Professional Documents
Culture Documents
Pravoslavna Dalmacija
Pravoslavna Dalmacija
PRVI PERIOD
55-313.
Crkva Hristova u Dalmaciji po~iwe u apostolsko doba, dakle ve} u
prvom hri{}anskom vijeku.
Ap. Pavla u~enik, Tit, osnovao je dalmatinsku crkvu i bio je prvi
episkop te crkve. Propovjed Titova u Dalmaciji bila je po naredbi ap.
Pavla. O tome svedo~i sam Pavle u svojoj Drugoj Poslanici Timoteju
(4,10). A to isto kazuju i nekoliki stari crkveni pisci. Teodorit,
navode}i rije~i Pavlove, da je Kriskent po{ao u Galatiju, a Tit u
Dalmaciju, ka`e, kako su ova dvojica slobodni od onoga ukora, {to je
Pavle iskazao za Dimasa, koji ga je ostavio, jer ga ovi poslu{a{e i
po|o{e da propovjedaju, prvi u Galatiju, a drugi u Dalmaciju. Evsevije u
svojoj istoriji crkve pi{e, da je Pavle poslao Kriskenta u Galatiju, a
Tita u Dalmaciju radi toga, da onaj upravqa onom provincijom, a ovaj
ovom. O tome govori i Jeronim u tuma~ewu pomenute Pavlove
Poslanice.1 Spomiwe i Metafrast propovjed Titovu u Dalmaciji po
Pavlovoj naredbi. Tu se navodi, kako je apostol Prvozvani Andrej
pro{ao kroz Dalmaciju za vrijeme Titovo, po{to je ve} osnovao bio
crkvu u Vizantiji i postavio tu prvog episkopa Stahija.2 O Titovoj
propovjedi u Dalmaciji govori i episkop Kon~arevi}.3
Titova je djelatnost u Dalmaciji trajala od 55. do 61. godine, i po
plodovima je bila bogata. Titu, u pravome smislu, pripada ime apostol
Dalmacije. Naredbu svog u~iteqa Tit je tako uspje{no u Dalmaciji
izvr{io, da kad je imao da ostavi Dalmaciju i da primi upravu kritske
1
Ove svjedoxbe navedene su u Dan. Farlati S.J, Illyricum sacrum, Venetiis, 1751-1819. tom. 8 (Poslije
Farlatove smrti, 1773, izdawe je ovoga djela produ`io Jac. Coleti, tako|er jezuit. Mi }emo ~esto u ovoj
na{oj radwi spomiwati ovo djelo i navoditi ga, te nalazimo za nu`no odmah sada u~initi slijede}u
opasku. Farlatova radwa stara je radwa, premda i najop{irnija po istoriji dalmatinske crkve.
Poslije te radwe otkriveni su mnogi novi dokumenti, koji Farlatu nijesu mogli biti poznati i koji
su rasvijetlili mnoge stvari iz starije dalm. istorije crkvene. Imaju}i ovo pred o~ima, a ujedno i to,
da je novija nau~na kritika dokazala, da u Farlatovom radu ima mnogo takvoga, {to se ne sla`e sa
drugim autenti~nim podacima, mi }emo navoditi iz Farlatove radwe samo ona mjesta, koja su
potvr|ena drugim istor. podatcima, i koja se dakle mogu smatrati kao pouzdana. Na mjesta, koja u toj
radwi nijesu potpuno pouzdana, mi se ne }emo osvrtati, i tek samo neka od takvih mjesta prive{}emo,
koja dubqe zasi`u u pitawa ove na{e radwe, podvrgnuv{i ih odnosnoj objektivnoj kritici. O zna~aju
Farlatovog djela vidi I. Smirnov[, O~erk istorii horvatskogo gosudarstva, Kazan[,1879. Vidi i J. C.
Engel, Gescihte des ungarichen Reichs, Halle, 1797-1801. II,164.
Mleta~ko izdawe Agapija Landos pod naslovom str.78. Vidi i Kniga `itj
sv]twhq (Izd. Moskva, 1815.) pod 24. avgusta.
2
Dalmatinski episkop Simeon Kon~arevi} iz polovine XVIII vijeka napisao je Qetopis gra|anskih
i crkvenih doga|aja sve do svoga doba. Taj qetopis, koji ima 368 strana pove}eg oktava, jo{ nije
{tampan. Ja imam ta~ni prijepis sa originala. Dragocjeni ovaj rukopis ja sam opisao u Glasniku
dalmatinske crkve za 1897. str.129-131. Navodi se u ovoj radwi Kon~arevi}ev qetopis sa: Kon~. rkp.
Farlati. I, 392.
Ib, I, 243.
Viwali}eva istorija nalazi se u rukopisu, a svojina je rimokat. manastira Visovca na r. Krci, gdje
je 781. god. Viwali} i umro. Dobiv{i prijateqskim posredovawem ovaj rukopis, ja sam se sa wim
poslu`io u ovoj radwi. Naslov je rukopisu: Compedio storico-cronologico delle cose piu memorabili
occorse agli Illiri e Slavi in Dalmazia, Croazia e Bosna, a ima 346 listova ve}eg formata. Na kraju rukopisa
(koji zavr{uje sa 1769. god.) nalazi se: Geografia di Dalmazia secondo la divisione delle provincie romane, i
zatiijem azbu~ni pregled sadr`aja. Kwigu je ovu svoju napisao Viwali}, kao {to sam u predgovoru
ka`e, najvi{e po onome {to se sadr`i u prvim tomovima Farlata. Sa nekim izmjenama izdao je 1775. g.
u Mlecima dvije tre}ine Viwali}eva rukopisa fratar Bomman, ali bez imena avtora, nego kao svoje
djelo, i radi ovoga fratar Zlatovi} osudio je Bomana u ~lanku, {tampanom u Nadi za 1881.g, br. 10,
str.115-117. Ocjenu vrlo povoqnu o ovom radu (po na{tampanom od Bomana) napisao je Engel u
spomenutom djelu II, 165. Viwali}ev rukopis navodi}e se u ovoj radwi za doga|aje od 1521. godine
unaprijed, a doga|aji do te godine navodi}e se po Bomanovom izdawu.
10
Ab. alb. Fortis, Viaggio in Dalmazia, Venezia, 1774, I, 118. - Engel. II, 217. Navode}i ovo predawe Engel
pi{e, da radi ovoga die Morlaken griechischer Religion besuchen diesen Ort (das Kloster) mit vieler Andacht.
12
13
Thomae archid. Spalantensis Historia salonitana, cap. III (Ed. Zagreb, 1894.)
Sv. Domn arhijepiskop solinski, ~im je postao u~enik ap. Petra, obqubio je u~iteq tog u~enika,
isto kao i drugove mu Apolinara i Pankratija. I posle Petar poslao je Pankratija u Siciliju,
Apolinara u Ravenu, a Domna u Solin, da svaki od wih bude episkop u mjestu, u koji je poslat. Farlati.
I, 428.
15
16
17
Fr. Buli}, I ss. Anastasio e Dojmo martiri salonitani u splitskom ~asopisu Bulletino di archeologia e storia
dalmata, 1898, str. 111-132. P. J. Delehaye S. J. Santi dell Istria e della Dalmazia, {tampanom na
francuskom jeziku u Analecta Bollandiana (1899. fasc. 4), a prevedeno na italijanski jezik i {tampano u
pomenutom Bulletino (1900. str. 85-119). Protivu ove dvojice izdao je kwi`icu spqetski dekan Giov.
Devich sa naslovom: Festeggiamo il nostro patrono S. Doimo, discepolo di S. Pietro, primo vescovo di Salona,
le cui sacre e venerate ossa riposano a Spalato (Spalato, 1900), i u toj kwi`ici stara se da doka`e, na
osnovu Farlata, da je ap. Petar zaista postavio Domna za solinskog episkopa. Odgovori{e ovom
Devi}u u istome Bullettino i Buli} i Delehaje, nazivqu}i ga profanom u nauci. U avgustu iste (1900.)
godine {tampao je opet Devi} apologiju svoje prve kwi`ice, udaraju}i osobito na ona dva rimokat.
sve{tenika i upiru}i se, da doka`e da je ba{ ap. Petar postavio onoga Domna za solinskog episkopa,
i da je taj Domn ba{ bio prvi solinski episkop. U pomenutom Bullettino (1900. str. 191) nazvan je ovaj
naivni dekan Devi} pamfletistom. Doznajemo, da se na{ao rukopis onog nepoznatoga, koji je pre 150
godina dokazivao, da do kraja III vijeka nije postojao u Solinu nikakav episkop sa imenom Domna, i
protivu koga je Farlati u svom Illyricum sacrum ustao bio, i da }e ovaj rukopis biti na skoro
{tampan. Ovo je dobro, da se bar svijet ne vara sa izmi{qenim svetiteqima. A la`nih svetiteqskih
relikvija mi imamo u Dalmaciji i odvi{e. Kao {to u Spqetu se klawaju tijelu izmi{qenoga
Domna, tako i u Zadru se klawaju tijelu Simeona Bogoprimca, a me|utijem, Mle~i}i dokazuju, da se
to tijelo nalazi u Mlecima, Dubrov~ani tvrde, da je to tijelo preneseno u Dubrovnik u XII vijeku iz
Jerusalima, oni u Ahenu tvrde, da se kod wih nalazi ruka istog svetiteqa, a Zadrani da se ~itavo
tijelo kod wih nalazi, - pa da dobro bi bilo, da se i sa ovim pitawem jednom bude na ~isto. Vidi {ta
je napisano u obranu toga, da ba{ u Zadru se nalazi tijelo sv. Simeona, u kwizi L. Fondra, Istoria della
reliquia di San Simeone profeta. Zara, 1855, p.305-327.
10
11
zna zapravo ni imena, jer prvi kao da se zvao Gazan i Gargan, a drugi
Simferije. Za slijede}a dva Esihija ka`e da ne zna, da li su to bili ba{
dvojica, ili je samo jedan bio. Za Venancija kazuje, da je bio svet, ali da
se i o wemu ni{ta vi{e ne govori u katalozima, kao ni o osmorici
Venancijevih naslednika, koji kao da su bili od 155. do 207, a o ostalima
sve do Marina ka`e, da osim imena, drugo ni{ta nije o wima
zabele`eno.20
Kad je to tako, a tako jest i nikako druga~ije, onda nam je dovoqno
znati iz ovoga perioda dalmatinske crkve, da je ona postala u apostolsko
doba i da su joj prvi prosvjetiteqi bili dva u~enika ap. Pavla, Tit i
Ermije, da su najpre Tit, a za wim Ermije bili u Dalmaciji episkopi, da
se tada me|u Dalmatincima u~vrstila hri{}anska vjera i da je tada
polo`en temeq i crkvenoj jerarhiji, koja je poslije wih neprekidno
trajala kroz sva potowa vremena. Kakvo je pak bilo u pojedinostima
stawe crkve u Dalmaciji poslije Ermijeva episkopstva i za vrijeme dok
su trajala gowewa, koji su redom i poimenice bili u woj episkopi za to
vrijeme i kakva je bila djelatnost takvih episkopa, o tome i drugom
sli~nom ne mo`e se za sada jo{ sa pouzdano{}u govoriti i pisati.
@ivot je crkveni tekao tada u Dalmaciji onako, kako je to uop{te moglo
biti usred gowewa, i kakav je on tada bio u svima ostalim oblasnim
crkvama rimske carevine.
20
Samo kratki pregled doga|aja, pi{e Delehaje (pom. mj, str. 91), dovoqan bi bio da doka`e, da sav
niz solinskih episkopa prvih vijekova nije drugo nego porod fantazije, jer tu se vide neka istorijska
imena opetovana nekoliko puta bez ikakvog kriteriuma, a samo da se ispune praznine, i sve ono
kazivawe o solinskim episkopima nema za osnovu nikakav ozbiqan dokumenat.
12
DRUGI PERIOD
313-732.
Dioklecijanovo je bilo po{qedwe gowewe protivu hri{}anstva.
Stra{nim opisuju to gowewe. Dok je ono trajalo, vi{e je hri{}ana
postradalo i mu~eni~kom smr}u svr{ilo, nego li za ikoje drugo
pre|a{we gowewe. Solin, u blizini Dioklecijanovog dvora, vidio je
desetinama hri{}anskih sve{teni~kih lica, koja su za ispovijedawe
Hristove vjere morali da smrt pretrpe. Prestali su goniti Hri{}ane,
kad je 313. godine veliki car Konstantin izdao svoj znameniti edikt,
kojim se utvr|ivao mir izme|u dr`ve i hri{}anske crkve. Neznabo{tvo
je odmah po~elo slabiti, a smr}u Likinijevom poslije deset godina
izgubilo je ono u gr~ko-rimskoj dr`avi glavni dotada{wi svoj oslon.
Sinovi Konstantina produ`ili su djelo oca svoga. Poku{aj cara
Julijana u drugoj polovini IV vijeka da se uspostavi neznabo{tvo u
dr`avi na onaj stepen, na kome je ono bilo prije Konstantina, taj je
poku{aj bio samo prelazan. Julijanovi na{qednici bili su za{titnici
hri{}anstva. Hri{}anstvo je postalo dr`avnom vjerom. Crkva i
sve{tenstvo stali su pod za{titu dr`avne vlasti, i sve one povlastice,
koje su prije u`ivali u dr`avi neznabo{ki hramovi i wihovi `re~evi,
sve je to sada u`ivala hri{}anska crkva i weno sve{tenstvo.
Ustrojstvo crkveno, koje se za vrijeme gowewa nije moglo u~vrstiti,
sada se za vrijeme cara Konstantina ure|uje, i malo po malo svugdje se
organizira stalna jerarhija sa pravilnim, ta~nim odnosima izme|u
~lanova jerarhije. Utvr|uje se u opredjeqenim formulama hri{}ansko
u~ewe, koje je svaki pravoslavni morao da ispovijeda. Na saborima, koji
se tada sazivaju u glavnim mjestima i na kojima episkopi u~estvuju,
ure|uje se unutra{wi `ivot crkve, prava i du`nosti klira, odnosi me|u
klirom i vjernima itd. Ustanovquju se i ure|uju crkvene zadruge i
bratstva sa ciqevima pobo`nima i radi boqeg uga|awa Bogu, kao
kalu|erstvo i crkvena bratstva. Razvija se nauka i kwi`evnost
bogoslovska, te crkva sada obilato mno`i broj svojih velikih otaca i
u~iteqa.
Ovaj novi `ivot u hri{}anskom dru{tvu, kao {to se pokazuje sada u
svima glavnim oblastima gr~ko-rimske carevine, tako se isto on
pokazuje i u na{oj Dalmaciji u svima pravcima.
1.
Pod za{titom cara Konstantina, koji je, pri svojim putovawima iz
Panonije u Akvileju, obi{ao i Dalmaciju, crkva je u ovoj zemqi po~ela
odmah napredovati i sna`iti se.
13
21
22
23
A. Ciccareli, Osservazioni sull isola della Brazza. Venezia, 1802. pag. 27.
14
25
26
Hist. Salon, c. l.
27
28
15
kad je ve} dalmatinska crkva bila pod vla{}u Rima, imamo `ivu
svjedoxbu o gr~kom bogoslu`ewu u zadarskoj crkvi. Papa Inokentije III
pi{e u po~etku 1198. godine kliru katedralne crkve u Zadru: Po{to se u
va{oj crkvi, koja je pod vla{}u apostolskoga (rimskoga) prijestola, ~uva
i do danas gr~ko bogoslu`ewe i gr~ki jezik...29 Dakle jo{ u to doba
vladalo je gr~ko-isto~no bogoslu`ewe u glavnoj crkvi tada{weg glavnog
politi~kog centra Dalmacije. Ovo se osobito u~vrstilo u po~etku VIII
vijeka u katedralnoj crkvi zadarskoj, kad su dva, jedan za drugim, gr~ka
episkopa bili na episkopskoj katedri zadarskoj; i poslije u IX vijeku za
vrijeme episkopa Donata, koga je car Nikifor milostivo u Carigradu
(812. god.) primio, i na polasku iz Carigrada za Zadar darovao mu izme|u
drugih skupocjenih darova i mo{ti sv. Anastasije.30
Episkop solinski, episkop zadarski i drugi episkopi dalmatinski, da
li su i u kakvoj su vezi bili me|u sobom u po~etku, te{ko se {ta
pouzdanoga mo`e re}i. Po jednom pismu rimskoga pape Zosima 418.
godine o rukopolo`ewima mo`e se dr`ati, da je u to doba postojala ve}
ure|ena vi{a jerarhija u Dalmaciji, i da je poglavar te jerarhije bio
solinski episkop. Zosim u tome pismu, upravqenom Esihiju solinskom,
spomiwe wegovu crkvenu oblast (provincia) u kojoj ima odre|eni broj
episkopa, i preporu~uje mu, da saop}i to pismo i u obli`wim crkvenim
oblastima (vicinis provinciis).31 Izgleda iz ovoga, da je dalmatinska crkva
sastavqala jo{ prije toga vremena, kad je re~eno pismo napisano, dakle
prije 418. god, zasebnu crkvenu oblast, i da je poglavar te oblasti i
starje{ina ostalih dalmatinskih episkopa, dakle mitropolit, bio
solinski episkop Esihije. Ovo se mo`e primiti i kao pouzdano, ako se
uzme u obzir, da je ure|ewe oblasnih (mitropolitanskih) crkava
apostolska jo{ ustanova, da su se te crkve osnivale i ure|ivale ~im je
zgodna za to prilika bila, i nije spoqa{wih zaprijeka bilo, a u vezi sa
ovim, kad se uzme u obzir da je bilo mirno ovo doba za Dalmaciju, kad se
crkva u woj dakle mogla mirno da utvrdi i uredi. Za ovo, tj. za ustanovu
me|ama ocr}ene oblasne dalmatinske crkve, kao mitropolitske oblasti u
dobu prije pomenute godine, govori i odnos rimskoga pape Zosima k
Esihiju, kao predstavniku solinske crkvene oblasti, koji se odnos
ogleda u pomenutom papinom pismu. Ticalo se va`noga pitawa iz
`ivota crkve, rukopolo`ewa, dakle osnovnog pitawa jerarhije crkve.
Neopredjeqenost je u tome bila za Esihija osobito radi toga, {to su
29
Bianchi. I, 131.
30
31
,,Proinde nos, ne quid meritis dilectionis tuae derogaremus, ad te potissimum scripta direximus, quae in
omnium fratrum et coepiscoporum nostrorum faciem ire notitiam, non tantum eorum, qui in ea provincia sunt,
sed etiam qui vicinis dilectionis tuae provinciis adjunguntur. Farlati. II, 78. Cf. I, 300.
16
17
pokazuju da izme|u dalmatinske crkve i Rima nije tada bilo ni one sveze,
koja bi ina~e, po mitropolitanskom ustrojstvu crkve, u odnosima
naspram nadle`noga patrijarha postojati morala.
Vidjeli smo u kakvim je odnosima stajao Esihije solinski sa papom
Zosimom. Taj isti Esihije, sasvijem samostalno i nezavisno od rimskog
patrijarha, u `ivom je odnosu i sa carigradskom crkvom i wenim
patrijarhom. Doga|aji tada{wi u carigradskoj patrijar{iji `ivo
zanimaju dalmatinske episkope, i oni u~estvuju u tim doga|ajima, kao
takvim, koji se i wih ti~u. Nezgode, koje trpi carigradska crkva od
samovoqe dr`avne vlasti, smatra dalmatinski episkop svojim
nezgodama, i di`e glas u obranu iste crkve. Car Arkadije goni
carigradskog arhijepiskopa Jovana Zlatousta, i objavquje dekret
progonstva protivu svetog arhijepiskopa. Dalmatinski episkopat osje}a
tu nepravdu i prosvjeduje. Esihije solinski na ~elu tog episkopata ustaje
u obranu povrije|enih kanona, i upu}uje caru molbu u korist svetoga
prvosve{tenstva. Malo je naravno pri tada{wim dvorskim smutwama u
Carigradu, koristio Zlatoustu ovaj prosvjed, ali je zato on zaslu`io
Esihiju i drugovima mu zahvalnost Zlatoustovu, koja se izrazila u
naro~itom pismu, koje je on Esihiju upravio.33
Tijesna ova sveza izme|u dalmatinske crkve i Carigrada morala je bila
postajati ja~om, kada je pod Valentinijanom III 437. godine, pre{la
Dalmacija i zapadni Ilirik pod vlast isto~ne carevine. Ovo se
pokazalo pri svakom boqem solinskom mitropolitu slijede}ega doba, a
i pri spqetskim mitropolitima kroz nekoliko vijekova, kao {to }e se
vidjeti. I ~im je vi{e ja~ala ova sveza dalmatinske crkve sa
Carigradom, tijem je ona slabijom postajala sa Rimom.
U ostalom malo je `ivota pokazivala dalmatinska crkva poslije
episkopa Esihija, pa i za ~itav vijek. Za Jovana solinskog, koji je poslije
Esihija postao episkop, malo se {ta zna. O Jovanovom na{qedniku
Petru zna se samo toliko, da je u svezi bio sa akvilejskim episkopom.
Tre}im Esihijevim na{qednikom bio je Glikerije. Ovaj je bio prije car
rimski. Julije Nepos otme Glikeriju carstvo i otera ga sa prijestola; a
da mu ne bi bio opasan kao pretendent prijestola, naredi da ga
zakalu|ere, i tada ga postavi za solinskog episkopa. Sasvijem je
pojmqivo, da je vrlo malo koristi moglo biti za crkvu u Dalmaciji od
takvog episkopa, koji je na carovawe nau~an bio i koji je za kaznu
postavqen za episkopa.34 Tek pri Onoriju II solinskom (493-505) po~iwe
se pokazivati ne{to vi{e `ivota koji se ve} bujno razvija pod tre}im i
~etvrtim Onorijevim na{qednikom.
33
Jovanovo je pismo od 406. god, i na{tampano je u Farlati. II, 72. Cf. D. Fabianich, La Dalmazia nei primi
cinque secoli. Zara, 1874. pag. 223-224.
34
18
19
Kriti~ko izdawe ovog Dionisijevog pisma u Maassen Gescishte der Quellen des can. Rechts. Gratz, 1870.
I, 960, a o zna~aju Dionisijevih i wegovih trudova I, 422. Cf. Farlati. II, 159.
22
Farlati. II, 162. Upomen. izdawu Tomine solinske istorije str. 13-15.
23
38
24
Ovo pismo smo napisali po opasci, {to je Fr. Ra~ki u~inio na 18. str. izdawa Tomine solinske
istorije.
25
41
Kon~. rkp.
26
28
Kon~. rkp. Farlati. II, 200. 288. Podrobnosti o ovom Vigilijevom poslu u Hefele, Conciliengeschichte (II
aufl.) II, 798. i sl, posebno II, 831.
43
Hist. salonit, c. 6. Farlati. II, 287, Papino pismo u Ra~ki, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam
illustrantia (Zagrabiae, 1877.) rad. 258.
44
Hist, salon, c. 5.
29
Id. ib.
30
Id. ib. c. 6.
47
Id. ib. c. 7-9. Lucii De regno Dalmatiae st Croatiae. Lib. I, cap. 9 (Ed. J. G. Schwandtneri, Vindobonae, 1748.)
48
49
31
51
32
33
Kon~. rkp. - Isporedi: W. Guettee, Historie de l Eglise (Paris, 1883), V, 551 sq. Ab. Fleuri, Histoire
ecclesiastique (Paris, 1856), III, 73 sq. J. Hergenrother, Photius. (Regensburg, 1867), I, 230-237. Hefele,
Conicliengeschichte. III, 379-407. C. W. F. Walch, Historie der Ketzereien (Leipzig, 1782), X, 66-283, a
posebno 260-262.
35
55
36
57
37
59
38
61
39
63
40
TRE]I PERIOD
732-1075.
Godine 732, kao {to smo kazali, pre{la je dalmatinska crkva pod
jurisdikciju carigradskoga patrijarha. Na `alost, to je bilo doba kad je
bjesnilo ikonoborstvo i kad radi tog ikonoborstva nije moglo biti u
op}e u crkvi mira. Kao svugdje, osjetile su se po{qedice toga i u
dalmatinskoj crkvi. Znameniti Jovan Damaskin u obrani svojoj sv. ikona
`ali se, kako je demon zavladao svijetom i kako ne pu{ta u miru crkvu
Bo`iju, pa izme|u drugih crkava, koje su morale trpjeti od ikonoboraca,
spomiwe i dalmatinsku crkvu, koju jo{ kao od jereti~ke propasti ~uvaju
jedini kalu|eri, koji morado{e bje`ati ispred progonstva
ikonoborskog na istoku, i skloni{e se u Dalmaciji i ju`noj Italiji.64
Ikonoborski sabor 754. godine, koji je sazvan bio po naredbi cara
Konstantina Kopronima, morao je jo{ te`i polo`aj stvoriti
pravoslavnima, ma gdje se oni nalazili, a pod vla{}u Kopronimovom,
kao {to je i Dalmacija bila. Na tome saboru progla{ena je anatema na
sve, koji su htjeli da {tuju ikone, i car avtoritetom ovoga svoga sabora
zapovjedio je, ne samo da se uni{te sve ikone, gdje su se samo mogle na}i
nego i da se svrgnu svi episkopi, koji brane ikone, da se svi manastiri iz
kojih je najja~a obrana ikona izilazila, pretvore u svjetske ku}e i
kasarne i da se proteraju svi kalu|eri, koji su otvoreno branili ikone i
koji radi te obrane nijesu ni `ivot {tedili. Naravno je, da je pri
ovakvoj op}oj nevoqi te{ko igdje mogao `ivjeti jedan pravoslavni
episkop, pa ni u dalmatinskoj crkvi. I ovo je uzrok, {to osim imena
nekolikih, i to samo spqetskih episkopa, ovoga doba, mi ni{ta ili vrlo
malo mo`emo da znademo o tome {ta je u ovo doba bivalo u dalmatinskoj
crkvi. Na osnovu toga, {to se ne pomiwe nigdje, da bi koji dalmatinski
episkop pao bio u ikonoborstvo i iznevjerio pravoslavqu, mo`e se bar
toliko kazati, da se ova jeres nije dotakla Dalmacije i da se dalmatinska
crkva sa~uvala pravoslavnom, kao {to je i dotle bila. A stoje}i na
onome, {to je gore navedeno po Damaskinu, mo`e se kazati, da je zasluga
gr~kih kalu|era, {to se Dalmacija sa~uvala ~istom od ikonoborske
jeresi.
I ova je ikonoborska nevoqa trajala sve do 775. godine, kad je umro
Kopronim. Za vrijeme cara Lava IV (775-780) dozvoqeno je bilo
kalu|erima da se povrate iz zato~ewa i da manastire svoje zauzmu; a za
regenstva carice Irine sazvan je bio vaseqenski sabor u Nikeji 787.
godine (sedmi vaseqenski), na kome je uspostavqeno bilo ikonopo~itawe
i osu|eno ikonoborstvo.
64
Kon~. rkp.
41
1.
Kad je ikonoborstvo prestalo, po~iwe ve} i pravilni `ivot u crkvi,
po~iwe svugdje i redovna crkvena uprava. U dalmatinskoj crkvi
nalazimo na spqetskoj katedri arhijepiskopa Petra (774-784). Prvim je
djelom Petrovim bilo, kad je mir u crkvi uspostavqen bio, da se
crkvenom bogoslu`ewu povrati pre|a{wi sjaj i da se iznesu i sa du`nim
po{tovawem gledaju svete ikone, koje su dotle morale vi{e ili mawe
sakrivene stojati, da ih ne bi opazili bjesni ikonoborci i oskrnavili
ih. I naspram kalu|era bio je Petar osobito pa`qiv, iz blagodarnosti
za to, {to su oni svojim po`rtvovawem i ustrajno{}u u~inili, da
ikonoborstvo ne pobijedi i da svete ikone ostanu u du`nom
po{tovawu.65 Ru{evine gr~kih manastira na primorju, kojih se tragovi
jo{ i danas vide, i koje se ~esto otkrivaju, a koje pripisuju IX vijeku,
mogu se slobodno staviti u ovaj i u VIII vijek, kad se zna zna~aj
tada{wega gr~koga kalu|erstva i djelatnost wegova u ovo doba u
Dalmaciji i ju`noj Italiji.
Djelatan je morao biti ovaj spqetski arhijepiskop Petar, koliko u
dobroj upravi dalmatinske crkve, toliko i u spoqa{wim odnosima
wegovim. Poznato je, da je Petar pisao u Carigrad patrijarhu Pavlu IV,
znamenitom svetitequ (780-784) raduju}i se, {to je gowewe ikonoboraca
prestalo i {to je svugdje sada slobodno {tovati sv. ikone. Sv. Pavao,
patrijarh, odgovorio je Petru preko dva kalu|era carigradska, hvale}i
wegovu pobo`nost i revnost za pravoslavqe, pri ~emu mu patrijarh
izra`ava bojazan, da se ne bi iz Rima sada poremetio crkveni mir, kad je
rimski episkop postao zemaqskim kwazom. Ve} iz ovoga, {to
carigradski patrijarh nalazi da mo`e pisati spqetskom arhijepiskopu
Petru o ovakvim pitawima, mo`e se lako zakqu~iti o zna~aju i
djelatnosti tog arhijepiskopa.66 Bi}e smrt i jednoga i drugoga (784. god.)
zaprije~ila im daqe dopisivawe, jer ni{ta nam vi{e qetopis ne
spomiwe o Petru. Ali za to nam spomiwe o na{qedniku wegovom, Lavu
(784-804), i o sno{ajima wegovima sa carigradskim patrijarhom
Tarasijem (784-806).
Slavno je u istoriji crkve doba, kad je na carigradskom
patrijar{eskom prijestolu sjedio sv. Tarasije. Odlikovale su ovoga
patrijarha sve one vrline, koje se samo mogu po`eqeti kod lica, koje
zauzima najznamenitiju episkopsku katedru istoka. Bio je u~en, pobo`an,
strog u vr{ewu svojih arhipastirskih du`nosti, a ujedno energi~an u
65
Ib. ^udnovato, da o ovom zaslu`nom dalmat. mitropolitu nema gotovo ni jedne rije~i u Farlata.
66
42
68
Ibidem.
43
70
44
spomiwe blago~astivi na{ car, a kao {to se zna, te godine (802.) stupio
je na prijesto carski u Carigradu car Nikifor; pri tome Tarasije
spomiwe u pismu prst Bo`iji, koji ve} po~iwe gorde u Rimu da kazni, a
tu sigurno misli na bunu u Rimu 799. godine, kad je papa Lav III rawen
bio i zlogr|en, i kad je morao da bje`i iz Rima. Pismo dakle Tarasijevo
moralo je biti poslano u Spqet po{qedwe ili pretpo{qedwe godine
pred smrt (804.) arhijepiskopa Lava.
Osim ovoga, {to smo sada spomenuli o spqetskom arhijepiskopu Lavu i
dalmatinskom djakonu Faustu, i wihovom sno{aju sa carigradskim
patrijarhom Tarasijem, mi ni{ta drugo ne znamo, {to bi se ticalo
dalmatinske crkve ovoga vremena. Me|utijem nastupio je bio IX vijek,
pun velikih doga|aja za Dalmaciju, kako u politi~kom tako i u crkvenom
`ivotu wenom. U ovom po{qedwem odno{aju, ti su doga|aji osobito
va`ni u drugoj polovini toga vijeka, jer upu}uju crkveni `ivot u
Dalmaciji novom stazom i preokre}u ga na tako odrije{it na~in, da se u
IX vijeku dalmatinska crkva pretvara u ne{to sasvijem drugo od onoga,
{to je ona bila od po~etka i do tog doba.
2.
Da pregledamo najprije u kratko politi~ke doga|aje u Dalmaciji do
tre}e ~etvrti ovoga vijeka, ili do vremena cara Vasilija Makedonca.
U prvoj polovini V vijeka, kao {to znamo, pre{la je Dalmacija i sav
zapadni Ilirik pod vlast vizantijske carevine; a za vrijeme Justinijana
(535. god.) ta se vlast sasvijem utvrdila u Dalmaciji. U VII vijeku
utvr|uju se u Dalmaciji Hrvati (sjeverno od rijeke Cetine). U
primorskim je gradovima bilo kao i prije, naseqewe gr~ko-rimsko.
Hrvati su podijeqeni bili na nekolike `upe, od kojih se svaka za sebe
upravqala pod svojim zasebnim narodnim starje{inom, bez op}e
me|usobne zajednice. Vrhovnu je vlast nad svima tim `upama, isto kao i
nad primorskim gradovima, imao vizantijski car.
Vlast ova vizantijskog cara u Dalmaciji te~ajem vremena po~ela je bila
slabiti, glavnim na~inom s toga, {to zbog udaqenosti Dalmacije od
centra carevine, te{ko je bilo dr`ati u woj onoliko posade, koliko je
trebalo da se o~uva avtoritet carske vlasti. Sami pak geografski
polo`aj Dalmacije izme|u istoka i zapada Jevrope morao je po sebi da
izazove naseqewe weno da nagiwe ~as istoku, ~as zapadu, prema
prilikama vremena. Ovo se osobito opa`a u dalmatinskim primorskim
gradovima i u onom dijelu dalmatinskog kontinenta, koji je bio vi{e k
zapadu, a gdje su bili Hrvati.
Prvih godina IX vijeka dalmatinski primorski gradovi nezadovoqni
vladom vizantijskoga cara Nikifora, poslahu bijahu svoje poslanike:
Donata, zadarskog episkopa, i Pavla, politi~kog upraviteqa tih
gradova, Karlu velikom, da ih primi pod svoju vlast. Poslanici budu
45
Ibidem.
72
48
morao na}i izme|u 843. i 845. godine u po~etku velikog posta, jer u
jednom Metodijevom pismu, upravqenom arhijepiskopu Justinu, ~ita se,
kako ga (Metodija) veseli, {to je radosno pozdravila dalmatinska crkva
pobjedu pravoslavqa i {to su na sve~ani na~in svetkovali nedjeqi
pravoslavqa, kao {to ga je o tome izvjestio Evstatije.73 God. 846. (14.
juna) umro je sv. Metodije, i s toga se od prilike mo`e jedna od
pomenutih godina uzeti, kad je prvi put u Dalmaciji slu`ena nedjeqa
pravoslavqa. A da je slu`ena ta nedjeqa u crkvi dalmatinskoj poslije, ne
mo`e biti sumwe, osobito kad uzmemo u obzir, da su pri neposrednim
na{qednicima arhijepiskopa Justina jo{ tje{wi postali sno{aji sa
carigradskom crkvom i wenim patrijarhom.
3.
Ovo {to je do sada govoreno o doga|ajima u dalmatinskoj crkvi ti~e se
sve samo primorske Dalmacije i romanskoga (gr~kog i latinskog) naroda,
koji je tu bio. Ali se ne ti~e dalmatinskog kontinenta, ili onoga dijela
dana{we Dalmacije, u kojem je bio hrvatski narod sa svojim `upskim
starje{inama. Nije se ovo moglo ticati toga naroda, jer je jo{ velikim
dijelom u neznabo{tvu bio, i tek }e u ovome vijeku on biti sav
prosvje}en jevan|eqem i stupiti u broj hri{}anskih naroda.
Narod ovaj, kao {to smo prije spomenuli, prvi je put ~uo hri{}ansku
propovjed u VII vijeku, i uslijed te propovjedi neki se krsti{e i
postado{e hri{}anima. Koliko se toga naroda krstilo, da li je kakvu
crkvu svoju imao i ko mu je crkvenu slu`bu vr{io, o tome ne mo`e niko
ni{ta pouzdanoga re}i. Mi znamo samo, da je od prve propovjedi malo
ploda bilo, i da je poslije mal ne sav hrvatski narod pao opet u
neznabo{tvo. Tek dva vijeka ka{we tome je narodu opet propovjedano
bilo jevan|eqe, i to u dva puta; i tek u drugoj polovini IX vijeka on je
postao hri{}anskim.
Isti onaj pisac Porfirogenit, koji nam je kazao, da je pri caru
Irakliju prvi put propovjedano bilo jevan|eqe hrvatskom narodu, kazuje
nam, da je to u~iweno jo{ dva puta u IX vijeku. Porfirogenit pi{e, da su
za to neko vrijeme dalmatinski Hrvati bili pod frana~kom vla{}u, pa
kad im je ve} dosadio bio frana~ki jaram, da su Franke oterali, "i tada
postav{i svoji gospodari, potra`i{e od rimskoga prvosve{tenika
sveto kr{tewe; posla{e im (iz Rima) episkope, koji ih krsti{e, i to za
vlade kneza Borne."74 Ovaj Borna umro je 821. godine, i dakle ovo
obra}ewe u hri{}anstvo Hrvata moralo se dogoditi prije te godine.
73
74
49
Ib. p. 371.
76
Ib. p. 12.
50
Illyr. sacr. III, 34-38. Engel (II, 453) opa`a, da je Farlati morao biti u bunilu, kad je ovako {to
napisao.
78
52
Katoli~ka crkva i Slaveni. Napisao D.P.Balan, prevep Dr. J.[tadler. zagreb, 1881. str. 50.
80
53
istog pisca o kr{tewu hrvatskoga naroda pri knezu Borni. Kad je pok.
Ra~ki nazvao ovo Porfirogenitovo kazivawe zbrkanim (confusa
expositio), tijem je izrekao potpuno ta~nu i osnovanu opasku.81 Svakako
ve}, ako i nije bilo tu sve ono, {to nam je znao Farlati
ispripovijedati, ne{to je ipak moralo biti i bilo je.
