2.

O djelu
Djelo

Historia

Salonitana

je

najupeatljivije

svjedoanstvo

srednjovjekovnoj

Dalmaciji,Splitu i splitskoj crkvi. Nastalo u 13.stoljeu. 1 U djelu se radi o povijesti

salonitanske odnosno splitske crkve do 1266.god. Ulo je u povijesnu literaturu djelom oca
hrvatske historiografije Ivana Luia Luciusa De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex koje je
izalo u Amsterdamu 1666.god. On je u Tomi naao najprikladnijeg pisca. Ivan Lui je
ujedno dao djelu latinsko ime Historia Salonitana. 2 On je u dodatku svoga djela otisnuo i tekst
Historie Salonitane ,uz ostala povijesna vrela, po Vatikanskom kodeksu. Tijekom nadolazeih
osamdeset godina ovo e biti jedini dostupni izvori za prouavatelje Tomina djela, sve dok
1748. godine J. G. Schwandtner nije, s manjim izmjenama, pretiskao kompletnu Luievu
knjigu, ukljuujui ondje objavljene izvore, u treem svesku svoga kompendija narativnih
vrela ugarske, dalmatinske, hrvatske i slavonske povijesti. Tek je na taj nain - cirkulacijom
Luieve i Schwandtnerove zbirke i njihovih reizdanja, jedan od temeljnih izvora za
poznavanje dalmatinske srednjovjekovne povijesti, postao dostupan irem krugu istraivaa.
Sva ova izdanja reproucirala su samo jednu varijantu tekstualne predaje onu Vatikanskog
kodeksa No, za mjerodavno kritiko izdanje u matinoj zemlji valjalo je priekati godinu
1894., kada je F. Raki u znamenitoj zbirci povijesnih spomenika junih Slavena priredio
ovog puta po splitskom kodeksu cjeloviti tekst HS. 3 U prvom djelu Historie Salonitane od 1.24.poglavlja su podaci do kojih je Toma doao skupljanjem i prouavanjem izvora ,a u
drugom djelu je svjedok zbivanja,pie po vlastitim sjeanjima i pie podatke do kojih je doao
usmenim putem. 4

1 Iva Kurelac,Povijest splitskih i salonitanskih nadbiskupa-Historia Salonitana Tome Arhiakona

Zbornik odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti,vol.23,Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti,Zagreb 2005.,str.275.
2 Mirjana Matijevi-Sokol,Toma Arhiakon i njegovo djelo-Disertacija,Filozofski fakultet sveuilita
u Zagrebu,Zagreb 1999.,str. 5
3 Ivan Bai,Toma Arhiakon,Historia Salonitana.Povijest salonitanskih i splitskih prosveenika,Pro
tempore,br.4,god.4,Klub studenata povijesti ISHA,Zagreb 2007.,str.71.
4 I.Kurelac, ,Povijest splitskih i salonitanskih nadbiskupa-Historia Salonitana Tome
Arhiakonastr.276.
2

3.Rukopisi
Rukopisna predaja je najbogatija i najbrojnija u gradu u kojem je Toma ivio i stvarao. Od 14
prouavanih i dostupnih rukopisa 4 se nalaze u Splitu:3 u Arhivu splitskog kaptola,a jedan u
arheolokom muzeju grada Splita. Ivanu Luiu su za prvo tiskano izdanje Tomina djela
posluili najstariji vatikanski rukopis i Cindrov prijepis,a Raki se u svom kritikom izdanju
koristio vatikanskim rukopisima,trogirskim i starijim zagrebakim iz Nacionalne i sveuiline
knjinice.5 Najstariji splitski rukopis uva se u Arhivu Splitskog kaptola i on je iz druge
polovice 13.st. Pisan je beneventanom i rukopis nosi ope regionalne osobitosti splitkog i
trogirkog podruja i stariji je od trogirskog evanelistara i epistolarija. Nastaje u 13. stoljeu i
vjeruje se da je pisan u Tominu dobu,pod njegovom opaskom ili ak da je sam Toma to
napisao.6 Trogirski rukopis nastaje krajem 14.st.U glavi rukopisa prema Rakom je pisalo da
je to za Jeronima Papalia pa Gunjaa predlae da se nazove Papalievim kolektanejem.
Nastao je za ivota kralja igmunda. On je najstariji prijepis splitskog. On je najljepi i
najbogatiji rukopis. U Nacionalnoj i sveuilinoj se nalazi Zagrebaki rukopis.To je direkatan
prijepis splitskog.7U nacionalnoj i sveuilinoj knjinici nalazi se i drugi Zagrebaki rukopis.
Podrijetlo zagrebakog rukopisa je trogirski rukopis. U Venecijanskoj biblioteci sv.Marka
uva se kodeks u kritikom aparatu oznaen s M. Prijepis je najvjerovatnije direktno iz
splitskog kodeksa. Postoje 3 vatikanska rukopisa. Najstariji vatikanski rukopis Lui smatra
najstarijom potvrdom Tomine povijest i stavlja ga na prvo mjesto popisa spisa iz dalmatinske
povijesti.8

