevaju topljeno
maslo. Eno, tamo spava, zauvijek usnuo, moj sin Duasana kojega je ubio
Bhima! Bhima se napojio njegovom krvi! Sustie ga grozna i okrutna kazna jer
nije sluao moje opomene. Rekoh mu, Krino, a i Duryodhani: Sinovi moji,
nemojte sluati mrskoga akunija! Znajte, va je ujak pokvarene due i uvijek mu
je u mislima razdor. Bjeite od njega i ne oklijevajte, ve se odmah izmirite s
Pandavama! Jao, sve moje rijei bijahu uzalud, moj se sin nije osvrtao na njih.
Nalik na otrovnicu koja prijeti biku, vrijeao je Bhimu otrovom svojih rijei!
A eno ovdje, usred onih slonova stradalih u boju, lei moj sin Vikarna
unakaen, nalik na mjeseinu meu oblacima. Rije mu se tovala i meu
mudrima, a sada njegova mlada udovica nemonom rukom tjera strvinare to se
bacie na njegovo tijelo. Proboden je mnogim dugakim kopljima i vitim
strijelama, ali ga ljepota nije napustila. Eno ga, Durmukha, pogubitelj mnogih
protivnikih eta, sada spava na zemlji, a lice mu je i sad okrenuto onamo odakle
mu je priao neprijatelj. Rastavio ga je s duom silni Bhimasena, vrei svoj
389

zavjet. Pogledaj, Krino, samo mu je pola lica ouvano! Drugu polovicu prodiru
grabljivice! Lijepo mu je lice, ali sada je kao Mjesec u prvoj etvrti.
Mlaahan i naoit, moj sin Vivimati, njega su uvijek posluivale
najljepe gospe, spava, Madhavo, u eninome prahu. Njega sada dvore grozni
leinari.
Tamo vidim, Krino, kako blista mladi Arunin potomak, jer silnoga
junaka nije pomraila ak ni strahovita smrt. Dini Abhimanyu poput ljutoga lava
pade neustraiv, pogubivi mnoge, poto sam ostade usred vojske mojega sina.
Viratina kerka, Arunina snaha, premila nevjesta neusporedive ljepote, narie
nad njime satrvena bolom milujui ga njeno svojom malom rukom. Proe i to
vrijeme kad je umna i krasna nevjesta, kuajui opojnoga zaslaenog vina,
srameljivo grlila svojega gospodara, ljubila lice Subhadrina sina koje bijae
lijepo kao cvijet lopoa. Skinula je oklop od suha zlata to je pokrivao krvlju
okupano muevo tijelo i uprla je oi u njega. Gledajui njega, tebi se obraa!
Sluaj je, Krino!
O lopoooki, ovaj junak ima oi kao tvoje, a, evo, mrtav je. Po moi i
snazi, a i po junatvu, tebi je ravan, bezgrjeni Krino. Pa i po ljepoti nalikuje
tebi, a sada je usnuo tu, na goloj zemlji. Neprijatelji su mu prikratili ivot.
A sada, Krino, zbori svojem muu: Ti si odrastao u svakom obilju, na
mekim koama jelena obiavao si se bezbrino odmarati. Jao, zar ti tijelo ne
osjea bol dok tako lei na tvrdu bojitu? Rairivi svoje silovite ruke to ih
krase grivne i tvrdi oiljci od ilava luka, ti mirno poiva, moj gospodaru, kao da
si, umoran, stigao s vjebalita. Vidi li da plaem, gospodaru, zar da nijedne
rijei ne ujem od tebe? Ne sjeam se da te iime povrijedih. Zar ostavlja
potovanu Subhadru i svoje starije, nalik na bogove, i mene jadnicu shrvanu
alou?
Promotri, Krino, tunu siroticu to skuplja uvojke natopljene krvlju i na
krilo mee tu prekrasnu glavu svojega gospodara, pa mu i dalje govori kao da je
jo iv: to li su mislili veliki ratnici dok su tebe mladoga stezali u obru i, meni
na alost, mirno pogubili? Kako je tvoj otac, proslavljeni junak, mogao trpjeti
breme svojega ivota poto te je ovdje ugledao mrtvoga, ubijena zdruenim
snagama gomile? Ni cijelo kraljevstvo, ni poraz zlotvora nee Pandavama donijeti
radosti sada kada tebe nema meu njima. Obuzdavi osjetila i vjerna vrlini, i ja u
uskoro dospjeti u nebo i u blaenstvo to si ga junaki stekao orujem. Zatiti me
tada, vrsni junae! Ali ja, nesretnica, ne mogu umrijeti da bih se s tobom sastala
na nebu, a za tim udim otkako te na bojitu spazih mrtva. Moj prekrasni muu, ti
e na nebu susresti divne nebesnice i srca e im burno zaigrati od tvoje ljepote,
od umilna smijeka i ljubaznih rijei. Subhadrin sine, dospio si sada u one
predjele u kojima boravi samo pravednik i apsarasi su ti sada drubenice.
Nauivat e se njihove miline, ali sjeti se kadto i moje dobrote. Bjee nam
390

sueno da na ovome svijetu naa veza traje samo est mjeseci, jer, evo, u
sedmom, tvoj ivot ugasnu, moj veliki junae!
Krino, gledaj tamo, jadne ene Matsya iz kraljevskoga doma s mukom
odvajaju kraljevnu Uttaru da zaustave njezine strane jadikovke, a njihova je
muka jo stranija i stalno nariu za kraljem Viratom. Osakaen stranim
Droninim orujem, on lei nauznak i okupan krvlju. Radosno grakui, nad njime
se viju jata gavranova.
Eno ga gdje lei siloviti Karna, nenadmani strijelac, nalik na oganj usred
krvave bitke. Svojom ga je silom ugasio Partha. On bijae zatitnik Dhrtaratrina
neposlunog sina. Grabljiva stvorenja piruju nad njime i od njega nije mnogo
ostalo. Tuan prizor! Slii na pun mjesec poslije sedam dana.
Vidi ayadrathu kojega je titio znameniti Drona! Ubi ga Aruna da
izvri zavjet nakon to se probi kroz svih jedanaest akasuhini te goleme vojske.
anarddano, taj je ayadratha zasluio da ga pogube Pandave jo davno, kada
bijae uz brau Kekaye dok su otimali slavnu Draupadi! Za ljubav Duale, jedine
mi keri, bilo mu je oproteno. Zato se, Krino, ne sjetie da opet ukau milost
mojoj jedinici? Zar ima crnje nesree od moje? Moja je mlaahna ki sada
udovica i sve moje snahe ostae udove. Moja mezimica vie se ne plai, nego
oajna tri na sve strane traei glavu svojega milog mua.
Tamo lei alya, ujak Nakulin, proboden u boju rukom pobonoga,
vrloga Yudhithire. On je upravljao Karninom koijom, a svojim jezikom bijae
nastojao zauzdati i smanjiti Karninu hrabrost, kako bi pobjedu dao Pandavama.
Jao, vidi mirno alyino lice, podobno Mjesecu, s oima poput latica lopoa!
Vrane su mu iskljuvale lijepe oi, a jezik je kralju ispao iz usta i kidaju ga ptice
mesoderke!
Gledaj tamo, Krino, to antanuov sin lei na poljani, znameniti vitez sjajan
kao Sunce. Opruen na zemlji, on je nalik na Sunce koje padne s neba kada doe
kraj yuge! Ognjem svojega oruja sagorijevao je svoje protivnike u tome okraju.
Taj slavni bojovnik bijae nalik na Sunce usred nae vojske, a sada lei poput
Sunca na zalasku. U boju bez premca, pravednike due, znalac svih dunosti a
njegovo znanje obuhvaa dva svijeta, i zato, Madhavo, antanuov sin jo uva
dah ivota poput besmrtnika. On sada lei oboren strijelama i meni se ini da na
ovome svijetu nema vie nikoga tko je ravan njemu i tko e ponoviti njegova
junaka djela.
Eno, vidi Dronu, prvoga meu brahmanima! Arunin, a i Satyakijev
uitelj, lei na bojitu, a uio je i sve Kurue redom. Panduov je sinak njegovom
milou mogao initi sve one pothvate koji slie na udo. Uitelja su napustile
ivotvorne sile! Mnogi isposnici upletenih kosa alosni posluju uz Dronino tijelo
u sjajnome oklopu prepunom procijepa to ih je Dhrtadyumna otvorio strijelama.
Tu je slavna Kripi, krhka i nesretna. Ucviljena gospa trudi se da spremi posljednje
obrede za tijelo svojega mua, stradaloga u boju, a njegovi uenici iz kaste
391

brahmana, upletenih kosa, slau na lomau krhotine kola, lukove i koplja, da na

njima spale slavnoga brahmana koji ih je nekad arkom ljubavlju pribirao k sebi.
I, uz pla i pjesmu Samara, Dronu polau na pogrebni oganj.
I silni akuni, gospodar Gandhara, Sahadevin ujak, snalaljivi borac, pade
od oruja sestrina sina. Taj spretni kockar stekao je znanje i kobnu vjetinu koja je
otjerala u propast moje sinove. Ja strepim, Krino, nije li taj zlobnik i tamo u
stanju posijati razdor meu moju djecu, koja su iskrena i uzdaju se u svojega
ujaka?
Silni Madhavo, Usudu nito nije teko uiniti kada su i te junake, krne
vitezove, silne bojovnike, pobili ratnici njihova stalea. Ve onda kada si krenuo
natrag Upaplavyi, ne svrivi ono po to si doao, rekoe mi Bhima i mudri
Vidura: Ne vezuj se ljubavlju za svoje sinove! to izreknu Bhima i mudri
Vidura ne moe nikako biti neistinito! O anarddana, nije prolo mnogo, a moji
sinovi postae pepeo!
I, rekavi to, Gandhari se onesvijesti, napusti je sva njezina vrstoa, a
osjetila je stadoe raspinjati bolom. Smrt njezinih sinova raskidala joj je srce i za
sve poe okrivljavati Krinu.
Gandhari potom ree: Spaljeni su Dhrtaratrovii, spaljene i poginule
Pandave, ali zato si ti bio ravnoduan dok su se oni istrebljivali? Mogao si
sprijeiti pokolj jer mnogo ima tvojega naroda i imao si golemu silu, a i mo i
rjeitost! Madhuov pogubitelju, ti si hotimice bio ravnoduan gledajui ovo ope
krvoprolie. Pa kada je ve tako, mora i ti ubrati plodove toga ina! Nosioe
koluta i topuza, ja sam predanom slubom svojemu muu stekla poneto zasluga
koje nije tako lako stei. Moima tih zasluga ja u te prokleti! Ti e, Govindo,
postati pogubitelj vlastita roda! Trideset est godina odsada izazvat e pokolj
svih svojih roaka, prijatelja i sinova, a onda e na bijedan nain nestati u
divljini. Gospe tvojega roda plakat e za svojim sinovima, rodbinom i prijateljima
kao to sada plau ene Bharata!414
Sasluavi njezine rijei, plemeniti se Vasudeva slabano osmijehnu pa
oslovi asnu gospou i kaza: Osim mene nema na svijetu nikoga tko bi mogao
istrijebiti Vrnije i ja to dobro znam. Upravo to nastojim i postii. Izrekavi svoje
prokletstvo, o slavna gospo, pomogla si mi da i to dovrim. Vrnije ne moe nitko
istrijebiti pa bio to ovjek, bog ili danava i zato e poginuti od vlastite ruke.
Kada velmoa Daarha to izree, Pandave se zapanjie, obuze ih uas i
izgube nadu u ivot. A Vasudeva kaza: Ustaj, Gandhari, ustaj! Ne dopusti boli da
ti mui srce! Tvoja je krivica to je dolo do ovoga pokolja! Tvoj sin Duryodhana
bijae zavidljivi i drski zlikovac! Zato da meni pripisuje grijeh? Onaj tko ali za
nestalim ili mrtvim tovari na sebe jo vei jad. Dvostruka je bol kada joj se
414
Tu se s novoga gledita povezuju propast Kurua i propast Vrnija. Vrniji e se pobiti kijaama kao to su
se Duryodhana i Bhima ogledali kijaama (usp. III, bilj. 53).
No ne ini se da je propast Vrnija replika tog dvoboja, nego je vjerojatno samostalni mit. Stoga Krina u
nastavku i doekuje kletvu posve spremno kao dio vlastitih osnova.

392

prepusti. ena iz kaste ponovno roenih donosi na svijet djecu da budu isposnici,
krava raa potomstvo da nosi terete, kobila raa drijebad da budu vrsni trkai,
ena iz kaste udra raa jo jednoga slugu, ena vaiya raa jo jednoga uvara
stada, ali kraljevna poput tebe raa sinove da ginu u boju!
Gandhari saslua nemilu besjedu dok joj je srce rastrzala alost i ne prozbori
ni jedne jedine rijei. Mudri kralj Dhrtaratra suspregnu u sebi bol to se raa iz
zaluenosti pa upita pravednoga kralja Yudhithiru: Koliko je onih koji padoe u
boju, a koliko ih je iz njega iznijelo ivu glavu?
Yudhithira mu odgovori: Milijardu est stotina ezdeset milijuna dvadeset
tisua ljudi palo je u boju. Junaka koji se spasie ima dvadeset etiri tisue sto
ezdeset i pet.
Dhrtaratra nastavi: Nai se ljudi moraju pobrinuti da spale tijela svih
poginulih junaka uza sve obrede koji su propisani i bez obzira na to imaju li
prijatelje ili nemaju, jer to bismo s onima koji nemaju nikoga da se pobrine za
njih, niti imaju svoj sveti oganj? Mnoge su dunosti koje ekaju na nas.
Potom veleumni Kuntin sin sazva sveenike Sudharmana i Dhaumyu, sutu
Sanayu, mudroga Viduru i sve sveenike, druge sute i svoje vlastite sluge pa im
naredi: Pripremite tisue posmrtnih obreda, i to kako valja i dolikuje, tako da od
poginulih nijedan ne propadne zato to nema koga da se pobrine za njega!
Spretni Vidura i svi ostali pourie da izvre nareenje i nabavie sandal i
aloju i druge vrste drveta koje se upotrebljavaju za ovakve prilike, i mirisna ulja,
topljeno maslo i mirise. Skupie skupocjene svilene haljine i ostalu odjeu, i
velike gomile suha drveta, olupine kola i svakakvo oruje i sagradie pogrebne
lomae, pa ih potpalie bez urbe i uza sve obrede.
Poloie na njih kraljeve i prineve, sve plemenite ratnike, po redu i
starjeinstvu i izlie potoke topljena masla i lomae se razbuktae. Stotine i tisue
kraljeva primie tada posmrtne obrede. Te noi sva stvorenja bijahu oamuena od
silne glasnoe pjevanja svetih Veda i od tubalica, a potrebne vatre buktjele su
bljetave i bez dima, nalik na blistave planete na nonome nebu. Ljudi i narodi,
bezimeni i bezbrojni, iz svakoga dvora i vojnoga logora, izdaleka skupljeni, s
istoka i sa zapada, bijahu poslagani na tisue gomila. Svijetlilo je tisue ognjeva
dok su za njih obavljani posljednji obredi, kako to bijae naredio kralj Yudhithira
i kako je to izvrio ueni Vidura.
Kada od mrtvih ostade pepeo i dovre se sveti obredi, Dhrtaratra i za njm
Yudhithira polako krenue k obali Gange.
Poto stigoe na blagoslovljenu Gangu, punu svete vode i okruenu
jezerima, visokih obala i prostranih sprudova, oni poskidae svoje ukrase i
svukoe gornju odjeu, opasae i pojaseve. Dooe onamo i uplakane udovice i
majke bez sinova shrvane tekim bolom da izliju rtvu Ijevanicu svojim oevima,
muevima, sinovima, unucima, brai i da obave svete obrede to ih duguju svojim
prijateljima izginulim u stranome boju. Gangine obale postadoe pristupane na
393

svakome mjestu jer vojska ojaenih bijae tako velika da njihovi koraci napravie
putove koji su s vremenom opet zarasli. Sprudovita obala velike rijeke, prostrana
kao more, i naseljena tim uplakanim mnotvom, pruala je prizor neizmjerne
patnje.
A kroz Kuntine grudi razlijevao se val najgorega jada dok je svoju tajnu
povjeravala svojoj ucviljenoj djeci: Sinovi moji, onaj strijelac bez premca, straan
na svojim ratnim kolima, onaj to je uvijek spominjan kao Radhin sin, koijaev
sin, blistao je poput samoga Surye dok je satirao svoje protivnike, onaj koji ni
pred vaim najveim ratnicima nikada nije pokleknuo niti je ikada ustuknuo pred
opasnou, onaj to je dao ivot, ali ne i ast i, stekavi slavu svojim umiranjem i
posljednji zavjet savjesno izvrio, on bijae moj prvoroeni sin! Njemu, sinovi
moji, prinesite prinose. Karna je bio va asni najstariji brat, a bog Sunca mu je
bio otac.
Kada Pritha to ree, braa zajecae od te nove muke, crnje i gore od svih
dosadanjih muka. Pritisnut estokom patnjom i itei kao zmija junaki
Yudhitira ree svojoj majci: Zar onaj Karna koji bijae kao more kojega se valovi
sastoje od otrih strijela, oko ijega se stijega uvijek stvarao vrtlog, a pljesak je
njegovih aka pucao kao grom, zar onaj Karna pred kojim nije smio stajati nitko
osim Arune, zar on da bude tvoj moni potomak? Kako si ga, majko, mogla
sakriti, zar se oganj moe sakriti skutima? Nita manje nisu Kurui hvalili Karnu
nego to samo mi hvalili Arunu. Zar tvoj sin da bude prvi od monih ratnika,
prvi od strijelaca, moan da se odupre svim zemaljskim kraljevima? Zar da nam
taj veliki ratnik bude najstariji brat? Jao, naa je propast plod tvoje utnje!
Karnina je smrt bolno pogodila sve nas, a i nae prijatelje. ak ni Abhimanyu
kojega je smrt otela od jadne Subhadre, ni smrt kraljevia to ih je rodila ponosna
Draupadi, ni svi prijatelji, svojta, ni cijela vojska Panala, svi to izgiboe, do
zadnjega ovjeka, nisu tako ucvilili moje srce kao to ga je ucvilila Karnina smrt!
Sve blago koje moe poeljeti, pravedni blagoslov i nebesko milje, sve to elja
uoblii i uzmogne iskazati, sve bi bilo nae, samo da je Karna bio na naoj strani,
a ovaj strahoviti pokolj Kurua moje jadne oi nikada ne bi gledale!
Dugo je naricao pravedni kralj Yudhithira kojega je alost sasvim slomila.
Napokon dade da se izliju rtve za njegova preminulog brata, a s prostranih
Ganginih obala jo se jednom podie alobni krik bezbrojnih ena. Mudri
Yudhithira pozva tada sve lanove Karnine porodice i zajedno s njima obavi
posmrtne vodene obrede u ast svojega najstarijeg brata i, tek kada sve bijae
gotovo, kralj ustade s uzburkanim osjeajima iz Gangine svete vode. 415

415
Tako knjiga o enama, budei osjeaje straha i samilosti, svrava snanom katarzom, i to ne samo u
poetikome smislu, nego i u izvornome obrednome, religijskome smislu o kojem govori Aristotel u Politici.
Stoga je doivljaj traginosti u Mahabharati vrlo snaan i izvoran.

394

Knjiga dvanaesta

ANTIPARVAN
Knjiga o smirenju
Vaiampayana ree: Poto izlie prinose vode mrtvima za duu, za sve
roake i prijatelje, Panduovi sinovi, Vidura i Dhrtaratra i sve gospe Bharata
ostadoe tu, na obali Gange. Plemeniti Panduovi sinovi eljeli su da mjesec
oplakivanja i oienja provedu izvan prijestolnice Kurua. Poto pravedni kralj
Yudhithira zavri posmrtne vodene obrede, mnogi znameniti mudraci koji su se
istakli isposnikim pothvatima i mnogi riiji i dvoroenici dooe tamo da vide
kralja.
Nakon obreda gostoprimstva, koji sada bijae u skladu s mjesecom alosti,
svi oni posjedae prema starosti, okupivi se oko kralja. Na tisue brahmana
nudilo je potresenome kralju svoje utjehe. Onda Narada oslovi sve mudrace po
starjeinstvu pa se okrenu Dharminu sinu i ree: Yudhithiro, svojom silom i
Madhavinom milou cijelu si zemlju pravedno osvojio. Srea je to si iz te
uasne bitke iznio ivu glavu. Tebi su znane dunosti katriya, ali ti se ne veseli,
Panduov sine! Zar nije red, kralju, da, poto si pobio sve svoje neprijatelje, sada
razveseli srca prijatelja? Sada, kada si stekao sve te blagodati, nadam se da ti
tuga vie nee raspinjati srce.
Yudhithira e na to: Doista, ja sam se oslonio na Krininu jaku ruku i na
milost brahmana te sam Aruninim i Bhiminim snagama stekao svevlast nad
svom Zemljom, ali teki jad jo uvijek lei na mojem srcu. alim za rodbinom iji
je grozni pokolj izazvala moja udnja za vlau. Zbog mene je poginuo sin
Subhadrin i svi Draupadini predivni sinovi i ova mi pobjeda, boanstvenie, sve
vie slii na uasan poraz! Teko me pritite alosna sudbina jadne Draupadi koja
je doekala da nema vie nikoga od roda, a uvijek nam je vjerno ugaala. to e
mi rei Subhadra, moja snaha iz roda Vrnija? Ali ja bih htio, boanstveni Narado,
o neemu drugom porazgovarati s tobom. Onaj to ga je svijet smatrao sutom
kojega je rodila Radha zapravo bijae na roeni brat! A ja sam, jao, eljan
kraljevanja, uinio da on pogine! Zbog toga me jad izgara kao plamen povjesmo
pamuka. Nitko od nas petorice brae nije ni slutio da nas s njime spaja krvna
veza. A on, vrsni lukonoa, znao je to i naoj se majci bjee zarekao da e u boju
ubiti samo Arunu a, kada ga pobijedi, da e s nama zakljuiti mir. I takvoga
junaka pogubi Aruna! Brat je pogubio roenoga brata! Karnina stopala bjehu
prava slika majinih stopala i, kada se zbilo ono u sabornoj dvorani i strana nam
nepravda bjee uinjena, u meni se raspomamila srdba, ali, im bi mi pogled pao

395

na njegova stopala, moje bi jarosti u trenu nestalo. Poslije sam dugo o tome
mislio, ali uzalud.416
Narada odgovori: Bharato, istina je sve to si rekao, ali sluaj ovu
pripovijest: Ne bijae lako poslati u blaene predjele sve te katriye proiene
orujem. Zato je Kunti, jo kao djevica, zaela sina koji e moi izazvati opi rat.
Jednom je Karna vidio Aruninu vjetinu strijeljanja i doao je Droni s molbom
da ga primi za uenika i da ga naui kako se rukuje monim Brahmanovim
orujem. Ali Drona ne bijae sklon da ga primi i ree da mu nije doputeno
pouavati bilo koga osim brahmana besprijekorna vladanja i katriye koji se, uz
mnogo pokore, domogao oienja. Tada Karna ode uitelju Paraurami na
planinu Mahendru koja nalikuje na nebesa. Tamo je susretao mnoge gandharve i
yake, a i bogove. ivio je tamo i sva je oruja vrlo savjesno prouio postavi
miljenik bogova, gandharva i rakasa. Dok je lutao po morskoj obali, sluajno je
ubio tele svete krave koja je pripadala nekome brahmanu. Molio ga je i preklinjao
da mu oprosti taj nehotini grijeh, ali ga brahman prokle i ree: Dok se bude
borio protiv onoga zbog kojega se svakoga dana toliko trudi i kojega neprestano
izaziva, kota tvojih kola progutat e zemlja! I kada ona proguta taj kota, tvoj
e te protivnik pogubiti dok bude stajao smeten i nepaljiv! Nepanjom si ubio
ovo moje tele i nepanjom e i ti poginuti! Ni svi svjetovi zajedno ne mogu
obesnaiti moje prokletstvo! Karna na to obori glavu i dooe mu na pamet
nevesele misli pa se, pun strepnje, vrati Rami.
Potom Narada ispria kako je Karna zasluio i Parauraminu kletvu pa mu
ree na kraju: Kada je Rama sasluao Karninu ispovijest, on mu ljutit, ali
smijeei se, ovako kaza: Zbog svoje pohlepe za orujem ponio si se nedostojno
slagavi da si brahman iz mojega roda i zato, bijednie, ovo Brahmanovo oruje
nee uvijek ostati u tvojemu sjeanju. 417 Budui da nisi brahman, u asu tvoje
smrti Brahmanovo e te oruje napustiti, a stajat e pred protivnikom koji ti je
ravan. Idi odavde, jer ovo mjesto nije za one koji se slue laima. Znaj, meutim,
da ti na Zemlji meu katriyama nee biti ravna u boju! I Karna se oprosti od
Rame i ode Duryodhani pa mu ree: Ja sam nauio sluiti se svim orujima!
Za Karninu slavu i silu saznao je i arasamdha, gospodar Magadhe, i
pozvao ga na dvoboj. Obojica su poznavali nebesko oruje i, kada im tobolci
ostadoe prazni i kada polomie sve svoje oruje, uhvatie se ukotac golim
rukama. Kada ve vidje da e ga Karna rascijepiti napola, kralj u silnoj muci
zaboravi na svoju mrnju i odbojnost prema Karni pa mu ree: Ja sam se
zadovoljio! I u zalog toga novog prijateljstva on pokloni Karni grad Malini.
Prije toga silni je tlaitelj neprijatelja bio sam kralj Ange i vladao je gradom
ampom po Duryodhaninoj elji.
416
Pred starijima u obitelji pred ocem, majkom, starijim bratom treba poniknuti pogledom tako da se
gleda u njihova stopala. Stoga ih mladi i po stopalima dobro poznaju.
417
Brahmanovo je oruje, dakle, duhovno ili duhom ovladivo oruje koje se prizivlje i opozivlje mantrama.

