ffiwru

*Lryt,.

w@

MW

sPq

M
@
MW
!

,#

SW

%e%
q%

ffi

,Eq

hhq

\\&1

q&

*r l
*4S
q#
Jff
q"M
&\

Es
&

E&

is

U#
fl,#

'I 9i
1S,

ri#
i

itui

&

nd*

FI
"v
'k,.d
(J
t#

+i
w
,id
4J
-a
qld

tuenX
'4

#
b*
b

q"j

\\,
\d

POLASCI
Urednik:

Velid B. Borjen

PULS

Izdavai:

Grin, Gradanica
Suizdavai:
Klub mladih pisaca - KUD ,,AdemAli6"
Gradanica
Lektor:

Velid B. Borjen
Recenzent:

prof. Mehmed Nurikid

Naslovna strana:

Velid B. Borjen

Velid B. Borjen
Zovem se Anis i jedva sam prema5io dvadeset5estu. Da
nemam jednogzamorca. reklo bi se da Zivim sam. Na zidovima jo5 imam mamine goblene, i ne kanim ih skidati otuda sada kada mame vi5e nama tu. Ona Zivi u drugom gradu
gdje tata ima bolje lijednidke tretmane. Ne posjeiujem ih
desto; izvladim se na posao, faklultetske obaveze, nesta5icu
novca, i sitne probleme poput onog da se neie tko imati skrbiti o zamorcu.

Budista sam,
.je svejedno.

Stampa:

Grin, Gradanica
Za itampariju:

Sirbegovii Salih, direktor

Tira2:
500 kom.

ili bar poku5avam biti.

Naveder jedem kikiriki

Ali sam u zenu, pa mi

na vagone, zato se debljam kao krme.

Ujutro pijem kafu, daj, vitaminski napitak, milk

shake, i bar sedam decilitara vode, pa pi5am barem svakih

deset minuta. Ali i dalje za izl:udivanle teku6ine iz organizma
krivim samo kofein.U patzama izmedu pi5anja pi5em ne5to
kao dnevnik, oko podne to otipkam, po5aljem na adrese Sest

prijatelja i prijateljica, i odem se igrati sa Dvopekom. Tako

zovem svogZamorca, jer ima glavu kao dvopek, ili bar meni
tako izgleda kada sa Denijem uzmem gljive.
Nemam suicidalne misli, osim nedjeljom. Ali svako ima suicidalne misli nedjeljom, nije li? U liftu ne pozdravljam susicde, ne gledam ih, niti odajem paLnju njihovu postojanju.
Nosim piljevinu zazamorca iz pet shopa jako desto jer Dvopck desto baljezga, valjda jer mnogo gleda TV koji ja nikada
rre gasim, pa se svega nagleda i isprepada se.

Ne ditam dnevnu Stampu. Jednom mjesedno vodim ljubav

sa dvoje svojih prijatelja, Elenom i Dariom, i to mi je vi5e
nego dovoljno. Nemam apetit u krevetu. Ljubim se samo sa

Ne volim Europu. Zivio bitr u Indiji, ali nemam volje da se

selim. Znam t,rih otu-uttaest rijedi za snijeg koje eskimi
irnaju. Ponavljam ih naveder kada ne mogu zaspati, umijesto

jezikom.

brojanja ovaca.

Powemeno pogledam neki od tri filma koja iznova i iznova

gledam vei tri godine. Zbognqdraieg,Into the Wld,
poZelim oti6i naAljasku i umrijeti na najplemenitiji nadin mirno i bez pompe i suza, kao dio ciklusa Livotau prirodi.
Nakon Sto se film zavrii, janavalim na kikiriki, odustanem
od fizidkog odlaska naAljasku, te se zadovoljim ditanjem
Priia sa dalekog sjeveraDLeka Londona. Kukavidki izbor,
ipak 6u umrijeti od raka debelog crijeva ili 6e me ne5to
zgaziti na cesti. Pravo samurajski.

Umrijet iu 29 oktobra2048,od jednog od prethodno pomenuta dva uzroka. Na sahranu 6e mi do6i sedam osoba i
zamorac koga 6u u tom trenutku imati. Dvopek 6e tada vei
biti decenijama mrtav.

Nikada nisam studirao. Ali mnogo ditam. ditam samo knjige

sa po preko 200 stranica, zato nikada nisam uzeo u ruke Orvelovu Zivotinjsku farmu, Konradovo Srce tame, ili Veliki
talas PerI, Bak. Moje pravilo o ,,barem dvije stotine stranicao'
nema nikakvo logidko obja5njenje.
Neke me larjige seksualno uzbuduju, ne svojim sadrZajem,
nego postojanjem, nedime Sto isijavaju,moLda i nazivom.
Npr. Bonjour Tristesse, ili Paris Was Yesterday. Ne hinjim
intelektualnost. Volim rijedi, makar ih desto uopde ne razum-

..

x,.
ijem. Citam na detiri jezika.

Govorim samo dva. Preostala dva Zelim da dokaZem da

govorim (valjda sebi), pa mlatim jezikom usplahirano
zamuckujudi na svaku tre6u rijed italijanskog i bengalskog.

Koristim samo najskuplje parfeme, i miri5em wa5ki dobro

kada se ujutro istu5iram i vratim nazadu krevet da ljendarim.
Dvopek to zna cijeniti.

(Akako se to ,,biva" decenijama mrtav? Umro si ili umrla

prije toliko i toliko decenija, i onda ,,bivaS" decenijama mr'
tav?)
Neka pijana budala 6e,lriafuetigrob nekoga svog, da pljure
na moj, ili se popi5a. Nitko zato nele plakati'

stubiStu sam srela gospodu Selmu. "A vi se to selite,

tlrrso?", pitala me nakon Sto sam pro5la pored nje klimnuv5i
glineni osmijeh.
1,.lavom i procijediv5i na licu mikroskopski
"Nc, gospodo Selma," rekla sam ne osvrnuv5i se, "jg se se-

Nl

PREMA NEBU
Borjen

:':'
"Jel'idemo? Jel'idemo mallrra?" cvrkutala je poput gladnog
pti6a i ne dekaju6i odgovor. Nekoliko puta se jo5 saginjala,
kupila brzo kamendiie sa staze, ibacala ih u jezerce pored,
da bi na posljetku opet pitala "Jel' idemo?" uzimajudi majkttzaruku. Oti5le su polako niz puteljak i izgubile se iza
tisovog drve6a naizlazu. JoS sam osjedala da mi noge tonu.
Kamendiii pod cipelama djelovali su mi kao Zivi pijesak.
Neka teZina kojoj moZda zrram amoLda i ne znam ime.
Do3la sam ovdje samo da diSem. Da udahnem zrak, ane
onu teZinu, i izdahnem s lako6om, a ne s omdom oko vrata.
Danas se jedan dio mog Livota odlomio od mene, kao dio
ledenjaka, i ja sam kao santa otplutala na valovima nekim

::''"'stranama'
Jutros sam spakovala trinaest kartonskih kutija sa bezbroj
sitnica, pozvala kombi taksi, i snosila ih niz stubi5te. Ti si
stojao pored prozora i gledao u daljinu ili nigdje dalje od
nosa, ne znam. Nisi se micao. Nisam ti ni5ta rekla. Da sam
poku5ala sve bi ponovno zavr5ilo suzama. Mi se nikada nismo dobacivali grubim rijedima. Na stolu sam ostavila svoj
kljud -tvog stana, i s trinaestom kutijom na boku iza5la van.

