Professional Documents
Culture Documents
Knjiga Kangrga
Knjiga Kangrga
MILAN KANGRGA
KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM
predavanja
Izdava
Sveuilite u Zagrebu
Filozofski fakultet
FF Press, Zagreb
Za izdavaa
Miljenko Jurkovi
Urednik
Borislav Mikuli
Recenzenti
Lino Veljak
Ante ovi
Borislav Mikuli
Lektura
Asja Petrovi
Grafika oprema
Boris Bui
eljko Jelenski
Tisak
Tiskara Rotim i Market, Lukavec
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i
sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 665171.
ISBN 978-953-175-307-4
Tiskanje ove knjige financijski je pomoglo Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i porta RH
MILAN KANGRGA
KLASINI NJEMAKI
IDEALIZAM
Urednik:
Borislav Mikuli
Zagreb, 2008.
Sadraj:
Predgovor (M. Kangrga)................................................................................... 9
Uvodna rije proelnika
Odsjeka za filozofiju (L. Veljak).............................................................. 11
Predavanja
1.
Predavanje (Uvod: filozofija-philosopha, znanost-mudrostspekulacija, spekulativni poetak kod Kanta, primat praktikog
uma i Fichte; Marx kao nasljednik Fichtea. Kant: kriticizam, i
transcendentalizam)................................................................................................. 13
2.
3.
4.
5.
6
6.
7.
8.
9.
8
16.
DODACI
ivotopis i bibliografija Milana Kangrge........................................................... 311
Izbor internetskih stranica o Milanu Kangrgi................................................... 316
Kazalo imena.......................................................................................................... 317
Predgovor autora
Ova je knjiga plod proizaao iz predavanj to ih je autor drao studentima
filozofije u Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u ljetnom
semestru akademske godine 2006/07. Na inicijativu prvenstveno dvojice kolega, prof. dr. Lina Veljaka, proelnika Odsjeka za filozofiju, i njegova zamjenika, prof. dr. Borislava Mikulia, autor se odazvao da sadanjim studentima
filozofije odri predavanja o velikoj temi klasinog njemakog idealizma, s
njegovim glavnim predstavnicima Immanuel Kant, Johann Gottlieb Fichte, Friedrich Wilhelm Joseph Schelling i Georg Wilhelm Friedrich Hegel. U
rasponu od pedeset godina, od 1. izdanja Kantove Kritike istog uma (1781.)
do Hegelove smrti u Berlinu (1831.), dosegnula je njihova misao vrhunac u
itavoj dotadanjoj historiji filozofije svojom spekulacijom najvieg ranga.
Autor je o toj filozofiji do sada objavio nekoliko knjiga, u kojima se trudio
da temeljito razradi, objasni i produbi osnovne misli te klasine njemake
filozofije. Zato je poziv na odravanje tih predavanja sadanjim studentima
Odsjeka za filozofiju, na kojem je autor djelovao do umirovljenja 1993., bio
za autora posebno privlaan.
Studenti su snimali predavanja, a na poticaj kolege Borislava Mikulia student Matej Kuna kontinuirano je snimao daljnja predavanja toga semestra,
na emu mu najsrdanije zahvaljujem. Osobitu zahvalnost dugujem kolegi
Mikuliu koji je predloio da se predavanja publiciraju u obliku knjige i osobno se poduhvatio tekog rada na transkripciji tonskog zapisa i potom na izradbi redigiranog transkripta, na temelju ega je nastao ovaj finalni tekst. Bez
njegovog zalaganja teko da bi dolo do teksta predavanja i ove knjige!
U ovdje publiciranom tekstu zadran je nain izlaganja karakteristian za
iva predavanja, no autor je ipak, s obzirom na specifinost govornog jezika
i na digresije, poduzeo manja kraenja transkripta te nuna jezina i stilska
poboljanja, a posebno se ukazala potreba da se tekst mjestimice dopuni
pobliim pojanjenjima nekih stavova, koji bi bez tih naknadnih zahvata
moda ostali nedovoljno jasni.
U ovom je obliku po uvjerenju autora ova knjiga upotrebljiva ne
samo kao mogui prirunik za studente filozofije nego i za svakog itatelja
zainteresiranog za problematiku filozofije klasinog njemakog idealizma,
jer i sm karakter predavanog teksta omoguuje da se shvate i neke tee
postavke te filozofije.
Autor
U Zagrebu, u sijenju 2008.
10
11
12
14
15
16
mogli bismo to rei kao osnovni stav Fichteov, kojim prekorauje, ili bolje
rei, prevladava Kantovu poziciju, kad Kant veli Ja mislim to je ta transcendentalna apercepcija onda bi mu Fichte mogao rei: Dragi Kant,
trebao si rei: Ja, Immanul Kant, mislim. To ovako izgleda nategnuto, ali
se time onaj apstraktni pazimo dobro: samo spoznavalaki subjekt, kako
ga tretira novovjekovna filozofija u liku spoznajne teorije ovo Ja, ovaj
subjekt Ja, prerasta u ovjeka, ovo: Ja, Immanuel Kant, mislim. To mu predbacije Fichte, i to je prijelaz na tu spekulaciju, kojim se spoznajno-teorijski
filozofijski horizont prekorauje, prevladava, a time, mogli bismo kazati i
sma filozofinost. Ovo prerastanje subjekta, pojma subjekta, i onoga Ja, u
ovjeka, ovo to Fichte kae, Ja, Immanuel Kant, mislim, time se onaj pojam
samosvijesti, koji se ve s Descartesom jasno utvruje pazite, Descartes
daje do znanja, interesantno da je to on samo u jednom pismu dao, a nije
razvio: u Cogito ergo sum ovo cogito znai: Ja znam da mislim, dakle jesam. Pazite dobro, inae imamo samo ovo Mislim, dakle, jesam kao puko miljenje
koje, meutim, postaje predmet miljenja, tj. svijest se die na nivo samosvijesti. Znai, cogito je samosvijest, pozicija samosvijesti, a svijest je tu ono to
sm Descartes naziva svjesnim sadrajem kao predmetom samosvijesti.
Prema tome, tu se s Fichteom dogaa, s onom kritikom primjedbom Kantu, upravo to da se pojam samosvijesti vie ne shvaa u spoznajno-teorijskoj
dimenziji kao neki vii stupanj svijesti, u dimenziji pukog spoznavalatva,
nego Fichte odmah dodaje i tu je ta njegova veliina i tu je prijelaz na
spekulaciju samosvijest = samodjelatnost = sloboda. Time je prekoraen
horizont filozofinosti.
Dakle, taj do tada samo spoznajno-teorijski miljeni odnos svijesti i samosvijesti kod Descartesa i Kanta pretvara se u spekulativni stav subjekt-objekt identiteta. Mi emo se s time, dakako, sresti, protumaiti to sve i produbiti, tako da vidimo veliinu toga, pri emu moemo odmah nagovijestiti da
je upravo Fichte prvi spekulativni mislilac u historiji filozofije. Spekulativni
mislilac, a ne vie iskljuivo filozof! I on to ak daje do znanja. Dakle, rije
je o subjekt-objekt identitetu kao osnovi i pravom poetku cijele Fichteove
spekulativne misli, a time je prevladana i spoznajno-teorijska pozicija, bitna
za razvitak filozofije kao takve, naroito novovjekovne, evropske, koja nije
izila na kraj s pojmom odnosa evo, gledajte, odnos subjekta i ovo u
naglasiti i objekta jer je to i znailo da se ve poinje s razlikom, a da
se do njegova jedinstva nikada po toj liniji nije dolo. Spoznajna teorija kao
takva, po svojoj bti, ne izlazi na kraj sa svojim vlastitim problemom odnosa
17
subjekta i objekta. A kad kaemo subjekt i objekt, onda imamo u vidu ovo
to smo maloprije naglasili, naime, da su i subjekt i objekt shvaeni i odreeni
ovdje samo i iskljuivo u spoznajno-teorijskom horizontu, dakle, u dimenziji spoznavalatva. Tako je onda i ona, takozvana uvena definicija istine
kao adaequatio rei et intellectus, adekvacija ili podudaranje stvari i intelekta, ve
svojim bitnim postavljanjem bila i ostala ista apstrakcija metafizikog tipa,
jer je taj stav mogu samo u jednom i za jedan posve dovren i jednom zauvijek gotov svijet a im to kaemo, onda znamo da nemamo vie posla
sa svijetom, onda svijet nije svijet, pa to odmah i prestaje biti svijetom jer
se njime ne samo u Spinoze, nego u itavoj novovjekovnoj filozofiji, misli
zapravo priroda. Onda to imate paradigmatino iskazano kod Spinoze, to
je poetak njegove Etike, Deus sive natura, Bog ili priroda. Dakle, pojam svijeta
miljen je ovdje kao priroda! Kasnije e Hegel rei: svijet shvaen kao puka
apstraktna onostranost ili objektivnost.