396

 Njegov prirodni oklop i naunice uzeo mu je Indra, brahmanova i

Karnina kletva sjedinie se s obeanjem koje je dao Kunti, Indrine opsjene i
Bhimino potcjenjivanje, alyino potkopavanje njegove odlunosti, Vasudevina
lukavstva i, napokon, nebesko oruje to ga je Aruna dobio od nebesnika, a i od
Drone i Kripe, sve se to sruilo na njegovu glavu i mnogi su ga obmanuli ili
prokleli. No budui da je poginuo u boju, ne tuguj zbog brata, tigre meu
kraljevima!
I Nebeski mudrac Narada zautje, a Yudhithira, izmuen alou, utonu u
misli.
Sine moj, ne krivi sebe za Karninu smrt! javi se kraljevna Kunti. I
sam otac njegov, bog Surya, pokuao ga je odvratiti od opakoga Duryodhane i
privoljeti ga da prie k tebi, ali ni njegov, a ni moj trud nisu imali uspjeha. On nas
nije htio posluati i sam je sebi o glavi radio!
Na te majine rijei kralj Yudhithira, ojaena srca i suznih oiju, ovako
odgovori: Velika se nevolja sruila na moja plea samo zato to si nam skrivala
istinu i nisi nas dobro savjetovala!
I tada pravedni kralj, ije moi bijahu goleme, u svojoj alosti prokle sve
ene na svijetu i ree: Odsada neka nijedna ena ne mogne sauvati tajnu!
Potom, sjeajui se sinova i unuka, rodbine i prijatelja, utonu u brigu i
tugovanje. Umni kralj shrvan oajem bijae nalik na sjajni oganj koji se umotao
gustim dimom.
U zemnim uicima ne vidim nikakva dobra ni radosti ree on svojoj
brai ni zadovoljstva u kraljevskim dunostima. Eto vam carevine, vladajte
njome, a mene pustite da idem u umu!
Aruna ga stade odgovarati od njegova nauma i govoriti mu o plemenitim
vrijednostima porodinoga ivota i o svem dobru to ga ovjek moe uiniti a da
ne postane isposnikom, a onda se, vidjevi da kralj Yudhithira ne progovara ni
rijei, Panduov sin Aruna obrati Krini pa kaza: Dharmin sin, tlaitelj
neprijatelja, izgara od alosti zbog svoje rodbine. Utjei ga, Madhavo! Opet smo u
ljutoj nevolji, anarddano! Ostaje na tebi da ublai njegov bol!
A lopoooki Govinda, ija slava ne moe usahnuti, okrenu svoje lice
Yudhithiri. Od njihove najranije mladosti Govinda bijae Yudhithiri miliji ak i
od Arune. Krina prihvati Yudhithirinu ruku nalik na mramorni stup i
namirisanu sandalovim prahom pa mu stade zboriti blagotvorne rijei: Ne predaj
se bolu, tigre, i ne mui svoje tijelo! Katriye su nestale u boju kao to nestaju sa
snom i sva snovienja kada ih vie ne trebamo. Svi bijahu junaci i neprocjenjivi
nakit toga groznoga pokolja. Pali su u boju gledajui ravno u one koji juriahu na
njih. Nitko od njih nema rane na svojim leima i nitko nije poginuo u sramnome
bijegu. Svi smo mi podanici sree i alosti. I ja, i ti, i sva stvorenja, jednom emo
umrijeti.
397

Sluaj pripovijest koju je Narada kazivao Srnayi dok je ovaj tugovao za

preminulim sinom.418 Paljivo sluaj i tvoj e bol brzo uminuti: Bijae jednom
kralj, kako se pria, po imenu Marutta, Avikitov sin. I on je bio podloan smrti.
Na njegov rtveni obred, koji se naziva Vivasr, 419 bijahu doli i Indra i Varuna i
Brhaspati na elu svih ostalih bogova. Dok je taj kralj vladao, Zemlja je davala
etvu a da je nitko nije orao, a bila je posvuda ukraena nakitom. Na njegovu su
obredu Vivadeve bili dvorjani, a Maruti su dijelili poklone i pili somu. rtveni
darovi toga kralja nadmaili su i darove bogova, a da ne govorim o darovima ljudi
i gandharva. Kada je i taj kralj, koji te je nadmaio i po duhovnim zaslugama, i po
znanju, po samoodricanju i po obilju, pao kao plijen smrti, to onda ti ali za
sinom?
Bijae nekada i kralj Suhotra, sin Atithijev, i uli smo da ni on nije mogao
umaknuti smrti. Dok je on vladao, po zapovijesti Indrinoj pljutalo je zlato s neba
cijelu godinu dana. Zemlja doista, a ne samo po imenu, bijae prava Blagodarka.
Za njegove vladavine rijeke su u sebi krile zlatne kornjae, rakove i krokodile, jer
ih je, kralju, boanski Indra prosuo iz visine. Izvan sebe od uda, Atithin je sin
skupljao to blago koje bijae neizmjerno i prekrivae Zemljino lice. Priredio je
sveanost u Kuruangali i na toj rtvi dade brahmanima svekoliko blago. Kada je
i taj kralj postao plijenom smrti, za ime ti ali?
usmo da je umro i kralj Prthu, sin Venin. Svi veliki riiji iz goleme
praume postavie ga da vlada Zemljom. Ime Prthu dobio je zato to bijae
napredan i bolji od svih ljudi. Zato to je narod titio od uvreda dadoe su ime
Kattr. Tako od dobi ime katriya, zatitnik. Kada ugledae Prthua, Venina sina,
sva zemaljska stvorenja povikae: Volimo ga i odani smo mu! I zbog te njihove
ljubavi on dobi ime raan, onaj koji je vrijedan ljubavi. Dok je on vladao, etva je
stizala i bez oranja, svaki list na drvetu davao je med, a svaka krava izobilje
mlijeka. Svi su ljudi bili zdravi i elje su im bile okrunjene ispunjenjem. Niega
se nisu bojali i ivjeli su kako im se htjelo: netko u polju, a netko u kui. Kada je
Prthu poelio prijei preko mora, vode su pod njime ovrsnule. Ni rijeke nisu
nadolazile kada ih je prelazio, ve su mirno tekle. U jednoj od svojih
velianstvenih konjskih rtvi kralj Prthu dade brahmanima dvadeset jedno brdo
zlata, a svako je imalo tri stotine lakata! Ako je i on, koji te je u svemu nadmaio,
postao plijen smrti, za ime ali ti, veliki kralju?
Na to se javi Vyasa: O kralju, kraljeva je dunost da titi podanike. Onaj tko
ne brani pravedne zakone onda kada su ugroeni, i sam je prijestupnik protiv tih
zakona.
418
Eto emu slue stare prie (itihasa puratana, st. 12): one primjerima pouavaju ili donose utjehu,
osvjeuju obrazac sudbine u kojemu se ovjek naao i tako lijee i proiuju duu. Njihov se uinak provjerava
prianjem (Narada je priao Srnayi...) pa ako se pritom pokau djelotvorne, primjenjuju se ponovno u
primjerenoj prilici (Krina pria Yudhithiri). Tako su nam u epu katkada i na neznatnijem mjestu poput
ovoga sauvani tragovi svjesna metapoetikoga nazora i pripovjedake ili pjevake prakse njegovih tvoraca.
to vrijedi za pojedinu epizodu u epu, vrijedi u naelu i za djelo u cijelosti.
419
Vivar je rtveni obred kojim se rtvovatelj odrie svega svojega imutka.

398

Yudhithira odvrati: Ne sumnjam ja u tvoje rijei, slavni isposnie, ali ja sam

radi ove kraljevine mnogima donio smrt. Zbog toga to sam uinio sada mi srce
izgara!
Vyasa e na to: Bharato, ako u umi ovjek sjekirom srui drvo, onda je on
poinio grijeh, a ne sjekira! Ili, ako se kae da je sjekira samo predmet kojim je
djelo izvreno, onda se grijeh moe pripisati onome tko ju je napravio, ali to bi se
teko moglo nazvati istinom. Kuntin sine, kao to jedan ovjek ne moe snositi
posljedice onoga to je uinio drugi, tako i ti svoju odgovornost moe pripisati
Svevinjem biu. Ako je pak ovjek samo pokreta svojih djela, i dobrih i loih,
onda Svevinji Upravitelj i ne postoji i plodovi tvojih djela i nedjela ne mogu ti
nita nauditi. Kralju, nitko ne moe skrenuti s puta koji mu je suen. Ako pak
sudbina proizlazi iz djela u prolome ivotu, onda nema grijeha u ovome ivotu
kao ni onaj to je napravio sjekiru. Ako misli da je Sluaj taj koji djeluje na
ovome svijetu, onda se ovaj pokolj i nije mogao dogoditi, niti bi se uope
dogodio. Ako treba razabrati zlo od dobra, onda su tu sveti spisi, a u njima stoji da
kraljevi moraju stajati s uzdignutom palicom kazne u rukama. Ja mislim, Bharato,
da dobra i zla djela stalno krue, kao na kotau, i da ovjeka sustiu posljedice i
dobrih i zlih postupaka. Jedan grijeh proistjee iz drugoga. Zato, kralju, izbjegavaj
da ini zlo i ne daj svojemu srcu da se utapa u tuzi. Vri, Bharato, dunosti koje
pripadaju tvojemu staleu ma kako one izgledale dobre ili zle, a ovo
samoodricanje nimalo ti ne pristoji.
Sluali smo, Prthin sine nastavi Vyasa da su se jednom bogovi i
asure meusobno zaratili. Asure su starija, a bogovi mlaa braa. Bitka je trajala
trideset dvije tisue godina i sva se Zemlja okupala krvlju. Onda bogovi pobie
daitye i osvojie nebesa. A brahmani, znalci Veda koji su vladali Zemljom,
uzoholie se i latie oruja pa pooe pomoi daityama. Zvali su se Salavrke. Bilo
ih je osamdeset osam tisua i sve ih pobie bogovi.
Ponekad, kralju, grijeh je nalik na vrlinu, a vrlina se ini kao grijeh. Ali
oni koji su ueni znaju ih razlikovati. Ljudi koji su poput tebe nikada ne
dospijevaju u pakao. Umiri svoju brau! Onaj tko grijei svjesno i odluno i zbog
toga ne osjea nikakva stida, ve nastavlja kako je i zapoeo, taj je odista grjenik.
Za njega nema okajanja i njegov se teret ne smanjuje. Ti si od visoka roda i
plemenita si podrijetla, a ono to si inio bijae uinjeno preko volje i tui su te
grijesi prisilili na to. Za tvoje okajanje odreen je znameniti obred zvan "konjska
rtva". Priredi ga i obavi i bit e slobodan od svojih grijeha!
Svojim junatvom ti si pobijedio sve kraljeve, bezgrjenie, zato poi sa
svojim prijateljima u te kraljevine i okruni brau, sinove ili unuke izginulih
kraljeva. Pokai svoju milost ak i jo neroenoj djeci i uini sretnim svoje
podanike. Vladaj zemljom, a na prijestolja onih koji nemaju sinova postavi
njihove keri. ene uvijek ude za vlau i zadovoljstvima. Utjei svekoliku
carevinu i razveseli svoje srce!
399

I plemeniti Yudhithira ustade sa svojega sjedita s namjerom da uini dobro

itavome svijetu. Pooe svi k Hastinapuri, a pred njima je iao kralj Dhrtaratra.
Kada uoe u grad, izaoe da ih doekaju tisue i tisue graana. Gomila se
tiskala okienim ulicama poput oceanske plime kada izae Mjesec. Divno
ukraene prostrane palae inilo se da posru pod teretom mnogih ena i
djevojaka koje su se du ulica natisnule po njima. Umilnim glasovima klicale su
one Yudhithiri u slavu, a narod iz grada i pokrajina okupljao se oko dvora
dovikujui pohvale i blagoslove.
Uavi u dvor, blagoslovljeni Yudhithira stade pred kuna boanstva i
odade im poast darivajui ih dragim kamenjem, mirisima i cvjetnim vijencima.
U pratnji sveenika Dhaumye i svojega staroga strica on doe pred brahmane i
radosno ih pozdravi iskazavi im duno tovanje obiljem bogatih poklona, a
nebesa odjeknue od njihova blagoslova: Ovo je blaen dan! kliknue svi
slono. Bjee to mio i ugodan glas koji razveseli srca svih prijatelja i
dobronamjernika Panduovih sinova. A neto kasnije, kada su se brahmani
primirili, rakasa po imenu arvaka koji se bjee preruio u brahmana oslovi
kralja i ree mu: Ja u govoriti u ime svih onih brahmana jer to je njihova elja:
Sramota nek padne na tvoju glavu! Ti si zao kralj! Ti si ubojica svojih roaka!
Sada kad si ubio svoje starije i svojega uitelja, pristoji ti samo da se rastane od
svojega ivota!
Nasta mukla tiina. Od tjeskobe i stida nitko, pa ni Yudhithira, nije mogao
prozboriti ni rijei. Onda progovori Yudhithira: Ja vam se klanjam i ponizno vas
molim da ne mislite runo o meni. Vama ne prilii da me poniavate. Uskoro u
se oprostiti od svojega ivota!
U taj mah svi brahmani uzviknue: Mi to nismo rekli! Svako dobro neka te
prati, kralju! A onda prepoznae preruenoga pa povikae: Ovo je rakasa
arvaka, Duryodhanin prijatelj! Obukao se kao prosjak-isposnik s namjerom da
uini neko dobro za Duryodhanu! Uz tebe, kralju, neka je svako dobro i
blagostanje, a i uz tvoju plemenitu brau!
I tada svi ti srditi brahmani izrekoe zajedno uglas: HUM! Osudivi rakasu,
bezgrjenici su ga ubili samim tim glasom. Spren njihovom moi arvaka se
srui mrtav, poput drveta spaljena Indrinim gromom. Potom se brahmani udaljie
ispraeni Yudhithirinim izrazima potovanja i svojim blagoslovima razgalie
njegovo srce.
Yudhithira je svladao svoju tugu i malo se razvedrio. Sjeo je na prijestolje
sazdano od zlata licem okrenut k istoku, a dvojica vitezova, Krina i Satyaki,
posjedae njemu suelice. Bhima i Aruna posjedae oko kralja na stolice
optoene draguljima, a na bijelo prijestolje od slonovae optoene zlatom sjedoe
Kunti i blizanci. Sveenik Kurua Sudharman, Vidura, sveenik Pandava Dhaumya
i kralj Kurua Dhrtaratra, svaki na posebnome prijestolju sjajnu poput ognja,
sjedili su do njih, a tu bjehu i Yuyutsu, Sanaya i Gandhari.
400

Na Krinin znak sveenik Dhaumya otpoe sveanu ceremoniju. Najprije je,

kako to obiaji nalau, blagoslovio rtvenik koji bjee okrenut istoku i sjeveru, a
potom je plemenitoga Yudhithiru i Krinu, Drupadinu ki, posadio na blistavo
prijestolje prekriveno tigrovim koama. Onda je stao lijevati na oltar rtvu
Ijevanicu od ista masla pojui sve vrijeme propisane mantre.
Zatim ustade Krina i iz posveene koljke 420 izli vodu na glavu Kuntina sina
Yudhithire. Mudri kralj Dhrtaratra uini potom isto, a za njima i svi savjetnici.
Zadovoljni mu brahmani poeljee pobjede i blagostanje i milozvunim
glasovima pjevahu mu hvale.
Kralj ih je Yudhithira sasluao pa im onda ovako kaza: Blagoslovljeni su
Panduovi sinovi jer njihove zasluge, stvarne ili nestvarne, spominju brahmani koji
su se ovdje okupili. Ali znajte, to god da se zbilo, kralj Dhrtaratra na je otac i
gospodar. Onaj tko hoe meni ugoditi, neka se pokori njegovim naredbama i neka
potuje svaku njegovu elju i volju. Njegov je cio svijet pa i Pandave su njegovi,
kao i svi ostali. Neka svatko od vas ima na umu to to sam sada rekao!
Potom kralj Yudhithira raspusti narod da svatko ide za svojim poslom.
Kada su se razili graani i stanovnici pokrajina, moni kralj Kurua postavi
svojega brata Bhimasenu u zvanje yuvarae, 421 a bistroumnome i veleuenom
Viduri dodijeli dunost prvoga doglavnika i savjetnika za est dravnikih
poslova.422 Uvaeni Sanaya, iskusan i dubokouman, kojega su krasile sve dobre
osobine, primi na sebe dunost nadzornika riznice. Nakula bi postavljen da vodi
brigu o popisu vojske, da je hrani, plaa i brine se o njoj, a Aruni povjeri
vrhovno zapovjednitvo nad svojim vojskama, a dunost mu bjee obrana zemlje i
kanjavanje zloinaca.
Dhaumya, prvi meu sveenicima, bi zamoljen da se prihvati brige o
brahmanima i obavljanja vedskih i svih ostalih obreda, a Sahadeva ostade uz
Yudhithiru da bude njegova tjelesna straa. Zadovoljni kralj dade ostalima
poloaje koji su im, prema njegovu miljenju, odgovarali, a onda plemeniti i
pravedni kralj Yudhithira ovako naloi Viduri i plemenitome Yuyutsu: Vas
dvojica ete spremno i odano izvravati sve ono to bude poelio moj kraljevski
otac Dhrtaratra. Svi graanski poslovi i upravljanje pokrajinama bit e vaa
dunost, a rjeavat ete ih uz kraljevu suglasnost.
Nakon toga kralj Yudhithira naredi da se odre posmrtne sveanosti za sve
poginule roake i za sve one za kojima ne ostadoe na svijetu ni roaci ni
prijatelji. Dade da se iskopaju zdenci, sagrade esme i kuhinje gdje se dijelila
hrana, a sve u ime svojih izginulih prijatelja i za dobrobit njihovih dua. Kao i
prije iskazivao je svoje potovanje Dhrtaratri, Viduri i Gandhari, a i svima
420
U kritiko izdanje nije prihvaen stih koji tu radnju pripisuje Krini, nego se razumije daje vri sveenik
Dhaumya.
421
Yuvarada je prijestolonasljednik koji ve za ivota kralja dijeli s njime vlast.
422
adgunas, est dravnikih poslova, jesu mir (samdhi), rat (vigraha), nastupanje (yana), mirovanje (asana),
sijanje razdora (dvaidhibhava) i kada sve to nije dovoljno, utjecanje za pomo monijemu kralju (samraya).

401

ostalim cijenjenim Kuruima i inovnicima. Dobrostivi kralj brinuo se i o gospama

koje su u boju izgubile svoje junake mueve i sinove, i samilosno je uzeo pod
svoju zatitu siromahe, slijepe i nemone i davao im je hranu, odjeu i sklonite.
On bijae sretan to je svakome udovoljio.
Kada sve bjee obavljeno, kralj Yudhithira doe Vasudevi koji je bio
utjelovljenje samoga Vinua i, vidjevi ga utonula u misli, on mu se smijeei
obrati: Prvae meu veleumnima, jesi li no proveo mirno i zadovoljno? Vidim
udesan prizor, posvetio si se zadubljenju! O ti, koji si velianstveno okrilje
cijeloga svijeta, je li sve kako valja u svim trima svjetovima? udim se to si sada
pribjegao etvrtomu stanju svijesti423 i volio bih da mi kae razlog tome, ako sam
dostojan da ga ujem.
Mlai Indrin brat prizva natrag svoj um, svijest i osjetila u njihovo
uobiajeno boravite, pa, uz smijeak, odgovori: Tigar meu ljudima Bhima, koji
sada nalik na sjajni oganj lei na postelji od strijela, usredotoio je misli na mene.
Stoga sam i ja duhom otiao do njega. Pribrao je sva svoja osjetila i snagom svoje
volje usmjerio je svoj um k meni zovui me da mu budem pribjeite. Kada
vlastita djela budu uznijela na nebesa toga monika meu kraljevima, zemlja e,
Prthin sine, biti kao no bez mjeseine. Zato, Yudhithiro, poi pokorno pred
Gangina sina i pitaj ga o svemu to bi htio saznati. Pitaj ga o svim etirima
vrstama znanja, o pravdi, koristi, zadovoljstvu i o spasenju. Pitaj ga o rtvama,
obredima odreenim za sva etiri stalea, o etirima nainima ivljenja i o
dunostima kraljeva. Kada Bhima, prvak od roda Kurua, ode s ovoga svijeta, sve
to znanje nestat e s njim.
I tako Krina, kralj Yudhithira sa svojom braom i mnogi drugi s njima
krenue vozei se na svojim kolima nalik na utvrene gradove i pod mnogim
barjacima i zaputie se prema Kuruketri. Izaoe na ravnicu milijuni plemenitih
katriya. Na njoj se podizalo mnogo brjegova uinjenih od tijela i kostiju slonova
i konja i bezbroj ljudskih glava rasutih poput morskih koljki. Iarana nebrojenim
pogrebnim lomaama i gomilama oklopa i oruja, ta ravnica bjee nalik na vrtove
u kojima je maloas pijanevao Unititelj. Bacajui poglede na ete duhova i
bezbrojne rakase, silni su vitezovi urno jezdili tim krajem.
Dok su se tako vozili, jakoruki Krina, radost Yadava, ree Yudhithiri: Eno
u daljini, Prthin sine, pet Raminih jezera! Tamo je Paraurama sjenima svojih
predaka ponudio rtvu Ijevanicu od krvi katriya. To se tu zbilo. Dvadeset jedan
put moni je Rama istrebljivao katriye s lica Zemlje i oslobaao je njihova tereta,
a onda je odustao.
Napokon ugledae Bhimu. Na svojemu odru od strijela nalikovao je na
zalazee Sunce. Kada dooe do njega i posjedae naokolo, Krina pogleda
Bhimu koji bijae kao vatra koja lagano trne i ree mu: Jesu li ti osjetila jo
uvijek pouzdana? Prvae meu rjeitima, nadam se da ti se jo nisu pomutila!
423

etvrto je stanje svijesti stanje najdubljega zadubljenja.

