Ego

Ono to se sada raa nije novi sustav vjerovanja niti nova religija, duhovna ideologija ili
mitologija. Nova duhovnost, transformacija svijesti, raa se u najveoj mjeri izvan struktura
postojeih institucionalnih religija. To buenje e biti obiljeeno i velikim sudarima sa starim
obrascima, konceptima, sustavima i uarenim dogmama.
RASPAD KRUTIH EGOISTIKIH TVORBI
Dijelom kao rezultat duhovnih uenja koja su se pojavila izvan utemeljenih religija, ali i
zahvaljujui utjecaju starih istonjakih mudrih uenja, sve se vei broj sljedbenika tradicionalnih
religija moe osloboditi identifikacije s oblikom, dogmom i strogim sustavom vjerovanja, te otkriti
prvobitnu dubinu, skrivenu unutar njihove duhovne tradicije, dok u isto vrijeme otkrivaju dubinu
unutar sebe. Shvaaju da njihova duhovnost nema nikakve veze s onim u to vjeruju, nego s
njihovim stanjem svijesti. To pak zauzvrat odreuje nain na koji e djelovati, u svijetu i postupati
s drugim ljudima.
Oni koji ne mogu vidjeti izvan oblika, postaju robovi svojih uvjerenja, odnosno svojih
umova. Svjedoci smo ne samo utjecaja svijesti u suvremenom svijetu nego i u porobljavanju
od strane ega i njegovog jaanja.
Pojedine religiozne institucije bit e otvorene za novu svijest, druge e uvrstiti svoje
doktrine, i postati dio svih onih drugih ljudskih tvorevina pomou kojih e se kolektivni ego
braniti, i uzvraati udarac. Pojedine crkve, sekte kultovi i religijski pokreti u osnovi su
egoistini entiteti, toliko strogo identificirani sa svojim zamiljenim pozicijama da slie na
sljedbenike neke politike ideologije koja je bliska jednoj od alternativnih interpretacija stvarnosti.
No, ego je osuen na postupno raspadanje, kao i svi njegovi vanjski dijelovi, bilo da su u
pitanju religijske ili druge institucije, korporacije ili vlade: raspast e se iznutra, bez obzira
na to koliko se ine zatienima. Najsnanije strukture,najnepodlonije promjenama, bit e
prve koje e se razgraditi. ekaju nas iznenaenja.
Na pitanje kako usklauje ovo duhovno uenje sa svojim kranskim uvjerenjima Oprah je
rekla:

Ja sam slobodnomislea kranka koja vjeruje tom uenju, koja vjeruje u svoj put, ali ne vjerujem
da je on jedini, ne vjerujem da postoji jedan jedini put do duhovne slobode i mira za svih 6
milijarde stanovnika zemlje, a ne vjerujem niti da je Isusov naum bio osnovati kranstvo. Ne
postoji konflikt izmeu ovog uenja, koje je isto duhovno, i bilo koje religije. Sudionici su se
sloili da su religije postale sile razdvajanja, a ne spajanja.
Za uinkovitu promjenu svijesti Eckhard Tolle ne nudi nita novo to on i priznaje.
Zapravo cijelo bi se uenje i knjige Tollea u najkraim crtama mogli opisati kao
amerikanizirani Tao, ili pak pozapdanjaena Vedanta s mnogo utjecaja budizma islama i
kranstva. Meutim, iza svih moguih fenomenolokih mentalnih konstrukcija stoji istinski
doivljeno znanje, uoblieno na, zapadnom ovjeku, razumljiv (na nivou srca) nain.
ILUZORNO ,,JA
Rije "ja" u sebi sadri najveu greku i najdublju istinu, zavisno od toga kako je
upotrebljavate. U konvencionalnoj upotrebi, ne samo da je to jedna od najee koritenih rijei u
svakom jeziku ( zajedno sa srodnim rijeima poput "meni", "moje", "mene" i "ja osobno" ) nego je
i jedna od onih koje navode na pogreno tumaenje.
U normalnoj svakodnevnoj upotrebi, "ja" sadri iskonsku greku, pogrenu percepciju onoga to vi
jeste, iluzorni doivljaj identiteta. To je ego. Taj iluzorni doivljaj o sebi je ono za to je Albert
Einstein, osoba koja je imala uvid ne samo u stvarnost prostora i vremena nego i u ljudsku prirodu,
koristio termin "optika iluzija svijesti". To iluzorno "ja" potom postaje osnova za
sve ostale interpretacije ili, tonije, za pogrene interpretacije stvarnosti ( realiteta ), svih procesa
razmiljanja, interakcija i meusobnih odnosa. Vaa realnost postaje odraz prvobitne iluzije.
Dobra vijest je da ako prepoznate iluziju kao takvu, ona se razgradi.
Prepoznavanje iluzije je istovremeno i njen kraj. Njen opstanak zavisi od vaeg pogrenog
vjerovanja da ona predstavlja stvarnost. Razumijevanjem onoga to niste, vaa prava
stvarnost izlazi na povrinu. To je ono to e se desiti ako budete nastavili da polako itate ovo i
naredno poglavlje, koja govore o mehanizmu lanog "ja", koje nazivamo egom.
Dakle, kakva je priroda tog iluzornog "ja"?
Ono na to obino mislite kada kaete ;,ja" nije ono to vi zaista jeste. Monstruoznim inom
redukcije, beskonana dubina onoga to predstavljate, u vaem umu je pogreno zamijenjena
zvukom koji proizvode glasne ice ili milju o "ja" i o svemu ostalom s im se "ja" identificiralo.
Na to se onda "ja" i srodne rijei ( "meni", "moje", "mene") zapravo odnose?
Kada naui da niz glasova koje proizvode glasne ice njegovih roditelja predstavljaju njegovo ili
njeno ime, dijete poinje da izjednaava tu rije, koja u umu postaje misao, s onim to je on ili ona.
U toj fazi pojedina djeca na sebe ukazuju u treem licu. "Johny je gladan". Ubrzo naue arobnu
rije "ja" i izjednae je sa vlastitim imenom, koje su prije toga izjednaili sa sobom. Potom i ostale
misli dolaze i spajaju se s prvobitnom "ja-milju". Sljedei korak su misli o "meni" i "mojem", koje
oznaavaju stvari koje su na odreeni nain sastavni dio "ja".