Po{to Porfirogenit spomiwe pri ovom drugom obra}ewu u
hri{}anstvo Hrvata kneza Bornu, to prema doga|ajima, koji su u svezi sa
tim knezom i treba razjasniti zbrkano ono kazivawe toga pisca. Kad je
poslije mira u Ahenu 810. godine, ratificiranoga 812. god. u Carigradu,
izme|u Nikifora i Karla velikoga, uspostavqena bila nad romanskom
Dalmacijom vlast gr~ko-rimskoga cara, nije tijem mirom jo{
uspostavqena bila ta vlast i nad kontinentalnom Dalmacijom, gdje su
Hrvati bili, nego je taj dio Dalmacije ostao i poslije za nekoliko jo{
godina pod frana~kom vla{}u. Bili su pod tom istom vla{}u i posavski
Hrvati, s kojima dalmatinski Hrvati nijesu ni{ta zajedni~kog imali.
Ovima je bio starje{ina Borna, a posavskim je Hrvatima bio starje{ina
Qutovid. Da su za to vrijeme frana~ki vlasnici nemilo tla~ili Hrvate,
o ~emu i Porfirogenit spomiwe, to je stvar poznata, a ovo isto dokazuje,
i `alba Qutovidova, podnesena 818. godine frana~kom caru Ludvigu
pobo`nom na saboru u Ahenu, a dokazuje i ustanak, koji je zatijem radi
toga tla~ewa podigao protiv Franaka isti Qutevid sa posavskim
Hrvatima. U tome ustanku prijetilo je frana~koj vojsci da podlegne. U
pomo} joj priti~e `upan dalmatinskih Hrvata Borna, a protiv `upana
Qutovida. U jednom okr{aju u drugoj polovini 819. godine Qutovid bude
povrije|en od Bornine vojske, i morao se povratiti iz Dalmacije, gdje je
udario bio na Bornu. Nije se na tome zaustavio Borna, nego po|e li~no u
Ahen i ponudi se Frankima, da }e im pomo}i svojom vojskom, da sasvijem
savlada i satre Qutovida.
Velika se vojska u proqe}e 820. godine digne na posavskog `upana, i
zapo~eo je `upski rat, koji je dugo trajao, i svr{io je pobjedom frana~ke
vojske. Za trajawa ovoga rata umro je u po~etku 821. godine Borna.
Pri ovakvom tada{wem politi~kom stawu Hrvata, razdjeqenih me|u
sobom u ratu, nema smisla nikakova, dr`ati da su oni tada mogli
primiti hri{}anstvo, kao {to se navodi. Nijesu ga primili posavski
Hrvati, jer je rije~ samo o onima koji su pod Bornom bili, dakle o
dalmatisnkim Hrvatima; niti su ti posavski Hrvati mogli tada
primiti hri{}anstvo iz Rima i od rimskih misionara, jer su oni bili
sa Carigradom u svezi, ma i prikrivenoj, dobivaju}i preko mleta~kih
vlasti iz Carigrada ratnu pomo}. A prema ratnim prilikama vremena,
nijesu tada ni dalmatinski Hrvati pokr{teni bili, jer za ovo treba
mirno doba i mirno raspolo`ewe duha. Po svemu ovome, kazivawe o
81
54
Iv.Crn~i}. Popa Dukljanina ljetopis. Kraljevica, Zagreb, 1874. str. 10.- Luci i: De regno Dalmatiae, I. II. c. 3.
Cf. Hergenrother, Photius. II, 616.
56
57
58
kao takvome svi pokoravati moraju, ovo: papa rimski ima puno}u vlasti
ne samo u sudbenim, zakonodavnim i administrativnim pitawima sve
crkve, nego on ima tu puno}u vlasti i nepogrje{iv je i u pitawima vjere
i morala; on je episkop sve vaseqenske crkve, a svi drugi episkopi samo
su opunomo}enici i namjesnici wegovi u doti~nim oblasnim crkvama;
vaseqenski je sabor pot~iwen papi rimskome, i zakqu~ci sabora postaju
obaveznima samo tada, kada ih papa potvrdi.
Politi~ke prilike na zapadu, a osobito slabost nasqednika Karla
velikog, potpomoglo je Nikoli, da na zapadu ostvari novu teoriju
papstva. Ali, koliko mu je to relativno lako i{lo za rukom na zapadu,
toliko mu je to te{ko bilo da izvede na istoku.
Na istoku je u to doba zauzimao prvi episkopski prijesto patrijarh
Fotije. Kako je Nikola istakao svoja uobra`ena prava i nad
carigradskim prijestolom, i kako i sa kakvom je energijom to odbio
Fotije, poznato je; isto kao {to je poznata stra{na borba, koja se
zavrgla izme|u ta dva ~ovjeka. Svr{ilo je time, da je Nikola na jednom
saboru u Rimu (862. godine) proglasio Fotija, da nije patrijarh, a
Fotije opet sa svoje strane na jednom saboru u Carigradu (867. god.)
proglasi Nikolu odlu~enim od crkve. Razdjeqewe crkve u osnovi je bilo
gotovo. Mawi dio tada{wih oblasnih crkava bio je uz Nikolu, do~im je
uz Fotija, a protivu vlastoqubqa Nikolina, bio sav istok, ujedno i sav
episkopat galski, akvilejski i dalmatinski.
Na{qednik Nikolin, papa Adrijan II po{ao je po stopama svoga
pred{asnika. Ali drugi Nikolin na{qednik, papa Jovan VIII nalazi, da
treba popustiti od Nikolina pravca, i prema Fotiju biti qubazan.
Nije u ostalom uspostava mira u crkvi, niti u op}e interes crkve
pobu|ivao na to Jovana, nego politi~ke prilike onoga doba. Wemu je
trebala oru`ana pomo} iz Carigrada protivu Saracena u ju`noj
Italiji, i da se utvrdi na zapadu mo} novoga zapadnoga cara, svagda
Rimu odanoga. Radi toga se Jovan pokazao prijateqem i carigradskome
patrijarhu. On po{qe svoje legate u Carigrad, da bi se tu sastao sveop}i
sabor, na kome bi se mir crkveni uspostavio, i bacilo u zaborav sve, {to
se za vrijeme pape Nikole dogodilo bilo. Sabor se sastane u Carigradu
879. god, i tu poslije uzajamnih pohvala i Jovanu i Fotiju, uspostavqen
je bio mir izme|u Rima i Carigrada. Mir, u ostalom, koji je trajao
toliko, koliko je papi trebovala pomo} vizantijskog cara u Italiji, i
koliko je u izgledu bilo, da }e papa dobiti za sebe Bugarsku, taj veliki
kamen spoticawa me|u Rimom i Carigradom. Dogodilo se malo vremena
poslije pomenutog sabora, da se politi~ke prilike na zapadu izmjeni{e,
i papi ve} nije bila potreba od pomo}i vizantijskog dvora. Pri tome,
papini legati na povratku iz Carigrada javi{e mu, da carigradski
patrijarh nije voqan nipo{to da ustupi Bugarsku rimskome prijestolu.
I ovo u~ini, te se Jovan povrati na stope svojih pred{asnika Adrijana
61
Podrobno o ovome u mojoj kwizi: Kiril i Metodije. Zadar, 1881 str. 235-252.
62
rado u~inili, i to, na dan vaznesewa Gospodwa, kad smo slu`ili sve~anu
svetu slu`bu na oltaru bla`enog Petra, uzdignutim u vis rukama
blagoslovimo tebe i sav narod tvoj i svu zemqu tvoju, da ovdje i u
vje~nosti tijelom i du{om bude{ spasen, i da uzmogne{ zemaqskom
dr`avom, koju ima{, sretno i bezbjedno da upravqa{, i poslije smrti da
u nebeskim prostorijama s Bogom sretno da caruje{ do vijeka"... Sli~no
papa pi{e i u pismu hrvatskom sve{tenstvu i narodu. Izra`ava samo u
ovome pismu kao neku bojazan, da li je iskreno to obra}ewe wihovo
rimskoj crkvi. Blagosiqa ih i grli ih ra{irenim rukama, ali samo pod
uvjetom: "ako }ete iskreno dr`ati i vjerno ~uvati do kraja ovu `equ
va{u i ovo obe}awe". U pismu djakonu Teodosiju izra`ava papa opet
svoju veliku radost, {to se taj djakon wemu obratio. Prima sa
odobrewem na znawe, {to su ga izabrali za ninskoga episkopa, ali
boje}i se da ne bi i on, kao spqetski arhijepiskop Marin, obratio se
patrijarhu Fotiju u Carigrad radi posve}ewa, i boje}i se dakle, da
mo`da nije u svemu ba{ iskreno to Teodosijevo obra}ewe Rimu, papa mu
preporu~uje: "nemoj da svr}e{ na drugu kakvu stranu da tra`i{, protivu
svetih ustanova blago~astivih otaca, episkopsku blagodat, nego
pristupi svim srcem i svom voqom pod krov apostolske stolice,... da
na{im rukopolo`ewem, pomo}u Hristovom, dobije{ episkopsko
posve}ewe".85
Pisma su ova jasna i ne treba im nikakva tuma~ewa. Opaziti se mora, da
u nikakvome pismu papa ni{ta ne spomiwe o nezavisnosti hrvatske
episkopije ninske od spqetske arhijepiskopije, o ~emu je Teodosije
molio papu. Papa prosto zove Teodosija u Rim radi episkopskog
posve}ewa. U tome Jovan ponavqa ono, {to je pred{asnik wegov, papa
Adrijan u~inio bio za Moravsku, posvetiv{i sv. Metodija u Rimu za
episkopa moravskoga. Po tada{wem stawu stvari u dalmatinskoj crkvi,
pravo posvetiti ninskog episkopa pripadalo je spqetskom
arhijepiskopu. Ali ovaj arhijepiskop sa svima ostalim dalmatinskim
episkopima bio je u zavisnosti jerarhijskoj i svezi sa carigradskim
patrijarhom, te i papa sada, kad se otrgla ninska episkopija od sveze sa
Carigradom i Rimu se pridru`ila, nije mogao spqetskom arhijepiskopu
dati da episkopa za tu episkopiju posve}uje, nego je morao ili sam ga
posvetiti, ili ovlastiti nekoga od svojih arhijepiskopa. A pre}utao je
Jovan o nezavisnosti od Spqeta one episkopije hrvatske mo`e biti i s
toga, {to se bojao da tijem ne uvrijedi dalmatinski episkopat, za koji je
mo`da ve} tada gajio nadu, da }e se i on s vremenom Rimu pridru`iti, a
ovijem bi korakom, tj. priznawem nezavisnosti crkvene Nina od Spqeta,
tu svoju nadu samo oslabio bio.
85
64
65
88
Kon~. rkp. Farlati. III, 78. Hengenrother, Photius. II, 615. Ra~ki, Nutarnje stanje Hrvatske prije XII stolje}a
(Rad jugosl. Akad. 79, 177).
66
67
Kon~. rkp.
91
92
93
94
68
Kon~. rkp. Po novijim nau~nim istra`ivawima glagolicu je izumio sam Teodosije ninski. Vidi
Arh. Leonidx, O rodinq i proisho`denii glagolicw. SPb, 1891.
69
Kon~. rkp. Ovaj je patrijarh mnogo nastojao o pomirewu Rima sa Carigradom, i za svetiteqa ga
po~ituje i zapadna crkva, isto kao i pravoslavna.
97
70
72
Ut episcopus Chroatorum, sicut nos omnes, nostrae ecclesiae metropolitanae (i.e. Spalatensi) subesse se
sciat. Docum., p. 192.
100
Ut nullum episcopus nostrae provinciae audeat in quolibet gradu sclavinica lingua promovere; (poterit)
tamen in clericatu et monachatu Deo deservire. Nec in sua ecclesia sinat eum missam facere; praeter si
necessitatem sa cerdotum haberet: per supplicationem a romano pontifice licentiam ei sacerdotalis ministerii
tribuat. Docum, p. 192.
101
U 1. kanonu spomiwe se, da je beatus Domnius ab apostolo Petro praedicare Salonam missus i da u
Spqetu sancta ejus memnra requiescunt. Vidi se iz ovoga, da su u X vijeku ~vrsto vjerovali ovo, {to je
poslije dokazano da nije istinito. Pa`we je dostojno, {to je Lucije istakao bio sumwu o
autenti~nosti i ovoga sabora i sviju papskih pisama, koja se ti~u ovoga sabora. Ovo je zavisilo po
svoj prilici od toga, {to se u rukopisu Tomine solinske istorije, koji se nalazio u biblioteci
kardinala Barberini, navodi da je ovaj sabor dr`an za vrijeme spqetskoga arhijepiskopa Jovana
ravenskog, koji je umro okolo 680. godine. O ovoj Lucijevoj sumwi vidi Farlati. III, 84-86. 107.
102
103
Ibidem.
73
Ib. p. 194-195.
105
Ib. p. 196.
74
107
76
77
Ab isto Dirscisclauo ceteri successores ejus reges Dalmatiae et Chroatiae appellati sunt. Ricipiebant enim
regiae dignitatis insignia ab imperatoribus Constantinopolitanis, et dicebantur eorum eparchi sive partii. Hist.
salonit. cap. 13.
109
S. Romanin, Storia documentata di Venezia. Venezia, 1853. I, 276-281. - P. Daru, Histoire de la republique
de Venise. Paris, 1826. I, 87-92. Ra~ki. Borba ju`nih Slovena za dr`avnu neodvisnost (Rad. 25. 196-201).
110
78
79
80
114
Omnes sacerdotes Sclauorum magno sunt merore confecti. Omnes quippe eorum ecclesiae clausae fuerunt;
ipsi a consuetis officiis siluerunt. Thomae. 1. c.
115
116
Papino pismo u Starine. 12. 221-223. Tu su pore|ani u obliku kanona svi zakqu~ci ovoga spqetskog
sabora. A iz ovoga pisma doznajemo, da se sabor bavio i kosom i bradom sve{tenih lica: Si quis
clericorum amodo barbam vel comam nutrierit, in ecclesiam intrandi facultatem non habeat et canonice vindicte
pro suo quisque gradu subjaceat.
81
82
119
120
121
83
84
123
O smrti hrvatskoga kralja D. Svinimira (Rad. 19, 97-104). U Documenta (p. 146) navodi Ra~ki jedan
dokumenat, u ostalom sumwiv, u kojem se ka`e, da je neki Radula tri puta spasao `ivot ovom
Svinimiru, ali da je najposlije poginuo na Kosovom poqu. U hrvatskoj kronici o smrti Svinimirovoj
pi{e: I nevirni Hrvati vaze{e zlu misal i nepraveden svit, i sebi i ostatku svomu rasap i vi~nje pogrjenje. I tako
po~e{e upiti kakono `idove vapi{e na Isukrsta, kada re~e poglavica: Bolje da jedan umre, nego tolik puk da
pogine. I tako sramotni i nevirni Hrvati po~e{e govoriti vapiju}e kako psi ali vuci: Bolje da on sam pogine, ner
da nas iz didine na{e izvede ci}a Boga i inim mista toliko daleko obuimati, zemlje i gradove. I ne inako, nere
kako psi na vuke laju}i idu, tako oni na dobroga Zvonimira, komu ne da{e ni progovoriti, nere z bukom i
oru`jem po~e{e si}i njega, i tilo njegovo raniti, i krv prolivati svoga dobroga kralja i gospodina, koij, le`e}i u
krvi izranjen velicimi bolizni, prokle nevirne Hrvate i ostatak njih Bogom i Svetimi njegovimi, i sobom, i
nedostojnom smrtju svojom, i da di ve}e Hrvati nigdar neimali gospodina od svoga jazika, nego vazda tuju
jaziku podlo`ni bili. I tako izranjen le`e}i a Hrvate proklinjuju}i izdahnu. I projde duh njegov, po milosti onoga
ki sve mo`e, s anjeli veseliti se u vike vikom. I ovo kao da bi se bilo dogodilo na nekakvoj velikoj
skup{tini u Petih Crikvah u Kosovi, i to, na list Isukrstovih tisu}a i osamdeset, a toj tisu}a i osamdeset
manje jedno.
85
125
86
127
O ovom duvawskom saboru (concilium delmitanum) Farlati dosta na dugo pi{e (III, 67-70) i zove ga
celeberrimum, a pi{e po Dukqaninu i Marulu (Presb. Diocleatis Regnum Slavorum; M.Maruli Regum
Dalmatiae et Croatiae gesta. Izd. Schwandtner. III, 474-531). Po onome {to se tu pi{e, na ovome saboru
kao da su u~estvovala tri rimska kardinala u ime pape Jovana VIII, tri poslanika gr~koga cara
Vasilija, srpski kraq i mnogo druge velike gospode, i na tome saboru, kao da je ustanovqena
dukqanska mitropolija i podre|eno joj 12 episkopija; a poslije sabora da je od papinih legata
krunisan prvi srpski kraq, i to 877. godine. - Latinski pop Vjekoslav Gjorgi} uzeo je ovo (kao i mnogi
drugi i do dana{wega dana) za gotov novac i u kwizi, {to je 1860. {tampao u Trstu sa naslovom:
Hrvati, Srbi i Dalmatini a Sv. rimska stolica pi{e, da poslije ovoga sabora dvanaesti dan, kralj Srbski bi
ovien~an od poslanika papinih po rimskom na~inu; a taj se srpski kraq zvao Paulimir, koji hote}i utemeljiti
se na stavnom temelju posve}enom od crkve i podati zna~aj kr{}anski svomu kraljevstvu u~ini se ovien~at od
papinijeh poklisara, i spozna tako Svetoga Oca za pokrovitelja kraljevstva, a vandjelje za pravilo svoga
zakonoslovlja. Tako na temelju viere i zakona rimske crkve bi ustanovljeno srbsko kraljevstvo. Kwigu je ovu
svoju posvetio ]or|i} djakova~kom biskupu J.J.[trosmajeru. A sve ovo me|utijem, {to se pisalo i
pi{e o tom duvawskom saboru 877. godine, nije ni{ta istina, nego je sve to izmi{qeno, i kao {to
Lucije zove basnoslovnim sav spis popa Dukqanina (potius fabulas quam historiam scripsisse videatur. lib.
II, cap. 14), tako je i opis ovog duvawskog sabora puka basna. Najmjerodavniju je ocjenu o izvorima koji
poslu`i{e Farlatu da napi{e ono o duvawskom saboru, napisao pok. Ra~ki u Knji`evniku za 1864, I,
198-227. Pa`we je dostojno {to na pomenutom basnoslovnom izvoru osnivaju modernu Crvenu
Hravtsku koja bi se prostirala od Cetiwa do Bojane, te bi, izme|u drugoga, bile hrvatske zemqe i
Boka kotorska, i Hercegovina, i Crna Gora, te bi po tome po najmodernijem hrvatskom dr`avnom
pravu bile ~isto hrvatske zemqe: Crna Gora, Hercegovina, zapadni dio Bosne, Dalmacija,
Hrvatska, Slavonija, dio Krawske i isto~na Istra (V. Klai}, Povjest Hrvata. I, 10). Dobro je u
ostalom i {ta je Farlati (sp. m) opazio o bijeloj i crvenoj Hrvatskoj.
128
88
93
^ETVRTI PERIOD
1075-1420.
Te{ko je i mu~no stawe nastupilo za pravoslavnu crkvu u Dalmaciji od
XI vijeka. Ovo smo ve} kazali. Kao {to je latinsko dalmatinsko
sve{tenstvo bezobzirnim svojim postupawem i radi svoje materijalne
koristi, napadalo na pravoslavne Hrvate i na wihovu narodnu crkvu, i
tek se umirilo prema Hrvatima, kad im je uni{tilo crkvu i sve ih
polatinilo, te sebi podlo`ilo, tako je ono htjelo to isto da u~ini i sa
dalmatinskim Grcima. O{tra reakcija ovih Grka osuje}ivala je svaki
korak toga sve{tenstva, koji se klonio na {tetu pravoslavne vjere. Ovo
je izazivalo isto sve{tenstvo, a posebno latinske dalmatinske biskupe,
na najbezobzirnije postupawe sa pravoslavnim Grcima u Dalmaciji,
mnogo odlu~uju}e i `e{}e, nego {to je bilo postupawe wihovo sa
pravoslavnim Hrvatima. Hrvati su se mu{ki opirali nasrtajima tih
biskupa na wihovu crkvu, ali su morali podle}i sili, jer nijesu imali
za{tite kod svojih vladara, koji su prvi crkvu svoju narodnu iznevjerili
i podvrgli sebe i svoju dr`avu slijepoj poslu{nosti Rimu. Grci
dalmatinski bili su sre}om svojom u drugom polo`aju. [titio je wih
carigradski dvor, koji nije prestajao smatrati Dalmaciju svojom temom,
a u vjerskoj zajednici bili sa velikom crkvom carigradskom, i prema
tome su oni i osje}ali u sebi moralne snage da se odupiru napada~ima na
vjeru svoju; a umjeli su Grci u prilikama i milo za drago vra}ati
Latinima, kad bi im u crkvu dirali.
1.
Mr`wa je stara postojala me|u Grcima i Latinima, i u narodnim i
u vjerskim odnosima. Ova je mr`wa progresivno rasla, osobito u XII i
XIII vijeku za vrijeme zlosretnih krsta{kih ratova, kojih nesre}e nijesu
minule ni Dalmaciju.
Ve} prvi krsta{ki rat (1095. god.) pokazao je Grcima, koliko malo
hri{}anske qubavi pronikava zapadne krsta{e prema isto~noj crkvi.
Ni{ta nijesu po{tovali ti krsta{i: sve su samo ru{ili, sve skvrnili i
svuda samo pqa~kali, ne {tede}i ni najve}e gr~ke svetiwe. Prirodno je
po sebi, da su Grci morali smatrati na te latinske krsta{e, kao na
najqu}e neprijateqe svoje; a po{to su ti krsta{i dolazili na istok i na
gr~ke posjede u ime crkve latinske, to su Grci na tu istu crkvu smatrali,
kao na {titnicu razvrata i zla, te su samo sa mr`wom gledali na wu i na
weno sve{tenstvo. Ova je mr`wa jo{ ja~om postala, kad 1185. god.
Latini osvoji{e Solun. Vizantijski pisci grozotom opisuju, {ta su
tada Latini tu po~inili. Nikita Honijat, suvremenik doga|aja toga,
ovako izme|u drugoga o istome pi{e u spisu svome o vremenu vladawa
94
95
Ib, I, 388
131
Ibidem.
96
133
98
135
Kon~. rkp.
99
Ibidem.
137
100
138
Ibidem.
139
Ib., c. 19.
140
101
Ibidem.
142
Ib., c. 20. Podre|ene su bile ovoj novoj arcibiskupiji biskupije: osorska, kr~ka (vegliensis), rapska i
hvarska.
102
103
145
Kon~. rkp.
104
sed in ignem aeternum ituros, nisi ante finem vitae cidem fuerint aggregati, i
dakle u vje~nu }e muku po}i svi podjednako, i neznabo{ci, i jevreji, i
jeretici, i {izmatici (a ovo su za papu pravoslavni hri{}ani), ako ne
ispovjede rimsko vjerovawe!146 Ve} prvih godina svoga postanka dolaze
franci{kanci u na{u Dalmaciju. Kazuju, da je sam sv. Franci{k, koji je
red osnovao, bio u Zadru, 1212. godine, zatijem u Trogiru, u Spqetu i u
Dubrovniku, i da je poslije malo godina zavedeno nekoliko
franci{kanskih manastira u Dalmaciji.147
Ovi dakle franci{kanski fratri preduze{e da izva|aju ono, {to je
na onom spqetskom saboru (1185. god.) utvr|eno bilo, i da rije~ju svojom
staraju se ostvarivati ono sa pravoslavnim hri{}anima, {to su ma~em
ostvarili krsta{i. Da su u tome ovi fratri razvili vanrednu
djelatnost, to im se pore}i ne mo`e; a moramo na `alost priznati i to,
da su u te~aju vremena otrgli od pravoslavne crkve u Dalmaciji i Bosni
i Hercegovini, mnogo i mnogo joj sinova. Da li su pak to oni izveli i
izvodili hri{}anskim i dopu{tenim sredstvima, to je drugo pitawe, na
koje }emo se osvrnuti na svoje mjesto.
Latinske ove navale otrgle su u Zadru od pravoslavnih okolo 1248.
godine dvije crkve gr~ke: sv. Dimitrija i sv. Platona.148 Da li je jo{
kakva crkva za pravoslavne ostala poslije toga u Zadru, ne znamo; isto
kao {to ne znamo, i da li je u Spqetu u to doba jo{ kakve gr~ke crkve
bilo. Poznata nam je samo jedna gr~ka crkva u [ibeniku od toga doba,
crkva sv. Paraskeve, koja je postojala i ka{we u po~etku XIV vijeka.149
Ali da je sve{tenika gr~kih bilo i da su se ti sve{tenici borili
koliko su mogli protivu latinskih nasrtaja, svjedo~i nam na{
qetopis.150 I po svoj prilici ti su sve{tenici u doma}im bogomoqama
slu`ili, u ku}ama imu}nijih gr~kih porodica, od kojih su nam mnoge
poznate u svima pomenutim mjestima.
Zra~ak nade na boqu budu}nost pravoslavnih u Dalmaciji po~eo je
bio dolaziti u polovini XIII vijeka iz ju`nih mjesta, posebno iz
Makarske. Rad sv. Save srpskoga odmah u po~etku svom po~eo je
uplivisati na Makarske i weno primorje. O`ivjela je tu bila na brzo
pravoslavna crkva, koja je uslijed latinstva, a tako|er i bogumilstva,
po~ela bila opadati. Znaci uticaja o`ivjeloga pravoslavqa u
146
Ovo je izdano bilo i kao dekret florentinskog sabora. Harduini Acta Concilior. X, 102. Isporedi
moju kwigu Propaganda, str. 17.
147
148
Kon~. rkp.
149
Ibidem.
150
Ibidem.
105
152
S. Ljubi} (Ogledalo knji`evne povjesti jugosl. Rieka, 1865. 1869.) govore}i o Stevanu Nemawi ijetko
opa`a, da on iztjera iz zemlje sve, koji nisu, izto~nu vjeru izpoviedali. I, 165-166.
106
Vita S. Sabbae abbatis Stephani Nemaniae Rasciae regis filii, auctore Joanne Tomco Marnavitio Bosnensi.
Venetiis, 1787. Mala je ovo kwi`ica, u kojoj ima svega 68 strana, od kojih biografiji sv. Save odano je
bilo samo 25 strana. Vidi o ovoj Mrnavi}evoj raboti {to je napisao Arm Pavi} u 33 kwizi Rada jugosl.
akademije, str. 98.
154
107
ipak na{ao da mo`e onako {to o sv. Savi napisati,155 kao {to je
napisano onaj stari latinski biograf, i dominikanac Le Quien. Ali to
je prije nekoliko godina (1881.) ipak napisao vatikanski arhivar Balan;
a dana{wem latinskom arcibiskupu sarajevskom I. Stadler u~inio se
zgodnim, da mo`e kroz {tampanu kwigu prou~iti Bo{wake, sv. Sava
vrativ{i se u Srbiju na opetovnu molbu svojih monaka, na molbu
ortodoksnoga patrijarhe latinskoga i latinskoga cara carigradskoga,
stane upravqati crkvom u Srbiji s naslovom patrijarhe, a sa sjedi{tem
u Ipeku. Ta dva brata (sv. Sava i Stevan prvovjen~ani) bijahu
katolici,... i jedan i drugi bijahu bez dvojbe zdru`eni sa apostolskom
stolicom rimskom.156
Mi smo ovo ovdje naveli da poka`emo, kako je te{ko padao
slu`iteqima rimske propagande pojava u na{im krajevima svetosavske
crkve, i koliko im je velike brige za wihov rad zadavala ta crkva.
Me|utijem, po~iwe sada i brojno ja~ati pravoslavni `ivaq u
Dalmaciji. Pa da se ovo razumije, moramo se za ~as osvrnuti na
politi~ku istoriju Dalmacije.
5.
Vidjeli smo, da je poslije smrti hrvatskoga kraqa Stevana
nastupila u Hrvatskoj anarhija. Smi~iklas, po arhidj. Tomi, ovako
opisuje tada{we stawe Hrvatsko: Po{to tako cijeli rod kraqevske
krvi izumre, nije bilo vi{e nikoga, koji bi imao bio u hrvatskoj
kraqevini naslijediti. Po~ne tada me|u svima velika{ima kraqevine
nastajati velika nesloga. Rastrgani na stranke, sada je ovaj, sada je onaj
prisvajao sebi vladavinu zemqe, nasta{e bezbrojne otima~ine,
pqa~kawa, umorstva i legla svake opa~ine, jer dan za danom nije prestao
jedan drugoga da progawa, napada i ubija. I tada Smi~iklas na to od
sebe dodaje da je neizmjerna uzrujanost po svemu narodu tako jaka i
u`asna bila, kao da }e u ~as popucati svi zglobovi kraqevine od dvije
stotine godina, i to svjedo~i da se i narodna strast, uzvitlana pod
konac vladawa Svinimirova, pod kratkim vladawem Stevanovim samo
prividno bila prigu{ila. Sada je planula nevi|enom divqom strasti,
kakva se mo`e pokazati samo u velikom gra|anskom ratu. Bani se bore za
kraqevinu, primorci protivu zagoraca, pleme protivu plemena. Iz te
velike bure di`e se jedan veliki ~ovjek, koji je sam htio postati kraqem,
pak za{ao u borbu; bio je pobje|en i tra`i spas u kraqevstvu druge krvi,
155
J. Martinov S. J. Annus ecclesiaticus greaco-slavicus (Bruxellis, 1863), pag. 43-44., premda me|u izvorima
spomiwe i Mrnavi}evu Vita S. Sabae.
156
108
da radi osvete svome narodu dovede tu|ega kraqa.157 Ko je bio taj veliki
~ovjek, ne zna se. Ali se zna, da je 1102. god. Koloman ma|arski proglasio
sebe rex Hungariae, Croatiae, atque Dalmatiae. I ovdje bi vrijedno bilo, da
se baci op}i pogled na uzorke, koji dovedo{e hrvatski narod pod vla{}u
Ma|ara za sve potowe vijekove. Ali to je u~inio dr. Gavrani} i istakao
na na~in, da niko boqe od wega ne}e mo}i da to u~ini.158
Kada je Hrvatska potpala pod ma|arsku krunu, polo`aj Dalmacije,
koji je do tada nestalan bio u me|udr`avnim odnosima, postaje od sada
jo{ nestalniji. Vizantije vrhovna vlast nad Dalmacijom traje i daqe, i
tu svoju vlast Vizantija isti~e po nekada dosta energi~no. Mleta~ka
republika, koja je pri du`du Orseolu stala bila ~vrstom nogom u
Dalmaciju, ne propu{ta nikakvu priliku, da je po mogu}nosti kona~no
pot~ini svojoj vlasti. Isto tako i Ma|ari po~iwu sada nastojati da
utvrde vlast svoju u Dalmaciji onako, kao {to su tu vlast utvrdili u
Hrvatskoj. Nalazi se prema tome Dalmacija u XII vijeku izme|u dvije
dr`ave, od kojih bi svaka za sebe htjela da je zadobije.
Spomenuli smo, da je ma|arski kraq Koloman proglasio sebe 1102.
god. i kraqem Dalmacije. Za kratko vrijeme poslije toga on je i pokorio
svu Dalmaciju. Tijem se uzbudila revnost mleta~ke republike protivu
Ma|ara; a Vizantija opet smatrala je taj Kolomanov ~in, kao povrijedu
wenog istorijskog prava na Dalmaciju. I jedan i drugi, i mleta~ka
republika i vizantijski dvor, stali su tada naspram Ma|ara na
neprjateqsku nogu. Nekoliko je tek godina pro{lo bilo, kako su Ma|ari
zaposjeli bili Dalmaciju, i ve} 1115. god. mleta~ko ratno brodovqe
di`e se na Dalmaciju. Rat se zametne izme|u mleta~ke republike i
Ma|ara, koji se svr{ava tijem, {to }e kraqevski naslov nad Dalmacijom
nositi i ma|arski kraq i mleta~ki du`d, ali bez prava da svoje posadde
dr`e u dalmatinskim tvr|avama, a gradovi dalmatinski, da se upravqaju
autonomno po svojim statutima. Ovakvo stawe stvari nije u ostalom dugo
trajalo. Caru Manuilu Komninu (1143-1180.) zahtjelo se pokazati na
djelo i Mle~i}ima i Ma|arima, da Dalmacija nije prestala jo{ biti
vizantijskom provincijom.
Okolo 1168. god. do|e pod Dalmaciju gr~ka vojska, i za kratko
vrijeme pokore se toj vojsci mal ne svi gradovi dalmatinski. Doga|aj
ovaj zabrine mleta~ku republiku, tijem vi{e, {to je vizantijski dvor
stajao u prijateqskoj vezi sa ma|arskim dvorom, bar sa pojedinim
~lanovima toga dvora. Po~ne ona radi toga djelovati na uplivnije qude
u samim dalmatinskim gradovima, da bi ih raspolo`ila na svoju stranu.
I to weno nastojawe nije uzaludno bilo, jer zbiqa glavniji gradovi
157
Poviest hrvatska. I, 269. 260. Za doga|aje poslije tog velikog ~ovjeka vidi Hist. Salon., c. 17. Ra~ki,
Docum., p. 479 sq.
158
Dr. Pero Gavrani}, Politicka povjest hrvatskog naroda (Zagr. 1895). str. 275-279.
109
postanu joj odani i gotovi, da joj se pri prvoj zgodi predadu. Misao, koju
je car Manuil za~eo bio da uspostavi u nekada{wim granicama svojim
mo} vizantijske carevine, revno se razvijala za `ivota Manuilova. Ali
pri kraju `ivota wegovoga ta misao po~ela je ve} bila gubiti svoju prvu
snagu; a kad je 1180. god. umro Manuil, ve} se ista misao u Carigradu
napu{ta. Ma|arski kraq Bela dolazi u Dalmaciju s vojskom, i bez
velikog truda primora gr~ku vojsku da je napusti, te postaje gospodarem
ve}eg dijela zemqe. Dalmatinski gradovi nijesu sami dovoqno snage
imali, da se odupru Ma|arima i da stanu uz Mletke; a isto ni mleta~ka
republika nije snage imala, da zaprije~i ma|arska osvajawa u Dalmaciji.
Poslije ovoga doga|aja prestaje vizantijska vlast na Dalmacijom. Dio
Dalmacije ostane Mlecima, a ve}i dio padne pod Ma|are.
Od ovoga doba pa do po~etka XV vijeka te~e tako re}i neprestana
borba izme|u mleta~ke republike i Ma|ara, ko }e od wih da utvrdi vlast
svoju u Dalmaciji.
Dok je ova borba trajala izme|u Mle~i}a i Ma|ara za prevlast nad
Dalmacijom, u samoj Dalmaciji gospodarili su razni doma}i knezovi,
svaki u svojoj `upi, a po nekada i nad nekolikim `upama, kako bi koji od
tih knezova znao da zadobije nadmo}nije nad drugima. Gospodarili su
pojedini od tih knezova u nekim zgodnim ~asovima i nad dalmatinskim
gradovima, pa i nad samim Zadrom. Izme|u tih knezova isti~u se od
polovine XIII vijeka osobito [ubi}i, na{qedni knezovi bribirski.
Pod zakriqem, bar u po~etku, ma|arskih kraqeva, [ubi}i su uspjeli
bili i sami da zadobiju u Dalmaciji mal ne kraqevsku vlast. U ovome su
mnogo pomogle [ubi}ima neprestane raspre izme|u dalmatinskih
gradova, koji su da obezbjede od napada~a svoja prava, obra}ali se za
za{titu i pomo} mo}nim bribirskim knezovima. Krajem istog XIII
vijeka [ubi}i vladaju gotovo u svim gradovima. Jedan od [ubi}a knez je
Omi{a, Trogira i [ibenika, drugi, Mladen, knez je Spqeta; Pavao zove
se primorski ban Hrvatske i Dalmacije; sin Pavlov, Mladen, nosi
naslov kneza zadarskog i poglavara dalmatinskoga i t.d.
Za vrijeme borbe radi kraqevskog prijestola ma|arskog, kad su
doti~ni pretendenti svu pa`wu svoju obra}ali na to, ko }e se prijestola
do~epati, [ubi}i su najvi{u mo} svoju postigli u Dalmaciji. Sami
gospodari, po~eli su despoti~ki vladati; a sve su prilike takve bile, da
ih niko u tome nije mogao sprije~iti. Nezadovoqstvo dalmatinskih
gradova protivu tih knezova javno se isticalo, i pojedini izme|u tih
gradova tra`ili su za{tite od mleta~ke republike protivu samovoqe
istih knezova. Republika je rado to primala, samo da se mo`e umije{ati
u dalmatinske stvari, kako bi se vremenom postiglo ono, za ~im je uvijek
te`ila. U zgodnijim prilikama ona je pru`ala tim gradovima tra`enu
za{titu i raspolagala ih da joj ~im privr`eniji budu, ali to je ona
uvijek vrlo oprezno radila, ne isti~u}i se nikada javno protivu
110
De regno Dalmatiae. Lib. VI. c. 5. G. L. Garagnin u svojoj kwizi Riflessioni economico-politiche sopra la
Dalmazia (Zara, 1806) odnosi ovaj dolazak Srba u Dalmaciju polovini XIV vijeka i zove ih un popolo
distruttore di barbarissime usanze, linguaggio, vestimenta e modi rozzi, diametralmente opposti ai Dalmati
originari. pag. 79. I Serbli vennero in Dalmazia a portarvi la desolazione e ad occuparla. pag. 48.
111
161
Kon~. rkp. Tu se izrikom spomiwe ova seoba srpska u Dalmaciju, kao ,,tre}a seoba, i dakle ovo bi
slu`ilo dokazom one ,,druge seobe, koju Viwali} stavqa u 1305. godinu.
112
Da je Stevan Kotromani}, kao i svi ostali do wega iz Kotromani}a porodice, bio pravoslavni,
svjedo~i izme|u drugih i M. Orbino. Il regno degli Slavi (str. 353); da pak ovoga Stevana 1340. god. Jedan
fratar ,,ab errore et schismate graecanico ad fidem catholicam traduxit, to ka`e Farlati (IV, 60.).
