IZLOZBA GALERIJA OSIJEK

Jea Denegri
GORGONA I POSLIJE
Zahvaljujudi izlobi u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu 1977. i studiji koju je u katalogu te izlobe
uzorno napisala Nena Dimitrijevi, krug Gorgone prepoznat je i protumaen kao jedna sasvim posebna,
rijetka, za svoje vrijeme vrIo radikalna, u odno-su na kasnija zbivanja upravo proroka pojava u hrvatskoj
i jugoslavenskoj umjetnosti vlastitog povijesnog trenutka. Gorgona je. kako utvrduje Nena Dimitrijevi,
postojala prije negoli djelovala otprilike izmedu 1959-1966. obuhvativi i privukavi jedan niz
bliskomiljenika medu kojima su kljunu ulogu imali istaknuti umjetnici svoje genera-cije slikari Josip
Vanita, Julije Knifer, Marijan Jevovar, Duro Seder i kipar Ivan Koarid i u vezi njihovog djela odmah
se mogu postaviti slijeded2 pitanja: kakva je relacija njihove umjetnosti i fenomena ili bolje redi
mentaliteta Gorgone; u kolikoj mjeri i da li uopde njihova umjetnost pripada ili duguje tom mentalitetu;
napokon, to je s razdobljima njihovog rada koja prethode i slijede godinama postojanja Gorgone?
Gorgona nije bila poput nekih drugih umjetnikih grupa povezana odredenim progra-mom. ideologijom,
zajednikim praktikim ciljem; bila je prije skupina ljudi koji su osjedali neto medusobno blisko, nalazill
se i druili, mijenjali misli i zamisli. ponekad nastupali u javnosti, ne zalazedi jedan drugome u ono to se
u ateljeu radi. Otucla se moe redi da umjetnost Gorgone u smislu nekog stila ili jezika, zapravo, ne
postoji: postoji, medutim, umjetnost ljudi koji su jednog trenutka pristajali da se okupljaju oko nekih
svima bliskih ideja, koji su uestvovali u nekim dogadajima, no koji su uvijek za sebe uvali i kod drugih
potovali osobni autorski integritet. Sigurno je da su ih sta-novite meusobne srodnosti navele da
jednog trenutka Gorgoni pristupe, a te srodno-sti nisu prestale i prestajale ni kada Gorgona nominalno
vie nije postojala. Ako ne Gorgona kao organizirana skupina. onda neto gorgonsko ili gorgonako kao
ponaanje. kao mentantet. kao senzibilitet, jednom rijeju kao pogled na svijet, trajade u njiho-vom
radu ne samo u vrijeme, no takoer i prije i poslije aktivnog okupljanja ove um-jetnike druine. to je to
gorgonsko ili gorgonako eljela je utvrditi sa svoje toke videnja Nena Dimitrijevid zapazivi slijedee:
Bez obzira na razlike pojedinadnih stvaralakih koncepcija, lanove Gorgone ujedinjavala je zajednika
pripadnost duhu modernizma, to ga definira prepoznavanje apsurda, praznine, monotonije kao
estetskih kategorija, sklonost nihilizmu, metafizika ironija. U vremenu kada se piu ovi reci traje
aktual-nost izvanmaterijalne umjetnosti i umjetnosti ponaanja. a zahvaljujudi iskustvu te um-jetnosti
Gorgona je u pogodnom trenutku i mogla biti revalorizirana. No ako gorgon-skom ili gorgonakom po
duhu a ne po jeziku prikljuimo i materijalna djela (slike, cr-tee. skulpture) nastaIa od istih autora tada i
kasnije, predodba o ovim pojmovima pone-to de se proiriti: ne samo ono reduktivno, siromano,
tautoloko, nego ono na svoj na-in ulno. obilno, znaenjsko, zrai iz radova autora okupIjenih u ovome
krugu. Jer.