Iinl."
Nc znam Sta je jo5 trabunjala iza,na svoje sam rijedi potonulrr u dubine iz kojih me ni5ta osim suza nije moglo potegrruti natrag. Obru5ila sam se na posljednju stepenicu pred
iAaznim vratima i plakala kao godina. Gospoda Selma stala
;c na plodu ispred mene i pogladila me po kosi. "Sre6o, Livot
irlc dalje. Mlada si, ta, sve 6e jednom pro6i." Nisam joj ni5ta
otlgovorila. Ta redenica je uvijek istinita tek po5to sve doista
prode. Onda kada vam ju se kaZe, obidno bi najradije uzeli
urmicom i obrisali cijelu vasionu. I zavukli se u posljednju
(:nru rupu ne bi li u njoj sagorili.
Na posljetku me iz svega ttznto zluk sirene. Taksistkinja
;c bila nestrpljiva. Sabrala sam se i uz pomod ograde digla
ooDobro
sam, dobro sam," ubjedivala sam gospodu
na noge.
Sclmu i sebe, valjda. Podigla sam kutiju s poda, potrpala u
rriu neke dasopise koji su ispali kada sam ju ispustila, i izaSla
virn. Vjetra nizal4eka,ni da5ka. Li56e je sipilo s grana
l<ao snijeg, kao da se negdje Zurilo. Stavila sam i posljedsjela naprijed. U retrovizoru sam
rr ju kutiju u prtljaZnik
glcdala ulicu koja je ostala izamene, i njega na prozoru,

rrcpomidnog... Na tren mi se udinilo kako se naginje kroz

po
l)rozor i podiZe dlan prema meni, no to sam vjerovatno,

olridaju, izmaltala.

Vrzile smo se dugo, mamin stan u koji sam planirala odvu6i

svc stvari bio je udaljen nekih Sezdeset kilometara, u manicrn gradu na sjeveru. Cijelim putem sam se pravila da

spavam kako ne bih morala razgovarati s taksistkinjom. Da

nisam, ona bi zapitkivala i kopala sve dok joj ne bih rekla
dak i koji broj cipela nosim. Vozadi taksija imaju uZasnu
potrebu da znajtt stvari koje ih se najmanje tidu. Bilo je lak5e

hiltr Lako sitno da je moralo zavr5iti. Nisi me, dakle, traLio.

I rrrcni je ponos bio ve6i od srca, pa nisam ni ja tebe. Zaborlvili smo se, eto, isku5avaju6i granice daljine. U tome smo
izgubili samo mi, jer vrijeme je uvijek jedini pobjednik.

Zmiriti...

Ali, Zmire6i mogla sam jedino misliti na ono Sto sam izgubila i ostavila iza sebe. Na kraju sam, valjda, Lmire(,i i zaspala,
i probudila

se tek po5to se auto zaustavilo na adresi

mami-

nog stana. Dan je, kao i Zivot, bio tek upolovio...

*{<*

Nisam li danas, sedamnaest godina poslije, dok joS pijem

kafu iz iste Solje, jedne od one dvije koje smo zajedno kupili
na buvljaku u Pragu, nisam li donekle odrLala tebe u mislima? O tebi vi5e ne znam nilta. Zapravo, jedini Sonji koga ja
znam joS uvijek stoji na prozoru, tu je zavr5io. Sve Sto jeste,
bio je prije te slike na prozoru; sve Sto je moLda postao, od
mene je ostalo skriveno. Ja sam postala mnogo drugih osoba;
iz dana u dan, iz godine u godinu, mijenjala sam se gonjena
vrerlenom kao Sto ki5ajednom ponovno sakupljena na nebu
nakon pada biva tjerana vjetrom i lije po nekim drugim
mjestima.
Tog dana sam otiSla i nikada nisam prestala da bjeZim. Mnogo de56e nego bih Lellelapriznati maStam o tebi, promi5ljam
o nekim neiZivljenim Zivotima, i snovima polu-odsanjanim,
prekinutim mladostima, rastancima bezpozdrava. Tako si mi
nezaustavljivo procurio izmedu prstiju, nisam se ni stigla
dozvati, a ve6 si bio stran i polajeseni daleko. Oti5avSi, znala sam da ti nikada ne6e5 pogledatiunazad dovoljno dugo da
te povude ielja da me potraZi5, da se samo upita5 zar je sve

l lio zna pije5 li jo5 kafu iz svoje Solje, kao onda, okruZen
rrcl<im drugim ljudima koji su ti sada porodica, kao meni

pretvorila u zbilju. Da me
li ti jo5 sanjaS
istc rnladaladke snove? Da li si ih ostvario, i postao netko
tlrugi zbog toga, ili si ih nakon te jeseni odbacio pod tepih,
pa postao netko tredi? Tko si ti Sonji?
rrrtr-ji. Sve sam snove, osim tebe,

srrcla vidiS, ponosio

bi

se mnome. Pitam se, da

Misli5 li da je dovoljan spomenik na5oj zaboravljenoj

liubavi to Sto nekoliko puta u godini odem u park da di5em
rur onoj istoj klupi na kojoj sam disala onaj dan, prije sedamrrircst godina, kada sam ostavila stvari u maminom stanu i
poZeljela pobjeii od svega, prosto disati, disati, disati? Radi5
li ti rnoZda isto, sjedeii u nekom parku ili stoje6i pored
prozora? Jesmo li se doista zaboravili isku5avajudi granice

tllljine?

i kako ona ne zna kako je kada stegne zima pa udem u

slun i sve Sto unesem su mno5tvo pahulja koje se istope na
trcpuSama prije nego stignem u6i, i kako je te5ko svaki puta
praviti kafu sebi i nikome viSe.
I )a li zna5 majko kako je probuditi se samjer ja odavno ne
pruvjeravam mobitel, on svako jutro Suti. Noiu ga gasim,
igram se zami5ljaju6i kako postoje osobe koje me trebaju i
lirr.jc ie me zvati da zatraZe savjet moj, ili moLda me nazove
on, kome nemam snage redi kako mi fali, i kako se kajem
I

SAMOCA
Zemira Bektii
Nove zrake sunca rasplesale su svoj ples po mom polugolom
tijelu i mojim odima onemogu6avaju da se pravilno otvore.
JoS jedno jutro koje sam dodekala sama na svojoj lijevoj st
rani postelje.
Ti5ina. Nema nikoga.
Samo ponekad mogu da osjetim kako se ti5ina uvladi u
svaku poru moga tijela i stvara nemod u meni.lje5im se da
tu vrstu nemodi osjedaju svi, pa moram i ja odbolovati, rekoh
prodi ie ve6 slede6i trenutak, pa se ne6u ni sjeiati.
Svaki slededi trenutak d.uLe trqe i ja ne uspijevam podnijeti
to upijajudi ti5inu kao dio sebe, nego je posmatram kao dio
mene koji mora nestati.
Obladim svoju kariranu ko5ulju, uzimam svoju dnevnu dozu
Bukowskog i pu5tam da mi vjetar plave uvojke mrsi.
Ve6 dugo Zivim sama, od majke sam se odselila onog trenutka kada smo u ti5ini pile kafu,shvatile smo da nemamo jedna
drugoj Sta redi, i ja sam spakovala stvari i otiSla.
Rekla sam da 6u se javiti ali nikad nisam.
eujemo se samo tokom na5ih praznika da si destitamo Bajram ili me nekad nazo.ve damikaZ,e kako godine lete, i da
se sjetila da njena kierka sada puni osamnaestu, pita me
kako sam i Sta je novo u mom Zivotu.
Ja se nekom mukom skulpdim u fotelji, kai,em da sam dobro i da nema ni5ta novo. Sta bih joj mogla reii, kako njena
k6erka svaki puta dode u stan i osamljuje se s knjigama?
10

zbog svega Sto sam rekla.