163
G. Lucio, Memorie istoriche di Tragurio pag. 230-239. Vignalich spomiwe tako|er ovaj doga|aj i
ka`e, da su oni bosanski vojnici bili ve}inom pravoslavni (per lo piu erano Greci Scismatici).
Po Bomanovom izdawu P, 261-262.
113
T. Florinskij, Y`nwe Slav]ne i Vizanti] vo vtoroj ~etverti XIV vqka, SPb, 1882. str. 263.
165
116
Illyr. sacr, VII, 72. sq. Vidi i spom. kwigu Florinskog, str. 253-262.
117
<] budetx vsegda gotovx prijti kx nej vx pomo\x pri vs]koj nu`dq.
Pro[ed[u nqkoemu vremeni, starecx otecx Rufinx prijde kx kn]ginq
vozvq\a] <j, ]ko nastupilo vrem] ihx razlu~eni]. Priido[a bo kx nemu
izx sv]tw] zemli trib ieromonaha, otx koihx star[ij predzna~enx bwlx
za duhovnika kn]ginq, a pro~i prednazna~enw bwli pojti sx nimx na
poka]nie vx uedinennoe mqsto. Blagosloviv[i kn]giny, otide otx ne]
starecx Rufinx; i po ne mnogomx pute[estvii, ostanovi[as] sii trie
blago~estivw mu`ie vx uedinennomx mqstq na rqcq Kercq, y`e nqkogda
nazwvahu pti~a] rqka, gdq sozda[a sebq malw] kellii; i vx <edinuy izx
nihz, y`e posv]ti[a soboru sv]atago Arhistratiga Mihaila i pro~ihx
bezplotnihx silx, vx vospominanie svoe] obiteli vx sv]atoj zemlq,
katadnevno sobirahus] na molitvu i na proslavlenie Boga. Vskorq
vozvq\eno bwlo po vsqmx okrestnost]mx o podvigahx i molitvq sv]tihx
mu`ej sihx; i vqstx prijde i kn]ginq Elenq, ]`e blagoslov][e Boga,
zna] o molitvq ihx i za ne]; i posla bogatw] prilo`eni] za sv]twj ihx
molitvennwj domx. Blagodatx Bp`i] bq domx semx; i otx togo vremeni
onx vsegda bq, i do nw[q[nihx dnej, ubq`i\e stra`du\imx i
utver`denie sv]tw] pravoslavnw] na[e] vqrw.167
Zna~ajnu i va`nu ovu biqe{ku mi smo doslovno priveli iz na{eg
qetopisa. [to biqe{ka ova ka`e, to sve odgovara istorijskim
podatcima onoga doba, kad je vladala Skradinom u ime nejakoga sina
svoga, udovica Mladena \ur|eva [ubi}a, knegiwa Jelena, sestra
cara srpskoga Du{ana. Da je ta knegiwa imala i morala imati u
svojem dvoru svoga duhovnika, kojega qetopis zove kalu|erom
Ruvimom (Rufinx), a da je taj kalu|er, kao takav, morao biti svet i
pobo`an, i osoba od knegiwina povjerewa, to je po sebi jasno i
prirodno, niti treba zato istorijskih podataka. Dosta se sjetiti
odanosti i privr`enosti svojoj crkvi Jelenina brata cara Du{ana, a
tako|er i za{tite, koju je pravoslavnima pokazivao Mladen, mu`
Jelenin, 168 pa da odmah jasno bude, da je i ona taka ista prema crkvi
svojoj morala biti. A poznato je, da je nastajawem wenim ozidana bila
okolo 1348. godine u Skradinu crkva u ~ast sv. Jovana Krstiteqa za
duhovnu upotrebu onda{weg pravoslavnog naroda, koja je crkva, kao
{to glasi izvje{taj proveditora Grimani od 26. januara 1754, bila za
turskih vremena razorena.169 Ona sveta zemqa", koja se u qetopisu
spomiwe, iz koje su do{la Ruvimu ona tri kalu|era, treba
razumjevati u pravome smislu svetu zemqu, Palestinu, u koju su jo{
odavna odlazili srpski kalu|eri, a naro~ito od doba kraqa
167
Kon~. rkp.
Ibidem. Balan `ali se, kako je Mladen nemilosrdno postupao sa rimokatolicima u Dalmaciji. Sp.
kw, str. 144.
169
Moje izdawe ,,Documenta (Zadar, 1899.). Str. 330.
168
119
170
120
121
Prijepis ovog izvje{taja u staroj arhivi zad. ep, br. 540. Isporedi V. Lago, Memorie sulla Dalmazia.
Venezia, 1869. I, 256.
175
Izvje{taj Petra Loredana (P. Loredan capitan generale in golfo e in Dalmazia) od 24. apr. 1423. St.
arhiva zad. episkopije, br. 7.
122
123
124
Ibidem.
Radi ovoga stra{no se qute na kraqa Tvrtka i kivni su na wega i stariji i noviji latinski pisci.
Farlati pi{e: Hic (Tvartkus) implicitus cum esset erroribus et schismate Graecorum, a patrui
virtute ac religione longe multumque degeneravit, haereticis perfugium ac patrocinium praebuit,
catholicos quibuscumque potuit modis vexavit. IV, 61. cf. 172. Na drugom opet mjestu pi{e: ,,Erat
Tvartkus aeque infensus catholicis, atque tenax erroris et schismatis graecanici; et Stephanum
fratrem juniorem quodcatholicam religionem suscepisset, acerrime persequebatur; sub cujus
dominatu schismaticis audacia pariter viresque creverunt. IV, 188. Papinski arhivar Balan,
odnosno Stadler, ovako daje izraza toj qutwi: ,,I Bosna, gdje se toliki trud ulagao, da se sa~uva ~ista
od maniheizma, pade u ruke Tvrdku vladaru shismatiku... Raste} u oholosti, usried kojekakvih
mladi}a,, pokazivao se oholim i takovim koji ne trpi uzda, te je {titio sh i s m a t i k e i p r o t i v a n
b i o k a t o l i k o m , progonio je pa~e vlastitoga brata Stiepana zato, {to je bio katolik... Dade se
okruniti od shismati~koga patriarhe i nazove se Stjepan Tvrdko I kralj Bosne i Ra{lje (Kat. crkva i
Slaveni. str. 69.) A fratri franci{kanci, kad moraju da govore o Tvrtku, ~isto se smetu. Jedva su
oteli bili Bosnu iz ruku dominikanaca, i po~eli je bili zgodno eksploatirati na svoju korist, a tu
im se upleo ,,{izmati~ki kraq, te im posao zameo. Ot. Stipan Zlatovi} `ali smrt bana Stevana
Kotromani}a, pod kojim kao da je franci{kanima u Bosni bilo dobro, te jadikuje da ,,bana Stjepana
nasliedi Tvrdko, odlu~iti privr`enik gr~ke crkve. Tim franovcem nesamo nestade za{tite i pomilovanja, nego se
sad hri{}ani bolje sdru`i{e sa bogomili (?) i svake im prkose pravi{e... Franovci se tada nala`ahu u svih
nesgodah, pa i u pogibelji samoga obstanka, kad im bijahu uzkra}ene obi~ne milostinje kojih su jedini `ivjeli,
bez ba{tina i ikojih posjeda, da ih tirn prisile: ili se iz zemlje izseliti, ili od gladi i potrebe izginuti. Dodaje
zatijem {ta Balan (Stadler) ka`e: ,,kada je k mr`nji hereti~koj prido{la srd~ba skismatika, onda progonstvo
posta malo ne ob}enita. (Franovci u Dalmaciji. str. 14-15). Sli~no pi{e o Tvrtku i wegovoj
protiv{tini al cattolicismo nella Bossina i P. Donato Fabianich (Storia dei frati minori in Dalmazia e
Bossina. Zara, 1863. str. 129-130.) Koliko je i u op}e je li opravdano ovo jadikovawe pomenutih
franci{kanskih pisaca, moglo bi se o tome mnogo govoriti. Franci{kani su nasilno postupali sa
pravoslavnim narodom u Bosni i htjeli ga silom polatiniti, i to je ono {to je izazvalo ogor~ewe u
narodu, i {to je mudroga kraqa Stevana Tvrtka odlu~ilo da izda nekoliko o{trih naredaba, da ti
fratri ne smiju ru{iti mir u zemqi. ^udnovato u ostalom izgleda proturje~je izme|u fratara kad
pi{u o kraqu Tvrtku. Dok jedni, kao {to smo pomenuta dva vidjeli, zovu Tvrtka ,,skismatikom i
neprijateqem rimske crkve, koji goni rimsko sve{tenstvo, drugi na protiv silu se da doka`u
(naravno iz svoje glave), kako je taj kraq ispovjedao rimsku vjeru i kako je pod wim bilo fratrima
dobro. Ot. Iv. Juki} ~ak polemizira za Orbinijem i Farlatom dokazuju}i tobo`e, da Tvrtko nije bio
,,izto~nog to jest gr~koga zakona, nego katolik (Povjestnica Bosne. Zagreb. 1851. str. 107-108.) To isto ka`e
i Fra Mijo V. Batini}, te se hvali, da su se za Tvrtkove vlade u Bosni ,,raz{irili franjevci (Djelovanje
franjevaca u Bosni i Hercegovini. Zagreb, 1881. I, 74) U ostalom, pisali {to htjeli svi ti fratri,
istorijska je istina u tome, da je Stevan Tvrtko, koji se 1377. godine u Mile{evu, gdje je po~ivalo
tjelo sv. Save srpskog, vjen~ao za kraqa, bio strogi pravoslavni, da je pravoslavna vjera za wegova
vladawa cvjetala i u Bosni i u Dalmaciji, i da protivu we nijesu smijeli ni{ta raditi ni latini, ni
bogomili.
184
125
11.
Napu{tenu od bosanskoga kraqa Dalmaciju odlu~i napuqski kraq
Vladislav da prisvoji, i to na osnovu prava, koje mu je pripadalo kao
ma|arskom kraqu za kakvog ga je jo{ 1387. proglasila bila jedna jaka
stranka u Ma|arskoj. Otpo~ne Vladislav svoj posao tijem, {to je 17. sept.
1391. imenovao aa upraviteqa Dalmacije bosanskoga vojvodu Hrvoja,
koji je imao upravqati tom zemqom u ime kraqevo. Dabi{a se trgne na
ovaj Vladislavqev postupak, jer vlast nad Dalmacijom pripadala je ipak
bar nominalno bosanskom kraqu. Ali ne mogu}i, radi neprestanih
turskih navala, oru`anom rukom oduprijeti se Vladislavu u Dalmaciji,
Dabi{a prenese svoje pravo u Dalmaciju na ma|arskoga kraqa Sigismunda,
Vladislavqeva suparnika. Ovo je Dabi{a u~inio izme|u drugoga i zato,
da zadobije sebi protivu Turaka Sigismunda, kojega su tako|er Turci
uznemirivali. I Dalmacija stoji sada izme|u Sigismunda i Vladislava,
na koju i jedan i drugi isti~u svoja prava, ali koja prava opet ni jedan
ni drugi nemaju ni vremena ni mo}i da oru`jem odbrane. Me|utijem za
to se vrijeme malo po malo sna`i u Dalmaciji ban Hrvoje, i postaje
fakti~kim wenim gospodarem, ali uvijek u ime kraqa Vladislava. Pa da
bi sasvijem odbio od Dalmacije Sigismunda, on u~ini te sva Dalmacija
izjavi pokornost Vladislavu, i ovaj se 5. avg. 1403. kruni{e u Zadru za
kraqa: Ma|arske, Hrvatske i Dalmacije, ostaviv{i u Dalmaciji i
nadaqe na upravi Hrvoja.
Kad je Sigismund vidio, {ta se sve u Dalmaciji dogodilo, i da su mu
oteli tu zemqu, on odlu~i svom energijom uspostaviti zakonito pravo
svoje. Pravo mu je u tome bilo, da savlada u Dalmaciji Hrvoja, koji je
oru`anom silom tu raspolagao. Ve} se Sigismund spremao na Hrvoja, kad
od jedan put ovaj vojvoda okrene le|a Vladislavu i izjavi Sigismundu, da
wega priznaje za gospodara Dalmacije. Zadobiv{i Hrvoja, trebalo je sada
jo{ Vladislava li{iti vlasti u Dalmaciji, pa se Sigismund i na to spremao
oru`anom snagom. Ali ga je Vladislav predupredio tijem, {to je za gotovih
100. 000 dukata prodao 4. jula 1409. republici mleta~koj sva svoja prava na
Dalmaciju. I Sigismund je sada imao da se ogleda sa Mle~i}ima ako je
htio da uzdr`i sebi Dalmaciju. Primorski su svi gradovi bili odani
126
Lucii De regno Dalmatiae. V, 5. Romanin. Storia docum. di Venezia. Venezia, 1853-1861. IV, 85.
Dalmat. kronika. sp. izd. str. 179.
187
Kon~ar. rkp. Cf. Arkiv za poviestnicu jugoslav. 9, 16.
188
St. arhiva zad. ep, br. 5.
189
Ib, br. 6.
186
127
Kon~. rkp.
Vidi gore biq. 43.
192
Vidi gore biq. 58.
193
Bomman. II, 302.
191
128
194
Kon~. rkp.
129
Biqe{ka u arhivi zadarske crkv. pp{tine. Cf. Bianchi, Zara cristiana. I, 445-416.
Pravda vselenskoj cerkvi (SPb. 1849). Str. 215 i sl.
130
Kon~. rkp.
Ibidem.
199
Ibidem.
198
131
Kon~. rkp.
Ibidem.
132
Kon~. rkp.
133
134
137
PETI PERIOD
1410-1699.
@ivot pravoslavne crkve u ovome periodu razvija se zasebno u
dalmatinskom kontinentu, koji je sada i za jo{ stotiwak godina pod
ma|arskom krunom, zasebno pak u dalmatinskom primorju, koje je pod
vla{}u mleta~ke republike. U kontinentu tu crkvu sastavqaju
iskqu~ivo Srbi; u primorju je sastavqaju Grci uz neki broj slovenskih
doseqenika. I premda postoji me|u pravoslavnima u kontinentu i
onima u primorju duhovna zajednica u jedinstvu vjere i bogoslu`ewa,
ipak nema izme|u wih jerarhijske sveze. Ovo zavisi od politi~koga
polo`aja dalmatinskog kontinenta i primorja. Primorje je kroz sav ovaj
period, pa i ka{we, pod vla{}u Mle~i}a, a kontinent je nezavisan od
te vlasti, i poslije Ma|ara, on prelazi Turcima, pod ~ijom vla{}u
ostaje sve do kraja ovoga perioda.
Prema ovoj politi~koj razlici u Dalmaciji, mora se odjelito govoriti
o crkvenim doga|ajima u kontinentu, a odjelito o onima u primorju.
I
Crkveni `ivot kod pravoslavnih u dalmatinskom kontinentu te~e od
druge polovine XVI vijeka u glavnom onako isto, kao i u pro{lom
periodu. Prema politi~kim prilikama, kakve bivaju u jedno ili drugo
vrijeme, mijewa se i stawe crkve, sad boqe sad lo{ije; i ona politi~ka
neodre|enost, koja se pokazuje u dalmatinskom kontinentu kroz sav V i
do polovine V vijeka, uplivi{e i na crkveni `ivot, te se crkva
nalazi sad slobodna, sad opet sku~ena u svojoj slobodi. Ona je i sada, i
za poldrug vijek ovoga perioda, bez formalnog jerarhijskog ustrojstva i
bez odre|enog svog episkopa, kao stalnog svog starje{ine, te se za to
vrijeme, kao i u pro{lom periodu, obra}a sve{tenstvo i narod za
duhovne svoje potrebe susjednim srpskim episkopima, zetskim i
hercegova~kim, a poslije i dabrobosanskim.
U drugoj polovini ovoga perioda dotada{wa crkvena neodre|enost
prestaje, kad se uspostavqa pe}ska patrijar{ija i kad malo zatijem
dabrobosanski mitropolit dobiva jurisdikciju nad crkvom
dalmatinskog kontinenta i vr{i je kao egzarh pe}skoga patrijarha.
Crkva tada biva tu formalno u smislu kanona ustrojena, i pri takvom
ustrojstvu ona ostaje sve do 1688. godine, odnosno do karlova~koga
mira (1699. g.), kada mleta~ka republika rasprostire i na dalmatinski
kontinent onu vlast, koju je ona dotle imala ve} na primorju. Tada
prestaje duhovna vlast dabrobosanskog mitropolita nad pomenutim
dijelom Dalmacije, i ta vlast prelazi filadelfijskom arhijepiskopu sa
katedrom u Mlecima.
1.
138
Kon~ar. rkp.
Original u st. arhivi zad. ep, br. 6.
139
Sve {to je o turskim provalama u Dalmaciji i wihovim ratovima spomiwemo u ovoj na{oj radwi,
sve je to na osnovu onoga, {to su o tome napisali: J. von Hammer, Geschichte des osmanichen Reiches. II.
Ausg. Pesth, 1834-36. 4 Bde, i J. W. Zinkeisen, Geschichte des osman. Reiches in Europa. Gotha, 1853. 7 Bde.
140
141
Kon~. rkp.
142
208
143
213
214
,,L anno 1527. fu' la prima volta, che i Vlassi, ora detti Morlacchi, professanti il rito
greco, si stabilirono in Dalmazia, cioe nelle parti della Liburnia e Japidia, che per avanti
erano abitate dai Croati, i quati erano tutti di rito latino. Spom. rkp. Ovo Viwali}evo
razlikovawe izme|u V l a s s i ili Morlacchi s jedne strane i Croati s druge, slu`i
novim
dokazom
da
dalmatinski
Morlacchi
nijesu
Hrvati, nego da je to samo i iskqu~ivo srpski po porijeklu narod fratar
Zlatovi} (sp. kw. str. 96-99) ne }e to da prizna, ali to su dokazali qudi ne{to
u~eniji od ovoga fratra, na prim. Miklo{i} u odnosnom ~lanku u Denkschriften
der kaiserl. Akademie der Wissenschaften (Philos. histor. Classe. Bd. XXX. S. 5-6.), i
Miklo{i}evo su|ewe sigurno u nauci mnogo zna~i. Vidi i ~lanak E. ^ a k r a
,,Morovlasi u ~asopisu ,,Javor za god. 1862, str. 237 i sl.
144
Kon~. rkp.
Documenta, p. 275.
217
Rad. jugosl. akademije. LVI, 151 i sl.
216
145
146
147
O ovome velikom veziru i wegovom zna~aju vidi Hammer. op. cit. II, 470. Zinkeisen, op. cit. III, 389.
442. 452. I. Ruvarac, O pe}kim patrijarsima (Zadar, 1888), str. 16.
148
Kon~. rkp.
149
150
Kon~. rkp.
151
D. Fabianich, Storia dei frati minori. I, 221-222. Engel, Geschichte des ungarisch. Reichs. III, 175-176.
O raznim fermanima izdanim fratrima vidi I. S. Jastrebov, Podatci za istoriju srpske crkve.
Beograd, 1879. Str. 199 i sl.
228
152
153
154
155
156
Kon~. rkp.
S. D. Magazin za 1837. g. str. 122-123.
238
Kon~. rkp, i popis tada{wih pravosl. crkava u st. arhivi zadarske episkopije pod br. 61.
237
157
S. D. Magazin za 1868. str. 141-142. Podatci ovi o man. Dragovi}u nalaze se u rukopisnom qetopisu
manastira Grabovca, koji se qetopis zapo~iwe sa 1593. godinom, a koji sam ja mogao da pregledam
blagodare}i dobroti tada{weg budimskog episkopa g. Lukijana.
240
Kon~. rkp.
158
Kon~. rkp.
St. arhiva zad. ep, br. 64.
159
Kon~. rkp.
Kon~. rkp.
245
St. arhiva zad. ep, br. 73.
246
Bianchi, Zara cristiana. I, 463. 467. Cf. Documenta, p. 56. 311.
244
160
161
Kon~. rkp.
Pom. rkp.
252
Sp. kw, str. 126.
253
M. Batini}, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini. Zagreb. 1881. II, 131.
251
162
Isaija, zatijem 80 (ili 800) kalu|era, i kako je akt toga obra}ewa ponio
papi u Rim kr~ki arhimandrit sa dva kalu|era.
Taj Farlati pod marginaliim naslovom: Plures scismatici ecclesiae
Catholicae adjuncti" ka`e, da se po{qednih godina prve polovine XVII
vijeka dogodilo veliko i sjajno obra}ewe mnogih pravoslavnih
Dalmatinaca u rimsku vjeru. Ko je to izveo, Farlati ne zna, nego dr`i
da je to u~inio, ili neki franci{kanac, ili u op}e koji pitomac Collegii
de propaganda Fide. Kazuje Farlati, da je bio u sjevernim stranama
Dalmacije neki Epifanije Stefanovi}, rodom Bosanac i vrlo star
~ovjek, koji je sebe nazvao dalmatinski arhijepiskop (qui s Archiepiscopum
Dalmatiae appellabat), i prostirao je vlast svoju duhovnu nad svima
pravoslavnima, koliko onima koji su `ivjeli u raznim dalmatinskim
mjestima, koja su bila pod turskom vla{}u, toliko i onima, koji su bili
u mjestima pod vla{}u mleta~kom. Podru~na su bila ovome arhijepiskopu,
kao mitropolitu dva episkopa istog obreda i iste vjere (ejusdem ritus et
dogmatis) Vasilije, koji je imao katedru u Mar~i, u austrijskoj dr`avi, i
Isaija, kojega je katedra bila u Bawi, u Bosni, a pod turskom vla{}u.
Doti~ni apostolski ~ovjek, (franci{kanac, ili drugi koji pitomac
propagande), kad je obilazio ona mjesta, do{ao je i k Epifaniju, i po~eo
mu je na blagi na~in dokzivati, kako se nalazi na putu, koji ne vodi
nikako vje~nome spasewu; niti je isti apostolski ~ovjek prestao da mu
ovo kazuje i da ga nagovara, dok nije uspio da is~upa iz wegova duha sve
{to je od poganih dogmata i {izmati~koga zla u wemu bilo (quam omnes
letalium dogmatum et pravitatis scismaticae fibras ex ejus animo evelleret). Tada
Epifanije, nebeskom svjetlo{}u ozaren prizna svu la`nost gr~koga
vjerovawa, i primi katoli~ku vjeru, ne samo on li~no, nego wegovim
nastojawem i ona dva podru~na mu episkopa i gotovo sav narod (fere
omnes populi). I poslije toga, dana 1. novembra 1648. u glavnoj crkvi
sela Vira (in oppido Pontadura) u prisustvu mnogoga naroda Epifanije u
ime svoje i sviju svojih odre~e se {izme i la`nog vjerovawa gr~kog, te ga
tada onaj apostolski ~ovjek odrije{i od grijeha i primi ga u rimsku
crkvu Kad je ovo obavio, po|e onaj apostolski ~ovjek u dowa mjesta
Dalmacije da produ`i djelo obra}awa, i zatijem po{qe o svome radu
pismeni izvje{taj kolegiji propagande u Rim".254
Ovako u glavnome govori Farlati o ovome doga|aju, i zatijem navodi
tekstualno sami izvje{taj, koji je propagandi podnesen bio. Taj
izvje{taj u srpskome prijevodu glasi:
Presvijetli i preosve{teni Epifanije Stefanovi} ro|en u Uncu, selu
bosanskom, dalmatinski arhijepiskop gr~kog obreda, jest i mitropolit
dvjeju crkava, naime, Mar~e u oblasti Rovi{te, pod vla{}u imperatora,
koje je crkve episkop Vasilije, i Bawe bosanske, pod vla{}u turskom,
254
163
koje je opet crkve episkop Isaija. Nad obje te crkve Epifanije ima
mitropolitsku vlast; a eparhijsku vlast vr{i u Dalmaciji u dvjema
oblastima: kli{koj i li~koj. U oblasti kli{koj zavise od wega ova mjesta:
Klis, Chiunium, Plamaz, Biogradum, Cetina, Drni{, Vrlika, Siw, Sarpium,
Pontaz, Cluz, Bilay, Bonich, Mostaibech, Ostrovica, preko rijeke Chersam,
Barticevum, Serbam, Gacup, Prolagon, S. Nicolaum, S. Mariam, S. Michelem,
Pescam et Dineredim. U oblasti li~koj: Knin, Skradin, Delin, Lachisiza,
Ka{i}, Vrana, Zemunik, Nadin, Polesnik, Islam, oba Obrovca, Corbat,
Pogosich, Besilovich, Ostrovica, a preko rijeke Krke: Strmica, Gra~ac,
Udbina, Noviibilay, Bibelich, Gribaz, Perasich, Boduc, Radich et Boinich. Ovaj
predstojnik Epifanije, koji je imao preko osamdeset godina, odrekao se
sve~anom izjavom preda mnom, dana 1. novembra 1648. godine u selu Viru
(in oppido Pontadura), u ime svoje i u ime sviju stanovnika pomenutih
mjesta, {izme i svega la`nog u~ewa Grka, i obe}ao je u ime svoje i sviju
svojih svagda{wu poslu{nost apostolskome prijestolu. [to nije mogao
li~no po}i u Rim da se po du`nosti pokloni najsvetijem ocu Inokentiju
X, uzrokom je bila velika wegova starost i slabo zdravqe, i radi toga je
poslao umjesto sebe, da taj posao izvr{e, pre~asnog abata manastira
Kr~kog (Rev. Abbatem monasterii Cherchensis) sv. Mihaila sa dva druga
vjesnika. Osim ovoga arhijepiskopa i pomenuta dva episkopa, uspio sam
obratiti svetoj rimskoj crkvi osamdeset sve{tenika kalu|era paroha
(octoginta presbyteros calogeros parochos), i to, oca Viktora, sve{tenika de
Pesse, Mateja Popovi}a, djakona pa{trovi}kog, i drugog djakona, ro|enog
kod jezera podgori~kog, kalu|era cetiwskog manastira u Crnoj Gori, i
opet drugog isku{enika istoga manastira, sina kneza `upskoga, tako isto
i crnogorskog arhimandrita Visarijona, kome je trideset godina, i koji
je ispovjedio bio rimsko vjerovawe dok se jo{ u Rimu u~io, a poslije sam
htio da to ponovi sve~ano, kad je postao episkop; osim toga, {est
paroha oblasti @upe, i to: sv. Todora, sv. Petke, sv. Jovana, sv.
Martina, sv. Nikole i sv. Stevana; parohe pa{trovi}ke i parohe
majinske sv. Petke i Vaznesenija; parohe crnogorske sv. Marije, sv.
Bogorodice, sv. Gospo|e, sv. Arhan|ela, sela Kro}ani kod Budve, sv.
Marije u Wegu{ima, sv. Nikole u Kotoru, sv. Dimitrija kod Kotora, sv.
Jovana u Spi~u, sv. Luke, sv. \or|a, sv. Arhan|ela Lupizae, sv. Duha, sv.
Marije u Lu{tici, i sv. Jovana Zlatousta, i jo{ \or|a,
protoprezvitera sve Lu{tice. Dodaj ovim svima jo{ paroha mnogih sela
(parochum multarum villarum) u oblasti ili sanxakatu li~kom, a
tako|er i paroha (parochum) kli{kog sanxakata, i mnoge druge."255
Kao {to se vidi, izvje{taj ovaj ima tri dijela: u prvome se ka`e,
kakva i kolika je bila crkvena oblast onog Epifanija, u drugome kako
255
164
165
166
Ovo, {to ja ovdje ka`em, ja sam {tampao bio kao raspravu prije tri godine u ,,Glasniku moje
eparhije. Na tu se raspravu osvrnuo gosp. Arhimandrit Il. Ruvarac, i u jednome pismu svom od
novembra 1900. g. smatra i on ,,pukom izmi{qotinom arhijepiskopstvo ovoga Epifanija i podru~na
mu ona dva sufragana (Isaije i Vasilija), ali misli ipak, da ke taj Epifanije bio dalmatinski
mitropolit i da mu je sin|eliju za mitropolita u Dalmaciji izdao pe}ski patrijarh Pajsije. Ovo
Ruvarac izvodi iz dva pisma, na{tampana u Srb. Dalm. Magazinu za 1843. i 1844. godinu: jedno
patrijarha Jovana od 1614. g. i drugo patrijarha Arsenija 1696. g. U pismu Jovanovom spomiwe se
kr~ki kalu|er i haxija kir Epifanie, koji je sa drugim kalu|erom kr~kim kir Petronijem do{ao bio
patrijarhu da se opravda radi tu`be na Kr~ane bosanskog, kli{kog i li~kog mitropolita Todora. A u
pismu patrijarha Arsenija spomiwe se, da je ep. Nikodim Busovi} donio patrijarhu sin|eliju
patrijarha Pajsija, kako <st osobne bio mitropolit va Dalmatcii. Ovaj mitropolit, koji je osobne
bio u Dalmaciji, Ruvarac misli da je to upravo onaj kir Epifanie, kojemu da je patrijarh Pajsije dao
sin|eliju za mitropolita dalmatinskog. Navodi Ruvarac, da i Lopa{i} u svojoj kwizi ,,Karlovac
(str. 159) govori ,,da je u karlova~kih i senjskih strana bio vladikom oko god. 1640. neki Had`i Epifanija, te
zakqu~uje: ,,tvrdo dr`im da je taj haxi Epifanije jedno i isto lice i sa kr~kim poklonikom groba
Gospodwa 1614. god. i sa osamdesetogodi{wim Epifanijem Stefanovi}em od 1648. god. Et iste fatuus
senex mogao je u~initi ono, {to zaw ka`e Farlati da je u~inio. Ovaj Ruvar~ev zakqu~ak ja nijesam
mogao usvojiti, jer ne mogu da na|em pravu svezu izme|u onoga, {to patrijarh Arsenije spomiwe, da mu
je Busovi} prikazao sin|eliju patrijarha Pajsija o nekom mitropolitu, koji je osobne bio va
Dalmatcii, i izme|u onog Kr~anina Epifanija, koji je dolazio patrijarhu Jovanu 1614. g. da se tu`i
na mitropolita Todora, isto kao {to ne mogu da razumijem, {ta ima posla onaj Lopa{i}ev vladika
haxi Epifanije iz karlova~kih i sewskih predjela, sa Farlatovim onim Epifanijem Stefanovi}em,
koji bi bio, kao pravoslavni mitropolit i arhijepiskop dalmatinski, prevjerio na ostrvu Viru 1648.
godine. Radi ovoga ja nijesam htio po ovome pitawu sada ni{ta mijewati od onoga, {to sam napisao
prije tri godine. A kaza}u i ovdje, kao {to sam kazao na zavr{etku onoga moga ~lanka (str. 139.), da
sam gotov mi{qewe moje o ovome pitawu preina~iti, kad mi se nepobitnim istorijskim podatcima
doka`e, da to mi{qewe nije osnovano.
168
Symbolae ad illustrandam historiam ecclesiae orientalis in terris coronae S. Stephani. Oeniponte, 1885. pag.
738. 745.
169
istinu onog izvje{taja vjerovali svi oni pisci, koje smo gore
naveli, mi ne znamo. Na{li su ono u Farlata, a Farlati je za wih
bezuslovni avtoritet u svemu {to je god on napisao, dakle po wemu su
i kazali u svojim kwigama ono {to su kazali. Po{to je pak zada}a
one gospode da prikupqaju sve {to je god ko ikad napisao protivu
pravoslavne crkve, to oni ne samo {to nijesu podvrgli kritici onaj
izvje{taj, nego ga jo{ okiti{e, dodav{i sa svoje strane pojedinosti, kakvih
u samom izvje{taju i nema. I ovo u~ini{e osobito franci{kanski pisci
sa tijem vi{e voqe, jer se ti~e, kako oni misle, slave wihovog ordena,
{to je eto sam jedan wihov brat znao obratiti jednog shizmati~kog
mitropolita, dva shizmati~ka vladike, osamdeset (ili osam stotina)
shizmati~kih popova i kalu|era i mno{tvo shizmati~koga puka!"
Misao na{u o neistinosti onoga izvje{taja potkrepquje u neku ruku
fra Mijo Batini}. On pi{e: Ali ne potraja dugo ovo veselje franjevaca nad
vjerskim ujedinjenjem obijuh obreda, jer se ono razbi o tvrdoglavost gr~koizto~nog sve}enstva, odgojenog mr`njom proti Rimu i katoli~koj crkvi, i to
sve}enstvo ne htjede pru`iti ruku na pomirenje nit se otresti svojih predsuda,
koje su mu bile pre{le u krv i zatrovale sve vanjske i nutrnje odno{aje". Vrlo
karakteristi~no jadikovawe, koje pokazuje s jedne strane, u kolikoj su
mjeri fantazirali qudi, kao ovaj fra Mijo, protivu pravoslavne crkve, a
s druge, kolika se u op}e mo`e vjerovati onome izvje{taju o obra}ewu svega
onoga mno{tva pravoslavnog vi{eg i ni`eg sve{tenstva u 1648. godini, kad
je fra Mijo prinu|en da prizna, kako se odmah poslije toga pretvorilo u
`alost ono veselje franjevaca." Karakteristi~no je i proturje~je u
samome pisawu fra Mijinom o ovoj stvari. Na jednoj strani svoje kwige
on se raduje, kako se preko osam stotina gr~ko-izto~nih sve}enika i kaludjera
pomirilo sa katoli~kom crkvom," a odmah na drugoj strani iste kwige `ali se
na tvrdoglavost gr~ko-izto~nog sve}enstva," o koje se razbilo u Dalmaciji ono
pomirewe! Pitamo. Je li mogu}e, da se danas polatini 800 (pli recimo i 80)
pravoslavnih popova i kalu|era, i da ss odmah zatijem svi ti
sve{tenici povrate i postanu od jednom tako tvrdoglavi", da ta wihova
tvrdoglavost" prije~i {irewu latinstva kod dalmatinskih i susjednih
Srba? Ili mo`e biti ono 800 (ili 80) ostado{e ~vrsti u prevjeri, a
druge vaqda hiqade (ili stotine) wih pokazivahu onu tvrdoglavost" ? Kad
bi se tako i{lo naprijed sa pitawima, moglo bi ih se mnogo nanizati, i
sva bi ona bila ~udnovata. i jo{ vi{e bi slu`ila potvrdom, da je
neistinit, kako u isnovi tako u u detaqima, sav taj misionarski
izvje{taj, i da je u wemu sve izmi{qeno.
Pa kao {to je neistinit ovaj doga|aj, tako je neistinito i sve drugo
{to kazuju fratri o onome wihovom {irewu kraljevstva istine" me|u
pravoslavnima u dalmatinskom kontinentu u ovo doba. O ovome nema
ni jednoga pouzdanog dokaza. Nego je istina to, da su oni fratri
nasrtali na na{u crkvu i da su svima srestvima gledali da obrate kojeg
172
,,Relazione dello stato della congregatione e missioni di propaganda fide. A. Theiner, Vetera monumenta
Slavorum meridionalium historiam illustranda. Zagrabiae, 1875. II, 212-215.
173
174
koji je u~estvovao pri utvr|ivawu iste crte, nazvana je linea Gri mani; a
ovo {to sada Mle~i}i dobi{e u Dalmaciji nazvano je acquisto nuovo.
12.
Sa 1688. godinom bila je, kao {to smo rekli, oslobo|ena od Turaka
mal ne sva Dalmacija, i te je godine ona pre{la fakti~no pod vlast
mleta~ke republike.
Poslije kritskoga rata za nekoliko je godina prili~no bilo mirno u
Dalmaciji, te je i crkveni `ivot pravoslavnih Srba dosta mirno tekao.
Za ovo vrijeme, a naime izme|u 1669. i 1682. godine spomiwu se nekolike
nove na{e crkve, i to: u Erveniku crkva u ~ast sv. Nikole, u Kolarini
crkva sv. \or|a, u Brgudu crkva sv. Lazara, u Vrbniku sv. Nikole i u
Islamu crkva ov. \or|a, koju je dao sagraditi Stojan Jankovi};265
premda su okolo ovoga doba dvije pravoslavne crkve i nestale, i to jedna
u Filip-Jankovu i druga u Crnom, obje blizu Zadra. Prvu su kr~ki
kalu|eri podigli bili i u woj su tri oltara bila. Nastojawem latinske
arcibiskupske kurije zadarske razru{ena je bila ova crkva i kalu|eri
su prinu|eni bili od tuda se ukloniti po naredbi proveditorske vlasti.
Toj crkvi danas ni traga vi{e nema, kao {to u istom selu odavna ve} ni
jednog pravoslavnoga nema. Znala se ve} o tome pomenuta kurija
pobrinuti, kao {to se ona znala pobrinuti i o tome, da nestane u ovo
isto doba i one druge na{e crkve u Crnom. Zadar i okolina mu bilo je
mleta~ko odavna i pod neposrednom jurisdikcijom latinskog
arcibiskupa, pa je i pojmqivo, da su pravoslavni Srbi, koji se u toj
okolini nalazi{e, morali osjetiti zlu voqu, koju je kurija tog
arcibiskupa svagda imala naspram crkve wihove. U po~etku kritskoga
rata morala je ista kurija radi dr`avnoga razloga da trpi, da joj na
zemqi{tu wene jurisdikcije budu srpski kalu|eri i da slobodno
obavqaju bogoslu`ewe u dvjema nekada latinskim crkvama u Belafuzi sv.
Bogorodice i ispod gradskih bedema sv. Jovana. Ali ~im je kurija mogla
da ne vodi ra~una od re~enog dr`avnog razloga, ona je odmah i pokazala
svoju }ud naspram pravoslavnih Srba i u pogledu sada pomenutih
crkava. Ostalo je bilo dosta jo{ srpskog naroda iz Bukovice ispod
Zadra i poslije svr{etka kritskoga rata. Pri crkvi sv. Jovana za
pastirsku slu`bu tome narodu ostavqen je bio i jedan kalu|er, Mojsije
(1669.), poslije koga bila su opet dva kalu|era, Misail i Gavril (1670.).