To su, dakle, ta dva momenta o kojima vam govorim da ih imate u vidu
kao, rekao sam, orijentir koji bi nam omoguio lake sluanje nekih stavova,
teza kad prijeemo na izlaganje svih tih problema svakog pojedinog filozofa Kant, Fichte, Schelling, Hegel pa e nam to sluiti i kao orijentir
prilikom izlaganja itave klasine njemake filozofije. Tu sad samo da jo
kaemo ovo, unaprijed, da ono bitno to se tu dogaa, prije svega s Fichteom, koji je, kao to smo rekli, idejni zaetnik prve spekulativne misli, glavni
predstavnik, osniva, kako hoemo kazati, bilo je to to se neprekoraeni i
za nju neprekoraivi horizont filozofije kao takve, u kojemu se zastaje na
pitanju odnosa, dakle spoznajnog, spoznavalakog odnosa subjekta i objekta, onim subjekt i objekt, podie na nivo, s Fichteom, produkcije odnosa. A
to znai samo to da, ako bismo tako rekli, iza pod navodnim znacima
iza tog danog i kontemplativnog odnosa, traga se za samim podrijetlom
i toga subjekta i toga objekta. A to je znailo ni vie ni manje nego da su i
kako su proizvedeni taj subjekt i objekt, a ne shvaeni kao puka danost; tj.
da oni prethodno moraju biti ba proizvedeni, da bi kao takvi uope bili i da
bismo uope mogli baratati tim pojmovima subjekt i objekt. To je zapravo, moemo sad kazati, primjereno upravo toj novovjekovnoj filozofiji koja
poinje sa svojim bitnim spoznajnim, spoznajno-teorijskim problemom, pri
emu je onda problem metode spoznaje u prvom planu Descartes pie
Discours de la mthode, dakle Rasprava o metodi kao bitnim pitanjem spoznajno-teorijske problematike uope.
U tom smislu, dakle, produkcija odnosa znai, kod Fichtea, taj subjekt-objekt-identitet. A to nije nita drugo nego ve zapoeti sa samodjelatnou
18
19
emo naglasiti, Kantova je filozofija zbiljska, upravo revolucionarna prekretnica u itavoj historiji filozofije zapadnog svijeta koja svoj poetak ima u
starogrkoj filozofiji. Kad se kae revolucionarna, misli se ovo: s jedne
strane na ono predrevolucionarno i revolucionarno razdoblje druge polovice
18. stoljea, u kojem se idejno priprema francuska revolucija od 1789., a iji
je misaoni odjek bila cijela klasina filozofija na elu s Kantom pa sve do Hegela. U svojoj Historiji filozofije Hegel to naglaava, pa ba potencira, a onda iz
skromnosti, kako bi se reklo, jer ne spominje sebe, pa govori kako je itava ta
filozofija Kant-Fichte-Schelling a misli, naravno, i njegova vlastita neposredni misaoni i duhovni odjek onoga to se dogaa s Francuskom revolucijom i oko nje u Evropi, koja je naravno najradikalnija prekretnica u itavoj
historiji ovjeanstva. Tako da se vidi a te emo stavove kasnije malo jo
citirati kako smi ti filozofi naglaavaju da su oni poticaj svoje misaone
djelatnosti dobili pod utjecajem Revolucije. Otud, revolucionarna misao jest
primarno misao te revolucije tako da oni sad misaono i duhovno prerastaju
to da su samo kako bi Marx rekao za Kanta teoretiari Francuske
revolucije, jer to je sad ve bila ba revolucionarna misao, a to nije isto. To
e se vidjeti kod Fichtea koji poinje teorijskim opravdavanjem te revolucije
u ono vrijeme u Njemakoj, pa je onda to morao pisati pod pseudonimom
da ne bude uhapen, mislei revoluciju koju je on zahtijevao i za Njemaku.
Tako da je Fichte tu mislilac revolucije, francuske, ali onda on postaje revolucionarni mislilac, to nije isto, sad imamo posla s revolucionarnom milju,
to je zapravo nov kvalitet. Pri emu moemo odmah kazati da je ovaj pojam
revolucionarnog, kao revolucionarna misao, zapravo spakulativna misao. Sad
emo onda anticipirati: spekulacija bi u tom kontekstu bila, reeno slikovito,
filozofija koja prodire pod kou, a filozof se kree nad koom.
Dobro, dakle, tu smo evo sad s Kantom kao poetkom. Moemo sad
kazati da tu kod Kanta imamo, uvjetno reeno, tri momenta tog misaona
prevrata prvog ranga: prvo, kriticizam, drugo, transcendentalizam, i tree, Kantovo pitanje kojim on zapravo razrjeava spoznajno-teorijski problem: jesu
li i kako mogui sintetiki sudovi a priori? Tu bismo mogli dodati, a o tome e
biti govora, naravno, jer je Kant veoma znaajan i zasluan u historiji etike,
da bi etvrti moment toga revolucionarnog prevrata bilo Kantovo prvo
u historiji filozofije isticanje primata praktikog uma. to je bila, naravno,
osnova ne samo za konsekventno postavljanje etikog problema nego i, da
tako kaemo, nit-vodilja cjelokupne klasine filozofije, pa i mnogo vie od
toga, jer je upravo to bio jedan od bitnih momenata na putu u spekulaciju i
povijesno miljenje kao idejna osnova ivota Evrope sve do dananjeg dana.
20
21
22
23
i konstruiramo, moemo takoer rei, proizvodimo. Pri emu, tu treba vidjeti jedan veliki problem upravo u odnosu filozofije i spekulacije, gdje se
spoznavalaki in identificira s proizvodilatvom. Mi kao filozofi ostajemo
ogranieni ako ne pitamo po emu neto jest? Tu vam je onda na djelu cijela
metafizika, ona kree onim ex nihilo nihil fit, pa se onda ak i jedan Aristotel tu
zbunjuje i ne zna kako bi s tim iziao na kraj. Jedan Aristotel, koji pred sobom
i oko sebe ima prvoklasno umjetniko stvaralatvo, ima i pojam poisisa, ima
svoje slikare i kipare svjetskoga glasa, Fidiju, Mirona, Praksitela, pa je nasjeo
na metafiziku. Pa iz ega je ta statua? A on veli: iz kamena. to je sad to iz kamena? Pa nije! Nego je krivo postavljeno. Po emu je sad to, a ne iz ega. Pa,
znamo da je iz kamena, ali moe biti i iz drveta, moe biti iz eljeza, moe iz
bilo ega drugog! To je ono njemaki aus, woraus. Ali ne to, nego wodurch, po
emu! To znai, po umjetniku, po njegovu stvaralatvu, po njegovu djelu! Ali
najvei mislilac starog svijeta, koji je sve to znao, pa se tu dao zavesti takvim
pitanjem, ex nihilo nihil fit, iz niega ne postaje nita. Pa se onda Hegel kasnije
ruga tome da mu iz neega postaje neto. Zato bi trebalo tek postajati ako
ve jest!? A vidi se o emu je rije. Nije to pitanje materijala iz ega se neto
pravi, nego onog proizvoditelja. U ovom sluaju umjetnikog proizvoditelja,
umjetnika i tako dalje, onih koji su napravili statuu Afrodite, i tako dalje. A
nije Afrodita iz kamena nego je po umjetnikom djelu, po oblikovanju.