3
pravo gorgonsko li gorgonako ponaanje sve je samo ne restriktivno: ono je oputa-nje. iskok iz
uobiajenog. izlazak iz zadatOg i utvrdenog; ono je uvijek u pretjerivanju. u izazivanju nekih krajnosti. I
stoga nede biti protuslovnosti_u tome ide se do kraja u vjernosti jednome znaku kao kod Knifera i

djelimino Jevsovara. do kraja u otkrivanju mnotva i raznolikosti kao kod Koarida li pak do kraja u
obratu kojim se napusta prethodno kao kod Vanite i Sedera. Odanost gorgonskom duhu u djelu ovih
umjetnika jest u torne da se nikada ne pristane uz neku srednjua poziciju: otisnuti se to dalje od
standardnog, od onoga to se u jednorn trenutku i u vlastitoj sredini od umjetnika oekuje to je
ponaanje koje ovi umjetnici u svome radu duguju mentalitetu kojt ih je svojedobno okupljao u krugu
Gorgone. Kada se tako sagleda, gorgonsko ponaanje bilo bi u osnovi provokativno, protivtradi-cionalno.
u otporu i otklonu prema nekim vladajuim mjerilima u umjetnosti i kulturi vlastite sredine. No ono
takve pozicije nikada nije suvie glasno dernonstriralo: prije je voljelo ivjeti u razliitosti negoli u
sukobu. Tek je poslije dola generacija ona odgojena u klinti oko 1968. koja konfrontaciju s
okolinom nije izbjegavala: neka zbj-vanja u novoj umjetnikoj praksia sedamdesetih godina zaotravala
su raspravu s ide-olokih pozicija, u to se u vremenu i krugu Gorgone nikada nije eljelo ulaziti. Ali ta su
se zbivanja u neemu pokazala i posrednim nasljednicima (ne kaemo neposrednim sljedbenicima) duha
Gorgone: umjetnost kao ponaanje i ponaanje kao umjetnost u-pravo je u ovoj skupini bilo kod nas prvi
put dovedeno u sredite problema. To je po-elo mijenjati toku gledita na povijesnu situaciju Gorgone:
pokazuje se da Gorgona nije sama i jedina u odredenom shvadanju umjetnosti, ona se moe razumijeti i
kao (prva) karika u lancu dogadaja koji slijede; ona je, dakle, za nekoga ve svojevrsna tradicija. A kada
se u isto vrijeme otkrije i detaljnije sazna da ni prethodna povijesna razdoblja nisu bila liena osobina
umjetnosti ponaanja (u zenitizmu Micia i K(eka i u dadaizmu Aleksia. koji su djelovali u Zagrebu s
poetka dvadesetih godina). POkaza-e se da je i gorgonski duh ukorijenjen u kulturi vlastite sredine vie
nego to se u prvi mah ini. Umjesto da je izolirani eksces, privremena i povremena pojava, umjet-nost
koja ima u sredi'stu ponaanje osobe umjetnika protee se. dakle. ved kroz ne-koliko etapa u
kontinuitetu jedne zasebne (adruge-1 (inije u modernoj hrvatskoj i ju-goslavenskoj umjetnosti. Danas.