Protiv ovih kalu|era zadarska je kurija digla drvqe i kamewe; samo da
budu ukloweni. I kad nije mogla uspjeti onako brzo kako je ona to
htjela, optu`i ih vladi da nijesu dobri podanici, jer da goje simpatije sa
Srbima u Turskoj. Uslijed toga budu stavqena u tamnicu oba ona
kalu|era, Misail i Gavril. Ali tada{wi zadarski kzez, An. Loredan,
bio je savjesniji od arcibiskupske kurije, te da ne bi pravoslavni narod
265
Kon~. rkp.
176
onaj ostao sasvijem bez pastira, naredbom od 20. juna 1670. god. odredi
za slu`bu pri crkvi sv. Jovana jednog pravoslavnog sve{tenika,
Grigorija Vlasta, da bude kapelanom sua vita durante, con tutti gli obblighi,
privileggi, preeminenze ed utilita ad essa cappellania di ragione spettanti, cosi
che in avvenire abbia ivi ad impiegarsi ed esercitare le sue parti del culto ed
officiatura di quella.266 Ovu plemenitu i pravi~nu naredbu znala je u
ostalom kuriji na brzo osujetiti, tado da je ista crkva poslije vrlo
malo vremena prestala biti pravoslavnom crkvom, isto kao i ona druga
crkva sv. Bogorodice u Belafuzi.
Ovih neprilika, {to su pretrpjeli pravoslavni okolo Zadra u ovo
doba u od zadarske kurije, nijesu jo{ tada imali da ispituju oni, koji su
bili udaqeni od toga mjesta, i dakle van doma{aja djelatnosti iste
kurije, te su mogli i slobodnije vjeru svoju ispovijedati, premda, kao {to
}emo vidjeti, imali su i oni da se malo ka{we bore i brane svoju vjeru
od napada~a, sli~nih onima zadarske kurije. Nekoliko podataka o
`ivotu crkvenom ovoga doba kod dalmatinskih Srba imamo u jednom
zvani~nom spisu proveditora L. Dona, u jednom pismu dabrobosanskog
mitropolita Hristifora, a najvi{e u na{em qetopisu. Po ovim }emo
spisima ovdje i spomenuti o tome `ivotu.
Kao {to znamo, 1615. godine bila je zavedena u man. Krci {kola za
spremawe mladih Dalmatinaca za sve{teni~ku slu`bu. Za nekoliko je
godina bio spremqen prili~no velik broj kandidata za sve{tenstvo.
Me|utijem, poslije dabrobosanskog mitropolita Todora (1618. g.), nije
poznato da je drugi koji potowi dabrobosanski mitropolit rukopolagao
sve{tenike za Dalmaciju, tako da je u drugoj polovini XVII vijeka bila
velika oskudica u sve{tenstvu u Dalmaciji. Radi ovoga nastojateq man.
Krke. Antim, obrati se 1671. god. dabrobosanskom mitropolitu
Hristiforu i prika`e mu nu`du, da bi trebalo ~im prije rukopolo`iti
vi{e sve{tenika za Dalmaciju, i kako ima ve} dosta spremqenih mladi}a
za sve{teni~ku slu`bu; napomene tako|er mitropolitu, kako je s toga
{to je pust man. Dragovi}, vi{e parohija u onoj okolini bez
sve{tenika, kako je pola~ki sve{tenik, koji vr{i slu`bu protopopa za
parohije kli{kog okruga, mnogo ostario i oboqeo, i kako treba tu novoga
protopopa imenovati; istakne mu najposlije, kako oblije}u okolo
pravoslavnog naroda fratri i nagovaraju ga na prevjeru, i kako pojedini
iz naroda, bez svojih sve{tenika, koji bi ih ~uvali, napu{taju ve} svoju
crkvu, i radi svega ovoga nastojateq ovaj kr~ki moli mitropolita, da
nastoji do}i u Dalmaciju, kako bi se uredilo sve {to treba.267 I ovo
~ini taj kr~ki nastojateq, vr{e}i onu du`nost, koja mu je jo{ 1578. god.
povjerena bila mitropolitom Gavrilom, kao upravitequ dalmatinskih
266
267
177
Kon~. rkp, i pomenuti spis (br. 86.) st. arhive zad. episkopije.
178
179
180
ili u man. Du`i, daleko {est sati. Do{ao bi kadgod u Dubrovnik koji
kalu|er iz toga manastira i ~itao bi jutrewu ili ve~erwu u kakvoj
privatnoj ku}i, ali svagda kri{om i pri velikom oprezu, da ne bi za to
Dubrov~ani doznali. Kad je trebalo pravoslavno dijete krstiti, moralo
se slati u Du`i ili u Trebiwe za sve{tenika; a kad bi umro u
Dubrovniku pravoslavni, tijelo su mu nosili radi opijela u Trebiwe,
ako je imala rodbina da za to potro{i, ina~e su ga sahrawivali bez
svake molitve (Bo`e oprosti, kao psa) u nekom udaqenom od grada
mjestu, kojede za to republika odredila bila. Na pravoslavne su kalu|ere,
koji bi dolazili iz Hercegovine, dubrova~ki fanatici o{tro pazili,
gonili su ih i progonili, i radi toga su im pape slali svoje bule s
blagoslovom i blagodarno{}u, kao {to je to u~inio papa Venedikt V,
kad je doznao da su Dubrov~ani prognali jednog pravoslavnog kalu|era,
koji se usudio bio svr{iti sv. tajnu za pravoslavne".272 Ovo isto,
potkrjepqeno dokumentima, ka`e i V. Maku[evx, navode}i, da su osobito
franci{kanci uzbudili u Dubrov~anima fanatizam protivu pravoslavne
vjere, jo{ od onoga doba, kad su oteli pravoslavnima manastir na Stonu i
pretvorili ga u franci{kanski manastir.273 Ali dok ovako pi{u pomenuta
dva ruska pisca i osu|uju Dubrov~ane za wihovu mr`wu prema pravoslavnoj
vjeri, s druge strane rimokatoli~ki pisci kuju u zvijezde Dubrov~ane za
takvo wihovo postupawe. Na primjer, zadarski arcibiskup Karaman,
govore}i (1750.) kako ne treba trpjeti pravoslavnu crkvu u nikakvoj
rimokatoli~koj dr`avi, navodi za ugled dubrova~ku republiku, non
avendo voluto mai quell' augusto e sagace governo permettere nella sua terra
chiesa ai Serviani vivi, ne tampoco sepoltura a' medesmi morti.274 A zadarska
arcibiskupska kurija ponavla misao Karamanovu, navode}i (1760.) kako
su Dubrov~ani znali zaprije~iti svaki poku{aj da se podigne u wihovom
gradu pravoslavna crkva, costanti nella massima di non concedere ne chiesa a'
vivi (Serviani), ne tampoco sepoltura nel proprio Stato ai loro morti".275
Pri ovakvom su|ewu dubrova~ke republike o pravoslavnoj crkvi,
sasvijem je pojmqivo, da se poslanik wezin morao `ivo zauzeti u
Carigradu za bosanske fratre, koji su se `alili na progonstvo od strane
pravoslavnih, ~iji su obred Dubrov~ani u op}e smatrali i nazivali
culto sacrilego." I to zauzimawe dubrova~kog poslanika dobrim je
urodilo plodom za fratre. Bar tako oni ka`u. Isti onaj fratar Batini},
poslije gorenavedenih rije~i, dodaje: Car Mehmed IV izjavi (dubrova~kom
Istori~eskij o~erkx serbskoj pravoslavnoj ob\inw vx Raguzq. Str. 4-5.
Materialw dla istorii diplomati~eskihx sno[enij Rossij sx raguzskoj republikoj. Moskva,
1865.
274
,,Nikad nije htjela dopustiti ona uzvi{ena i mudra vlada u svojoj zemqi ni `ivim Srbima crkve,
ni mrtvima groba. Docum p. 307.
275
Docum p. 400. U jednom izvje{taju od 22. avgusta 1761. arcib. Karaman hvali Dubrov~ane, {to ne }e
ni mrtvog Srbina u svojoj zemqi. Docum p. 411, a u jednom od 1741. nazivqe se kugom pravoslavna vjera,
i odaje se hvala Dubrov~anima {to su sretni te nemaju kod sebe te kuge (il soli Ragusei hanno questa
fortuna di esser privi di tal peste). Docum p. 251. Cf. Farlati VI, 276-277.
272
273
181
182
279
183
184
Farlati. III, 521. Cf. Wetzers Kirchenlexikon (II Aufl.) III, 1353.
185
186
Pomenuti rkp.
Kon~. rkp.
288
Biqe{ka na spisu od 1690. g. u st. arhivi zad. ep. br. 137.
289
Original u st. arhivi zad. ep, br. 138.
287
187
188
II
Vidjeli smo, da su krajem XIV vijeka gr~ke pravoslavne kolonije u
dalmatinskom primorju o`ivjele bile uplivom Svetosavske srpske crkve,
a i tijem jo{, {to se za vladawa kraqa Stevana Tvrtka u Dalmaciji
mnogi ugledniji bosanski Srbi nastani{e u primorske gradove, te se i
brojno osna`i{e primorske pravoslavne crkvene op{tine. Kad je
dalmatinsko primorje do{lo pod vlast mleta~ke republike, tada ove
op{tine stupaju u svezu sa pravoslavnim Grcima, {to su u Mlecima
stanovali, te od ovoga doba, pa unaprijed, sve do pada mleta~ke republike,
crkveni doga|aji u dalmatinskom primorju vezani su neposredno sa
doga|ajima crkvene op{tine u prijestonici republike.
1.
U Mlecima mi nalazimo pravoslavnu gr~ku koloniju ve} u XIII vijeku,
kad je mleta~ka republika sklopila bila prvi trgova~ki ugovor sa
uspostavqenom u drugoj polovini toga vijeka u Carigradu gr~kom
carevinom, i kad je uslijed toga postao bio ja~i saobra}aj izme|u Grka
i Mle~i}a, te i ~este seobe mnogih gr~kih porodica u Mletke.290 Kad se
zatijem vizantijska carevina po~ela izlagati otomanskim napadajima, koji
sve to ~e{}i bivahu, i interesi privatnih lica po~e{e uslijed toga
stradati, tada je jo{ vi{e gr~kih porodica prelazilo u Mletke, da bi tu
van opasnosti mogle u miru `ivjeti.
Jo{ od prvih godina, kad se po~ela sastavqati u Mlecima prva gr~ka
kolonija, istakla se potreba da se ona ustroji kao crkvena op{tina i da
ima tu svoga sve{tenika i svoje pravoslavno bogoslu`ewe; i o tome su
vi|eniji ~lanovi kolonije po~eli bili ve} tada raditi. Ali odmah tada
pravoslavni Grci mleta~ki i osjeti{e da su na zemqi{tu rimskoga
patrijarhata, a osjeti{e i to, koliko je mo}na na zapadu rimska kurija, i
koliko je i sama mleta~ka republika stegnuta od te kurije u svojim
interkonfesionalnim odnosima, a pod o~ima stra{noga Sant' Ufficio, koji
je postojao u Mlecima radi ,,svete inkvizicije". Grci su se osmjelili
bili da rade o ure|ewu svoje crkvene op{tine na osnovu zakona o
vjerskoj toleranciji, koji je republika tada (1271. g.) izdala bila ba{ u
korist pravoslavnih Grka, da bi ih tijem lak{e k sebi privukla, te
290
Filadelfijskog arhijepiskopa Sofronija Kutuvali, po{qedweg mleta~kodalmatinskog pravosl. episkopa (1780-1790.). Ova hipomnema sadr`i opis postanka pravoslavne
crkvene op{tine u Mlecima, a posebno opisuje djelovawe episkopa Hortakisa, Tipalda i Faceje, o
kojima se daqe govori u ovoj radwi. To je rukopisna kwiga od 87 listova maweg oktava na gr~kom
jeziku, i danas je moja svojina. O mleta~koj pravoslavnoj koloniji najpotpunija je danas radwa prof.
Jov. Veludosa, koja je u drugom izdawu {tampana u Mlecima 1893. godine sa naslovom:
. Od istog ovog profesora ima ~lanak sa naslovom: Cenni sulla
colonia greca orientale, koji je na{tampan u dodatku I toma kwige: Venezia e le sue lagune. Venezia, 1847. O
istoj mleta~koj koloniji napisao je i prof. Leonardo Dudreville u svojoj kwizi: Errori delle chiese foziane
greca rutena ed ellenica, e defezione della colonia orientale di Venezia. Venezia, 1859. Po naslovu samom
mo`e se suditi o sadr`aju ove kwige, a moto joj je: ,,Ogni chiesa scismatica e protestante (svaka
shizmati~ka crkva jest protestantska).
189
Kutuvalov rukopis.
Ibidem.
293
Veludos spomiwe 5. 000 du{a; a okolo 0606. god. Bilo je i 14. 000 pravoslavnih, za koje jezuit
Posevin kori republiku, {to ih trpi u Mlecima i ne }e da se stara da ih obrati. Vidi Gius
Cappelletti, J. Gesuiti e la republica di Venezia. Venezia, 1873. (str. 181).
292
190
bogoslu`ewe nije htjela dati Grcima. Smatraju}i, da oni ne tra`e, niti mogu
tra`iti da imaju crkvu, odjeqenu od vjerskog op}ewa sa latinima, jer bi u
takvom slu~aju bili shizmatici", i dakle osu|eni od rimske crkve, nego
da oni to tra`e kao katolici", samo razli~nog obreda, i `ele}i da tako
mnogobrojnoj i po bogatstvu zna~ajnoj op{tini zadovoqi, vlada im
dopusti da svoju liturgiju slu`e u pojedinim latinskim crkvama, i
posebno im ozna~i doti~ne crkve, izme|u kojih su glavnije bile: sv.
Vlasija i sv. Jovana in Bragora.294 Grci su se zadovoqili i ovim za tada,
kad nijesu mogli vi{e dobiti. Ali nije ovo bilo po voqi latinskom
mleta~kom patrijarhu, koji radi toga podnese vladi svoj protest, a ujedno
i od strane rimske kurije bude opa`eno republici, da ne treba da toliko
popustqiva bude prema Grcima, dok se ne dozna jasno, da li su oni pravi
katolici". Vlada mleta~ka uva`i sve napomene, te ograni~i izdanu svoju
dozvolu Grcima, i dopusti im da mogu slu`iti po svom obredu samo u
crkvi sv. Jovana in Bragora. Ali i ovo je za malo trajalo. Mleta~ki je
patrijarh opet protestirao, i to ovaj put mnogo o{trije nego prije; a
papin nuncije po nalogu iz Rima izjavi vladi, da Grci u Mlecima po
dobivenim pouzdanim izvje{tajima nijesu katolici", nego shizmatici",
i da se shizmaticima ne smije dopustiti u katoli~koj crkvi bogoslu`ewe.
Poslu{a vlada i ove napomene, te zaboraviv{i na svoje sopstvene zakone o
vjerskoj toleranciji, i ne osvr}u}i se na obzire, koji su je prema gr~koj
op{tini prije malo vremena rukovodili, udari pravcem sasvijem
protupolo`nim onim svojim zakonima, i po~ne otvoreno goniti
pravoslavne sve{tenike, koji su u Mlecima slu`ili. Izda naredbu, da se ne
smije vi{e u nikakvoj mleta~koj crkvi slu`iti pravoslavna liturgija; a
kad je doznala, da je neki sve{tenik, Mihalis, to ipak u~inio, ona naredi
27. aprila 1412. g. inkvizitoru Sant Uffizio, da ga i`dene iz Mletaka, da
ne bi on to ponovio, i tijem prouzrokovao {tetu katoli~koj vjeri i
mo`da zaveo i kog katolika"295
Zabrani ovoj morali su pravoslavni da se i silom pokore; i od toga
vremena po~e{e gr~ki sve{tenici slu`iti u privatnim ku}ama. Ali
vlada nije htjela ni to da trpi. Doznala je ona bila, da neki sve{tenik
Aksentije, slu`i o prazni~nim danima u jednoj ku}i, gdje se mnogo
naroda sakupqa, i 8. januara 1416. g. izdaje ona o{tru naredbu, da se
bezuslovno zabrani tome sve{teniku da daqe slu`i, i ako se dozna da je
on to i poslije ove zabrane u~inio, neka se za pet godina i`dene iz
Mletaka, isto tako i svaki drugi, koji bi se usudio slu`iti pravoslavnu
liturgiju. Sli~nu naredbu izdala je vlada i 3. avgusta 1418. godine.296
Kao {to se vidi, pravoslavni u Mlecima ne samo {to nijesu bili
trpqeni, nego su ~ak i goweni bili. I nevoqa je ova za dugo trajala, te su
294
191
Ibidem., p. 4. 5.
Kiril i Metodije (moje izdawe, 1881.), str. 279-284.
192
florentijske unije najenergi~nije, gdje joj je god samo zgoda bila. Tako je
isto i mleta~ka vlada radila niti je {tedila najo{trijih srestava da se
izvede ono, {to je mislila da se u Floernciji zakonito u~inilo.
Doznala je me|utijem mleta~ka vlada, da se pravoslavni, kako Grci,
tako i Sloveni, protive onoj florentijskoj raboti, i da ne smatraju da
su za wih obavezni zakqu~ci onoga sabora. U~inilo se vladi, da to zna~i
protiviti se zakonitim uredbama, i da takve protivnosti moraju biti
ka`wene. Zao jedan duh zadahnuo je bio mleta~ku vladu u tome. Nalazio se
u to vrijeme u Mlecima biv{i pravoslavni mitropolit kijevski
Isidor, drug Visarionov, i sada unijatski prelat kao i Visarion. Ovaj
Isidor, koji je imao najvi{e interesa da se izvode svugdje zakqu~ci
florentijskog sabora, uspio je bio fanatizirati mleta~ku vladu
protivu pravoslavnih toliko, da ona nikakvih obzira nije s wima
imala. Ko nije htio priznati florentijski sabor, i dakle biti unijat,
taj je morao biti latinin. Ovo je bio tada{wi vladin pravac. Po ovome
pravcu ona je postupala u Mlecima, a po istome i u provincijama, gdje
je bilo pravoslavnih. Po`alili su se bili latinski Kotorani, da u
kotorskom okrugu ima dosta slovenskih popova shizmatika", te
zamoli{e vladu da budu isterani ti popovi, i da ih zamijenu popovi
latinski. Odmah je na ovo izdan bio dukal na ime kotorskoga kneza i
nare|eno mu, da gleda da oni pravoslavni popovi, a isto i sav narod,
budu obra}eni u rimokatoli~ku vjeru, ali neka se to ne u~ini na jedan
put, nego malo po malo i na vje{ti na~in", da se radi mno{tva onih
shizmatika ne bi dogodila kakva neprilika i da ne bi postradali
dr`avni interesi. Dukal je ovaj izdan bio 11. jula 1448. godine.299 A
nekoliko godina ka{we, naime 22. maja 1455. g, na `albu opet istih
latinskih Kotorana, bio je izdan novi dukal, da se oduzmu od
pravoslavnih sve pravoslavne crkve u kotorskom okrugu i da se stave pod
jurisdikciju tada{weg latinskog kotorskog biskupa Bernardi.300 Ovako
odlu~no postupala je mleta~ka vlada, ~im bi joj javqeno bilo, da
pravoslavni u mleta~kim zemqama ho}e da ostanu u svojoj vjeri i ne }e da
papu priznadu. Na ostrvu Kritu istakao se bio spor izme|u pravoslavnog
jednog sve{tenika i nekih latinskih sve{tenika o tome, kome pripada
pravo nad jednom crkvom, koju je sagradio bio za spasewe du{e svoje neki
bogati Kri}anin Dimitrije Istrago. Doti~ni latinski sve{tenici
potra`ili su od senata da se wima to pravo prizna, i senat 15. jula 1461. g.
ne samo {to je uva`io molbu tih sve{tenika, nego nare|uje kritskom
namjesniku da gleda, da se po svemu ostrvu iskorijeni opaka i shizmati~ka
gr~ka vjera (ut perfidus et schismaticus ritus Graecorum extirparetur). Ovu
naredbu motivirala je vlada slavom Bo`ijom i da oja~a katoli~ka vjera
(pro honore Dei et augmento catholicae fidei). Ali uz taj interes
299
300
Documenta, p. 5-6.
Ibidem., p. 6-8.
193
Ibidem., p. 9.
Lamansky, op. cit, p. 046-048.
303
Ibidem., p. 049.
302
194
toga {to nema crkve ostalo bez bo`anstvene slu`be ono mno{tvo Grka,
koji stanuju u Mlecima, i koji `ive katoli~ki u poslu{nosti svete
rimske crkve."304 Mleta~ki patrijarh odazove se vladinoj naredbi, i
odredi za Grke crkvu sv. Vlasija, u kojoj su oni po wekada i prije
slu`ili, da u toj crkvi wihov sve{tenik po isto~nom obredu mo`e
slu`iti, ali da imaju pravo u istoj crkvi slu`iti tako|er i latinski
sve{tenici. Objavi ujedno ovaj patrijarh Grcima, da }e unaprijed oni
spadati pod wegovu duhovnu jurisdikciju, i prema tome da doti~ni gr~ki
sve{tenici moraju u wegovoj kuriji biti ispitani i tu ispovjediti
florentijski simvol vjere, i tada da }e dobiti propisanu patentu (neka
vrsta sin|elije) za mo}i slobodno vr{iti pastirsku slu`bu.305
Sve ovo {to je onaj Isidor izradio tobo`e u korist mleta~kih Grka i
{to im je sada mleta~ki patrijarh objavio, ozlovoqilo je te Grke, koji
naravno ne primi{e to {to im se sada nudilo, nego naprotiv po`ali{e
se vladi, {to im patrijarh name}e nekakve zahtijeve, koje oni ne mogu
primiti. Sa svoje strane `alio se patrijarh vladi na nepokornost
Grka. I sve je opet ostalo za preko 30 godina, kao {to je i prije bilo.
Obrate se 1479. godine opet vladi mleta~ki Grci, da bi mogli
sagraditi svoju crkvu, ali sada izri~no istako{e da oni nijesu voqni
priznavati nad sobom duhovnu jurisdikciju mleta~koga patrijarha. U
ovome je patrijarh isti vidio o~itu shizmu", te je odmah preduzeo kod
vlade energi~ne mjere, da se ta shizma" u korjenu satre, navode}i
naravno opasnost za katoli~ku vjeru i za mleta~ku republiku, koja od
takve opake shizme prijeti". I vlada je u smislu ovih napomena
patrijarhovih obznanila 28. jula 1479. g. Grke, da im dozvoqava da
mogu slobodno sagraditi o svome tro{ku crkvu na odre|enome mjestu u
Mlecima, ali da }e se u toj crkvi mo}i slu`iti samo po propisima
katoli~ke" vjere, a prema odredbama {to }e izdavati za wih latinski
mleta~ki patrijarh, i pri svakoj slu`bi gr~koga sve{tenika svagda }e
sudjelovati jedan latinski sve{tenik (assistente semper in celebratione
suorum officiorum uno presbytero latino), koga }e za to patrijarh
odrediti.306 Iz ove se vladine naredbe ve} vidi, koliko je ona tada
fanatizirana bila protivu pravoslavne crkve. Toj se wenoj naredbi
Grci ne pokori{e, i zahvali{e joj se na takvoj dozvoli za gradwu crkve,
odlu~iv{i da i daqe trpe do vaqda boqih vremena.
Istaklo se me|utijem jedno pitawe, vrlo va`no za dr`avnu vlast
republike, koje ma i posredno poslu`ilo je u nekoliko na korist Grka u
304
Documenta, p. 8.
Veludos, str. 14. Radi ove dozvole `alio se zastupnik rimske kurije: ,,Insuper ipsis Graecis dederunt
(Veneti) ecclesiam S. Blasii, ut more eorum officia sua in ea peragerent, quod mihi adeo displicet, ac si Judaeis
synagogam construere indulsissent vel Saracenis moscheam, cum Graeci nostris ecclesiis sint infensissimi; ali
se odmah zatijem ovaj gospodin i tje{i: Audivi tamen quod eos expulerunt ab illa ecclesia. Veludos, str.
167.
306
Docum., p. 10. Cf. Lamansky, p. 049. 052.
305
195
Docum. ibid.
196
Ibidem., p. 12.
197
Fr. Le Bret, Acta ecclesiae graecae, sive de schismate recentissimo in ecclesia graeca subnato. Stutgardiae,
1764, pag. 61. sq.
198
svr{iti, a bez sumwe bi}e i vlada ulo`ila svu moralnu snagu svoju da
ih privoli da prime to, {to im se sada nudi. Vide}i, da im se nikakve
vjerske obveze prema rimskoj crkvi ne name}u, nego da mogu ostati i
ostaju ~isto pravoslavni, ili katoli~anski hri{}ani, a u isto
vrijeme da se osloba|aju od sviju onih napasti, kojima su izlo`eni bili
od latinskog i unijatskog sve{tenstva, pri tome uzimaju}i za puku
formalnost onu obvezu izdavawa svake godine ono nekoliko voska,
pravoslavni u Mlecima, na veliko zadovoqstvo republike, izjave da na
istaknute im uslove pristaju. I papa Lav X izda 18. maja 1514. g. op}e
pismo, a zatijem 3. juna iste godine posebno pismo, u kome se izla`e ono,
o ~emu je u martu ove iste godine mleta~ki poslanik izvjestio svoju vladu.310
Odmah poslije ovoga mleta~ka je op{tina izabrala iz svoje sredine
~etiri tutora: stratiotskog ~asnika Todora Paleologa, Carigra|anina,
Andriju Ze}anina, Srbina, Pavla Koresa, Carigra|aiina, i Mateja
Barela, Kri}anina, koji su imali zada}u da se staraju o gradwi nove
crkve i o stalnom ure|ewu nove op{tine.311
Prije nego {to produ`imo rije~ o novoj ovoj pravoslavnoj crkvi u
Mlecima, treba kazati ovdje o samom narodu, koji je sastavqao mleta~ku
pravoslavnu crkvenu op{tinu, koja je u prvoj polovini XV vijeka
brojala nekoliko hiqada du{a. U samome po~etku, kao {to smo vidjeli. tu
su op{tinu sastavqali iskqu~ivo ~lanovi gr~ke narodnosti, ali te~ajem
vremena nalazimo u woj i ~lanova slovenske narodnosti, a posebno srpske.
Veludos navodi, da je u istoj op{tini, pored Grka, bilo i mnogo Slovena,
to jest Srba ( ). Za ove mleta~ke Srbe ka`e da
su oni odavna sastavili bili u Mlecima zasebnu op{tinu (brastvo,
) i da su po wihovom primjeru sastavili i mleta~ki Grci svoju
prvu crkvenu op{tinu. U vrijeme, kad su mleta~ki pravoslavni po~eli
raditi, da mogu svoju zasebnu crkvu u Mlecima sagraditi, bili su
sjediweni u jednoj op{tini i Grci i Srbi. Koliko je brojem bilo
srpskoga naroda, mi nijesmo u stawu da ka`emo; ali da ga je moralo ipak
dosta biti vidi se ve} iz toga, {to su oni bili u stawu, u XV vijeku da
sastave zasebnu svoju op{tinu, a ta op{tina po mleta~kim dr`avnim
zakonima o asocijacijama, morala je brojati najmawe 250 ~lanova,
porodi~nih poglavica, da bi mogla zakonom biti priznata, i dakle
najmawe toliki je tu broj porodica srpskih moralo tada biti. Narod ovaj
srpski u Mlecima doselio je bio tu iz Dalmacije; a po onome {to se
zna, da su mnogi Srbi osobito za vlade kraqa Stevana Tvrtka u
Dalmaciji doselili i nastanili se u primorske dalmatinske gradove,
mo`e se dr`ati, da su iz tih gradova pojedini Srbi radi trgovine,
po~iwu}i od XIV vijeka, prelazili u Mletke. Ovo je u~estalo u XV
310
311
199
200
Docum., p. 17.
Ibid., p. 19.
201
Ibid., p. 24.
Veludos, str. 59.
202
radi toga sinodskom odlukom carigradske crkve 1509. godine bio svrgnut
i odlu~en. Ovaj je Arsenije `ivio u Mlecima, i vlada ga na preporuku
papskoga nuncija odlukom od 30. marta 1534. godine postavi za duhovnoga
poglavicu mleta~ke crkvene op{tine, isti~u}i kako je to izvrstan
sve{tenik i vrlo u~en. Op{tina nije priznala toga Arsenija. nego je on
nasilno se woj nametnuo, i izdavao joj odnosne naredbe, koje naravno
op{tina nije ni mislila da prima, ostaju}i sjediwena i slo`na sa svojim
sve{tenikom, koga je ona bila izabrala i koji je u duhovnoj zavisnosti
bio od carigradskog sinoda. Vide}i protivnost op{tine, Arsenije
smisli li{iti op{tinu povlastice {to je imala, da sama sebi
sve{tenika svoga bira, nego da se u naprijed sve{tenici imaju postavqati
sa privolom mleta~kog latinskog patrijarha. Ovo je htio taj Arsenije da
u~ini, kako bi pomo}u sve{tenika, koji vr{i pastirsku slu`bu u
op{tini, lak{e uveo op{tinu u uniju. Radi tobo`e ve}ega blagoqepija
pri crkvenim slu`bama, Arsenije ustanovi, da pri op{tinskoj crkvi u
naprijed ne bude vi{e jedan sami, nego dva sve{tenika, i izradi za to
privolu od vlade, koja 29. maja iste godine izda odnosnu naredbu, ali sa
klauzulom, da ta dva sve{tenika budu katolici, a ne shizmatici (siano
cattolici e non scismatici) i da ih ima predlo`iti isti Arsenije sporazumno
sa vikarom mleta~koga patrijarha.317 Ova naredba vladina, kad je op{tini
bila saop}ena, izazove u op{tini proteste radi povrvjede priznatih joj
autonomnih prava, i predstavnici op{tinski podnesu odmah svoju
predstavku vladi. Vlada je po~ela upotrebqavati stroge mjere da bi se
priznala ona wena naredba, ali je morala odmah i popustiti pred
odlu~nim i zajedni~kim radom op{tine, koja je po zna~aju i mnogobrojnosti
svojoj mogla se opirati nezakonitosti. Vidjela je i sama vlada da onaj
Arsenije ~ini sve ono samo radi ambicije svoje, da dobije bar u Mlecima
ono, ~ega se li{io u isto~noj crkvi, te objavi op{tini da ne }e za sada
zahtijevati izvr{ewe svoje naredbe. I op{tina ostane opet pri svojim
pre|a{wim pravima, a Arsenije raz`alo{}en malo poslije (1535. g.)
umre.318
Poslije ovoga op{tina se bavila pitawem crkvi. Ona crkva, koju su
otvorili bili 1527. godnne, bila je malena i tek privremena, samo toliko
da crkvu imaju. Trebalo je sada sagraditi ve} i qep{u crkvu, i radi toga
1536. g. bude sastavqen odnosni nacrt, a tri godine ka{we bude polo`en
prvi kamen novoj crkvi. Gradila se ova crkva mnogo godina, a tek u julu
1573. g bila je sasvijem dovr{ena, i podignuta veli~anstvena crkva, koja i
danas sastavqa jedan od qep{ih Mletaka.
4.
317
Docum., p. 25.
Veludos,
str.
61.
O
ovome
Arseniju
vidi:
. . . 1868, . 126. . Le Qien, Oriens christianus, II, 216. .
Krumbacher, Geschichte der byzaat. Litteratur. Munchen, 1897. S. 603.
318
203
Dok se ova nova crkva gradila, nado{la je op{tini opet nova jedna
neprilika, kao da joj nije dista bilo onih, {to je dotle pretrpjela. Bili su
pri op{tinskoj crkli dva sve{tenika: Nikola Trizentis i Anastasije
Porfiri, oba hr|avi qudi i sposobni za . U julu 1540. .
je i jedna skupocjena ikona sv. Bogorodice. Pala je sumwa
na ona dva sve{tenika, koji su odgovorni bili za svete stvari, {to su u
oltaru. Crkvena op{tina odlu~i, da budu ukloweni ti sve{tenici, dok se
ikona ne na|e. I oni tada, umjesto da pomognu op{tini prona}i ukradeno
itijem skinuti sa sebe svaku sumwu, stave se pod za{titu papskoga
nuncija, koji zajedno sa mleta~kim patrijarhom po~nu opet raditi
protivu prava op{tine. Me|utijem ona dva sve{tenika po|u u Rim i
predstave tamo, kako mleta~ka crkvena op{tina ne trpi sve{tenike, koji
su vjerni odlukama florentijskoga sabora, i kako ista op{tina prima i
slu{a samo one naredbe, koje joj izdaje carigradski pravoslavni
patrijarh. Dok su ova dva nesretna sve{tenika radila u Rimu protivu
mleta~kih op{tinara, stigne u Mletke u julu 1541. g. pismo carigradskog
patrijarha Jeremije I, kojim podvrgava svrgnu}u Trizentisa i sve one,
koji s wim dr`e. Ovijem je Carigrad dao pravoslavnima i Mlecima, a
ovo ih je moralno osna`ilo u obranu svoji op{tinskih prava. Me|utijem
povrate se iz Rima ona dva sve{tenika, Trizentis i Porfiri sa pismom
pape Pavla III, koji ih priznaje za prave katolike" i nare|uje svome
nunciju u Mlecima, da ih uzme u za{titu protivu mleta~kih shizmatika" ,
koji su izmislili na wih razne optu`be samo zato, {to ne }e ti
sve{tenici da budu shizmatici, i da ih vlada mora uspostaviti na
pre|a{we wihovo mjesto slu`be. I vlada poslu{a nuncija, te savjet
desetorice izda 11. maja 1542. g. naredbu, da mora va`iti naredba
wezina od 29. maja 1534. g, po kojoj sve{tenici pri mleta~koj crkvenoj
op{tini moraju biti pravi katolici (veramente cattolici), i odre|uje, da
predstavnici op{tine ne smiju primiti u crkvenu slu`bu nikakvog
sve{tenika, ako nije bio prethodno ispitan i priznat za katolika od
mleta~kog patrijarha, ili od papskog nuncija, ili od sli~nih lica, pod
prijetwom, ako se ovako ne postupi, da }e doti~ni biti za svagda
prognani iz Mletaka (sotto pena di perpetuo esilio da questa citta).319
Ali ova vladina naredba ne samo {to nije upla{ila pravoslavne u
Mlecima, nego je naprotiv pokrsnula ih, da joj se najodlu~nije opru,
kako bi se jednom svr{ila ova trzavica, u kojoj su morali neprestano da
budu radi vjere svoje. Znala je mleta~ka pravoslavna crkvena op{tina
zna~aj svoj, a znala je dobro i da vlada ne smije protivu we ni{ta
odlu~noga preduzeti, ako ne }e da izlo`i opasnosti trgovinu svoju na
istoku, koja je bila sva u rukama ~lanova iste op{tine. Energi~nu
predstavku podnesu savjetu desetorice glavni zastupnici op{tine sa
319
204
Docum., p. 30.
205
206
323
324
St. arhiva zad. episkopije, br. 19. (O ovoj arhivi vidi Documenta, p. IX).
St. arhiva zad. episkopije, br. 20. Kon~. rkp.
207
208
209
St. arhiva zad. episkopije, br. 33. Arhiva zad. crkv. op{tine.
St. arhiva zad. episkopije, br. 36, i arhiva zad. crkv. op{tine.
210
Kon~. rkp.
Ibidem.
211
212
Ali to je bilo tada, a danas nema na ostrvu nego samo 3 crkve: jedna manastirska u Larnaki i dvije
kapelanijske; a rimokatolika svega 1. 100.
332
Docum., p. 30.
213
214
Docum., p. 31. Cf. p. 297. 309. 342. Viskup osorski Dinarn} u jednoj svojoj disertaciji od 1752. god.
podrobno raspravqa o ovoj buli pape Pija V dokazuju}i, kako pravoslavni Dalmatinci ba{ moraju
bezuslovno zavisiti od latinskih biskupa. Disertacije ove, koja je jo{ u rukopisu, ja imam dobru
kopiju.
215
Docum., p. 31.
Ibid., 32. Na ostrvu Krfu izme|u 75. 000 stanovnika danas ima svega 4.000 rimokatolika.
216
Ibid., p. 32.
Ibid., p. 34.
217
340
Ibidem.
Ibid., p. 35.
342
Ibidem.
343
Ibid., p. 35-36.
341
218
344
Filadelfijska katedra u Lidiji (u Maloj Aziji) postojala je od VII vijeka. Le Quien. I, 872.