Dakle, da se vratimo na Kanta. Kant ima svoju misaonu granicu. Svi smo
mi ogranieni. Nekad kad sam drao predavanja, pa smo diskutirali o tome,
studenti su me potali, jer sam rekao da smo ogranieni. Ali nemojte se ljutiti kad vam kau da ste ogranieni, platite mu pie! Pa, mi jesmo ograniena
bia, konana, ograniena, nedostatna, potrebita bia. To se odnosi na svakoga, pa ak i na najveeg filozofa svih vremena, Hegela, kojemu ak i jedan Kangrga moe pronai nekakve nedostatke i tako pokuavati mu
pomoi. Dakle, svi smo ogranieni, a Kant na razmeu itave metafizike,
filozofije od poetka, od Platona moemo kazati Platon je paradigmatian
za ono to se naziva filozofija: Platonov pojam ideje, pa emo o tome jo
govoriti, taj je kljuni pojam ovdje, a ja sam na primjer kritizirao Hegela,
kojega sam smatrao svojim kolskim prijateljem, da jo i on upotrebljava
taj pojam ideje, pa onda ima kod njega subjektivna ideja, objektivna ideja, apsolutna ideja. A emu ti je ta ideja? O tome e jo biti rijei.
Uglavnom, s ovim pojmom ideje poinje itava filozofija, dakle, s Platonom. Sad kad smo napravili jedan rez, uvjetno reeno, izmeu starih mudraca, koji su jo ivjeli svoju misao ili mislili svoj ivot, kako god hoemo
24
kazati to su zato mudraci jer nisu odvajali svoj ivot, svoju praksu, svoje
stvaralatvo, sve skupa, od svoje misli, dakle od teorije, nego je to bilo dano
u jednom jedinstvu, pa su zato nazvani mudraci. Platon pak postaje prvi
pravi filozof koji odvaja teoriju od prakse, a onda, kao to znamo, Aristotel,
s njima se pojam prakse odvaja od svih onih odreenja prxis-poisis-tchnetheora i tako dalje. Dakle, hou rei to, moramo imati stalno u vidu domet, ali
i granicu, recimo u ovom sluaju, Kantova postavljanja problema, gdje se on
strano mui da izie iz ovoga ja u to tako nazvati metafizikoga horizonta, da uope prvi puta doe do toga da kae metafiziarima: Pa, ekajte,
kako ste doli do predmeta? I danas ete naii, ne samo kod nas, na pojam
dani predmet, a to vam je drveno eljezo, to je contradictio in adjecto.
Tako moe govoriti svaki prosjean ovjek, ali ako elim biti filozof, onda
mi to nije doputeno. Kad kaemo dani predmet, onda smo sami sebi
skoili u usta. Jer, predmet, kao to vidite, upravo se Kant mui da to pokae,
predmet mora biti tek uspostavljen, proizveden, kao po subjektu omoguen,
miljen i tako dalje, da bi bio. To vam govorim zato jer, naalost, jo ima takvih takozvanih filozofa koji tako govore u prazno.
Najprije smo rekli da su ovdje kljuna ova tri momenta: kriticizam,
transcendentalizam i Kantovo pitanje o sintetikim sudovima a priori. Kad
kaemo kriticizam, ono to nazivamo Kantom, nije vie ono tzv. predkantovsko doba, kad je on jo uenik jednoga Wolfa, i tako dalje. Pravi Kant
poinje s Kritikom istoga uma, 1781. je kljuna godina ja bih malo pretjerao,
pa rekao prave filozofije. Prvi se puta filozofija postavlja na nivo svoje
vlastite, da tako kaemo, filozofinosti u klasinoj njemakoj filozofiji s
Kantom. To je prva misao gdje vie nema lutanja, a neu biti bezobrazan pa
rei brbljanja, jer bi to bilo neprimjereno, ali Kantova kritika metafiziara,
koji poinju s takozvanim gotovim i danim predmetom kao neim samo
po sebi razumljivim, pa im postavlja pitanje, odakle taj predmet? Pa onda
idemo na kritiku, pa idemo na taj takozvani kriticizam, pa onda on na jednom
mjestu u Kritici praktikog uma kae da je to neprimjereno filozofskom pristupu da se neto uzima kao samo po sebi razumljivo, rijeeno, i ovo i ono...
Pa, Kant pita stalno tako, da nita nije rijeeno, pa pita za mogunost predmeta. Pazite, pita za mogunost predmeta da bismo uope mogli govoriti o
predmetu, a ne uzeti ga zdravo za gotovo, to je onda taj takozvani zdravi
ljudski razum, pa onda Hegel veli da je taj zdravi ljudski razum toliko zdrav
da e se rasprsnuti od zdravlja.
Dobro, naravno, to je sad pitanje, kad gledamo s Kantom, zaista bitne
razlike izmeu razuma i uma. I tu e se onda stvar razvijati tako da Fichte
25
uzima sve ono najbolje do ega je Kant doao. On ga kritizira da nije imao
hrabrosti, on veli da Kant nije imao dovoljno hrabrosti da povue konsekvencije iz onoga najboljega to je on nazvao sm duh Kantove filozofije, a
to je pitanje zapoinjanja od uma dalje, tj. kree se s umom, a ne s razumom.
Kasnije i Hegel insistira na tome pri emu onda Fichte, kao to emo jo
vidjeti, povlai konsekvenciju tamo gdje i Kant sm to kae: Pa, dragi Kant,
ako si ve rekao, primat praktikog uma, pa onda on valjda ima primat! A,
vis vis ega? Pa, vis vis teorije! Pa, onda ti je um po svojoj bti praktiki.
To je bt.
Meutim, vidjet ete, kako se to tekom mukom probija. Pojam praktikoga
u Kanta ostaje jo uvijek dobrim dijelom u starim, starogrkim vodama, da
tako kaemo. To vam je prxis! Praxis starogrki pojam praxisa. A to je
to? Meuljudsko djelovanje, su-odnoenje unutar polisa, gotova drutvenog
poretka. Jo uvijek se pojam praktikoga uzima samo u moralnom pogledu,
praktiko djelovanje jest moralno djelovanje. Pa onda ak i taj pojam primata praktikog uma ide tako daleko da ga on su-misli kao moralni oblik. I
kod Kanta to znai zapravo su-odnoenje pojedinaca unutar jednog gotova
stanja. A to jo uope nije pojam prakse, pa vam to ve Fichte prevladava,
pa Schelling, pa onda ete nai kod Hegela, IV. glava Fenomenologije duha, gospodstvo-ropstvo i tako dalje, gdje vam onda on govori o onome to, recimo,
jo Giambattista Vico misli pod pojmom prakse i historijskoga, osnovano na
ovom pojmu praxisa u starogrkom smislu pukog odnoenja.
Tako da odnos proizvodilaki odnos ovjekov spram prirode i prisvajanja prirode kao svojega svijeta, takozvane druge prirode, jeste totalitet
ovjekova praktikog odnoenja prema svijetu, u emu je, naravno, sadran
i moj odnos prema drugom ovjeku. Ali da se to odvaja jedno od drugoga,
to je nedopustivo, to je bitni promaaj. Po toj liniji ide cijela klasina filozofija, na elu s Hegelom, koji onda izvlai sve bitne, najpozitivnije momente,
sadrane ve u Kantovu postavljanju problema, a s kojima sm Kant nije
iziao na kraj. Sm Kant nije iziao na kraj! Pa zato imate taj takozvani dualizam teorijsko-praktikoga, to ga Kant onda kani vidjet emo to kad
doemo do toga nekako premostiti u svojoj Kritici moi suenja ili Kritici
rasudne snage, kako e rei Urteilskraft, gdje Kant onda prvoklasno dolazi ne
znajui zapravo da je na najdubljem spekulativnom stavu u toj kritici moi
suenja kad govori o genijalnosti, o geniju, o stvaralatvu, o umjetnikom
itd. itd. Dakle, do toga emo doi, ali Kant je tono osjetio da je ostao u dualizmu: s jedne strane mu je kritika istoga uma, a zapravo razuma, s druge
strane kritika praktikog uma, mislei pod tim moralno podruje, pa onda
26
27
neto jeste po emu neto jeste. Ono prvo je filozofska pozicija, a ovo
drugo je spekulativna pozicija. Po emu je to, taj na ivot takav kakav je, a
ne da ga mi samo opisujemo, pa sad mislimo da smo jako pametni time to
emo dati neke odgovore, ovakve i onakve. To je povrno, to se zove ostati ili
zastati na pola puta. Gledajte, jedan Hegel, najvei filozof svih vremena, pie
Fenomenologiju duha, ali u samom pojmu, da ne govorimo o ovim suvremenim
takozvanim fenomenolozima, to je tu predmet? Pa, fenomen! A to je feno
men? Pojava! Onda je Kant tu lijepo rekao, ostaje se u sferi pojava. Kant je
bio tu najdosljedniji, pa je bio poten i rekao: mi moemo spoznavati samo
fenomenalni svijet, a stvar po sebi, Ding an sich, to je nama nepoznato. Poslije
emo vidjeti to zapravo spekulativno znai to stvar po sebi. Ali tu je na
djelu, ta takozvana onostranost, to je nedohvatnost postojanja. Pa, sad kad
netko doe u 20. stoljeu, ili ak sada u 21., pa govori o fenomenologiji koja
ve svojim imenom znai kretanje po povrini, tj. po fenomenima, to je onda
malo zauujue. Ali da je jedan Hegel ak to nazvao fenomenologija duha, pa
je time potvrdio da je ostao zapravo bitno filozof, premda ima prvoklasnih
spekulativnih stavova, koje je naslijedio od Fichtea, mi emo to pokazati, to
zaista treba pokazati, a kasnije emo vidjeti to razmee, recimo, najveeg
filozofa svih vremena, koji je jednom polovicom jo ostao filozof, a s druge
strane je bio spekulativac. Pa onda sam sebi protivurijei.