usred osamdesetih godina, umjetniko ponaanje nije vie atema danag: inafe. rijalni umjetniki
predmet fslika. crte, skulptura) 1, posebno. vrijednost toga predineta iznova zaokupljaju kritiku panju
lz gorgonskog kompleksa izbija sada u prvi plan jedan drugi aspekt problema: uoava se da su pripadnici
Gorgone bili u to vrijeme i kasnije (i jo uvijek jesu) ne ustruavajmo se to redi izvrsni slikari, crtadi,
skulptori. a jedan od ciljeva je ove izlobe da upravo to i pokae. Jer. Knifer nije neko ko samo arneditira. meandre. on je slikar i u zadnje vrijeme crta koji meandre svaki put iznova dokazuje u
odgovarajuem plastikom mediju; Seder je otkako se okrenuo, kako sam kae, mogunosti slikanjaa
zaista postao slikarem najvie razine u smislu zahtjeva novog ekspresionizma; Jevovar je to otprije u
smislu primarnog i elementarnog sli-karstva. Vanita pak u smislu jednog svilesnog i svojevrsnog
anakronizma kojim uz-die kulturu slikanja i crtanja do razine dostojne korifeja domae tradicije:
naPoko^: Koarid je kipar ija oblikovna invencija i uvijek drugaije rukovanje materijalima rada plodove
rijetke plastike fantazije. Ako su u trenutku okupljanja u Gorgoni bili ti koji
4
su irili pojam umjetnikog tako to su se esto ni tada ne i iskljuivo) kretali izvan illi uokolo samog
materijalnog djela, u zadniih desetak i vie godina ti su umjetnici pokazali da ele, vole i znaju raditi
rukom, da s paknjom i svijedu izgraduju umjetniki predmet, i to rade na nain koji ih u umjetnosti
vlastite sredine i danas svrstava me-du vitalne i vodede tokove.
Marijan Jevovar

U relativno kratkom periodu, od 1976. do 1980. godiine, niz izlobi, samostalna u Ga-leriji Nova 1976.
godine, potom izlobe Gorgone u Galeriji suvremene umjetnosti i In-formel 1956-1962. u Galeriji Nova
te ponovo samostalna izloba u Galeriji suvreme-ne umjetnosti 1980. godine, sve u Zagrebu, upozorile
su na slikarstvo Marijana Jevo-vara kao na pojavu izuzetne zanimIjivosti i znaenja. Iziobe Informel
1956-1962. i Gor-gona (u Zagrebu, Beogradu i Njemakoj) ne samo to su otvorile mogudnost neizostavne historizacije ovog slikarstva u prostor hrvatske i jugoslavenske umjetnosti novi-jeg perioda, ved su
bacile novo, drugaije i preciznije svjetlo na unutranju prirodu i smisao ovog, po mnogo emu posebnog
i autentinog slikarskog svijeta. Navedene sa-mostalne izlobe samo su potvrdile izreene sudove te
dakako, otvorile prostore za nova sagledavanja i saznanja o naravi ovog slikarskog fenomena. Gledajudi
danas na cjelinu ovog slikarskog kompleksa, prvi i opdi sud jest kako se ono temelji na
komplementarnom odnosu dviju uporinih toaka jezikog i duhovnog stajalita; pozicije ideje i prakse
informelistikog iskustva i duha gorgonske atmosfe-re to je Jevovar dijelio sa lanovima grupe. U
prostoru informelistike slikarske pra-kse kao jezike strukture i duha Gorgone kao inspiracije, odredeno
je slikarsko ali i Intelektualno ponaanje ovog slikara, koje u vremenu vlastitog trajanja biljei ikontinuitet vrijedan svakog respekta. Slino kao i slikarstvo Julna Knifera, slikarstvo Marijana Jevovara nema
analognog pri-mjera u jugoslavenskom slikarstvu. I to je jedan od razloga to se ovo slikarstvo nalazi na
svojevrsnom rubu interesa kritiara i galerista ega je rezultat manje prisustvo ovog slikara u tekudoj
iziagakoj produkciji naih galerija. Ono to ovu konstataciju ini jo zanimliivijom jest injenica kako je
samo slikarstvo Jevovara takvo da ono samo po sebi uvjetuje odsustvo sa aktualne likovne scene. Ono
naime osim to nije produktiv-no u kvantitetu, po sebi je vrlo komplicirano i odbojno u vizibilnom
smislu. Karak-ter negledliivosti proizlazi iz konzekventnog provoctenja u konkretnu slikarsku praksu
naela, kako slika treba da bude liena svakog oblikovnog savrenstva koje bi ju ui-nilo dopadijivom.
Uporno i bez ikakvih rezervi i obzira, slikarstvo Marijana Jevovara ponavlja naelo akta ponitavanja i
samounitenja, to kako demo vidjeti na samim sli-kama ini njihov vizibilni karakter krajnje sloenim.
