Professional Documents
Culture Documents
Војвода Танкосић
Војвода Танкосић
KOMITSKI VOJVODA
VOJISLAV TANKOSI]
Milorad Beli}
KOMITSKI VOJVODA
VOJISLAV TANKOSI]
Prvo izdawe
Izdava~
Me|uop{tinski istorijski arhiv
Vaqevo
Urednik
Aleksa Tomi}
Recenzent
dr Rado{ Qu{i}
Tira`
1000
[tampa
M&S, Vaqevo
Izdavawe ove kwige omogu}ili su:
SO Lajkovac, SO Vaqevo, SO Ub, SO Mionica,
SO Qig, SO Ose~ina
Milorad Beli}
KOMITSKI VOJVODA
VOJISLAV TANKOSI]
Vaqevo, 2005.
PREDGOVOR
iz 1914, izme|u ostalog, traili wegovo hap{ewe. Redukcijom nastavnih sadraja iz istorije, {to je u sklopu reformi obrazovawa zapo~eto
posledwih godina, u~enici }e o ovakvim i sli~nim temama, mo}i da dobiju osnovna znawa zahvaquju}i samo entuzijazmu svojih nastavnika.
Tankosi} je iveo svega 35 godina. Sa 23 godine, koliko je imao kada je komandovao vodom koji
je streqao bra}u kraqice Drage Ma{in, u{ao je
u politiku i ostao wen aktivni u~esnik, voqno
ili sticajem okolnosti, sve do pogibije 1915. Vi{e od polovine ovog perioda proveo je ratuju}i,
bilo kao komita u Staroj Srbiji i Makedoniji,
bilo kao stare{ina regularnih jedinica u balkanskim i u Prvom svetskom ratu. Kao deo generacije koja je podnela najtee rtve i koja je
powela najve}e uspehe, stekao je slavu odli~nog komandanta i stratega na bojnom poqu, ali
i renome neobuzdanog, ~esto i nerazboritog ~oveka. Ratna slava i povremeni incidenti koje je
pravio u mirnodopskim uslovima, a najvi{e
wegov karakter, uticali su na stvarawe neobjektivne slike o wemu. Na ovaj ili onaj na~in u~estvovao je u gotovo svim komplikovanim, unutra{wim politi~kim previrawima (formirawe Narodne odbrane, Aneksiona kriza, odricawe od prestola princa \or|a Kara|or|evi}a,
osnivawe Crne ruke, stalni sukobi izme|u vojnih i civilnih vlasti). Bio je jedan od onih
qudi koji se trudio da se stvari razvijaju vi{e
pod wegovim uticajem, a ne samo uz wegovo pasivno u~e{}e. Sjediwavaju}i u sebi li~nost ratnog
heroja, uticajnog oficira i prgavog kavgaxije,
8
cionalne povesti. U toj nacionalnoj zbuwenosti, rtve za slobodu Srpstva, bile su osu|ene na
prezir, zaborav i pre}utkivawe.
II
U poku{aju da se {to objektivnije rasvetli
ivotni put komitskog vojvode, ozbiqne probleme predstavqala je priroda posla kojim se bavio. Najve}i deo wegove aktivnosti odvijao se u
tajnosti, ~esto i bez znawa ili saglasnosti zvani~nih politi~kih krugova. Gotovo je nemogu}e
rekonstruisati wegovo ~etovawe u Staroj Srbiji i Makedoniji i pouzdano utvrditi gde je sve
boravio i u kojim je sve bitkama u~estvovao. Sli~na situacija je i za vreme ratova, kada su wegovi
~etnici ~esto mewali formacijsku pripadnost
i reon delovawa. Slika bi bila, svakako, potpunija da je objavqena gra|a iz be~kih, pe{tanskih
ili nema~kih arhiva, s obzirom da su se Austro-Ugari po~eli interesovati za Tankosi}a i
pre Sarajevskog atentata (od Aneksione krize).
Me|utim, sa ovim poslom se tek zapo~elo (A. Radeni}, Austro-Ugarska i Srbija 1903-1918, I, Beograd, 1973; II,1989)
Zbog ovih ograni~ewa rad je, najve}im delom,
zasnovan na objavqenoj gra|i, podacima iz memoarske i druge literature, kao i na pisawu me|uratne {tampe i ~lancima objavqenim u stru~nim ~asopisima. Prelistana je obimna literatura ({to je navedeno u posebnom popisu), ali su
podaci do kojih se do{lo dosta {turi, fragmentarni, ~esto neprovereni, pa samim tim i nepou10
11
UVOD
Zaverenik i komita
Po~etkom XX veka Kosovo i Metohija, kao i
Stara Srbija i Makedonija, jo{ uvek su se nalazile pod turskom vla{}u. Duboka sveop{ta kriza u kojoj se nalazilo osmanlijsko carstvo, neuspela reformna akcija velikih sila, kao i propagandno-oruana akcija Bugarske, Gr~ke i Srbije,
stvorili su anarhiju apokalipti~nih razmera
na ovom podru~ju. Tome su doprinele i austro-ugarske tajne slube koje su ohrabrivale Arbanase u wihovom terorisawu srpskog stanovni{tva. Wihovi konzularni ~inovnici i andarmerijski oficiri trudili su se da {to vi{e zakrve Srbe i Bugare, tako {to su Bugarima obavqali razne kurirske i obave{tajne usluge. Po
potrebi, prikrivali su bugarske ~etnike i wihove jatake. Takvom politikom eleli su da internacionalizuju sukob, kako bi svoju okupaciju
predstavili kao prirodan spas zemqe i naroda. Zlo~ini, pqa~ke i svakojaka nasiqa bili su
svakodnevna pojava, zbog ~ega }e se Srbi sve masovnije iseqavati. Do 1912. u Srbiju se iselilo
preko 400.000 qudi sa ovih prostora. Oni koji su
ostali, bore}i se za gole ivote, pribegavali su
12
13
4
5
14
6
7
XXXII (1992), 84). Jedan je od osniva~a Srpske narodne odbrane. Posle Prvog svetskog rata postao je industrijalac i aktivno se bavio politikom. Umro je 23. decembra 1953. u Beogradu. Narodna biblioteka Srbije, Arhiva Milorada Pavlovi}a Krpe R-374/V/1/18; S. Simi}, Srpska revolucionarna
organizacija 1903-1912, Bgd. 1988, 22-23; Iz velike epohe
1903-1918, uredio M.V. Kneevi}, Subotica, 1929, 37
Negde stoji 1881, Enciklopedija Jugoslavije, 8, JLZ, Zagreb,
1971, 318; V. Kazimirovi}, Crna ruka, Kragujevac, 1997, 354.
Nema potvrde da su, iz bezbednosnih razloga, krajem 19. ili
po~etkom 20 veka, promenili prezime iz Jovanovi} u Tankosi}, niti ima dokaza da su se ven~ali tek 1881. u Vaqevu, kako
to tvrdi G. Nikoli} u monografiji: Vojvoda Tankosi}, Beograd, 1988, 10; MIAV, Zbirka mati~nih kwiga kr{tenih i
ven~anih, 1879/1882.
15
ispisao i Nikodije Luwevica, brat Drage Ma{in8. U Vojnu akademiju upisao se 31. avgusta
1899, u 32. klasu, da bi {kolovawe okon~ao 2. avgusta 1901. i kao vodnik bio raspore|en u [esti
pe{adijski puk Kraq Karol. Tu je slubovao
do 1. septembra 1905. (sa prekidom 1904/1905, kada je ~etovao u Makedoniji). Sa XV klasom svr{io je i Vi{u {kolu Vojne akademije. Bio je vrlo
savestan |ak. ^itao je dosta, posebno kwige iz
nacionalne istorije i beletristiku, {to je i razumqivo, s obzirom da se wegovo {kolovawe poklopilo se sa periodom nacionalnog zanosa i revolucionarnog nadahnu}a srpske omladine. Kao
pitomac, Tankosi} se starao da zadobije poverewe
generala Jovana Atanackovi}a i dr Milorada Go|evca, koji su otpo~eli rad na prikupqawu i
slawu dobrovoqaca u Staru Srbiju i Makedoniju.