219
220
221
latinski vjerski obi~aji kod onih, koji se dr`e dr`e tih obi~aja,
preporu~uju}i, da latinski prelati ostaju u mjestima svojega slu`ewa radi
~uvawa i utvr|ewa latinskih vjerskih obi~aja, a ne da smetaju onima, koji
ho}e da slijede gr~kim vjerskim obi~ajima. A po{to smo doznali, da su se u
ovome poslu opet pojavile neke znatne povrijede, kao, da se zabrawuje svakome
djakonu da postane sve{tenik, ako se ne potpi{e da }e slijediti vjerskim
obi~ajima rimske crkve, da nije dopu{tena propovjed u nikakvoj gr~koj crkvi
bez dozvole arcibiskupa, i da kad se `eli propovjedati treba govoriti na onu
temu, koju arcibiskup odredi, {ta vi{e, d ase prinu|avaju gr~ki sve{tenici
da potpi{u neko pismeno, ne znaju}i ni {ta ono sadr`i, a kad bi pitali za
sadr`aj toga pismenoga, odgovaralo im se, da je tu izlo`eno mi{qewe
latinskoga biskupa, i oni tada, podozrijevaju}i da se ne sadr`i ne{to drugo,
kao da primaju ili priznaju vjerske obi~aje rimske crkve, postaju u najve}oj
mjeri nezadovoqni. Po{to sve ove stvari mogu prouzrokovati smetwa dobroj
upravi dr`avnoj, to zajedno sa na{im savjetom desetorice i dodatkom
nare|ujemo vam, da se sastanete sa tamo{wim arcibiskupom i da mu ka`ete u
ime pomenutoga savjeta, da je nama vrlo naprijatna svaka nov{tina u
pitawima vjere, jer je nepomi~na na{a namjera (nostra ferma intenzione), da
bude Grcima slobodno vr{iti svoje vjerske obi~aje, kao {to je to i
prije bilo, a da ih niko ne prinu|ava ili prisiqava na ne{to drugo; da
u naprijed ne primorava na nikakvo obe}awe ili potpis one, koji }e
imati da budu rukopolo`eni za sve{tenike, nego neka se u tome postupa
kao {to je bilo u pro{la vremena, a tako isto neka dozvoli da se
propovjeda u gr~kim crkvama kao i do sada, samo neka se tu ne govori o
dr`avnim stvarima i protivu latinskih vjerskih obi~aja. A doda}ete
mu i to, da nam je bilo vrlo `ao ~uti, da su prinu|avani bili oni Grci
potpisivati neko pismeno, za koje ni mi ne znamo {ta sadr`i, i zato, po
{to mi ho}emo da znamo {ta je to pismeno, pozva}ete ga, da vam isto
pismeno mora predati, kako bi ga zatijem vi poslali nama, da mi o tome
prosudimo i tada naredimo {to nam se svidi; i ako on nema autenti~no
ono pismeno, niti ga ima kod drugih u kraqevini, naredi}ete da vam se
dade prijepis, koji se svakako mora kod wega nalaziti, a kad ni toga ne
bi bilo, naredi}ete da vam se saop}i sadr`aj onog pismenoga, u kakvoj je
namjeri ono sastavqeno bilo i kuda je poslato, i o svemu ovome podrobno
}ete izvijestiti poglavice re~enoga savjeta. Napomenu}ete osim toga
istom arcibiskupu, da o svemu onome on nema ni s kim govoriti, niti
ikome pisati pod prijetwom nemilosti re~enoga savjeta, nego neka sve za
sebe zadr`i, a sa ostalim latinskim prelatima postupi}ete onako, kako
vam se najzgodnije u~ini, da najboqe bude izvr{en nalog ovaj na{. A ako
na|ete za dobro obznaniti koga starje{inu gr~koga klira, da ste dobili
nalog da im budu o~uvani wihovi vjerski obi~aji, ovla{}ujemo vas da to
u~inite na na~in, koji vam se najboqi u~ini za javnu slu`bu. I po{to u
pogledu pitawa o gr~kom kliru ima mnogo na{ih naredaba, koje moraju
222
Documenta, p. 36-38.
U tim se op{tinama nalazi ovaj dukal u nekoliko kopija.
352
Docum., p. 38.
353
Ibidem. P. 44. Ovo je bilo 1596. godine, kad su me|u sobom `ivjeli u sporazumu Sever i Marguwo, a
prije toga oni su bili otkriti protivnici. Marguwo, u~eni bogoslov (od 1585. god. episkop ceri{ki,
ali koji je ve}inom `ivio u Mlecima), osnivaju}i se na u~ewu bl. Avgustina, napisao je bio 1583.
kwigu o isho|ewu Duha svetoga i u toj se kwizi starao dokazati mogu}nost sporazuma sa rimskom
crkvom u tom dogmati~kom pitawu, i prema tome mogu}nost sjediwewa isto~ne i zapadne crkve. Ovu je
svoju misao istakao Marguwo u jo{ dvije svoje kwige, {to je napisao 1584. i 1591. god. Protivu svih
Marguwevih kwiga ustao je ep. Gavril Sever. Na strani Gavrilovoj bio je sav pravoslavni svijet, a na
prvome mjestu tada{wi carigradski patrijarh Jeremija II, koji nije osudio Marguwa samo zato, {to
se pismeno pred patrijarhom opravdao i dokazao svoje pravoslavno vjerovawe o isho|ewu sv. Duha. I
351
223
12.
U brizi svojoj da bi ~im boqe uredio eparhiju svoju, Gavril odlu~i
da li~no pregleda sve podru~ne mu crkvene op{tine i da upozna potrebe
tih op{tina. Radi ovoga on preduzme u drugoj polovini 1580. godine
kanoni~ku vizitaciju sve eparhije svoje. Iz Mletaka do|e u Polu u
Istriji da obi|e vjerne, koji se malo prije vremena bijahu tu doselili i
sastavili pravoslavnu crkvenu op{tinu.
Poslije kiparskoga rata, koji je svr{io, kao {to znamo, nepovoqno po
mleta~ku republiku, mnogi Grci odseli{e sa ostrva Kipra i drugih
ostrva gr~kog arhipelaga i dobjego{e u razna mjesta na jadransko
primorje, koja su bila pod vla{}u republike. U po~etku 1580. g. doselilo
je u Polu 50 pravoslavnih gr~kih porodica sa Kipra. Istrijski
proveditor I. Kalbo primi najqubaznije te doseqenike i odmah im
dopusti da sastave svoju crkvenu op{tinu, i da mogu sagraditi na
ru{evinama jedne stare latinske crkve svoju crkvu u ~ast sv. Nikole, i
imati svog zasebnog pravoslavnog sve{tenika za crkvenu i pastirsku
slu`bu.354 Ep. Gavril, do{av{i u Polu, bude najradosnije primqen od
pravoslavnog naroda. Uredi tu crkveno-op{tinske stvari i potvrdi za
sve{tenika kalu|era Prosfera, uputiv{i toga kalu|era i op{tinare da
rade, kako bi crkva ~im prije zgotovqena bila.
Iz Pole uputi se Gavril u Zadar, da pohodi i tu pravoslavnu crkvenu
op{tinu. U tu`nom je raspolo`ewu duha na{ao Gavril pravoslavne
op{tinare u Zadru. Tek godinu dana prije toga oni su morali dopustiti,
da se u wihovoj crkvi inovjerni oltar sagradi, i taj oltar u du{u ih je
vrije|ao svaki put kad bi u crkvu u{li. Kad je do{ao izme|u wih
Gavril, svi se jednim glasom po~e{e tu`iti na nepravdu, i moliti
vladiku svoga, da ih za{titi od latinske napasti. Utje{io je Gavril
pravoslavne Zadrane obe}awem, da }e ulo`iti sve starawe svoje, da im
sloboda vjere bude zajem~ena i da oslobode crkvu svoju one tu|inske
rabote.355 Malo je vremena ostao Gavril u Zadru, i otputovao je od tuda
u [ibenik.
U [ibeniku je ostao ep. Gavril vi{e dana. Tu je na{ao mnogobrojnu
op{tinu, sastavqenu od najenergi~nijih qudi, gotovih da sve pretrpe za
vjeru svoju. Malo je tek godina pro{lo bilo, od kako je prestala bila
`estoka wihova borba sa latinskim sve{tenstvom, dok su crkvu svoju
dobili. Pa koliko je to sve{tenstvo na wih kivno bilo, {to im je moralo
u borbi popustiti, toliko su i oni najodlu~niji bili da se i daqe bore
tek poslije ovoga stupio je Gavril u dru`bu sa Marguwom, i zajedno su tada branili pravoslavne u
Mlecima. Vidi Satas, sp. kw, str. 212-218, a tako|er Ph. Meyer, Die theol. Litteratur der gr. Kirche im XVI
Jahrhud. Leipzig, 1899. S. 69. fg.
354
Srpsko-dalmatinski Magazin za 1840. str. 60. i 1864. str. 5. Cf. Docum., p. 42.
355
Arhiva zad. crkvene op{tine (biqe{ka).
224
u za{titu vjere svoje pravoslavne. Jo{ je bio paroh pri op{tini prije
pomenuti Rafail Zigaras, ~estiti i revnosni sve{tenik. Ep. Gavril
hrabrio je toga sve{tenika i pravoslavne [iben~ane da istrajni
budu u svojoj obrani svete vjere i obe}ao im, da }e kod vlade u
Mlecima raditi da bude zauzdano u svome nasrtawu na pravoslavnu
crkvu {ibeni~ko latinsko sve{tenstvo. 356 Nekoliko naredaba, koje
su poslije toga izdane bile od mleta~ke vlade na za{titu
pravoslavne vjere, pokazuju da je blagotvorna bila ova Gavrilova
posjeta. Ne znamo, da li je ep. Gavril bio ovoga puta i u drugim
pravoslavnim dalmatinskim crkvenim op{tinama.
Po povratku svome u Mletke, ep. Gavril je odmah preduzeo kod
vlade sve one mjere, koje su nu`ne bile da se obezbjedi sloboda
pravoslavne vjere. Vlada je od podre|enih vlasti u Dalmaciji
potra`ila bila zvani~ne izvje{taje o tome, kakvo je stawe doti~nih
pravoslavnih crkvenih op{tina i kakvi su me|usobni odnosi
pravoslavnih i rimokatolika. Izvje{taji su ovi bili malo laskavi
za latinsko sve{tenstvo u pitawu hri{}anske sno{qivosti.
Posebno su oni takvi bili za latinsko sve{tenstvo {ibeni~ko.
Izdana budu radi toga 1582. g. dva op}a dukala o slobodi
pravoslavne vjere za sve pravoslavne mleta~ke podanike: jedan 20.
marta i drugi opet 10. aprila iste godine.
Povodom tu`be pravoslavnih [iben~ana, koju su prikazali vladi
u Mlecima naro~iti izaslanici protivu javne uprave, od koje moraju
radi vjere da trpe svakojaka nasiqa i nepravde, vlada je poslala 20.
avgusta 1582. g. tu tu`bu knezu i poglavaru {ibeni~kom Ivanu
Foskarini na znawe i zvani~nu upotrebu sa nalogom, da odmah
otkloni takve nerede pod prijetwom najstro`ijih kazni, i da se ova
naredba pro~ita javno, da je svi razumiju"; a za krivce nare|uje da
se po{aqu u Mletke da dobiju koliko su zaslu`ili za svoju pakost i
zlo}u, te da svi vide da su nama jednako mili svi podanici na{i."357
Sli~no ovome pi{e vlada {ibeni~kom knezu i poglavaru 15.
septembra i. g. uslijed tu`be, koju je vlada opet primila bila od
pravoslavnih [iben~ana.358 Uslijed ovih vladinih naredaba,
pomenuti poglavar {ibeni~ki Foskarini izda 10. decembra i. g. ovaj
op}i za{titni dekret za pravoslavne [iben~ane: Mi smo uvijek
nastojali ukloniti svaki povod, da se iko koji spada u na{u
nadle`nost, mo`e potu`iti na tla~ewe, tegobe i povrijede povlastica,
{to bi se pod ma kojim bilo izgovorom ~inile od lica kojeg mu drago
stawa, slu`be ili dostojanstva, po{to takva djela ne mogu poticati nego
samo iz pakosti zlih qudi, koji se protive naredbama vlasti. A po{to
356
225
Ibid., p. 41.
Arhiva zad. crkvene op{tine.
361
Docum., p. 42. St. arhiva zad. episkopije, br. 56.
360
226
227
U~eni jedan sve{tenik (Giov. Marsilli) izda tom prilikom jednu kwigu u
obranu republike, a protivu papskih zahtijeva. Na ovu kwigu odgovori
(1606. g.) Belarmin, i istakne staru papsku teoriju o prednosti duha
nad tijelom, i prema tome, prednosti duhovne vlasti nad svjetskom.363
Istaknuv{i ovo osnovno na~elo, Belarmin u~i daqe, da sve{tenstvo ima
svoje knezove, koji mu zapovjedaju ne samo u duhovnim, nego i u svjetskim
stvarima. Nije mogu}e da ono prizna jo{ i drugog osobitog svjetskog
gospodara, jer niko ne mo`e slu`iti dvama gospodarima. Sve{tenik mo`e
suditi cara, a ne car sve{tenika, jer bi apsurdno bilo, da ovca upravqa
pastirom. Niti zemaqski knezovi mogu uzimati danak sa sve{teni~kih
dobara, jer im sve{tenici to daju ve} kroz molitvu i `rtvoprino{ewe.
Od sviju personalnih i realnih tereta mora sve{tenik da je oslobo|en,
jer je on ~lan Hristove porodice. Ako ova povlastica sve{tenstva i ne
poti~e izri~no iz sv. pisma, ali se iz wega mo`e ona da izvede i osniva
se ona na analogiji, jer sve{tenstvu novoga zavjeta pripada u svemu ono
pravo, koje su u starom zavjetu leviti u`ivali. Nijesu zabunile
republiku ove rije~i stra{noga Belarmina, nego je ona primila ponu|enu
joj borbu. Imala je sre}om me|u svojim dr`avnim konsultorima jednoga
sve{tenika, koji se sa Belarminom mogao da mjeri, i koji je kadar bio
dostojno da izdr`ava borbu. Taj sve{tenik bio je poznati Paolo Sarpi,
kome do|e jo{ u pomo} spqetski arhijepiskop Marko Antonije
Dominis (1602-1616.).
Kako se borba ova vodila i sa kakvom `estinom sa obje strane, dobro
je poznato.364 Papa je na{ao za dobro 17. aprila 1606. god. izre}i
ekskomunikaciju du`da, sviju dr`avnih konsultora i u op}e sviju
dr`avnih vlasti republike, i ujedno podvrgnuti interdiktu republiku
svu, te zabraniti svako bogoslu`ewe u svima crkvama mleta~ke
teritorije. U nepriliku je dovelo ovo republiku, jer je morala tra`iti
na~ina, kako da se oslobodi toga ~uda, koje je ipak bilo u ona vremena
pla{ilo za narod. Ali se jo{ u ve}oj neprilici na{ao papa, kad je
vidio odlu~nost republike, da ni pod koji na~in ne popu{ta u borbi.
Papa je po~eo bio prijetiti ratom, a republika mu je odgovarala da je
gotova i rat voditi s wim, i to pomo}u oru`ja protestanskih vladalaca.
Svr{ilo se tijem, {to je papa morao popustiti, jer se, pri odlu~nosti
republike, pobojao da protestantizam ne zavlada i Italijom. Ali je
363
U~ewe Belarminovo ovo je: ,,Razum daje pravac, upravqa i zapovijeda tijelu (alla carne, mesu) i po
nekada ga kazni postovima, ali tijelo niti daje pravac, niti upravqa niti zapovijeda, niti kazni
razum; prema tome je i duhovna vlast vi{a od vlasti svjetovne, i duhovna vlast (la potesta spirituale)
mo`e i mora davati pravac i upravqati i zapovijedati vlasti svjetovnoj (all autorita secolare), a
svjetovna vlast nije vi{a od duhovne vlasti, niti svjetovna vlast mo`e davati pravac, upravqati,
zapovijedati ili kazniti duhovnu vlast, osim kad zavlada u dru{tvu prevrat i tiranija kao {to je to
po nekada bivali pri neznabo{kim i jereti~kim vladarima. Ovo svoje u~ewe iznio je Belarmin u
svom odgovoru pomenutom sve{teniku Marsilli. Privedeno je ovo i drugo o pot~iwenosti papi svake
svjetovne vlasti u kwizi Belarminovoj: De Clericis (I, 30) u kelnskom izdawu 1619. god.
364
Cf. L. Ranke, Die romischen Papste in den letzten vier Jahrhunderten. Leipzig, 1694. II, 213 fg.
229
230
Doznav{i ovi jezuiti da ep. Gavril iz Mletaka protivu wih radi kroz
sveze svoje sa gr~kim episkopima, potu`e se francuskom poslaniku u
Carigradu na Gavrila i potra`e, da bi se na{ao na~in da ga vlada
francuska kazni. Ovo bude iz Carigrada saop}eno francuskom poslaniku
u Mlecima, i ve} su preduzeti bili koraci, kako bi se domamio Gavril
preko granice u Francusku. Od svega se ovoga on ipak sa~uvao, i naravno
poslije toga jo{ vi{e svoj upliv ulagao kod mleta~kog savjeta, da bi
suzbio djelovawe jezuita na istoku me|u Grcima, a i me|u Slovenima.
Ovo {to smo sada rekli, doznaje se iz jedne Scrittura presentata nell'
Eccelentissimo Collegio per il Reverendissimo Arcivescovo di Filadelfia
Gabriele Severo sotto li 18 Giugno 1612.366
Ova i ovakva djelatnost Gavrilova zaslu`ila mu je veliko priznawe i
uva`ewe od strane mleta~ke republike, koja ga je nagra|ivala i
udostojavala najvi{e po~asti. Pravoslavni pak Mle~i}i su ga qubili i
odani mu bili, wim su se ponosili i sretni bili, da ih takav episkop
predstavqa pred vladom i pred strancima. @ivot je wegov sav, pi{e
Veludos,
bio
primjer
pobo`nosti
i
skromnosti
( ), i sav je bio posve}en
dobru crkve i za{titi pravoslavqa. Qubio je toliko povjerenu mu
pastvu i toliko joj je privr`en bio, da se nije htio primiti
carigradskoga patrijar{eskoga prijestola, koji mu je 1597. god. ponu|en
bio.
Za u~enost svoju u`ivao je Gavril veliko po{tovawe i od
inovjernih. U tijesnoj je dru`bi bio, kao {to smo spomenuli, sa Pavlom
Sarpi, dr`avnim konsultorom i znamenitim istorikom tridentskoga
sabora, poznatim protivnikom jezuitskoga ordena. S Gavrilom se
dopisivao i konsultirao i spqetski arhijepiskop Marko Antonije
Dominis, kad su kod u~enog ovog arhijepiskopa ponikle sumwe o na~elima
rimokatoli~ke vjere i kad je prire|ivao glasoviti svoj spis De republica
ecclesiastica, koji }e poslije onoliku buru izazvati i radi koga je
Dominis ostavio spqetsku katedru.367
Brojao se, a broji se i danas ep. Gavril me|u boqim crkvenim piscima
pravoslavne crkve. Poznato je vi{e wegovih pisama, koja ve}inom imaju
za predmet za{titu pravoslavne crkve od inovjernih napadaja. Napisao
je (1600. god.) raspravu o sv. tajnama, zatijem (1604. god.) u~eni traktat o
pet
razlika
izme|u
isto~ne
i
zapadne
crkve
( ), i jo{
drugih sli~nih spisa. Nekoliko godina poslije smrti Gavrilove preveo
je sve ove wegove spise oratorijanac Rikard Simon na latinski jezik, i
izdao ih u gr~kom ornginalu i latinskom prijevodu pod naslovom Fides
366
367
Cappelletti, p. 239-247.
Farlati. III, 481. Vidi o Dominisu ~lanak u Radu jugoslavenske akademije, kw. X, str. 1-159.
231
232
233
234
236
O ovim Italogreci vidi: Rodota, Dell origine e stato presente del rito greco in Italia (Roma, 1758). O.
Meyer, Die Propaganda (Gottingen, 1852) I, 438. J. Silber na gl, Verfassung sammti. Kirchen des Orients
(Landshut, 1865). S. 273. . Pichler, Geschichte der Kirchl. Trennung (Munchen. 1864). I, 172. 176. Neher,
Italograci (Kirchenlexikon Wetzer und Welte's. II, Aufl., VI, 1133).
237
238
Rad jugosl. akademije, 33, 58-117. Protivu ove Pavi}eve radwe izdao je {ibeni~ki biskup
A. G. F o s c o 1890. godine kwi`icu: Vita di Giovanni Tonco-Marnavi}.
239
I sami Fosco morao je priznati da je Mrnavi} bio fanati~ki prista{a jezuita i da zbog toga nije
mogao postati biskup u [ibeniku. Sp. kw, str. 30.
240
241
242
katedru. Ni pune tri godine nije ostao na toj katedri, jer je 4. februara
1635. g. te{ko obolio, i uslijed te bolesti udaqio se iz Mletaka i
pre{ao u svoje rodno mjesto, gdje je proveo po{qedwe godine `ivota.
Da je za vrijeme svoga episkopstvovawa u mleta~ko-dalmatinskoj
eparhiji ep. Nikodim starao se o ~uvawu u povjerenom mu kliru i narodu
~isto}e pravoslavne vjere, i da je on nastojao da mu crkva bude
obezbe|ena od inovjerne valasti, mo`emo zakqu~iti iz apologeti~ke
wegove djelatnosti kao jeromonaha, i {to su ga jezuiti gonili. A imamo i
jedan dokumenat o revnosti wegovoj kao episkopa za slobodu pravoslavnog
vjeroispovjedawa.
Kao svugdje, tako i u biv{oj Nikodimovoj eparhiji latinsko je
sve{tenstvo uznemirivalo pravoslavnu crkvu i htjelo da i u tu crkvu
uple}u vlast svoju. Radi ovoga do{li su bili iz Kefalonije k ep.
Nikodimu naro~iti izaslanici od klira i naroda, da bi on poradio kod
mleta~ke vlade, da pravoslavni ne budu od toga sve{tenstva
uznemirivani. Iste su ovakve tu`be stizale ep. Nikodimu i iz
Dalmacije i iz ostalih mjesta u gr~kom arhipelagu. Episkop prika`e
vladi zama{aj sviju tih tu`aba i zle po{qedice i po dr`avu, ako se
neredi ne prekrate. Uva`i ovo vlada, i po{to je imao tada da po|e u
zvani~nu posjetu Dalmacije i gr~kih provincija, podru~nih republici,
naro~iti vizitator, arcibiskup Alvize Mo}enigo, vlada 9. juna 1634. g.
objavquje nadle`nim vlastima u tim zemqama, da polazi tamo re~eni
vizitator, kojemu je ona naredila, da mora netronutima ostaviti
pravoslavne vjerske obi~aje, i da ne smije dirati u pravoslavne crkve, kao
ni u crkvena dobra, koja su svojima pravoslavnih, ni u bratstva, u bolnice
i u ostale zavode sa pobo`nim cijqeima.381
10.
Poslije odlaska iz Mletaka ep. Nikodima bude izabran u maju 1635. g.
za na{qednika mu Atanasije Valerijan, episkop kiparski, ~ovjek
energi~an i vje{t u crkvenoj upravi. Na preporuku mleta~ke vlade,
carigradski sinod rado pristane u junu iste godine na premje{taj
Atanasijev sa o. Kitere na mleta~ko-dalmatinsku katedru. Za vrijeme
episkopstvovawa ovoga episkopa u Mlecima utvr|ena su bila ona prava i
povlastice mleta~ko-dalmatinskog episkopa, koje su ustanovqene bile
pri episkopu Gavrilu Severu, i kao {to }emo vidjeti, ovaj je episkop
dobio i mitropolitska prava nad crkvama Kefalonije, Zakinta i Kitere.
U mleta~koj crkvenoj op{tini i{lo je sve mirno i u redu. Mleta~ki
patrijarh nije se pa~ao u crkvene poslove pravoslavnih, a isto ni papski
legat, koji je u Mlecima bio. Dr`avni razlog nalagao im je da miruju, i
oni su to i ~inili. Mleta~ka vlada strogo je pazila zatijem, da sloboda
381
Docum., p. 45.
243
Ibid., p. 47.
Ibidem.
244
384
385
Ibid., p. 51.
Ibid., p. 46.
245
Ibid., p. 45.
246
St. arhiva zad. episkopije, br. 68. Arhiva zad. crkv. op{tine.
247
Docum., p. 49.
248
jeretici i shizmatici. Pre{av{i u razna vremena ti isto~waci gr~kokatoli~kog obreda u Mletke i Dalmaciju, zemqe, koje besporno pripadaju
u duhovnome rimskom patrijarhatu, kao {to jasno propisuje 6. kanon
prvog nikejskog sabora, van svake je sumwe, da oni, i slijede}i svom
obredu, moraju po op}em pravu zavisiti od latinskih prelata, u ~ije se
dijeceze naseli{e, jer samim inkolatom postado{e ovce wihovoga stada i
wihovi dnjecezani; a tim isto~wacima, po{to ne dijeli hri{}ane
razlika obreda i ceremonija, nego razlika dogme i vjerovawa, mo`e se
priznati pravo da uzdr`e svoje obrede i svoje ceremonije, isto onako,
kao kad bi neka kolonija latinskih katolika pre{la u katoli~ke
dijeceze gr~kih biskupa, morala bi ta kolonija po op}em pravu zavisiti u
duhovnome od gr~ko-katoli~kih biskupa, u ~ije bi dijeceze pre{la, a
uzdr`avaju}i svoj latinski obred. Stvar je dakle neporeciva, da po op}em
pravu svaki isto~wak, koji je pravi katolik i u op}ewu je sa latinskom
crkvom, nalaze}i se u dijecezama latinskih biskupa, du`an je priznavati
za starje{inu u duhovnim i bo`anskim stvarima doti~nog mjesnog
latinskog biskupa, zadr`avaju}i ipak svoj obred; i u crkvama, ili na
oltarima sagra|enima naro~no ili opredjeqenima za sve{tenu slu`bu po
wihovom obredu, a koje crkve i oltari zavise od nadle`nog dijecezalnog
latinskog episkopa, koji ima pravo i du`nost da ih nadgleda i obilazi,
u tim ckvama i na tim oltarima ne mo`e se slu`iti bo`anska slu`ba,
niti isto~wa~ki sve{tenici mogu biti posve}eni, ni vr{iti tajne i
duhovne stvari bez odnosne dozvole na to od doti~nog latinskog biskupa,
osim samo slu~aja, ako nije osobitom bulom rimskoga prvosve{tenika,
vrhovnoga pastira sviju latinskih dijeceza, oslobo|en neko ili i sav
jedan narod od zavisnosti od nadle`nog dijecezalnog biskupa. Radi toga,
kad su Grci sagradili u Mlecima svoju crkvu sv. \or|a, da bi mogla ta
crkva biti oslobo|ena u duhovnim stvarima od mleta~koga dijecezana,
trebalo je da papa Lav X izda 3. juna 1514. g. odnosni breve, kojim se
osloba|ala ista crkva od zavisnosti onoga dijecezana i odre|ivalo se,
da ima neposredno zavisiti od svete stolice. Isti papa Lav X radi
jednakoga razloga 18. maja 1521. g. ustanovio je za sav gr~ki narod, da
latinski biskupi u ~ijim dijecezama bude gr~kih stanovnika, nemaju
prava da nad istim vr{e svoju jurisdikciju, nego da to moraju povjeriti
jednom svome vikaru isto~noga obreda i vje{tu isto~noj disciplini. A to
isto u~ini{e Kliment VII i Pavao III. Iz ~ega se jasno vide dvije
stvari: prvo, da bez takve papine dozvole isto~waci, koji su bili u
latinskim dijecezama, pravno su zavisili od jurisdikcije latinskih
biskupa, i bili su ovce wihovoga stada, uz o~uvawe samo obreda, i drugo, da
su one bule osloba|ale te isto~wake samo od li~ne jurisdikcije biskupa
latinskih, ali ne i od stvarne, koju su ti biskupi ipak vr{ili srestvom
svoga vikara narodnosti istih isto~waka i wima povoqnoga i
disciplini wihovoj vje{ta, a koga su vikara sami biskupi odre|ivali.
249
Docum., p. 335. sq. Vidi o ovome rukopisnu Dissertazione di Monsign. Dinaricio, vescovo d Ossero,
napisanu okolo 1752. godine.
250
Kutuval. rkp.
251
sua presenza cotesta chiesa). Kiril nije sigurno razumjevao kuda smijera ta
episkopova naredba, nego pokoravaju}i se episkopu svome, u~ini {to mu
je nare|eno bilo. Biskup ulu~i tu zgodu, te obavi formalnu kanoni~ku
posjetu pravoslavne {ibeni~ke crkve, i biskupov kanclar Ga{par
Matijaco zvani~no zasvjedo~i, da je dana 6. februara 1659. g. biskup
posjetio crkvu gr~ku u [ibeniku, kivot sv. evharistije i krstionicu
itd. (visitavit ecclesiam Graecorum, tabernaculum sanctissimae eucharistiae
atque baptisterium etc.)391 Ovaj ~in sastavio je jedan precedens, koji }e 70
godina poslije stvoriti mnoge neprilike {ibeni~koj pravoslavnoj
crkvenoj op{tini, a ujedno je spremio zemqi{te za izdajni~ko djelovawe
po crkvu svoju budu}eg mleta~ko-dalmatinskog episkopa Melentija
Tipalda i bio je daleki po~etak svima onim nasrtajima na pravoslavnu
crkvu u Dalmaciji, kojima }e se ona malo godina poslije toga izlo`iti,
po~iwu}i od dalmatinskog proveditora Petra Valijera, pa za dugi niz
godina.
U nagradu za poslu{nost {ibeni~kog paroha Kirila naredbi onoj
episkopovoj i za pokazanu pokornost wegovu {ibeni~kom latinskom
biskupu, Melentije gramatom od 15. aprila 1659. godine imenuje Kirila
svojim vikarom za sve crkve u Dalmaciji i arhiprezviterom.392 Da nije
bilo po voqi ovo odlikovawe pravoslavnim [iben~anima, mo`e se
suditi iz wihovoga dr`awa naspram rimokatoli~kog sve{tenstva, s kojim
nijesu htjeli imati ni{ta op}ega i od kojega su se tu|ili, premda i nijesu
mogli optu`iti Kirila za kakvu prevjeru ili da nije stojao uz svoj
narod. A da su [iben~ani i protestirali protivu one biskupove
posjete wihove crkve i da je taj protest od politi~ke vlasti i uva`en
bio, mo`e se izvesti iz toga, {to za 17 godina poslije, dok je biskupovao
u [ibeniku Kavideji, nikada vi{e nije on zagledao u pravoslavni oltar
{ibeni~ke crkve, premda je svake tre}e godine obavqao kanoni~ku
posjetu onog latinskog oltara u toj istoj crkvi. @alio se biskup
episkopu Melentiju na pravoslavne [iben~ane, da su tvrdokorni
shizmatici i da se oglu{uju wegovim pastirskim rije~ima. Po`alio se i
na Kirila, da on javno zabrawuje pod prijetwom odlu~ewa da pravoslavni
daju milostiwu fratrima i da se u raznim prilikama pona{a
neprijateqski prema rimokatolicima, a pravoslavni [iben~ani da
svojim postupawem sa rimokatolicima uzbu|uju nemir u gradu i da
Kiril ne }e da ih za to ni opomene. Ovo doznajemo iz Melentijeva pisma
Kirilu od 15. aprila 1660. g, kojim ga pozivqe da mora izbjegavati svaki
neprijateqski ~in naspram rimokatolika, da mora nastojati da privoli
parohijane svoje na qubav s inovjercima i da istim parohijanima ne
prije~i da daju fratrima milostiwu, navode}i da se to ~ini i u
391
392
Docum., p. 54.
Kutuval. rkp.
252
Docum., p. 55.
Kutuval. rkp.
253
254
Turaka kroz XVII vijek. U stvari je to, da te crkve nije ve} postojalo
1670. godine u Skradinu. Te godine od prilike obrati se dalmatinskom
proveditoru kalu|er Teofan Pavi} sa jo{ nekolicinom kalu|era
mole}i, da bi im se ustupila u Skradinu jedna zapu{tena ku}a, koju bi oni
popravili i priredili za svoje stanovawe u obliku manastira. Proveditor
Ant. Barbaro uva`i tu molbu, i dekretom od 9. septembra 1670. g. iz
[ibenika daruje kalu|erima jednu ku}u, da im poslu`i za stanovawe i za
duhovne potrebe wihove (per uso della loro religione), i da nijesu du`ni
ni{ta za wu platiti, nego samo da su du`ni Bogu se moliti za sre}u
republike. Nijesu mogli pomenuti kalu|eri da se uskoriste onom zgradom
za svrhu, radi koje su je tra`ili i dobili, nego tek 1684. g. kad je
mleta~ki general Foskolo oteo sasvijem Turcima Skradin, a za vrijeme
proveditora Dominika Mo}enigo. Tada popravi{e i uredi{e kalu|eri sa
svojim starje{inom Teofanom onu ku}u za sebe i sagradi{e uz tu ku}u i
crkvu u ~ast sv. Spiridona, u kojoj su ti kalu|eri vr{ili bogoslu`ewe.
Prva slu`ba i posve}ewe crkve ove obavqeno je na dan Uspenija
Bogomatere iste 1684. godine, radi ~ega se poslije spomiwala u
dokumentima ova crkva kao posve}ena Bogomateri (Gran Madre di Dio).397
Da li je u onoj molbi kalu|era proveditoru i u rije{ewu
proveditorovom od 1670. g. imao kakva u~e{}a ep. Melentije, ne mo`e se
znati. Po svoj prilici nije, jer sama crkvena op{tina skradinska nije ni
bila tada jo{ pod jurisdikcijom mleta~ko-dalmatinskog episkopa, nego je
stojala u svezi sa manastirom Krkom i posredno je zavisila od
dabrobosanskog mitropolita. Ali je ovaj episkop ulazio u posao kad se
ustrojila nova crkvena op{tina u Peroju u Istriji. Istrija je spadala
pod jurisdikciju mleta~ko-dalmatinskog episkopa jo{ od vremena ep.
Gavrila Severa, i s toga je vlada morala dogovarati se sa episkopom,
kad se ticalo nove crkvene op{tine u toj provinciji.
Perojci do|o{e iz Crnegore 1657. godine i naseli{e dana{wi Peroj,
stav{i pod vlast mleta~ke republike. S wima je do{ao i jedan
sve{tenik Mihail Qubotina. Za`eli{e odmah sastaviti svoju crkvenu
op{tinu i sagraditi crkvu, u kojoj bi im onaj wihov sve{tenik slu`io
kao paroh. Radi ovoga obrate se za odnosnu dozvolu u Mletke. Ep.
Melentiju bilo je ovo od strane vlade saop{teno, i on pristane da se
novi oni doseqenici sastave kao crkvena op{tina, ali da u duhovnim
stvarima imaju zavisiti od gr~kog sve{tenika, koji je pri crkvi u Poli
i da polska crkva sv. Nikole slu`i parohijskom i za Perojce. Ovo je
Melentije motivirao malim brojem Perojaca {to je tada bilo, svega 77
du{a, i da za takav broj suvi{an je zasebni paroh. U samoj stvari je po
svoj prilici bilo to, {to je on ciqao da te nove pravoslavne doseqenike
397
255
Docum., p. 55.
256
257
258
259
260
261
410
262
[ESTI PERIOD
1699-1797.
Godine 1688, kao {to smo kazali, mleta~ka republika postaje fakti~no
gospodar gotovo i svega dalmatinskog kontinenta, kao {to je ona od 1420. g.
bila gospodar dalmatinskog primorja. Ovaj fakti~ni wen posjed bio je
ratificiran 1699. godine, kad je uglavqen karlova~ki mir.
Sa ovim mirom nije ipak jo{ svr{ilo ono dugo ratovawe, koje je
mleta~ka republika imala da radi Dalmacije izdr`ava sa Turcima.
Republika je imala interes da se pro{ire granice okolo tvr|ava Knina i
Siwa, kako bi slobodnije bilo djelovawe iz tih tvr|ava dalmatinskoj
vojsci. Turci opet sa svoje strane kipjeli su osvetom prema Mle~i}ima,
koji su im oteli bili mal ne svu Dalmaciju. Radi toga su neprestani
sukobi bivali izme|u turske i dalmatinske vojske, sad u jednom sad u
drugom pograni~nom mjestu, dok se nijesu rasprostrli po svoj granici, i
pretvorili se u pravi rat izme|u turske carevine i mleta~ke republike.
To je bilo 1714. godine. Za 3 godine produ`avao se ovaj rat, koji je
republika vodila sa Tur~inom u po~etku sama, a poslije u savezu sa
carem Karlom VI.
Nekoliko je `estokih bojeva morala republika da izdr`i u ovome
ratu, ali svagda sa porazom Turaka. maju 1717. g. pao je Imocki, ta
po{qedwa dalmatinska tvr|ava, u kojoj su jo{ Turci bili. Juna{tvo
dalmatinske vojske razvilo se bilo u ovome ratu vi{e nego ikada prije,
i toliko je kod we bilo odu{evqewe, e je izgledalo, da }e se sva
Hercegovina zajedno sa Bosnom osloboditi Turaka. Prilike su za to
bile tada najpovoqnije; i to bi se vaqda i dogodilo bilo, da nije bio
prinu|en car Karl VI, uslijed objavqenog mu od [panske rata, napustiti
ovaj rat sa Turcima i sklopiti mir sa sultanom. Usamqena republika
morala je i ona da prekine rat, i da i na silu pristane na mir sa portom.
Mir je uglavqen bio u Po`arevcu. 21. jula 1718. godine. Pri utvr|ivawu
granica izme|u Turske i Dalmacije bio je od strane republike
dalmatinski generalni proveditor Mo}enigo (ka{we du`d mleta~ki), i
po imenu ovoga proveditora, crta, koja je pokazivala novu granicu,
nazvana je linea Mocenigo, a novi predjeli u Dalmaciji, {to je sada
republika dobila od Turske, nazvani su a c q u i s t o nuovissimo, za razliku
onog acquisto nuovo, {to je imala republika od karlova~koga mira.411
Granica ova po Mo}enigovoj crti, to je u glavnome granica dana{we
Dalmacije. Ovaj doga|aj slu`i zavr{etkom one promjene u brojnom
odno{aju izme|u pravoslavnog gr~kog elementa i srpskog elementa u
republici, a koja se promjena ja~e po~ela bila pokazivati u polovini XVI
vijeka. U XV vijeku i do druge polovine XVI vijeka imao je u dr`avi
prevagu gr~ki elemenat nad srpskim. Kad je republika izgubila svoje
411
263
posjede u Moreji (1540.), zatijem ostrvo Kipar (1573) i Krit (1669.), gr~ki
elemenat izgubio je svoj pre|a{wi zna~aj; a prelaskom Dalmacije (1699. i
1718.) pod vlast republike srpski je elemenat zauzeo mjesto, koje je nekada
gr~ki imao. Do karlova~koga mira pravoslavnu pastvu mleta~kodalmatinskog (filadelfijskog) episkopa u Dalmaciji sastavqale su gr~ke
porodice u primorskim gradovima, koje su prema srpskim porodicama u
istim gradovima bile u ve}em broju. Sada pak one gr~ke porodice
sastavi{e u Dalmaciji vrlo neznatni broj prema desetinama hiqada
srpskih porodica. Pa i u samim od starina gr~kim crkvenim op{tinama
na primorju po~iwu sada Srbi prevagu dobivati; a u {ibeni~koj
op{tini tu su prevagu Srbi dobili bili jo{ i prije, kao {to nam
svjedo~i onaj izdani 1678. god. crkveno-op{tinski {ibeni~ki pravilnik.