Princip ilzreen od samog autora kako je njegovo slikanje: negacija oblika, prljanje bi-jele povrine
platnau, manifestira se postupkom premazivanja jednog sloja boje preko
5
slikarski reeno. , se stvara dubinska drugog odnosno Povrina prethodno e podloga slijededem sloju
(eta kjedne cime pahtla) je destruktiv- povrinu. slojeva. je nain in oblikovanja i svrha Upotrebag
upotrebe i silika.rsk.og graenja tth instrumenata slike. instrumentarija Slika sredstava ne samo
otvorena. da nema , (boje) iikoniku Jednankkoi koritena dimenziju tako da kompozicija na, jer se
dokida osatsutpokzu_ pi ved je i njena kako je instrument fizika (predmetna) upotrebljen (gusti
konstitucija i grubi namaz sasvim pahtlom odnosno ta drimaenozsijtei p ni premaz etkom) tako je
tretman boje po karakteru njene kromatske iiin la, crna, pigment zemlje) krainje ne slikarski. Boja
osim vlastite matedestruktivnog n(b emijea- drugih svoistava. I kao to je m slikanja kao postupak (pokromatskih nitavalakog) karaktera, proces kao vrijeme, in je uvjetovan unutranjim tokom vla-stite
razIonosti. Slika je gotova u trenutku kada su dokinuti svi mogudi aspekti eg- zistencije oblika. Oblika
kao ikonike pradstave slikarske ljepote i savrenstva. Slika je stoga rezultat viestrukog i vieslojnog
negiranja svega prethodnog, i kao to u svakoj slici broj (koliina) premaza govori koliko ,puta je slika
ponitena tako svaka

shjededa slika poinje tamo gdje je prethodna zavrena. Izloene slike, pet manjih iz 1985. godine i dvije
srednjeg, pravokutnog formata iz 1979. godine predstavljaju dva slikarska aspekta jednog kompleksa.
Slike manjeg formata sli-kane su istovremeno sa tim to svaka zasebno i na poseban nam iskazuje po
sebi od Nazivi slika po ikoniko slika sebi integralnog faktografski kao metaforikog etiri sadraj.
sustava. premaza i doslovno Postupak, smisla. i slino, predstavljaju sredstvo, Zato tone su tema
naslovi i doslovne Zadnji kako i sadraj seman-je pre-reen operativm tretman. ka slikana ali i to je su
jedinstvo lieno svakog maz crno, Zadnji premaz bijelo, tike aplikacije ovog slikarski Dvije slike
srednjeg formata, pravokutnog oblika pod nazivom Ponitene okomice I, crnom, artikulirane su
vertikalnim potezima pahtlom na-II. u srednjem sloju, premaz nesene crvene boje. fiziki amorfnom
konzistencijom ovi namazi u tolikoj su Svojom da je nemogude vertikale. govoriti o boji (kao kromatskoj
strukturi) a i mjeri samounitavalaki obliku. To su iz sebe unitene postaviti jest, po emu je konano
ovo sliikarstvo zapravo Pitanje koje se mora konano slikarstvo? Da 11 je ono slikarstvo samo po tome
to je koriten slikarski Instrument i upotrebljeno slikarsko sredstvo. Djelomino i zbog toga jer konano
rezultat je ipak slika kao predmet a postupak je slikarski u smislu metierske operativntosti. No vie od
toga, ovo je slikarstvo po tome slikarstvo jer se iskazuje svim slikarskim sredstvima u krajnje sloenom
postupku kome je samo cilj negacija. Inverzni karakter poetike o-vog slikarstva iskazuje jednu slikarsku
istinu, ne opravdava cilj sredstvo ved obrat-no, sredstvo opravdava cilj. Nain kako je slika slikana
odreuje to je slika. Za ponoviti je, ovo slikarstvo ke analognog primjera ak ni u obrascu informelistinema jezike sintakse. Stilsku poziciju nformelistike smtakse ono je zaotrilo do krajnjih granica.