Ja vas za danas vie neu zadravati, mi emo idui puta odmah ii na concretum ovoga, sa Kantom, postavljanja pitanja i kriticizma i transcendentalizma i svih ovih konkretnih problema koji stoje pred nama, da bismo vidjeli
prije svega domet Kantove misli, koju je do kraja izveo Fichte.
28
30
31
32
33
34
35
36
orijsku, spoznavalaku sferu. Ili ako hoemo tako, ostajui u sferi spoznajne
teorije, od Descartesa do sebe.
Dakle, kaemo da se potvrivala upravo iz ovoga utopijskog bezdana,
dakle onoga jo nedogoenoga, kako nam Kant govori to, pa ne zna to
bi s tim, jer se u protivnom nikad nita ne bi dogodilo, nego bi bilo puki
produetak prirodnog kretanja ili zbivanja onoga to se obino naziva razvitkom. Pa emo onda kasnije vidjeti kako ak i jedan Hegel, naalost, upotrebljava taj pojam: Ent-wicklung, raz-vitak. Razvitak je mogu samo u sferi biologije. Recimo, biljka se raz-vija. Ali kad se to uzme kao osnova dijalektike,
onda se dijalektika svodi na puku biologiju. To je alosno, ali dobro, o tome
e jo biti govora. Ali pazite, taj takozvani razvitak mogli bismo ak rei
ovo: ako se kreemo u sferi povijesnosti, onda ovaj pojam razvitka apsolutno
ne moe doi u obzir. Nita se samo po sebi ne raz-vija, ili ako hoete tako,
od-vija, jer bi onda sve unaprijed bilo gotovo. Dakle, to bi bio pojam koji
svoj smisao dobiva zapravo iz biologije, to jest iz jednog, da tako kaemo,
organskog podruja. Meutim, da neto jest ili da neto bude, da se neto
do-godi, mora se upravo dogoditi iz ovog utopijskog, jo nedogoenog o
emu Kant govori, kao to smo vidjeli. To vam je ono to e se, recimo sada
u horizontu jo filozofinosti ili ak, recimo, u etikoj sferi kazati trebanje
prethodi bitku. Vidjet ete, to je Fichteova pozicija trebanje prethodi bitku. Da bismo dospjeli do bitka, bitak treba tek da bude proizveden. Treba
da... Naravno, time smo ostali terminologijski jo uvijek u toj filozofskoj
sferi, recimo jedne etike, i tako dalje, jer su to takvi pojmovi, znamo dobro, to emo vidjeti, na tome gradi Kant itavu svoju etiku poziciju, ovo
sollen, treba da, koji je implicitan u itavom razvitku etike od poetka, od
Platona pa sve do Kanta, a da nije nikad upotrebljen u eksplicitnom smislu
sollen, treba da, kao pretpostavka mogunosti utemeljenja jedne etike, koja,
naravno, prekorauje horizont bitka. A Fichte e rei: pretpostavka koja ga
omoguuje. Dakle, trebanje prethodi bitku, ali to su jo uvijek odreenja
unutar filozofijsko-etike sfere.
Dakle time uvijek iznova zapoinje ono to nazivamo ljudski svijet. Pazite,
kad kaete ljudski svijet, onda ste to iskazali tautologijski. To naalost jo
ak i jedan zaetnik jedne takozvane fenomenologije, Husserl, ne zna. Pa
onda imate kod njega pojam Lebenswelt: svijet ivota. Time ak i djecu zbu
njuju, pa imate neke udbenike, pa je to ivotinjski svijet! Pa kakav je to stav?
Da ivotinja ima svoj svijet!? Ona ima svijet samo na taj nain da smo mi
tu ivotinju, recimo, uveli u taj svijet. Ali, samo ovjek ima zapravo svijet.
37
38
39
40
41
ona takoer odstupi apsolutno od svoje pojedinanosti, da bismo uope mogli doi za-jedno. Pazite, imate u smom pojmu zajednice to moi biti za ono
jedno. Pa onda tek s mukom uspostavlja to to se naziva ljubav, pa se onda
tek naknadno, ako se neto poremeti, moe pozivati na to, pa ekaj malo, pa
kakva je ta tvoja ljubav, i tako dalje. Na ljubav se moe pozvati onda ako si je
tek uspostavio. A to se dogaa s velikim naporom, s mukom, trudom i tako
dalje. Onda nemojte misliti da je taj odnos toliko povran. Ja sam svoju enu
sreo u tramvaju, je li, zgodna mi je bila, i to je bila ljubav na prvi pogled. Ali
smo se morali strano muiti i svaditi, tukli se ba nismo, mislim, ali uvijek je
bilo nekakve svae, je li, dok to nismo uskladiti i mogli rei: Dobro, kakva je
sad ta tvoja ljubav!? E, pa naravno, kao ve uspostavljeno djelo, koje, pazite
malo, kao ono tree koje povratno djeluje na nas kao ljubavna bia. A prije
toga nismo! Ne moe biti ljubavno bie prije nego si u horizont ljubavi
uao sa svim moguim mukama, naporom, i tako dalje i tako dalje. Pri emu
je ono bitno, a to je ono das Dritte, to ga Hegel naziva duh koji nas onda
omoguuje. Ljubav je jedan oblik duha koji povratno djeluje na mene kao
ljudsko bie, da se mogu na to uope pozvati i da mogu uope djelovati kao
ljudsko bie, a nisam ivotinja. Dakle, to je to, a tako vam je i s prijateljstvom
i sa svakim ljudskim odnosom! Naravno!
Dakle, ovo das Dritte, to tree, mora biti uspostavljeno. A to tree je, ako
hoete tako, zapravo ovjekov u povijesti uspostavljeni svijet. To ide tako
daleko da mi esto nismo ni svjesni. Evo, uzmite, to ja znam, rei emo, jedna literatura. Kae se, pa on vam je ba kao jedan Hamlet, onda, ovaj je kao
Otelo, onaj je kao Don Kihot... Pa, to upotrebljavamo kao neto smo po
sebi razumljivo, a to su karakteristike jednog naina ljudskog ivota unutar jednog uspostavljenog svijeta, onda da se zna tono na to se misli. Ali pazite,
Cervantes je morao tog svog Don Kihota napraviti (izmatati) da bismo mi
znali to se pod time misli kad se kae, Ma, on ti je pravi Don Kihot... ovaj
je Hamlet..., ova je prava Lady Macbeth, i tako dalje. Pazite, mi baratamo
pojmovima koji su zapravo povijesno uspostavljeni ljudski odnosi pomou
kojih moemo povratno razumjeti o emu je rije, mi se kreemo stalno u
duhovnom horizontu, a da nismo toga svjesni. Prema tome, to je uvijek
ono tree koje se uspostavlja, a nije naprosto dano. Jer, ovjekov svijet ili, da
kaem samo svijet, ne treba izricati to ovjekov, nije naprosto dan, to sebi
zamiljaju samo zdravorazumski tzv. mislioci, pod navodnicima, mislioci.