Smawivawe broja Grka u ovome periodu opa`a se svakom godinom.
Nestaje ih u Dalmaciji na o~igled. A ovo se dogodilo uslijed toga, {to se
mnoge gr~ke porodice vra}ahu u otaxbinu svoju staru, a i {to pojedini
od onih Grka, koji su ostajali u Dalmaciji, zavode}i se za raznim zlim
svojim duhovnim pastirima, pa i arhipastirima, kao {to bijahu
Hortakis i Tipaldi, napusti{e pravoslavnu vjeru i polatini{e se. Prvo
mjesto u primorskim crkvenim op{tinama zauzimaju malo po malo Srbi,
i srpski sve{tenici u tim op{tinama zamjewuju gr~ke, te se do{qedno
uvodi i slovensko bogoslu`ewe umjesto gr~koga. Krajem ovoga perioda
vrlo je neznatan broj pravoslavnih gr~kih porodica u Dalmaciji, i tih
porodica u slijede}em periodu gotovo sasvijem ve} nestaje. Ovijem se
tuma~i i to, {to naredbe mleta~kih vlasti o pravoslavnoj crkvi, bilo
pozitivne ili negativne, kroz sav XVIII vijek gotovo iskqu~ivo se
ti~u Srba, i tek samo sporedno Grka.
1.
Sa politi~kom promjenom, koja je izvedena u Dalmaciji
karlova~kim, odnosno po`areva~kim mirom, mijewaju se i jerarhijski
odnosi pravoslavne crkve u Dalmaciji. Prestaje sada jurisdikcija
dabrobosanskog mitropolita nad pravoslavnima u dalmatinskom
kontinentu, koji prelaze de jure pod jurisdikciju mleta~kodalmatinskog episkopa, pod ~ijom su se duhovnom vla{}u nalazili
odavna ve} pravoslavni na primorju, i taj se mleta~ko-dalmatinski
episkop smatra od sada u naprijed crkvenim starje{inom sviju
pravoslavnih i kontinenta i primorja dalmatinskog. Prvi episkop,
koji je tu vlast po~eo vr{iti, bio je pomenuti Melentije Tipaldi.
Rodom iz Kefalonije, Melentije (u svjetovwa{tvu Matej) je do{ao
kao mom~i} u Mletke, i tu je stupio u gr~ki zavod Flanginov. Kad je
svr{io u tome zavodu nauke, pre{ao je u Paduu, gdje je nauke svoje i
dovr{io. Bio je odli~an u nauci i pobo`an, i za vrijeme {kolovawa
svoga stekao je mnogo prijateqa i po{tovalaca u Mlecima.
Povrativ{i se u otaxbinu, bio je rukopolo`en i odre|en za u~iteqa
264
Kutuval. rkp. Veludos, str. 80-83. Satas, Sp. kw. str. 454-455.
Docum., p. 6.
265
Ibid., p. 62.
Ibid., p. 63-64.
416
Ibid., p. 367.
417
Ibid., p. 297.
415
266
267
Spisi u arhivi zad. crkvene op{tine. Na jednom od ovih spisa ima biqe{ka, da je 26. februara
1689. kardinal Cibbo pisao zadarskom arcibiskupu hrabre}i ga da nastoji o obra}awu pravoslavnih
(la conversione dei Morlacchi) i poslao mu je 6. 000 medaqa, da to razda novoobra}enima i ujedno da je u
ime pape ovlastio arcibiskupa da dozvoli latinskim popovima da ih razrije{uju od epitimija
(facolta di assolvere da censure).
420
Rkp. Kon~arevi}ev qetopis. A odnosni podatak zabiqe`en je u kwigama {iben. Pravosl. crkv.
op{tine. Vidi i Documenta, p. 206.
268
Docum., p. 65-67.
Biqe{ka na aktu od 5. maja 1647. o hvarskoj pravosl. crkvi u staroj arhivi zad. episkopije, br. 69.
423
Cf. Farlati. IV, 414. 415. Theiner. II, 320. Rkp. Kon~ar. qetopis.
422
269
3.
I sve ovo, {to smo do sada naveli neprijatnoga za na{u crkvu u
Dalmaciji, posebno u Zadru, [ibeniku i Hvaru, pa eto i u Trogiru, sve
se ovo doga|alo za `ivota mleta~ko-dalmatinskog episkopa Melentija
Tipalda, koji, mi mislimo, da je sve to znao, ali nije htio kvariti posla
onima, s kojima }e u naprijed on ve} zajedni~ki raditi.
Godine 1690. po~ne ovaj episkop raditi da pot~ini papi crkve, koje su
bile pod wegovom jurisdikcijom, dakle i dalmatinsku pravoslavnu crkvu.
Na ovo ga je pokrenula ~e`wa wegova da bi postao kardinal rimske crkve,
kao {to su nekada za prevjeru svoju postali kardinali drugi renegati.
Vidi se ovo iz dopisivawa Melentijeva sa mleta~kim latinskim
patrijarhom, sa kardinalom Koloredo i sa jezuitima, koje se dopisivawe
sa~uvalo i do danas u mleta~koj dr`avnoj arhivi.424 Radi polu~ewa
kardinalskog dostojanstva on je predlo`io bio, da nad svima
pravoslavnim crkvama u Italiji i Dalmaciji bude imenovan on
starje{inom, i sve bi tada te crkve imale potpasti pod papsku vlast.
Prvi korak za to u~inio je on sam time, {to je 13. septembra 1690. g.
pred inkvizitorom Sant Offizio, a u prisustvu papskoga nuncija, opozvao
pravoslavno vjerovawe, i ispovjedio rimokatoli~ko vjerovawe po
osobitoj za Grke ustanovqenoj formuli. Potra`i Melentije poslije toga, i
odmah i dobije od pape Aleksandra VIII gramatu, kojom ga priznaje za
zakonitog episkopa, i dariva mu nad doti~nim crkvama punu
mitropolitsku vlast, a ujedno mu obe}ava bogate prihode, kao pomo} da
izvede svetu namjeru svoju."425
Doznala je za ovo mleta~ka vlada, i nije joj bilo pravo, {to je jedan
episkop, wezin podanik, stupio u dogovore sa stranom vla{}u bez wenoga
znawa, {to se zakleo na ispovjedawe vjere po nekoj formuli, koja nije
priznata u dr`avi, i najposlije {to je potra`io od strane vlasti neke
stvari, koje su protivne postoje}em redu i privilegijama naroda,
{ti}enoga od republike radi va`nih dr`avnih razloga. Ali stvar je ve}
gotova bila, i vlada se bojala da ne izazove kakvu veliku nepriliku, ako
povu~e pred odnosni tribunal tu stvar, te je za vrijeme i ostavila ju da
vidi daqe weno razvijawe.426 Me|utijem Melentije energi~no je radio u
zapo~etom pravcu, i osigurao sebi pomo} kod rimske kurije za usijeh
toga rada svoga.
Mleta~ka pravoslavna op{tina bila je obavje{tena o svemu tome, {to je
Melentije ~inio i o dogovorima wegovima sa papinim nuncijem u
Mlecima i sa kardinalom Koloredo, premda je sve to Melentije i dr`ao
u najve}oj tajnosti. Nije ipak jo{ mogla da javno ustane protivu
episkopa, jer se on u javnim poslovima dr`ao prema op{tini korektno.
424
270
Proveditorski je dekret od 12. januara 1693. (more veneto), a nalazi se u st. arhivi zad. episkopije,
br. 118.
428
Rkp. Kon~ar. qetopis.
271
272
433
Kon~. rkp.
Docum., p. 67.
435
Ibid., p. 72.
434
273
274
Docum., p. 68.
Ibid., p. 70.
441
Ibid., p. 71. 73.
442
St. arhiva zad. ep, br. 134.
440
275
Kaligara, Amvrosije napi{e u Mletke ep. Melentiju dva pisma, jedno 23.
septembra 1699. g. i drugo opet 7. oktobra iste godine `ale}i se, kako ep.
Nikodim ho}e da vr{i episkopsku vlast u {ibeni~koj crkvi. Melentije
jedva do~eka ta pisma, jer su mu ona pru`ala priliku, da unijatske svoje
te`we rasprostrani i na Dalmaciju. Odgovori 31. oktobra iste godine
Melentije Amvrosiju, i u tome pismu mu ka`e, da on nije du`an
priznavati drugog za {ibeni~kog crkvenog starje{inu, nego doti~nog
latinskog biskupa, a u pogledu razlike obreda, da mora sa zvawem istog
biskupa (con la saputa dello stesso diocesano) obra}ati se wemu (Melentiju) i
nu`na upustva tra`iti od wega, ~ijem su starawu povjerene gr~ke crkve
Dalmacije i Istrije, a to su crkve: u Poli, Zadru, [ibeniku i Hvaru.
Daqe u pismu tom razja{wuje Melentije: Preosve{tenog Nikodima ja
sam postavio za episkopa, ne da upravqa tim mojim crkvama, nego da vodi
starawe o drugom narodu na{ega obreda, koji je sada do{ao pod vlast
republike, i koji je van granice pomenutih biskupija. Egzarhija pak, koju
sam mu ja dao, nije nego prosti titul vizitatora, to jest da mo`e
obilaziti te na{e crkve i nas o wima izvijestiti, i to samo za ono
vrijeme, a ne za svagda, niti on na osnovu takvoga titula mo`e isticati
se kao episkop i zahtijevati da bude apsolutni upraviteq i starje{ina
onih crkava". Na kraju toga pisma pi{e:. Presvijetli i pre~asni
Kaligari, biskup {ibeni~ke biskupije pi{e mi u vrlo we`nim izrazima
o vama. Po|ite dakle k wemu da mu se poklonite i da mu zahvalite, jer
vam je od velike koristi dobra svjedoxba od strane takvog uva`enog
prelata, te starajte se da uzdr`ite sebi takvu za{titu, pokazuju}i mu se
poniznim i poslu{nim, kao episkopu diocezanu, i pokoravaju}i mu se
najta~nije u svemu, kao svome dobrom gospodaru i ocu."443
Amvrosije Metaksa radi ovoga ~ina izgubio je qubav [iben~ana, i
malo vremena poslije morao je ostaviti [ibenik. Ali ovo je bilo
uzrokom, da se i ep. Nikodim uklonio iz [ibenika, i nikada se poslije
nije u [ibenik vratio, premda ne mo`emo re}i, da je tada jo{ izgubila
bila svoju snagu u [ibeniku gorepomenuta proveditorska naredba o
slobodi pravoslavne vjere. Slijede}e (1700.) godine mi nalazimo ep.
Nikodima opet u man. Krci, od kuda upravqa crkvom. Ovo se vidi iz
sin|elije wegove, datirane u krci 8. oktobra 1700. g. izdane popu Iliji
Kon~arevi}u na erveni~ku parohiju.444 Starawe svoje o povjerenoj mu
crkvi nije ep. Nikodim prestao svagda rsvnosno voditi. A to je pokazao
opet u pogledu man. Dragovi}a, za koji je onoliko brige i nastojawa
pokazao ve} bio.
Tek je tri godine pro{lo bilo, kako su kalu|eri obnovili bili
man. Dragovi}, kad 1698. g. spusti se Dalbatan pa{a sa vojskom u
cetinsku krajinu, da otme okolna mjesta od Mle~i}a. Od turskog bjesnila
443
444
Docum., p. 73-75.
St. arhiva zad. ep, br. 141.
276
Ibid., p. 138.
Docum., p. 75-76.
447
Kon~. rkp.
448
Docum., p. 76.
449
Ibid., p. 77.
446
277
450
451
278
452
453
279
280
458
281
459
Ib., str. 86. Protivu ,,Fotijana napisao je ovaj nesretni episkop Meletije i naro~itu kwigu: Guida
alla vera chiesa di Gesu Cristo proposta principalmente ai seguaci di Fozio, a o kojoj kwizi spomiwe: Giov. De
Serpos Dissertazione polemico-critica. Venezia, 1883. Ib., str. 174. A. Documenta, p. 412.
460
Ib., str. 88. 175.
282
Docum., p. 86.
St. arhiva zad. ep, br. 169.
463
Original u arhivi man. Krke.
462
283
varo{u okolo tvr|ave ^itluk svoju crkvu. Odnosnim dukalom od 14. maja
1705. g. na ime proveditora Marina Zane bude izdana u na~elu tra`ena
dozvola. Postao je proveditorom tada Riva, i po fanatizmu svome
protivu pravoslavne vjere, izmi{qavao je svakojake razloge, radi kojih se
onaj dukal nije mogao izvesti. Tek kad je Vendramin postao proveditor
ovo se moglo ostvariti. Uslijed odnosnog nastojawa ep. Savatije, kome su
se radi toga obratili bili pomenuti Novaqi}i, Savatijni zemqaci,
Vendramin podnese nu`ni predlog vladi, i senat 20. jula 1709. g. naredi,
da se crkva u ^itluku ima odmah sagraditi i doti~na crkvena op{tina
urediti.464 Ratne prilike, koje poslije toga nastupi{e, zaprije~ile su za
tada da se re~ena crkva sagradi.
Ova radwa ep. Savatije u Dalmaciji bila je protivna Melentiju, jer
mu je prije~ila ostvarewe wegovoga plana. Radi ovoga se on obra}ao
`albom i proveditoru dalmatinskom, od ~ega mu u ostalom nije nikakve
koristi bilo. Na [ibenik je on svagda mislio, da tu mora ipak
prodrijeti sa svojom namjerom. Da ispita zemqi{te, napi{e biskupu
Kaligaru, da po|e posjetiti tamo{wu pravoslavnu crkvu. To biskup u~ini
12. decembra 1709. g, premda je ta posjeta pro{la bez ikakve sve~anosti,
nego samo u prisustvu pravoslavnog paroha Nikole Metaksa.465 [iben~ani
su se uzrujali bili, ali ih je umirio paroh uvjerewem, da toga vi{e ne }e
biskup Kaligari u~initi, kao {to i nije.
Poradio je bio Melentije kod vlade, da se uskrati ep. Savatiji
nagrada, koju je on od dr`ave dobivao. Vendramin i tome je na put stao,
te dukalom 27. oktobra 1710. g. nare|eno, da se ta nagrada ima redovno
izdavati u smislu dukala od 29. juna 1695. g.466 Isto je tako ovaj
proveditor izradio, protivu nastojawa Melentijevog da se ukinu
mje{oviti brakovi, obnovu sgaroga zakona od 31. jula 1599. g, po kome su ti
brakovi dopu{teni bili, i djeca su imala biti vaspitana u vjeri o~evoj,
i vjen~awe je imao obaviti sve{tenik one vjere, koju je ispovijedao
vjerenik.467 Sve ovo jedilo je stra{no Melentija, pa je poku{ao sada novu
stvar, samo da bi otklonio zna~aj u Dalmaciji ep. Savatije. Namislio je
bio postaviti u [ibeniku novog episkopa, svog vikara, kao {to je bio
prije Nikodim Busovi}, kako bi taj episkop stao na mjesto Savatije.
Najzgodnijemu se lice za to u~inio paroh N. Metaksa. Ali po{to je on
bio o`ewen, to i odlu~i postaviti toga sve{tenika za horepiskopa; pa
i ne pitaju}i ga o tome Melentije sa jo{ dva episkopa, jednomi{qenika
svoja, izda 9. maja 1711. g. gramatu na latinskom jeziku i sa pe~atom,
jednakim pe~atu rimokatoli~kih arcibiskupa, kojom, spomiwu}i u po~etku
gramate, kako je on arhijepiskop po milosti rimske crkve, imenuje onog
464
284
Ibid., p. 89.
Kon~. rkp. Kutuvalov rkp.
470
Docum., p. 90.
471
Ibidem.
472
Veludos, str. 89. 175. Kutuv. rkp.
469
285
286
287
482
Documenta, p. 429.
Veludos, str. 94-99. Najpodrobnije o Facei u Kutuvalovom rukopisu.
484
Ib., str. 99.
483
288
485
289
490
290
291
292
Kon~. rkp.
Docum., p. 104. St. arhiva zad. ep, br. 201. 205.
293
Kon~. rkp.
Ibidem.
499
Ibidem.
500
St. arhiva zad. ep, br. 209.
501
Docum., p. 106.
498
294
295
Kon~. rkp.
St. arhiva zad. ep, br. 223.
296
Docum., p. 124.
Ib., str. 112.
508
St. arhiva zad. ep, br. 216. 217. Docum., p. 14.
507
297
Docum., p. 114.
298
299
300
305
da je kod Savatije sve sama pritvornost, jer medu, koji mu je tekao iz usta,
nije odgovarao otrov wegovoga srca, koji se pokazivao u svima wegovim
djelima. I ako su neki i sumwali o Savatiji, bilo je ipak mnogih, koji,
zavarani wegovom spoqa{no{}u, nijesu mogli da misle da je on kao {to je u
stvari bio, najgori srpski jeretik (pessimo eretico serviano). Branio se on
obi~iim oru`jem pritvornosti, ali se nije mogla za dugo sakriti
opa~ina wegova. Do{ao je bio u Ercegnovi jedan dobri kalu|er ruski
(ruteno), i po{to ga je Savatija smatrao za focijana, primio ga je; a kad
je doznao, da je taj ruski kalu|er katolik, tada su ga grdili, gonili i
oterali. Zvao se taj kalu|er Josif Stremecki, i bio je iz Poqske, rus gr~kokatoli~kog obreda". Ovaj unijat po`alio se na zapisniku pred sudom na
Savatiju, da on goni rimsku vjeru i da istu grdi. Poslije ovog
o~itovawa pokazao se Savatija demaskiran u svom pravom obliku". U 10. i
11. glavi Zmajevi} produ`ava jo{ govoriti protivu pravoslavne vjere i
protivu srpskih episkopa, opisuju}i ih kao nevjerne dr`avi i svome
vladaocu, i kao buntovnike. Za tijem 12. glavi hvali mleta~ku republiku,
koja je uvijek {titila rimsku vjeru i u toj za{titi predwa~ila je svima
ostalim dr`avama, te se tada navra}a na episkopa Stevana Qubibrati}a.
Pi{e: Ne mo`e se mimoi}i lijepi primjer vladala~ke revnosti, koji }e
za sve vijekove slu`iti na slavu mleta~ke republike u sada{wnm
doga|ajima u Dalmaciji. Pokazalo se u woj opet novo ~udovi{te
(mostro) u svemu jednako pre|a{wima, da pod izlikom gojewa vinograda
Gospodwega, pretvori ga u `alosni parlog. Wegov spoqa{wi izgled bio
je tijem stra{niji, jer prikladan za lak{e svijet prevariti, i jer
pod prividnom pobo`no{}u krio se otrov jereti~ke opa~ine (il
veleno d empieta eretica), a jagwe}a ko`a pokrivala je }ud vuka. To je
kalu|er Stevan Qubibrati}, poznat radi nemira {to je izazvao
bio na {tetu dr`ave, i koji je, kao za nagradu poku{anog izdajstva u
prvim godinama sada{wega mira, postavqen od srpskoga patrijarha
za mitropolita Dalmacije. Obilazio je gordo provinciju sa srpskim
otrovima (coi veleni serviani) u rukama da ih {iri na {tetu vjere.
Bogata i arogantna mom~ina isticao se kao neki vladalac, izdavaju}i
apsolutnim gospodarstvom zakone i nala`u}i terete na bijedni
narod. Sve je trpio poti{teni narod, jer odan do obo`avawa novom
mitropolitu, na koga je gledao kao na neko bo`anstvo, koje ima u
rukama nagradu i kaznu. I sama prostota katoli~kih te`aka zanosila
se gledaju}i veli~anstvo i dostojanstvo wegovo, i kao da im je godio
onaj varqiv izgled. Trgo{e se tada katoli~ki prelati, kad opazi{e
opasnost, i digo{e g l a s svoj pred prijestolom vladaoca, mole}i
za wegovu uzvi{enu ruku u za{titu vjere, koja je bila u opasnosti.
Pobo`ni senat nije tu novost dugo trpio, jer je vidio da je ona na
{tetu koliko vjere, toliko isto i dr`ave, te napu{taju}i svaki
politi~ki obzir, prognao je tog utuqenog mitropolita zlatnim
306
307
516
308
Docum., p. 143-157.
310
311
312
313
314
315
316
317
Docum., p. 281.
318
Kon~. rkp.
319
Ibidem.
Docum., p. 209.
320
Kon~. rkp.
Docum., p. 212-232.
543
Ib., str. 232 i st. arhive zad. ep, br. 258.
542
321
322
323
324
punome savjetu ovo pitawe, te 23. marta 1737. g. bude izdana naredba istom
proveditoru Dolfinu, da pazi na osobe koje uzbu|uju narod u Dalmaciji
i Boki radi episkopa, i da upotrebi nu`ne mjere da se stane na put
svakom novom poku{aju u tome pogledu, jer tako zahtijeva dr`avni
interes.550
Ovakvom senatskom naredbom ne samo {to nije ni{ta vlada postigla
kod pravoslavnoga naroda i sve{tenstva, niti ga privoqela da odustane
od te`we svoje da se oslobodi latinske napasti i da dobije svog
episkopa, nego je naprotiv jo{ vi{e ga razdra`ila protivu latinskih
biskupa i odlu~ila ga da se svom `estinom bori za slobodu vjere i
crkve svoje. I koliko su ja~e napadali arcibiskup Zmajevi} i
arcibiskup Ka~i} sa ostalim biskupima, na pravoslavnu crkvu i na
srpski narod Dalmacije, tijem je `ivqi kod pravoslavnog sve{tenstva i
naroda bio rad obrane i tijem odlu~nije odbivawe tih napadaja. Godine
1737. i 1738. bile su mo`da najte`e godine za pravoslavnu crkvu u
Dalmaciji. Iz mno{tva dokumenata, {to postoje iz toga vremena, ne zna
~ovjek koji da izabere, a da poka`e sve bjesnilo latinskih biskupa
protivu pravoslavne crkve. Dosta je kad spomenemo da se do{lo bilo
ve} do toga, da su po naredbi proveditorskoj ~ak ru{ene crkve
pravoslavne u Dalmaciji (gore nego pod Turcima), kao bro}ana~ka,
bribirska, kistawska i druge, a radi ~ega potowi arcibiskup Karaman
uznosi do neba proveditora, Dolfina. Ali ovo je u~inilo i to, da su mnogi
ugledniji Srbi po~eli seliti iz Dalmacije u Austriju, a izme|u drugih
mjesta i u Trst, i da je prijetio op}i ustanak narodni, a mnogi su gotovi
bili, da po~nu paliti i ru{iti latinske crkve. Sre}om te je glavnu rije~
u poslovima pravoslavne crkve vodio tada protopop Simeon Kon~arevi},
~ovjek mudri i umjereni, i samo blagodare}i wemu, nije buknuo ustanak.
On je savjetovao narod i sve{tenstvo da se ustrpe, i da }e princip",
kad dozna za wihove nevoqe, popraviti sve i obuzdati biskupe. u isto
vrijeme posavjetuje, da jedna deputacija od nekoliko uglednijih i
zna~ajnijih lica po|e u Mletke i da li~no prika`e senatu sve, {to
moraju pravoslavni radi vjere svoje da trpe.
15.
Deputacija je ta bila izabrana i u junu 1739. godine na{la se u
Mlecima pred senatom, pred kojim je izvr{ila svoju zada}u. Resultatom
je bilo izdawe 13. jula 1739. g. dukala na ime tada{weg dalmatinskog
proveditora Marina A. Kavali. Tu pi{e: Po{to je bila svagda{wa
dr`avna voqa, vi{e puta ve} do sada objavqena, da gr~kim podanicima
(alli Greci sudditi) bude o~uvano i uzdr`ano wihovo bogoslu`ewe u svima
onim nai{m mjestima, gdje se oni nalaze, i da oni mogu to bogoslu`ewe
550
325
obavqati bez svake smetwe ili ~ega novoga, kao {to je to bilo u pro{la
vremena; i po{to mi `elimo, da ovo na~elo nikada ne strada,
kako bi se tijem uklonile nesuglasice i uzdr`ao mir u narodu,
radi ~ega su na{i predci op}im dekretom savjeta desetorice od
20. avgusta 1578. godine sa dodatkom, zatijem posebnim dekretima
za grad [ibenik, izdanima od senata 20. avgusta 1582. g. i 11. maja
1641. g, s kojim dekretima potpuno se sla`e ono, {to u pogledu
uzdr`awa gr~kog bogoslu`ewa (del rito greco) odre|uje bula od 26.
marta 1526. g. Klimenta VII, i to vam mi, zajedno sa poglavicama na{eg
savjeta desetorice, {aqemo prijepise pomenutih dekreta i re~ene
bule, da ih u koliko ustreba dadete registrirati u va{oj pisarnici, a
tako isto da posebnim pismima va{im upoznate sa istima svakog
pojedinog latinskog prelata te provincije, u ~ijim biskupijama ima
gr~kih crkava (chiese greche) saop{tiv{i svakome napose nepomi~nu
dr`avnu voqu, da odredbe one moraju biti ta~no i potpuno
izvr{ene, i da se ni{ta novoga ne smije uva|ati i da se otkloni sve,
{to je protivu toga u~iweno. Ovako }ete postupiti, i ~im prije
}ete nam odgovoriti, da ste ovo izvr{ili, isto kao i o slu~ajnim
protivnostima."551
Priveli smo ovdje taj dukal u doslovnom prijevodu. U wemu je za
pravoslavnu dalmatinsku crkvu toliko dobro, {to se zabrawuje
latinskim biskupima, da nasr}u na pravoslavnu crkvu. Ali tim
biskupima ostajalo je opet slobodno ponoviti ono {to su prije
radili, jer dosta im je za ovo bilo istaknuti, da su pravoslavni
Dalmatinci shizmatici" i da se wih ni{ta ne ti~e ona bula pape
Klimenta VII, o kojoj spomiwe dukal, a u samom dukalu spomenute su
rije~i: Greci" i rito greco", koje su na jeziku mleta~ke vlade u to
vrijeme zna~ile unijati" i gr~ko-katoli~ko bogoslu`ewe", i senat
bi prinu|en opet bio, da tra`i svoje konsultore da mu ka`u, {ta }e
da radi i kako da opet stane na put biskupskim nasrtajima na
pravoslavnu crkvu u Dalmaciji. Du`d mleta~ki i wegovi savjetnici
htjeli su i da rimskoj kuriji ne u~ine na `ao, a i pravoslavne da
zadovoqe, te zbog ovoga i svi oni dvosmisleni dukali i sva ona
neodre|enost mleta~ke vlade u odnosima wenima naspram
pravoslavnih mleta~kih podanika, koju neodre|enost nalazimo kroz
sve vrijeme mleta~koga vladawa u Dalmaciji, a koja je bila uzrokom
neprestane trzavice i za vladu i za pravoslavni narod.
Proveditor Marin A. Kavali, ma i da je bio papalin prve snage,
morao se pokoriti dukalu i raditi onako, kako je dukal nare|ivao.
[ibeni~ki biskup, poznati nam Donadoni, davao je maha svojoj mr`wi
naspram pravoslavnih, ako se mo`e re}i, jo{ vi{e od Zmajevi}a i
551
Docum., p. 242.
326
Ka~i}a. toj strasti svojoj on je dopustio bio sebi izdati 17. jula
1738. g. dekret, kojim se li{avao prava bogoslu`ewa pravoslavni
{ibeni~ki paroh \or|e Gabo, i taj je dekret uzeo bio pod svoju za{titu
proveditor Kavali. A kriv je bio ovaj sve{tenik pred biskupom za to,
{to mu nije htio podnijeti na odobrewe sin|eliju koju je istom
sve{teniku izdao bio o wegovom rukopolo`ewu pravoslavni episkop
krfski Grigorije. Na odnosnu `albu Gabovu stigla je bila odluka i od
senata u obranu wegovu.552 A sada, kad je proveditor Kavali primio
gorepomenuti dukal, izda i on 3. avgusta 1739. g. u smislu tog dukala
naredbu biskupu Donadoniju, da mora opozvati onaj dekret suspenzije za
Gaba, {to je izdao bio.553
Isti onaj dukal morao je Kavali saop}iti i arcibiskupu Zmajevi}u, i
to je on u~inio 10. avgusta iste godine.554 Ali to je tako uzrujalo tog
arcibiskupa, da se obratio ~ak u Rim, tu`e}i du`da i senat, da brane
shizmatike", a u Dalmaciji je podigao biskupe mal ne na krsta{ki rat
protivu tih dalmatinskih shizmatika." Iz Rima je papski nuncije u
Mlecima dobio upustvo, da opomene mleta~ku vladu radi onoga dukala, jer
je arcibiskup Zmajevi} osobito uva`en bio od pape Venedikta XIII, i da ga
i tada{wi papa (Kliment XII) mnogo cijeni radi revnosti wegove za
svetu vjeru. Ovo je nuncije saop}io vladi 8. januara 1740.555 Imali su i u
Mlecima obzira na Zmajevi}a, jer i ako je bio fanati~an protivu
pravoslavne vjere, ali je bio ujedno ~ovjek od velikog upliva u
Dalmaciji, i mleta~ka je vlada ra~unala na taj wegov upliv radi svojih
politi~kih svrha. Bi}e mo`e biti senat dao tada kakvo tajno upustvo
proveditoru Kavaliju u pogledu izva|awa onoga dukala i bi}e mu
naredio, da se za vrijeme ne vlada po istom dukalu, nego prema
prilikama. I proveditor ovaj, stoje}i pod uplivom Zmajevi}evim, izdaje
27. marta 1741. g. naredbu sasvijem protupolo`nu onoj, koju je godinu i po
dana prije izdao bio Donadoniju i Zmajevi}u. U toj naredbi svojoj
Kavali i ne spomiwe vi{e kao da nijesu nikada ni postojali dekreti
1578, 1582. i 1641. g, koji su navedeni bili u dukalu od prije dvije godine,
nego navodi naredbe, koje su izdali o pot~iwenosti pravoslavnog
sve{tenstva Dalmaciji latinskim biskupima proveditori dalmatinski:
Valijer 12. februara 1685. i 25. marta 1686, Riva 9. oktobra 1707. u 28.
aprila 1708, Pizani 28. marta 1713, Zorzi Grimani 4. septembra 1735. i
Dolfin 15. novembra 1735. g, i odre|uje, da te naredbe moraju u svemu
va`iti, i prema tome da svi pravoslavni sve{tenici moraju priznavati
vlast latinskih biskupa, da se moraju podvrgnuti kanoni~kom ispitu u
biskupskim kurijama i da smiju zauzeti parohijsku slu`bu samo tada, ako
552
327
556
328
330
331
332
Docum., p. 257-267.
333
334
Docum., p. 271-319.
St. arhiva zad. ep, br. 284.
336
Kon~. rkp.
St. arhiva zad. ep, br. 285.
570
Docum., p. 320. 321.
569
337
338
Podrobno sve ovo u Kon~arevi}evom rukopisu, i od br. 297 u st. arhivi zadarske episkopije.
339
340
Docum., p. 107.
341
342
343
344
345
347
348
Docum., p. 364.
St. arhiva zad. ep, br. 320.
349
Docum., p. 366.
St. arhiva zad. ep, br. 322.
350
Docum., p. 368-375.
St. arhiva zad. ep, br. 323.
351
352
Docum., p. 378-380.
Ib., str. 386.
353
354
Docum., p. 388.
Ib., str. 390.
355
356
357
Docum., p. 398-401.
Ib., str. 410.
359
360
361
362
363
Docum., p. 429.
364
365
366
367
626
Docum., p. 433-458.
368
prema tome, da oni imaju pravo nositi kao i prije svoju litiju na
Spasovdan.627
U [ibeniku isto tako je latinsko sve{tenstvo uznemirivalo
pravoslavne. Kapitul latinske katedralne crkve {ibeni~ke htio je na
silu, kad umre koji pravoslavni, da prati doti~nog umrloga od ku}e do
pravoslavne crkve {ibeni~ke i da ulazi i u crkvu, i da u opijelu
u~estvuje, i jo{ da bude zabraweno pravoslavnom sve{teniku, da u
sve{tenom odijelu, i sa krstom pred sprovodom prati umrloga od svoje
crkve do grobqa. Ovo su pravoslavni [iben~ani smatrali povrijedom
darovane im vjerske slobode, te su radi toga tada{wi crkveni tutori
Jakov Jovi} i Jovan Pavkovi} podnijeli proveditoru Jakovu da Riva
odnosni memorijal, tra`e}i da onom kapitulu bude zabraweno pa~ati se
u crkvene stvari wihove. Predstavku ovu, koja je bila prikazana 8.
februara 1773. g, proveditor po{qe 20. februara iste godine
{ibeni~kom knezu Marku Kontarini radi zvani~nog izvje{taja. Digao je
{ibeni~ki kapitul sa kanonikom Misturom ~itavu graju po [ibeniku
radi ovog memorijala shizmatika", te se i duhovi uzbudi{e u najve}em
stupwu, kako kod pravoslavnih, tako i kod rimokatolika. Pa koliko su
razdra`eni bili prvi, toliko su ovi po{qedwi gordo gledali na svu ovu
stvar, a to s toga, {to su znali za dukal od 22. februara 1769. g, koji je
izdan bio u wihovu korist, a za koji dukal kao da pravoslavni nijesu
znali. Po tome dukalu propisano je bilo, da latinski sve{tenik u
svima mjestima, gdje se nalaze pomije{ani {qedbenici latinskog i
gr~kog obreda, ima vlast po}i sa crkvenim znacima da digne mrtvaca iz
ku}e, da ga prati do u crkvu gr~ku, ili do grobqa, u kome }e se
pokopati, i da o~ita propisane molitve, a paroh ili kapelan gr~ki,
neka tada ~ita molitve po svom obredu, dok se mrtvac ne polo`i u
zemqu". U smislu ovoga dukala proveditor J. Riva 4. jula 1773. g. je i
odgovorio pravoslavnim [iben~anima na onaj wihov memorijal, te su
se oni morali pokoriti i trpjeti, da wihove pokojnike digne iz ku}e
latinski sve{tenik, da ga prati po gradu, da ga unese u crkvu
pravoslavnu, i da mu tu on ~ita svoje molitve, i tek tada da mo`e
pravoslavni sve{tenik, ali bez sve{tenog odijela i bez krsta, dopratiti
pokojnika do grobqa, i tu je tek mogao o~itati mu opijelo, i to, ako
crkva nije bila u grobqu, a ako je crkva bila u grobqu, tada su morali
trpjeti, da im latinski sve{tenik prati pokojnika i do samoga groba.628
Ponovilo se ovo isto nekoliko godina ka{we i u Obrovcu, kad se
ninski biskup \urileo po`alio bio senatu, da se pravoslavni Obrav~ani
protive, da im latinski sve{tenici prate mrtvace, i kad je novi dukal
627
628
369
(15. maja 1779. g.) izdan bio, kojim se potvr|ivao dukal od 22. februara
1769. g. o pravu latinskih sve{tenika da prate pravoslvne pokojnike.629
U kninskoj krajini, a isto i u cetinskoj i petrovopoqskoj, bili su se
sada oslobodili i fratri, te su uznemirivali pravoslavni narod, osobito
tada, kad bi koja pravoslavna parohija ostala za neko vrijeme bez svog
sve{tenika. Nekoliko se ovakih fratarskih nasrtaja spomiwe u ovo
vrijeme u Drni{u i Promini, u Vrlici i u Kninskom poqu, poglavito za
vrijeme proveditora Alviza Foskari (1774-1777), koji jo bio otvoreni
papalin.630
27.
Dok je sve ovo ~inilo latinsko sve{tenstvo u Dalmaciji, nastojateqi
dalmatinskih manastira: Krke, Krupe i Dragovi}a, vide}i da se vlada ne
odlu~uje imenovati episkopa za Dalmaciju, a da je sve{tenstvo i narod
izlo`eno svakojakim neprilikama, i da narod mnogi i seli iz
Dalmacije zbog ovoga i drugih neugodnosti, podnesu senatu kolektivnu
predstavku, tra`e}i lijeka zlu, koje od toliko dugog vremena trpe
pravoslavni u Dalmaciji. O ovoj predstavci uslijed dukala od 29.
aprila 1775. g. imao je tada{wi dalmatinski proveditor Jakov Gradenigo
da izvijesti vladu, i da podnese predlog, kako bi trebalo kona~no
urediti stawe pravoslavne crkve u Dalmaciji. Izvje{taj ovog
proveditora senatu, koji je izvje{taj on podnio 18. juna 1775. god,
zaslu`uje pa`we zbog svoje originalnosti.