To predstavlja identificiranje s objektima, to podrazumijeva da dajete identitet stvarima, tj.

mislima koje predstavljaju stvari, ispunjavate ih doivljajem vlastitog "ja", i na taj nain
uzimate njihov identitet.
Kada se "moja" igraka polomi ili je neko uzme, pojavi se duboka patnja. Ne zbog oigledne
vrijednosti koju ima ta igraka - dijete e ionako ubrzo izgubiti interes za nju i zamijeniti e je
drugim igrakama, drugim objektima nego zbog misli o "mojem".
Igraka je postala dio djetetovog doivljaja sebe, dio djetetovog "ja. I kako dijete raste,
prvobitnoj "ja-misli" pridruuju se i druge misli; identificira se s spolom, osobnim stvarima,
tijelom doivljenim ulima, nacionalnou, religijom, zanimanjem.
Drugi pojmovi s kojima se "ja" poistovjeuje su uloge: majka, otac, suprug, supruga itd, koje
predstavljaju akumulirano znanje ili miljenja, ono to nam se dopada i ne dopada, i stvari
koje su se desile "meni" u prolosti, sjeanja o kojima su misli koje dalje definiraju moj
doivljaj o sebi u vidu "mene i moje prie". Ovo su samo neke od stvari iz kojih ljudi izvlae
svoj doivljaj identiteta. One ne predstavljaju nita vie do misli koje na okupu odrava
injenica da su zaodjenute doivljajem vlastitog "ja".
Ono na to obino mislite kada kaete "ja" jeste mentalna tvorevina.
Ili preciznije: vei dio vremena niste vi taj koji govori kada kaete ili mislite "ja" - govori odreeni
dio te zamiljene tvorevine, egoino "ja". ak i kad doe do buenja,i dalje ete koristiti "ja", ali e
ono dolaziti iz mnogo dubljeg mjesta unutar vas.
Veina ljudi se i dalje poistovjeuje s neprestanim tokom uma, s nagonskim razmiljanjem od
kojeg se veina ponavlja i koje je besmisleno.
Ne postoji "ja" koja je razdvojeno od njihovih procesa razmiljanja i emocija koje ih prate.
To znai biti duhovno nesvjestan. Kada im se skrene panja na to da u njihovoj glavi postoji glas
koji nikad ne prestaje govoriti, oni upitaju: "Kakav glas?" ili ljutito poriu sve, to naravno i jest
glas, jest onaj koji razmilja, jest neopaeni dio uma. Skoro da se na njega moe gledati kao na
entitet koji ih je opsjeo.
Pojedini ljudi nikad ne zaborave trenutak kada su prvi put razdvojili sebe od svojih misli i time
nakratko doivjeli promjenu identiteta, od onog trenutka kad su bili sadraj svog uma do onoga kad
su postali svijest u pozadini. Nekima se to dogaa na tako suptilan nain da jedva i primijete, ili
samo primijete upliv radosti u njihov unutranji prostor , a da nisu svjesni razloga.
***
Dio iz radionica i web predavanja Tolle-Oprah
Pripremili Goga i Laci
Kolovoz; 2008.