Formalnom analizom kao kodificirati ove ne-kromatske i ne-ikonike nije mogude strukture ekspresiju
Poetika (izraz) po sebi to bi bila pretpostavka govora o likovnosti za sebe. ovog slikarstva Ono nadilazi
stoga diskurs na stajalitu iskustva forme. zato ne iskazuje ovo slikarstvo danas, jednako formalno-stilsko
opredjeljenje kao i u vrijeme ambijentu, ved svog i nastanka, duhu slikarsko iskazuje krajnje uvjerenje.
subjektivne uvjerenje Po i tome u sebe koje atmosferi je moglo opstati u prirodnom
6
zatvorene poetike. Klimu te atmosfere pruila je Gorgona. Poetiika jednog takvog sli- karstva to izraava
nunost samoponitenja i otpora prema svemu savrenom i lije-pom (estetski), dopadIjivom i
ugodnom, dijeli sudbinu estetike runog kao antipoda lijepog. lzboriti se za slobodu tog izbora nije vie
samo estetski izbor. U prostorima ovih nastojanja slikarstvo Marijana Jevovara iskazuje tegobno
htijenje osvajanja slobo-de kao prava ali i smisla ljudske i slikarske egzistencije.
7
ob:iioin flfl iminoznai:nost i nopionijonlivost looniatsl() (crno-bij(lo) ikonikih (meandar) plotpostavki.
Ipak, modiliknoijo irvanislwci i unutranjeg karaktera ovog slikar stva postow l md anostir o ajti s dva
oblika; slikarstvo je variralo vlastite di- seiplinarno tohnike olomonto koji sti opot, iinutranji tok mijena
razliitih montainih , lSp()lt)(l1j iponasania. Drucjim rijeCana, no mijenjajtici jezik svog slikarst-Vil,
vaiirao novorno aspekto koji su izraavali noznost urtutra'njih, mentainih rospoloenjo. Budue analize

koje Se budii bavilo oviin slikarstvom za potrebe ireg, monografskog progioda, precizno e istakiniti
untitranai prirodu i morfoloke karakteristike ovih mijona. lo e biti mogue jor co se sagiodati svi
medijski aspekti ovog slikarstva, nainte, jasno o pokazati kako jo ono kroz ralliite discipline uvijek
izraavalo svoju osnovnu slikarsku i estotsku sutinu. kno primjer koliko je mogue mijonjati govorno
artikulacijii a da se ne mijenja jezi- ka bit slikarstva, koje jo glavna karakteristika izraavanje krajnje
saetim sredstvima (erno, bijelo, znak), moze posluziti kompleks slika astao za proteklih deset godina
(sii-ke iz Tnbingena) i novi crtei to antor radi zadnjih nekoliko godina. PoveCavajui tormat shkai
mijonjajuei konf iaurzwiju razvedenosti meandra te povezuju- i slike (meandre) u nizove (diptisi, triptisi)
Kniferove shke !promijenile Sli SVOi pred-metnle karakter. Manii formati sa horizontalno razvedeniin
ineandrom vie su slike mu-zejskog tipa. Jedna slika je doveljna da predstavi sainu sebe u svakom
iziobenom kon-tekstu. Ona (slika) (}o svolim stilsko morfolokim karakteristikama izraava sve poseb"
nosti razliitosti po tome ona je muzejski umjetmki predmet. Nove slike Julija Kni-tQra nktualiziraju
OV8j aspokt naravi umjetnikog djela na posebno zanimliiv inaiin. Ve-ei format, dominacija jednog
slikanog polja, ininimaina razvedenost kompozicije meand-ra te slike povezane u niz, uvjetuju potrebu
jedinstvenog sagledavanja. Treba ih vidje- tt kao integraini wiziobenia kompleks jer, one sada i 11J11
vlastito videnje kao prog- zisk
10