Ka`e Gradenigo, da nije novo pitawe koje su sada pokrenuli
manastirski nastojateqi, ali da zaslu`uje o tome pitawu ozbiqno se
zabaviti. Priznaje, da je ve}i dio naroda u kontinentu di rito serviano i da
ima mnogo sela, gdje su samo Srbi pravoslavne vjere, te `ali, {to je
sve{tenstvo pravoslavno oslobo|eno od zavisnosti latinskih biskupa,
jer su uslijed toga sve{tenici pu{teni svojoj samovoqi, i mnogi
inostrani sve{tenici zauzimqu parohijsku slu`bu, te poslije nagovaraju
narod da sele ponajvi{e u austrijske zemqe. Pa po{to latinski biskupi
dalmatinski ne mogu sada vi{e imati vlasti nad pravoslavnima, to da se
preduprijedi ve}e zlo, misli Gradenigo, da bi se moglo dopustiti, da
imaju svog episkopa. Taj bi episkop morao biti domorodac, koji poznaje
dobro narod i wegove obi~aje. Residencija tog episkopa imala bi biti u
jednom od tri manastira, a kao najzgodniji da bi bio man. Krupa, jer je
najbli`i austrijskoj granici, te bi narod mogao boqe vidjeti krutost, u
kojoj su dr`ani od avstrijskih vojni~kih zapovjednika Li~ani, i
sravniti to sa blago{}u `ivota u zemqama republike. Nije ovaj
proveditor za to, da sve{tenstvo izabere tog episkopa, jer bi se narod po
vru}oj svojoj naravi mogao podijeliti na stranke i od toga bi zle
po{qedice mogle biti, nego on misli, da bi boqe bilo da sama vlada
629
630
370
Docum., p. 470.
Docum., p. 474. O doga|ajima u dalmatinskoj crkvi od izbora Bogunovi}eva za arhimandrita pa sve
do 1836. godine ima rukopisna kwiga Spiridona Aleksijevi}a, paroha zadarskog i sin|ela, a poslije
odlaska Kraqevi}eva iz Dalmacije i do imenovawa Raja~i}eva za dalm. episkopa, administratora
dalmat. eparhije. O izboru i proizvedewu Bogunovi}evom za arhimandrita Aleksijevi} podrobno
govori u svojoj kwizi.
632
371
372
Prijepis senatskog pisma u arhivi zadarske crkvene op{tine. Veludos, str. 176.
Veludos, str. 103.
637
Docum., p. 479.
638
St. arhiva zad. ep, br. 407.
636
373
374
Docum., p. 479. Na str. 485-486 na{tampana je sli~na pro{wa koja bi bila prikazana senatu 28. okt.
1785. od manastirskih nastojateqa radi iste stvari, ali ta je pro{wa ranijega datuma, i to 1776.
godine, kad je Nikanor Bogunovi} bio namjesnik man. Krke. Izgleda da senat nije ni{ta odgovorio na
ovu pro{wu.
643
Docum., p. 484.
644
Aleksij. rkp.
645
St. arhiva zad. ep, br. 418.
646
Ib., str. 414.
375
376
ovoga, i da bi se stalo na put tim nemirima, ep. Sofronije izda 20. juna
1786. g. pismenu naredbu, da Zeli} mora pokoran biti zakonito
postavqenom episkopskom vikaru u Dalmaciji, a u isto vrijeme kori ga,
{to je po tu|im stranama tra`io crkvena dostojanstva, a bez privole na
to nadle`nog mu zakonitog episkopa, za kakvog on je du`an da wega
(Sofronija) priznaje; kori ga i za to, {to uva|a neke neobi~ne novosti u
dalmatinsku crkvu time, {to ho}e da slu`i pod mitrom, jer samo episkop
ima u mleta~ko-dalmatinskoj eparhiji pravo na to; iz po{tovawa pak
prema bla`enom patrijarhu jerusalimskom Avramiju, koji ga je proizveo
za arhimandrita, dozvoqava mu, da mo`e nositi titul arhimandrita i
u`ivati ~ast arhimandritsku, ali bez povrijede nastojateqskoga prava
zakonito izabranoga krupskog igumana, i da mo`e kao arhimandrit
slu`iti, ali nikada i ni u kakvom slu~aju pod mitrom.649 Ovu je svoju
naredbu Sofronije poslao arhimandritu Nikanoru, da je saop}i Zeli}u.
Nezadovoqan tom episkopskom odlukom, krene opet Zeli} na put u
inostranstvo septembra iste godine, i povrati se u Dalmaciju tek tri
godine ka{we.
29.
Spomenuli smo gore, kako latinsko sve{tenstvo nije prestajalo u
svakoj prilici uznemirivati pravoslavne. Vlada se tome ili ~inila
nevje{ta, ili se mo`da i sama bojala istog sve{tenstva i wegovih
biskupa. @albe na to sve{tenstvo od strane raznih pravoslavnih
crkvenih op{tina stizale su arhimandritu Nikanoru svaki ~as, i sve su
isticale potrebu, da bi se ~im prije uva`ila op}a `eqa da bude
imenovan episkop, koji bi sjedi{te svoje imao u Dalmaciji, i koji bi
jedini kadar bio suzbiti nasrtaje latinskog sve{tenstva na pravoslavnu
vjeru. Nikanor uslijed ovih tu`aba i op}eg narodnog nezadovoqstva
odlu~i po}i u Mletke, da sve ovo li~no prika`e senatu. U po~otku 1790.
g. on se na{ao u Mlecima, gdje ga velika gospoda mleta~ka lijepo
primi{e, i po izgledu obrati{e ozbiqnu pa`wu na wegove rije~i, kojima
je opisao stawe dalmatinske crkve bez svog zasebnog episkopa. Sjete se,
da su bez odgovora ostavili pro{wu pravoslavnih Dalmatinaca od 1785.
godine, te budu pozvani dr`avni inkvizitori, da tobo`e hitno u~ine
vladi odnosni predlog. Ti inkvizitori to u~ine 3. avgusta 1790. g. i
podnesu ovakav predlog: Uzimaju}i u obzir malo utje{ne doga|aje u
Dalmaciji uslijed toga, {to pravoslavni u onoj provinciji ne prestaju
`aliti se na latinske prelate, koji, treba priznati, glavni su uzrok {to
ni do danas oni pravoslavni nijesu mogli dobiti zasebnog svog duhovnog
starje{inu, a imaju}i s druge opet strane pred o~ima, da ne treba
uvrijediti iste prelate, kad bi se `eqama pravoslavnih u svemu
zadovoqilo," inkvizitori misle, da treba za to dr`ati se sredwega puta,
649
Ib., i br. 420. st. arhiva zad. ep. Zeli} u svome `itiju (izd. 1823. str. 166 i sl.) opisuje ovo malo
druk~ije.
377
Docum., p. 490.
Veludos, str. 103. St. arhiva zad. ep, br. 423. Aleksij. rkp.
652
Veludos, str. 104.
653
Aleksij. rkp.
651
378
naredbe, koju je izdao bio ep. Sofronije 20. juna 1786. g. Radi ovoga ~ina
Nikanor napi{e Zeli}u, upozoruju}i ga na istu naredbu i na du`nost, da
se sve{tenici moraju pokoravati episkopskim naredbama. Ovo ne bude po
voqi Zeli}u, te se zaplete stvar tako, da je morao presu|ivati sam
proveditor. Uslijed odnosne Zeli}eve `albe proveditoru, ovaj pozove
Nikanora, da podnese zvani~ni izvje{taj o svemu. To Nikanor u~ini 12.
oktobra 1790. g. i poslije du`eg raspravqawa ove stvari, proveditor
rije{i, da episkopska ona naredba, kao izdana od zakonite vlasti, mora
u punoj snazn biti. Zeli}, nezadovoqan ovom proveditorskom odlukom,
krene opet iz Dalmacije u decembru iste godine, i povrati se tek poslije
dvije godine, kad je ve} umro bio arhimandrit i ep. Vikar Nikanor
Bogunovi} (27. juna 1792. g.).654
30.
Poslije smrti arhimandrita Nikanora na{la se dalmatinska
crkva bez duhovnoga starje{ine. Uslijed ovoga je oslabila odmah u
sve{tenstvu disciplina, jer je svak ostavqen bio da po svojoj glavi radi;
a po~eli su tada pojedini i ra~unati na to, kako bi zauzeli episkopsko
mjesto, za koje se mislilo, da }e najposlije morati biti ve} jednom
ustanovqeno u Dalmaciji. Trajala je ova neodre|enost za pune tri
godine, dok najposlije pravoslavni Dalmatinci zajedno sa Bokeqoma
odlu~e po`aliti se senatu na to, i potra`iti da mogu izabrati i
predlo`iti jedno lice, koje bi im bilo postavqeno za episkopa. Ova
predstavka narodna bude prikazana u savjetu u Mlecima 14. septembra
1795. godine.655 Podnijeli su ovu svoju predstavku senata Dalmatinci i
Bokeqi, kako izgleda po nagovoru tada{weg proveditora A. Marina,
koji je i sam razumijevao, koliko je opravdana `eqa wihova, da imaju
svog zasebnog duhovnog starje{inu. Na ovu predstavku, koju je vlada
poslala proveditoru radi izvje{taja, proveditor je odgovorio 19.
oktobra iste godine u vrlo povoqnom za pravoslavnu dalmatinsku crkvu
smislu, i predlo`io je, da taj pravoslavni episkop dalmatinski bude u
svemu izjedna~en u pravima latinskih dalmatinskih episkopa.656 Bi}e po
svoj prilici senat predao sve ovo opet na mi{qewe raznih svojih
savjetnika, i kao obi~no, ostavqeno sve po starom.
Po{to jo{ nije dolazilo nikakvo senatsko rije{ewe o toliko
`eqenom episkopu, tada{wi proveditor Andrija Kverini naredi u julu
1796. g. da sve{tenstvo izabere, na mjesto pokojnog arhimandrita
Nikanora Bogunovi}a, novog upraviteqa crkvenog sa pravima pokojnog
Nikanora, a sa naslovom generalnog vikara". To bude izvr{eno u
kninskopoqskoj crkvi 30. jula iste godine, i ve}inom glasova bude
654
Aleksijevi} u svojoj kwizi op{irno opisuje ovu raspru Zeli}evu sa Bogunovi}em, i na osnovu toga
mi smo ovo napisali. Zeli} (str. 288 i sl.) druk~ije o tome govori. O arhimandritu Bogunovi}u ima
dosta podrobna biografija u S. D. Magazinu za 1840. god, str. 147-171.
655
Docum., p. 401.
656
Ib., str. 492.
379
izbaran arhimandrit Gerasim Zeli}, a 22. oktobra iste godine bude taj
izbor od vlade odobren.657
Ali u to isto vrijeme, kad je Zeli} postao vikarom, bude izabran
nastojawem doti~nih gra|ana koliko Dalmacije, toliko i Boke, za
episkopa arhimandrit Simeon Ivkovi}, rodom iz Ercegnovoga. Na ovaj
izbor izdadu svi odnosnu svjedoxbu sa svojim potpisima. Istu svjedoxbu
potpi{e i sve{tenstvo, a tako|er i arhim. Zeli}, i tada{wi kr~ki
arhimandrit Savatija Vasiqevi}.658 Kao {to se vidi izbor jednodu{an.
Tako dakle sada, u drugoj polovini 1796. g. dalmatinska je crkva imala
na upravi zakonito izabranog i od vlade potvr|enog vikara u licu
arhimandrita Gerasima Zeli}a, i ujedno je imala ve} izabranog od
naroda i sve{tenstva episkopa u licu arhimandrita Simeona
Ivkovi}a, koji samo jo{ nije bio od dr`avne vlasti potvr|en, te ni
hirotonisan.
Zeli}u je bilo 45 godina, kad je postao vikarom. O `ivotu svom do
toga vremena, Zeli} je sam sve napisao u svome `itiju". Djelovawe wegovo
poslije toga, kao upraviteqa dalmatinske crkve, bi}e ni`e spomenuto po
dokumentima, koji postoje. Ivkovi}u pak, kad mu je izdana ona svjedoxba,
da ga svi biraju za svog episkopa, bilo je 40 godina. ovom
arhimandritu Zeli} u svom `itiju dosta govori. Spomiwe o wemu, da ga
je prvi put sreo u Kremen~ugu (u Rusiji) 1784. g. kao prostog monaha i
da ga je tu poznao, da je hitra i lukava lisica"; govori zatijem, da se
1796. g. na{ao Ivkovi} u Dalmaciji, ali da ne zna, gdje je postao djakonom,
sve{tenikom i arhimandritom, jer nije imao, ili nije htio nikome da
poka`e odnosne isprave o tome, i on (Zeli}) sumwao je jako i svagda, je
li taj Ivkovi} po kanonima i crkovnijem pravilama posve}en na
djakonstvo i svja{~enstvo igdje u kakva episkopa"; da je imao isti
Ivkovi} 12. 000 cekina, koje da bi rado bio sve potro{io, samo da
postane episkop Dalmacije i Boke; kako je taj Ivkovi} prevarom izradio,
da su ga ~etiri crkvene op{tine: zadarska, {ibeni~ka, skradinska i
drni{ka izabrale za episkopa, ,,no potajno, da ne ~uju tri manastira i
mirski kler, da ovi ne stanu kako na put ovom kradenom i kanonima
protivnom izbraniju"; kako je i on, da ne bi uvrijedio pomenute crkvene
op{tine, dao svoj potpis da Ivkovi} bude episkop, i kako je cirkularno
naredio igumanima man. Krke i Dragovi}a i svima parosima, da potpi{u
i svaki udari pe~at, da pristaju na to isto, te kako je Ivkovi} tada
po{ao sa tom ispravom u Mletke da je prika`e senatu.659 Ovako pi{e
Zeli} o Ivkovi}u u svom `itiju. Je li sve ovako, kako Zeli} pi{e o
Ivkovi}u, mi nijesmo u stawu procijeniti, jer nam oskudjevaju za to
odnosni podatci. A {ta je bilo sa Ivkovi}em poslije 1796. g. kaza}e se
657
380
381
SEDMI PERIOD
1797-1849.
Za prvih {esnaest godina od kako je Dalmacija prestala biti
mleta~kom provincijom, ona mijewa tri vlade: austrijsku, pak
francusku, i opet austrijsku. Prva austrijska vlada traje osam godina,
francuska tako|er osam godina, i tada nastupa opet austrijska vlada za
sva daqa vremena.
Po kampoformijskom miru, kao {to smo vidjeli, postala je
Dalmacija austrijska provincija. U julu 1797. g. stupio je sa
austrijskom vojskom u Dalmaciju general Rukavina, i primio je od
Dalmatinaca zakletvu vjernosti vladaocu austrijskom. U avgustu iste
godine ustanovqena je bila u Zadru carsko-kraqevska vlada.
Sude}i po odnosnim zvani~nim ispravama austrijske vlade, izgleda da
se htjelo po~eti uva|ati razne reforme u svima granama uprave, te da }e
nastupiti u Dalmaciji boqe stawe od onoga, kakvo je bilo za vrijeme
mleta~ke republike. Ali nove ratne prilike, izazvane u Evropi
Napoleonom, koji se 1804. g. proglasio carem Francuza, a slijede}e
godine kraqem Italije, sprije~i{e svaki kulturni rad i u Dalmaciji.
Bukne 1805. g. rat izme|u koaliranih dr`ava: Austrije, Rusije i Engleske
s jedne, i Napoleona s druge strane. Napoleonova zvijezda sijala je tada u
svem sjaju svome. Pobjeda oru`ja wegovog kod Austerlica bila je odlu~na
i za Dalmaciju. Po`unskim mirom u decembru 1805. g. Austrija je
izgubila Dalmaciju, koja tada do|e pod vlast Francuza.
U po~etku 1806. g. francuski general Molitor stupio je u Dalmaciju i
primio od Dalmatinaca zakletvu vjernosti Napoleonu. U aprilu iste
godine bude imenovan V. Dandolo za generalnog proveditora Dalmacije,
a tri mjeseca ka{we general A. Marmon za vojni~kog zapovjednika. Po
proklamu, {to je Dandolo izdao ~im je stupio na upravu Dalmacije,
Dalmatinci su mogli dr`ati, da je nastupilo vrijeme, kad }e se mo}i
urediti ova zemqa u svakom pogledu i poboq{ati weno stawe. Rad
Dandolov, koji je on najenergi~nije razvio od prvoga dana svoje uprave u
Dalmaciji, pokazao je da proklam wegov nije mrtva rije~ i pusto
obe}awe, jer je zbiqa on mnogo dobra zapo~eo, a dosta i izveo. A mogao
bi bio Dandolo i jo{ vi{e izvesti, da nije bio rad wegov sprije~avan
unutra{wim nemirima u zemqi, koje su izazivali oni koji nijesu
zadovoqni bili {to je Dalmacija pod Napoleonovom vla{}u. Na prvom
mjestu sprije~avalo je taj rad latinsko sve{tenstvo, koje je nepovjerqivo
gledalo na uva|awe u zemqi na~ela gra|anske slobode i ravnopravnosti,
i koje je radi toga izazivalo narod na oporbu. Oprije~avali su to i
emisari pre|a{we vlade, nastoje}i da oduzmu Francuzima ovu zemqu,
koju su oni smatrali da je Napoleon silom uzurpirao. Ovi su emisari
malo po malo spremili u Dalmaciji formalni ustanak, koji je ve} 1807.
382
383
661
To je pokazao Zeli} one iste godine, kad je pala mleta~ka republika, i kad je obznanio bio
provincijala franci{kanskih manastira fra Paskvala Sekulu, da su svi pravoslavni Dalmatinci voqni
pridru`iti se Austriji. Vidi pismo istoga provincijala fratru Andriji Doroti}u od 14. juna 1797. g.
Erber. I, 25-26. O djelatnosti svojoj u korist Austrije u to doba spomiwe i Zeli} u svoi `itiju. Str.
384, 390. i dr.
662
Arhiva karlova~ke patrijar{ije, br. 236. god. 1798.
663
St. arhiva zad. ep, br. 436.
384
Zad. crkvena arhiva. Na pro{wi ovoj, koja je na ital. jeziku, potpisani su: Zeli},
Nikodim Grui} paroh zadarski, D. Vreto, D. Borovi}, S. \uri}, P. Petrovi}, G.
Petrovi}, N. Dede-Jankovi}, N. Dimitrovi}, T. \uri}, J. Borovi}, S. Vukovi}, R.
Milodragovi} i J. Vukovi}.
665
666
667
Ibidem.
385
386
Aleksijev rkp. Vidi i karl. patr. arhiva pod istim brojem (236. g. 1798). pismo ep.
@ivkovi}a od 15. apr. 1798.
670
671
387
388
389
390
687
U ovom svome pismu isti \urovi} `ali se, da crkveni tutori nijesu se dovoqno postarali o
svje}ama, te prepotentno tra`i od gubernijuma di volerli obbligare a questi atto di loro dovere ab
immemorabili.
688
Uz ovu su pro{wu prilo`ene bile i sve one naredbe vladine po ovome pitawu.
391
392
393
394
St. arhiva zad. ep, br. 450. Zeli}evo `itije, str. 416.
Gubern. br. 4370.
698
Gubern. br. 4435.
697
395
Obje se nalaze u karlov. patr. arhivi pod br. 114. g. 1804. Na sve{teni~koj pro{wi
potpisani su: Marko Vujnovi} paroh zadarski, Josif Do{enovi} paroh {ibeni~ki,
Makarije Krneta par. Skradinski, Dimitrije Dobreta par. Brati{kova~ki, Todor
@e`eq par. Benkova~ki, \or|e @e`eq par. Brgudski, Josif Laki} par. Karinski,
Lazar Milojevi} par. Jagodinski, Sava Drekovi} par. Mirawski, Spiridon
Savkovi} par. Kulski, Jovan Savkovi} protopop kotarski i Stevan \urko kapelan
skradinski.
700
701
396
702
398
399
712
Ibidem.
400
II
Uslijed po`unskoga mira 2. decembra 1805. godine pre{la je Dalmacija
pod vlast cara Napoleona francuskog. Za vrijeme francuske vlade u
Dalmaciji svr{ava neodre|eno ono stawe, u kome je pravoslavna
dalmatinska crkva prinu|ena bila od silnika da ostane dugi niz godina.
Prestaje biti gowena u Dalmaciji pravoslavna vjera, i po~iwe novi,
slobodni `ivot za pravoslavnu crkvu. Osniva se na zakoniti na~in
pravoslavna dalmatinska eparhija, koja evo i danas postoji. Ovo se
doga|a u dalmatinskoj pravoslavnoj crkvi, blagodare}i pravi~nosti
velikoga Napoleona i wegovoga namjesnika u Dalmaciji, Vikentija
Dandolo, jednoga od najmudrijnh i najdu{evnijih starje{ina i
upraviteqa, {to je ikada Dalmacija imala.
Prvih dana jula 1806. g. primio je Dandolo upravu Dalmacije, i 10.
jula izdao je on ovaj proklam narodu dalmatinskom:
Uzvi{eni i mo}ni na{ gospodar, da me odlikuje osobitim svojim
povjerewem, htio je da me digne iz one samo}e, u kojoj sam nekoliko
godina mirno pro`ivio, i da mi povjeri mjesto, koliko sjajno toliko
ujedno i te{ko, va{ega generalnog proveditora.
Sami glas o takvoj visokoj slu`bi morao bi me bio zapla{iti, da se
nijesam sjetio, da ste vi onaj narod, kome sam prije devet godina, kao
predstavnik mleta~koga naroda, posvetio bio po svojoj dobroj voqi
najve}e bratsko starawe, ali koje je poslije osuje}eno bilo od strane
po{qedweg va{eg generalnog proveditora.
Ako sam ja jo{ tada vru}e `elio da radim za boqitak va{ega stawa,
koliko li ne moram ja to `eqeti danas, kad me najve}i i najmo}niji
monarh postavio da budem organ wegovoga dobro~instva.
Evo me dakle me|u vama, ~estiti i vjerni dalmatinski narode.
^istota namjera, prezrewe svakog privatnog interesa, odlu~na voqa da
u~inim ~im vi{e dobra, i naj`ivqe nade va{eg preporo|aja, to je ono
{to vam donosim; a u zamjenu toga ja od vas ne tra`im drugo, nego da mi
se odazovete punim povjerewem i djelatnom revno{}u.
Dobro su mi doznate te{ke va{e stare nevoqe. Ali utje{ite se, jer }e
one najposlije prestati. Administracija pravosu|a ne }e vi{e do}i u
ruke potkupqenih i neznalica. Ne }e vi{e ostajati za dugi niz godina
nerje{ene hiqade civilnih parnica i kriminalnih procesa, sa
prevelikom {tetom privatnih interesa i javnog morala i sigurnosti.
Administracija pravosu|a bi}e brza, i ogromni dana{wi broj parnica
i procesa nerje{enih bi}e dokon~an u najkra}e vrijeme od naro~itih
komisija. Proniknuta naj~istijim moralom, stalna u strogom vr{ewu
401
402
Regio Dalmata (zvani~ni ~asopis franc. vlade u Dalmaciji) 12. jula 1806. god.
403
404
716
405
406
407
Ibidem.
Akti se nalaze u staroj arhivi dalm. Gubernijuma, a u izvodu i u arhivi zad. ep, br. 522.
408
2.
Gorepomenuti Dandolov predlog caru Napoleonu o ure|ewu
pravoslavne crkve u Dalmaciji car je uva`io, i 19. septembra 1808.
godine bude progla{ena ova carska odluka:
Napoleon, po Bo`joj milosti i po ustavima car Francuza, kraq
Italije, protektor rajnske konfederacije itd. itd.
@ele}i da potpomognemo duhovnim potrebama na{ih pravoslavnih
podanika odlu~ili smo i odlu~ujemo {to slijedi:
^lan I Bi}e u Dalmaciji jedan pravoslavni episkop.
^lan II Bi}e tako|er konsistorija (kapitul), a tako isto i
sjemeni{te za obrazovawe pravoslavnoga klira.
^lan III Odre|ujemo 15. 000 lira u ime nagrade episkopu, koju }e on
dobivati iz na{e kraqevske blagajnice.
^lan IV Tolika se ista svota odre|uje iz na{e blagajnice za
izdr`avawe konsistorije i sjemeni{ta.
^lan V U mjesecu novembru ove godine sasta}e se u Zadru pod
predsjedni{tvom na{eg generalnog proveditora crkveno-narodna
skup{tina od ~etrdeset pravoslavnih podanika, koje }e imenovati isti
proveditor izme|u lica, koja }e mu u dvostrukom broju predlo`iti
arhimandrit.
^lan VI Skup{tina }e nam izraziti svoje misli o na~inu, kako da se
dobro urede crkveni poslovi.
^lan VII Ista }e nam skup{tina tako|er podnijeti nacrt o boqem
ome|a{ewu parohija i nazna~i}e potrebne tro{kove za crkvenu slu`bu.
^lan VIII Polovinu tih tro{kova podmiriva}e sami pravoslavni
narod na na~in, kako se to uredi, a druga }e se polovina izdavati iz
na{e kraqevske blagajnice.
^lan IX Nare|ujemo ministrima finansija, dr`avne blagajnice i
bogo{tovja na{e kraqevine Italije, svakome u koliko ga se ti~e, da
izvr{e ovu odluku, koja }e biti progla{ena i uvr{tena u zbornik
zakona.
Izdano iz na{eg carskog dvora u Sen-Klu danas 19. septembra 1808.
godine. Napoleon s. r. Za cara i kraqa ministar dr`avni tajnik A.
Aldini s. r."728
Poslije pet dana poslao je ministar Aldini iz Pariza ovu carsku
odluku proveditoru Dandolo, da se odmah izvr{i.
Dandolo je saop{tio zvani~no ovu carsku odluku arhimandritu Zeli}u,
da je okru`nim pismom objavi svima pravoslavnim Dalmatincima, i da
mu podnese imena 80 lica, izme|u kojih bi mogao imenovati 40 ~lanova
za crkveno-narodnu skup{tinu. To je do 6. novembra 1808. g. sve bilo
u~iweno; i tada Dandolo dekretom od 12. novembra objavi, da }e se
728
Proglas je ovaj {tampan na ital. Jeziku na posebnim listovima i razaslan svima pravosl. Crkv.
op{tinama i manastirima Dalmacije.
409
St. arhiva zad. ep, br. 529. Izme|u ovih 40 skup{tinskih ~lanova 13 je sve{tenika i 27 svjetovwaka.
Imena su im {tampana u S. D. Magazinu sp. godine str. 8.
730
Sp. god, str. 9-78.
410
rimokatoli~kih praznika.
Zakqu~ke ove pravoslavne crkveno-narodne skup{tine podnio je
Dandolo 3. januara 1809. g. caru sa najtoplijom preporukom da budu
udostojeni carskoga odobrewa.731
Ona izabrana od skup{tine deputacija imala je krenuti u Pariz caru
u aprilu iste godine, da mu zahvali za dozvolu skup{tine. Dogodilo se
me|utijem da je 14. marta umro glavni ~lan deputacije arhimandrit
Savatija Vasiqevi}, i trebalo je na}i mu zamjenika. Dandolo ponudi
protojereja Mateja Veju, ali ovaj se zahvali radi duboke starosti svoje
(bilo mu je tada 80 godina). Ponudi se arhimandrit Zeli}, i Dandolo
odobri da on po|e sa ostalom dvojicom caru. Poslije toga odre~e se
~lanstva deputacije i Andrija Ru|eri radi privatnih poslova. Odlu~eno
bude, poslije dugih dogovarawa, da tre}ega ~lana deputacije, ovoga Ru|eri
zamijeni referent za dalmatinske poslove pri dvoru vice-kraqa u
Milanu, Jovan Stratiko. I tako se jedva sastavi ta deputacija, koju sada
sastavqahu: arhimandrit Gerasim Zeli}, \or|e \uri} i Jovan Stratiko.
Prispjela je ta deputacija u Pariz 19. novembra 1809. g. i tu se bavila
do 3. maja 1810. g. [ta je sve ta deputacija za toliko vremena u Parizu
radila, opisao je to Zeli} u svom `itiju. Izgleda, da su se ~lanovi weni
najvi{e zabavqali u Parizu, jer nezavisno od te deputacije i bez znawa
wenoga izi{la je carska odluka, koja je zakqu~ila svaki daqi govor o
ure|ewu pravoslavne dalmatinske crkve, i kojom je, kao {to }emo
vidjeti, malo zadovoqan bio Zeli}.
3.
U ovo se vrijeme javqa u Dalmaciji nova li~nost, s ~ijim }e imenom
vezana biti za nekoliko godina sudba pravoslavne dalamtinske crkve,
a to je Venedikt Kraqevi}.
O porijeklu ovoga ~ovjeka ima dosta na{tampano u Zeli}evom
`itiju, a osobito u dodatku tome `itiju, koje je izdala srpska
kwi`evna zadruga" (kw. 58). Zvani~ni najstariji dokumenat, {to je
poznat o Kraqevi}u, datiran je u septembru 1807. godine. [ta je
bilo s wim do te godine, zna se samo iz Zeli}evog `itija i dodatka.
Kraqevi} prozvao se tim prezimenom ka{we, a pravo mu je
prezime bilo, po jednima, Pi~aura (Pa~aurica, Pa}avura), a po
drugima, Polizovi}. Rodio se u jednom selu blizu Soluna 15.
januara 1767. g. od oca Grka i matere Bugarkiwe. Kao dijete po{ao
je u manastir sv. Anastasije, dva sata od Soluna i tu se
zakalu|erio i postao djakon. Kao djakon da je ukrao manastiru 6. 000
gro{a, te pobjegao u Bukure{t, a od tuda opet u Jawinu, gdje je za
731
412
tri godine slu`io kod Ali-pa{e, kao suba{a. Poslije toga se negdje
sastao sa nekim protosin|elom sinajske gore, od koga je uzeo prijepis
gramate doti~noga manastira, i s tom gramatom po{ao je prositi
milostiwu po Bosni, prikazuju}i se kao protosin|el, te je u junu
1805. g. bio i kod Zeli}a u Zadru, ali odmah zatijem se opet u Bosnu
povratio. Sarajevu bio je tada mitropolit Kalinik, koji da se
pogodio bio sa svojim protosin|elom Antimom, da mu ustupi svoju
eparhiju za godi{wih 4. 500 kesa, ili 4. 500 dukata, i da je taj
Kalinik dobio od carigradskog patrijarha dozvolu da mo`e
posvetiti Antima za episkopa. Mitropolitov tajnik, neki Kirijak,
kad je vidio patrijarhovu gramatu za posve}ewe Antimovo, nagovori
mitropolita da ne posveti Antima, koji nema novaca, nego Kraqevi}a,
koji je gotov dati mu 300 dukata za episkopsko dostojanstvo. Na ovo da
je Kalinik pristao, i tada Kirijak, potpla}en sa 100 dukata od
Kraqevi}a, falsificira patrijar{esku gramatu, izbrisav{i u woj
ime Antimovo, i staviv{i ime Venedikta (Kraqevi}a). Poka`e taj
Kirijak patrijar{esku gramatu Antimu, i tijem ga primora da se
pokori patrijarhovoj odluci. Poslije toga Kalinik, zajedno sa
episkopima prizrenskim i hercegova~kim, posvetio je 1806. godine
Venedikta Kraqevi}a za episkopa, sa naslovom kratovske eparhije.
Kalinik je poslije toga pre{ao iz Sarajeva u Carigrad, gdje je
redovno primao preko onog tajnika Kirijaka ugovoreni novac od
Kraqevi}a; a Kraqevi} je u Sarajevu i Bosni upravqao crkvom uz
najve}u simoniju, radi ~ega su ga Bo{waci nenavidjeli. Kad je
Kara|or|e ratovao na Turke i prijetio da pre|e i u Bosnu,
sarajevski Turci pozovu sve pravoslavne da dadu vjeru, da }e biti
odani sultanu i ne }e drugovati sa Srbijancima. Kraqevi} nije tada
bio u Sarajevu, a niko nije htio jam~iti za wega, da }e biti vjeran
sultanu. Tada su Turci uhvatili Kraqevi}a i poslali ga bosanskom
veziru u Travnik, zajedno sa onim wegovim tajnikom, sa wegovim
protosin|elom i arhidjakonom, i taj ih vezir svu ~etvoricu stavi u
tamnicu. Kraqevi} srestvom nekih qudi ponudi veziru, da }e mu
dati koliko god zai{te samo da ga oslobodi tamnice. Kad je vezir
primio ponudu, Kraqevi} mu izda koliko je tada imao, a za ostalo
obavezao se da }e platiti do odre|enoga roka. Smisli tada
Kraqevi} drugo; i kad je nastupio utana~eni rok, on po{qe veziru
nekoliko smotaka na kojima je nazna~io da sadr`e dukate, ali
dukata tu nije bilo, nego bakrenog novca, i tada sa svojim drugovima
usko~i preko Save u Austriju, u Mitrovicu.
Ovo je ovdje sve navedeno po Zeli}evom `itiju i dodatku, i vaqda
je pouzdan bio izvor, po kome je Zeli} ovo napisao o Kraqevi}u.
Kad je Kraqevi} pre{ao u Austriju, prika`e se on u
Petrovaradinu tamo{woj glavnoj vojnoj komandi, gdje bude qubazno
413
414
Ibidem.
St. arhiva zad. ep, br. 532.
415
Ibid., br. 533. Osudu francuske ratne komisije u [ibeniku od 1. marta 1810. protivu Dubaji}a i
Vu~emilovi}a, zajedno sa drugim im jednomi{qenicima, vidi u Erber, III, 72-79.
416
417
742
418
419
752
420
422
III
Prvih dana 1813. godine austrijski general baron Toma{i} u{ao je u
glavni grad Dalmacije, u Zadar, i proglasio Dalmaciju austrijskom
provincijom, te primio od glavnih dalmatinskih predstavnika
propisanu zakletvu podani{tva i vjernosti caru.
Na upravi je pravoslavne dalmatinske crkve bio episkop Kraqevi}. Za
prvih 10 godina, po{to je Dalmacija do{la pod Austriju, sva je istorija
dalmatinske crkve usredsre|ena na osobi Kraqevi}evoj. Burnih su ovo
deset godina, za koje se pokazalo, koliko je velika religiozna svijest
pravoslavnih Dalmatinaca i koliko su oni duboko odani pravoslavnoj
vjeri svojoj.
1.
Mi smo vidjeli, da je Kraqevi} po~eo bio dobro upravqati
dalmatinskom crkvom, kad ga je Napoleon za episkopa imenovao, i da se
prvih godina svog episkopstvovawa pokazao revnosni starje{ina crkve.
Ali smo vidjeli i to, da je on postao episkopom zbog usluga svojih za
francusku vladu, a osobito {to je u vrijeme ustanka 1809. godine onoliko
energije pokazao u za{titu Francuza, a protivu onih u Dalmaciji, koji su
za Austriju radili. Sada kada je Dalmacijom zavladala Austrija i kad je
postao gospodar Dalmacije onaj, protivu koga je Kraqevi} prije radio,
morao je ovaj episkop pomisliti da }e mu te`ak polo`aj biti, i da }e
mo`da morati drugome da ustupi episkopsku katedru. Radi toga on
upotrebi sada sve starawe svoje, kako }e zadobiti sebi austrijsku
vladu, te se na mjestu uzdr`ati. Poslu`io se on za ovo svima i
dopu{tenim i nedopu{tenim srestvima, i uspio je u tome toliko, da je od
austrijskog nekada{weg neprijateqa, postao on ~ovjek od osobitog
povjerewa austrijske vlade. Glavni je savjetnik Kraqevi}ev u ovome bio
tada{wi tajnik wegov Andrija Ru|eri, i poslije sin ovoga Ru|eri,
Marko.
Prvi posao Kraqevi}a bio je da poka`e vladi, kako on u`iva
povjerewe svega pravoslavnoga naroda u Dalmaciji. Kraqevi}u su tada
gotovo svi u Dalmaciji odani bili, te je lako po{lo za rukom sastaviti
u ime naroda i sve{tenstva dalmatinskog molbenicu na cara u Be~, da bi
priznao Kraqevi}a za dalmatinskog episkopa sa svima onim pravima i
povlasticama, {to je on dobio od cara Napoleona. Molbenicu su ovu
potpisali svi glavniji sve{tenici i glavniji predstavnici
pravoslavnoga naroda u Dalmaciji, a nosi datum mjeseca novembra 1813.
godine, i odmah je ona poslata bila u Be~. U toj se molbenici spomiwu
zasluge za crkvu u vrline Kraqevi}eve, kao najuzornijeg episkopa, i kako
mu je sve sve{tenstvo odano, isto kao i sav narod, te po{to je istaknuto,
da }e Kraqevi} svagda privr`en biti austrijskoj monarhiji, kao {to je
on to sve~ano izjavio i u ~emu pou~ava on i sve{tenstvo i narod, moli
se carska milost, da bi potvrdio Kraqevi}a za dalmatinskog
423
424
Ibid., br. 235. g. 1814. Karl. patr. arhiva, br. 131. g. 1814.
Ibid., br. 239. g. 1814.
762
Ibid., br. 562. g. 1814.