402

Pravedni antanu obeao ti je da e umrijeti tek kada to sam poeli. Ja nemam

takvih zasluga da bi mi ta elja bila ispunjena. I najmanja igla, kada se zabode u
tijelo, stvara bol. to onda rei o stotinu strijela koje probadaju tvoje tijelo?
Brahmani uvijek govore o tebi da si ti deveti Vasu, ali ti si vrlinom nadmaio svu
osmoricu i ravan si samome Indri! Prvae meu ljudima, osim tebe nema vie
nikoga tko bi mogao rastjerati nedoumice to iskrsavaju u Znanjima koja se
izuavaju na svijetu. Pomou svojega otroumlja oslobodi Panduova sina njegove
alosti. Osobe ije je znanje tako golemo i raznovrsno ive samo zato da bi
utjeile ljude kojima je um zamagljen.
Kada je uo mudre Vasudevine rijei, Bhima malo podie glavu i,
sklopljenih ruku, ovako mu odgovori: Budi mi zdrav, boanski Krino! Ja vidim,
Govindo, tvoje vjeno oblije! Prvae svih boanstava, misli na ono to e biti
dobro za tvojega poklonika. Traim tvoju zatitu u elji da doekam blaeni kraj!
Vasudeva mu odvrati: Velika je tvoja odanost meni i zato sam ti, kralju,
pokazao svoje nebesko oblije! O Bhimo, kada bude napustio ovaj svijet,
svekoliko tvoje znanje nestat e s tobom. Zato su svi ovi koji se ovdje okupie
doli da od tebe uju pouke o dunosti i vrlini. Kai im stoga rijei Istine!
Bhima tada ree: O gospodaru nad svim svjetovima! O svemoni, na
mukama sam zbog svih ovih strijela koje mi nanesoe brojne rane, udovi su mi
slabani, a ni um mi nije sasvim bistar. Naputa me moja snaga, oprosti mi! Ja
nita neu rei! I sam bi se Gospodar Govora pred tobom ustezao. Kako da
govorim ja, tvoj uenik, pred tobom koji si Stvoritelj Svemira?
Na to e Vasudeva: Neudobnost i omama, plamen boli, glad i e nee te
muiti. Gangin sine neusahle slave, tvoja osjetila i pamenje nee te izdati!
Tada svi veliki riiji, i pred njima Vyasa, izrazie Krini svoje oboavanje i
zapjevae vedske himne. Blag, ist i ugodan lahor pirnu poljem i donese sa sobom
prekrasne mirise. Na mjesto gdje bijahu Vasudeva, Gangin sin i kralj Yudhithira,
lagano poe padati nebesko cvijee...424
424
Ovdje poinje golem korpus pounih rasprava koji zauzima dalje adhyaye 53-353. u antiparvanu te 1166. u Anuasanaparvanu, dvjema najopsenijim knjigama Mahabharate. Te su rasprave po sebi esto vrlo
zanimljive i vrlo znatne za povijest staroindijske kulture, filozofije, prava itd., ali stoje posve izvan toka osnovne
radnje koja ih samo uokviruje. Taj okvir koji je omoguio umetanje tolika pounoga materijala u ep prevodioci
su ovdje ukljuili u svoj izbor i time omoguili itaocu jasan uvid u kompoziciju epa, a sam su pouni korpus s
pravom izostavili jer bi on progutao epsku radnju a njoj ne bi nita dodao. (Osim toga, pouni se dijelovi ne bi
mogli nimalo pouzdano prevesti iz prijevoda.)
Sluajui Bhimine pouke Yudhithira postaje duhovni sin najstarijega glavara Kurua koji se odrekao tjelesne
djece, i time postaje na neki nain i duhovni nasljednik kuruske loze. Pouke, s jedne strane, znanjem oslobaaju
Yudhithiru podlonosti patnji i alosti koje ga mue, a s druge ga upuuju u nauku o dunostima kraljeva i
pripremaju za djelatni ivot vladara koji nije napustio svijet.
Yudhithirina unaprijedna spremnost da se odrekne kraljevstva ini ga opet srodnim Bhimi koji se
kraljevanja davno bio odrekao. Sada se, meutim, na toj spremnosti na odricanje od svijeta poukom gradi
sposobnost za pravedno vladanje u svijetu. Utoliko je ovaj golemi pouni korpus u naelnome opredjeljenju
podudaran s osnovnim nazorima izloenima u razmjerno kratkome, ali sredinjemu pounome tekstu u
Mahabharati, u Bhagavadgiti, koja je, ini se, presudno utjecala na koncepciju konane redakcije cijeloga epa.

403

Knjiga trinaesta

ANUASANAPARVAN
Knjiga o poukama
anameaya ree: Glavar Kurua Bhima leao je na svojemu odru od
strijela kakav svaki ratnik moe samo poeljeti. Dok su Pandave sjedjeli oko
njega, moj premudri pradjed Yudhithira sluao je pouke o svim tajnama koje se
tiu njegovih dunosti i sve njegove sumnje bijahu rasprene. Ueni brahmane,
priaj to se dalje zbivalo s velikim kraljem Pandava!
Vaiampayana nastavi svoje kazivanje: Kada Bhima zautje, muk zavlada
nad krugom kraljeva okupljenih oko njega. Svi su sjedjeli bez pokreta, poput
likova naslikanih na platnu. Datyavatin sin Vyasa sjedio je zamiljen neko
vrijeme, a onda oslovi kraljevskoga Ganginog sina i ree: Kralju, prvak Kurua
Yudhithira postao je opet ono to je bio, a uz njega su i njegova braa dobila
natrag svoju oevinu. Svijetli kralju, Krina i Yudhithira ti se klanjaju i mole te
za doputenje da se vrate u grad.
Kraljevski antanuov sin dade Yudhithiri i njegovim savjetnicima
doputenje da se mogu udaljiti i s mnogo ljubavi ree svojemu unuku: Vrati se u
grad, kralju, i neka nestane groznice iz tvojega srca. Potuj boanstva i prinosi im
rtve, dijeli bogate darove kao to je to Yayati inio, prvae meu kraljevima, ini
to predano i s punom panjom. Mnogo e dobra time zasluiti! Nagradi svakoga
svojega dobronamjernika i neka tvoji prijatelji budu pod tvojim okriljem kao ptice
pod kronjom bujnoga i snanog drveta izraslog na svetom tlu i prepunog ploda.
Kada doe vrijeme da se oprostim od svijeta, ti doi amo, kralju. Taj e as
kucnuti onda kada se Sunce prestane sputati k jugu i opet se stane penjati k
sjeveru.
Kuntin sin odgovori: Bit e kako kae! i s dubokim potovanjem
pozdravi svojega djeda pa se sa svojim prijateljima i pratiocima zaputi prema
gradu nazvanome po slonu. Na elo povorke postavie kralja Dhrtaratru i gospu
Gandhari koja uvijek bjee odana svojemu gospodaru.
Poto je ukazao duno potovanje graanima i stanovnicima pokrajina,
kraljevski Kuntin sin dade im doputenje da se mogu vratiti svojim domovima.
On utjei udovice i ojaene majke darujui im izobilje blaga.
Blagoslovljeni vladar proveo je u prijestolnici pedeset noi i tada se sjeti da
je dolo vrijeme to mu ga je djed naznaio. Prvi meu pravednicima dade se na
put povevi sa sobom sve glavne sveenike. Za njim su nosili mnogo proiena
masla i cvjetne vijence, mirise i svilene haljine, a i sandalova i alojina drveta na
kojem e spaliti Bhimino tijelo. Bjee tu i skupocjenih ogrlica i dragulja, a na
elu su ili Dhrtaratra, kraljica Gandhari, proslavljena svojom vrlinom i
404

Yudhithirina majka Kunti. Bijae to dugaka povorka u kojoj su nosili i

Bhimine svete ognje, pjevai i slavitelji pjevali su svoje himne, a kralj je u toj
povorci nalikovao na Indru.
Ubrzo stie tamo gdje je antanuov sin leao na postelji od strijela i vidje da
ga dvore premudri Paraarin sin Vyasa, Narada, Devala i Asita, a uz njih i
nekolicina kraljeva iz raznih dijelova zemlje, koji su ostali ivi poslije pokolja.
Kralj sie sa svojih kola a onda on i njegova braa pozdravie svojega djeda, od
kojega su drhtali svi neprijatelji. Potom se pozdravie i s mudracima kojima na
elu stajae Vyasa.
Najzad kralj Yudhithira oslovi Gangina sina u ime svoje brae i u svoje
vlastito ime: To sam ja, Yudhithira, kralju. Mi te pozdravljamo! Ako me jo
moe uti, reci mi to mogu uiniti za tebe? Donio sam, kralju, tvoje rtvene
ognjeve i doao sam u reeni as. Ovdje su i svi stanovnici Kuruangale i svi
preivjeli ratnici. Otvori oi, glavaru Kurua, i pogledaj nas! Sve to je trebalo
uiniti i pripremiti, uinjeno je i pripremljeno. Sve je ve bilo spremno za as koji
si naznaio.
Tada Gangin sin otvori oi i vidje kako oko njega stoje okupljene sve
Bharate. Velmoni gospodin prihvati jaku Yudhithirinu ruku i oslovi ga dubokim
glasom: Dobro je to si doao, Kuntin sine, i ti i tvoji savjetnici. Boanski Surya
zapoeo je svoj put k sjeveru. Leao sam na ovome odru, na vrhovima ovih
strijela, pedeset i osam dana, a osjeao sam se kao da to traje itavo stoljee.
Potom Gangin sin pozdravi Dhrtaratru i kaza mu: Kralju, ti dobro poznaje
dunosti i vie ne postoje tvoje sumnje u pogledu zemaljskih dobara. Znana ti je i
tanahna nauka Veda, a i dunosti koje nam propisuje vjera. Ne bi trebalo da se
preputa alosti. Po zakonima pravde Panduovi su sinovi i tvoji koliko su bili
njegovi. Pazi ih i titi kako to valja i dolikuje. Oni uvijek vjerno i posluno slue
svojim starijima.
Veliki junak Kurua onda se obrati silnome Vasudevi: O Boanstveni, o
Gospode svih bogova, tebe oboavaju boanstva i asure! Ti si Svevinja i vjena
dua! Spasi me, prvae svih stvorenja! Daj mi svoje doputenje, Krino, da
napustim ovaj svijet. Ti, koji si vrhunska srea, zakrili Pandave i uvijek ih titi! Ti
si im, doista, jedina odbrana! Ti i Aruna drevni ste riiji. Nara i Narayana koji su
se rodili meu ljudima. Dopusti im da odem, Krino, i da odbacim ovo tijelo. Uz
tvoje doputenje mene e doekati najvee blaenstvo.
Vasudeva mu na to odgovori: Ima moje doputenje, Bhimo! Dospjet e na
poloaj Vasua, velianstveni junae! Ti nisi na ovome svijetu bio kriv ni za jedan
prijestup, svojem si ocu bio odan kako jo nitko ne bijae, i zato sada Smrt, poput
sluavke, eka na tvoju volju!
Gangin sin onda jo jednom oslovi Pandave i Dhrtaratru: Ja se elim rastati
od ivota! Dopustite mi da to uinim, a vi se borite da dosegnete Istinu jer ona je
405

najmonija sila. Uvijek imajte uza sebe potene i mudre brahmane,

samoobuzdane i predane isposnitvu.
On se potom izgrli sa svima pa zautje. antanuov sin bjee neko vrijeme
potpuno miran. Upravljao je ivotnim dahom, tako da proe kroza sve one
dijelove tijela koji su naznaeni u yogi. Zatim se njegov ivotni dah stane dizati.
Oni dijelovi tijela iz kojih se podizao ivotni dah, pomou yoge, jedan za drugim
postadoe ponovno zdravi. udesan se dogaaj, kralju, odigravao pred svim onim
okupljenim kraljevima i velikim mudracima. Za kratko vrijeme na Bhiminu tijelu
vie ne bijae nijedne strijele i nijedne rane. Zauzdani ivotni dah ne mogae
nikuda umaknuti, ve se probi kroz Bhimino tjeme i ode nagore, prema nebu.
Zatutnjae nebeski bubnjevi i cvjetna se kia prosu iz visina. Siddhe i
ponovno roeni mudraci ushieno su uzvikivali: Prekrasno! Prekrasno! A Bhimin
je ivotni dah, nalik na veliki meteor, suknuo u visine i uskoro nestao iz vida.
Tako se Bhima, asni starina, sredinji stup roda Bharata, voljeni djed
Kurua i Pandava, sjedinio s vjenou. Potom Pandave i uz njih Vidura skupie
mnogo suha drveta i mirisnih sastojaka pa uinie za Bhimu pogrebnu lomau.
Kada od njegova tijela osta samo pepeo, oni se zaputie na svetu rijeku Gangu, a
mnoto mudraca i isposnika ilo je za njima. Tu, na Ganginoj obali, oni slavnom
Ganginu sinu odrae pogrebne obrede i prinesoe Bhiminoj dui rtve Ijevanice,
kako to propisuju drevni obiaji.
Tada, shrvana tugom, boginja Ganga izroni iz vode lijui gorke suze. Poto
je oplakala svojega sina, ona ree tunome skupu: O kraljevi, a i ti kralju
Yudhithiro, ujte me: Sin mi je bio kraljevskoga roda i krasili su ga mudrost i
visoko porijeklo. Svima svojim starijima bio je dobroinitelj, a svojoj porodici
oslonac i dika. Nadasve bijae odan svojemu ocu i nepokolebljivo se drao svojih
zavjeta. Ni Paraurama, amadagnijev sin, nije ga mogao pobijediti. Jao meni, pa
zar da takva junaka nadvlada ikhandin?! Ah, srce mi mora biti od dijamanta
kada ve nije prepuknulo od jada to ga vie neu ugledati na svijetu!
Krina se trudio oko boginje i tjeio je blagim rijeima tiho joj govorei:
Tvoj je sin dospio u najvie blaenstvo, u to ne sumnjaj ni trena! Otiao je u
nebesa sretan i po vlastitoj volji i izboru. Ni bogovi ga ne mogae ubiti u boju!
Nemoj tugovati, boginjo, i istjeraj groznicu iz svojega srca!
Krinine i Vyasine rijei umirie prvu meu svim rijekama, a onda joj svi
prisutni kraljevi s Krinom na elu ukazae sve dune poasti i dobie od nje
doputenje da mogu napustiti njezine obale.425
425
Dronina je smrt stajala Pandave nonoga pokolja koji je u njihovu taboru poinio Avatthaman, kao to
pripovijeda deseta knjiga. Na kraju jedanaeste, poslije Gandharine tualjke, osobito teak udarac za Yudhathiru
i Pandave donosi Kuntino priznanje da im je veliki suparnik Karna bio roeni brat. Poetak dvanaeste knjige jo
odjekuje od teine tog udarca, ali ga pokuava smiriti priama o Karninoj neizbjenoj sudbini. A zatim dvanaesta
i trinaesta knjiga odaju ast i divljenje slavnome djedu Kaurava i Pandava, njihovu tjelesnome prastricu Bhimi.
Time sudbina velikih ratnika Kaurava uokviruje knjige o borbi na Kuruketri: Dronina u sedmoj i desetoj
knjizi, Karnina u osmoj i jedanaestoj, a Bhimina u estoj te dvanaestoj i trinaestoj. Hijastikom je
kompozicijom osobito naglaena komplementarnost Karne (vojskovoa u 8. knjizi pogrebni obred na kraju

406

11. knjige) i Bhime (vojskovoa u 6. knjizi pogrebni obred na kraju 13. knjige), a s druge strane svojevrsna
sveobuhvatnost Bhimina nepristrana znaaja u usporedbi s Karnom i Dronom:

407

Knjiga etrnaesta

AVAMEDHIKAPARVAN
Knjiga o konjskoj rtvi
Vaiampayana ree: Kada kralj Dhrtaratra zavri prinoenje Ijevanice vode,
oni pooe uz Ganginu obalu a snanoruki Yudhithira, koji je iao za njime
uzburkanih osjeaja i oiju oblivenih suzama, najednom klonu tu, na obali, a
Bhima ga prihvati dok je padao.
Ne moe vie ovako! kaza onda Krina, dok su Panduovi sinovi stajali
oko potresenoga Dharmina sina i teko uzdisali gledajui ga kako lei na zemlji.
Vidjevi da je smalaksao i shrvan oajem, oni posjedae oko njega i sami alosni.
A razboriti kralj Dhrtaratra, kojemu njegova mudrost bijae jedino svjetlo, i sam
prepun emera zbog smrti svojih sinova, oslovi Yudhithiru pa mu ree: Ustaj,
tigre Kurua! Mora izvravati svoje dunosti! Kuntin sine, Zemlju si osvojio
drei se katriyskih obiaja i zato sada uivaj sva svoja prava i dijeli ih sa
svojom braom i prijateljima! Prvae meu pobjednicima, ne znam poradi ega
pati. Zemaljski gospodaru, Gandhari i ja smo oni koji imaju to oplakivati jer
izgubismo stotinu svojih sinova koji nestadoe kao blago koje stekne u snu. Meni
je vrli Vidura ovako pretkazao: Tvoj rod snai e propast zbog Duryodhaninih
grijehova. Ako hoe da vlada Yudhithira, ti izvri rtveni obred, a onda sam
preuzmi vlast u kraljevini i podjednakim okom gledaj na svakoga. Neka tvoja
rodbina ivi od tvoje dareljivosti. Ali ja se ogluih na pametne rijei
staloenoga savjetnika i, evo, zasluih da me snae ovaj neizmjerni jad. Pogledaj
na nas stare roditelje koji grcaju u moru alosti, kralju, a za tvoju bol ne vidim
nikakva razloga.
Te rijei umnoga kralja opet umirie Yudhithirin um.
Onda se javi Vasudeva: Podlost srca vodi u propast, a estitost ravno k
Brahmanu! Ako je Brahman jedina svrha prave mudrosti, onda nju od toga cilja
ne moe odvratiti nikakva pomutnja uma. Tvoj se karman jo uvijek nije istroio i
jo nisi pobijedio svoje neprijatelje jer nisi upoznao zlotvore koji vrebaju u
tvojemu vlastitom umu. Sattva, raas i tamas 426 svojstva su due i ueni kau da
prisutnost u odreenu odnosu znai umno zdravlje. Ako se ravnotea poremeti,
mora se primijeniti neki lijek. Sreu nadvladava tuga, a tugu zadovoljstvo. Neki
ljudi, ophrvani tugom, ele se sjeati nekadanje sree, a neki opet, uivajui u
srei, poele da se prisjete prole tuge. Moda je, Kuntin sine, to u tvojoj uroenoj
prirodi koja te sada nadvladava i prisiljava da priziva sjenke i privide nekadanje
tuge. Sada je dolo vrijeme da povede bitku koju svatko mora voditi sam sa
426
Sattva "suastvo, dobrota, bistra svijest", raas "praina, zamagljenost, strast" i tamas "tama, tromost,
nesvjesnost" tri su gune "niti, sastavnice, svojstva, stanja" cjelokupne duhovne i tvarne prirode, prakrti, po nauci
samkhye.