Ato n lionn i)pla !zlionin Inr piraiipa itabisio tiii nwlinva kno svo(.1 ovoci unlaviioni flikaistva ii/ilovskon
vatirapi jo Ohlirom dijoloin jodnodstdaia j(sual karaktora. jr () noprornjonjivosti jo izabrani ocjona lona
Ovako nije znak kako pojednostav- potpuna se meandar radi znaka o pa Rustaislka njogovoj piavoi
Glodiani dnnne.: wdlip stiono cjohial doliniiana ovoa stikaiskoq sonian thl, Iwinploksa, plastiCka
inowi:o konstitucija, jo i svojovrsni s druge pa- ito slilkaH:tva porlodinia 711 IridOSCI !JOdifla koliko
moemo tok ovinj slikaisk()(1 traolainia. kalw jo inociude slikarstvo koje se ne mijonja, viomonoin biva
vidono I stajalita koja su bila aktua- htot svon vionwila /ii ji? kako jo ovo slikarstvo ipak pokalivale
izvjesne, poinakr ti vanjskom ponaSaiijii kao izra/ iinutranjeci vitaliteta na to bilo inputin, apheiniti
toolijska Dakal), bez da se dovode u pitanjo osnovo joril) stiiiknao kojo sulinski odrednju narav ove
umjetnosti. Ntodalitoto tib najona nijo i joilnostavno to tijihovu posebnost
ram-ciklus, definiran plastiko prostornom komponentom. Novi crtei nastali u zadnjih nekoliko godina
takoder su novo poglavlje ovog slikarstva. Veliki format papira je pod-loga na kome se vri specifina
slikarska operacija. Gusto crno polje slikano (crtano) olovkOm (grafitom) razvedeno je tankim bijelim
poljem (podloga ipapira) to ini kom-poziciju meandra. Proces islikavanja je dugotrajan postupak u
kome se eleborira pro-gram slikanja meandra. Manuelni angaman iziskuje ogroman fiziki angaman pri
e-mu mentalna i fizika izdrijivost korespondiraju sa izdrijivosti instrumenta (olovka) i sredstva
(grafit, crnilo). Jedinica mjere (trajanja crtanja) jest prijelaz sa boje (pigment grafita) u sjaj (kristal),
odnosno, trenutak kada su iscrpljene sve mogudnosti da pod-loga (papir) podnosi instrument (olovku).
Vrijeme fizikog rada (iscrtavanje) je kom-ponenta koja odreduje vrijeme kao etvrtu dimenziju rada.
Upotreba vremena kako bi se vladalo prostorno plastikom strukturom rada i shodno tome
metamorfoza oblika, pojavljuje se u relacijama ovog slikarstva kao krajnje zaotreni princip ved poznate
es-tetike tog rada. Kako se na ovim primjerima vidi slikarski kompleks Julija Knifera kao jedinstvena jezika struktura ima sve elemente stilsko morfoloki artikulirane cjeline. Pri tome ove elemente (cjeline)

treba shvatiti kao minimalistiki sklop sa krajnje sofisticiranim ni-jansama modaliteta. Ove nijanse vidimo
kao poglavlja jedne cjeline ali ih istovreme-no osjedamo kao izraz unutranjeg vitaliteta to struji ovim
slikarstvom. Unutranju napetost, osjedamo i doivijavamo kao zaotreni zaplet slikarske ali i ljudske
drame to se deava u ovom, naoko mirnom slika rskom toku. Slikarstvo Julija Knifera kao slikarski
fenomen nema analogije u jugoslavenskom i svjetskom slikarstvu. Ovo nije reeno kako bi se upozorilo
na osebujnost i zanimIji-vost niti da bi se govorilo o originalnosti radi originalnosti. A ono jest originalno
jer na svoj i poseban nain iskazuje poetiku ivljenja jedinke duboko uronjene u samodu i tegobnost
