Professional Documents
Culture Documents
Opioid
Opioid
Izvor: Wikipedia
(Preusmjereno sa Opioidi)
Opioid je bilo koja tvar (agens) koja se vee na opioidne receptore, koji se uglavnom nalaze
u sredinjem ivanom sustavu i probavnom sustavu.[1][2] Postoje etiri klase opioida:
potpuno sintetski opioidi poput petidina i metadona ija struktura je nevezana za onu
alkaloida opijuma
Opioidni analgetici (za razliku od NSAR i analoga antipiretika) blokiraju provoenje impulsa boli od
periferije k mozgu. U opioidne analgetike spada prije svega morfin, ali i veina derivata morfina (kao
to je heroin, kodein i sl.) i sintetski spojevi (petidin, pentazocin, tramadol, metadon) koji imaju isti
mehanizam djelovanja. On se zasniva na vezivanju tih spojeva na m (mi), k (kapa) i d (delta)
receptore (koje jo nazivamo opioidni receptori) u kraljenikoj modini i mozgu. Naime, ope je
poznato da bol ima svoje najjai intenzitet neposredno nakon javljanja a kasnije se intenzitet boli
smanjuje (organizam se privikava na bol). Mehanizam te prilagodbe sastoji se od toga da neuroni
lue unutarnje analgetike kao sto su enkefalini, endorfini i dinorfini. Oni svojim vezanjem na opioidne
receptore ublaavaju i blokiraju daljnu bol. Taj mehanizam naziva se unutarnji analgezijski sustav.
Morfin i ostali opioidni analgetici podraavaju mehanizam vezanjem na opioidne receptore, tj.
oponaajui endorfine (kae se da su opiodni analgetici agonisti opioidnih receptora). Idealni
opioidni analgetik imao bi samo analgetsku aktivnost. Meutim, to nije jedini efekt opiodnih
analgetika:
inhibiraju disanje i kaalj (zato se, recimo, kodein i folkodin koriste kao antitusici)
skupljaju zjenice
Vezanje za mi i delta receptore je najvie odgovorno za razvoj euforije, tolerancije, depresije disanja
i razvoj ovisnosti, dok kapa receptori dorinose samo analgeziji.
Upravo zbog narkotikog efekta, razvoja euforikog ponaanja te tolerancije i razvoja ovisnosti
opioidi su opasni i primjenjuju se samo kada za to postoji medicinsko opravdanje. U ljekarnama se
ovi lijekovi (izuzev tramadola) uvaju u posebno odvojenim i strogo uvanim sefovima. Izdavanje
ovih lijekova (izuzev tramadola) u ljekarnama podlijee najstroijim pravilima struke: recept se
prilae u dvije kopije, jedna se uva u ljekarni, a druga se alje osiguravateljskoj kui, izdani narkotik
se upisuje u knjigu opojnih droga, a osoba koja podie lijek mora predoiti osobnu iskaznicu i broj te
iskaznice se upisuje u knjigu opojnih droga. Na taj nain osigurana je kontrola izdavanja opojnih
droga, a u sluaju potrebe policija u svakom trenutku ima pravo uvida u knjigu opojnih droga.
Sadraj/
[sakrij/]
2 Reference
3 Literatura
4 Vanjske veze
Reference[uredi - ]
1.
Jump up
Kodein
Izvor: Wikipedia
Kodein
(IUPAC) ime
(5,6)-7,8-didehydro-4,5-epoxy-3-methoxy-17-methylmorphinan-6-ol
Kliniki podaci
Identifikatori
CAS broj
76-57-3
ATC kod
R05DA04 N02AA59
PubChem[1][2]
5284371
DrugBank
APRD00120
ChemSpider[3]
4447447
ChEMBL[4]
CHEMBL485
Hemijski podaci
Formula
C18H21NO3
Mol. masa
299.364 g/mol
SMILES
[pokai]InChI
Farmakokinetiki podaci
Bioraspoloivost
~90% Oralno
Metabolizam
Farmakoinformacioni podaci
Trudnoa
Pravni status
Opojna droga
nisko - umereno
Nain primene
Kodein ili 3-metilmorfin (prirodni izomer od metil morfina) je opijat koji se koristi
u medicini kao analgetik i antidiuretik.[6] Kodein je drugi alkaloid po dominantnosti u opijumu (do 3
odsto); mnogo vie preovladava u iranskom maku (Papaver bractreatum). Smatra
se drogom srednje klase.