Zrra5,majko na rastanku mi je rekao: Neka ti bude, luda si

nrala znai to.

No, umjesto toga jakai,em tebi; sve je u redu majko, nema3
potrebe da se brine5.
l)irnas je novi dan, a sino6 je bila teSka no6.
ictkaju6i se ulicama razmi5ljam kako volim ovaj vjetar koji
rni kosu mrsi i nanosi mi na lice, ali sve misli odbacim od
scbe i sigurnim korakom ulazim u prostoriju s mje5avinom

raznih mirisa.
.lcste li sigurni ? - upita5e me.
.lcsam, udinite kako sam vam rekla.

I)o mene dopire blagi zr,.uk i osje6am nediju ruku u svojoj

l<osi.
( iotovo

je.

Sacla,sve Sto mogu da vidim jesu

Vratiam se

moji plavi uvojci na podu.

kuii potpuno u novom obliku s nadom

da 6e to
bar ne5to promjeniti u mom Zivotu.
'lirmnocme naodale na mojim odima Stite me od radoznalih

pogleda.
11

Po nekoj navici odlazim u stan u kojem me ne deka niko,

osim par stranica nedow5ene knjige obgrljene tiSinom.

I moje tek obrijane glave.

zA IEDNO SJECANIE DUSU

Sve to samo da pobjegnem od osjeiaja samode koje me prati

ovih dana.

PRODAJEM
Zemira Bektit
jaLelim da prenesem napraznu hartiju
najljep5u
spoznaju
koja dini moj Zivot ljep5im.
lctlnu
je
.lt'tlrru spoznaju koja
doSla kao nenajavljeni gost sudbine i
r;rrrno bacila svoje kofere na peron koji je dodekivao svakog
prrrlaznika koji je trebao imati i najmanje veze sa mnom.
( )va sobica, i moja detiri zida su mi svjedoci da nema sretrrijc osobe od mene, i slu5am pride da sretni ne mogu pisati, i
rlrr oni samo piSu kratko ali ja sam vederas najsretnija osoba
nrr planeti i ispisat 6u hiljadu redaka koje iu ditati svaki put
Lrrcl osjetim i najmanji tradak crne boje nad svojom sudI I rroci poput ove,

lrirrom.
Srrrlbina je rijed koju svi izgovaramo kada Zelimo prona6i
rrzlok na5e nesreie koja stalno prati na5e korake, ali da lije
Io ztrista sudbina ili smo to mi ?
I )rrgo vremena nisam osjetila istinsku sreiu, onako da mi
tilclo zadrhti i da mi se mi5i6i kode od osmijeha.
Za nrene je vrijeme ogranidavalo smisao, postojanje i svaku

spoznaju.Svaki puta kada doZivim trenutke sreie sjetim se

tla vrijeme drZi konce u rukama i poigrava se sa duZinom
lraianja.

t2

l3

Vrijeme je u isto vrijeme najvede zlo i dobro.

U njega se uzdamo kada Zelimo zaboraviti, pu5tamo da se
igra koncima na5e du5e priZeljkivaju6i jedan dugi zaborav,
a proklinjemo ga kada zarlr,etne svaki trag sje6anju koje smo
jo5 uvijek Zeljeli imati.
Ja sada znamdanosim samojedno sje6anje u sebi, sje6anje
na nekog svog. I to sje6anje ne moZe izblijediti, ni najveia
vatra ne mole ga zapaliti, ni najveia ki5a saprati, niko i ni5ta
ne rnoZe uticati najedno sje6anje ujednoj no6i, i no6i posle
nje, ijutra posle nje. I svakog slededeg trenutka.

I ,rrtlir to pamti3 prijatelju, pamti5 taj datum kao oZivljenje.

I r;r':rl<i slcde6i zapamtiS i prernotaS uspomene koje oZive na
',p()nrcn irnena, datuma, ulice, i jednog sje6anja.
N;r ;ctlan datum koji je bio obidan i ni po demu nije
r,r1,,ov jc(tava svoju znadajnost, te mu ja zato nisam pridavala
lr,rzrr jrr, a postao je datum kojeg 6u vjedno biljeZiti.
l,'r tlrr njega nema, moje odi nikada ne bi spoznale tude,
rn,,;rr istina bi i dalje bila tmurna i popljuvana rosom koju
,lrrrli narretnu, i moja du5a bi postajala starija a ostala bi
r';l;r. ogollela u kojoj je vladala pustinja.

Poku5avaju6i vam objasniti dar sreie pronalazim da moje

rijedi nemaju odjek u va5im odima, nego vas dodatno zbunjuju govore6i o spoznaji koju vi ne razumijete.
Istina je, da kada dovjek ima jedan mradan period u svom
Livotu, on se kida i lomi i hvata se zanajtaryu slamku, zanajmanji grumen stijene samo da bi opstao. Bori se da preZivi.
Sve svoje nade polaZe u odima drugih ljudi, bore6i se da

/,rrstrr. kada stvori5 jedan

ih shvate i razumiju i:uzdaj:u se u njihor,u koju toplu rijed,

ili tap5anje po ramenu, bilo koji ljudski din je dovoljan da
dovjek s velikom tugom opstane.

koji ljudi mogu

ja
tuge koliko
leda
na
dovoljno
natovarim
nositi,
sebi uvijek
tuge
da bih se
mi treba da bih zaboravilana sredu, dovoljno
Ja nisam u sebi nosila ogroman teret tuge

osvrnula oko sebe.

Plaiim se Sta 6u vidjeti.