5 Skupina autora,Toma Arhiakon Historia Salonitana ,Splitski knjievni krug,Split

2003.,str.5
6 Isto,str.6
7 Isto,str.8
8 Isto,str.9
3

4.Toma Arhiakon
Toma Arhiakon je roen 1200.ili 1201.god. Za arhiakona splitskog kaptola izabran je
1230.god.Tomino podrijetlo kao i drutveni poloaj njegova roda jo su uvijek predmet
nagaanja.9 Povlai se stav da je Toma potjecao iz patricijske obitelji,a egvi smatra da je
samo klerik koji je bio plemi mogao teiti tako visokim poloajima unutar crkvene
hijerarhije i imati tako vanu ulogu u javnom ivotu. Pod utjecajem splitskog nadbiskupa
Bernarda i trogirskog Treguana odlazi na kolovanje u Bolognu. Tamo je zavrio teologiju i
pravi i osposobljen je za obavljanje notarske slube. 10U rodnom gradu nailazi na estok otpor
sveenstva koje mu u krajnjoj liniji spreava da doe do eljene nadbiskupske asti. Toma se
posveuje radu na politikom polju,jer je taj obeavao mnogo vie uspjeha. Toma je bio jedan
od pokretaa nove struje koja je nastojala uvesti u Split reginem Latinorum (latinsku
upravu),elnitvo kolovanih stranaca mjesto knetva hrvatske ili druge vlastele i vladara iz
splitskog zalea.11 Toma je nevjerovatno odvano zastupao 3 ideje koje su obiljeile njegovo
djelovanje-prevlast crkve nad svjetovnom vlasti,privrenost Rimu i potpuno autonomiju
Splita prema ugarsko-hrvatskim krajevima. Jedini pouzdan podatak o Tominom ivotu je onaj
o datumu njegove smrti uklesan na nadgrobnoj ploi u crkvi sv.Frane u Splitu.12

9 I.Kurelac, ,Povijest splitskih i salonitanskih nadbiskupa-Historia Salonitana Tome

Arhiakonastr.275.
10 Mirjana Matijevi-Sokol,Toma Arhiakon Splianin(1200.-1268.)-nacrt za jedan
portret,Povijesni prilozi,god.14.,br.14.,Hrvatski institut za povijest,Zagreb
1996.,str.118
11 Nada Klai,Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku,kolska knjiga,Zagreb
1975.str.23
4