408

svojim duhom. U tom ratu nee ti biti potrebni ni oruje ni prijatelji, a ni sluge.
Bude li pobijeen, u kakvu e se nai stanju?
O izdane Bharata, spasenje se ne postie ako su ti od svega pree zemne
stvari. Ono se dostie samo ako se odbaci ono to godi mesu. Vrlina i srea onih
koji se odriu svjetovnoga blagostanja, a iznutra su zaokupljeni strastima i
slabotinjom mesa, neka pripadnu naim neprijateljima.
Zato, kralju, pretvori sve svoje udnje u vrlinu. Samo e tako uiniti sebi
dobro. Pripremaj se za veliku konjsku rtvu i bogate darove koji idu uz nju i ne
daj vie alosti da te izjeda zbog tvojih prijatelja izginulih u boju. Budi siguran da
nikada nee ugledati kako je oivio onaj koji je ubijen.
Vaiampayana govorae dalje: Tako se uzburkani Yudhithirin um opet
primirio uz utjehe mudrih i uenih. On onda ree Vyasi, Naradi i ostalima: Vae su
me rijei utjeile i vie nemam ni najmanjeg razloga da i dalje patim. Stekao sam
veliko blago kojim mogu ukazati poasti bogovima i zato u uz vau pomo
prirediti sveanost konjske rtve.
I glavar Pandava poe za Dhrtaratrom pa tako uoe u Hastinapuru.
Yudhithira se prihvati uprave nad svekolikom zemljom i uvijek se trudio da bude
utjeha svojemu stricu.
Plemeniti Krina i Dhananaya odoe u Indraprasthu da se tamo provesele
neko vrijeme.
Kada su se vratili u Hastinapuru, Aruna ponizno stade pred Yudhithiru i
ree: Kralju, neustraivi Vasudeva ve dugo nije vidio svoj dom. On eli, uz tvoje
doputenje, otii i vidjeti svojega oca.
Yudhithira odvrati: O lopoooki, budi mi blagoslovljen! Madhuov
pogubitelju, idi jo danas da vidi vladara plemena ura. Ve dugo nisi vidio ni
mojega ujaka, a ni boansku Devaki. Kada bude, premudri, susreo ujaka i
Baladevu, ti im prenesi moje najdublje potovanje. O junae, uzmi odavde sve to
poeli. Tvojom smo milou osvojili cijelu zemlju i svi su nai neprijatelji mrtvi!
Na to mu Vasudeva odgovori: Sva blaga i drago kamenje, monie, i cijela
zemlja, pripadaju tebi i samo tebi. I sve blago koje se moe nai u mojemu domu
takoer pripada tebi.
Neka bude kako je tvoja volja sloi se Yudhithira i ukaza mu sve
poasti, a potom Krina ode svojoj tetki Kunti. Oprosti se od nje i obie poasni
krug oko nje pa, posjevi na svoja kola sestru Subhadru, krenu k Dvaraki ispraen
njihovim blagoslovima i velikim mnotvom graana.
Pred Krinom je vjetar estoko puhao istei put od pijeska i trnja, a Vasava
je pred njega posipao mirisno nebesko cvijee. Iao je putom koji je vodio kroz
bezvodnu pjeanu pustaru i tu on susretnu glasovitoga isposnika Uttanku. Krina
pozdravi dinoga brahmana-pustinjaka, a Uttanka mu uzvrati na pozdrav pa se
stade raspitivati o zdravlju i napretku rodbine i prijatelja,kako je to ve obiaj, te
ga upita: O auri, ti si odlazio Kuruima i Pandavama. Jesi li uspio meu njima
409

uspostaviti trajnu slogu, kako to mora biti meu braom? Vraa li se, Keavo,
poto si pomirio svoje drage roake? Je li urodilo plodom ono povjerenje koje su
Kurui uvijek polagali u tebe? Blagoslovljeni mu odgovori: Pokuavao sam uporno
i na sve naine urazumiti Kurue, ali oni me ne htjedoe sluati. Tako se dogodilo
da Kurui izgiboe svi do jednoga, a s njima i njihova svojta i prijatelji. Ni milom
ni silom ruku sudbine jo nitko nije zaustavio!
Uttanka bjee zaprepaten i vrlo rasren: Zato to si, Krino, mogao, a nisi
spasio velmoe Kurua koji su tvoj rod i tebi dragi, ja u te prokleti! ree on
oiju iskolaenih od gnjeva Zar si samo gledao mirno dopustivi da se to
dogodi? Zar ih nisi pokuao silom sprijeiti? Sva je prilika da si ti, Krino, mogao
spasiti Kurue samo da ti nije bilo svejedno kakva e ih sudbina snai, a oni su u
propast otili zbog svoje podmuklosti i licemerja!
Vasudeva mu odgovori: Ne trai u gnjevu plodove svojih golemih
isposnikih zasluga! Sasluaj najprije to u ti kazati pa, ako ti jo uvijek bude do
toga stalo, onda me prokuni! Znaj da o meni ovise Tama, Strast i Dobrota 427 jer ja
sam njihovo pribjeite. Znaj da je Dharma moj prvoroeni potomak, roen iz
mojega uma, a njegova je bit suosjeanje sa svim stvorenjima. Stalno se mijenjam
i raam se iz razliitih maternica da bih na taj nain mogao podrati svojega sina,
a pomagali su mi ljudi koji postoje ili su jednom postojali. Doista, ja to inim da
bih branio Pravdu i ojaavao njezine temelje. U svim trima svjetovima znan sam
u sva tri svoja lika: Ja sam Vinu, Brahman i iva. Ja sam ishodite i propast svih
stvorenja. U svakoj yugi ja ulazim u razliite maternice da bih Pravdi poravnao
pute i uinio dobro svojim stvorenjima. Ako sam roen kao nebesnik, moja su
djela poput nebesnikih. Ako se pojavim u tijelu yake ili rakase, sve inim
poput yake ili rakase. Ako se rodim kao naga ili gandharva, moram i djelovati
kao oni. Sada sam roen kao ljudsko bie i zato mogu initi samo ono to je
priroeno takvu stvoru. Preklinjao sam Kurue da se okane rata i inio sam sve to
sam kao ovjek mogao. Bili su obijesni, zaglupljeni i otupjelih osjetila i nisu se
obazirali ni na moje najusrdnije molbe. Razgnjevljen, pokuao sam ih ak i
zaplaiti, ali ni to nije nita pomagalo. Grjenici su se, voeni rukom sudbine,
odvaili da se upute u rat i tako su asno izginuli na bojnome polju, a Pandave su
stekle veliku slavu, Prvae meu brahmanima, eto mojeg odgovora na tvoje
optube!
Onda mu Uttanka odgovori: Ja znam, anarddano, da si ti tvorac Svemira i
to je moje znanje, vjerujem, proizalo iz tvoje naklonosti prema meni. O ti
neusahle slave, srce mi je ispunjeno radosnim mirom jer sam tebi odan. Nije mi
vie do kletvi. Ako zasluujem i najmanju milost od tebe, uini da bar jednom
ugledam tvoj sveobuhvatni lik!
Presveti Uttanka bjee zadovoljio Govindu, pa mu se ovaj i pokaza u
svojemu vjenome obliju Vainava u kojemu se prikazao i umnome Aruni.
427

Tama, strast i dobrota jesu tamas, raas i sattva.

410

Bljetavilo toga lika bjee kao od tisuu sunaca i on stajae pred Uttankom
ispunjavajui sve prostranstvo, a na svim stranama mogla su se vidjeti lica.
Zapanjeni brahman gledao je divei se Vinuov oblik Svevinjega, a onda
prozbori: O ti ije je djelo Svemir, klanjam ti se, Duo Svemira i roditelju svih
stvorenja! elio bih da te opet ugledam u ljudskome obliju! I ono je vjeno!
Krini bjee milo pa mu ree: Htio bih ti, Uttanka, ispuniti jednu elju. Kai
mi to bi poelio? Uttanka e na to: Gospode, zar nije dovoljno i to to sam te
gledao u tvojemu sveobuhvatnom obliju? Ja nita vie ne elim!
Ali je Krina ostao uporan pa priprosti brahman, koji je stalno lutao
pustinjom, najposlije kaza: Dobro, gospodaru. Kada mi ve hoe ispuniti elju,
onda neka to bude voda. elim da uvijek naem vode kada me bude morila e.
Ispuni mi tu elju.
Svevinji Gospodin onda skloni svoju silu i odgovori Uttanki: Kada god
bude trebao vodu, pomisli na mene! Rekavi to, on produi u Dvaraku.
Nedugo potom dogodi se da slavnoga Uttanku stade moriti e dok je lutao
pustinjom traei vodu, ali je nigdje ne mogae nai. Dok je tako tumarao
naokolo, on se sjeti slavnoga Krine i u taj as spazi u pustinji lovca iz stalea
andala, golog i pranjavog, a oko njega se motao opor pasa. Bjee naoruan
maem, lukom i strijelama, a cijela njegova prilika doista bijae strana.
Prvi meu ponovno roenima vidje tada da lovac mokri i to doista bijae
obilat mlaz vode. Uttanka tada opet pomisli na Krinu, a lovac mu se u taj as,
smjekajui se, obrati: Evo vode, Uttanka! Vidjeh da se zlopati bez vode pa sam
se saalio na tebe!
Na te loveve rijei Uttanka se ne osvrnu niti se pokaza voljnim prihvatiti tu
ponudu, ve poe grditi Krinu, a lovac e na to: Hajde, pij!
Isposnik odbi utoliti e vodom koja mu se nudila na takav nain, a budui
da su ga e i glad sve vie stavljali na muke, on se vrlo rasrdi. Kako Uttanka vie
nije obraao panju na njega, lovac najednom nesta, a s njime i njegov opor pasa
i, kada Uttanka to vidje, obuze ga stid. ak mu pade na pamet i da se Krina
poigrao s njime, ali se nosilac koljke, koluta i topuza ubrzo pokaza pred njim, i
to na isti onaj nain na koji lovac bjee nestao.
Uttanka mu ree: Prvae meu svim biima, ne bih rekao da tebi prilii da
jednome brahmanu nudi vodu u obliku loveve mokrae! Premudri
anarddana utia njegov gnjev mnogim ljubaznim rijeima i ovako mu kaza:
Voda ti je ponuena onako kako je to moralo biti uinjeno, ali ti to nisi mogao
razumjeti. Bio sam zatraio od Gromovnika da ti umjesto vode da nektara da
utoli e, ali mi je vladar nebesnika odgovorio: Nije dobro da smrtan stvor
postane besmrtnik! Ispunit u mu neku drugu elju. Ba tako mi je odgovorio! Ali
ja ostadoh pri svome i rekoh mu da je Uttanka zasluio da pije nektara i on
napokon prista, ali mi usto ipak ree: Ako mu ve treba dati da pije amrte, 428 onda
428

Amrta je pie besmrtnosti, nektar. Tim se imenom u obredu naziva soma.

411

u se ja pretvoriti u lovca i dat u mu je. Dozvolit u mu da je pije ako on bude

prihvatio nain na koji e mu biti ponuena. Bude li me prezreo i odbio, vie je
nee moi dobiti!
I tako on sa mnom utvrdi dogovor i doe preruen pred tebe da ti ponudi
nektar. Vidio si ga preruena u andalu i ti si ga odbio. Veliku si pogrjeku
napravio? Spreman sam uiniti za tebe ono to mogu. Onih dana kada te bude
morila e, podii e se nad pustinjom oblaci puni vode. Tako e moi ugasiti
svoju e. Oblaci e ti dati dovoljno vode da se moe napiti. To to si rekoh ista
je istina i ti oblaci zvat e se odsada oblaci Uttanka!
Uttanku je to vrlo obradovalo, Bharato, a oblaci koji prosipaju kiu na
pustinju i dan-danas nazivaju se oblaci Uttanka.
Primaknulo se vrijeme da otpone obred konjske rtve i Krina se u pratnji
Vrnija vratio u prijestolnicu te nastavio ivjeti u njoj, a Vidura i Yuyutsu brinuli
su se da bude ugoen kako treba i dolikuje.
Ba u to vrijeme, anameayo, kada je junak Vrnija bio u Hastinapuri,
rodio se kraljevi Parikit. Poto je bio pogoen Brahmanovim orujem, rodio se
nepokretan jer u njemu ne bijae ivota. Na prvu vijest o njegovu roenju graani
udarie u veselje, ali nedugo zatim nad grad se nadvila sjenka alosti.
Uznemireni Krina ubrzo je u Yuyudhaninoj pratnji stigao u enske odaje, a
tu ga presretnu rasplakana Kunti i stade jadikovati: Slavni junae, unuk tvoje
sestre Subhadre upravo se rodio mrtav jer ga bijae ubio podli Avatthaman!
Molim te, ispuni svoje obeanje i vrati to dijete u ivot! U njemu se nastavlja
ivotni dah Pandava a i moj vlastiti! On je taj o kojemu ovisi zaduni grumen rie
velikoga Pandua, Abhimanyua, a i mojega svekra!
Bit e kao to sam rekao! odvrati na to Krina i uputi se u lonicu u
kojoj bijae, kralju, roen tvoj otac. Odaja bijae propisno posveena i okiena
vijencima bijeloga cvijea. Na sve strane stajahu sudovi puni vode, ugljena od
drveta tinduka natopljenog bivoljim maslim, sjemena od goruice, a blistave vatre
plamsale su na nekoliko mjesta obasjavajui blistavo oruje koje bijae lijepo
poredano unaokolo. Bilo je tu i mnogo starijih gospoa koje bijahu pozvane da
dvore, a i dosta vjetih i pametnih lijenika. Oni koji su se razumjeli u te stvari
postavili su tamo gdje treba i ono to je pogubno za rakase, a Krina se osvrnu i
sve pregleda pa kaza: Izvrsno!
Viratina ki prestade plakati i pokri se kao to nalae pristojnost, a onda
stade tuiti: Govindo, ako ovo dijete ne bude oivjelo, ja u se odrei svojega
ivota! Ono je sva naa uzdanica i svrha svih naih oekivanja! Ja sam se nadala
da u te moi doekati i iskazati ti svoje potovanje drei dijete u krilu, ali ovo
moje dijete tvrda je srca i nezahvalno kao to mu bjee i otac. Gle, ono prezire
mo i slavu Pandava i Yamina mu je kua milija od svega ovoga! I tada
bespomona Uttara pade na tlo kao da je poludjela. Kroz cijelu su palau
odjekivale jadikovke i bjee to doista prava kua alosti.
412

Uttara ubrzo doe, k svijesti pa uze dijete na krilo i stade mu govoriti: Tvoj
se otac strogo pridravao svojih dunosti! Zna li da ini grijeh time to ne
pozdravlja najslavnijega meu Vrnijima? O sine, kada doe svojemu ocu, ti mu
ovako porui: iva stvorenja ne umiru dok im ne doe sueni as, jer, evo, i ja
sam jo uvijek meu ivima premda nema niega radi ega bih eljela ivjeti!
O jaki vitee, privoljet u Yudhithiru da mi dopusti da progutam otrov ili da se
bacim u oganj!
Bik meu muevima tada dodirnu vodu pa prizva k sebi sile Brahmanova
oruja, a onda ree ucviljenoj majci mrtvoga djeteta tako da svi uju to govori:
Gospo Uttara, ono to rekoh, to e se i obistiniti, jer ja jo nikada nisam izustio
neistinu! Pred svima vama vratit u ivot ovome djetetu! Kao to je svaka pravda
i istina u meni uspostavljena, tako neka i sin Abhimanyuov, koji se mrtav rodio,
ponovno oivi! Kao to sam pravedno pogubio Karnu i Keina, tako neka i ta
istina oivi ovo dijete!429
Kada Krina to izree, u mrtvome se djetetu stadoe javljati prvi znakovi
ivota i ono se postupno sasvim vrati u ivot. Onoga trena kada je Krina opozvao
Brahmanovo oruje, kralju, tvoj otac obasja svojom silom cijelu tu odaju. Rakase
koji su se uljali naokolo moradoe pobjei, a mnogi i pogiboe u tome asu. Iz
nebesa se zauo poklik: Prekrasno, Keavo! Prekrasno! A Brahmanovo oruje
vratilo se Praocu svih svjetova.430
Kada vidjee da se ivotni dah vratio u tvojega oca, sve gospe Kurua vrlo se
obradovae i poee slaviti i hvaliti anarddanu. Radovao se i Krina i darivao je
dijete mnogim skupocjenim draguljima, a isto uinie i sve poglavice Vrnija.
Moni anarddana, koji nikada nije odstupio od istine, dade tada ime tome
djetetu koje je bilo tvoj otac, o kralju. On ree: Budui da se ovo dijete rodilo
onda kada je vaa loza bila gotovo sasvim istrijebljena, neka njegovo ime bude
Parikit!431
Kada ti je, kralju, otac imao mjesec dana, Pandave su se vratile u
prijestolnicu i sa sobom donijele neizmjerno blago. Kada su saznali za pothvat to
ga je uinio Vasudeva, oni mu svi iskazae svoje oboavanje, a Devakin premili
sinak ionako bjee u svako doba vrijedan oboavanja.
Prolo je jo nekoliko dana, a u grad, prozvan po slonu, stie i Satyavatin sin
Vyasa. Poto se zavrio obred dobrodolice, Yudhithira oslovi uzoritoga Vyasu i
ree mu: Sveti ovjee, ovo bogatstvo stekli smo tvojom milou i moja je elja
da ga upotrijebim za veliku sveanost zvanu konjska rtva.

429
Izricanje neke istinite tvrdnje, istinitost koje moe biti pravo poznata samo izricatelju, smatralo se u staroj
Indiji sredstvom kojim se moe postii obistinjenje neke elje ili zahtjeva. Zvalo se satyakriya. I to e biti oblik
bojega suda.
430
Praotac je bog Brahman.
431
Tu se ime Parkit ili Parikit povezuje s korijenom KI (1) "unititi, istrijebiti...", a ne s drugim korijenom
KI (2) koji znai "stanovati, boraviti".

413

Vyasa mu odgovori: Ja odobravam tvoju namjeru, kralju. Uini to treba i

iskai boanstvima svoje tovanje tako to e izvriti rtvovanje konja i
razdijeliti bogate poklone. Konjska rtva, kralju, oiava od svih grijeha.
Sasluavi Vyasu, pravedni kralj Kurua odlui da otpone pripreme za veliku
sveanost. Na dan puna Mjeseca u mjesecu aitri 432 otpoeo je obred velike rtve
a slavni je Vyasa svojeruno pustio briljivo odabrana konja koji bjee odreen za
rtvovanje.433 Aruna je bio odreen da titi toga konja dok bude lutao kroz
razliite zemlje i krajeve, a za njime su ili mnogi brahmani znalci Veda i mnogi
katriye. Sva Hastinapura, kralju, pa ak i djeca, izala su da vide velikoga junaka
koji je polazio na svoje putovanje. Gomila znatieljnika bjee tako zbijena da se
inilo da e od silna pritiska njihovih tijela planuti vatra.
Konj je po slobodnoj volji lutao Zemljom, a Aruna je za to vrijeme bio
mnoge bitke s vladarima dalekih krajeva kroz koje je prolazio, jer mnogi od njih
izaoe da mu se suprotstave. Vijesti o Aruninim pobjedama inila su mnogo
radosti Bhimaseni i svim ostalim Kuruima, a i samim rtvenim sveenicima.
Napokon stie glas da se Aruna vraa kao pobjednik u Hastinapuru i svi oni
izaoe da ga doekaju, a pred njima stajae kralj Dhrtaratra. Treega dana
poslije Arunina povratka Vyasa ree Yudhithiri: Od dananjega dana, Kuntin
sine, ti moe zapoeti svoju rtvenu sveanost. Dolo je vrijeme da se i ona
obavi.
Kao to bijae obiaj u takvim prilikama, na Yudhithirin poziv dooe svi
zemaljski velikodostojnici. Najbolji sveenici, vrsni znalci ove obredne rtve,
svakoga su dana obavljali propisane obrede onako kako to nalau sveti spisi i
cijela ta rtvena sveanost obavljala se u velikome sjaju. Nee vie biti takvoga
kralja koji e biti kadar pripraviti sve ono to se tada odigralo po zapovijesti kralja
Kurua. Od njegova silnog blaga brahmani uzee koliko je tko htio, a ostatak
razdijelie katriye, vaiye i udre, a i razna plemena mleha.
Poto se zadovoljie svi brahmani, rodbina i prijatelji, svi siroti, slijepi i
bespomoni, i kada je svuda naokolo sve brujalo od hvale, uenja i divljenja
zbog tolikoga bogatstva koje bjee razdijeljeno na poklone i dok se kia cvijea
krunila nad Yudhithirinom glavom, pojavi se tu iz jazbine neki mungos zlaanih
432

Mjesec aitra traje od potkraj oujka do potkraj travnja.

Prije konanoga rtvovanja odabrani konj bez mane mora godinu dana lutati zemljom kuda mu se prohtije.
Ako mu nitko ne zaprijei put kroz to vrijeme, smatra se da sva zemlja priznaje vlast vladara koji prinosi konjsku
rtvu. Ako koji susjedni vladar tu vlast eli osporiti, treba pokuati zaustaviti konja. Konja stoga prati kraljeva
druina, u ovome sluaju pod vodstvom Arune, koja ima zadatak da svlada svakoga tko zaeli konju preprijeiti
put. Ako u tome uspije i konj se nakon godine dana vrati u prijestolnicu, to se smatra dokazom da nitko ne moe
osporiti kraljevu vlast te kralj moe dovriti rtvu.
Velika rtva konja koju prinosi Yudhithira radi oienja od grijeha poslije velike bitke i radi potvrivanja
svoje neosporne vlasti nadovezuje se neposredno na posveenje Yudhithire za kralja Hastinapure u 40. adhyayi
12. knjige, ali u kompoziciji epa kao protutea ili nadmaenje odgovara rtvi kraljevskog posveenja Yudhithire
za kralja Indraprasthe u 2. knjizi. Nakon raasuye kralj smije prinijeti avamedhu. Kao to igra kockama i rat
jedno drugome odgovaraju kao oblici bojega suda, tako si odgovaraju i raasuya koja zavrava kockanjem i
avamedha koja oiuje od grijeha u prethodnome ratu.
433

414

bokova.434 On se javi ljudskim glasom dubokim kao glas groma: Hej, kraljevi, ova
velika rtva ne moe se ni mjeriti s prasthom 435 od jemenoga brana, koju je
poklonio neki dareljivi brahman s Kuruketre, i to u vrijeme dok bijae odravao
svoj zavjet unha.436
To vrlo zaudi brahmane pa oni prioe mungosu i zapitae: Otkuda si ti
stigao na ovu sveanost na kojoj su se okupili bogovi i vjernici? Ova avamedha
izvrena je po svim propisima to ih spominju sveti spisi i nije pristojno da se
ruga takvome obredu. Svatko tko je doao na njega doekan je s dunom
panjom i potovanjem i bogato je darovan. Svakome se bilo ugodilo i svi se
vraaju sretni i obradovani poklonima. Mantre su se pjevale besprijekorno i sve je
bilo kako valja. Sva su etiri stalea zadovoljna pa zato onda ti tako govori?
Mungos se nasmija pa odgovori brahmanima: O brahmani, istina je to sam
vam rekao! Ne govorim vam ja to iz neke zle namjere. Ono to imam kazati
svatko moe uti. Po svojim zaslugama ova rtva doista nije vrijedna onoga
poklona koji je bio samo pregrt jemenoga brana. Zauzvrat su taj brahman i
njegova ena mu, a i sin i snaha, istoga trena preneseni na nebesa. Upravo tada
dogodilo se da se polovica mojega tijela pozlatila. ujte moju priu o onome to
sam gledao vlastitim oima. Na tome polju pravde, zvanom Kuruketra, ivio je
brahman koji se hranio poput goluba, pabirei svoju hranu, jemena zrna, po
okolnim poljima. Sve etvoro ivjelo je tako: brahman, njegova ena, sin i snaha.
U esti dio dana, poslijepodne, oni bi posjedali i objedovali jednom na dan, a u
dane kada u to vrijeme ne bijae niega za jelo, oni bi postili do idueg
poslijepodneva. Takav je bio zavjet kojega se brahman strogo pridravao.
Dogodi se jednom sua u cijeloj zemlji i zavlada glad. Sve su biljke
uvenule i nije se sijalo, niti se elo, a u brahmanovu stanitu ne bijae niega za
jelo. Mnogo su dana gladovali i on i njegova obitelj, ali jednoga se dana ipak
vratie svojemu domu s prasthom jema koju su uspjeli isprositi lutajui gladni po
pripeci. Samljeli su ga, izgovorili svoje molitve, podijelili hranu na etiri dijela
pa, zahvalivi Gospodu, sjedoe eljni hrane da zaloe.
U taj as doe im gost u kuu. Svima bijae milo to vide gosta u
svojemu domu pa ga radosno pozdravie i raspitae se za njegovo zdravlje. Kada
saznae da i on odrava isti zavjet kao i oni i da jede samo u estom dijelu dana,
oni pozvae gladnoga gosta da ue. Dadoe mu vodu da opere noge i travu kua
da na nju sjedne.
Bezgrjenie ree mu brahman s Kuruketre ovo jemeno brano
stekao sam ne ogrijeivi se o Dharmine zapovijesti. Mi ti ga dajemo, prvae
434
Mislim da se moe raditi o malome indijskom mungosu pasmine Herpestes auropunctatus koji ivi u
plodnijim dijelovima sjeverne Indije od Kamira do Bengala i Asama, a izvan Indije od Mezopotamije do
Malaye. ivi u jazbini koju sam iskopa. Smeasto krzno nasitno mu je posuto zlatom.
435
Prastha je mala itna mjera, oko etvrtine adhake koja, prema rjenicima, iznosi 7 libara i 11 unca. Prastha
bi, dakle, bila neto preko 800 g.
436
Unha je pabirenje ita. Zavjet se sastoji u tome da se jede samo napabireno zrnje koje je vrlo teko
nakupiti, i to samo u odreeno doba dana.