Ljudi su povr5ina zemlje i nikada nisu zavirili pod koru
i poku5ali prouditi od dega su gradeni i za5to smo ovakvi
kakvi jesmo.
U jednom danu, na jedan datum na koji se ti nisi osvrtao ranije sretnes negdje nekoga ko 6e ti Zivot promjeniti.

t4

lik i sklopi5 jedno

sjecanje koje

rrrl':rtlrr ne6e5 prodati nijendom zabotavu, ne6e5 ga dati

lrroljccu koje te svaki

ni

puta opije svojom ljepotom, i zato

joS vi5e ako treba, grabit

1,'rlrro s.jc6anje 6u ogoliti svoju du5u
, rr sc i z,anajtanje slamke izatajmanle grumene stijena, ali
;,:r ncctt dati.
( )(l

log jednog sje6anja

iu Zivjeti i umrijeti

ako treba.

t )rrog trcnutka kada ti jedan dovjek unese ogromnu radost

rr zrvrrt, ti ga veZe5 zasrce) on je ve6 postao stanovnik tebe
.,,rrobl.jcn u lavirintu u kome se igramo osje6ajima.
I :;r,rrlii puta kada bude red da tugu pustim malo van i da ona
,\'('no6i dodeka samnom jutro, japrizovem sje6anje na jedrr,r1, i:ovjcka koji je svojim postojanjem uljep5ao moj Zivot.
Nt'. rri.ic ga uljep5ao, on je sagradio moj Zivot, sagradio je
rrr,,;rr src6u kao kamenu kulu, stvaraju6i najve6e prepreke da
!ul\() nc prodre tamo gdje najvi5e boli i tako me lako za3titio
,,r I svcgir. Svojim postojanjem gradio je zid koji niko nikada
rr,'.'rr rrro<ii sruSiti i do6i do mene, ali postoji ne5to Sto nije
;rr:ro. i ni u jcndom trenutku se nije mogao sjetiti.
,/rrlrorirvljar da meni nisu potrebne nikakve kule u du5i, niti
l';rrnt'rri zidovi da bi osietila mir u sebi, svaki put kada on
15

korada pored mene i svaki puta kada osjetim njegovo prisus-

tvo osjedam jadinu sebe. Ne moZe mi niko niSta, ja imam

mo6 sve dok imam njega.
Niko nije mogao donijeti ve6u radost, ni ve6u sre6u, i
niko nikada ne6e moii. I ako bude postojala i najmanja
mogu6nost da neko bude pribliZno tome, ja mu ne6u dopustiti. Nikome i nidemu neiu dopustiti da budu ni blizu njegovom mjestu u mom srcu. Makar svoju du3u morala zalvorili
i pretvoriti u ogromnu pustinju u kojoj ie biti samo pusto5,
magla, i tup zr,uk, i makar svoje srce osudila na suze koje 6u
vjedno prizivati svaki put kad se sjetim toga, ne6u dopustiti.
Nikada ti niko neie biti ni blizu.

I sve se bliZim kraju a ne poznajem kakav bi to kraj mogao

biti, osim jedne istine koju smatram svojom, i dugo sjedim
u kutku osje6ajuii joS uvijek prisustvo dovjeka kojeg nikada
ne6u pustiti da ode, makar ga saduvala samo u sjeianju kojeg iu svaki put objnavljati kada budem Leljela. Izvadit ct ga
iz snova i ma5te i prenijeti tu kraj mene.
Sjedit ie i pridati sa mnom do zore, a ja 6l dugo upijati njegov lik sa Zeljom da nikada ne isdezne iz mene, ali zaboravljam ija neke stvari.
ZaboravTlam da mogu godine pro6i ali ne6u klonuti, i sva
druga sjedanja 6u pustiti da izblijede, ili 6u ih svojevoljno
obrisati da saduvam ovo jedno jedino koje Zelim da me prati
u Zivotu.

jer gdje god da krenem osjetim prisustvo

dovjeka koji mi je podario najve6u sre6u.

I pratit

6e vjeruj,

t6

RAZGOVORI
Alma Gegi6
t )'r;r'till .je kako polako izlazi iz neke dubine, na laganu
1,r,11!i1111, i kako je obuzima kao sre6a djecu. DuSu je ve6
rrlrr:rlilo, Sdepa joj i ruke, prikrade se i u5ima, pa odima.
z'.rrlrrjrr tlstavi usta. Ona pode pomaknuti usne, no one ved
I'r';r' oliunrenjene. Pomisli, predat iu se... Neka me uzme!
lur;;sf'1; nc5to Zeli od mene. Samo, ne zna da ona to nema.
I ).r zrrvtrdc ruku u dubinu njenih praznina i da uhvati sjalrrrr lo;rlicu nidega znalobi daje vrijeme daje napusti. Ali,

,n.

lrirTi, luta kroz nju kao vjetar gonjen ljutitim uzvicima

',nrlr l'.()r'c, jer oni ipak znaju, oni vide. Drhti joj cijelo tijelo,
,r)\ (,r'i rrc, ne! Ali ono to ne duje, ono i dalje traZi. I tu odi
p,rrlo:;c. l'ogleda5e u stranu, i stado5e, pode5e gledati kroz
,,' :r; rrurgidni svijet.
l l, k;rrl rrri se dini da se i same bore, a nekad da ie zauvijek
1'l, rlrrli rr stralnu. Znai,po stranama se krije lijek, da, nekad

Ali, samo na distim lijevim i

tlcsnint stranama.
IJ,r',rrriilr sc, pogleda u stranu i rede: "Jednom sam ga na5la.
I I r, r jt' rncktrn i voden. Mogao je stati bilo gdje, ali ja ga
,r.rr i rr tlZcp. Trebala sam znati da 6e ispasti. Nisam pazila. A
rr,,/(lir.ic iscLrrio. Vidi5, nikad nisam pitala da li je potro5an."
I ,.rltt' ic nisarn ni5ta pitala, niti ona kada prida. Sve Sto
./n;rrr() o rrristcrioznom objektu je da je bio mekan i voden. I
,l;rrrr:; g,rr traZi, vidim joj pogled kako luta, ruke kako prebiru,
l,r ,/( ). l)r ril)oro. lma dana kadakaLe da ga vidi, ali ono ne
rr.r lrlcvrr.i. nekad na desnoj.

r,lln

t7

smUe preko kapije. Gledam u kapiju, nije velika,

ali njoj

se

dini da raste. Kada poku5am da je ne5to pitam, rijedi krenu

ka njoj, ponesu sve kofere i torbe, ali onda samo sjednu kraj
nje, nasmije5e se, pa i one podnu gledati u stranu.

Neki dan sam je traLlla, ali reko3e mi da je iza(la. iesto se

zbog toga naljutim na nju. Pa zna da se ne prave otisci na
neprijateljskoj zemlji. Pripremim govor svaki put, sa svim
razlozima zaiprotiv i dekam je da docle...ali ni5ta ne kaZ,em.
Ona ude i napokon gleda u mene, i prida, pogled ni jednom
ne odluta na stranu. Pu5tam je, nadajudi se da je ovaj put
zatvorila dZepove, dajoj ne pobjegne.
U ovim trenutcima mi se dini da je ozdravila. Ali svaki put
vatra u odima joj sve brZe izgori. DLaba Sto ja ne dam da
se ugasi, bacam na oganj gomilu papira, gdje sam zamotala
sje6anja, ma sve ih bacim. Ali ne gore, samo pepeo ostaje.
Uhvatim je zaruktt, ne odustajem, molim je da ostane.
KaZem joj da 6emo zatvoriti odi, zajedno,ina(,i ga opet,
i mekanog i vodenog. Da 6emo pretraLiti i lijeru i desnu
stranu. Ona me pogleda sva radosna, vidim da je malo bolje,
dak se i smije, ipruLi mi ruku.
je porudem da krenemo, sretna jer ima nade da 6e ozdraviti, bitno je samo da L,eli. DrZim joj ruku i pridam kako iemo
zajedno uspjeti, pridam joj o svjetovima koje sam vidjela,
ljudima koje sam upoznala. Ispridam joj sve planove, a ona
sija i sija, vatra u odima gori. Molim je da ostane, pladem, ali
ona samo prode kroz moje tijelo kao vjetar gonjen ljutitim
uzvicima onih gore.
Ja

Oti5la je, znam... a vidim je sa strane... a oti5la

18

je, znam.