Li~nom voqom, wegova vojni~ka karijera, od tog
vremena, bi}e podre|ena opasnostima i isku{ewima koje je sa sobom nosio komitski poziv.
Prvo poznato u~e{}e Tankosi}a u politici
bilo je posle martovskih demonstracija 1903, kada je vo|ama demonstracija omogu}io da se iz
Gorweg grada ~amcima prebace na austrijsku
stranu. Majski prevrat je presudno uticao i na
wegovu daqu karijeru. U no}i izme|u 28/29. maja
Tankosi} je komandovao vodom koji je streqao
8
16
Druga beogradska gimnazija, Godi{wi izve{taj o radu i u~eni~kom napretku, 1895, 1896, 1897, 1898, 1899. Spomenica XXXII klase Vojne akademije, Beograd. 1936,38. Negde se navodi da je zavr{io {est razreda (vidi: S. Stanojevi}, Narodna
enciklopedija srpsko-hrvatska-slovena~ka, IV, Zagreb 1929,
517).
10
11
12
17
18
Krakov opisuje na slede}i na~in: Mali, neugledan, velike grgurave kose, u kratkom tesnom kaputu sa paso{em i izgledom trgova~kog pomo}nika
koji je do{ao da sazna cene ita, Tankosi} nije
mogao samo da sakrije ~eli~ni bqesak iz nemirnih o~iju... Neobuzdan, nezadran, smeo, nepoznavaju}i strah i prepreke, {irio je oko sebe
plamen ~etni{tva...18 Kao trgova~ki pomo}nik,
boravio je u Skopqu, Bitoqu i Solunu. Prou~avao je tamo{we prilike, sklapao poznanstva sa
raznim qudima i prikupio niz korisnih podataka. Kod jedne seoske crkve u Pore~u, ugledao je,
tako jednom, seqake okupqene u prazni~nim odelima. Ispod pocepanog {atora, odvijalo se takmi~ewe u streqa{tvu. Nadmetali su se poqski
~uvari i zaptije. Privu~en neodoqivim zvukom
olova, Tankosi} se prikqu~io takmi~arima.
Uzeo je pu{ku i svako wegovo zrno pogodilo je u
centar. Naravno, to je izazvalo znatiequ
seqaka i andara. Wegov pratilac, tako|e,
srpski oficir, posavetovao ga je da ga|a u stranu" i da se {to pre izgube. Tankosi} je, me|utim,
prkosno nastavio da puca. Do wega se, tada,
probio i jedan seqak i obazrivo mu se obratio:
Kako si, gospodin Vojo?
Kakav Voja?
I~ se ne pla{i. Zar se ne se}a{ kada sam ti
prodavao burek u kasarni?
Tek tada se Tankosi} udaqio. Prkos i eqa da
se dokae pred turskim zaptijama, mogao je ugro18
19
20
U monografiji Stari ~etnici, M. Pe{i} navodi da se radilo o Dragomiru Kosti}u iz Vaqevske Kamenice, nav. delo,
47; Vojvoda Kosta Pe}anac, ^etni~ka akcija 1903-1912, Beograd, 1933, 16 i daqe; Dokumenti o spoqnoj politici
Kraqevine Srbije, kw. I, sv 2, priredio A. Radowi}, Beograd,
1998, 364, 401-419; M. R.S, Srbi i Bugari u pro{losti i sada{wosti, Beograd, 1913, 95.
21
23
22
periodu, prelazio granicu, bilo sam bilo sa ~etom, i u kojim je sve sukobima u~estvovao. Nije bilo nimalo lako pre}i dobro ~uvanu granicu, uma}i svim poterama i do}i do odredi{ta. Ali, ostavio je vidnog traga ve} posle prvog dolaska, kako
u organizaciji komitskih ~eta, tako i u pogledu
stvarawa sopstvenog ugleda.Treba ista}i da se
Tankosi}evo ime jo{ uvek ne spomiwe u poverqivim izve{tajima austro-ugarskih obave{tajaca, niti ga ima u dokumentima srpske diplomatije24. U dokumentima se spomiwu vojvode:
Gligor Sokolovi}, Jovan Babunski, Micko Krsti}, \or|e Skopqan~e, Vojin Popovi}, Kosta
Milovanovi} i dr.
Po povratku u Beograd dobio je Orden Kara|or|eve zvezde IV reda (ustanovqen 14. januara
1904) i kratko vreme ponovo se na{ao u aktivnoj
vojnoj slubi (kao vodni oficir 2. ~ete 3. bataqona [estog pe{adijskog puka) s obzirom da
je u Makedoniji do{lo do zati{ja posle sklapawa carinske unije izme|u Srbije i Bugarske 9.
jula 1905. O wemu }e, kasnije, dr Siton-Votson
napisati: Wegove pustolovine po Staroj Srbiji i Makedoniji na~inili su ga popularnim, naro~ito, me|u razbaru{enim delom veliko{kolske omladine u Beogradu25.
Poverewe koje je u wega stekao Dragutin Dimitrijevi} Apis, jo{ od 1903, sada je jo{ vi{e produbqeno. Slikaju}i ga kao ~oveka sirove du{e i
24
25
23
spremnog na svako zlo, dr Siton-Votson zakqu~uje da je sa takvim osobinama bio idealan drug
i zgodno sredstvo u Apisovim rukama26. Takva
ocena, nesumwivo, posledica je Tankosi}evog,
kasnijeg, udela u sarajevskom atentatu. Mogu}e je
da je Apis koristio Tankosi}a za neke poverqive poslove ra~unaju}i na wegovu narav, ali je
sigurno i da je uz Apisa u~estvovao u dono{ewu
vrlo zna~ajnih odluka (formirawe Sredi{nog
odbora Narodne odbrane 21. oktobra 1908. i
Crne ruke, maja 1911).
U periodu od 4. oktobra 1905. do 30. septembra
1907. poha|ao je i zavr{io je Vi{u vojnu akademiju. Iz ovog perioda poti~e i wegovo prisnije
druewe sa regentom \or|em Kara|or|evi}em.
Izgleda da mu je Tankosi} posredovao prilikom
upoznavawa sa izvesnom beogradskom damom, na
~emu mu je princ bio zahvalan. Wihovo prijateqstvo je pomu}eno kada je, prilikom neke rasprave, Tankosi}, navodno, povukao princa za
uvo. Sukob je do{ao dotle da je ismejan, uvre|en
i ponien, prgavi komita nameravao da izazove
princa na dvoboj. Kako to nije bilo mogu}e, napustio je vojnu slubu. U stvari, radilo se o prelasku iz aktivne slube u rezervni sastav, po{to
je Tankosi} imao konkretnih zadataka kao komita na Drini, ali je {tampa wegovu ostavku dovela u vezu sa sukobom sa princem27. U svojim memoarima, princ \or|e je demantovao ovu pri~u. U
kakvim su odnosima bili vidi se i iz wihovog
26
27
24
Isto
Srpske novine, 9. decembar 1908
30
31
25
ku}i u~iteqa Manojla Senti}a, rodom iz Klinovca32. Najverovatnije je wegov dolazak bio poku{aj Beograda da oivi komitske akcije, s obzirom da su, zbog unutra{wih razmirica i sukoba
pojedinih vo|a, bile u krizi. Namera srpskih
zvani~nika bila je i da se akcije pro{ire na isto~nu Makedoniju (gde je preovla|ivala bugarska akcija). Od jula 1908. ponovo je u Beogradu, a
osam srpskih ~eta je raspu{teno. O~ekivawa da
}e mladoturci poboq{ati poloaj hri{}ana i
uvesti zakonitost i red u dravi, pokazala su se
nerealnim. Ve} naredne godine, u ovim krajevima, ponovo vlada stawe anarhije, pa su ~etni~ke
akcije opet oivele. Me|utim, ni povratak u Beograd za Tankosi}a nije zna~io mirniji ivot.