415

meu ponovno roenima, i molimo te da ga primi! I on dade svoj obrok

gostu. Brahman prihvati ponueno jelo i pojede ga, ali njegova glad jo ne bijae
utoljena. Brahman s Kuruketre vidio je da se njegov gost jo nije zasitio i bijae
veoma alostan, ali nije znao to e premda je stalno premiljao kakvu bi mu
drugu hranu mogao ponuditi.
Uto se javi njegova ena i ree: Daj mu i moj dio. Udovoljimo ponovno
roenom, a onda neka putuje onamo kamo je nakanio. Brahman je znao da
njegovu estitu suprugu mori teka glad i nije se s time sloio.
Lijepa moja! ree joj on ak i ivotinje, pa i kukci, tite i hrane
svoje enke pa zar bi ovjek smio initi drukije? ene paze svojega gospodara i
obasipaju ga dobrotom. Sve to se tie vjere, zadovoljstva, blaga, briljive njege,
stjecanja potomstva, sve ovisi o eni. Doista, sve zasluge to ih ovjek moe stei,
a i svi njegovi preminuli preci, ovise o njoj. ena mora poznavati svojega
gospodara po njegovim djelima. Onaj tko ne zatiti svoju enu zasluuje veliku
sramotu na ovome svijetu i pakao na onom.
Na te njegove rijei ona mu odgovori: O ponovno roeni, nae su
duhovne zasluge i nae blago ionako sjedinjeni. Uzmi i moju etvrtinu hrane. Ja
zaista elim da ti ugodim! Sve duhovne zasluge, istina, zadovoljstvo i nebesa to
ih ena moe stei svojim djelima kao i svako ostvarenje njezinih elja ovise o
njezinu muu. Potomstvu koje se zainje majka daje svoju krv, a otac sjeme. Mu
je enino najvie boanstvo. Muevom milou ena stjee potomstvo i uiva u
zadovoljstvima, onako kako zasluuje. Ti si u poodmaklim godinama i iznemogao
si, a glad te je veoma iscrpla.
Te enine rijei privoljee brahmana da uzme i njezin dio i da ga ponudi
gostu. Taj ga brahman primi i odmah pojede, ali jo uvijek bijae gladan. Vidjevi
da mu je gost i dalje nezadovoljan, domain se duboko zamisli. Tada mu sin ree:
Plemeniti oe, uzmi i moj dio mljevenoga jema i daj ga gostu. Smatram da e mi
ovo donijeti velike zasluge. Trebalo bi da ti ja uvijek ugaam jer oni koji su dobri
uvijek ele izvravati svoje dunosti i uzdravati svojega oca. Sinu je uvijek
dunost da pomae svojemu starom ocu. Ta vjena dunost poznata je i potovana
u svim trima svjetovima.
Otac e na to: Da ti doivi i tisuu godina, za mene e jo uvijek biti samo
dijete. Kada dobije sina, otac time stjee velike zasluge. Budi mi, sine, jak! Teko
je to kada djeca gladuju! Ja sam star i meni e nekako poi za rukom da odrim
svoj ivotni dah, ali ti tek mora ojaati. Ja sam star i slab, sine, i meni gladovanje
teko moe nauditi. Iza mene su mnoge godine pokore i ja se ne plaim smrti.
Sin na to ree: Ja sam tvoj potomak. ovjekovo sopstvo ponovno se raa
kao njegov sin i ti zato sobom spasi sebe.
Otac odvrati: Ti lii na mene, a dranje i samoobuzdavanje isto ti je kao i
moje. Iskuao sam te ve u razliitim prilikama i zato u prihvatiti tvoju ponudu.
416

I on paljivo uze dio svojega sina i smijeei se ponudi jeam svojemu

gostu. Brahman je i to pojeo, ali njegova glad i dalje nije bila utoljena.
Na pomisao da mu nema vie to ponuditi plemeniti se domain postidje, ali
mu je njegova snaha eljela ugoditi i prie mu nosei svoj dio hrane pa ree:
Ueni brahmane, tvoj mi je sin podario sina. Uzmi zato ovaj moj dio jema i
ponudi ga gostu. Tvojom milou ja u stei nebrojene predjele vjenoga
blaenstva. Kroz unuka ovjek dospijeva u one predjele u kojima ga nee muiti
nikakva neimatina. Sinovi i unuci svakome osiguravaju sreu u onome svijetu te
on uiva u predjelima koji su dodijeljeni pobonim i dobrima.
Svekar joj odgovori: Zar bih mogao postati takav prijestupnik i pogaziti
sve zakone pravednosti dok te gledam tako oprenu suncem i vjetrom da se na
tebi vie ne vidi ni boja tvoje koe i gotovo lienu svijesti zbog muka gladovanja!
Kako da od tebe uzmem tvoj dio jema? Blagoslovljena gospo, ne prilii ti da mi
tako govori jer u svakoj dobroj obitelji sa snahom se mora dobro postupati. Kako
bih mogao gledati da ak i sada, u esti dio dana, ti nita ne jede, a dosada si se
strogo pridravala svojega tekog zavjeta? Jao, toliko si dana ve provela u
krajnjoj bijedi! Ti si jo dijete! Ja bih te morao uvijek tititi, a ja te, jao, vidim
iscrpljenu od ovoga predugog posta.
A snaha e na to: Ti si uitelj mojega uitelja i stoga boanstvo mojega
boanstva. Uzmi, gospodaru i moj dio hrane. Moj ivotni dah i moji vjerski
obredi imaju samo jednu svrhu, a to je da sluim svojega starijega. Tvojom
milou, ueni brahmane, ja u na onome svijetu dospjeti u mnoge blaene
predjele. Imaj na umu moju odanost i uzmi i moj dio jema!
Svekar joj odvrati: estita gospo, slava ovoga tvojeg postupka vjeno e
te obasjavati! Zasluna si za mnoge odrane zavjete, postojano izvrava sve
vjerske obrede, a uvijek ti je na umu kako se treba ophoditi prema starijima!
Blagoslovljena djevojko, ti doista nisi zasluila neiskrenost imajui u vidu sve
tvoje vrline, pa u uzeti i tvoj dio jema.
Rekavi to, poboni brahman odnese njezin dio hrane svojemu gostu i,
kada ga je ovaj pojeo, napokon bi zadovoljan. To, meutim nije bio nitko drugi do
bog Pravde glavom, koji bijae uzeo na sebe ljudski lik. Zadovoljno boanstvo
ovako im progovori: O najbolji meu ponovno roenima, doista si mi udovoljio
svojim gostoprimstvom ponuenim s najistijim pobudama. O ovome tvojem
poklonu govori se na nebesima! Gle, cvijee pada na tebe iz nebeskih visina!
Nebeski mudraci i boanstva, oni koji hode pred njima, gandharve i nebeski
glasnici, svi su ushieni vaom besprimjernom rtvom. Ponovno roeni riiji koji
obitavaju u Brahmanovim regijama eljni su da te vide. Uinio si ovaj poklon
istog srca i u asu najvee nevolje. Tim svojim djelom osvojio si i sama nebesa.
Glad unitava ovjekov razum i odvlai njegove misli od pravednosti. Onaj
kojega mui glad brzo izgubi svu svoju vrstou. Zato onaj tko pobijedi glad,
nesumnjivo, pobjeuje i sama nebesa. Sve dok netko radosno daje poklone,
417

njegova pravednost nije pomuena. Nisi se obazirao na tjelesne muke i stavio si

pravinost iznad svega, pa ak i iznad svoje ljubavi prema sinu i vlastitoj supruzi.
U stjecanju blaga nema ba mnogo zasluge. Vea je zasluga dati to blago onome
tko ga zasluuje, a jo je vea odabrati za to i pravo vrijeme. Ako je netko sklon
dareljivosti, to mu, napokon, donosi najvee zasluge. Teko je ugledati nebeske
dveri. Nepaljivi ljudi ne uspijevaju ih ugledati: Lakomost je brana koja prijei
put k nebeskim vratima, a tu branu uvruju elje i naklonosti.
Kralj Nrga poklanjao je na tisue goveda brahmanima, a otiao je u pakao
zato to je poklonio jednu jedinu kravu koja nije bila njegova. Plodovi ovoga
tvojega poklona mnogo su vei od svih onih koje bi netko stekao mnogobrojnim
rtvama kraljevskoga posveenja s obiljem darova ili mnogobrojnim konjskim
rtvama! Ovom svojom prasthom mljevena jema osvojio si vjena Brahmanova
prostranstva! Prvae meu ponovo roenima, evo, nebeska kola dola su da vas
sve povezu. Popni se u njih ako ti je volja! Ja sam bog Pravde, pogledaj me! Ti si
spasio svoje tijelo i tvoja e slava trajati na svijetu. Sada poi na nebesa i ti i tvoja
ena, i sin i snaha!
Tako je brahman koji se tako savjesno drao svojih dunosti otiao sa
sinom, enom i snahom na nebo, a ja sam tada izaao iz svoje jazbine nastavi
mungos. Gledajte, kada sam dodirnuo ostatke toga brana, zbog vrline
isposnitva toga istinoljubivoga brahmana, polovica se mojega tijela pozlatila!
Onda sam krenuo vesela srca posjeivati isposnika sklonita i mjesta na kojima
se obavljaju velika rtvovanja nadajui se da u i ostatak svojega tijela pozlatiti.
uo sam i za ovu rtvu mudroga kralja Kurua. Zato vam sve ovo i rekoh,
brahmani. Ova se rtva ni na koji nain ne moe usporediti s darovanom prasthom
mljevena ita. I, kazavi to, mungos nestade, a brahmani se razioe svojim
kuama.437
Tada kralj anameaya upita: Tko je bio taj mungos s ljudskim glasom?
Vaiampayana mu odgovori: Jednom je bog Dharma uzeo na sebe oblije
Gnjeva i uao u kotli s mlijekom koji pripadae riiju amadagniju. elio je
vidjeti to e ovaj uiniti. Zato Dharma uini da se mlijeko pokvari, ali se rii nije
naljutio jer je znao tko je u kotliu. Kada napokon Gnjev prizna svoj poraz,
amadagni mu ree: Ne ljutim se na tebe. Ovo je mlijeko bilo namijenjeno
Pitrima. Idi njima i vidi to e ti oni rei.
Tako Gnjev ode Pitrima, a oni ga proklee da postane mungos, ali mu
rekoe: Kada uvrijedi Dharma, oslobodit e se kletve. Otada je mungos lutao od
rtve do rtve pokuavajui nekako prekinuti to prokletstvo, i kudio je svaki od
437
Mungosova pria stoji u svojevrsnom kritikom dijalogu s glavnom radnjom. Ako je nakon katarze u 11.
knjizi za ritualista bilo potrebno formalno ritualno oienje velikom konjskom rtvom da sve opet doe na svoje
mjesto, za nazor isposnika ili ramane vrijednost se takve velike rtve i raskonih darova ne moe mjeriti s
vrijednou istinskoga odricanja. Mali se mungos u 92. i 93. adhyayi pojavljuje niotkuda, iz svoje rupe, i otvara
pred "inodejstvujuim" brahmanima sasvim drugaiju vrijednosnu perspektivu.
Mahabharata se nije samo prenosila na usnama pjevaa nego je i rasla. Oni je nisu samo razraivali i
potvrivali, nego su je znali i osporavati i slobodno mijenjati kutove gledanja u njoj.

418

tih obreda. Doao je i na veliku sveanost kralja Yudhithire i, poto je onom

priom pokudio samog Dharmina sina, istog je asa nestao, jer se time oslobodio
svoje kletve.438

438
U dijalogu meu pjevaima Mahabharate naao se opet neki ritualist koji je na kraju Knjige o konjskoj
rtvi, u 96. adhyayi, osjetio potrebu da izravno dokine uinak mungosove prie i naglasi ulogu i vrijednost
Yudhithrina rtvenoga obreda.

419

Knjiga petnaesta

ARAMAVASIKAPARVAN
Knjiga o pustinjakome stanu
Dobivi natrag svoju kraljevinu, plemeniti Panduovi sinovi vladali su
zemljom postavivi Dhrtaratru za vrhovnoga vladara. Svi njihovi neprijatelji
bijahu mrtvi. Dhrtaratru su pazili i dvorili mudri Vidura, vjerni Sanaya i mladi
Yuyutsu, sin kojega mu je rodila njegova ena iz stalea vaiya. U svakoj prilici
Pandave su najprije njega pitali za miljenje. Doista petnaest je godina prolo a da
se nita nije inilo bez savjetovanja sa starim kraljem.
Dhrtaratrine odaje bile su opremljene tako da su mu sve udobnosti bile pri
ruci. Iz kraljevske kuhinje najprobranija jela stizala su na njegov stol. Dronin zet,
uitelj Kripa, stalno je ivio uz njega da bi mu se uvijek naao na usluzi i da bi mu
pravio drutva. Boanstveni mu je Vyasa kazivao prie iz starine, tjeio ga i trudio
se da ublai njegovu bol.
Pod vjetom Vidurinom upravom vazali i pristae Pandava inili su im
neprocjenjive usluge, za koje se nije troilo previe blaga iz riznice. Kralj
Dhrtaratra oslobaao je sunje i opratao mngima koji bjehu osueni na smrt, ali
Yudhithira nikada ne kaza nijedne rijei protiv toga. Svi zemaljski vladari koji bi
dolazili astili su staroga gospodara Kurua kao i prije. Kunti i Draupadi, a uz njih
i mnoge druge gospe, dvorile su poput slukinja kraljicu Gandhari. Kralj
Dhrtaratra, koji je ostao bez svojih sinova, nije se mogao osjetiti nelagodno u
bilo kojem pogledu, a za to se Yudhithira uvijek brinuo i opominjao je svoju
brau. Oni bjehu posluni svojemu najstarijem bratu i prema starome kralju
pokazivali su izuzetnu panju i poslunost. Bhima u tome bjee jedini izuzetak. Iz
njegova srca ne mogae se isbrisati sve ono to je proisteklo iz kobne igre kockom
i iz Dhrtaratrine nesmotrenosti. Dhrtaratra je vidio koliko su oni prema njemu
ponizni i posluni i prema njima se drao kao uitelj prema uenicima: s ljubavlju
i dobrotom.
Gandhari je prireivala svakojake obrede za pokoj dua i davala je
brahmanima bogate poklone. Tako se oduivala svojoj pobijenoj djeci. Malopomalo Subalina ki zaboravi svoju i poe osjeati veliku ljubav za Pandave, kao
su joj oni vlastita djeca.
Samo je Bhimasena, kojega je nagonilo njegovo nekako zlovoljno srce, inio
sitne pakosti ne mogavi nikako podnositi Dhrtaratru. Uz pomo onih slugu koji
nisu bili odani starome gospodaru on je ometao izvravanje njegovih zapovijesti.
Prolo je tako petnaest godina i kralj Dhrtaratra, neprestano podbadan
Bhiminim neuljudnostima i pakostima, napokon se preda alosti i oaju. Stari
slijepi kralj poe osjeati da vie ne moe nositi preteko breme svoje alosti i
420

trpjeti Bhimine zajedljive rijei. Vrijeale su ga njegove povremene zamjerke i

vie nije imao srca primati poasti i udobnosti koje mu bjehu dodijeljene
kraljevskim ukazom. Poeo je postiti krijui to od Pandava i podvrgavao se
najstrooj pokori, a kraljevna Gandhari slijedila je njegov primjer.
Jednoga dana pozvao je kralj Dhrtaratra Yudhithiru pa mu ovako stade
govoriti: Budi mi blagoslovljen, Kuntin sine! Ja sam dosada stalno odravao
zadune obrede i davao sam krasne darove. Ti si me i dvorio i sretno sam poivio.
Koliko je bilo u mojoj moi, stekao sam velike duhovne zasluge. Usprkos
svojemu bolu ojaena Gandhari vjerno me je sluila sve ove godine. Moji okrutni
sinovi uinili su vam neoprostive nepravde, ali su se borili kao hrabri ratnici i
umrli su na bojnome polju dospjevi tako u sretne predjele koji su odreeni za
hrabre ratnike. Dolo je vrijeme da ja i Gandhari uinimo ono to se mora uiniti.
Zna i sam da je dunost naega stalea da ustupi prijestolje svojemu nasljedniku.
Ja moram otii u umu. Moram ovu svoju odjeu zamijeniti prnjama i korom
drveta i, uz tvoje doputenje, ja i moja Gandhari ivjet emo sami u umama
uvijek te blagoslivljajui. elim potovati obiaje i poi za primjerom naih otaca,
a ti, kao kralj, imat e takoer udjela u plodovima i dobrih i loih djela koja se
ine u njihovoj kraljevini.
Na to e Yudhithira: Jao, ni ja ni moja braa nismo ni znali da te tako dugo
mui alost i da si postio i spavao na goloj zemlji! Zavaravao sam se milju da si
zadovoljan jer si okruen svom brigom i panjom. emu mi kraljevstvo i sva
zadovoljstva kada si ti prepatio neizmjerne jade kojima nema utjehe! Nikakva ja
dobra ne vidim u tome! Ja sam straan grjenik kojega su udnje i astoljublje
zaveli na stazu grijeha! Eto, okruni za nasljednika svojega sina Yuyutsua ili ma
koga tko e tebi biti po volji, ili sam preuzmi prijestolje i obavljaj dunosti
vladara. Ja u otii u umu! Molim te da mi to dopusti! Ne prilii ti da me pali
svojim prijekorima jer ja sam ve i tako spaljen svojom sramotom! Ti vlada
ovom zemljom, a ne ja! Ja ovisim o tvojoj volji i kako onda mogu bilo to tebi
dopustiti ili zabraniti? Ti si moj uitelj. Bezgrjenie, ja nisam pozlijeen zbog
nepravdi koje mi je uinio Suyodhana. Bilo je predodreeno da se tako dogodi.
Zla je kob i nama i njima pomutila pamet. Mi smo tvoja djeca kao to to bijahu i
Duryodhana i njegova braa. I Gandhari i Kunti moje su majke i objema
poklanjam svu sinovsku panju i nepodijeljenu ljubav.
Bude li ti poao u umu, morat u i ja poi za tobom. Svojom ti se
duom zaklinjem na to! Kakve u ja imati radosti u svojemu kraljevanju bude li
ti otiao i ostavio me ovdje? Daj mi prilike da te sluim i da tako odagnam tugu iz
tvojega srca.
Dhrtaratra mu na to odgovori: Moje su misli vazda zaokupljene odlaskom u
umu i isposnikom pokorom, o radosti Kurua! Na drugi se nain ne mogu
umiriti. Mnoge sam godine proivio pod tvojim krovom i uvijek bijah goen i
421

paen. Vjerno ste me sluili i ti, a i svi tvoji. Besprimjerna je vaa odanost prema
meni, ali sada mi mora dopustiti da odem i ispunim svoju elju.
Rekavi to Yudhithiri, Dhrtaratra je stajao pred njime drhtei i sklopljenih
ruku, a onda se okrenu Viduri i Kripi pa im kaza: Ja vas molim da utjeite
svijetloga kralja i da ga nagovorite da uslii moju molbu. Ne mogu vie govoriti
jer mi se grlo osuilo, a moda je to i zbog mojih godina. Umoran sam!
Poto to s mukom izusti, on najednom zanemoa i, oslonivi se na Gandhari,
izgubi svijest.
Yudhithira e na to: Jao, onaj koji je nekada imao ilavost slona i snagu
dovoljnu da zdrobi Bhimin eljezni kip sada se oslanja na slabu enu. Kako je
sada iscrpljen i slabaan! Doista, ako ovaj kralj i Gandhari i dalje nastave postiti, i
ja u im se pridruiti! Zar sam ja to skrivio? Prokleta neka je moja mudrost! Ja
sam prezreni bijednik bez zrna razuma i znanja o dharmi!
Govorei tako, kralj je prskao vodom starevo lice i milovao ga svojim
mekim dlanovima. Uto slijepi kralj doe k sebi i njeno prigrli kralja Yudhithiru
pa apatom prozbori: Dodirni me ponovno dlanom, sine Panduov! Od dodira
tvojih ruku koje djeluju kao nektar ja sam opet oivio i vratio se k svijesti.
U taj as stie i mudri Vyasa pa oslovi kralja Yudhithiru i ree mu:
Snanoruki Yudhithiro, nemoj se ustezati da uini ono to od tebe trai
Dhrtaratra od loze Kurua. Kralj je star i nema vie svojih sinova. Mislim da on
nee moi jo dugo podnositi svoj bol. Blagoslovljena i premudra Gandhari
hrabro se nosila svojom alou. Zato posluaj moje rijei i daj starome kralju
svoje doputenje. Ne dozvoli da ga snae neslavna smrt u postelji. Neka i on poe
stazama kraljevskih mudraca od davnina jer je odlazak u umu dostojan kraj za
njih.
Rekavi ovo Vyasa utje i stade umirivati staroga kralja. Yudhithira uzvrati:
Neka bude kako kae! A veliki isposnik napusti dvor i zaputi se u umu.
Sutradan je Dhrtaratra poslao Viduru u Yudhithirin dvor. Premudri Vidura
prenese Yudhithiri kraljevu poruku: Kralj Dhrtaratra obavio je sve potrebne
obrede i krenut e u umu na dan punoga Mjeseca u iduem mjesecu karttiki. 439
On te moli da mu da blaga jer eli jo jednom odrati obrede za pokoj Bhimine
due, a i za sve ostale poginule junake.
Aruni i Yudhithiri bilo je vrlo drago da mogu jo neto uiniti za staroga
kralja, ali Bhima, iji se gnjev niime nije dao ublaiti jer se jo uvijek sjeao svih
Duryodhaninih nedjela, dade na znanje da mu se to nimalo ne dopada. Aruna
onda ree: Bhimo, ti si moj stariji brat i moj uitelj i starjeina. Ne samo to je
sramotno odbiti ga, ve to i teti tvojim duhovnim zaslugama. Trebalo bi da od
svojega starijeg brata Yudhithire naui to ti je dunost u ovakvim prilikama. Ne
usuujem se rei vie od toga to upravo rekoh. Umni kralj Dhrtaratra zasluuje
svaku nau poast i potovanje. Dobri se ljudi izdiu iznad obinih tako to se
439

Mjesec Karttika traje od potkraj listopada do potkraj studenoga.