Dakle, to je ovo to tu sad imamo s Kantom kazano naravno da on
jo sad nije doao do toga, jer ako taj njegov takozvani razum, a zapravo um,
propisuje prirodi njezine zakone, taj isti um propisuje meni zakone mojega
42
43
bolje biti religiozan, daje nam barem nekakvu nadu, kad umrem, onda u doi
u nebo. Ja u svakako u nebo doi, ali to je sad druga stvar!
Dakle, ovo to smo htjeli tu naglasiti, Kant to jo ne vidi, ali to je ve na
djelu: um propisuje prirodi njezine zakone, um propisuje meni moje moralne
zakone, ljudske zakone. Taj isti um je ono tree to omoguuje i moj odnos
prema prirodi kao stvaralaki, proizvodilaki odnos, i to je to drugo nego
ujedno jedan istinski, stvaralaki odnos mene spram drugog ovjeka. Ono
to smo maloprije govorili, ne samo u odnosu na ljubav, naravno. Pa, ja sam
tu proizvoditelj sebe i mojeg odnosa prema drugom ovjeku. Ja se tu trudim,
muim i tako dalje i tako dalje. To je isto jedna dimenzija proizvoenja, ako
hoemo uzeti taj pojam proizvodilatva, stvaralatva kao i moj odnos prema
prirodi. Dakle, Kant do svega toga ve dolazi, ali on to ne moe prekoraiti,
to treba sad zaista precizno iskazati: Kant ne moe preskoiti, prekoraiti
horizont filozofinosti, a ve mu je pojam spontanosti bitno spekulativan.
Nije sluajno da itava historija filozofije nije dola do pojma spontanosti.
Kant je doao... vidjet emo kasnije do ega je on ak doao. Pazite, tamo
u njegovu spisu Streit der Fakultten [Spor fakultet], gdje on kae kako revolucija sjedinjuje slobodu i prirodu. Pa, kojem bi filozofu to palo na pamet,
da tako grubo to kaem?! Samo Kantu koji je imao pred sobom Francusku
revoluciju, koji misli Francusku revoluciju, koji misli revoluciju, koji misli
revolucionarno. Pa ak i sm pojam revolucija zar je to filozofijski pojam!? Pa, kakav bi to bio filozofijski pojam!? Ali niti pojam spontanosti vie
nije filozofijski pojam. Zato mu on fungira kao ono Hegelovo tree to mu
omoguuje sve ovo ostalo, s jedne strane teoriju, s druge praksu, pa onda
emo vidjeti, kad doemo do toga gdje je Kant doao najblie spekulativnim
stavovima u Kritik der Urteilskraft, dakle Kritika moi suenja, s pojmom genijalnosti, dakle, u umjetnikom stvaralatvu. Tu je Kant najblie osjeaju da
mora premostiti taj dualizam teorijsko-praktikog, jer kritika istoga uma i
kritika praktikog uma ostale su dvije paralelne linije, da tako kaemo. Dakle,
dualizam teorijsko-praktikog. I tu je on ostao u tradiciji ne samo spoznajne teorije od Descartesa do njega, nego zapravo u dimenziji filozofinosti.
Tako da je ovo prekoraenje zapravo spekulativno prekoraenje, pa mu pojam spontanosti znai, kako bi on sad tu sm rekao na drugi nain, zapravo
mogunost dedukcije ne samo kategorij nego svega to se tu dogaa po
liniji teorijskoga i praktikoga. Dakle, pojam spontanosti je ve poetak spekulativnosti.
Ja u vam sad proitati to sam izvadio da vidite kako Kant sm odreuje
taj pojam spontanosti, pa ete vidjeti tu njegovu vlastitu granicu. Pazite to
44
on kae, to je naravno iz Kritike istoga uma: Ali veza, konjunkcija, neke raznovrsnosti uope, ne moe nikada doi u nas preko osjetila te se, dakle, ne
moe nalaziti u istoj formi osjetilnog opaanja... pazite, rije je o vezi,
povezivanju, konjunkciji jer veza je neki actus spontanosti. Pazite, on
kae, akt spontanosti, moi predstavljanja, i onda dalje, pazite, ...i budui
da se ova mo, za razliku od osjetilnosti, mora nazvati razumom... On je
pojmom razuma nazvao ono to smo maloprije govorili ono tree. A zapravo je na djelu jedan stvaralaki in. A to nije ni rezervirano ni primjereno
za pojam razuma. Razum je par excellence jedan teorijski organ spoznavanja.
A um je praktiki. Dakle, sad radnja razuma kojoj emo dati ope imenovanje sinteze. To eli Kant postii! To jest, da on time u isto vrijeme
oznauje kako nita ne moemo predstaviti ili predoiti kao spojeno u objektu i sad dolazi glavni stav, pazite, a da nije dosljedan tome a da ga pret
hodno nismo smi spojili. Kant tu govori o aktu subjekta koji mora stajati
iza, da bismo uope doli do toga, i sinteze, i sabiranja tih osjetilnosti, da
bismo doli do predmeta, da bismo uope doli do onoga neto, i tako dalje.
Ali to nije eminentno radnja razuma nego je prethodno radnja uma, ako ga
uzmemo jo i ire od onoga to se naziva praktikim. Jer je rije upravo o
stvaralatvu. A da ga prethodno nismo sami spojili i da je veza jedina predstava ili predodba koja za razliku od svih ostalih ne moe biti dana pomou
objekta nego je samo subjekt moe uspostaviti budui da je ona neki actus
njegove spontanosti.
Evo, gledajte, sve je pomijeano, a sve je ujedno i reeno. Sad samo treba
oditavati Kanta fichteovski, tako bismo mogli rei. A mi emo to i pokazati, jer Kant je tu sve filozofijske pretpostavke dao za prijelaz u spekulaciju,
samo to to naziva filozofijskim pojmovima, pa onda ostaje u sferi razuma,
teorijskoga. Onda nije sluajno, to smo ve proli puta naglasili, da je onda
on taj krivac, sve do danas, sa stavom spekulacija = teorija. Evo, to vam je
to, a tu je sam sebi skoio u usta jer je govorio o primatu praktikog uma.
Dakle, ovo to smo sad tu proitali, kljuno je mjesto ne samo Kantove
teorijske spoznaje nego itave njegove filozofije, zapravo, koja svoj vrhunac
postie upravo na toj osnovi, na njegovoj kritici praktikog uma, i to u vezi s
pojmovima dobra i zla. To emo govoriti u naim sljedeim izlaganjima. Sve
ove misli poivaju upravo na proizvedenosti kako spoznaje tako i djelovanja,
po ovoj moi subjekta kao stvaraoca svoga vlastitoga svijeta i sebe u njemu.
Dakle, mogli bismo sad kazati, tek time i odatle, ako se naravno vie ne govori o radnji razuma, nego o radnji uma a vidjet emo kasnije konotaciju
45
pravog smisla ovog pojma uma, premda Kant sam dolazi na svoj nain do
toga dakle radnji uma kao eminentno praktiki miljena, ono to Fichte
kae, um je po svojoj biti praktiki, i tek tako je mogue pojmiti da je svijet
ovjekov proizvod.
Sve to nam Kant tu govori, jest na drugi nain, ako se sad tono produbljeno interpretira, upravo teza da imamo posla s proizvoenjem, odnosno
sa stavom o svijetu kao ovjekovu proizvodu. Kao to je, dakako, onda naknadno i sm ovjek proizvod toga ve po njemu uspostavljena svijeta. A sad,
evo gledajte, sm Kant kae o tome sljedee: Ali veza ne lei u predmetima,
i ne moe se pomou opaanja od njih uzeti, to jest od tih predmeta, i time
unijeti u razum, nego je ona samo neka tvorevina razuma, veza, koji opet i
sam nije nita drugo doli mo koja spaja a priori i podvodi raznovrsnost danih predstava ili predodbi pod jedinstvo apercepcije. Kad kae jedinstvo
apercepcije, to moramo odmah imati u vidu, to je nivo samosvijesti. To je
ve Fichte, jer je pojam transcendentalne apercepcije pojam samosvijesti. Ne
vie svijesti, nego samosvijesti! Kant zavrava time da je to najvii princip u
cjelokupnoj ljudskoj spoznaji. Ali, da je rekao, u cjelokupnom ivotu, onda
bi pogodio stvar. No, on je ostao samo u sferi spoznaje pa mu onda razum
fungira kao ta mogunost veze, kao princip povezivanja, kao konjunkcija.