Progla{ewe Aneksije 6. oktobra 1908. izazvalo
je veliko uzbu|ewe u Srbiji. Formirawe Narodne odbrane bio je prvi korak ka planiranom ujediwewu svih nacionalnih snaga radi odbrane od
Austro-Ugarske. Ona je radila na ja~awu vite{kog duha i fizi~ke regeneracije osnivawem i
pomagawem streqa~kih druina i gimnasti~kih
organizacija33. Rad Tankosi}a se odvijao u dva
smera: {irewu svoje mree u Bosni i Hercegovini, koriste}i nezadovoqstvo tamo{weg stanovni{tva austro-ugarskom upravom, kao i u regrutovawu i obu~avawu dobrovoqaca za predstoje}i
sukob. Na ruku mu je i{la velika uznemirenost
javnosti. U Beogradu su demonstracije i javna
okupqawa naroda predvodili pisci Branislav
Nu{i}, Jovan Du~i} i vlasnik Politike Vla32
33
26
dislav Ribnikar. Nu{i} je sa dobo{em i zastavom u zanosu govorio okupqenim masama: Bra}o,
otaxbina je u opasnosti, zberimo se, zdruimo se,
zagrlimo se, da zajedni~ki umremo za otaxbinu!34. [tampa je bila prepuna borbenih pokli~a: Za rat!, Komite napred!, Svi Srbi trae
rat Austriji, Komite idu na Drinu...35. Poznati pisac je vr{io i upis dobrovoqaca u {atoru
razapetom ispred spomenika knezu Mihailu.
Od op{te atmosfere jedino je odudarala Srpska
socijaldemokratska stranka zauzev{i izrazito negativan stav prema demonstrantima i prema politici gra|anskih stranaka. Krajwe uzdrana bila
je i srpska vlada, koja se pla{ila daqeg zao{travawa odnosa sa Austro-Ugarskom. Policijske
vlasti su razoruale neke dobrovoqce i posle velikog wihovog otpora sproveli u Beograd36.
Ozbiqnost situacije ogledala se i u ~iwenici da
je, sredinom februara 1909, bila obrazovana vlada
tzv. ~etvorne koalicije (autoritet ovakve vlade,
najverovatnije je uticao da ~in priznawa Aneksije
u Srbiji pro|e bez posledica). Uprkos tome, u
Srbiji je ubrzo bilo organizovano 220 odbora sa
vi{e od 5.000 dobrovoqaca37.
34
35
36
37
J. Mili}evi}, Javnost Beograda prema aneksiji Bosne Hercegovine, u: Jugoslovenski narod pred prvi svetski rat, Beograd, 1967, 554
Politika, 24, 25. septembar 1908
Samouprava, 1. januar 1920
U Vaqevu je vrlo brzo bio osnovan Okruni odbor (predsednik je bio Milorad Tadi}, a blagajnik Milo{ Kora}), koji
je radio na prikupqawu nov~anih priloga i raznih stvari za
potrebe Narodne odbrane. Naj~e{}e, prilozi su prikupqani
na dobrotvornim zabavama. MIAV, Zbirka otkupa, k-6, p-1
27
28
Srpske novine, 9. decembar 1908; L. Pfefer, Istraga o Sarajevskom atentatu, Zagreb, 1938, 132
Vardar, 1932, 106-107
Politika, 26. septembar 1908
wegove ku}e nalazila zgrada nema~kog poslanstva, zbog ~ega i ne ~udi {to mu se ime po~elo
spomiwati u poverqivim izve{tajima, diplomatskim notama, sudskim aktima, u prepisci po
{tampi. Strani {pijuni i uhode pratili su ga
svuda i svuda su otkrivali wegove tanane niti41.
Austrijska i ma|arska {tampa dosta su prostora posve}ivale aktivnostima komita. Navo|eno je da u Srbiji ima spremnih 1000 ~eta, svaka
po 20 qudi i da svaki ~etnik nosi po pet bombi
i po dve pu{ke, od kojih }e drugu dati bosanskim
pobuwenicima. Tako|e, nagla{avala se dobra
obu~enost komitskih ~eta (svaki ~etnik pouzdano ga|a bombom na razdaqini od 80 koraka)42.
To nije smetalo Tankosi}u da u }uprijskom logoru, sve do priznavawa Aneksije, marta 1909, obu~ava svoje dobrovoqce. Obuka je bila vrlo naporna. Vebali su u rukovawu dinamitom, bombom, brzometkom, kao i u plivawu u ledenoj Moravi. Kada nisu bili na poligonu, ~etnici su se
okupqali u kafanama i pevali nacionalne i ~etni~ke pesme. Komite su primale platu koja se
kretala u rasponu od 10 do 80 dinara, dok su vojvode imale platu od 150 dinara43. Iako je logor
raspu{ten u prole}e 1909. ste~ena znawa dobrovoqci }e primeniti ve} u balkanskim ratovima.
Oruje i municija komita uskladi{teno je u magacinima Izvr{nog odbora Narodne odbrane u
Vrawu. Sa Tankosi}em su bila jo{ 32 ~etnika.
41
42
43
29
30
Arhiv Vojnoistorijskog instituta (AVII), Oficirski dosije Vojislava Tankosi}a, k-1819, f-166
Zakletva crnorukaca je glasila: Ja, N. N, stupaju}i u organizaciju 'Ujediwewe ili smrt', zakliwem se suncem {to me greje, zemqom {to me
hrani, Bogom, krvqu svojih otaca, ~a{}u i ivotom, da }u od ovoga ~asa pa do smrti, verno
sluiti zadatku ove organizacije i uvek biti gotov da za wu podnesem sve rtve. Zakliwem se ~a{}u i ivotom da }u sve naredbe i zapovesti bezuslovno izvr{avati. Zakliwem se Bogom, ~a{}u
i ivotom da }u sve tajne ove organizacije sobom
u grob poneti. Nek mi sudi Bog i moji drugovi u
organizaciji ako ovu zakletvu hotimi~no ili nehotimi~no ne izvr{im ili prekr{im. Prema
poslovniku, svi ~lanovi (osim 11 ~lanova Vrhovne centralne uprave) nisu smeli koristiti
svoja prava imena, nego posebne brojeve koje su
dobili. Komunicirawe izme|u institucija odvijalo se usmeno, a svaki pisani dokument je uni{tavan, ~im se po wemu postupi. Svakom ~lanu, pri stupawu u organizaciju, predo~eno je da
ne moe o~ekivati nikakvu slavu ili li~nu korist. Bila je predvi|ena stroga kazna za svaki
poku{aj iskori{}avawa organizacije za svoje
li~ne interese45. Beogradska javnost je smatrala
da je naziv organizacije uzet prema jednom kriminalnom romanu koji je tada izlazio u nastavcima46. Mogu}e je da je Tankosi} jo{ 1911. raz45
46
31
32
Arhiv Srbije (AS), PO, 123-38, p-68; nav. delo, 1966, 681/682
Stenografske bele{ke Narodne skup{tine, XXXIII sednica,
10. januar 1912
33
sednika komisije. Ni saveti {efa general{tabnog odseka majora Milovanovi}a, nisu pomogli. U pismu koje je prgavom vojvodi uputio 11.
septembra 1910, major Milovanovi} mu kae da je
znao da }e u svemu biti ispravan i korektan,
ali da nije trebao da radi, to {to je po~eo da radi, tj. da svoje primedbe iznosi i u {tampi. Vojvoda se nije dao pokolebati, zbog ~ega je smewen i
poslat u Srbiju50. Po povratku, postavqen je za
komandira 2. ~ete, 3. bataqona, Dvanaestog pe{adijskog puka i na toj dunosti ostao do 10.
marta 1912. Kada ga je zbog te afere napao biv{i
radikalski poslanik Petar Mi{i}. Tankosi}
ga je izazvao na dvoboj, do kojeg nije do{lo51.