422

trude da ouvaju svoje odlike po kojima se razlikuju od njih i ne pamte zlo koje
im je uinjeno, ve samo dobroinstva koja su primili od drugih.
Kralj Yudhithira radosno je povlaivao Aruni, ali ga je Bhima samo
poprijeko pogledao.
Kralj je Dhrtaratra na poduje Bhimi i svojim sinovima i prijateljima
pozvao tisue zaslunih brahmana i velikih mudraca i pripremio je obilje hrane,
pia i bogatih poklona. Ali po nareenju kraljevskoga Kuntina sina onaj tko tu
bijae naznaen da bude darivan stotinama, dobivao je tisue, a onaj kojemu su
odreene tisue dobivao je desetke tisua. Deset dana kralj je Dhrtaratra dijelio
darove za pokoj dua i bogato se oduio svojim sinovima i unucima.
Potom je kraljevski Ambikin sin odredio as svojega polaska, a onda je
pozvao Pandave. Brahmanima je dao da obave manje vane obrede, a onda je
naredio da se ponese njegova sveta vatra kojoj je svakodnevno odavao poasti.
Tada stari kralj ostavi svoje haljine i obue na sebe jelenje koe i koru drveta pa
se u pratnji svojih snaha zaputi iz dvora. U taj as zaue se jadikovke Pandava i
gospi Kurua, a i svih ena koje pripadahu tomu plemenu. Kralj oda poast domu u
kojem je obitavao i poasti sve svoje sluge blagom, a onda napusti svoj dvor i
krenu na put.
Kralj Yudhithira bjee sav uzdrhtao pri pogledu na taj prizor i glasom
ustreptalim od plaa samo ree: Kamo si krenuo, pravedni gospodaru! i srui
se izgubivi svijest. Potresena srca Aruna je samo uzdisao i uspio kazati
Yudhithiri samo to da mu ne dolii da se tako ponaa, a zatim on i Vrkodara,
Madrini blizanci, Vidura, Sanaya, Yuyutsu, Kripa, Dhaumya i svi brahmani
krenue za starim vladarem grcajui od plaa.
Kunti iae naprijed, a s rukom na njezinom ramenu ila je za njom
Gandhari kojoj oi i dalje bijahu povezane. Za njom je stupao Dhrtaratra
oslanjajui se na njezino rame, a za njime su ile sve gospe iz kraljevske kue.
alosni graani Hastinapure pratili su sada njih kao to su nekada pratili Pandave
u izgnanstvo i ista im bol bjee u srcima. Ili su za njima do zadnjih predgraa, a
kada oni sustadoe, kralj Dhrtaratra zatrai od Yudhithire i od cijeloga dvora da
se i oni zaustave.
Krjeposna gospa Kunti bjee ve prije odluila da i ona poe s njima pa poe
savjetovati Yudhithiru: Sine moj, nikada nemoj zapostavljati brata Sahadevu, a
Karne se sjeaj s bratskom ljubavlju. Umro je na bojitu kao junak. Bio je moj
sin, ali sam ja uinila veliki grijeh to ti to nisam ranije rekla. Draupadi uvaj i
pazi i nikada ne prestani biti njean prema njoj! Nikada ne dopusti da ti braa
budu zbog ega tuna. Dri to na umu sine, jer je sav teret porodice sada samo na
tvojim pleima!
Do toga trena Yudhithira je jo vjerovao da je Kunti pola uz njih da bi se
oprostila od gospe Gandhari, ali sada, sluajui rijei svoje stare majke, on se
najednom tre i u grlu mu zapee rijei to ih htjede izustiti. Doavi k sebi od
423

prepasti, on joj poe moleivo govoriti: Majko, nemoj to initi! Ti si nas

blagoslovila i poslala u boj! Nije pravo da nas sada napusti i da ode ivjeti u
umu.
Rastueni kralj Yudhithira preklinjao ju je sav okupan suzama, ali njegova
mati ostade pri svome: Ja u, sine, ivjeti u umi uz plemenitu gospu Gandhari,
posvetit u se isposnitvu i njegovat u ovo dvoje asnih staraca. Vrijeme je da se
i ja pridruim svojemu muu i gospodaru ma gdje se on sada nalazio. Ti se vrati i
nemoj tugovati. Idi natrag u svoju prijestolnicu i neka ti misli budu uvijek
posveene pravdi! I tako ona dade svojemu sinu posljednji blagoslov pa i ona
krenu prema umi.
Yudhithira je stajao bez glasa i gledao za njom kako odlazi putem dok se
ona povremeno osvrtala da jo jednom vidi svoje sinove. I tako to troje starih
odoe, a pratili su ih vjerni Sanaya i mudri Vidura.
Pandave obuze alost kaka je kralj Dhrtaratra otiao u umu, a tuga se nadvi
i nad sve graane Hastinapure. Panduovi sinovi nigdje nisu nalazili duevnoga
mira i neprekidno su ih proganjale misli o zemlji koja bijae opustjela i u kojoj
vie ne bijae ni junaka ni blaga. Tugovale su i Subhadra i Draupadi i sjeale se
svoje troje mrtve djece. Neto radosti davae im jo samo pogled na sina Viratine
keri. Oni koji su dotada briljivo izvravali svoje kraljevske dunosti nisu se vie
toliko trudili. Zbog prevelikoga jada koji ih je morio nita im se vie nije mililo.
Na kraju odluie posjetiti staroga kralja u njegovu umsku stanitu. Ve
iduega jutra kralj krenu praen dugakom povorkom ljudi i ena, a kada se
naoe izvan grada, kralj naredi da tu priekaju pet dana kako bi se okupili svi
graani koji ele poi s njima. Potom su laganim pokretom stigli na Kuruketru,
pregazili su svetu rijeku Yamunu i zatim, jo izdaleka, ugledali pustinjako
obitavalite kralja Dhrtaratre. Uz radosne poklike urno uoe u tu umu.
Bjehu jo podaleko od svojega cilja kada Pandave sioe sa svojih kola i
pokorna dranja nastavie hod pjeice, a svi se ostali povee za njihovim
primjerom. Dooe tu i mnogi zasluni isposnici elei da vide Pandave. Uto
Sahadeva potra na stranu na kojoj bijae ugledao Kunti koja je ila ispred staroga
para vodei ih za sobom. Kada Pandave ugledae svoju majku, bacie se na tlo.
Stari moni kralj prepoznao je njihove glasove pa ih stade, jednoga po jednog,
tjeiti i umirivati. Poto malo dooe k sebi okupani suzama, plemeniti kraljevii
iskazae starcima svoje potovanje na uobiajeni nain, a onda im uzee iz ruku
vreve s vodom to ih je sve troje nosilo s rijeke te ih sami ponesoe. Umiven
suzama radosnicama, stari je vladar stajao meu svim svojim snahama, gospama
iz kraljevskoga doma i meu graanima Hastinapure i bjee mu milo kao da se
opet nalazi u gradu koji dobi svoje ime prema slonu.
Yudhithira se o svemu raspitivao pa se najednom sjeti: Gdje je Vidura?
Nismo ga nigdje opazili?
424

Dhrtaratra e na to: Sine, Vidura je dobro. Posvetio se najstrooj pokori i

ivi jo samo od zraka. Toliko je omravio da se na njemu mogu vidjeti svi ivci i
krvne ile. Brahmani ga s vremena na vrijeme ugledaju u nenaseljenim dijelovima
ume.
Dok je Dhrtaratra tako govorio, oni spazie Viduru u daljini. Bio je
nevjerojatno mrav i kosa mu bijae umrena, a u ustima je drao komad ljunka.
Na sebi nije imao ni komada odjee, a tijelo mu bijae prekriveno prljavtinom i
cvjetnim prahom. On se najednom zaustavi i pogleda k nastambi, ali kada
Yudhithira krene prema njemu, on potra i nestade u gutiku. Yudhithira ga je
uz veliki napor slijedio i neprestano ga pozivao, a Vidura stie do nekog
usamljenog mjesta u umi i tu stade oslonivi se na neko drvo. Toliko bjee mrav
da je ono to je od njega ostalo bilo jo samo sjenka ljudskoga stvorenja.
Yudhithira ga ipak prepozna i stade pred njega pa kaza: To sam ja, Yudhithira!
i pokloni mu se kako bijae red.
Vidura ga je samo promatrao vrstim pogledom i bijae potpuno nepomian
i utonuo u yogu. I tada, ud po ud, veleumni Vidura prijee u Yudhithirino tijelo i
svoj ivotni dah i osjetila ujedini s kraljevim. Sve to vrijeme njegovo tijelo ostade
naslonjeno uza stablo, oiju uperenih na Yudhithiru. Kralj ubrzo uvidje da je
ivot otprhnuo iz toga tijela, a istodobno osjeti da je on sam postao jai nego to
bijae prije i da sada posjeduje mnoge nove vrline i osobine koje nikada dotada
nije imao. Sada se Panduov sin Yudhithira svojim golemim znanjem i moima
sjeti svojega prijanjeg stanja u kojemu bjee dok se jo nije rodio meu
ljudima.440
Onda kralju pade na pamet da bi nad Vidurinim tijelom trebalo izvriti
posljednji obred, ali tada zau neki glas: Kralju, to tijelo koje je pripadalo onome
kojemu bjee ime Vidura ne treba spaljivati. U njemu je i tvoje tijelo. On je
vjeno boanstvo Pravde.
Tako Yudhithira ode s toga mjesta i, vrativi se, sve ispria kralju
Dhrtaratri. Svi su zadivljeno i zaprepateno sluali ovu njegovu pripovijest.
Staroga je kralja ta vijest vrlo razveselila pa on oslovi Dharmina sina i ree
mu: Ovu vodu, korijenje i voe primi od mene na dar, jer reeno je da gost mora
zaloiti ono to i sam domain jede.
Tako je odvrati Yudhithira i sjede da objeduje, a onda svi rairie
svoje postelje tu, pod drveem, i tako provedoe no poto su poveerali ono to
im je Dhrtaratra bio ponudio.
Proveli su ondje gotovo mjesec dana, a onda, jednog dana, doe pred
Yudhithiru slavni i veleueni Vyasa na elu svojih brojnih uenika, a ubrzo
nakon toga stigoe onamo i Narada, Parvata i mnogi drugi znameniti mudraci. Svi
su mu iskazali svoju dobrodolicu, a kada posjedae, Vyasa se stade raspitivati o
440
Vidura je takoer bio Dharma koji se rodio kao udra od sluavke zbog kletve riija Mandavye. Stoga se i
mogao duhovno sjediniti s Yudhithirom.

425

isposnikome ivotu kojim su sada ivjeli Dhrtaratra, Gandhari i Kunti. Na kraju

on upita staroga kralja: Jesi li uo kako je plemeniti Vidura napustio ovaj svijet?
Tko je Dharma taj je i Vidura, a tko je Vidura taj je najstariji Panduov sin. On je
upravo sada pred tobom. Stoji tu i tebi je na usluzi. Znaj, sine, da sam doao da
bih razagnao sve tvoje nedoumice i da pomou svojih isposnikih zasluga uinim
pothvat koji jo nijedan mudrac nije mogao uiniti. Bezgrjenie, reci mi to eli
vidjeti ili uti i ja u ti to omoguiti!
Kralj Dhrtaratra na asak se zamisli pa ree: Velika je moja srea! Radujem
se to sam u milosti kod tebe. Danas u se domoi vrhunca sree koja mi je
dosuena jer sam doivio da se sastanem sa svima vama, o riznice isposnitva, s
vama koji ste ravni samome Brahmanu!
Tada se javi kraljica Gandhari s povezom na oima. Ona ne bjee preboljela
smrt svojih sinova pa sklopi ruke pred svojim svekrom i oslovi ga: Prvae meu
svim isposnicima, esnaest je godina prohujalo nad glavom ovoga kralja koji
nigdje ne mogae nai mira ni pokoja alei za svojim poginulim sinovima! Dane
svoje vazda provodi uzdiui, a nou ga san ne pohodi. Boanstvenie, ja znam da
ti je tvoja pokora dala mo kojom moe stvoriti cijele svjetove! Zar rastuenome
kralju ne bi mogao pokazati njegovu mrtvu djecu? Ova nesretnica Draupadi
izgubila je svu svoju djecu i rodbinu i na srcu joj lee emer i jad, a ona mi je
najmilija od svih mojih snaha. I slatkorjeiva kraljevna Subhadra izgara u boli za
svojim sinom junakom. Jao, mojih stotinu sinova! Svi se s duom rastadoe na
bojnome polju! Crni emer truje srca njihovih udovica, a od njihove tuge naa
postaje jo gora!
Mudri Vyasa ovako joj odgovori: Budi blagoslovljena, gospo Gandhari!
Uinit u to to trai od mene. Jo ove noi vidjet ete svu svoju brau, sinove,
roake i sve svoje drage prijatelje! Danas u razagnati svu vau tugu koja vam
tako dugo pali srca. Vi strepite zbog neznane sudbine onih koji su se preselili na
drugi svijet. Poite svi na obalu Bhagirathi i tamo ete ugledati sve svoje koji
padoe na bojnome polju.
Svi koji su se tu nalazili kliknue i odmah pooe k rijeci. Po obali Gange
rairilo se pravo more ljudi i svatko se smjestio tamo gdje mu je odgovaralo.
Onima koji udno ekahu dolazak noi u kojoj e vidjeti izginule kraljeve inilo
se da je taj dan dug kao godina. Sunce napokon dodirnu svetu planinu na zapadu i
svi obavie svoje veernje obrede i okupae se u svetoj rijeci.
Kada je pala no, svi se okupie oko Vyase. Oprana tijela i uma usmjerena
samo na ono to e se dogoditi, pravedni Dhrtaratra sjedio je okruen Pandavama
i velikim mudracima. Okupljene oko Gandhari, gospe iz kraljevskoga doma
sjedile su odvojeno na usamljenu mjestu, a svi graani i stanovnici pokrajina
poredae se po starjeinstvu.

426

Onda slavni i sjajni isposnik Vyasa ue u svetu vodu i okupa se u njoj, a

potom prizva sve preminule ratnike s obiju zaraenih strana, a i sve
blagoslovljene kraljeve koji bijahu doli u boj s raznih dalekih strana.
Tada zagrmi iz vode zagluna huka kao ono prije od velike vojske Kurua i
Pandava. Iz Gange izronie svi dini kraljevi i na njihovu elu Bhlma i Drona, a
za njima je stupala svekolika njihova vojska, mnoge tisue ratnika. Bili su tu i
kralj Virata i svijetli Drupada, a uz njih i njihovi sinovi i cijela njihova vojska.
Pojavie se i sinovi slavne Draupadi, a i Abhimanyu, Subhadrin sin, a uz njega
Ghatotkaa, sin snanoga Bhime i rakasi Hidimbe. Doe i Karna, a s njime bjee
Duryodhana i stric mu akuni, a i svi ostali Dhrtaratrini, pred kojima je iao
Duasana. Doe i arasamdhin sin Bhagadatta, i moni ratnik alasandha i
Bhuriravas, ala, alya, Vrasena i njegov mlai brat, kraljevi Lakmana. Doe
i Dhrtadyumnin sin, i sva ikhandinova djeca, a i Dhrtaketu sa svojim mlaim
bratom.
Pojavie se i mnogi drugi izronivi iz Bhagirathine vode, a njihova tijela
zraila su svjetlou. Svaki od njih bijae opremljen istim kolima i istom
zastavom koju je imao za vrijeme boja. Na svima je bila nebeska odora, a u uima
blistave naunice. Vie ne bijae meu njima ni srdbe ni mrnje, ni ljubomore, a
ni oholosti. Cijelo to mnotvo ljudi koje je amo dolo gledalo je to udo i kosa im
se na glavi kostrijeila. Boanstveni je Vyasa svojim moima to ih je stekao
marljivim isposnitvom dao starome kralju Dhrtaratri sposobnost nebesnikoga
vida, a i slavna Gandhari takoer ugleda svojih stotinu milih sinova, a i sve ostale
koji izgiboe na Kuruketri. Dhrtaratrinoj srei ne bijae kraja.
Osloboeni od mrnje i zavisti i oieni od svojih grijeha mrtvi se
izmijeae sa ivima. Sin se sastao s ocem i majkom, ena je nala mua, a brat
brata, prijatelj se opet nae s prijateljem. Pandave radosno pozdravie Karnu,
Abhimanyua i Draupadine sinove. Nakon tolikih godina napokon se pomirie s
Karnom. A i svi ratnici koji milou svetog mudraca Vyase susretoe ovdje jedan
drugoga, pomirie se i sprijateljie. Ta je no svima prola u neizmjernoj radosti.
U svanue jo su se jednom izgrlili, a onda svatko prijee na onu stranu
kamo pripada. Tada mudri Vyasa, ponajbolji od svih isposnika, otpusti mrtve i oni
za tren oka naoigled svih nestadoe utonuvi u vodu svete rijeke Gange. Svaki se
njome vratio onamo odakle je i doao. Neki odoe u carstvo bogova, 441 neki u
Brahmanovo carstvo, a neki odoe k Varuni, Kuberi ili Suryi.
Poto su svi otili, slavni Vyasa, moni i pravdoljubivi mudrac, oslovi
obudovjele gospe Kurua jo uvijek stojei u vodi svete rijeke i ovako im kaza:
Neka one meu vama, o najvrsnije gospoe, koje ele dospjeti u predjele koje su
osvojili njihovi muevi, ne oklijevaju, ve neka zarone u svetu Bhagirathi!
Kada ue te rijei, najodlinije meu gospama izmolie doputenje od
svojih svekara i s povjerenjem zaronie u Bhagirathine vode. Tako se estite
441

U carstvo bogova, to znai k Indri.

427

supruge oslobodie svojih tijela i krenue za svojim muevima. Poprimile su na

sebe nebeska odlija i okitile se nebeskim ukrasima pa se zaputile u predjele u
kojima svoja utoita naoe njihovi muevi.442
Ta je pripovijest silno razveselila bistroumnoga kralja anameayu i on tada
upita Vaiampayanu: Kako je mogue da se oni kojih su tijela unitena ponovno
pojave u svojemu prijanjem obliju?
A Vyasin uenik, prvak meu rjeitima, ovako mu odgovori: Sigurno se zna
da djelo nikada ne propada. Postupci su, kralju, ono to stvara tijela i oblija.
Veliki su, prapoetni elementi, vjeni jer su sjedinjeni s Gospodom svih stvorenja.
Oni postoje u onome to je vjeno. Zato oni ne propadaju kada biva uniteno ono
to je propadljivo. Najbolja su i istinska ona djela koja su uinjena bez napora.
Ona donose stvarne plodove. Ali dua se uputa u postupke koji zahtijevaju
napore i zato stjee zadovoljstvo i bol.
Onda Vaiampayana nastavi svoje kazivanje: Sve dok Vyasinom milou
nije stekao vid, kralj Dhrtaratra nije mogao vidjeti svoje sinove i sada bijae prvi
put ugledao svoju djecu koja sva bjehu nalik na njega. Poto je prisustvovao
ovome udesnom prizoru, mudri se kralj oslobodio svoje alosti i ilo se vratio u
svoje umsko obitavalite. Njega je potpuno umirio prekrasni prizor njegove djece
koja se bijahu vratila iz mrtvih i njegov bol zauvijek uminu. Tada dopusti narodu i
svim velikim mudracima da se mogu razii svatko na svoju stranu, a potom se i
svi prvaci plemena Kurua oprostie od staroga vladara, od Gandhari i od svoje
majke i uz njihovo doputenje zaputie k Hastinapuri.
Prole su otada pune dvije godine. Jednoga dana doe kralju Yudhithiri
nebeski mudrac Narada u pohode, a kralj ga upita: O premudri, ljudi koji ive na
obali Gange priaju da se stari kralj Dhrtaratra upustio u najstrou pokoru. Reci
mi, plemeniti, jesi li ga ti vidio i zna li kako je? Je li dobro presvijetla Gandhari i
kako je naa majka Kunti? Da li je zdrav vjerni Sanaya? Kai mi, sveti ovjee,
ako si ih negdje vidio.
442
Ta se Nekyia osjetno razlikuje od one u Odysseiji ili u Aeneidi. Odyssey dolazi do susreta s mrtvima
obredno im prinosei opasnu rtvu na ulazu u podzemlje u Persephoninu gaju na obali Okeana koji optjee
svijet, a sjene se mrtvih pojavljuju iz podzemlja da piju krv rtve. U Mahabharati susreu se ivi kraljevii i
graani sa svojim starcima koji su se odrekli ivota i svi zajedno s mrtvima na obali Gange koja tee s nebesa, a
cijela se vojska mrtvih junaka pojavljuje u svojim prijanjim oblijima pred njima dolazei s Gangom iz
nebeskih predjela. Moda je taj prizor izvorno nadahnut obredom na dan mrtvih.
Odyssej mora maem tjerati sjene od krvi da bi pustio redom one da piju s kojima eli razgovarati da sazna
budunost u svojem ivotu, a kada nagrne vojska mrtvih, on bjei iz jame da izbjegne dodir s njima. On dodue
uspijeva zagledati u svijet mrtvih, ali se svijet ivih od toga svijeta otro ograuje.
U indijskome epu izmeu ivih i mrtvih stoje jo i oni ivi koji se odriu ivota i spremaju u umi na smrt
kao Dhrtaratra i kraljice. A kada mrtvi odlaze, bacaju se za njima u rijeku ene koje ele poi sa svojim mrtvim
muevima u nebeske predjele. Mrtvi nisu u podzemlju, nego na nebesima, a svijet se ivih sa svijetom mrtvih
povezuje, pomiruje i mijea zagledajui u svoju budunost preko granice smrti.
Pogled u svijet mrtvih ivima i onima izmeu ivota i smrti u epu podaruje Vyasa, kao to je Sanayi bio
podario nebeski vid na bojnome polju. "ovjek koji bi sluao o ovome njihovu susretu s milim (pokojnicima)
stjee uvijek ono to mu je milo i na ovome svijetu i ono to premine." (MBh XV. 41, 26) kae Mahabharata.
Nije li i Mahabharata sama, koja Vyasu prikazuje svojim tvorcem, takoer susret s mrtvim junacima koji se
pojavljuju u svojim prijanjim oblijima?

428

Narada mu odgovori: Sluaj me strpljivo, svijetli kralju. Kazat u ti sve to

sam vidio i uo. Onda kada ste se posljednji put rastali, vi ste se vratili u
Hastinapuru, a on se bijae zaputio prema Gangadvari. 443 Sa sobom je nosio svoju
svetu vatru, a uz njega su ili asna gospa Gandhari, vaa vrla majka Kunti i
Sanaya iz stalea suta. Stari gospodar nije imao stalna boravita, nego je lutao
onim umama, a dvije kraljice i Sanaya ili su za njime. Jednoga je dana kralj
otiao na proplanak kraj obale Gange i tu se okupao u svetoj rijeci i obavio svoje
svete obrede, a onda se spremio da poe. U taj as podie se straan vjetar, a umu
zahvati poar. Kralj bijae ve dugo postio i jedva se mogao kretati, a ni obje
tvoje majke nisu bile snanije.
Poar je bivao sve bjenji i prijetio je da uniti sva iva stvorenja koja su
tamo obitavala. Stada jelena i divljih svinja bjeala su u samrtnome strahu traei
spas u vodi. Tada Dhrtaratra ree Sanayi: Sanayo, ovaj e nas oganj sve
progutati! Idi bar ti i spasi se!
I poto to ree, kralj se spusti na zemlju i sjede, a jednako uinie i obje
gospoe. Slijepi kralj Dhrtaratra, plemenita gospa Gandhari s povezom preko
oiju i tvoja slavna mati, posjedae u poloaju yoge okrenuvi lica prema istoku i
mirno se predadoe vatri poara. Tako je umro slavni Dhrtaratra, najstariji od
plemena Kurua i tako doekae kraj i obje tvoje matere.
Sanaya, Dhrtaratrin pouzdanik i savjetnik, uspio se spasiti iz poara.
Vidio sam ga meu isposnicima na obali Gange. Poduzimljivi i bistroumni
Sanaya bjee se oprostio od njih i krenuo na Himalayu. O kralju, ne tuguj zbog
njih! Kralj se po svojoj volji prepustio ognju, a to su uinile i Gandhari i tvoja
majka Kunti.
Dvorove Pandava pritite neizmjerna alost. Vijest o Dhrtaratrinoj smrti
stigla je i u enske odaje i odatle odjeknue glasne tubalice. Sav je narod alio
staroga kralja koji je izgubio sve svoje sinove i napokon naao smrt u plamenu, a i
bespomonu kraljevnu Gandhari koja je dokraja dijelila njegovu sudbinu.