Ovdje je, kao to vidimo, sporno samo to izjednaavanje razuma, kao eminentno spoznajnog pojma, u horizontu spoznajne teorije, s tom spontanu
kao proizvodilakom djelatnou par excellence. I upravo ovdje zapoinje,
moemo sad odmah anticipirati, Fichteova kritika Kanta. Jer radnja razuma
za Fichtea je contradictio in adjecto. Sad u vam naglasiti, kad ve baratamo tim
pojmovima, pa stalno upozoravamo na to da moramo biti oprezni spram
ovog pojma razuma u ovom kontekstu, kako ga upotrebljava Kant. Evo
njegova odreenja, iz Kritike istog uma: Ako je razum mo koja sjedinjuje pojave pomou pravila, onda je um mo koja daje jedinstvo pravilima razuma
pomou principa. Prema tome, um se ne moe nikada ... pazite dobro
to e sad rei neposredno odnositi na iskustvo ili na ma koji predmet,
nego na razum, da bi njegovim raznovrsnim spoznajama dao pomou pojmova jedinstvo a priori koje se moe zvati jedinstvo uma i koje se potpuno
razlikuje od onog jedinstva to ga moe proizvesti razum. Dakle, tu Kant
prekorauje cijeli horizont svoje kritike istoga uma gdje mu razum fungira
neprestano kao Verstand, a ne kao Vernunft. Pa dolazi do toga da cijeli misaoni
proces ukazuje na to da mu razum nije dostatan. To je, dakako, interesantno,
ali nigdje nije povukao tu konsekvenciju, koju je Fichte povukao, nego je
46
ostao kod toga. Kad bismo sada bili dosljedni, mogli bismo rei ovo: onoga
asa kada Kant upotrijebi pojam primata praktikog uma, on bi morao biti
toliko konsekventan pa rei: Sve to sam rekao u Kritici istoga uma, stavite na
stranu. Razumijete? On bi morao anulirati itavu svoju Kritiku istoga uma gdje
mu razum fungira kao osnovni princip svega to e izvesti i to e postaviti
i to e na tom temelju misaono izgraditi, a i sm dolazi do pojma uma za
koji odmah kae da ima primat. Prema razumu, naravno, prema itavoj toj
teorijskoj poziciji i teorijskoj filozofiji kao takvoj.
Prema tome, ovo to nam sad Kant govori, ukazuje na to kako je tono
osjetio da mu um omoguuje cijelu tu strukturu, ono to kasnije Hegel s pravom naglaava kao bitno, imajui, dakako, u vidu da mu je to Fichte priredio
i omoguio. Kad ve sm Kant dolazi do ruba, da tako kaemo, spekulativnosti s pojmovima koji su mu ve s onu stranu filozofinosti, recimo pojam
spontanosti, pa onda primat praktikog uma, i tako dalje, onda Fichte, koji je
spekulativni mislilac par excellence, omoguuje i Hegelu taj korak dalje.
Dobro, mi emo tu zavriti pa emo idui puta pokuati ove stavove eksplicirati na onoj liniji koja radi s Kantom na ovom pojmu primata praktikog
uma, na temelju ega on utemeljuje ne samo svoju etiku poziciju, nego i
mnogo vie od toga, pa emo tu insistirati upravo na tom zapravo, da tako
kaemo, boljem momentu u Kantovoj poziciji.
48
49
je to onda klasina filozofija odredila ovako: svijest je ono razdvojeno. Razdvojeno? Na to? Na subjekt i objekt. Ali pazimo: subjekt i objekt spoznavanja! Time ostajemo jo uvijek u sferi spoznajne teorije. Dakle, s Kantom u
razrjeavanju bitnog spoznajnog problema jo uvijek imamo posla s pojmom
subjekta kao spoznavalakog subjekta.
To je ono, da sad odmah anticipiramo s Fichteom, kad on kae Kantu
naime Kant poinje zapravo s istom formulacijom s kojom poinje i
Descartes, ja mislim, ich denke pa mu Fichte odmah kae: Dragi Kant,
napravio si veliku greku koja se onda pokazala zaista gotovo presudna, jer
su nakon Kanta pa sve do danas interpretirali njega iskljuivo kao spoznajnog teoretiara, a on je prevladao spoznajnu teoriju. Dakle, dragi Kant, trebao si rei: Ja, Immanuel Kant, mislim... a ne: Ja mislim, jer ovo Ja je ostalo
kod tebe jo puki spoznavalaki subjekt. A ovo, Ja, Immanuel Kant, znai:
ovjek, totalitet ljudskog bia, koji nije samo spoznavalaki, usmjeren prema
sebi i svijetu, nego u totalitetu svoga cijeloga bivstvovanja i oitovanja.
Prema tome, kad imamo pojmove subjekt-objekt u tom jo uvijek apstraktnom obliku, nuno je tada da se to misli jo uvijek u horizontu stare
spoznajne teorije od Descartesa do Kanta, pa zajedno jo s Kantom koji se tu
mui da prevlada taj odnos. Sad kad smo rekli ve ovo, svijest kao ono razdvojeno razdvojeno na subjekt i objekt to je nerazrjeiva i neprekoraiva
granica spoznajne teorije. Znate zato? Jer ona ve poinje s razlikom. ak
je pojam jedinstva jo miljen kao ono naknadno, Kant nam sm govori o
sintezi, sjedinjenju da bi doao do predmeta. Naravno, sjedinjenje znai sabiranje. Imate u njemakom jeziku sjajno: lesen znai itati i sabirati, Weinlese i
Sptlese, berba groa, kasna berba, i tako dalje, dakle, ak berba u vinogradu.
Dakle, to sabiranje je sabiranje osjetilnih podataka da bismo uope doli do
predmeta. Predmet je produkt, on je rezultat. Prema tome, on proizlazi iz
te sinteze. Kant jo uvijek s pojmom jedinstva ili sjedinjavanja ostaje zapravo u horizontu spoznajne teorije jer kree od razlike. Tek kad Fichte uvidi
tu tekou, pa kae: Ne moemo mi poeti s razlikom, jer ako ponemo s
razlikom, nikada neemo doi do tog jedinstva, tek onda nema jedinstva bez
razlike ili razlike bez jedinstva, to obino oni takozvani analitiari ne znaju,
oni poinju s analizom, a ne znaju zapravo to analiziraju.
Dakle, onog asa kad Fichte uvidi taj golemi problem, koji onda prestaje
biti puki spoznajno-teorijski, pa ak i filozofijski, pa prelazi na spekulativno
podruje, on taj pojam jedinstva naziva identitetom, ali sada kao polaznom
osnovom. Pa imate ne vie jedinstvo subjekt-objekta ili sjedinjavanje ili
50
ojam sinteze u Kanta, koja je miljena upravo u ovom spoznajnom ili spo
p
znajno-teorijskom smislu sjedinjavanja osjetilnih podataka u predmet. Tako
daleko da onda Kant dolazi do onoga a nije ak do kraja svjestan toga ili,
rekli bismo, samo-svjestan predmet = pojam! Naime, vi ne moete ak ni
iskazati bilo kakav stol bez toga. Jer, kad kaete stol, to je pojam. Predmet
= pojam, to znai: pojam kao rezultat ili kao proizvoditelj predmeta, da
tako kaemo, ali spoznajni, spoznavalaki. To ide tako daleko da onda poslije,
Hegel, na temelju toga kae da onaj tko poinje filozofirati bez pojma, bolje
da ne filozofira. Jer onda je to trabunjanje. O emu vam inae govorim? To
je onda govorenje o svemu samo ne o onome o emu je rije, o pojmu, dakle
o predmetu.