50
51
34
U BALKANSKIM RATOVIMA
35
Tankosi} je svojim komitama pri~ao o Arnautima, wihovom mentalitetu, na~inu borbe. Koliko
su ga po{tovali svedo~i i ovaj zapis: Prosto, mora{ da ga voli{ i po{tuje{... Zbog bistrine shvatawa stvari, voqe, odlu~nosti i hrabrosti, po{tovan je me|u komitama kao niko... Nije bilo nijednog wegovog ~etnika koji ne bi poloio ivot
za wega...56 Tankosi}eve vojni~ke sposobnosti pore|ene su sa Garibaldijevim (strateg i organizator Garibaldijevog kalibra).
Naredbom ministra vojnog, od 10. marta 1912,
prekomandovan je u {tab grani~nih trupa. U
stvari, bliio se rat, pa je iskusni komita angaovan radi okupqawa i obu~avawa ~etnika.
Dobrovoqce je obu~avao u Prokupqu. (U me|uvremenu je unapre|en u pe{adijskog kapetana I
klase, da bi 14. januara 1913. bio unapre|en u pe{adijskog majora). Tu je odbio da primi Gavrila
Principa zbog wegove slabe konstitucije, {to
mu ovaj nikada nije oprostio. Dolazili su mu
mladi}i iz svih neoslobo|enih srpskih krajeva.
Bilo je i onih eqnih pustolovina, ali je ve}ina bila ponesena nacionalnim ose}awem i eqom da svako u~ini ne{to za srpsku stvar57.
Tankosi} je bio vrlo strog pri odabiru dobrovoqaca, ali je, zbog velikog interesovawa, ipak,
morao nekima da progleda kroz prste. Iz Vrhovnog {taba su sugerisali komandantu Prve armije
da se primaju i Turci i Arnauti i to oni koji su
sluili u vojsci. Obuka je bila zavr{ena 25.
56
57
36
60
37
odred (negde se moe prona}i da se zvao Kur{umlijski odred61) je 2/3. oktobar 1912. napao tursku
karaulu Repowu kod Merdara, dok je kod karaule Mirovci pretrpeo gubitke, zbog ~ega se
morao povu}i62. Oko 120 ~etnika, Tankosi} je
grupisao po wihovim psihi~kim osobinama.
Uz najhrabrije vodnike postavqao je hladnokrvne zamenike, a uz mlade po~etnike postavqao
je stare ~etnike63.
To je bio samoinicijativni ~in, jer su se, po
svoj prilici, crnorukci pla{ili mogu}eg dogovora balkanskih saveznika i Turske, {to bi
odloilo rat, a samim tim i oslobo|ewe Srbije
i Makedonije. Tankosi} je trebalo da na frontu
Moravske divizije II poziva neopaeno za|e iza
neprijateqskih jedinica i tu zapo~ne dejstva tek
kada otpo~nu ratne operacije redovne vojske.
Wihov zadatak, u prvoj fazi, bio je pripremawe
terena, popravqawe puteva, spremawe mesta za
srpsku artiqeriju i utvr|ivawe vanijih poloaja. Sukob je bio estok, a Turcima su pomagali i Arnauti. Ukupno je do{lo 109 ~etnika, 12
kurira, plus 27. ~eta grani~ne strae. Jedan vod
grani~ara, sa jednim vodom ~etnika, pod komandom poru~nika Milutina Jakovqevi}a upu}en je
na karaulu Repowa, dok je drugi vod grani~ara,
sa vodom ~etnika, pod komandom Vasilija Vasi}a
upu}en na Vasiqevac. Ostatak ~etnika i grani61
62
63
38
67
39
69
70
40
A. Stoji}evi} u Istoriji na{ih ratova za oslobo|ewe i ujediwewe od 1912-1918", Beograd, 1932,120-122, navodi da je poginulo 209, da je raweno 686, a da je 51 borac nestao, dok se u
kwizi Prvi balkanski rat 1912-1913", I, Beograd, 1959, na
strani 279 navodi da je poginulo 279 boraca (6 oficira), a da
su rawena 1022 borca (8 oficira), dok je 51 borac vo|en kao
nestao. S. Stanojevi}, pak, navodi da je bilo oko 800 mrtvih,
dok je kod Arnauta bilo oko 1.200 mrtvih i oko 3.000 rawenih.
Srpsko-turski rat 1912, Beograd, 1928, 95.
S. \uri}, Dnevnik pobeda, 54
AVII, p-2,k-48, f-2, 10/2
73
41
42
43
82
83
44
Atini), koji je trebalo da posreduje izme|u crnorukaca i Pa{i}eve vlade, nazvav{i ga nitkovom, koji nitkovske poslove svr{ava84. Tankosi} je ~ak predlagao da li~no on ubedi vladu
tako {to }e povu}i Pa{i}a za bradu85. Zajedno
sa vojvodom Vukom i Milanom Pavlovi}em
Xilom, Tankosi} je sa~ekao Stojana Proti}a
pred wegovom ku}om i upozorio ga na uverqiv
na~in da se ne igra vatrom, jer }e, ina~e, jednog
dana, odleteti u vazduh zajedno sa ku}om i celom
familijom86. Razlog je bio mogu}nost da Proti}
prihvati mesto vojnog ministra. Proti} je, vr{e}i pritisak na crnorukce, izjavio da jedna
{a~ica oficira koja ima svoj list, ho}e da dri
u zaptu ne samo ceo oficirski kor, nego ho}e da
zavili~i i vladu i zakonodavno telo. Crnorukci su optuivani da spremaju dravni udar, na
{ta su oni uzvra}ali optubama na ra~un radikalske vlade, nazivaju}i ih ivim le{om. Radikalizam se danas sveo na jednu gomilu qudi pocepanih savesti koji nale}u ne samo na narodnu
kasu i dravnu kasu, ve} i na vojsku, pisao je
Pijemont. Ovi sukobi bi}e jedan od razloga
odravawa Solunskog procesa, gde bi, da je tada
bio iv, Tankosi}, sasvim izvesno, doiveo
Apisovu sudbinu. Izgleda da je hap{ewe i priprema procesa obavqeno tek posle pogibije vojvode Vuka. On je, sa svojim dobrovoqcima, upu}en na najtei deo boji{ta, gde mu je odred deset84
85
86
D. @ivojinovi}, isto
B. Gligorijevi}, nav. delo, 70
M. Raki}, Konzulska pisma 1905-1911, 327
45
kovan, a on sam poginuo87. Sukob je posebno eskalirao jula 1912. u komandi ~etni~kih odreda u
Prokupqu, kada je izbila buna protiv na~elnika {taba majora Alimpija Marjanovi}a, koji
je bio odan Aleksandru i koji je nadzirao rad i
sumwivu patriotsku politiku crnorukaca. Razli~itih stavova je bilo i po pitawu uprave u
oslobo|enim krajevima. Dok je vlada smatrala da
treba postepeno uvoditi pravni sistem Srbije u
oslobo|ene krajeve, crnorukci su bili za uvo|ewe petogodi{we vojne uprave i za odlu~nije
drawe prema Bugarskoj88. @estoko su napadali
vladu zbog pqa~kawa naroda u novooslobo|enim
krajevima, od strane radikalskih ~inovnika, koje je {titio ministar Proti}. Apis je planirao
vojni udar u ovim krajevima, ukoliko Pa{i} bude mandatar vlade, ali nije nai{ao na podr{ku
svojih bliskih saradnika89. Mogu}e je da je i vladika Nikolaj Velimirovi} posredovao, kako bi
se situacija smirila, jer su na pragu bili mnogo
vaniji doga|aji90.