Kodein se koristi za leenje bolova, kao i za oslobaanje od kalja.
Izvori[uredi - ]
1.
2.
edit
Jump up Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008).
"Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities". Annual
Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1.
3.
Jump up Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA.
(2010). "Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text
mining". J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.
4.
edit
Jump up Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y,
McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). "ChEMBL: a large-scale
bioactivity database for drug discovery". Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D11007. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.
5.
edit
6.
Jump up Keith Parker; Laurence Brunton; Goodman, Louis Sanford; Lazo, John S.;
Gilman, Alfred (2006). Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (11
izd.). New York: McGraw-Hill. ISBN 0-07-142280-3.
Endorfin
Izvor: Wikipedia
Simbol
POMC
Entrez
5443
HUGO
9201
OMIM
176830
RefSeq
NM_000939
UniProt
P01189
Drugi podaci
Lokus
Hromozom 2 p23
Vidi jo[uredi - ]
Proopiomelanokortin
Adrenokortikotropni hormon
Endorfobija
Morfin
Izvor: Wikipedia
Morfin
(IUPAC) ime
(5,6)-7,8-didehidro-4,5-epoksi-17-metilmorfinan-3,6-diol
Kliniki podaci
Robne
Mskontin, Oramorf
marke
AHFS/Dru Monografija
gs.com
Identifikatori
CAS broj
57-27-2
64-31-3 (neutralni sulfat),
52-26-6 (hidrohlorid)
ATC kod
N02AA01
PubChem[1] 5288826
[2]
DrugBank
DB00295
ChemSpide 4450907
r[3]
UNII
KEGG[4]
ChEBI
76I7G6D29C
D08233
CHEBI:17303
ChEMBL[5] CHEMBL70
Hemijski podaci
Formula
C17H19NO3
Mol. masa
285.34
SMILES
[pokai]InChI
Fiziki podaci
Rastvorljiv
ost uvoda
Farmakokinetiki podaci
Bioraspolo
ivost
(IV/IM)
Vezivanje
3040%
za proteine
plazme
Poluvreme
23 sata
eliminacije
Izluivanje
Farmakoinformacioni podaci
Trudnoa
C(AU) C(US)
Pravni
status
II (SAD)
Opojna
Visoko
droga
Nain
primene
ano,intramaskularno,intravenozno
Morfin (ranije i morfijum) je prirodni alkaloid koji se dobija iz opijuma. Ime je dobio po grkom
bogu sna Morfeju. U medicini se koristi zbog snanog analgetikog dejstva. Zbog opasnosti
od zavisnosti, koristi se retko, samo kod najteih bolova. Predmet je zloupotrebe a predstavlja i
polaznu sirovinu za dobijanje polisintetskih opijata, pre svega heroina.
Sadraj/
[sakrij/]
1 Istorija
2 Dobijanje
3 Farmakologija
o
3.1 Indikacije
4 Farmakokinetika
5 Toksikologija
o
5.2 Morfinomanija
6 Reference
7 Vidi jo
8 Vanjske veze
Istorija[uredi - ]
Mak se koristio jo u neolitu u religiozne i medicinske svrhe. U starom veku su Grci i Asirci znali
za opijum, ali i opos sok dobijen ceenjem cele biljke i mekonijum vodeni dekokt (aj) od cele
biljke. U Kini je opijum prvu primenu imao u terapiji dijareje, a tek kasnije i bola. U Kini je bilo jako
rasprostranjeno i puenje opijuma kao vid zloupotrebe[7].
Morfin je prvi alkaloid izolovan u istom stanju (Fridrih ertirner, 1804), a sintetisan je 1952[8].