IGRACKE
Alma Gegi6
l.r, rro pli.jc dvije godine, koje su prolle kao dva dana, mi
,r r ro slo jalc tu i dekale. I tako smo dekale jedno ljeto, jednu
.'!urr r .. vi5e ne dekamo. Mislim da smo otkrile Sta se desi
l,.rrLr Tivol stane. Srce i dalje se druZi sa drugim organima
,rlr rurs zirboravlja. Stao je Livot,mada da li je uop5te ikada
r l\ r('nuo. Nekada pomislim da je Zivot stao onog prolje6a,
r,r ()nonl prozoru, kada smo mislile da smo shvatile sve. I
.r,' ;t' bilo tako lako i savr5eno. Barem u na5em svijetu. U
rrplrovonr svijetu nikada nismo ni boravile, nikada nas nisu
rrr p,rzvali. SmijeSno je kako vi5e nisam ni sigurna ko su ti
,r ;t'tovi bili, kako se vi5e ne sjeiam no6i u Macan Mariii,ni
l ,,lrrr'ii'r u njenoj torbi, ni one dvije skrivene cigare u dZepu.
[.lr :; jc('rrnr se da smo se sastajali svake noii u osam, ne
.t( ( ;un sc ni 5i5mi5a kojih se nismo bojali, ne sjedam se vi5e
,'r rrlr sr.sl

prijatelja.

\ lr :rt' zrrto svaki dan sjetim da obidem park i nai stari kafi6.
I ;,r r orrl sc svaki put sjetimo da nas nikad viSe ne spomen, rrr, r N ii[il viSe nije ni ostalo, ona svjetiljka koja je tako
,l,rlt'ko lxrcala svoje zrake i koju smo obje krile tu iza na5eg
.',nul('lrir. prosula se i fali mi. Nekada je pitam daliLalii
1,..r;t' lr sc, i da li bi ponovo. Obje Sutimo, pa onda tvrdimo da
',( rra L:lt viic i ne sje6amo. Da se ne sjeiamo televizora koji
l, r;rrlio i rri.jo radio, kafe u jedanaest ujutro i Dnevnog Avaza
rr,r.p;rr'lic okrcnutog i tako ditanog ba5 sve detiri godine. Da,
',t\;un() sc rrikad nideg vi5e i ne sjetimo. Ato Sto izmraka
79

ponekad izade stari drug pa nam ne da otiii, pa i to Sto nam

svaki put ne5to uzme, kao za put, nekad osmijeh, nekad
sre6u, nekad du5u, moZda se i to jednom ne6emo sje6ati.
Da, pro5lo je dvije godine, i one dvije, i one dvije prije njih
se stvarno ne sje6am. Znam da se ni ona ne sje6a.
se jer nije uredu da se sje6am. Ako se sjetim
shvatit 6e da nisam ozdravila, ako se sjetim...sjetit iu se da
znam da su se zrnca na5ih Zivota rasula po mome grlu, i tu
mi stoje i grebu me.
I ona dva plana su nestala, i ja ne znam gdje je ona, a ni onih

VRTLOG

Ne sjedam

Sest

ljudi.

I da fali mi ono ljeto, ali ne dovoljno da ikad vi5e i sekundu

poZelim nazad. Znam, ne poZelim ni osmijeh, ni sre6u, ni
ljubav, ba5 zato smo ih olako i dale.
Sve Sto sada Zelim je...niSta.

Nedu ona sre6na lica jer ona su me i rasplakala, ne6u one

savr5ene noii dok se onaj diko sa dva fakulteta spu5ta niz
zgradt kao spajdermen, ne6u labuda u lirnunadi, nedu da
vije6amo vi5e ko je bio kriv jer ne znamo ko je kriv. Ne6u
da napustimo sve, kako srno jednom isplanirale iza one
knjiZare, kada smo na5e more gradile. Hodu da napustimo
ovo na5e ni5ta i prigrlimo jos ljepSe niSta, jer shvatile smo,
znam da jesmo, da tad ni5ta nismo ni imale. Danas, mi to
ni5ta nemamo. Sutra ne6e biti ni ovog danas. A onda ie biti
niSta, pa ne6e

biti

niSta.

20

Demir Grbit
\

rl

je udarom dvije struje razli(,itog smjera i presilu koja svom snagorr povladi Zrtvu na dno.
r. r r11,1,.11 razorne mo6i je gotovo nemoguie izadi makako
,l.r ',lt :rnirTni iskoro uvijek odnosi ljudske Zivote. Moj Zivot
\ , ( l)( rlitl(o odnosi. 1 8 godina sam ve6 u vrtlogu koga nisam
,,, l,rlrrro, bacili su me u njega. Osuden sam gledati sve oko
,, 1,,'. i liicl-ro i ruZno a ne Zelim gledati. Nisam se Zelio ni
r , ,r l r l r :n n tt) da bi na5ao (pristojno pla6en) posao, oZenio se,
utr( )';r() slrv svoj novac u kucu u kojoj se ne6u osjeiati Ziv, da
l,r t,l,'tLro krrko ljudi oko mene umiru i na kraju, nisam Zelio
rrr 1,r tl;r ur)rrcln. Moj san nije da sjedim zarobljen izmedu
r,rrrrrrrlr zitkrva svaki prokleti dan iradim isti posao iznova i
r. r, )\'ir rlir izgubim i ovo malo ljudskosti Sto imamo, prije
"
rt ),,) ,il() sc prodam zal00 KM mjesedno, prije nego posr

tlr

rrrrsla

r.r',1;r rr rrrodr)u

t.rrrrrrt tohol.

Lr1.,, l,i nrc ljudi samo pogledali kada bi im saop5tio da

,,,ll,rzirrr u Kinu, uzgajatiriLunanekom selu, oZeniti ne
t,rl , prurclnu Kineskinju ali koja bi bezuvjetno voljela
,r,r1' :rliurclr, a i stranac bi volio nju. Zami5ljam sebe kako
rrur('nr otl prckomjerenog uZivanja duhana u maloj kamenoj
l rr, r rr.z potoli, nakon dobrog dana na poljima. Iako znam da
, rr ,,l,orr('rrli, nisam tuZan. Sunce je danas sjalo ljeple nego
rrr,r,,'. :;iiir i sad i dini mi se da 6emo se zajedno ugasiti. Iznad
p,r',lt'l;t' ic rlo.ia Zena. Ne plade ali vidim da je tuZna i da ie

2l

biti slomljenja u trenutku kada posljednj i p:uta zatvorim odi.