Septembra 1913, podstaknuti i pomagani od
Austrije, Arnauti su izvr{ili upad i pokoq u
srpske pograni~ne oblasti. Srpska vojska ih je
potisnula i gonila duboko u albansku teritoriju. Tek na pritisak Austrije, na{a vojska se povukla, ali se situacija nije smirivala. Stranice
87
88
89
90
46
47
U SVETSKOM RATU
48
izjave da je sve ura|eno za inat Pa{i}u!92. U se}awima biv{eg ministra prosvete Q. Jovanovi}a, objavqenim 10 godina kasnije, navodi se da je
Pa{i} rekao ministrima da se neki spremaju da
odu u Sarajevo i ubiju Frawu Ferdinanda.
Iako je ministar unutra{wih dela Stojan Proti} naredio pograni~nim vlastima da spre~e
wihov prelazak u Bosnu, to nije ispo{tovano
po{to su i grani~ari bili u organizaciji93.
Poznato je da su austrougarske vlasti imale informacija da nacionalno-revolucionarne snage
u Bosni pripremaju ne{to veliko, pa, ipak, nisu
preduzeli ve}e mere bezbednosti na granici.
Mladobosanci su nameravali da izvr{e atentat
na guvernera Bosne i Hercegovine Oskara Po}oreka jo{ u maju 1914. Tada su traili od Tankosi}a pomo} pri prelasku preko granice, ali ih je
on, prema wihovom kasnijem kazivawu, grubo odbio. Zbog toga su poku{ali sami da kri{om pre|u Drinu, ali im se put zavr{io u [apcu. Jedan
od wih se izbrbqao u nekoj kafani, pa ih je policija privela, a potom, i straarno sprovela do
Beograda. Te{ko je odriva pretpostavka da je
Tankosi}, izvesno vreme, bio ~lan beogradske
masonske loe, kako bi se upoznao sa protokolom
i obredima ({to mu je bilo potrebno za ustrojstvo organizacije Ujediwewe ili smrt). S obzirom na wegov karakter i temperament, te{ko
da je ovakva spekulacija odriva. Tako|e, beo92
93
Isto,130
Q. Jovanovi}, Posle Vidova dana 1914, Krv slovenstva, Spomenica desetogodi{wici svetskoga rata, Beograd, 1924, 9
49
gradska masonska loa nije u svoje redove primala aktivne oficire94. Mogu}e je da Tankosi} nije
o svemu blagovremeno obave{tavao Apisa, koji
je, u jednom trenutku, nameravao da spre~i Mladobosance u wihovoj nameri. Apis je, kasnije, rekao kako ga je Tankosi} pitao da li da neke mladi}e iz Bosne pusti da pre|u preko Drine i da je,
ne razmi{qaju}i mnogo, on to dopustio. Tek posle toga, Tankosi} mu je saop{tio da ti mladi}i,
po dogovoru sa drugovima iz Bosne, ho}e da poku{aju ne{to protiv Ferdinanda95. S. Stanojevi}
tvrdi da je Apis dobio poverqivu informaciju
od ruskog general{taba da su Nemci dali Austro-Ugraskoj saglasnost da napadne Srbiju96. Na
pitawe jednog italijanskog novinara o eventualnoj ume{anosti Narodne odbrane u atentat,
Tankosi} je 1915. rekao: Narodna odbrana nema
ni{ta s tim; vlada nema ni{ta s tim, ali drugi
odlu~ni ~uvari sudbine Srbije znali su i dali
svoje odobrewe. Na novo pitawe: misli li tu na
Crnu ruku, on se samo nasmejao, ali nije poricao"97. Bilo je i mi{qewa da je ume{anost Tankosi}a u atentat wegovo li~no delo98. Atentato94
95
96
97
98
50
51
52
{tva Du{an Silni)104. Upis dobrovoqaca obavqan je odmah iza dobijawa Ultimatuma. Dobrovoqci su upisivani u kafani Top (dana{wa
Kraqa Aleksandra) i Zelenom vencu. Iz kafane Moruna, do duboko u no}, dopirala je pesma:
Sprem' te se, sprem' te, ~etnici, silna }e borba
da bude...!105. Ima podataka da je Tankosi} sa
upisom dobrovoqaca otpo~eo znatno ranije. On
je obu~avao mladi}e koji su iz austro-ugarskog
dela drave do{li na vidovdansku proslavu u
Beograd106. Zbog nedostatka oruja, od prijavqenih dobrovoqaca Tankosi} je izabrao samo
370 qudi. Najve}i broj ih je do{ao iz Bosne i
Hercegovine (320), dok su ostali bili iz Srbije
(38), Dalmacije (6), Hrvatske (2), ^e{ke (2), jedan
musliman iz Plava i jedan Slovenac. Me|u dobrovoqcima je bio i vojvoda Jovan Babunski sa
10 komita, ali je, posle dva dana, upu}en u Makedoniju. Dobrovoqce iz Bosne i Hercegovine, najve}im delom, rat je zatekao na Kosovu i u Makedoniji, gde su poku{avali da se nasele, ali je to
i{lo dosta te{ko"107. Tako je osnovan Savski
~etni~ki odred. Sam Tankosi}, pak, navodi da je
okupqawe i naoruavawe dobrovoqaca otpo~elo 13. jula. U no}i izme|u 13/14. jula, wegova jedinica je preme{tena na Torlak, da bi 15. jula ve}
104
105
106
107
Golgota i Vaskrs Srbije 1914-1915, II, Beograd. 1990, 37 ; Politika, 3. avgust 1915; P. Markovi}, Svakodnevni ivot Beograda na po~etku rata 1914, IG (1986),1, 98; P. Slijep~evi},
Na{i dobrovoqci u svetskom ratu, Zagreb. 1925, 3
"Vardar", XXIII (1935), Beograd, 1935, 70
A. Mitrovi}, Srbija u I svetskom ratu, Beograd. 1984, 131;
15. septembar 1918", mart 1985, 7
M. Toplica, Dobrovoqci, Wujork, 1916, 11
53
110
111
54
55
56
57
obezbe|ivawe bokova redovnim jedinicama; delovawe u sastavu redovnih jedinica i sl.). Pra}ewe aktivnosti ~etnika oteava i namerno
preskakawe i izostavqawe wihovog doprinosa u
ovim bitkama. Tako, na primer, kod pojedinih
autora, Tankosi}evih ~etnika nema u Drinskoj
bici, dok se kao komandant Rudni~kog ~etni~kog
odreda, navodi vojvoda Vuk!120.
Uo~i Cerske bitke, Rudni~ki ~etni~ki odred
(to ime odred je dobio 10. avgusta) se nalazio u
sastavu Dunavske divizije I poziva (18. pe{adijski puk), potom u sastavu Tre}e armije. Rejon
wegovog dejstva, prema Uputstvu koje je izdala
srpska Vrhovna komanda, bio je: desna obala Kolubare, leva obala Morave i na jugu do Rudnika.