5.Podrijetlo Hrvata
Poglavlje u Historii Salonitani koje je vano za hrvatsku povijest je 7.poglavlje koje glasi
Kako je Solin bio zauzet. U njemu Toma pie o podrijetlu Hrvata. Pie da je Solin razoren u
vrijeme Gota koji su poli s teutonskih i poljskih strana pod vodstvom Totile. Pie da je Totila
prije pohoda na Italiju skrenuo u Dalmaciju te djelomino opljakao dalmatinske gradove pa i
Solin. Preklesao je carske znakove u palai cara Dioklecijana. S Totilom je dolo 7 ili 8
rodova s poljskih strana i to od onih koji se nazivaju Lingonima. Svidjela im se Hrvatska i
odluili su se tu nastaniti i tlaili su preostalo stanovnitvo i nasilno tjerali u ropstvo. Zemlja
je bila brdovita i smjetena je sjeverno od Dalmacije. U starini ta se pokrajina zvala Kurecija,a
narodi koji se sada nazivaju Hrvati zvali su se Kureti ili Koribanti. 13 Bili su ratniki narod.
Pomijeali su se sa starosjediocima i postali jedan narod istog jezika,surov,kranski, ali
uprljan arijanskim krivovjerjem.Poprimivi dakle od oporosti domovine ud,veselili su se
poput zvijeri oporostima oruja,provalama i pljakama Neki su se nazivali Gotima,a neki
Slavenima.14 Tomin navod da je poljska gotsko ishodite je u irem smislu i tono. Pomijeao
je dogaaje koji su udaljeni stoljee. Goti su osvojili Italiju pod vodstvom Teoderika. Totila je
12 I.Kurelac, ,Povijest splitskih i salonitanskih nadbiskupa-Historia Salonitana Tome
Arhiakonastr.275.-276.
13 Toma Arhiakon,Kronika,Splitski knjievni krug,Split 1977.str.32
14 T.Arhiakon,Kronika,str.33
5

bio Ostrogotski kralj koji je ratovao s Justinijanom. Totila nije nikada boravio u Dalmaciji.
Budui da su Goti bili arijanci Toma je i Hrvate tako drao.15

6.Ostala poglavlja vana za hrvatsku povijest

U 13.poglavlju naziva Katalog nadbiskupa o kojima postoji uspomena Toma pie kako su
kneevi Gota i Hrvata oieni od arijanske hereze,osim biskupa Dalmacije i da su u Slavoniji
ustanovljene neke episkopalne crkve .Poslije redom uz imena Splitskih nadbiskupa donosi
ime kneza Branimira i kneza Tomislava i kralja Drislava.16Od ovog Drislava ostali njegovi
nasljednici nazivali su se kraljevi Dalmacije i Hrvatske. Primali su znakove kraljevskog
dostojanstva od carigradskih careva i zvali su se njihovim eparsima ili patricijima. 17 U
16.poglavlju koje nosi naslov O promaknuu nadbiskupa Lovre pie da je Lovro bio zareen u
sjeditu solinske crkve godine i 1060. u vrijeme cara Mihajla ,a kraljeva Stjepana, Kreimira i
Zvonimira,koji je bio posljednji kralj Hrvata. Zvonimir,kralj Hrvata je vrati crkvi sv.Dujma
crkve sv.Stjepana i sv.Marije u Solinu sa svima njihovim dobrima. Te je crkve sagradila i
obdarila kraljica Jelena,dajui ih splitskom sreditu. Kralj Kreimir je zakopan u atrijumu
15 Mirjana Matijevi-Sokol,Toma Arhiakon i njegovo djelo,Naklada Slap,Split
2002.
16 T.Arhiakon,Kronika,str.42
17 Isto,str.43
6

bazilike sv.Stjepana.18 U 17.poglavlju Kako su Ugri zavladali Dalmacijom i Hrvatskom pie

da je umro kralj Zvonimir i nije ostavio nasljednika. Slavonski velika je krenuo kod
Vladislava da mu kae da krene u osvajanje kraljevstva. Plemstvo se nije dralo zajedno pa je
lagano osvojio zemlju od Drave do Gvozda. Nije stigao do primorskih oblasti zato to su Skiti
doli u njegovu zemlju.19 Njegov nasljednik Koloman je sve do kraja osvojio i primorske
krajeve. Spliani ga prvo nisu htjeli prihvatiti,ali kad su shvatili da je kranin i da e s njima
dobro postupati prihvatili su ga i primili dobrostivo. 20 U 24.poglavlju O prvom zauzeu Zadra
papa Inocentije je izdao nareenje da se svi krani snano pripreme za pomo svetoj zemlji.
Mnotvo je dolo u Veneciju i trailo da im se da prijevoz. 21 Budui da su Mleanima Zadrani
bili vrlo opasni cijelo se brodovlje podiglo i pristalo blizu Zadra. Smjesta je dolo do poraza
uz ogroman broj mrtvih. itavo je to brodovlje krenulo u Carigrad i zauzelo ga.22

U 25.poglavlju O prolasku kralja Andrije pria o tome kako je kralj Andrija krenuo u
kriarski pohod.I tako godine naeg otkupljenja tisuu dvjesta sedamnaeste,dvadeset treeg
augusta,doe kralj Andrija u grad Split.