Ljubi me po delu, po nosu, obrazima i miluje mi kosu svojim
svilenim prstima. Voljela me je trideset godina, od trenutka
kada su se na5e odi spojile ujedne i ostale tako sve do sada.
Najvi5e sam volio onaj sjaj u njenim odima kada bi joj rekao
kako je lijepa dok je zami5ljeno posmatrala hladne pahulje u
decembru ili dok je paZljivo rasporedivala moje ko5ulje po
velidini. Volio sam i ja nju, koliko se moglo voljeti. I sada,
vrtlog koji me povladi ne izgleda tako stra5an niti jak. ViSe
mu se prepu5tan nego me on zaista povladi. Uz hladan povjetarac na Istoku posljednji puta tonem u san.

USTROJEVITO BUDENIE
Emina Hadii1

I Jr' rrlof

llt. ttciu, ne moram!

lr tt' slvarno jedan odgovor dovoljan? Iti on samo

l,r, ltt'rrno' obja5njava sva sloZena pitanja? Nismo li svjesni
.\ Il(' snirTnc slabosti, svoje nesigurnosti, slijepe nesigurnosti
'
I , r;.r lrr nirs mogla dovesti do propasti. Nismo li?
I'r, 'r orlirn vrijeme gledajudi ljudi kako pate u svojim ne,'rrlrrrr nrukama, svojoj propasti inei,alim ni milijarditi dio
,,r,rlr, rri tr ito provedenih sati i minuta, ali dujem, dujem njill, ' \ rl lr('l)o(lno5ljilu zyonjay\,zyonjavu koja dopire do kraja
r l r rt'r v rr ih zavrletaka, zvonjar,u koja stvara nova videnj a,
,1,' t.rrLr ni u najgorim no6nim morama nevidena.
I ).r

BOG IEDNAKO COVIEK MrNUS EGO

',tr trrrli srno, za dalji Zivot, nepodno5ljiv svijet. Mi, samo mi.
' t r t,r rlr snro okorjelu opsjednutost za materijalnim Sirenjem,
rrr,r1'lorn polisnuli skrivene vrijednosti unutar dovjeka, us1';, lr r;nro rr stvaranju Livotaiz epruvete. Stanajzad izgleda
,

I,r,,11'f

ifi11

SlVar,Zaf ne?

.,n ;t'li'/ .lcsmo li naudili Livjeti, ili smo se stopili sa trar r, v('(' i ustaljenim govorima punim opravdanja? Stvorili
,nr. l1;111111y11iju, ali ne harmoniju ciljanu dobrotom, ve6 onu

22

harmonij u zar aLentt nelj udskosti, savezno st koj a vezuj e sve

osim pravdu i dobrotu. ZarazlTi smo du5u dobrote.Pro5arali
je crnim nitima slutnje, ugu5ili glas nade dopu5taju6i joj da
isdezne i izgovorima punim obedanja, punim precijenjenih

rijedi koje bi nam bili dovoljni bez oklijevanja ustupili mjesto. A ni sami ne znamo za Sta su nam oni dovoljni. Do kad 6e
da traju, da se nagomilavaju i da jo5 brZe i5dezavaju?
Valjda shvatimo. I valjda to ,,valjda" ne bude prekasno.

U PROLAZU
Zana Junuzovit

Svi izgovori uglavnom stupe na snagu kada ponestane izgovora.Jer tada ostvaruju svoj prvobitni cilj. Cilj koji je snaLan.
NajsnaZniji, upravo, jer nema izgovora. Nema rijedi koje bi
ga bespravno gu5ile. Nema wemena za bespotrebne izgovore.Preostalo vrijeme je predvideno za cilj koji se slijepo

prati.

Ali, postoji trenutak kad se nadete na strani veiine, kad vam

neko, puke sludajnosti radi, otvori odi, kada nemate vremena
zarazmilljanje. Onda shvatite da vam je jedini izgovor odluka. Istina, zal<ratakvremenski period done5ena, ali ipak
vjera u nju vam sa sigumo5iu daje za prayo da intuicija pobijedi i bez provjere i bez detaljne analize okrene vas va5em
podetnom i krajnjem cilju. Onom va5em jedinom cilju.
Uostalom kome treba naglo budenj e, poziv na razmi5ljanje?!
Vama samima ili nama svima?! Ho6ete li odluditi da li 6ete
na kraju izadikao gospodar svojih ciljeva ili iete, kao jo5
jedan od mnogih u nizu, stati na stranu veiine?! Jer ako
ispravno odludite postadete ono Sto nijedan izgovor nije
mogao da izgovori. Pobjednik.

24

I l;r rrrrr rrijc

bilo vaZno odakle je, koje, dije ie i hode li biti

.ult,t

',.r',\

ru lrio jo tih, pomalo sebidan i nerazumno svoj. Za5to,

I rr,l:r, l.olil<o- na takva pitanja niti je znao, niti mogao odgo\ ot

l,

lll

'.1,r r 1,11

ic bilo nazivati veselim, a tuZnim joS manje. JedO blagim.

r, r'.1:lvll() Slrlff

l'.,rrl,r ;t' plolazio pored kude Sv. Mislava, rukom bi svaki

I'rrt l,l;r,,,o plclazio preko svake ruZe koja je bila oslonjena
rr.r ,,1,r;rrlu l<rrce . Sje6ao se usput novele o Malom Princu, ali
,r ,rl, r ulrogi clan, jer svaki dan je ba5 iz tog raz\ogaprolazio
gr.rr'rl lt' lirrcc. Iskreno niSta vi5e na toj ku6i ga nije ni
g,r rr l:rt rlo. ltila.jc toliko dugo napu5tena, da se njena samo6a
,'r lt,r\;rlrl 1ro svakoj napuklini te davno zanernarene fasade.

lr,r Irr;rrnrof:ir.ic ovoliko stra3na-mislio jeu sebi? Je li svaka

rr,rprr',tt'rrosl ovolikom ruglinom ovjekovjedena? Da li ljudi
1,,,'.1;rf u l;rlivi kada ih se napusti, zaboravl? Naizgled bliZi
.inr tr,
zivol kao da ih je napustio. Ru5evina koja deka
'('r
,\r,l('l)()rirvnrrrr.jc
sa zemljom odakle je i podela.

25

Sve teZi zemlji, sve Sto je postalo i opet 6e, sve u svojoj
konadnici zavriava dabi se ponovo rodilo.
6e oduvijek i zauvijek napu5tati jedni druge, ostavljati
iza sebe nepregledna polja tek rodenih snova. A snovi su kao
djeca, rastu i ne pitaju mogu li...I tako 6e ih onda neko ko

GRIJEH NA KISI

naide usput zgaziti kao da ih nikad nije ni bilo.