Centri dejstva su bili Kosmaj i Rudnik. U ofanzivnoj fazi, odred je trebalo da pre|e preko Save
i prodre do Fru{ke gore, a u defanzivi da se preko Kosmaja i Ka~era povu~e ka Rudniku, dejstvuju}i na komunikacije Beograd Mladenovac i
Beograd Lazarevac. Ima mi{qewa da je ovaj
plan sastavio Apis121. Odred je trebalo formirati od starijih ~etnika iz pro{lih ratova, od
dobrovoqaca pogodnih za ovu slubu i od
obveznika iz pe{adijskih pukova drugog i prvog
poziva, koji su za ~etnike pogodni, a za ovo izjave equ. Broj ovakvih dobrovoqaca nije smeo
biti ve}i od dvojice po ~eti. Komandanti odreda
imali su prava i nadlenosti komandanata sa120
121
58
mostalnih odreda. Iz jednog od sa~uvanih spiskova Tankosi}evih dobrovoqaca vidi se starosna i kvalifikaciona struktura. Od 32 dobrovoqca (iz okoline Kragujevca) najstariji je imao
32 godine, a najmla|i 19. Me|u wima je bilo elektri~ara, kelnera, mesara, glumaca, opan~ara, pekara, bolni~ara, bogoslova...122. Kao dodatak
Uputstvu, komanda je izradila i Uput za teroristi~ku i ustani~ku akciju. Za ove akcije, koje
je trebalo izvoditi u neprijateqskoj pozadini,
bili su predvi|eni naro~iti i najodabraniji,
gotovi na svaku rtvu ~etnici. Glavno oruje
bilo je otrov, no, bomba i eksploziv123. Uputstvo je izmeweno 9. avgusta i prema wemu, Rudni~ki odred je trebalo da deluje na frontu od
Zvornika do Roga~ice. U ofanzivi je imao zadatak da pre|e Drinu i prodre ka Javoru i Kowuhu,
a u defanzivi ka vaqevskim planinama i da tu
dejstvuje na komunikacije: Qubovija Pecka
Vaqevo; Roga~ica Vaqevo; Pecka Ose~ina;
Krupaw Zavlaka i Zavlaka Vaqevo. Nov, detaqniji Uput, vojno ministarstvo je izradilo u
Ni{u decembra 1914. Kao posledica neizvesnosti pravca neprijateqskog delovawa, bile su i
komande koje je Rudni~ki ~etni~ki odred dobijao. Na Jadru je 15. avgusta Tankosi} dobio zadatak da sa~uva krupawsku raskrsnicu puteva po
svaku cenu. Odred mu je bio sastavqen od ~etnika
jedne ~ete III prekobrojnog puka, jedne ~ete III poziva i dve dopunske ~ete, pristigle iz Vaqeva.
122
123
59
Kasnije }e mu biti pridodati i pe{adijski delovi druge ~ete i 2 brdska topa124. O estini borbi,
govore izve{taji koje je Tankosi} slao svojim
pretpostavqenima i u kojima je navodio kolike
je gubitke imao. Tu je dobio poja~awe od jedne ~ete iz 10 puka III poziva, koja je sa Proslopa povu~ena u taj reon. U toj borbi, Tankosi}evi ~etnici zarobili su 100 neprijateqskih vojnika, od
kojih je izvestan broj odmah poubijan, a jedan
austrijski poru~nik sa ostatkom ispra}en u pozadinu125. Najverovatnije da se kod Krupwa,
protiv Srba, borio i Josip Broz u sastavu 10. ~ete 25. zagreba~ke elitne pukovnije. Od 12. do 29.
avgusta, wegova divizija je bila raspore|ena na
obali Drine. Tako|e, borila se protiv srpskih
jedinica i od 6. septembra, a u~estvovala je i u
ofanzivi ka Vaqevu (do 15. novembra), kao i u
bitkama na Kolubari i Qigu od 16. do 28. novembra126. Protiv Austro-Ugarske 42. divizije poginulo je 70 ~etnika, zbog ~ega se odred povukao na
Ravno brdo (ka Zavlaci). U tim borbama poginulo je jo{ 47 komita. Tankosi} je traio od komande Tre}e armije da najstroije kazni komandira ~ete prvog poziva 3. prekobrojnog puka, po{to je formalno pobegao iz borbe, a ~eta mu se
rasturila127. Kasnijom istragom, konstatovano
je da je ~eta u~estvovala u borbi, da je potisnuta
124
125
126
127
60
61
62
134
135
63
65
66
141
67
68
klom iz Bosne143. Izgleda da je ovo uticalo na naru{avawe odnosa izme|u Tankosi}a i vojvode
Vuka, zbog ~ega }e vojvoda Vuk insistirati da jedino Vrhovna komanda moe formirati dobrovoqa~ke odrede.
Ne moe se pouzdano ustanoviti daqe Tankosi}evo kretawe i angaovawe. Verovatno je u~estvovao u daqem produbqivawu sukoba izme|u
staroradikala i crnorukaca. Veruje se da su
pripadnici Crne ruke imali vanu ulogu u
ube|ivawu staroradikala da prihvate koalicionu vladu krajem novembra i po~etkom decembra
1914. Sigurno, da je vojnim krugovima zna~ajno
porastao ugled posle pobeda ostvarenih na Ceru,
Drini, Gu~evu i Kolubari. Poznato je da je vojvoda Putnik bio naklowen Apisu, pa sve to ukazuje da su Tankosi} i crnorukci bili vrlo uticajni i u ovom periodu.
Najve}a isku{ewa tek su predstojala. Oko
800.000 neprijateqskih vojnika, savremeno opremqenih, stavqeni su pod komandu nema~kog general-feldmar{ala Augusta fon Mekenzena. Udruene armije, bugarska, nema~ka i austro-ugarska, otpo~ele su napad 6. oktobra 1915, najpre, artiqerijskom vatrom, da bi sutradan usledio
glavni udar forsirawem prelaska preko Save i
Dunava. Prema glavnom udaru nalazila se na{a
III armija pod komandom generala Pavla Juri{i}a [turma. Mekenzenov na~elnik {taba zapisao
je da je otpor estok i da se Srbi tuku ju143
69
na~ki144. Kao komandant jednog bataqona IV pe{adijskog puka (U Spomenici XXXII klase VA
navodi se da je komandovao bataqonom II Prekobrojnog puka, a u Vidovdanu da je komandovao
prvim bataqonom 18 puka145). Tankosi} se neprijatequ suprostavio na Dunavu. Sedi{te {taba
nalazilo se u Zabeli. U borbama na Dunavu bio je
lak{e rawen u glavu146. Prema svedo~ewu S.
Xili}a, Tankosi} je svoju posledwu borbu vodio
kod Igri{ta nedaleko od Velikog Popovi}a.