vlastite umjetnike sudbine. No, da ne bi bilo nepotrebne patetike, pitanje koje se moe postaviti a
karakter ovakve izlobe to i nalae jest, u emu je ovaj sli-kar naao duhovni ambijent koji ga je odrao i
dao mu snage da izdri na putu ovog ovakvog umjetnikog ivijenja i rada. U autobiografskoj biljeci
Julije Knifer je napisao: Pitanja koja su nadolazila s obzi-rom na moj tadanji nain i shvadanje ivota
(vrijeme Gorgone, op. p.), a iz ega je pro-izalo i moje slikarstvo, nala su svoj odgovor u atmosferi
Gorgone. Vjerojatno je indiskretno izredi zakijuak to se namede iz navedene biljeke a koji nam kae
kako slikarstvo to se tako malo ili nikako, posve minimalno mijenjalo, isto tako nije promijenilo razloge
svog postojanja. A atmosfera, kao duhovni poticaj? Te-ko je zamisliti kako je ovo slikarstvo mogude bez
atmosfere u kome je nastalo i traje. Gotovo je sigurno, atmosfera Gorgone je duh ovog slikarstva. Po
tome je ono danas, ono to je bilo i u vrijeme nastanka, slikarstvo atmosfere i duha kao odgovora na postavljena pitanja jedne slikarske i ljudske egzistencije.
Vlastimir Kusik
11
Ivan Koarid
Nema dvojbe da je Ivan Koarid bio i jest jedan od vodedih hrvatskih i jugoslavenskih skulptora
poslijeratnog razdoblja, no redi za njega da je jedino skulptor ipak nije dovolj-no. ak i kada je radio
samo kipove Koarid je esto dolazio do granica (klasinog) ki. parstva, a mnogi od njegovih zahvata ved
su sasvim s onu stranu odredenja te disci-pline. Da li bi tako bilo da Koarid nije u jednom trenutku bio
zaraen virusom Gorgo-ne? Da li on to svoje iskakanje iz klasike duguje Gorgoni 111 je pak Gorgoni
priao zbog tog svog prethodnog iskakanja iz klasike? Upravo zato to je od poetka svoga ra-da bio
nekonvencionalnim duhom Koarid se i naao u drutvu ove grupe, a kada se jed-nom u tome drutvu
naao nije ni kasnije (u post-gorgonskom periodu) ni htio ni mogao sebe liiti prednosti onog ponaanja
u kojemu se umjetnik vie ne mora pridravati ni-kakvih unaprijed preuzetih obaveza. Neobian projekt
to je naziv jednog od Koaridevih gorgonskih kipova (iz 1960), no to bi mogao biti i skupnim nazivom
za vedinu njegovih prethodnih ili potonjih realizaci-ja. Teme Koarideve nisu kanalizirane pisao je o
njemu negdje u to vrijeme R. Pu-tar i dodao: Jednom su to posljedice tihog dugotrajnog dijaloga s
jednokratnim vidiji-vim predmetima. Drugi put su posrijedi vizualizacije posve nematerijalnih
apstrakci)a... O'igledna predmetnost teme izmijenjuje se s najtamnijom misterijom. I zaista, Koa-rid je
moda vie od bilo kojeg drugog umjetnika iz njegovog kruga umjetnik bez jed-nog stila 111
istodobno, ako se hode druga krajnost, umjetnik s mnotvom stilova. Koarid, dakle, nije zatoenik
forme; prije je neko ko se formom (formama) slui samo da bi pokazao kako ga ni jedna od njih ne moe
do kraja i u potpunosti zadovoljiti. Za umjetnika takvih osobina biti u umjetnosti znai uvijek polaziti od

poetka; znanje. iskustvo, afirmacija, pogotovo rutina, ne smiju ga opteretiti. Koarid je zadnjih desetak
godina doao u situaciju da se osjeti naprosto zaplaenim slobode koju je za sebe iz-borio: uinilo mu se