Ali sad moramo odmah anticipirati dalje ostati na tome to je Kant
osvojio, izborio, misaono, ono predmet = pojam, to je prekratko jer smo time
jo uvijek u sferi spoznajne teorije. Zato e Hegel govoriti o pojmu pojma.
to to znai? Hegel koji nije bio ba do kraja konsekventan kao spekulativni
mislilac, ali jest to bio dobrim dijelom hajde, dat emo mu pedeset posto!
on vidi da moramo imati pojam da bismo doli do predmeta. Pa, pitamo,
po emu je i pojam mogu? To je taj pojam pojma. Pojam pojma je spekulativno odreenje identiteta subjekt-objekta. Pri tome se sada ide na samu
sr stvari pitanjem po emu neto jest. To je osnovno pitanje spekulacije, ali
pritom odgovor vie ne moe glasiti: po spoznavalakom subjektu! Stara metafizika poinje, kao to znamo, s onim stavom ex nihilo nihil fit, iz niega ne
postaje nita, neto postaje iz neega, i tako dalje, pa onda Hegel to ironizira,
ako iz neega, onda nije trebalo tek postati, jer ve neto jeste, a etwas, neto,
rezultat je negacije negacije, i tako dalje. Prema tome, poinje se s onim nita,
naravno, nita je poetna toka spekulacije. Imate poetak Hegelove Logike s
bitak-nita-postajanje, pri emu ovo nita omoguuje i bitak i postajanje.
Sad me to ba asocira, kad smo ve rekli da bi Kant zapravo trebao poeti
s onom spontanou, koja bi u sebi sadravala ono to mu Fichte sad iskazuje identitetom subjekt-objekta, na jednom mjestu to je u Streit der Fakultten, gdje Kant na jednom mjestu kae ovo: Revolucija sjedinjuje prirodu i
slobodu. A to je to? Pa upravo: odreenje spontanosti jeste jedinstvo inteligencije i slobode. To vam Kant ve tako govori. Prema tome, spontanost je
revolucija. Ja sam kasnije pokuao pokazati da imamo posla sa re-evolucijom.
Kad kaete revolucija, znate li tko je prvi upotrijebio taj pojam? Kopernik!
De revolutionibus orbium coelestium i tako dalje. A pazite, re-volvo, znai vraanje
na poetak, povratak. Ako je za Kanta revolucija sjedinjenje inteligencije i
51
52
pa za svoju filozofiju kasnije kae, a to je moja filozofija drugo nego transcendentalni idealizam!? Dakle, sam sebi skae u usta. Ali gledajte, kao to
je Kant imao pravo, kako bismo rekli sad, biti s jednom nogom jo u staroj
tradiciji, a s drugom nogom u prekoraivanju, tako se i Fichte mui, jer mu je
Kant, naravno, omoguio svojom transcendentalnom pozicijom da dospije
uope do svoje pozicije spekulacije kojom prevladava ne samo spoznajnu
teoriju nego filozofiju kao takvu. Vidjet ete kako Fichte niti ne eli nazvati svoju poziciju filozofijom. Imate njegov glavni pojam, Wissenschaftslehre...
Dobro, o tome emo jo govoriti, ali kaimo da bi tu sada samo u tom smislu
bilo primjereno, naravno, budui da sm Kant to tako postavlja, imenuje i
naglaava transcendentalni idealizam.
im je Kant to pitanje postavio, to je bilo jedno epohalno pitanje. A
moemo kazati, u tom kontekstu, i njegov epohalni odgovor. To pitanje, im
je, naime, postavljeno, istim asom probija i prekorauje horizont u kojem
trai primjeren odgovor. Da bi, da tako kaemo, poput bujice a to se
dogaa s Fichteom provalio sve dotadanje misaone i ivotne granice,
pregrade, ogranienosti, to tu sada stoje na putu ovjekovu pohodu, mogli
bismo rei, ba s Kantom, u osvajanje svijeta. Kad biste tragali probajte
tragati u historiji filozofije kad se upotrebljava taj pojam, pa onda u kojem
smislu, a onda u kojem kontekstu, koje znaenje ima pojam svijeta? Imate
cijelu novovjekovnu filozofiju, od Descartesa do Kanta, svijet = priroda.
Pa, nije priroda svijet! I to, pazite, misli se: onostrane prirode. Pa, to vam
je kod Spinoze, Deus sive natura, Bog ili priroda. Pojam svijeta sve do Kanta
fungira u identitetu s pojmom natura, priroda. A znamo da to nije to. I to ak
onostrana priroda, a ne ovjek kao ta druga priroda, to je ve povijesno
odreenje.
Prema tome, postoji jedan jedini stav u Leibnizovoj Monadologiji gdje on
govori o moralnom svijetu, pa time neto malo anticipira Kanta, ali to
znai moralni svijet? To je isto jedan palijativ koji jo ne govori o onome do
ega e doi do kraja Hegel u svojoj Fenomenologiji duha, IV. glava, gospodstvo
i ropstvo, i tako dalje, gdje se konano do kraja dovodi ono to Kantu jo
nije bilo, da tako kaemo, transparentno pojam prakse. Za Kanta je pojam
praktikoga dobrim dijelom jo uvijek moralno obojen. Pazite, mi znamo
dobro da s Aristotelom, koji to dovodi do kraja, pojam praxis u grkom znai
suodnoenje pojedinaca unutar gotova svijeta, recimo, polisa, i tako dalje, a
pokriva etiku, ekonomiku i politiku. A rije je o suodnoenju mene prema
drugim lanovima polisa, u ta tri oblika, ali o praksi tu uope jo nemamo
53
pojma. Moemo tu kazati jednu stvar: starogrka filozofija uope nije dola
do pojma prakse. A znate zato? Pa, zato jer su robovi radili. Materijalna
proizvodnja je leala na njima. ak je i onaj pojam tchne miljen zapravo
kao obrtniko, zanatlijsko zgotavljanje predmeta potrebe, i tako dalje, ali nije
miljen u smislu ovoga to se naziva praksa.
Da jo kaem jednu rije, jako su mnogi slavili Giambattista Vica, zato to
je rekao da mi proizvodimo nae drutvene zakone. Ali on je ostao na pojmu
praxisa, a ne prakse, jo nije doao do prakse. On ak ide toliko daleko da
kae: jedino Bog je stvorio prirodu, i tako dalje. Hegel e doi do stava da je
moj proizvodilaki, prisvajalaki, mjenjalaki odnos spram prirode osnova
toga to nazivamo praksom. A to su ve dobro naslutili Fichte i Schelling
pojmom produkcije, Produktion. Dakle, s pojmom produkcije ali preciznije reeno: ne djelatnosti, nego samodjelatnosti, dakle, Selbstttigkeit dobiva se osnova ili sam poetak onoga to nazivamo spekulacijom. Ili, ako
hoete tako, ovjekov svijet. Dakle, imajmo u vidu, kada Kant kae kritika
praktikog uma, on misli zapravo na moralno podruje. On se kree u horizontu pokuaja razrjeenja etikog problema, i to po prvi puta na konsekventan nain, svojom autonomnom etikom, ali pojam praktisch miljen je tu
u tom mojem odnoenju prema drugom ovjeku, dakle suodnoenju. Ali, s
obzirom da Kant prvi smatra, nakon Leibniza koji je to naslutio, da time ja
realiziram jedan novi oblik ivota koji se tie mene, ali sada u mojem svijetu,
mi imamo posla s jednim moralnim svijetom koji je tu na neki nain moralno produciran, pa je taj pojam praxisa neosjetno u njega prerastao napola
do pojma prakse u jednom pregnantnom smislu koji nadilazi ovo etikomoralno podruje. To smo rekli samo zato to Kant, zapravo, im stavlja
ovo kritika istog uma kritika praktikog uma, ostaje na dualizmu za
koji onda tono i sm osjea da ga mora prevladati, pa onda dolazi pojmom
Urteilskraft, dakle, pojmom moi suenja ili rasudne snage, u svojoj treoj
kritici, do pokuaja razrjeenja tog problema dualizma. I tu je onda Kant zaista na najviem misaonom nivou, jer upravo pomou produkcije, sad emo
rei, umjetnikog stvaralatva, umjetnika, genijalnosti, dospijeva na sm prag
spekulacije. Schelling e to provesti do kraja, pa e rei, umjetnost je zapravo
ona bitna dimenzija, bitni moment stvaralatva, kao paradigma stvaralatva,
a time i sme spekulacije.
Stoga s obzirom na ovo Kantovo postavljanje problema, nije epohalno
samo Kantovo transcendentalno pitanje, jesu li i kako mogui sintetiki sudovi
a priori rekli smo da je ovaj pojam sintetiki, sinteza zapravo jo uvek jedan
54
55
rekao, svijest nam je dana. Pa, onda ekajte, vidite da i grlica ima svijest! Ali,
samosvijest nam nije dana. Mi nikakvim prirodnim ili socijalnim ili bilo kojim
putem ne nasljeujemo samosvijest niti do nje tako dolazimo. Samosvijest je
misaoni, a s Fichteom mogli bismo rei ivotni napor! Zato i ima malo
samosvjesnih ljudi!