Salihana Kovaievi1

Ljudi

A on i dalje prolazi pored napu5tene ku6e, pozdravljajudi

toplim dlanovima ruZe i pitaju6i se da li svako od nas ima
svoju ruZu, kao Sto je svoju imao Mali Princ, ili na ovoj
planeti ljudima se Zivot dogada samo u prolazt...

r::r 1t' rzglcda i danas odludila da spere na5e grijehe. Plju5ti

r r ,rz rriru tonovima. U isto vrijeme jade od najgromoglas-

l'.
r

rrr 1r'y, srrri.jcha, i ti5a od najti5e boli. Shvatila je damora biti

ul','rulir.l bila je. Prosto je neumorna. Nebo spu5takapi:uz
n' '\ r r rlirnl, i one ple5u u novim pokretima buke. Svaka je
,,l.ll;r .i\'oiLr bol. Svoj oZiljak. Ponekabi se duZe zadrLala
* l .n(' tlrrrgc, i gledala bi te. Polako bi se spu5tala dolje,niz
tlr,,,/()r. rrli bi te i dalje gledala. Ti bi se sje6ao onih ki5nih

rl,rrr:r krrLr bi laganim korakom

ljubio svoju voljenu. Nosio

I duvao je pogledom. Sada ne tako daleko od
t rlr r l.rrur. sirrn si i umoran. KiSa pere tvoje grijehe, ali ne tako
i l,
'\ (,lln() tla se osjeda5 bolje. Nisi dobro. Gore si nego ikad.
o,l;.'h triinc u sobi te slama. Nastaje tama. Tama ostaje.
I r'.1r.( ir:i riL: prazno. Ptazan si kao list papira obojen crnom
rrrt,,nr Strlii. Za dvije sekunde pu5ta5 najti5i krikkoji razl,rt.r'.r't'u lebi. Ponovo 5uti5. Jecaj. Psst. euje5 li ? iujeS.
I'r rr ,r rir' ponavlja. KiSa je kriva. I dalje osje6a5, grijeh. Vude
Ir .t' lrrr lio7i. Ti bi ga rado uhvatio zaruke i svezao ga, bacio
rr,r 1r l,rl;t' ilo nroZc5, zakopao najdublje, ali bi najradije da
r,,r n( nrir l)l ga nisi ni stvorio. Ali jesi. Zato ponovo mrzi5
l. r'.rr Nt' volii.jc. Ali, dok te je kvasila doZivio si najljep5e
Ir, nrrtIr' l'i i Orra. Bio si najsretniji...Ponovo se tjeSiS da je
!r, \,)lr:i Slrrvl.jai tadku na to. Plade5... Nod pada. P1ade5. Po
'lrrr1,r pul si trrrroran tog dana. KiSa nije prestala. Umire5 na
,, l. rrrrrlt' I I tirrr sckundama pro5eta5 po minulim godinama.

t,

26

rr,r rrrlirnra.

27

Budi5 se. Mislima kucaS od prazan stol. Poku5avaS na6i

izlaz i kune5 se sebi do je to posljednji put. Da ne6ei dirati
proSlost, da se ne6e3 sjeiati viSe i da nema kajanja. Smiren
si . Ali, kapi se ponovo ludiraju i ki5a pravi umebes. Po tre6i
put si umoran. Blijed si. Tama pobjeduje, a ti gori5 u plamenu samo6e. Gleda5 daleko. Duboko udahne5 te5ki ustajali
zrak i u njemu jedan tradak parfema, koji se zagubio onda
kad si se mirisao za Nju. GuSiS se. Ne moZe5 viSe. Izdahne5.

NIJE DO MENE
Sulihana Kovatevit
I rl,r r ,r\ rrrrr rlil cLr oti6i. Ne,ne obeiavam da iu oti6i, ali ni da
, r (,'.l.rlr l)ol<ulat cu oti6i. Ako ne uspijem sama, ti ie5 me
,,rli r,rl k:ro i rlo sad. Ali, opet me potjeraj onako kako si me
rrr r1, l* r;,'r:ro,l<atl si to htio. Pridaj mi sa Sarenim rijedima o
r, , I r ltul)rvi, sa pogledom upu6enim ka slici,koja se nalazi
n,r . r,lrr,prkrr j rnog desnog uha i osmijehom koji nije nami'lir.jo nadin kojim mi najbolje dajei do znanja
t, nrr n nr('nr.
r l.r rr lr r rr MoZrla cc mi biti te5ko,moZda ne6e. MoZda 6u
l,l,rl .rrr Nltrzrll... Ilcj ! Pa bit 6e mi drago znati da ne Zeli5
,l.r rrr, 1rtr1'lijctlii. AIi,ne Zeli5 da me povrijedll,aidem? Zar
rr, 1111, ;,rrvrt'rllr'l .la bih htjela da ostanem. Zbunjena sam. I
rr r r;r rr'riLt' ulcii koje tako mirno izgovara5 me zbunjuju. A
;, lr r,,1,r:n'rro tla odcrn ? Pa,zar jeuredu da me Zeli5, ali ipak
'l '/;tr li ncce nedostajati vlasi trave zalijepljene za
r l,r r r,lr'rn
r.r,, o./n()l('nc nogc, moje i tvoje, jedne oko drugih? Zar ti
rl r r l.rlrlr zvrrli naSih kostiju dok se naglo rnotamo jedno
r rl r
' lru;,,oyr'1 Zrrr rnisliS da ti neie prostrujati poZuda ver,rn,r l\ir(l st' s jelii kako su moji prsti6i znalihodati tvojirn
I,nl,rl'.r)nr.,,ol'r:-rlulc '? Yraga ti ne6e nedostajati. Ali dobro.
N lr,,.rl,r orlcnl lllrr-cm ne reci da nisi tako htio kad me se
l,rrrlr , .,tt'r ;ro. tkrsll ironije. I ja iu se sjedati. Bit ie miL,ao
r,, nr,.rr() trrrjirli. Lli,zar ide tvoja ofucana i istro5ena faca
..r rrirlrrr rr;t'zrrinr crtalna ?AznaS,ni tvoja koZa izderana
I rrr r rrr,,l. rrrr rroli.lirrril nc smije vi5e prljati moju. To je vjeror.rtrr. r'n() /l)()1,. tr-:ga mc dcraS. Stidi5 se. Uvijek si radio sve

28

29

je trebalo biti ispravno na pogresan nadin. Uvijek si bio

I
tako mradan. Kad protleS pored mene u podne nekog ljetnogl
dana,pitalabih se je lizapravono6izima. Eto vidiS. Sad sel
vi5e ne pitam. Samo,da tikailem. Ponekad mite Lao.I sam I
znal da sam htjela da te obasjam svojim svjetlom, i da sam I
htjela da ti ukrasim vrat svojom rukom. Bez ldegaza.uzvrat. I
Zarijek.Ali,Zeli5 mi bolje, a ti to nisi. Meni jesi bolje, al zal
sebe dobar nisi, i kaZe5: 'Pazafito bih onda tebi bio dobar?' I
Uvijek si najboljim rjesenjem smatrao ono najgore. Sad I
kad si umoran od bjeZanja,red je na mene. Da jabjeZimza I
tebe,zhog sebe. Sjeti se da i kad nisi bio tu da sam te dekala, I
da kad nije bilo nade da 6eS se vratiti ja sam te dekala. U
I
prvom redu, na klimavoj stolici toliko neudobnoj da ne6u {
Sto

vise nikada sjesti,nekog dekati, a ne dodekati. Ili dodekati {

samo da bi ga mogla ponovo ispratiti. Jer ti nisi imao hrabro
sti ostati. Kukavico. Ja nisam kukavica nikad bila. Kad
paurt za nazad ne vidim. Stoga, ja ne trebam kukavicu pored
sebe. Upravu si. Idem.