23

31.poglavlje nije bitno za hrvatsku povijest,ali u

njemu pie kako je Toma izabran za arhiakona godine 1230. 24O napadu Tatara na Ugare
govori 36.poglavlje koje se zove O tatarskoj kugi. O Ugarskoj spremnosti govori ova
reenica: A bili su razuzdani od duga mira,odvikli od oporosti oruja,veselei se samo
18 Isto str.54
19 Isto,str.55
20 Isto,str.56
21 Isto,str 75
22 Isto,str.76
23 T.Arhiakon,Kronika,str.81.
24 Isto,str.90
7

putenim mamcima, mlitavljeli su od lijene obamrlosti. 25 O tome kako su Ugari loe prole
govori najbolje reenica da su od ljudske krvi bile vode Dunava.26

7.Toma- neprijatelj Hrvata

Ivo Goldstein kae da je Toma nazivao Hrvate Gotima iz 2 razloga. Prvi razlog je taj zato to
Toma,koji ivi u 1.polovini 13.st nije mogao posjedovati relevantne dokumente,pa se morao
domiljati. Znao je da Goti boravili u ovim krajevima,suvremenici su pisali da su osvajali
neka mjesta, a o seobi i osvajanjima Slavena otprilike dvjesto godine nije nita zapisano.
Drugi razlog je taj da Toma kao Splianin gaji iznimnu nesnoljivost prema iteljima u zaleu
25 Isto,str.124.
26 Isto,133.
8

svoga grada. Goti su unitili Salonu,a Hrvati svakodnevno prijete Splitu. Na razini simbolike
bilo je svejedno hoe li mrske susjede nazvati Slavenima,Hrvatima ili Gotima. 27 Ferdo ii
pie da je Toma esto spram Hrvata zloban,tendeciozan i pristran. Toma u Splitu je bio voa
latinske stranke,a ta je mrzila gotovo prezirala sve to je bilo slavensko tj.hrvatsko,a
naroito slavenski crkveni jezik nazivajui ga heretikim i gotskim i hrvatsko plemstvo koje
je po njima bilo sluge ugarskog kralja. 28 Lujo Margeti u svojem lanku pie da se prezir
prema Hrvatima vidi iz Tomine prie o sveeniku Vulfu koji je sredinom 11.nagovorio Hrvate
da poalju papi poslanstvo kojem je na elu bio biskup,neuki starac Ceceda. Kada je
poslanstvo dolo u Rim papa je prigovorio to Ceceda nosi bradu pa je papa vlastitom rukom
otkinuo nekoliko dlaka Cecedine brade i naredio da se obrije. itava ta pria plod je Tomine
mrnje prema Hrvatima,osobito glagoljaima i te prie su neuvjerljive. 29 Nada Klai ovako
govori:Proet do sri eljom za osloboenjem svoga grada od ovisnosti,utjecaja i vlasti
izvana,Toma pojaava u sebi odbojnost koja je dijelila u srednjem vijeku graanina od
seljaka, odnosno selo od grada. Zato je njegovo djelo puno prezira prema svemu to dolazi s
hrvatskog sela. Ne shvaajui da je rije o opepoznatim antagonistikim odnosima grad-selo
u srednjem vijeku, neki su hrvatski historiari napali Tomu i odbacivali njegovo djelo kao
izvor za najstariju hrvatsku povijest.30