da moe i smije uraditi ba sve to mu se (u umjetnosti) prohtije. Zaista, ko bi se u tim godinama (sjetimo
se, roden, je 1921), ko bi se s tolikom reputaci-jom (istina vie medu kolegama i znalcirna nego
oficijalnom) uputao u tolike obra-te? Ko bi bio spreman, kao to je to Koarid uradio na
venecijanskom Bijenalu 1976, sta. viti na hrpu (drugim rijeima dovesti u pitanje) sva svoja dotadanja
postignuda? Koa-rid, dakako, nije moralista, niti umjetnik lano skroman: on nije odbacio svoj prethodni
rad zato to bi ga smatrao nedostatnim vlastitim zahtjevima, pogotovo ne kriterijima drugih, nego je
jednostavno elio pokazati (sebi i ostalima) da mu u tome radu nita nije norma i da, ako tako misli i
osjeda, moe i hode polaziti uvijek od neke druge nul-te toke. Polazedi od vie takvih nultih toki,
Koarid je u post-gorgonskom periodu tokom zaci.- njih dvadesetak godina iao mnogim pravcima. Radio
je privremene skulpture od alorw- nijske folije, plathe i pinklece od tkanine, kocke od neobradenog
drveta, skidao je od- livke u gipsu s predmeta iz svoje neposredne okoline, ali je pravio i portrete sasvf.rn
.ue odredenih osoba. Zamislio je usto i razliite projekte za slobodni prostor, a u jejnojJ S prilici zaelio
da usred grada u kojem ivi prizemni sunce i urad no vr i time poseb . t spomenika koji nede biti
posveen ni jednom povijesnom povodu, ni jednom povnennoni ci velikanu, nego upravo suncu kao
simbolu s bezbrojnim znaenjima ali i kao inie
16
naieg sookjejsmep posto>anja. napokon. kao injenick postojan/a svekollkog 1vOta eCkt. injek i zannjek
joi org000ko vojeroo. Koarlo Su ven svona rade zoprsao slijedoe: ..Kada se trobalo zahvalitl za ono to
sam U svome poslu dobro twadio. taliva/a bi iks sun. oui1imdanima. djeci i nekim terajotnidirna kod
ktoel u svijenn Zant., moda nikta boie od one izjave no genere o mentalitelu Koandevo umjetneoli.
To lo umjetnost koja eae ra na to unapnjed odrodono no pisilia. kz,a nePaasta arOlzkSzi iz lioplh dena
umannikove egnslencim uvajuto u sebi neto osunano djetinje ali to je istedono ornmnost ovzoke
koli znade za unuirokno, dllerne I kriZO. kOli nO krilo Sumnie. neza donglatvn. at vlaralte slebosti.
Kolari je umjelnik koji odoje svu plMgn0l. ak do. stojensno suvremenog djela knO Iragmenta. krbotine.
otkinuta od neoga sto nikada logove kuate msu njela potpunog savnionsnre. poje su tels az I dealna
ejeline. anti n kela Pok.atunz nemogunost stizenja do takvog savrsenetve. Kada se ima na umu bola
vprevo kiparstvo znalo biti arootmlnim posrednikom razmh ecleo/oolja. Kozarl. eava poncua kopata bkz
ijednog bzitkog monumenta ali i lopara s ennogo dunavnih (odu-hOvIkoroh) tropmen011k pOZICija 10
koja u danatn/em vremenu Jstrajava jae posnue od numb druenb i drukiph uponate. RatiOnnti Itv0}o
d/olo u berbenj po/ed.notruh epizoda. kako je to uradlO Ovel kipar. znai odinjeriti 80 Ska sarnim
soborn. $a svojim moguenostl. mt sa svoOm i:boOnla 5V001 otporima. Jer Koend zna 08 pravo trajanle
skulPture rme u Nadnot vletion matenzala komena bronze. ono o u tOPUM OnSaka PestrJu otSau kop
se slobodna mao uzeti u ruku.
Je33 Denegn
17