AU',t'0RI

Sllilrana Kovaievi6
llotlcna sam 3. maja 1994. godine u
( irrrcrrnici, gdje

t1

l,

i Zivim. ZavrSlla sam os-

n()vnu rnuzidku Skolu. Trenutno pohadam

,I rlzrcd

Gimnazije,,Dr.Mustafa

l.,rrnnrlie'"'. Bavirn se pisanjem, te sam

i'lrrrr I(luba mladih pisaca - KUD,,Adem

Alia.".

2:rrra .lunuzovi(.
Itrrtlijc o nekome drugom napi5em najvedi
strlr. rrcgo li o sebi izgovorim jednu jedinu
t

t;r'it.

Mo jc irnc glast i,ana..Ta sam u Svemiru

t t'slit:l ko ja voli slova, i od r4ih njeZne
rrrrrt'. lirr.ju voli nebo i mjesedev sjaj.

llt:r loi tlnrgo

/ lt;l

30

3l

o -jcclnom

bi6u ima da

se

Emina Hadili(,
Rodena sam 1995. godine u Tuzli.
Datum, 1.maj. U Stjepan polju sam
zavrlila osnovnu Skolu. Gimnaziju
namjeravam zavr5iti sljede6e godi
u Gradanici. Zivimu Stjepan Polju.

Demir Grbi6
Rotlen

Zemira Bektid

lilI

Zernir a Bektii, mlada knj iZevni ca,

je 31 . 0'l .'95. godine. Udenica
je
je gimnazije o'Lukavac"
rodena

lir,

. elan
Kluba mladih pisaca, a svoje radove
objavljuje i na web magazinu "Moje
sunce". Ljubav prema pisanju izraLava
od ranije. a od pro5le godine je podela
uspije5no izlagali svoje radove.

je 25.11.1993.g u Gradanici,

BiH. Gimnazijr,,Dr. Mustafa Kamari

zavr5io je Skolske 2011.12012. Pokazuje veliki interes zal<ryiLevnost, filozofiju, psihologiju ali i umjetnost uop6e.
2012.9. primljen je naAkademiju
skih Umjetnosti u Sarajevu.

Velid B. Borjen
(16. februar 1987

Mogao je biti roden bilo gdje, ali roden

je ovdje. Sta to znadi i demu to vodi?

eita;te.

Alma Gegi6

Sve 6emo jednoga dana jedni drugima

napisati.

Alma Gegi6 rodena je 07.10.1991.g.

u Novom Pazaru, u Republici Sfuiji.
Studira na Filozofskom fakultetu u Tuzli, odsjek engleskijezik i knjiZevnost.
PiSe na dvajezika, bosanskom i engleskom, kratke pride i poeziju.

32

JJ

I
',

r;,',,vi rrrladi autori realizuju, osmiSljavaju, kao

ironijom, ponekad prezirom stvarnog, bi..l,oi
u
sviict,
dodirom trenutaka sre6e i bljeskovima
ti llrnr
,rrl.,l,r, i rrtlt.lr jcrn, ma5tom.
t.1',1

rrlr rrtrlr'lr z:rogrCu

BIEZTM OD SEBE ZBOG SEBE

ILI POLASCI . ZBIRKA PRIEA I KRATKIH
ZAPISA
Prvi dodir

nevelikom zbirkom proze POLASCI zapljusne

as ocij ativnih znadenj a mahom uzbudlj ivih,
vedrih, avanturistidkih.
sa

nas bo gatstvom

S takvim kolopletom osje6aja podinjemo ditati zapise, essvejedno, sedmero mladih autora sa ovih
regionalnih prostora da bi nas neodekivano tekstovi uvukli

eje, kratke pride

ujedan svijet za kojije te5ko re6i precizno odretlenje. On

je i objektivan i fiktivan; usamljenidki i vrtloZan; nejasan i
ditlj iv; savremeni i futuristidk i; fantazmo goridan, virtualan.
U tom svijetu pojedinac je muikarac lli Lena svejedno
neobiljeZen rasno, politidki, religiozno, ideolo5ki u traganju
za identitetom, smislom, sre6om ili njenim odbljescima,
ljubavlju, u bjeZanju od samoie, dosade, sivila, torture, ti5i
koja usisava, materijalnog Sto kancerogeno prijeti.

l'rr t,rrrt' rru pisanjc postaje jedan vid njihovog otpora be!rr.,lu r zlrrlliir ,,lrOLASCI" u tom smislu jeste traganjeza
,rrrr',1,'rqnn, liiro ito su svi polasci u stvamom Zivotu, osim
',lrlr nir k()l(' iinro prisiljeni, koji nisu na5 izbor. Mislim da
It , rtrurl(' lrlt'r':rlrrrc i pisanje zasadakratkih formi, ubudude
i ,lrrrl,r rlrlr, prrl rll se izdignttiznadprovalije koja se zove
prr ,tr r,,, ,rrvrlo i llcznade; u demu im Zelim puno uspjeha za
.t,, rn,rlr lrrt'tlrrsltlvc * to je vidljivo u ovim pridama.
lrrl,o rr,r kr:r;rr ovtlg kratkog osvrta opet dodosmo do onog
l|rrr r rrl,r rr;t'f i Polasci sa podetka ovog slova: da su oni
r ,1.,,r,r1, . .rr ;rnlut'lt. noslaganje sa besmislom, pobuna, potraga
,Ih .,tril.rr.r;;rrilil rrraterijalnim i duhovnim koje mogu ove
rll,r,l, ltrrrlt' ( )S( )Vl'f I u izgradnji njihovoga ja i njihovoga
i I' rrlu (( l(lllX)).
1L ltrrt,',I Nrrr.rItii,, 1tt'o/.

',r ,\ 'l)l'

l,!

ttt tl,llt

tt

Tragajr;Ji zanedim od toga (nema velikih ciljeva) prolazi (

upotrijebim ije(,i iz autorskih naslova) kroz vrtloge , razgovore, postaje igradka, prerasta u sjedanje, lebdi u prolaz:u,
grdevito se budi, zamillja da Livi i da ima nekog. Uglavnom
je taj svijet ko5maran, raspardan, konfuzan, dalek, prijete6i;
nepodoban za pluniji doZivlj

aj

34

35

sADRzAl
t,

PULS (Velid B. Borjen)

6, PREMA NEBU (Velid B. Borjen)

10, SAMOCA (Zemira Bektii)

lil,'I,AJEDNO

SJECANJE DUSU PRODAJEM (Zemira

Bc'krlC)

/,

RAZGOVORI (Alma Gegi6)

l(), IGRACKE (Alma Gegi6)

,1,

VRTLOG (Demir

Grbii)

/ l, USTROJEVITO BUDENJE

(Emina Hadii6)

,tr,

tJ PROLAZU (2anaJunuzovi6)

//.

6RIJEH NA KlSl (Salihana Kovadevii)

/tl,

NIJE DO MENE (Salihana Kovadevii)

I.I- AUTORI

rb, IIJEzIM OD SEBE ZBOG

SEBE ILI POLASCI _ ZBIRKA

PRICA I KRATKTH ZAPTSA (Mehmed Nuriki6)

36

37