8.Historia Salonitana Maior

27 Ivo Goldstein,Hrvatski rani srednji vijek,Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog
fakulteta Sveuilita u Zagrebu,Zagreb 1995.
28 Ferdo ii,Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara,Nakladni zavod Matice
hrvatske,Zagreb 1990.
29 Lujo Margeti,Vidljive i manje vidljive poruke Tomine Historie
SalonitaneZbornik radova Toma Arhiakon i njegovo dobaKnjievni krug
Split,Split 2004,str.14
30 N.Klai, ,Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku,str.23
9

Najstariji rukopis spisa poznatog kao Historia Salonitana Maior Historia Salonitana Maior
nalazi se u Rimu , a potjee iz 1.polovice 16.stoljea.Predloak je za ostalih pet poznatih
rukopisa istog djela, a ini se da je pripadao djelu Collectanea modrukog biskupa i zadarskog
kanonika imuna Koiia Begne. Historia Salonitana Maior obuhvaa samo prva 22
poglavlja Historie Salonitane s dodacima. Naziv vea Historia Salonitana joj je dao
Farlati.31.Nada Klai je u svom djelu Historia Salonitana Maior detaljno objasnila razlike
izmeu HSM i HS. U nekim dijelovima autor zamjenjuje Tomin poetak i ne preuzima neke
podatke zato to ne odgovaraju njegovom sadraju. Neka poglavlja preskae zato to ga nisu
zanimala. Mijenja prve reenice. U 7.poglavlju izbacuje sve to smeta koncepciji,ne moe se
uklopiti. Njemu nije bitno poglavlje o doseljenim Gotima. Dolazak Maara mu je netono
datiran. Po Tomi Zvonimir je umro prirodnom smru, a autor HSM je dodao dio o nasilnoj
smrti kralja Zvonimira. U nekim dijelovima stvara potpuno gramatiki netoan tekst. 32 Uzrok
smrti kralja Zvonimira je prikazao kao i u Ljetopisu popa Dukljanina,a posljedice kao u
izvorima ugarskog porijekla. U HSM Arpadovii dolaze da osvete smrt kralja Zolomera. 33
Nije nikako bilo mogue dokazati da je HSM koncept za Tomino djelo HS,kao to je
dokazivao Gunjaa,ili da su Toma i nepoznati autor HSM sluili nekim zajednikim
predlokom kao to je dokazivao Barada.34

31 I.Bai, Toma Arhiakon,Historia Salonitana.Povijest salonitanskih i splitskih

prosveenika,str.72
32 Nada Klai,Historia Salonitana Maior,Srpska akademija nauka i
umetnosti,Beograd 1967
33 N.Klai,Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku,str.27
34 Isto,st.r26
10

10.Literatura
1. Matijevi-Sokol,Mirjana,Toma Arhiakon Splianin(1200-1268.)-nacrt za jedan
portret,Povijesni prilozi,god.14,br.14. Hrvatski institut za povijest,Zagreb 1996.,str 67.-82.
2. Kurelac, Iva, "Povijest splitskih i salonitanskih nadbiskupa - Historia Salonitana Tome
Arhiakona,Zbornik odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti
hrvatske akademije znanosti i umjetnosti,vol.23,Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti,Zagreb 2005,str.275.-277.
3. Basi, Ivan,Toma Arhiakon,Historia Slaonitana. Povijest salonitanskih i splitskih
prosveenika ,Pro tempore,br.4,god.4 ,Klub studenata povijesti ISHA,Zagreb 2007.,str 71.76.
4. Klai, Nada, Historia Salonitana Maior, Srpska akademija nauka i umetnosti,Beograd
1967.
5. Toma Arhiakon, Kronika,Splitski knjievni krug,Split 1977.
6. Klai, Nada, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, kolska knjiga,Zagreb 1975
7. Margeti, Lujo,Vidljive i manje vidljive poruke Tomine Historie Salonitane,Zbornik
radova Toma Arhiakon i njegovo doba,Knjievni krug Split,Split 2004.,str 13.-19.
8. Goldstein, Ivo,Hrvatski rani srednji vijek,knjiga I,Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog
fakulteta u Zagrebu,Zagreb 1995.
9. ii, Ferdo, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara,Nakladni zavod Matice
hrvatske,Zagreb 1990.

11

12