Koliina morfina u opijumu varira od 3% do 23%.
Dobijanje[uredi - ]
Polje maka
Morfin se, zajedno sa drugim alkaloidima, nalazi u maku (Papaver somniferum), i to u svim delovima
biljke osim semena, ali se za dobijanje opijuma koristi samo jedan varijetet P.
somniferum var. album (tzv. opijumski mak). Kada biljka ue u fazu opijumske zrelosti, aure se
zasecaju i iz njih curi mlenobeli sok koji se na vazduhu zgusne, ovrsne i dobije mrko-crvenu boju.
Ovim nastaje sirovi opijum (Opium crudum), koji sadri najmanje 10% morfina i 2%kodeina.
Standardizacijom na 9,8-10,2% morfina dobija se Opium titratum[7].
Zbog mogue zloupotrebe, danas se ree koristi opijum, a opijumski alkaloidi se najjee
dobijaju ekstrakcijom iz suvih aura maka nakon odvajanja semena. Mogua je i ekstrakcija iz
zelenog dela biljke, ali se ovako prikupljena sirovina mora, zbog nestabilnosti, brzo osuiti, a tek
onda se pribegava ekstrakciji[7].
Svetske potrebe za morfinanima (morfin, tebain i kodein) iznose oko 190 tona godinje, ali 80% ove
koliine predstavlja kodein[7].
Farmakologija[uredi - ]
Molekula morfina
OP2 (ranije ) nalaze se pre svega u kori velikog mozga i uestvuju u prenoenju signala
za bol, regulisanju mokrenja i ishrane. Stimulacijom ovog tipa receptora dolazi do spreavanja
provoenja signala za bol, i poremeaja u mokrenju i ishrani. Fizioloki se za OP 2 receptore
vezuju dinorfini.
Morfin deluje na sva tri tipa receptora, ali svoja farmakoloka dejstva ostvaruje pre svega preko OP 3.
Glavna mesta delovanja morfina su centralni nervni sistem i gastrointestinalni trakt.
Centralni nervni sistem morfin u nekim delovima CNSa deluje depresivno, a u drugima
ekscitatorno:
Promene ponaanja se javljaju kako kod zavisnika i pacijenata sa bolom, tako i kod
zdravih ljudi. Meutim, dok kod zavisnika (i bolesnika) izaziva euforiju, kod zdravih ljudi
izaziva disforiju. Kod ivotinja morfin najee izaziva nadraenost (maka, konj, govee,
svinja).
Gastrointestinalni trakt morfin smanjuje pokretljivost creva, ali i poveava tonus glatkih
miia, ime izaziva opstipaciju. Zbog poveanja tonusa miia unih i mokranih puteva,
morfin nije dobro sredstvo za otklanjanje unih i bubrenin kolika (osim ako se primenjuje
zajedno sa spazmoliticima).
Ostala dejstva
Indikacije[uredi - ]
Glavna terapijska indikacija za primenu morfina je bol. Mada morfin nema neeljenih dejstava niti
izaziva zavisnost ako se primenjuje u dozama koje nisu vee od potrebnih za suzbijanje bola,
primena morfina se izbegava zbog moguih zloupotreba. Zato se morfin koristi samo kod najjaih
bolova, gde primena drugih analgetika nije dovoljna: kod tekih postoperativnih bolova, akutnog
infarkta miokarda, opekotina, tekih fraktura i terminalnih stadijuma malignih oboljenja[9][10].
Morfin se moe koristiti i pre operacije, za umirenje pacijenta i spreavanje bolova; a po potrebi se
moe davati i tokom operacije (intratekalno ili epiduralno).
Kod akutnog edema plua mehanizam delovanja morfina nije do kraja objanjen, ali se pretpostavlja
da ukljuuje smanjenje oseaja oteanog disanja, smanjuje anksioznost, kao i prethodno i
naknadno optereenje srca.
Morfin se moe koristiti za ublaavanje upornog kalja i zaustavljanje dijareje, ali se danas ne koristi
u ovu svrhu. Za otklanjanje suvog kalja je zamenjen antitusicima, a dijareja se lei otklanjanjem
uzroka (kauzalno).