443
Gangadvara "Dveri Gange" ime je mjesta i grada gdje Ganga utjee u ravnicu, dakle posve silazi na
Zemlju. Grad se zove i Haridvara i jo je i danas jedan od svetih gradova Indije.

429

Knjiga esnaesta

MAUSALAPARVAN
Knjiga o kijai
Zapoela je trideset esta godina otkako se zbio boj na Kuruketri. Kralj
Yudhithira, dika Kurua, vidio je da su se poela pojavljivati neobina znamenja.
Te, trideset este godine od boja na Kuruketri, velika nesrea snae narod
Vrnija. Jednoga dana junaci Vrnija ugledae tri mudraca kako dolaze u Dvaraku.
Bili su to Vivamitra, Kanva i Narada. Podbpdeni palicom Usuda, ratnici Vrnija
preruie Krinina sina ambu444 u enu pa ga poslae pred isposnike i upitae ih:
Ovo je ena silnoga Babhrua i on bi elio da mu ona rodi sina. Znate li vi,
mudraci, to e ona roditi i moete li nam to sasvim pouzdano rei?
uj, kralju, to su im odgovorili isposnici koje su oni ovako stavili na
kunju: Taj Vasudevin potomak po imenu amba rodit e stranu eljeznu kijau
koja e donijeti propast Vrnijima i Andhakama! I, razgnjevljeni zbog ovoga
pokuaja da budu izvrgnuti ruglu, mudraci pogledae jedan drugoga i odoe ravno
Krini.
Kada pogubitelj Madhua sazna to se dogodilo, on sazva sve Vrnije i kaza
im kako stoje stvari. Premudri je Krina znao to im predstoji pa im ree da se
ono to je sueno mora i dogoditi, a onda se vrati u svoju palau. Gospodar
Svemira nije ni elio mijenjati tok sudbine.
Kada je osvanuo sutranji dan, amba doista rodi eljeznu strijelu i bi
smjesta javljeno kralju Ugraseni. Uplaeni kralj naredi da se eljezna kijaa
razdrobi u prah i potom naredi svojim ljudima da taj prah bace u more. Po
Krininu i Balaraminu nalogu, plemeniti kralj Babhru objavi kroza cijeli grad da
e onaj tko ubudue bude pravio piva i estoka pia biti nabijen na kolac zajedno
sa svojom rodbinom. Znajui da je to Ramina naredba, a i u strahu od kralja, svi
su joj se graani pokorili i nitko vie nije pravio pivo ni estoko pie.
Ali, dok su se Vrniji i Andhake trudili da nekako izbjegnu nadolazeu
nesreu, jedna se spodoba svakodnevno uljala oko njihovih domova. Bjee to
Vrijeme u svojemu tjelesnom obliku. Nalikovae na ovjeka zastraujueg
izgleda, tamne puti i ogoljene lubanje. Pokatkad su ga Vrniji mogli vidjeti kako
im zaviruje u kue i veliki strijelci odapinjali su na njega stotine strijela ali ga
nijedna nije probola. Ne bijae to nitko drugi do Unititelj svih stvorenja. Dan za
danom puhali su siloviti vjetrovi i mnoga bjehu zla znamenja koja su najavljivala
propast Vrnija i Andhaka.

444
amba je bio sin Krine i ambavati, keri medvjeega kralja. Ime mu valjda stoji u vezi s rijeju amba
(m.) koja vjerojatno znai "kijaa" i oznauje Indrino oruje.

430

Ulicama su vrvjeli mievi i takori, a zemljani lonci pucali su bez ikakva

vidljiva uzroka. Nou su mievi i takori grizli kosu i nokte usnulih ljudi, kuje su
donosile na svijet maie, a mungosi mieve. Vrniji su inili zla djela i nitko se
toga nije stidio. Poee prezirati brahmane, a i pitre i sva boanstva. Vrijeali su i
poniavali svoje uitelje i starjeine i samo su Krina i Rama ostali onakvi kakvi
bijahu nekada. Muevi su varali ene, a ene su varale mueve. Vatre su stalno
povijale svoje plamenove nalijevo i kadto im je boja bila plava i crvena.
Izgledalo je da izlazee i zalazee Sunce okruuju ljudska trupla bez glava. Hrana
koja jo u kuhinjama bijae ista i dobro kuhana vrvjela je od razliitih crva kada
bi je iznijeli na stol.
Krina je gledao sve te zlokobne predznake i razumio ih. Znao je da istjee
trideset esta godina i da se poelo ispunjavati prokletstvo ojaene Gandhari.
Ovi sadanji znaci potpuno su jednaki kao i ona uasna pretkazanja koja
su se pojavila onda kada su dvije vojske stajale na Kuruketri spremne za boj.
pomisli Krina. On onda ree Vrnijima kako bi trebalo da pou na hodoae do
neke svete vode. Ubrzo krenue glasnici da svuda objave kako e Vrniji poi na
morsku obalu da se okupaju u svetoj vodi.
Tako krenue Vrniji Andhake i povedoe sve svoje roake, a ponijee i
dosta hrane i pia. U taj as, naoigled svih Vrnija, Krinin kolut nainjen od
eljeza i sa sreditem od dijamanta, koji mu bjee poklonio Agni, uzletje i nesta u
nebesima, a pred oima koijaa Daruke prekrasna Vasudevina kola, blistava
poput sunca i opremljena svime to je potrebno, povukoe brzinom misli njegovi
vatreni atovi i odjezdie preko morske puine. Gledali su to Vrniji i Andhake i
svi poeljee da to prije odu s toga mjesta. Tako se njihove sjajne i mone ete
zaputie iz grada vozei se na kolima i jaui na konjima i slonovima. Kada su
stigli do Prabhase, svatko od njih zauze mjesto koje mu je bilo odreeno i odmah
iznijee obilje jestiva i pia.
U Prabhasi zapoe buna pijanka u kojoj je ispijanje pehara bila glavna
zabava. ak su i u hranu koja se spremala brahmanima mijeali pivo, a onda su je
bacali majmunima. Cijelo je polje odjekivalo od truba i cimbala i svuda su se vrzli
glumci i plesai.
Krina je sve to promatrao sa strane i onda ugleda kako njegov brat
Balarama sjede da pije sa Krtavarmanom, Satyakijem, Gadom i Babhruom. Poto
se ponapio vina, Satyaki se najednom podrugljivo nasmija i pred svima poe
vrijeati Krtavarmana: I to mi je nekakav katriya ree on glasno koji
naoruan do zuba ubija ljude na spavanju! Ti si veliku sramotu nanio naemu
plemenu!
im je Satyaki to izrekao, Pradyumna, prvak meu strijelcima s kola, stade
mu povlaivati i pokazivati svoj prezir prema Krtavarmanu. To Krtavarmana vrlo
rasrdi pa on uperi prst na Satyakija i prezrivo mu odvrati: A kakav li si ti junak
431

kada si bio tako nemilosrdan da ubije osakaenog Bhuriravasa koji je sjedio u

prayi nasred bojita?
Neki od pijanih Yadava poee mu odabravati, a razjareni Satyaki na to
ustade i pred svima se ovako zakle: Kunem se da u ovoga ovdje Krtavarmana
poslati tamo kamo su otili Draupadini sinovi, Dhrtadyumna i ikhandin! On je
njih pobio uz pomo Avatthamanovu, i to bespomone, dok bijahu u snu!
Krtavarmanova ivotna nit primaknula se kraju, a dolazi kraj i njegovoj velikoj
slavi!
I govorei tako, Satyaki potee svoj ma pa jurnu na kralja Krtavarmana i
smjesta mu odrubi glavu, a onda poe obarati i ostale koji bijahu tu prisutni. 445
Pijani Bhoe i Andhake, svi kao jedan, navaljivae na Satyakija udarajui ga
loncima i posuem iz kojega su jeli i pili. Krinin sin kojega mu bjee rodila
Rukmini, po imenu Pradyumna, vrlo se rasrdi videi Satyakija u ovoj nevolji pa
jurnu u tu gomilu ne bi li ga nekako izbavio. Obojica su se neustraivo tukli s tim
mnotvom, ali ih gomila najzad pritisnu i oni obojica pogiboe pod njom. Kada je
Krina vidio da pogiboe i njegov sin i Satyaki i njega spopade pomamni bijes.
Znao je da je kucnuo as pa nabra rukovet trske eraka koja tu bijae rasla i ta
rukovet postade u njegovoj ruci strana kijaa nabijena silama groma. Njome
Krina pobi sve one koji nasrnue na njega. Svaka trska prometnu se u strahovitu
eljeznu kijau i tako se ostvarilo prokletstvo brahmanskih mudraca. 446 Onaj koji
je bacao te trske vidio je da svaka probija ak i ono to se nije moglo niime
probiti. Otac je ubijao sina, a sin oca, Bharato! Opijeni pivom juriali su i obarali
jedan drugoga. Nikome od njih nije ni na pamet padalo da se mogu spasiti
bijegom. Znajui da je kucnuo as propasti jakoruki Keava stajae tu i samo je
gledao, naslonivi se na kijau nastalu od vlati trske, a kada vidje da su poginuli
amba, arudena i Pradyumna te da i Gada lei mrtav na zemlji, spopade ga
bijes i on pobi sve ostale Vrnije i Andhake.
Potom Daruka, Krina i Babhru napustie to mjesto i krenue za Ramom
koji se ve prije bijae udaljio. Velikog su junaka ugledali na jednom osamljenom
mjestu u umi kako sjedi naslonjen na deblo drveta i utonuo u misli. Onda Krina
zapovijedi Daruki: Idi Kuruima i izvijesti Arunu o ovome pokolju!
Poto Daruka ode, on ree Babhruu: Ti poi brzo i zatiti ene da im
razbojnici ne bi uinili to naao. I Babhru se, pijan i alostan, zaputi u
Dvaraku. Nije odmaknuo daleko. Neki je lovac prolazio tuda i njegova se batina
zakvai za jednu travku koja poskoi kao sama od sebe i ubi Babhrua nad kojim
je takoer stajalo brahmanovo prokletstvo.
Kada je Krina opet svratio pogled na Ramu, on vidje da ovaj sjedi utonuo u
yogu, a iz usta mu izlazi golema bijela zmija. Napustivi ljudsko tijelo, plemeniti
445
Svaa koja je izbila izmeu Yadava koji su se borili na raznim stranama na Kuruketri povezuje propast
Vadava s Gandharinom kletvom.
446
Trska eraka izrasla je na morskoj obali zbog kletve brahmanskih mudraca iz praha zdrobljene eljezne
kijae koju je rodio amba.

432

naga s tisuu glava, velik kao planina i crvenih oiju, krenu k oceanu. Tamo su ga
oekivale mnoge nebeske zmije i svete rijeke da bi mu odale dune poasti. 447
Poto je njegov brat napustio svijet ljudi, Krina jo neko vrijeme lutae
pustom umom utonuo u svoje misli, a onda ree samome sebi: Vrijeme je da i ja
odem! i spusti se na golu zemlju. Zagospodario je svojim osjetilima i utonuo u
yogu.
Traei svoj plijen, lutao je tuda neki strasni lovac po imenu aras. 448 On
opazi Krinu i zabunom pomisli da je to jelen pa odape strijelu koja Krinu
pogodi u stopalo. aras potra da se doepa svojega ulova, ali, sav uasnut, vidje
da to bijae ovjek odjeven u uto i s mnogo ruku u poloaju yoge. Lovac pade
prestraen pred Krinine noge, ali ga plemeniti Vasudeva umiri i utjei, a onda se
uznese na nebo ispunjavajui svjetlou njegova prostranstva. Pozdravljen od
ludre i svih bogova, Narayana opet zauze svoje nepojmljivo mjesto.
Daruka je stigao do Pandava donijevi im vijest da su se Vrniji meusobno
poubijali. Kada je Aruna, Krinin najodaniji prijatelj, saznao za to, on se oprosti
od svoje brae i krenu da vidi svojega ujaka.
Kada ene Vrnija vidjee da im Aruna dolazi u pomo, one udarie u
kuknjavu i jadikovke. Kraljevi Kurua zatee Krinina oca kako lei na zemlji
onemoao od silne alosti za svojim sinovima. Jo dublje rastuen od svojega
ujaka Vasudeve i sav obliven suzama, Partha dotae njegova stopala i poe ga
tjeiti, a onda se okrenu Daruki i ree: elim vidjeti najvie starjeine meu
ratnicima Vrnija.
Brzo su se okupili svi graani, brahmani, savjetnici i asnici. Bili su vie
mrtvi nego ivi, a Parthi bijae na srcu jo tei jad od njihova, ali im on stade
govoriti to da uine u ovoj nevolji: Ja u povesti sa sobom preostale Vrnije i
Andhake. Ovaj e grad uskoro progutati more. Tovarite na svoja kola sve svoje
blago. Ovaj Krinin unuk po imenu Vara bit e va vladar u Indraprasthi.
Sedmoga dana od danas poi emo odavde!
Tu no Aruna je proveo u Krininoj palai. U osvit dana Vasudevin se otac
pomou yoge domogao najvieg cilja. Dok su kraljevske gospe plakale i naricale,
njegovo tijelo bi natovareno na nosiljku i tako krenue prema Prabhasi. im
stigoe, oni prema redu i starjeinstvu obavie posmrtne obrede za poginule
Vrnije i Andhake, a budui da naoe i Vasudevino i Balaramino tijelo, i za njih
uinie ono to bijae potrebno. Potom se urno vratie u Dvaraku.
Tek to su stigli, oni krenue dalje, a za njima pooe svi graani i
stanovnici te zemlje. Ostatak je vojske opkolio tu povorku staraca, ena i djece i
tako narod izae iz Dvarake.
Kada sav narod izae iz grada, moni ocean, dom morskih pasa i krokodila,
preplavi Dvaraku u kojoj jo uvijek bijae ostalo mnogo blaga. Kako su
447
Balarama se pretvorio u eu ili Anantu, golemu zmiju koja opasuje svemir a na kojoj poiva Vinu ili
Narayana. v. VI, bilj. 37.
448
aras znai "starost, tronost, propadanje..."

433

stanovnici naputali koji kraj, tako ga je voda odmah plavila. itelji Dvarake
gledali su to i pourivali svoje korake govorei: Putovi sudbine udesni su i
nedokuivi!
Njihovu povorku pratili su razbojnici kojih bijee na tisue i govorili su
meu sobom: Aruna je jedini strijelac meu njima. Vojnici Vrnija nemaju vie
snage, a ostatak su samo starci, ene i djeca.
I tako razbojnici naoruani toljagama jurnue na karavanu Vrnija s
namjerom da je opljakaju.
Tada Aruna dohvati svoj veliki i neunitivi nebesniki luk i pokua ga
napeti, ali to mu jedva poe za rukom. Za to je vrijeme bitka bjesomuno
bjenjela i Aruna stade prizivati mislima svoja nebesnika oruja, ali mu nijedno
ne doe u sjeanje i on osjeti neizmjeran stid. Vojnici Vrnija ne mogahu se
suprotstaviti razbojnicima te ovi odvedoe mnogo gospi visoka roda. Neke su
odvukli silom, a neke pooe svojevoljno. Silni je Aruna zajedno s vojnicima
strijelama gaao razbojnike, ali mu napokon i strijela ponestade jer njegova dva
nepresuna tobolca najednom ostadoe prazna.
Kada je vidio da vie nema strijela, Indrin se sin stade tui s razbojnicima
udarajui ih rogovima Gandive, ali Mlehe pred njegovim oima odvedoe
mnogo ena Vrnija i Andhaka. Najzad on odusta od daljnje borbe i ree da vie
nema snage kao nekada pa povede sa sobom preivjele s ostatkom njihova blaga i
tako stigoe na Kuruketru. Poto je uinio sve to je mogao da bi pomogao
preivjelima, Aruna se zaputi ravno k Vyasi i ue u njegovu nastambu lica mokra
od suza. Uavi vidje Vyasu kako sjedi sam.
Mudrac ga odmah upita: Jesi li pobijeen u boju, junae? Izgleda kao da ti
je sve na svijetu propalo. Ja ne znam da te itko do sada mogao pobijediti! Aruno,
ako mi se moe povjeriti, smjesta mi ispriaj to te mui!
Aruna e na to: Onaj ija put bijae boje oblaka, a oi nalik na lopoeve
latice odbacio je svoje tijelo i uznio se na nebesa, a i njegov brat Balarama
takoer je napustio svoje zemno oblije! Gospod je Krina svojom silom saizao
neprijateljske vojske, a ja sam ih potom unitavao svojim Gandivom i strijelama.
Sada kada ga vie ne mogu vidjeti, srce mi se prepunilo jada i od bola mi se mrai
pred oima. Nema u meni vie ni radosti ni nade niti igdje vie mogu nai mira!
Prvae meu ljudima, reci mi to mi je initi! Lutalica sam prazna srca! Nema
vie mojih dragih, a nema vie ni mojega junatva.
Mudri ga Vyasa saslua, a onda mu poe govoriti: Silni strijelci Vrnija i
Andhaka pogubie svoje glave zbog brahmanskoga prokletstva. Ne tuguj zbog
njihove propasti! Sam je Krina dopustio da se to dogodi premda je mogao
ponititi i prokletstvo brahmana. Ono to se zbilo bjee tako predodreeno. Takva
je bila njihova sudbina. Zbog svoje ljubavi prema tebi drevni je mudrac Vasudeva
sa etirima rukama sjedio na proelju tvojih kola naoruan kolutom i topuzom.
Poto je olakao Zemljin teret, on je odbacio svoje zemno tijelo i vratio se na
434

svoje uzvieno prijestolje. Bie meu ljudima, ti si uz pomo Bhime i blizanaca

izvrio veliko djelo bogova, a sada je, Aruno, dolo vrijeme da svi vi poete
onim glavnim putem koji vodi k vrlini. Bharato, mislim da e vam to svima biti
od najvee koristi!
Poto je sasluao rijei mudroga Vyase, Aruna se vrati u Hastinapuru.

435

Knjiga sedamnaesta

MAHAPRASTHANIKAPARVAN
Knjiga o velikome putu
Kada je saznao za propast roda Vrnija, Yudhithira odlui napustiti svijet.
On ovako ree Aruni: Vrijeme kuha u svojemu kotlu sva bia. Mislim napustiti
djelovanje, Aruno, a i ti to moe razmotriti. Na ove bratovljeve rijei Aruna
samo ree: Vrijeme je, vrijeme! potpuno se slaui s naumom svojega
otroumnog brata. Suglasni bjehu i Bhima i oba blizanca.
Poto je kralj Yudhithira odluio odrei se svijeta i stei duhovne zasluge,
on za namjesnika postavi kraljevia Yuyutsua, a na prijestolje ustolii maloljetnog
Parikita, Uttarina sina. Potom, neveseo, ree gospi Subhadri: Ovaj sin tvojega
sina, svijetla gospoo, bit e budui kralj Kurua. Od Yadava je u ivotu ostao
Vara i on je, takoer, postao kralj. Parikit neka vlada u Hastinapuri, A Vara u
Indraprasthi. Ti e ih tititi.
Potom Yudhithira priredi zadune vodene prinose za Vasudevu, Balaramu,
svojega ujaka i druge i osilno nadari brahmanske prvake.
Onda kralj sazva graane i postavi Kripu za uitelja mladog Parikita pa im
ree to je odluio. Potom kralj Yudhithira ostavi svoja kraljevska znamenja i
odjenu se u koru drveta, a isto uinie i njegova braa i plemenita gospa
Draupadi. Dvorske su gospoe glasno plakale gledajui Pandave u toj odjei, a
oni su za to vrijeme obavljali svoje oprotajne obrede.
Poto svi obredi bijahu zavreni, oni svoju svetu vatru predadoe vodi pa se
petero brae i uz njih Draupadi zaputie na hodoae po svetim vodama.
Odnekud im se pridruio i neki pas pa su tako njih sedmero napustili Hastinapuru.
Ispratili su ih svi graani i dvorske gospe.449
Utonuli u yogu i drei se zavjeta samoodricanja, preli su mnoge zemlje,
rijeke i mora, hodili su kroz mnoge zemlje, a pas ih je svuda pratio. Dooe tako i
do mora ija voda bjee crvena. Tu pred njih stade boanstvo sedam plamenova i
ree: Junaki Panduovi sinovi, znajte da sam ja bog Ognja. Neka va brat Aruna
nastavi svoj put u umu, ali najprije neka odbaci strano oruje Gandivu. Ono mu
vie nee trebati. Ja sam mu ga donio od Varune pa neka bude Varuni i vraeno.
Tada Aruna baci u more svoj luk i dva neiscrpna tobolca. Bog Ognja istoga
asa nestade. Onda junaki Panduovi sinovi produie dalje du morske obale
idui prema jugozapadu. Kada obala skrenu k zapadu, oni ugledae grad Dvaraku
koji su prekrivale vode oceana. Onda okrenue na sjever i u stanju yoge nastavie
obilaziti cijelu zemlju.
449

Sada se s Pandavama ponavlja on to se zbilo s Dhrtaratrom i kraljicama u 15. knjizi.

U 15. knjizi svijet naputa Dhrtaratra sa svojim najbliima, u 16. Krina s Yadavama, a u 17. Yudhithira s
Pandavama. Time se zaokruuje Mahabharata.

436

Visokorodni kraljevii krenue na sjever utonuli u yogu i obuzdanih dua.