761
425
426
wega, koji ne poznaje dobro ni srpski jezik, niti poznaje svete kanone
isto~ne crkve, ili ako ih poznaje, ne }e da ih izvr{uje. Razvrgao je
konsistoriju, koju je ustanovila crkveno-narodna skup{tina 1808. g, samo
da bi mogao sam upravqati parohijama i dijeliti svete tajne,
upotrebquju}i u tome besramnu simoniju za li~ni svoj interes kao {to
to ~ine u Turokoj gr~ki episkopi. Sada otpu{ta sa parohija doti~ne
sve{tenike, a sad ih opet uspostavqa, a sve radi niskog nov~anog
interesa. Ako ostane upra`wena kakva boqa parohija, mnogi siroma{ni
sve{tenici natje~u se da je dobiju, i episkop je daje onome, koji donese
najvi{e novaca, preziru}i svaki zakon i gaze}i pravicu." Navodi daqe
Zeli}, kako je Kraqevi} lukavstvom izmamio sve one potpise
pravoslavnog sve{tenstva i naroda dalmatinskog na molbi, koju su 1813.
godine podnijeli da ga `ele za episkopa, te produ`ava: Radi svega ovoga
najponizniji i svagda najvjerniji podanik arhimandrit Zeli}, kome je
ve}i dio sve{tenstva srpsko-pravoslavnoga preporu~io i molio, da ga
odbrani od tu|inskog i nepravi~nog episkopa, preduzeo je veliki trud i
dugo putovawe ovo o svome tro{ku, da bi isprosio carsku i o~insku
milost, kako bi, prije nego {to }e slijediti kona~no dr`avno ure|ewe
Dalmacije i Albanije, dozvoqeno bilo, da se u smislu crkvenih zakona i
carskih naredaba izabere novi episkop, koji bi bio austrijski podanik i
srpske narodnosti." I tada Zeli} zavr{uje molbom caru da wega, 66godi{wega starca, nagradi carskom milo{}u, obzirom i na pokazanu
wegovu svagda{wu vjernost i odanost Austriji, i da }e se za tu carsku
milost on neprestano Bogu moliti za cara i za sav carski dom. Izvana na
ovom Zeli}evom memorijalu pi{e, da se u wemu sadr`i molba Zeli}eva
i u ime svega pravoslavnog klira da bi Wegovo . Kr. Ap. Veli~anstvo
otpustilo dana{weg pravoslavnog dalmatinskog episkopa, koji je tu|inac
u Dalmaciji i koji je izabran protivu zakonskih propisa, i da bi
Wegovo Veli~anstvo milostivo htjelo uzeti u obzir wegove (Zeli}eve)
pokazane usluge."767
Mi smo naro~ito u podu`em izvodu priveli ovaj Zeli}ev memorijal, jer
je isti bio prvi i glavni uzrok onome zlu, koje }e se malo poslije toga
pokazati u dalmatinskoj eparhiji.768 Ne ulazimo u analizu Zeli}evog
memorijala ovog, ali ne mo`emo ovdje a da ne primjetimo proturje~ije
izme|u onoga {to Zeli} pi{e u svome `itiju i ovoga, {to u memorijalu
ka`e. U `itiju pi{e: Moe namqrenie za po}i u Be~x nie bwlo drugo,
nego da se io[t <dnomx za `ivota nagledamx careva i kralqeva i
princwpa odx cqle Evrope, koe samx u Abanu u novinama ~itao da }e
do}i u Be~x na kongresx, a da mu je tek u Be~u do{lo na pamet" da
izvijesti cara o dalmatinskim crkvenim stvarima. Me|utijem u samome
767
768
428
429
430
431
432
433
434
435
778
436
437
439
Aleksij. rkp.
Episk. br. 320. Gubern. br. 17511. g. 1818.
440
784
Sastavio je Kraqevi} ovaj svoj predlog u Be~u 29. novembra 1818. a podnesen je vladi 6. aprila 1819.
Na{tampan je prvi put u Krfu 1862. u kwi`nici: Corrispondenza fra il vescovo Craglievich ed alcuni alti
impiegati austriaci (str. 4-10), i zatijem 1863. u Beogradu u kwi`nici: Prepiska o uniji dalmatinskog
episkopa Venedikta Kraqevi}a sa aust. praviteqstvom (str. 22-28).
441
443
Na ovome je aktu zvani~ni broj 592, a kopija se nalazi u karlov. patrij. arhivi pod br. 151. g. 1822.
U istome aktu re~eno je jo{ i to, da ovi unijatski sve{tenici, koji su dobili nalog od lember{kog
mitropolita da odmah po|u na svoje mjesto, osta}e za neko vrijeme u Be~u ,,dok im brade ne narastu i
dok ne poka`u da su dobro nau`ili ilirski i italijanski jezik. Ovaj je akt {tampan i u pomenutoj
Corrispondenza (str. 26-28) i u kwi`nici Prepiska (str. 33-35).
787
Karl. patr. arhiva, isti broj.
788
Episk. br. 293. g. 1819.
789
Ovo podrobno opisuje Cvjetkovi} u svojoj avtobiografiji, strana 125-130.
444
6.
Kraqevi} nije mogao ni da pomisli, da pravoslavni Dalmatinci znadu
sve {to je on protivu vjere zamislio, te nije se mnogo osvrtao na
protivnost, koju mu pokazivahu, ra~unaju}i da }e to on pomo}u
politi~ke vlasti savladati, a imao je pouzdawa i u svog protosin|ela
Cvjetkovi}a, da }e on, kao {ibeni~ki paroh, znati umiriti duhove. Brige
mu je vi{e zadavala Boka, gdje mu se ~inilo da }e te`e uspjeti sa
unijom. Radi toga on odlu~i po}i u Boku, da tamo li~no uplivi{e na
narod i da ga tobo`e spremi za wegove svrhe. Po|e on u Boku 27.
oktobra 1819. g. i zadr`ao se tamo nekoliko mjeseci.790
Dok je Kraqevi} u Boki bio, do|u 12. novembra 1819. g. u Zadar ona
tri unijatska sve{tenika: Stupnicki, ^estinski i ^irovski. ^uv{i da
nema Kraqevi}a u [ibeniku, nijesu htjeli tamo po}i, nego se zadr`e u
Zadru do povratka wegovoga. U Zadru su se ova gospoda pokazivala
najuqudniji i osobito predusretqivi naspram pravoslavnih. Dolazili
su na svaku slu`bu u pravoslavnu crkvu zadarsku i ~ak su za pjevnicom
pojali; a o uniji ne samo {to oni nijesu spomiwali, nego su naprotiv
svagda samo govorili o uzvi{enosti isto~nog crkvenog obreda i o tome
kako se pravoslavni moraju ponositi pred latinima, {to slu`e
liturgiju, koju je sv. Zlatoust sastavio. Opho|ewem svojim sa
pravoslavnima u Zadru oni su predupre|ivali svaki iskaz protivnosti,
{to bi im neko htio pokazati, tako da zbiqa oni i nijesu ni{ta
neprijatnoga od strane pravoslavnih Zadrana ispitali za sve vrijeme
dok su u Zadru boravili, a to je bilo sve do juna mjeseca 1820. god, dakle
preko {est mjeseci. Nalazio se u to vrijeme u Zadru arhimandrit Zeli},
koji je tako|er dolazio u dodir sa onim unijatskim sve{tenicima, ali
nije ni on mogao opirati im se u javnosti, jer su oni znali, a osobito
Stupnicki, finim qubaznim opho|ewem tako re}i prinuditi ga da ih
ne napada. Ali glavno {to je uzdr`avalo pravoslavne Zadrane od javne
protivnosti ovim unijatima, bilo je to, {to su oni svaki ~as spomiwali
carevo ime, i kao da su oni po carevoj milosti do{li u Dalmaciju da
budu u~iteqi. Bili su oni pod za{titom policije, te se svak bojao, da
ako po~ne {to protivu wih govoriti ili raditi, da }e biti optu`en
kao protivnik carev, i da ne }e tamnice mimoi}i, kao {to se sli~no ve} u
[ibeniku dogodilo bilo sa Todorom Kuli{i}em, koji je pred sud bio
pozvan {to je jednom javno govorio protivu unijatskog sjemeni{ta, i
koji se sa~uvao tada od tamnice samo posredovawem nekih uplivnijih
{ibeni~kih rimokatolika. Ustezawe ono pravoslavnih Zadrana od
protesta kao da se kraju pribli`ivalo, i policija je doznala bila, da se
neki spremaju da se guverneru potu`e, kako se oni boje, da }e im vjera
790
Karl. patr. arhiva, pom. Broj 151. g. 1822. Cvjetkovi}eva avtobiografija, str. 130.
445
446
Prijepisa ovakvih ja sam na{ao u raznim mjestima Dalmacije osam i svi su jednaki.
Karlov. patr. arhiva broj 261. i 262. g. 1820. [tampan je ovaj memorijal u ,,Prepiska, str. 11-19.
447
448
449
Cvetkov. avtobiogr, str. 143, 150 i dr. Karl. patr. arhiva pod pomenutim brojem
Episk. broj 278. od 31. avgusta 1820. O daqoj sudbi ovoga djakona vidi Cvjetkov. avtobiogr, str. 189191. Vidi i ,,Prepiska, str. 1.
800
Karl. patr. arhiva, br. 262. g. 1820.
799
450
Ibidem.
451
Ibidem.
Ibid. br. 265.
452
Ibidem.
Ibidem.
453
januara 1821. g. Po{ao je odmah Vujnovi} na put, ali nije mogao sam
prikazati se u Qubqani, nego to u~ini sekretar tr{}anske crkvene
op{tine Mihajilo Besarovi}, koji preda caru u Qubqani u martu 1821.
godine pomenuti memorijal. Poslije odnosnoga pristupa i izlo`ewa
kakav je Kraqevi}, u memorijalu predstavnici pravoslavnog naroda
dalmatinskog mole cara: 1. da Kraqevi} bude uklowen sa episkopskog
mjesta u Dalmaciji, 2. da se odazovu iz Dalmacije unijatski sve{tenici,
3. da se postavi novi episkop za Dalmaciju i 4. da u sve{teni~ko
sjemeni{te {ibeni~ko budu pozvani u~iteqi iz Karlovaca.806
Na ovom memorijalu nije bio potpisan ni jedan pravoslavni
sve{tenik dalmatinski, a to s toga, {to je dogovorno izme|u
sve{tenstva i naroda utana~eno bilo, da }e napose narod, a napose
sve{tenstvo odnosni memorijal podnijeti. Sastavqen bude odmah i ovaj
sve{teni~ki memorijal, i cirkularno sproveden svima na potpis, {to je
zauzelo blizu dvije nedjeqe, od 31. januara do 12. februara 1821. godine.
O{triji je mnogo ovaj memorijal od onoga, {to su narodni predstavnici
caru podnijeli, a u istome moli sve{tenstvo cara za ono isto, za {to
su ga molili narodni predstavnici. Potpisani su na ovom memorijalu
slijede}i sve{tenici: Kiril Cvjetkovi} i Todor [u{a za parohiju
[ibenika, Silvestar Vu~kovi} Skradina, Stevan Vidosavqevi} i
Makarije Vukadinovi} Drni{a, Josif Novakovi} i Dionisije Novakovi}
Knina, Spiridon Aleksijevi} Zadra, protoprezviter Marko Vitas,
protoprezviter Stevan Kon~arevi}, protoprezviter Petar Dobrijevi} i
protoprezviter Petar Sabli}, svaki u ime svega svog protoprezviterata;
Jovon ^olovi} za parohiju Tepquva, Jakov Marin~i} i Siiridon Simi}
Kosova, Joanikije Iliji} i Mitrofan Stojsavqevi} Biovi~nia sela,
Jakov @e`eq Bjeline, Prokoiije Bjedov i Isaija Om~ikus krupske
parohije, Todor Opa~i} \evrsaka, Filip @e`eq Benkovca, Genadije
Bjedov Biqani i, Aleksa Kon~arevi} Ervenika, Atanasije Bjedov
Pa|ena, Jovan Dobrijevi} Otona, Ilija Novakovi} Vrbnika, Marko
Sabli} @agrovi}a, \or|e Plav{i} Golubi}a, Jovan Plav{i}
Strmice, Antonije Priji} Biskupije, Simeon Iliji} Plavna, Sava
Bjelanovi} Dobropoqaca, Pavao Vojnovi} Bribira, Dimitrije Dobreta i
Andrija Dobreta Brati{kovaca, Antonije Radulovi} Pola~e; zatijem
iz man. Krke arhimandrit Gerasim Om~ikus, iguman Nikifor
Kova~evi}, Nikanor Kne`evi} i Vikentije Kne`evi}, iz man. Krupe
iguman Gavril Opa~i} s bratijom, i iz man. Dragovi}a proiguman
Nikodim Novakovi} s bratijom. Ovaj sve{teni~ki memorijal predan
je bio caru, dok se jo{ u Qubqani bavio.807
806
Autenti~na kopija nalazi se kod mene, a prijevod je na{tampan u dodatku Cvjetkov. biografije, str.
257-262.
807
Kod mene je autent. kopija i ovoga memorijala. Karl. patr. arhiva, br. 265. g. 1820. [tampan je u
dodatku Zeli}evom `itiju. O istome memorijalu spomiwe i Cvjetkovi} u svojoj avtobiografiji, str.
213-217.
454
8.
Za ove memorijale doznao je Kraqevi}, pa se ipak jo{ nije htio
osvijestiti, nego js udario u jo{ ja~e prkose, zahtijevaju}i od vlade
da kaznama primorava svijet da mu se pokorava. Osobito je on sada
udario na sve{tenstvo, kiwe}i pojedine da tobo`e ne izvr{uju
zvani~ne du`nosti onako, kako je to prkos wegov zahtijevao, i
premje{taju}i ih sa parohija. I vlada mu je na `alost na ruku i{la u
tome. Na memorijalu sve{teni~kom prvi je bio potpisan protosin|el
wegov i paroh katedralne crkve {ibeni~ke Kiril Cvjetkovi}. Ovaj
je morao ponajja~e da osjeti tada wegovu srxbu.
U man. Krci bila je neka nesuglasica izme|u arhimandrita
Gerasima Om~ikusa i igumana Nikifora Kova~evi}a. Prikazao je
Kraqevi} vladi ovu po sebi neznatnu stvar, kao ne{to stra{no, i
dobio od iste vlade dozvolu, da postupa protivu kr~koga brastva po
wegovoj uvi|avnosti. Kraqevi} tada smisli jednim mahom osvetiti
se nekolicini svojih protivnika. Zvani~no i bez ikakvog ispitawa
on izda 1. maja 1821. g. dekret igumanu Kova~evi}u, kojim ga svrgava sa
igumanstva.808 Suvremeno li{ava {ibeni~ke parohije i protosin|elske
~asti Kirila Cvjetkovi}a, i {aqe ga u man. Krku za privremenog
igumana, na motiviraju}i da iguman nema prava nositi nabedrenik i
naprsni krst, nare|uje mu, da u naprijed ne smije vi{e nositi ni
naprsni krst, ni nabedrenik. 809 Cvjetkovi} je u nekoliko pismenih
predstavaka dokazivao Kraqevi}u, da on nije sposoban za igumansku
upravu, i molio ga, da opozove svoj dekret. Kraqevi} nije htio
ni{ta da uva`i, i Cvjetkovi} bude prinu|en skinuti sa sebe
naprsni krst i nabedrenik; i po}i u man. Krku, kao prosti kalu|er,
po{to se nije mogao igumanstva primiti. Kraqevi} je u ovome kao i u
drugim tada{wim svojim osvetnim postupcima u`ivao, i tvrdo je
ra~unao, da }e na ovakav na~in savladati protivnike i uspjeti u
glavnoj svojoj te`wi. Ali malo vremena poslije ovoga dogodilo se ne{to,
{to je pokazalo Kraqevi}u, da se vara vjeruju}i u svoju snagu i mo}.
Vidjeli su pravoslavni Dalmatinci sve ovo {to je Kraqevi} radio, i
jedina im je nada jo{ bila na cara, da }e on htjeti usli{ati `albe
wihove i osloboditi ih od nevoqa, koje su morali da radi vjere svoje
trpe. Nadali su se i u pomo} mitropolita Stratimirovi}a, koga su
obznanili bili o molbama, {to su caru podnijeli, i o novim
neprilikama {to im Kraqevi} svaki dan ~ini. Tje{ili su se tom nadom
i mirno su ~ekali da }e jednom pravica pobjediti. Ali nijesu mogli svi
da u takvom miru ~ekaju, te neki smisle i odlu~e prijekim putem
prekratiti zlo. Smisle usmrtiti Kraqevi}a.
808
809
455
810
Aleksijev. rkp.
Prizivn. suda br. 2900. g. 1821.
812
Aleksijev. rkp. Ima podataka o daqoj sudbi Cvjetkovi}evoj u Ruvar~evim opaskama na kraju Cvjetk.
avtobiografije.
813
Aleksijev. rkp.
814
Vidi o tome ~lanak }kova Golovackago ,,Poku[eni] Avstrii vvesti vx Dalmacii uniy sx Rimomx
pri sodqjstvi Gali~an, na{tampan u ,,Slav]nskij E`egodnikx za 1884, str. 275 i sl.
811
456
zato carska stra`a vazda ~uvala, te se jo{ dr`ao kroz svu 1822. godinu
i do proqe}a 1823. g. u Dalmaciji.815
9.
Me|utijem jo{ prije nego {to }e se ono ubijstvo dogoditi,
[iben~ani su se opet obratili bili mitropolitu Stratimirovi}u
mole}i ga, da bi po`urio u Be~u rije{ewe molbe, koju su caru podnijeli
sve{tenstvo i narodni predstavnici. To je bilo 24. maja 1821. g.816 A i
arhimandrit Zeli} iz Be~a je molio Stratimirovi}a, da bi se
najenergi~nije zauzeo za Dalmatince.817 Odazvao se molbi ovoj
mitropolit, i pisao je opet knezu Meternihu i grafu Saurau.
U pismu Meternihu mitropolit ga sje}a na svoje pismo od 29. jula
1820. g. o `alosnom stawu, do koga je Kraqevi} doveo pravoslavnu
drkvu u Dalmaciji, zatijem mu kazuje o svojoj audijenciji u Pe{ti kod
cara, koji mu je izjavio, da on ne ~ini nikakve prozelite i da ne zna
ni{ta o tome da se Kraqevi} pounijatio; ali i poslije toga, pi{e
mitropolit, da mu ne prestaju stizati iz Dalmacije `albe na Kraqevi}a
i da su mu poslali prijepise nekolikih zvani~nih spisa o
korespondenciji Kraqevi}evoj sa politi~kim vlastima, iz kojih spisa on
vidi, da je Kraqevi}, koji je doveo one unijatske sve{tenike iz Galicije,
fakti~no po~eo izva|ati plan pounija}ewa pravoslavnih Dalmatinaca,
pri ~emu sprova|a knezu prijepis pomenutih spisa da vidi i prosudi sam
o stvari, te ga moli da poradi kod cara, da Kraqevi} bude uklowen iz
Dalmacije. Ovo je pisao Stratimirovi} Meternihu 28. aprila 1822.
godine.818 Istoga dana upravio je pismo i ministru Saurau gotovo
jednakoga sadr`aja i prilo`io pismu prijepis one korespondencije
Kraqevi}eve sa politi~kim vlastima o uniji u Dalmaciji."819
Ministru ovome kao da nije bilo pravo, {to mu je Stratimirovi}
spomenuo o onoj Kraqevi}evoj korespondenciji sa vlastima, te mu je 28.
maja iste godine odgovorio prili~no qutito. Pi{e on: Mnogo `alim
{to jo{ ima u Dalmaciji qudi, koji izvr}u}i fakte zavaravaju V. P. u
pogledu stawa va{em srcu toliko milih va{ih jednovjernika. Kad su
vam poslali prijepise zvani~ne korespondencije izme|u episkopa
Kraqevi}a i doti~nih vlasti, to podla`em ja razboritosti V. P. da
815
Aleksijev. rkp.
Karl. patr. arhiva, br. 265. g. 1821.
817
Ibidem.
818
Karl. patr. arhiva, br. 151. g. 1822. Zvani~ni spisi o korespondenciji Kraqevi}evoj sa politi~kim
vlastima o uniji, to su oni isti, koji su {tampani u pomenutim dvjema kwi`icama: ,,Corrispondenza i
,,Prepiska. Mi se naro~ito nijesmo htjeli pozivati na te spise, jer smo imali pred o~ima izjavu
ministra Saurau u pismu od 28. maja 182. br. 417. mitropolitu Stratimirovi}u, kao da nijesu svi oni
spisi originalni; premda bi originalnost wihovu dokazivao ba{ na~in, kojim se izra`ava isti
ministar o tim spisima. Mi smo se osnivali na drugim spisima, koji se nalaze u otvorenim nam
arhivama, i ti spisi, sasvijem originalni, govore samo drugim rije~ima i sa mawe mo`da
podrobnosti ono isto, {to kazuju i oni tajni spisi, koje bi Saurau htio prikazati kao sumwive.
819
Karl. patr. arhiva, pom. broj.
816
457
Ibidem.
458
Ibidem.
Episk. br. 82.
460
461
462
Ordin. br. 120, 129, 132, 133, 143, 168, 238. g. 1827. Potra`io je bio ordinarijat mi{qewe o ovome
predmetu i od crkvenih tutorstava kotorskog i dubrova~kog, i prvo je odgovorilo, da bi klirikalno
u~ili{te moralo biti u Kotoru, i da klirici u~e ili o dr`avnom tro{ku ili o tro{ku narodnom
(ord. br. 158.), a drugo, dubrova~ko tutorstvo, odgovorilo je, da se ustanovi narodni fond, i od
interesa da se pla}aju profesori (ord. br. 150.).
830
Ord. br. 1. g. 1828.
831
Vr. 6521/1535. Ordin. br. 297. g. 1829.
832
Gub. br. 142. Ord. br. 113. g. 1828.
463
464
465
Arhiva zad. crkv. op{tine br. 121. g. 1862. Kraqevi}ev `ivotopis vidi u S. D. Magazinu za 1863.
god. str. 139-143. i 1864. g. strana 148-149. Isporedi i N. Popovx, spom. ~lanak, II, 740. i sl, L. V.
Berezinx, Horvati] i pr. (SPb, 1879), II, 125. 142-185. N. I. Nade`dinx nazvao je Kraqevi}a ,,hitrwj
intriganx, dl] kotorago nqst ni~ego sv]\ennago (Russkij arhivx. II, 441). N. Subbotinx zove ga
,,episkopxavantyristx (Russkij vqstnikx za 1872. god. tom 98. str. 322). Vidi i ~lanak u ruskom
listu ,,Novwj prolomx, {to je preveden u ,,Srpskom Glasu za 1885. god. br. 24-33.
466
Dekret dvorske sjediw. kancelarije od 3. apr. 1829. br. 6772. Ord. br. 297. g. 1829.
467
840
841
468
IV
Trzavica, u kojoj su pravoslavni Dalmatinci proveli po{qednih
dvanaest godina, prestala je sada, blagodare}i na prvome mjestu
zauzimawu i energiji mitropolita Stratimirovi}a. Dolaskom na
dalmatinsku episkopsku katedru Josifa Raja~i}a imao je po~eti novi
`ivot u istoriji dalmatinske crkve. Napoleonovim dekretima polo`en je
bio temeq svemu, {to je trebalo da pravoslavna dalmatinska eparhija
bude dobro ure|ena: i da je ~estit episkop tu bio, koji bi znao
uskoristiti se onim dekretima, sada, poslije blizu dvadeset godina, sve
je moglo biti ure|eno, i eparhijski `ivot mogao je sada normalno se
razvijati. Ali se dogodilo druk~ije. Nije bilo konsistorije radi
eparhijske uprave i radi pravilne pastirske slu`be, nije bilo
sve{teni~kog sjemeni{ta radi obrazovawa sve{teni~kog podmlatka, nije
bilo u~iteqa za religiozno-moralno vaspitawe mlade`i. I ako je svemu
tome temeq polo`en bio, sve se to pod Kraqevi}em sunovratilo, i
episkop Raja~i} i{ao je sada da to sve nanovo pokrene i o`ivotvori. Sa
takvom zada}om Stratimirovi} je i poslao u Dalmaciju Raja~i}a. To su
Dalmatinci znali; i mi mo`emo vjerovati, da su oni onako radosno i sa
onakim odu{evqewem do~ekali i primili Raja~i}a, kao {to to biograf
wegov opisuje.842 Kod Raja~i}a je bilo dovoqno i arhipastirske svijesti i
voqe za rad, te je izgledalo da }e on svoju zada}u mo}i i izvr{iti, i da }e
sada po~eti mirno da se razvija crkveni `ivot u Dalmaciji. Ovako je
tada izgledalo; i niko nije mogao ni slutiti, da }e Raja~i} nai}i na
kakve smetwe u radu svom, kao {to je na `alost u samoj stvari nai{ao.
1.
Kad je stupio na upravu pravoslavne crkve u Dalmaciji episkop
Raja~i}, guvernerom Dalmacije bio je jo{ Toma{i}. Mi ve} poznajemo
Toma{i}a, kao ~ovjeka svjesna svoje visoke slu`be i odana interesima i
napretku povjerene mu provincije, a znademo i kako on nije odobravao
ono {to je htio Kraqevi} da u~ini sa pravoslavnom crkvom u
Dalmaciji. Ako je ovaj guverner u zvani~nom dopisivawu mnogo puta
povoqio Kraqevi}u, to je on ~inio, jer je morao tako da ~ini, ali je on
u isto vrijeme u svojim raportima u Be~ pokazao be~koj gospodi da je
Kraqevi} na krivom putu u svojoj crkvenoj upravi, i on je mnogo
doprinio, da se Kraqevi} vi{e ne povrati u Dalmaciju, i da se ista
uprava povjeri strogo pravoslavnom episkopu. Ovo nam po najboqe
potvr|uje prvo Toma{i}evo pismo, koje je on upravio Raja~i}u, kad je
ovaj introniziran bio. U tom zvani~nom svom pismu od 27. oktobra
1829. god. guverner izra`ava zadovoqstvo, {to je episkop Raja~i}
preduzeo upravu dalmatinske crkve, i preporu~uje mu da odmah nastoji
842
469
843
470
471
472
473
474
475
476
svaki ~as slalo nove popise osoba, koje je ono smatralo za pounija}ene, i
sve te osobe trebalo je brisati iz pravoslavnih parohijskih anagrafa.
[ta je Raja~i} uradio uslijed ovih poglavarstvenih poziva, kaza}emo
ni`e. A sada za ~as da pogledamo na pomenuti gore popis i
poglavarstveno pismo.
Za one qude, koji su se u drni{kom srezu bili potpisali da `ele za
svoje parohe onoga Kri~ku i Busovi}a, nije se jo{ moglo re}i da su ovi
formalni unijati, jer nijesu oni izjavili da napu{taju pravoslavnu
vjeru i da stupaju u uniju. Ovo je me|utijem trebalo, da bi se moglo
smatrati pravno postojawe u Dalmaciji unijata i dakle opravdati
boravqewe i radwu ona dva renegata u Kri~kama i Baqcima. Radi ovoga
{ibeni~ka biskupska kurija ovlasti drni{kog fratra Antuna Juki}a,
kome dodadu jo{ i vojnog rimokatoli~kog kapelana Konstantina Buki}a,
da ovi primaju u uniju one pravoslavne, koji im se prika`u. Da se
olak{a ovaj posao drni{kom fratru i da bi se ~im br`e to radilo, budu
izdani {tampani formulari odnosnoga zapisnika (protocollo verbale),
kojem je izlo`ena bila formula abjure, i doti~ni je imao samo da
potpi{e taj list, i stvar je bila gotova za vaqda 20 minuta. Formula
abjure bila je ovo: Ja N. N. poznajuchi pravu katoli~ansku apo{tolsku virru,
odri~em se ovdi o~~ito od svakoga poluvirstva i odcipljenja, navlastito od
onoga u komu sam dosad bio zadarxan odcipljene carkve gar{ke. Pristajem paka
sa svetom rimskom carkvom i s' apo{tolskim sidali{tem: ustimam i sarcem
izpovidam da virrujem da Duh sveti izhodi od Otza i od Sina; da se nahodi
misto od o~istenja, i da du{e u njemu zadarxane pomagaju se s uspomenom
virnikaa; da svetu provirnu i apo{tolsku rimsku carkvu sviu carkava mater i
nau~iteljicu poznavam, i rimskomu papi blaxenoga Petra apo{tola nastupniku i
Isukarstovu namistniku pravi poslug obicham i prisixem, i da istu virru darxim
koju sveta rimska carkva oblastju evandjelskom i apo{tolskom u~i da se darxi; i
napokon da posvechenje tila Isukarstova u~injeno toliko u kvasnom, koliko u
prisnom kruhu jest dobro. Zaklinjujuchise svarhu ovoga sa svetom Homousion,
to jest s' jednobitim Trojstvom, sa svetoslavim evandjeljim Karsta. Oni paka koji
bi protiva ovoi virri do{li, izgovaram da su dostoini vi~njega proklestva s'
naucirn i s' naslidnicim njihovim. I ako bi ja isti ({to Bog u~uva) ikad protiva
ovim istinam usudio se i{ta darxat illi pripovidati, da budem pedipsam zakona
podloxan. Ovako me Bog pomoga i ova sveta Boxja evangelia". Ovu abjuru,
izme}u navedenih u onom popisu 46 osoba, potpisalo je ili krstom
nazna~ilo wih samo 14, u ime svoje i za ostale 32 osobe.
Koliko ovakvom formulom abjure, toliko i onim popisom tobo`e
pounija}enih osoba, doti~ni silnici, i na prvom mjestu guverner
Lilijenberg, pokazali su da ne poznaju tada postoje}e dr`avne zakone,
ili, {to je vjerovatnije, da ih hotimi~ne ignoriraju, samo da pomognu
religiosos acatholicorum denuo accedere velit, minister acatholicus ipsum repellere, remque praefecturae circuli
quantocius denunciare jubetur.
477
Dvorski dekreti 2. jan. 1782, 15. nov. 1738, 28. okt. 1784, 27. marta 1785. i 29. juna 1792.
Dv. dekr. 9. septembra 1816.
871
Dv. dekr. 16. aprila 1782.
872
Carska patenta 26. aprila 1782. i dv. dekr. 8. avgusta 1817.
873
Vidi gore biq. 27.
874
Dekret dvorske {kolske komisije od 31. januara 1834. br. 490/33. Gubern. br. 3453/618 od 5. marta
1834. Ordinar. broj 214. g. 1834.
870
478
479
480
Presid. br. 1984. od 9. novembra 1832. i gubern. br. 19866/5449 od 14. novembra 1832. Ordinar. br.
792. i Ep. br. 96. g. 1832.
884
Gubern. br. 737/199 od 30. jan. 1833, br. 1980/605 od 6. febr. 1833, br. 5085/1575 od 3. aprila 1833, br.
5628/1761 od 17. aprila 1833, br. 19638/6428 od 23. novembra 1833, br. 21463/7014 od 11. decembra 1833,
ordin. br. 117. od 30. marta 1833, br. 506. od 30. oktobra 1833. i br. 559. od 30. nov. 1833.
481
Presid. br. 138. od 2. febr. 1833, a isporedi presid. br. 466. od 10. dec. 1832. i ep. br. 106. i 107. od
21. i 29. decembra 1832.
886
Ep. br. 20. od 16. febr. 1833.
887
Episk. br. 26.
888
Ep. br. od 20. febr. 1833.
482
483
485
892
Mi smo ovo napisali po onome, {to je pribiqe`io o ovom doga|aju u svome qetopisu Spir.
Aleksijevi}. Neki J. S. u svojoj kwi`ici ,,Uskr{nja poslanica pravosl. Episkopa Nikodima (Zadar, 1896.)
spomiwe tako|er ovaj doga|aj na osnovu jednog dopisa, kojim okru`ni komesar Naki} {aqe izvje{}e
kriminalnoj komisiji u Drni{u o istrazi povedenoj povodom ovog ubijstva; i kako taj J. S. pi{e (str.
40.), onaj Keri} (unijat) nije ubio unijatskog popa iz li~ne osvete, nego da je imao mnogo sukrivaca, i
da su ti ,,mnogi sukrivci bili utamni~eni, a neki i osudjeni, a ti sukrivci su bez sumwe: Vukadinovi},
Simi} i oba Miovi}a. Mi nijesmo vidjeli spise odnosnoga procesa, ali znademo, da nije niko radi
onog ubijstva bio ,,osudjen, nego da su ona ~etvorica i mnogo drugih qudi bili u istra`nom zatvoru
za mnogo vremena, i da su zatijem svi pu{teni na slobodu, jer se nije moglo dokazati da su ,,sukrivci. Za
ostalo vidi gore u tekstu.
893
Srp. dalm. Magazin za 1864. godinu str. 140.
894
Pismo od 22. februara 1833. Raja~i}evo mitrop. Stratimirovi}u.
486
Franz Petter (Dalmatien in seinen verschiedenen Beziehungen. Gotha, 1857.) ka`e (S. 159): Die Kirchen,
welche die Regierung den beiden unirten Gemeinden: Kri~ke und Baljke erbauen liess, sind, sovrohl von innen
als von aussen, die schonsten Landkirchen Dalmatiens, und kosteten angeblich 50. 000 Gulden".
896
Presid. br. 639. od 17. marta 1834, br. 698. od 24. marta, br. 757. od 3. aprila i br. 830. od 7. aprila
iste godine.
897
Ep. br. 15. od 15. aprila iste godine.
898
Presid. br. 910. od 18. aprila 1834.
899
Vidi biq. 16. i 34. na str. 483 i 494 ove kwige.
487
488
Ordin. br. 319. i 631. od 3. aprila i 28. avgusta 1832. i gubern. br. 7803/2088 i 20043/5525 od 16. maja
i 21. novembra 1833.
905
Gubern. br. 16034/4078 od 5. novembra 1834.
489
490
491
492
494
496
497
499
500
501
Petter, Dalmatien. I, 8.
503
`elimo mi i djeca na{a ostati oni isti, {to smo i prije bili, to jest
pravoslavne nesjediwene crkve sinovi, i molili smo da nam bude
dopu{teno povratiti se u staru vjeru, u kojoj smo se rodili i u kojoj
`elimo i umrijeti. Ali sve te pravedne i pune poniznosti pro{we na{e
znado{e na{i neprijateqi svagda osujetiti, tako da se evo i do
dana{wega dana mi nalazimo bez ispovijedi i bez svake duhovne utjehe.
Sada, pak, kad po milosti carskoj svi mnogobrojni narodi wegovi
u`ivaju potpunu slobodu vjere, utje~emo se i mi doleimenovani pod krilo
i obranu va{e preuzvi{enosti s prepokornom molbom, da biste odlu~nu
naredbu izdali komu treba, da, kao {to zapovijeda i premilostivi car
va{, nikakve nam zaprijeke ne ~ine povratku na{em u wedra stare na{e
crkve nesjediwene, od koje se u srcu mi nijesmo nikada odljepili. Mi
`elimo ovaj povratak u staru na{u crkvu u~initi bez ikakvog
katihizirawa i bez ikakvog hodawa k unijatskim sve{tenicima, jer bi to
na{im protivnicima samo `eqenu zgodu dalo, da nas opet kao i do sada
kiwe i mu~e, nego molimo, da se pravoslavnim parosima naredi, da vas
od sada smatraju za svoje duhovne ovce i da vam pru`aju svaku duhovnu
utjehu.928
Ova molbenica bila je poslata dalamtinskom zastupniku na
dr`avnom saboru u Kromjeri`u (Kremsier in Mahren) dr. Todoru
Petranovi}u, koji 24. novembra iste godine sprovede je ministru
Stadionu uz svoje pismo, u kojem mu najtoplije preporu~uje, da bude
uva`ena molba prosilaca. U februaru 1849. godine ministar je
odgovorio dr. Petranovi}u, upu}uju}i ga na ministarsku naredbu od 30
januara 1849. g, u kojoj ima potpuno rije{ewe ona molbenica. A u toj
ministarskoj naredbi pi{e ovo: Slobodno je svakome koji je navr{io
osamnaest godina prije}i iz jednog hri{}anskog vjerozakona u drugi.
Samo mora pri tome biti ovo izvr{eno: koji `eli taj prijelaz u~initi,
du`an je javiti tu svoju namjeru sve{teniku one vjerozakonske op{tine,
kojoj je dotle pripadao, u prisustvu dva svjedoka, koja on sam izabere;
kada pro|u ~etiri sedmice poslije te objave, mora isti i opet o~itovati
pred sve{tenikom iste vjerozakonske op{tine da u svojoj namjeri tvrdo
ostaje, i to pred ona dva ista svjedoka, ili pred druga dva, koje }e on
izabrati. Sve{tenik je du`an izdati onome, koji namjerava u drugi
vjerozakon prije}i, pismeno svjedo~anstvo o tome, da se isti dva puta
prikazao. Ako zbog ma kakvog bilo uzroka ne bi htio sve{tenik izdati
to svjedo~anstvo, imaju vlast da takvo svjedo~anstvo izdadu ona dva
svjedoka. Taj, koji prelazi u drugi vjerozakon, mora doti~no
svjedo~anstvo pokazati i predati sve{teniku one vjerozakonske op{tine,
u koju sada prelazi i tijem svr{ava posao prijelaza. A sve druge naredbe,
koje su do sada va`ile u pogledu prijelaza iz jednog vjerozakona u drugi,
928
Dobra se kopija ove molbenice nalazi u arhivi zadarske episkopije za 1849. g, a {tampana je i u S.
D. Magazinu za 1850. g. str. 93.
505
929
506
931
K. Krumbacher, Geschichte der byzantin. Litteratur. Munchen 1897. S. 1054. Srpski: ,,Nesre}a je op}eg
istorijskog zna~aja, {to je propast na Kosovu oduzela Srbima, tome slavnom i izme|u sviju
slovenskih plemena najplemenitijem narodu, gospodstvo na balkanskom poluostrvu i time ostavila
slobodno poqe turskom varvarstvu.
507
LITERATURA:
Kwige zapadnih pisaca nevedene su sve u biqe{kama pod tekstom. Ovdje
spomiwemo kwige pravosl. pisaca o pro{losti prav. Crkve u Dalmaciji:
508
509
SADR@AJ:
Pristup
Prvi period (55-313.)
Osnovawe dalmatinske crkve
Ap. Pavao u Dalmaciji
Legende o Domnu, prvom. dalm. episkopu
Drugi period (313-732.)
Op}i pregled
1. Ure|ewe i jerarhijski polo`aj dalm. crkve
2. Promjena jerarhijskog polo`aja dalm. crkve
3. Pravosl. vjera u Dalmaciji u ovom periodu
4. Kalu|erstvo u Dalmaciji
Tre}i period (732-1075.)
Op}i pregled
1. Arhijepiskopi Petar i Lav
2. Politi~ki doga|aji u Dalmaciji u IX vijeku
3. Kr{tewe Hrvata
4. Odnosi izme|u Rima i Carigrada u IX vijeku
5. Borba romanizma protivu slovenske crkve
6. Pobjeda romanizma nad slovenskom crkvom
7. Dmitar Svinimir hrvatski
8. Op}i pregled crkv. doga|aja u ovom periodu
^etvrti period (1075-1420.)
Op}i pregled
1. Odno{aj izme|u Grka i Latina
2. Pravosl. crkva u Dalmaciji krajem XI vijeka
510
513
514
515