Suo~en sa daleko nadmo}nijim neprijateqem, u
jednom trenutku povikao je svojim saborcima:
Junaci, napred za mnom ko ho}e da pogine! Jedan nema~ki {rapnel ubio je dvojicu dobrovoqaca, a osmoricu ranio. Me|u wima bio je i
Tankosi}. Kugla mu je s le|a probila grudi. Stigao je samo da kae: Ujedo{e me!, a potom je klonuo147. Navodno je rekao i: Ne bojim se od vrajeg okota, neka ga je k'o na gori lista!148. Wegovi
~etnici nosili su ga u {atorskom krilu 2-3 kilometra, a potom su ga vozom prebacili do Trstenika. Za komitskog vojvodu, me|utim, vi{e nije
bilo spasa. Umro je posle dva dana, 20. oktobra, u
privremenoj bolnici u zgradi Narodne osnovne
{kole Sveti Sava149. Sahranio ga je wegov pra144
145
146
147
148
149
70
71
72
152
73
74
75
76
77
78
retkom odlu~no{}u wegovom kao oficira i ~oveka i{la je paralelno i wegova samovoqa, koja
je stvarala posla i pote{ko}e wegovim, pa ~ak i
najvi{im pretpostavqenim stare{inama. Sposoban i za najtea i najsmelija preduze}a na vojno-nacionalnom poqu sa svojim ~etnicima, on je
mogao, katkad, i da se odmetne odri~u}i poslu{nost. Pa, ipak, iznad svega, na ~etnika, Vojvodu
~etni~kog i majora Tankosi}a, sa pravom se polagalo mnogo i za najsmelija preduze}a, {to je
on, uistinu, svagda to opravdao.166 U oskudnim
dokumentima, ipak, mogu se prona}i primeri
wegove izuzetne hrabrosti i snalaqivosti, kao
i primeri svojeglavosti. Tako, na primer, ni
Vrhovna komanda ne zna gde se, sredinom novembra 1912, nalazi kapetan Tankosi} sa svojim
qudima i pod ~ijom je komandom. Epizoda sa komandantom Qubovi|skog odreda, ujesen 1914, kada
odbija da se vrati sa svojom ~etom ka Quboviji,
tako|e, dovoqno govori o wegovoj naravi.
Uprkos ovakvim kontrastima, Tankosi} je sa lako}om {irio krug sebi privrenih i do kraja odanih qudi. Prilazili su mu i voleli ga, kako probirqivi intelektualci, tako i sirovi potomci
starih hajdu~kih porodica. Sam Tankosi} je, za svoje najblie saborce, odabirao dobrovoqce iz Bosne
i Hercegovine. U wih je imao najvi{e poverewa.
Zna~ajne promene Tankosi} je uneo u na~in organizovawa i delovawa ~etni~ke organizacije.
Do wegovog vremena, ~etnici su radili u ilega166
79
li, nastoje}i da ostanu {to neupadqiviji. Tankosi} se, naprotiv, u ~etni~koj uniformi izazovno {etao Beogradom i pose}ivao najvi|enija
mesta. Bilo je tu prkosa Pa{i}u i zvani~noj vladinoj politici, ali i eqe da afirmi{e doborovoqa~ku akciju. Smatrao je da se ne mogu ostvariti nacionalni ciqevi, bez {ire akcije i
podr{ke. Zahvaquju}i wemu i ovakvom stilu rada, ~etnici }e postati simbol nacionalne borbe
i neizbean ~inilac u politi~kom ivotu Srbije.
80
PRILOZI
PRILOZI
DVE SPOMEN-PLO^E
Danas, u tamnavskom selu Rukladi, na slavnog
komitu podse}a osnovna {kola, koja nosi wegovo
ime i maglovito se}awe ponekog starine. Vremena i doga|aji posle II svetskog rata pretili su da
se i ovo malo se}awa potisne u zaborav. Ulice,
trgovi, {kole, ustanove, mesne zajednice, ~ak i
sportski klubovi, ozna~avani su imenima i znamewima iz nekog drugog perioda. Kao da je istorija otpo~ela posle II svetskog rata i kao da su
zalud bili svi prethodni vekovi. Nakaradnim
simetrijama, u svemu i sva~emu, pojavqivali su
se i takvi likovi za koje ni studiozniji znalci
na{e pro{losti nisu mogli odgonetnuti odakle
dolaze i ~ime su to zaduili potomstvo. Zahvaquju}i upornosti me{tana i neizbrisivom
tragu koji (im) je ostavio komitski vojvoda, izbegnuta je jo{ jedna, u nizu istorijskih nepravdi.
O tome, upe~atqivo svedo~i pri~a o spomen-plo~ama, koje se, posle nekoliko decenija neizvesne
sudbine, ponovo nalaze na fasadi {kolske
zgrade.
Oronula i dotrajala, stara seoska {kola sru{ena je 1965. Na istom mestu, podignuta je nova
{kolska zgrada. Problem je nastao oko postav111
qawa obeleja: dve stare spomen-plo~e. Na jednoj je pisalo: Vojislav Tankosi}, pe{adijski
major, komitski vojvoda, veliki rodoqub i slavni nacionalni radnik. Rodio se krajem 1881. u
selu Rukladi. Na Igri{tu, kod Velikog Popovi}a, u Moravskoj oblasti, Tankosi} je pao te{ko
rawen 18. oktobra 1915. Drugu plo~u postavili
su pripadnici JVuO i na woj je pisalo: Dravna narodna {kola Vojvoda Voja Tankosi} u Rukladi. Podignuta 1942. godine. I kako je to onda bio red aktivirani su svi merodavni faktori. Op{tinski odbor ubskog Subnora, krajem
1966. i tokom 1967. zatraio je od Vojnoistorijskog instituta i Zavoda za za{titu spomenika
kulture iz Beograda mi{qewe da li se Vojislav
Tankosi} vodi kao legendarna li~nost i da li
zasluuje da se stara spomen-plo~a postavi i na
novopodignutu {kolu. Stru~waci iz Instituta
su odgovorili da se u arhivu ni Tankosi}, niti
ko drugi ne vodi kao legendarna li~nost, pa su
preporu~ili da se ne mewaju postoje}a obeleja.
Subnor je, zatim, dao saglasnost {kolskim organima da mogu postaviti spomen-plo~u pogotovu
{to su to zahtevali i gra|ani ovog sela (podvukao M.B.).
I tu pri~a nije zavr{ena. Uprkos odobrewima
i saglasnosti, neko je, ipak, bio iznad struke i
meritornih organa. Pored ulaznih vrata postavqena je samo jedna plo~a ona prva. Druga je,
najverovatnije, zbog ~iwenice da su je postavili
doma}i izdajnici 1942, prelomqena i ba~ena.
Da se radi o ~uvenom komiti, to nije bilo spor112
no. Ali, te{ko je bilo prelomiti u glavi barijeru da se, istovremeno, radilo i o ~etni~kom vojvodi. Nije bilo vano {to su onda{we vojvode
svoja zvawa sticali na bojnom poqu {tite}i
srpski narod u neoslobo|enim krajevima. Jednostavnije je bilo ignorisati postojawe druge
plo~e i tako izbe}i, eventualne, neprijatnosti.
Me|utim, sudbina, strpqiva pravda, ili ko zna
{ta ve}, opet su ume{ali prste. ^ume}i u tavanskom buxaku plo~a je preivela sva isku{ewa
posleratnog vremena i do~ekala je da, ponovo,
bude postavqena na {kolu. Zahvaquju}i g. Vladi
Pavlovi}u i nekolicini entuzijasta iz Lajkovca, plo~a je reparirana i 30. juna 2002. vra}ena
gde je i pre stajala. Weno otkrivawe, simboli~no, obavili su po jedan predstavnik onda{we i
sada{we vlasti. U ulozi stare vlasti bio je g.
@ivko Uro{evi} iz Veli{evaca, biv{i pripadnik JVuO, a danas dravqanin Amerike, dok je
novu vlast predstavqao dr Jovan Tomi} iz
Vaqeva, tada poslanik u Saveznoj skup{tini i
sve je, opet, bilo na svome mestu. Nekolicina starijih me{tana prokomentarisala je da druga~ije
i nije moglo da bude. Jer, komita je utabao put i
onima koji su se za ostvarewe nacionalnih ideala borili u Drugom svetskom ratu, i onima danas, za koje rodoqubqe nije samo deo svakodnevne
politi~ke retorike.