Neeljena dejstva[uredi - ]
Neeljena dejstva morfina se, kao i eljena, javljaju usled stimulacije OP 3 receptora . Obuhvataju
depresiju disanja, opstipaciju, zadravanje mokrae, poveanje pritiska u unoj kesi, a nekad i
muninu i povraanje, miozu, svrab. Dua primena morfina dovodi do tolerancije i zavisnosti (v.
Toksikologija).
Farmakokinetika[uredi - ]
Morfin se, dobro resorbuje nakon oralne, supkutane, intramuskularne i nazalne primene. Nakon
oralne primene se intenzivno metabolie u jetri, pa do cirkulacije dolazi oko 1/4 unete doze[10]. Morfin
slabije prolazi krvno-modanu barijeru nego heroin, i u glavnom se raspodeljuje
u pluima, jetri, bubrezima i slezini. Kod dece krvno-modana barijera nije dovoljno razvijena, pa su
deca posebno osetljiva prema morfinu[9].
U jetri se morfin prevodi u glukuronat i izluuje najvim delom preko bubrega, a manjim delom preko
ui. Oteenja jetre mogu znaajno smanjiti metabolizam morfina to dovodi do poveanja njegove
koncentracije u krvi[9]. Morfin-6-glukuronid i sam ima analgetiki efekat, to je od znaaja kod
hronine terapije ili poremeaja funkcije bubrega (kada je smanjeno izluivanje ovog metabolita) [10].
Toksikologija[uredi - ]
Akutno trovanje[uredi - ]
Upotrebljavan bez postojeeg bola, morfin deluje toksino. Kod osoba koje nisu koristile morfin,
toksine su doze vee od 0,1 grama[9][8]. Deca su jo esetljivija na morfin od odraslih, zbog
nerazvijene krvno-modane barijere.
Akutno trovanje moe biti samuobilako ili sluajno (kod predoziranja). Javlja se euforija, koju prati
munina, e, hipotenzija, hipotermija, halucinacije, mioza, nesavladiva potreba za snom, koma i
smrt usled depresije centra za disanje. Smrt nastupa za 1-24 sata.
Kao specifian protivotrov se koristi nalokson. Zbog kratkog poluivota naloksona, potrebno je
ponavljati injekcije vie puta, sve dok ne proe dejstvo morfina. Uz nalokson, daje se i kiseonik i
infuzije tenosti.
Morfinomanija[uredi - ]
Morfin izaziva opijumski tim zavisnosti, u kome su izraene sve tri karakteristike bolesti zavisnosti:
psihika i fizika zavisnost i tolerancija. Do navikavanja dolazi ve za 2-3 nedelje, a tolerancija je
tolika da morfinomani mogu uneti i do 2 grama morfina bez opasnosti po ivot [8].
Tolerancija se javlja iz 2 razloga: zbog nishodne regulacije receptora i zbog ubrzanog metabolizma u
jetri. Ubrzanje metabolizma se vidi i po tome to se kod ovisnika nalazi mala koliina morfina u krvi i
nakon uzimanja toksinih doza. Tolerancija je unaksrna u odnosu na ostale opijate. Nishodna
regulacija receptora je uzrok pojave fizike zavisnosti, jer koliina endogenih opioida (enkefalini,
endorfini, endomorfini) vie nije dovoljna za njihovu stimulaciju.
Glavni simptomi hroninog trovanja morfinom su smanjenje luenja telesnih tenosti (osim znoja),
gubitak apetita, poremeaj varenja, mioza; a kasnije dolazi i do pojave psihikih simptoma
depresija, aljkavost, socijalne disfunkcije[8].
Leenje morfinomanije je vrlo teko, i danas se sprovodi u specijalizovanim ustanovama. Prilikom
pokuaja odvikavanja, javlja se apstinencijalni sindrom koji se sastoji od simptoma suprotnih onima
Reference[uredi - ]
1.
Jump up