Napokon ugledae i golemo gorje Himalayu, a kada prijeoe preko njega, vidjee
pred sobom golemu pjeanu pustinju. Ugledae tada i silnu planinu Meru,
najveu od svih visokih planina.
Suspregnuti yogom gazili su ustro, ali Draupadi bjee posustala. Najednom
ju je mo njezine yoge napustila i ona se srui na tlo. Tada Bhima upita
Yudhithiru: Tlaitelju neprijatelja, kraljevna nikada nije poinila ni najmanji
propust u dharmi. Zato je sada pala?
Yudhithira mu na to odgovori: Od svih nas Aruna joj bjee najmiliji!
Idui pade Sahadeva, A Bhima se opet javi pa upita: Madrin nas je sin vazda
najpredanije sluio. Zato je on pao?
Uvijek je mislio da mu u mudrosti nitko nije ravan! odvrati
Yudhithira.
Kada je vidio da su pali Draupadi i brat Sahadeva, srui se i Nakula, naoiti i
dini Madrin sin. Onda Bhima jo jednom zapita kralja: Ovaj na brat uvijek bjee
pravdoljubiv i svaku je nau zapovijest posluao. Reci, zato je on pao?
Vjerovao je da mu po ljepoti nitko nije ravan! odgovori mu brat.
Kada Aruna ugleda ovo troje kako lee, srui se i on, skrhan alou. Poto
pade i on, koji bjee obdaren Indrinom snagom, Bhima oslovi kralja: Ja se ne
mogu sjetiti nijedne jedine neistine koju je izrekao Auna. Doista nikada, ak ni u
ali, on nije rekao nijednu la! Yudhithiro, kakav ga je to grijeh oborio zlim
posljedicama?
Yudhithira mu odgovori: Bio je tat na svoje junatvo! Rekao je da e sve
nae neprijatelje poraziti u jednom jedinom danu! Pao je zato to to ipak nije
mogao izvriti!
Poto je odgovorio, kralj Yudhithira krenu dalje, ali tada pade i Bhima pa
jo jednom upita kralja: Reci mi, kralju, zato sam pao i ja koji ti bijah tako drag?
Bio si lakomi prodrljivac i jeo si, a da se nisi osvrtao na druge! ree
mu Yudhithira. Imao si i ruan obiaj da se hvalie svojom snagom i to su
dvoje razlozi tvojega pada.
Rekavi to, Yudhithira krenu dalje i vie se nijednom nije okrenuo. Za
njime je iao jo samo pas koji mu osta jedini drug.
Najednom zatutnjae i Zemlja i nebesa i pred njime se pojavi Indra, kralj
bogova, vozei se na svojim kolima.
Doao sam da te povezem! ree on Yudhithiri.
No kralj je izgarao od boli za braom i za estitom Draupadi pa mu ovako
odgovori: Prvae meu bogovima, sva moja braa popadoe putom! Oni moraju
poi sa mnom jer ja se bez njih ne elim zaputiti u nebeske predjele. Gospode,
njena kraljevna Draupadi liena je ovdje svake udobnosti! Molim te da i ona
poe sa nama.
437

 Vidjet e svoju brau na nebu. odvrati mu na to Indra. Oni su jo

prije tebe odbacivi ljudsko tijelo dospjeli onamo. Vidjet e i njih, a i Draupadi i
nemoj vie za njima aliti, glavaru Bharata! Ja sam doao da tebe povezem u tom
tvojem tijelu na nebo!
Tada e Yudhithira: O Gospode prolosti i sadanjosti, ovaj mi je pas vrlo
odan. Trebalo bi da i on poe sa mnom! Moje srce prepuno je samilosti za njega.
Na to Indra odvrati: Danas si stekao besmrtnost i poloaj ravan mojemu i
sva blaenstva neba stoje pred tobom, kralju! Ostavi toga psa, nema u tome
niega sramotnoga.
No Yudhithira e na to: O tisuuoki, ti si pravedan i zna da je onome tko je
pravedan vrlo teko uiniti kakvu nepravdu. Ja ne elim onu sreu koju bih stekao
kad bih odbacio nekoga tko mi je odan.
Indra uzvrati: Na nebesima nema mjesta za one koji vode pse za sobom!
Ali Yudhithira je ostajao pri svojemu: Reeno je da je neizmjeran grijeh
odbaciti nekoga tko ti je odan. Ja neu ostaviti ovoga psa da bih tako stekao
sreu! Zavjetovao sam se da nikada neu napustiti onoga tko je uplaen ili je meni
odan ili trai moju zatitu ili je pak u nevolji, a slab je da se sam zatiti. Taj zavjet
nikada neu nikada prekriti sve dok u meni ima ivota!
Indra jo uvijek nije odustajao: Zato si tako tvrdoglav? Zato ne ostavi
toga psa i ne poe sa mnom u predjele koji su odreeni za bogove? Time
naputa svoju brau i Draupadi.
A Yudhithira odgovori: U svim svjetovima dobro je znano da s onima koji
su mrtvi nema ni sastajanja ni rastajanja! Onda kada su umrli, ja ih nisam mogao
oivjeti, a nisam ih ostavio dokle god su bili ivi. Ostaviti onoga tko ti je odan
jednak je grijeh kao i zastraivati onoga tko od tebe trai zatitu, ubiti enu,
opljakati brahmana ili uvrijediti prijatelja.
Kada kralj Yudhithira to izree, tada mu boanstvo, poprimivi vlastiti lik
Dharme, progovori450: Iz dobrog si roda, kralju kraljeva, i krase te razum i dobro
vladanje kao to su krasili i tvoje valjane oeve. U tebi ima samilosti za sva
stvorenja tako da si maloas ak odbio i ui u kola vladara bogova samo zbog psa
koji ti je vjeran. Zato, kralju, nema nikoga tko bi se mogao mjeriti s tobom!
Onda Dharma i Indra posadie kralja na Indrina kola i zaputie se prema
nebesima, a pratili su ih Maruti i Avini i uz njih mnoga druga boanstva i
nebeski mudraci.
Premudri Narada, ponajvei od svih govornika i poznavalac svih svjetova,
objavi tada sred svega tog mnotva nebeskih stanovnika: Yudhithira je
450

Pas se, naime, prometnuo u boga Dharmu.

U Mahabharati se Dharma javlja na mnogo naina i u vie likova: kao Vidura i kao Yudhithira, kao yaka
koji kua Yudithirinu mudrost i poznavanje dharme u 3. knjizi, ili kao mungos koji osporava konjsku rtvu u 14.
knjizi. I ovaj pas na svoj nain osporava obrednu dharmu koja iskljuuje neiste pse iz posveena okruja, a
uzvisuje vrline samilosti i vjernosti kao pravu dharmu.
Gotovo bi se reklo da su upravo prie o te dvije skromne ivotinje prizemni ali mudri sokratski utuci na
sofizam brahmanskih i katriyskih ekskluzivnih pretenzija.

438

nadmaio svakoga od ovih kraljeva mudraca i svojom je slavom obuhvatio

svjetove! Svojim je sjajem i plemenitim znaajem postigao da u svojemu
ljudskom tijelu moe kroiti pravo u nebesa! Ne pamti se da je to ikomu drugomu
do sada uspjelo.
Sasluavi Naradine rijei pravedni kralj Yudhithira pozdravi prisutne
nebesnike i mudrace pa ree: elim poi onamo gdje su mi braa i Draupadi, ma
gdje se oni nalazili. A druge svjetove ne elim.
Na to mu ree Indra: Kralju, zbog ega jo gaji u sebi ljudske osjeaje?
Ostani ovdje, na ovome mjestu, koje si stekao svojim zaslugama!
A Yudhithira odgovori kralju bogova ovim rijeima: Bez njih ne bih
podnio da ostanem ovdje, pobjednice daitya. elim poi onamo kamo su mi
dospjela braa i ona visoka tamna bistroumna Draupadi, najbolja od ena, onamo
gdje mi je draga!

439

Knjiga osamnaesta

SVARGAROHANAPARVAN
Knjiga o usponu na nebo
Vaiampayana ree: uj sada, kralju, to se zbivalo s tvojim djedovima
poto su stigli na nebesa, u obitavalite boanstava:
Stigavi na nebesa, pravedni kralj Yudhithira ugleda Duryodhanu kako sjedi
na prekrasnu prijestolju okruen svakojakim obiljem. Njegov sjaj bijae nalik na
Sunev, a nosio je na sebi znamenja slave koja mogu pripadati samo junacima.
Kada vidje to Duryodhanino blaenstvo, u Yudhithiri najednom planu gnjev i on
odvrati svoje oi od toga prizora pa glasno oslovi one koji su ga pratili: Ja ne
elim dijeliti blaenstvo s Duryodhanom koji se ukaljao gramzljivou i
plitkoumnom kratkovidnou. On je skrivio onaj strani pokolj i nanio nam je
mnoga zla. Blaeni bili, bogovi! Ja nemam volje ni da ga gledam! elim poi
onamo gdje su moja braa!
Narada mu, osmjehujui se, odgovori: Ne bi trebalo da bude takav, kralju
kraljeva! Meu stanovinicima nebesa nema neprijateljstva! Monoruki junae, ne
govori tako o Duryodhani! rtvovao je svoje tijelo i ostavio ga u ognju bitke i
time je stekao blaenstvo koje pripada junacima. Zasluio ga je izvravajui
katriyske dunosti. Zato se susretni s Duryodhanom i budi s njime uljudan!
Umni se kralj Yudhithira, meutim, nastavi raspitivati za svoju brau pa
kaza: Ako su ovo vjeni predjeli odreeni za junake kao to je Duryodhana,
nepravdni i grjeni zlikovac, unititelj prijatelja i cijeloga svijeta, elim vidjeti
svjetove odreene za moju junaku brau, za one koji su se drali najstroih
zavjeta, ispunjavali svako obeanje, istinoljubive i neustraive junake. Gdje je
plemeniti Karna, Kuntin sin, nepobjediv u boju? Gdje su Dhrtadyumna i njegovi
sinovi, gdje su Satyaki i sve ostale katriye koje padoe ne odstupajui od
katriyskih dunosti, brahmane? Ja ih ovdje ne vidim, Narado! Nema ni Virate, ni
Drupade, nema ni svih onih velikih katriya koje je predvodio Dhrtaketu! elim
vidjeti njih i ikhandina, kraljevie Panala! Hou vidjeti Subhadrina sina,
mladog Abhimanyua, nepobjedivog u boju!
Onda se Yudhithira okrene bogovima: O najbolji meu bogovima, to e
meni nebesa budem li bio razdvojen od svoje brae? Za mene je nebo tamo gdje
su oni! Ovdje za mene nisu nebesa!
Bogovi mu tada ovako odgovorie: Ako ba eli poi onamo, sine, moe
odmah poi. Nemoj gubiti vrijeme. Ako ti kralj nebesnika dopusti, mi smo
spremni da ti uinimo po volji!
I tada rekoe nebeskomu glasniku: Idi i pokai kralju Yudhithiri gdje su mu
rodbina i prijatelji.
440

Tako vrli Kuntin sin i nebeski glasnik Narada pooe zajedno. Glasnik je
stupao prvi i pokazivao kralju put, a Yudhithira ga je pratio. Staza kojom pooe
ubrzo postade teko prohodna i zlokobna i vidjelo se da njome stupaju noge
grjenika. Smrailo se, a staza bijae prekrivena ljudskom kosom i mahovinom.
Zrak bijae zagaen zadahom grjenika, a tlo raskaljeno od krvi i mesa. Sve je
vrvjelo od obada, osa i komaraca. Tu i tamo mogla su se vidjeti gnjila ljudska
trupla, gomile kostiju i kose, a posvuda su gmizali crvi i kukci. Du cijele staze
plamsale su vatre, a posvuda su se mogle vidjeti vrane i druge ptice strvoderi sa
eljeznim kljunovima. Bilo je tu i zlih duhova s izduenim ustima iljastim poput
igle. Svuda su se mogli vidjeti ljudski leevi prekriveni krvlju, otkinutih ruku i
nogu i prosute utrobe.
Zaokupljen svakojakim mislima, hodio je plemeniti kralj tim putom koji je
zaudarao po leevima i promatrao je sablasne i gadne prizore. Ugledao je i rijeku
kojom je tekla kljuala voda, a i umu kojoj lie bijae od britava i maeva. Bilo
je tu i ravnica prekrivenih sitnim bijelim pijeskom koji bijae vreo, a po njima
rasute stijene od eljeza. Vidje i mnoge gvozdene posude pune kljuala ulja i
potom ugleda muke kojima su bili izvrgnuti grjenici.
Promatrajui taj zlokobni predio prepun svakakve trulei, Yudhithira upita
nebeskoga glsnika: Koliko jo moramo ii ovim putom? Nato se glasonoa
zaustavi pa ree: Tvoj se put ovdje zavrava! Nebesnici su mi naloili da ovdje
stanem. Ako si umoran, kralju kraljeva, moe se vratiti sa mnom.
Zadah toga mjesta bijae tako kuan da Yudhithira naas pomisli da se
vrati, ali, kada se pravedni kralj ve okrenu natrag, zaue se sa svih strana
patniki vapaji: Ne odlazi, Dharmin sine! Ostani ovdje jo koji tren! Tvoja nas
prisutnost bar na tren oslobaa naih muka. Kada si nam se pribliio, pirnuo je
odatle blag lahor donosei tvoj slatki miris! Od njega su nae muke malo uminule.
Kuntin sine, i sam pogled na tebe olakava nam patnje i donosi blaenu utjehu!
Ah, ostani jo malo, Bharato, jer, dok si ovdje, mi se odmaramo od svojih boli!
Do kralja su sa svih strana dopirale jadikovke tekih nevoljnika. Glasovi tih
nesretnika uinie mu se nekako poznati iako nije mogao razaznati kome
pripadaju. On ih zato upita: Jao, jadne due, tko ste vi to tako alobno jecate i
zato se nalazite ovdje?
Sa svih mu strana odgovorie: Ja sam Karna! uo je s jedne strane.
Ja sam Bhima! doprlo je s druge.
Ja sam Aruna!
Ja sam Nakula!
Ja sam Sahadeva!
Ja sam Dhrtadyumna! jealo je sa svih strana.
Ja sam Draupadi!
Mi smo Draupadini sinovi!
441

Tuni su ga glasovi dozivali odasvud sve dok je Yudhithira mogao

podnositi bol koji je u njemu bujao. Kakva je ovo naopaka sudbina! zapita
se on. Kakav li su grijeh skrivili ti plemeniti ljudi? Kakva je Karnina krivica, a
kakva Draupadinih sinova? to zgrijei tankostruka kraljevna Panala? Ja se ne
mogu sjetiti njihovih prijestupa! Kakva li to dobra djela uini Duryodhana, sin
slijepoga kralja Dhrtaratre, zbog kojih sada sjedi poput Velikoga Indre u
nebesima, dok se oni mue ovdje u paklu? Ili ja sanjam ili mi se pamet
pomraila?
Ojaen i pomuenih osjetila Yudhithira je dugo premiljao o tome.
Napokon se kraljevski Dharmin sin razljuti i stade grditi i bogove pa i samoga
Dharmu. Muen stranim zadahom toga mjesta, on se okrenu nebeskome glasniku
i ree: Vrati se onima kojima si glasnik i reci im da ja ostajem ovdje! elim biti sa
svojom braom kojima je jedini grijeh u tome to su mi bili odani. Ostajem ovdje
sa svojima da bih im ublaio muke!
I nebeski se glasnik vrati tamo gdje bjee gospodar nebesnika i prenese mu
sve to je rekao Dharmin sin. Yudhithira osta stajati ondje u grozi i tjeskobi, ali
ne proe mnogo vremena, a pred njime se stvorie Indra na elu nebesnika i
Yama, bog Pravde. U taj tren nesta pomrine i uzmakoe grozni pakleni prizori, a
kada se bog Dharme, Yama, nasmijeio svojemu sinu, pirnu mirisni povjetarac.
Onda Indra, vladar bogova, oslovi Yudhithiru: Doi, monoruki! Nema vie onih
stranih prikaza i nemoj se, tigre, gnjeviti! Sine, svaki kralj mora vidjeti pakao
makar to bilo samo nakratko. Onaj tko najprije okusi plodove dobrih djela mora
kasnije ispatati zbog zlodjela, a onaj tko najprije trpi u paklu nakon toga uiva u
raju. Ja te poslah da najprije okusi pakao. Jednom si obmanuo Dronu rekavi da
je Avatthaman poginuo i zato se tebi prikazao privid pakla, a jednako se zbilo i s
tvojom braom. Prola je kroz to i Draupadi. Sada su svi oni, a i ostali kraljevi
koji su se borili na tvojoj strani, zauzeli mjesta koja su zasluili. Doi, gospodaru
ljudi, svi su se oni oistili od svojih grijehova! Istjeraj tugu iz svojega srca! Eno
nebeske rijeke koja blagoslivlja sva tri svijeta! Nebeska rijeka Ganga zove te da
utone u nju. Kada bude u nju zaronio, dospjet e na mjesto koje je tebi
dodijeljeno.451
Na to se oglasi Dharma, bog vrline: O kralju, tvoja braa nisu mogla svojim
djelima zasluiti pakao. Sve to si vidio bio je privid koji je stvorio Indra, kralj
nebesnika. Svi kraljevi, sine, moraju bar jednom vidjeti pakao tako da to ni tebe
nije moglo mimoii. Ni Karna, ni Bhima, ni Aruna, a ni blizanci nisu mogli biti
osueni da due borave u paklu jer vazda bijahu hrabri i istinoljubivi. Na tome se
mjestu ni kraljica Draupadi nije mogla dugo zadrati. Doi, Bharato, i pogledaj
Gangu, svetu rijeku koja protjee kroza sva tri svijeta!

451
Kao to su ratnici poginuli na Kuruketri Gangom doli s nebesa na susret s Dhrtaratrom, Pandavama i
graanima Hastinapure i opet utonuli u Gangu u 15. knjizi, tako sada Yudhithira Gangom treba krenuti na nebo.

442

I mudri kralj poe tada za Dharmom, a ostali nebesnici ili su za njima.

Poto se okupao u nebeskoj rijeci, Yudhithira se posveti i oisti od svih svojih
grijeha i odbaci svoje zemaljsko tijelo. Tim se kupanjem pravedni kralj
Yudhithira oslobodio svih tragova gnjeva i patnji jer su oni spali s njega zajedno
s tijelom. Dobio je nebesko oblije, a onda poe odatle praen Dharmom i
okruen nebesnicima, sluajui hvalospjeve slavnih mudraca.
Uz poasti koje su mu odavali Maruti, mudraci i nebesnici kralj Yudhithira
stie na mjesto na kojemu su bili odlinici Kurua. Tu ugleda Krinu kao
utjevlovljenje brahmana, kako prima poasti od junakoga Arune koji je zraio
nebeskom svjetlou. Potom vidje i Karnu, prvoga meu ratnicima, okruena
dvanaestorim suncima. Bio je tu i Bhima okruen Marutima, a tamo gdje su stajali
Avini spazi blizance Nakulu i Sahadevu. Svatko od njih blistao je nebeskim
sjajem.
Onda ugleda i slavnu princezu Panala, uzvienu gospu Draupadi. Ukraena
lopoevim vijencima blistala je poput sjajna sunca. Kralj Yudhithira osjeti elju
da joj prie i da je oslovi. Uto mu slavni Indra, vladar nebesnika, prie i ree:
Dini kralju, ova je gospa sama ri, boginja blagodati glavom. Nju nije rodila
majka ve je ona, radi tebe, primila na sebe ljudsko oblije. Nju je, tebi na radost,
stvorio nosilac trozupca452 da postane Draupadina ki. Ona je bila supruga vama
petorici, a onih pet blaenih gandharva, koji se sjaje kao plamenovi, vai su sinovi
koje vam je ona rodila.
Gledaj Dhrtaratru, velikoga kralja Gandharva, produi Indra on bijae
stariji brat vaega oca Pandua. Eno, ondje je i Sunev sin Karna, prvjenac
plemenite Kunti. On je va najstariji brat premda bijae poznat kao Radhin sin.
Pogledaj Subhadrina sina, velikoga strijelca Abhimanyua, eno ga gdje stoji s
bogom Mjesecom i sja blagom Mjeseevom svjetlou. Tamo je i slavni strijelac
Pandu. Napokon se sjedinio s Kunti i Madri. Pogledaj Bhimu! Sada je u drutvu
Vasua, a onaj to stoji s Brhaspatijem, to je asni Drona, tvoj vrli uitelj. Sine
Panduov, svi ovi kraljevi i svi ostali koji su se za tebe borili eu se sada meu
gandharvama, yakama ili nekim drugim nadljudskim biima. Neki se od njih
domogae i dostojanstva guhyaka. 453 Svijetli kralju, oni su odbacili svoja tijela i
svojim zaslugama, steenim rijeju, milju i djelom, osvojili su carstvo nebesko!
esnaest tisua Vasudevinih ena utonulo je, kada je dolo vrijeme, u rijeku
Sarasvati. Stigavi na nebesa pretvorile su se u apsarasi u pratnju Vasudeve. 454
Dhrtaratrini sinovi i oni koji su se borili na strani Duryodhane postali su
452

Nosilac trozupca je iva.

Guhyake su pratioci Kuberini.
454
Kao to su Draupadini sinovi i kralj Dhrtaratra postali gandharve, tako su Krinine ene po smrti postale
apsarasi. Kako se po nauci o preradanju, samsari, metemsomatozi, bia prema svojini djelima (karman) nakon
smrti preraaju u drugim oblijima, tako i svi koji stiu na nebo poprimaju zasluena oblija. Kada nema
posebnoga razloga da steknu odreeniji poloaj, preminuli koji stiu na nebesa najee se pridruuju, prema
spolu, kolu blistavih gandharva ili apsarasi.
453

443

rakase,455 a postepeno su dosizali sve najvie svjetove: Indrin, Kuterin ili

Varunin, jer su se svi posvetili svojim junakim djelima. Tako ti je, presvijetli,
iscrpno ipriana cijela sudbina Kurua i Pandava.
I na kraju Vaiampayana kaza: Poto je sloio ovaj spjev, veliki rii Vyasa
dade svojemu sinu uki da ga zajedno s ovim etirima lokama proita: Tisue
majki i oeva, stotine sinova i supruga raaju se na ovome svijetu i s njega odlaze,
a oni to poslije njih dolaze na isti e nain otii. Nae se tisue prilika za
radovanje i na stotine prilika za strahovanje. Iz dana u dan to moe uznemiravati
nepostojana, ali nikada mudra ovjeka. Uzdignutih ruku ja ovo ponavljam viui,
ali me nitko ne uje: Dobrobit i uitak proistjeu iz Pravde. Zato se onda Pravda
ne asti? Nitko ne bi smio odbaciti pravednost ni radi zadovoljstava, ni radi
poude, a ni zbog straha. Pravdu ne treba zaboraviti ak ni radi samoga ivota!
Pravda je vjena, a bol su i zadovoljstvo prolazni. Dua je vjena, a prolazni su
uzroci njezina vezivanja s tijelom. 456
Zadivljeni kralj anameaya sluao je pomno ovo kazivanje iz
Vaiampayaninih usta na odmorima izmeu svetih obreda. Onda rtveni sveenici
obavie preostale obrede a kralj anameaya bogatim poklonima razveseli sve
brahmane koji se, tako poaeni, vratie svaki u svoje stanite.
Na kraju Sauti ree mudracima okupljenim u umi Naimia: Ponovih vam
od rijei do rijei sve to je, po nalogu svetoga Vyase, Vaiampayana kralju
Danameayi. To se zbilo za vrijeme obreda zmijske rtve. Tu golemu, predivnu i
uzvienu pripovijest sroio je istinoljubivi Vyasa u elji da se ime plemenitih
Pandava prouje irom svijeta.
Zna se da su boanski ocean i snijegom pokrite planine 457 rudnici
najplemenitijih dragulja, kae se da je to i ova
MAHABHARATA.

455
Rakase su ambivalentna bia. esto zloslutna, ali svakako nadnaravna, srodna asurama i donekle
boanstvena. Kao to gdjekada gandharve mogu biti opasni, tako gdjekada i rakase mogu biti plemeniti. Stoga
njihov znaaj moe odgovarati Dhrtaratroviima. No njihove ih vrline i junatvo postepeno izbavljaju i od
rakaske sudbine i svi stjeu na kraju nebeske svjetove.
Niti su Pandave, dakle, bili posve osloboeni ispatanja za svoje prijestupe, niti su vrline Dhrtaratrinih
sinova ostale nenagraene zbog njihovih grijeha. Kao glavni junak Mahabharate opet izranja Dharma.
456
Te etiri kitice 47-50, po rijeima Mahabharate, izriu Vyasino ivotno uvjerenje s kojim je sastavljao
spjev.
457
Snijegom pokrite planine jesu Himalaya.

444