113
PRED VAQEVOM
Tekst je delo nepoznatog autora i prenet je iz
lista Pijemont, br. 67, od 8. marta 1915. Smatrali smo da je vrlo ilustrativan u oslikavawu
karakteristi~ne atmosfere, koja je postojala
svuda gde se kretao vojvoda Tankosi}.
Na{ puk je zano}io u selu Paunama 26. novembra pro{le godine. Iako umorni mislili smo o
radosnom trenutku kad budemo ponovo u{li u
Vaqevo, u na{e milo i lepo Vaqevo.
Na{ komandant bataqona major Vojislav Tankosi}, koji je u po~etku rata vodio komitsku ~etu,
poveo je sa svojim bataqonom nekoliko vaqanih i
hrabrih ~etnika, koji su umnogome pripomogli da
se Vaqevu, jo{ istog dana, skinu okovi.
Neprijateq je bio poseo i dobro se ukopao na
visu vi{e Vaqeva, koji se zove Popare. Sa tog visa oni su jakom pu{~anom i mitraqeskom vatrom
branili put, koji vodi iz sela Paune i Petnica
za Vaqevo. Major Tankosi} po{aqe jednu patrolu sa zadatkom da osmotri- ako joj to bude bilo
mogu}no- gde su neprijateqski mitraqezi, da bi
ih na{a artiqerija u}ukala i potisla...
Patrola je svoj zadatak vrlo brzo i uspe{no
izvr{ila. Major Tankosi} je krenuo sa nekoliko
114
~etnika i vojnika ivicom puta, da bi i sam osmotrio kretawe neprijateqa. Vatra je postajala sve
snanija i bra, tako da su mi pali na um oni
stihovi iz narodne pesme:" Da si soko pa da ima{
krila, ne bi perje mesa iznijelo..."
Po naredbi majora Tankosi}a svi smo polegali u jedan jendek koji je bio iskopan na ivici puta. Do majora je legao Savi}, |ak-podnarednik i
svr{eni maturant, ro|eni brat hrabrog kapetana M. Savi}a, poznatog po svome juna{tvu na
Krupwu, gde je i te{ko rawen. Austrijanci kao
da su znali da se u tome jendeku nalazi ~ovek ~ije
je ime bilo uneseno u poznatom ultimatumu
Srbiji, pa su osuli paklenu vatru oko mesta gde je
leao major Tankosi}. ^eli~na ki{a, u kojoj je
bilo i kur{uma dum-dum, zalivala je put i prskala oko jendeka. Niko nije mogao ni pomisliti da
krene ni napred ni nazad.
Mali i tankovijast, major Tankosi} se skupio
i pripio uz zemqu kao pijavica. Hladnokrvno i
znala~ki, on je oslu{kivao kuda sipaju kur{umi.
Podnarednik Savi}, u uverewu da majora ne}e
kur{um, nije mrdao od wega. Ova nesnosna situacija trajala je skoro ~itav sat. Da li {to mu je
noga utrnula ili mu se dosadilo dugo leawe,
major Tankosi} se podie, po|e napred, ali je
morao zbog jake vatre le}i posle nekoliko koraka. Opaziv{i da se wegova amajlija odmi~e od
wega, Savi} po|e za g. majorom i lee ba{ na ono
mesto gde je malo~as leao g. Tankosi}. Nije pro{lo vaqda ni dvadeset sekunda od kada je razmena
lei{ta u~iwena, dok podnarednik Savi} jeknu:
115
116
119
IZVORI I LITERATURA
Arhiv Srbije, Savez dobrovoqaca; Fond Milorada Pavlovi}a
Krpe; Zbirka poklona i otkupa; Varia; Dru{tvo Svetog Save;
Fond Nikole Aran|elovi}a
Arhiv Vojnoistorijskog instituta
Me|uop{tinski istorijski arhiv Vaqevo, Fond Op{tine grada
Vaqevo; Zbirka mati~nih kwiga ro|enih i kr{tenih; Zbirka otkupa; Zbirka prepisa; Zbirka Varia;
Na~elstvo sreza Tamnavskog Ub;
Dokumenti o spoqnoj politici Kraqevine Srbije 1903-1914, kw.
1, sv. I, II; sv. II; kw. 5, sv. I, II; kw. 7, sv. 2.
Stenografske bele{ke Narodne skup{tine
Posebni fondovi Narodne biblioteke Srbije (Zaostav{tina Dragi{e Stojadinovi}a; Dnevnik Milorada Pavlovi}a -Krpe)
A. Radeni}, Austro-Ugarska i Srbija 1903-1918, Dokumenti iz
be~kih arhiva, IV, 1906, Beograd, 1989.
Dobrovoqci u oslobodila~kim ratovima Srba i Crnogoraca,
Zbornik radova nau~nog skupa odranog u Kikindi 11/12. aprila
1996, ISI, Beograd, 1996
Jugoslovenski dobrovoqci 1914-1918, Zbornik dokumenata, Beograd, 1980
\. Kara|or|evi}, Istina o mome ivotu, Beograd, 1969
V. ]orovi}, Odnosi izme|u Srbije i Austro-Ugarske u XX veku, Beograd, 1992
B. Ne{kovi}, Istina o Solunskom procesu, Beograd, 1953
D. Jankovi} Srbija i jugoslovensko pitawe 1914-1915, Beograd,
1973
Jugoslovenski narodi pred prvi svetski rat, Beograd, 1967
X. Rid, Rat u Srbiji 1915, Cetiwe, 1975
A. Rajs, Slike, bez mesta i god. izdawa
S. M. \or|evi}, Spomenica dr Rajsu, Beograd, 1930
121
122
123
^ASOPISI, [TAMPA
\. Stankovi}, Srpska vlada i muslimani u prvom svetskom ratu,
IG 1-2 (1980)
B. Hrabak, Vaqevo u ratu 1914, Glasnik MIAV, 31 (1997)
B. Hrabak, Operacije na sredwoj i u gorwoj Drini i u Sanxaku avgusta 1914, IG (1964)
B. Hrabak, Delatnost pripadnika organizacije Ujediwewe ili
smrt za vreme prvog svetskog rata, Na{a pro{lost, VI, 1971-1972,
Kraqevo, 1973
B. Hrabak, Dejstva dobrovoqa~ko-~etni~kih jedinica u Ui~koj
vojsci u leto 1914. godine, Ui~ki zbornik, 9, 1980
S. Jovanovi}, Milovan Milovanovi}, Srpski kwievni glasnik,
6, 16. jul 1937
124
125
BELE[KA O AUTORU
Milorad Beli}, ro|en u Vaqevu, 1954. godine.
Zavr{io studije istorije na Filozofskom
fakultetu u Beogradu.
Do sada objavio: ^etnici Dra`e Mihailovi}a u
gra|anskom ratu 19411945 (2001), kao i niz
stru~nih radova sa temom iz zavi~ajne i nacionalne
povesti.
126
355:929 Tankosi} V.
94(497) "1880/1915"
BELI], Milorad
Komitski vojvoda Vojislav Tankosi} / Milorad
Beli}. 1. izd. Vaqevo : Me|uop{tinski istorijski
arhiv, 2005 (Vaqevo : M & S). 128 str. ilustr. ; 21 cm
Tira` 1.000. Prilozi: str. 81-119. Bele{ka o
autoru: str. 126. Napomene i bibliografske reference
uz tekst. Bibliografija: 121-125.
ISBN 86-80613-07-H
a) Tankosi}, Vojislav (1880-1915)
COBISS.SR-ID 123856140