Ima jedan paradoks kad Descartes kae: najbolje raspodijeljena stvar na
svijetu je razum. Zato? Svaki ga ovjek ima. Zato? Svaki misli da ga ima
dovoljno! Sad, da li je taj Descartes bio fakin pa da li je to ironino mislio
ili doslovno? A ja mislim, ako je mislio doslovno, onda je napravio veliku
greku. Jedino ako pojam razuma zadrimo za ovaj odnos svijesti. Ali, da bi
to bilo samosvjesno!? O tom po tom! Prema tome, moda bismo mogli rei
da svaki ovjek ima razum, ali nema um, to jest: nije na nivou samosvijesti.
Nije samoga sebe stavio kao predmet svoje refleksije! To jest, sada ve upravo
samorefleksije. Pa, kad bi bilo to da taj pojam razuma iskazuje ono bitno
za ovjeka, odakle onda tolike nerazumnosti u ivotu? A svi smo nerazumni.
Svi pravimo nerazumne stvari, pa se to onda naziva zlom i tako dalje. Dakle,
Leibniz je prvi rekao da se za samosvijest moramo izboriti ili poboriti, jer nije
svakom to uvijek prezentno, pa ak ni onomu subjektu ili pojedincu koji
u danom trenutku i dospije na nivo samosvijesti, pa razmilja o tome i tako
dalje, nije mu to u svako doba dano. To se, u tom umjetnikom stvaranju, kao
to znamo, naziva inspiracija. Umjetnik ima inspiraciju, pa je onda stvaralac
par excellence. Ali nije to uvijek, nego ba kad stvara ili ako istinski stvara.
Dakle, ovaj pojam stvaralatva, kao identian tu s pojmom samosvijesti, a
Fichte e rei odmah, im doemo do toga, samosvijest = samodjelatnost,
a samodjelatnost = sloboda! I tu smo prekoraili granicu spoznajne teorije,
gdje jo za Descartesa pojam cogito kao samosvijest Znam da mislim, dakle
jesam igra ulogu vieg stupnja svijesti, da tako kaem, u horizontu spo
znajno-teorijskog postavljanja problema.
Dakle, taj cijeli put mora se proi, pa to onda nasljeuje Kant. Naravno,
on postavlja isto pitanje koje je postavio Descartes na svoj nain, ali je sad
ve na viem nivou, dakako. Dakle, kada smo sad, da se vratimo na ovo,
rekli da ovim transcendentalnim postavljanjem pitanja mi dolazimo ve do
transcendentalnog odgovora koji je jo uvijek ostao najveim dijelom u spoznajno-teorijskom horizontu, znai, tek je postavljeno pitanje mogunosti
subjekta i objekta koji tu fungiraju kao neto samo po sebi razumljivo, u
horizontu svijesti, naravno, rekli smo. Po emu su subjekt i objekt uope
mogui? To je pitanje koje lebdi pred Kantom, kad postavlja, rekli bismo
56
57
svijesti, da pita po emu su taj naravno spoznavalaki subjekt i spoznajni objekt mogui, po emu, nego ih uzima same po sebi gotovima i tako
dalje. Kao i pojam predmeta, gotov predmet je drveno eljezo.
Kad kaemo epohalni obrat, Kant je doao do toga obrata i dubi tu koliko moe da izie iz tog spoznajno-teorijskog horizonta, a ja u sada rei
ovo: spoznajno-teorijski horizont je par excellence filozofijski, koji nije jo
dospio do spekulacije. Fichte je prvi mislilac, zato neu vie rei filozof, koji
je prekoraio horizont filozofinosti, i to ak pokuava terminoloki nekako
fiksirati. A kada imamo pitanje, po emu su subjekt i objekt mogui, onda
imamo odmah pitanje koje je tu implicirano: po emu je taj ovjekov svijet
mogu? Pa, onda imamo ono to je za nas u svakidanjem ivotu ili malo
pretjerano ili ak nekako nebulozno: ovjek = svijet. Pa kad kaete ovjekov
svijet, to vam je tautologija. Ima tu onda puno nerazumijevanja, naroito
od ovih takozvanih fenomenolokih mislilaca, koji onda govore o svijetu
ivota. Kojega ivota? Valjda ovjeka! Onda ne treba rei svijet ivota, Lebenswelt, to je Husserl, onda svi ponavljaju, pa ne znaju to su govorili. Dovoljno je rei svijet, ili dovoljno je rei ovjek, jer je to jedno te isto. Nema
ovjeka bez svijeta niti nema svijeta bez ovjeka. ovjek je par excellence, dakle
po svojoj bti, svjetovno bie. A budui da je svijet zapravo njegov vlastiti povijesni proizvod, on je praktiko bie, odnosno, svijet je povijesno dogaanje,
to jest, proizvoenje sebe i svijeta u istom inu, kao vremenovanju.
Dakle, ovo to smo sada kazali, to je pitanje pa onda naravno i jedan
odreeni odgovor, s kojim se i sm Fichte mui kritizirajui svoje suvremenike, pa i sve one koji su kasnije postavljali i falsificirali Kanta, novokantovci
i svi mogui i tako dalje, koji su Kanta onda interpretirali kao spoznajnog
teoretiara, dodue jako dobroga. A Kant je ve prevladao spoznajnu teoriju svojim postavljanjem problema! Dakle, taj je odgovor, da tako kaemo,
do kraja deifrirao iz samoga duha Kantove filozofije, kako kae Fichte, iz
njegove misli, dakle iz bti njegove misli, upravo svojom spekulacijom, koji
ga je upravo razumio kao osnovni spekulativni princip, rekli smo, identitet
subjekt-objekt.
Ako se sjetite to smo rekli, ako ponemo ak s pojmom jedinstva, jo
uvijek smo u horizontu spoznajne teorije, a zapravo poinjemo s razumom.
Jer, to znai jedinstvo? Jedinstvo je traganje za rjeenjem odnosa razuma s
onim oko sebe. Dakle, poinjemo s razumom. Fichte veli, nemojte poinjati
s razumom, morate poeti s jedinstvom. Ali ako idete s jedinstvom, opet je
krivo, jer sm pojam je sjedinjenje. Sjedinjenje! ega? Kree s razlikom da
58
59
Dakle, ova produkcija je i ovdje dalje, pedeset posto, ako hoemo tako,
jednim dijelom, jednom nogom, da tako kaemo, u horizontu spoznajne teorije, ali se Fichte mora, vidjet ete, moramo o tome jo govoriti, kako se i on
i Schelling, njegov uenik, mue da iziu iz ovoga to im je Kant ve pripremio. Ali, imajmo u vidu to: kad kaemo transcendentalno, to je prije svega
samo Kantov pojam, da se razumijemo, i niiji drugi. Da, imamo mi i transcendentalnu meditaciju, je li! Ta transcendentalna meditacija je takoer
jedno drveno eljezo, to je ono to su ovi deki s Istoka donijeli sa svojom
yogom, s ovim meditacijama i tako dalje. Meditacija bi trebala biti, u svojoj
konsekvenciji, apsolutno oputanje. Meditirati, to je ono emu je cilj zapravo nirvna! Apsolutna oputenost. Pazite, u naem takozvanom zapadnom
krugu, u staroj Grkoj, to vam stoji s pojmom ataraxa, apsolutna smirenost
due, ne dati se aficirati od bilo ega da tebe sad uzbuuje i tako dalje. Pa, to
su Indijci znali prije par hiljada godina sa svojim pojmom nirvna, i tako da
lje, i to je onda to meditiranje. Pa, onda imate to to je sad jako pomodno,
moderno one yoge! Pa to je fino, da, naroito za tog zapadnog ovjeka
koji je isto ponorio u svome ekstenzitetu, pa onda, je li, treba samo svaki
dan onda psihijatra da ga lijei. Onda je potrebno to. To je zapravo dobro
da su ovi deki s Istoka doli s tim meditacijama. Samo to su tu nali kod
Kanta to transcendentalno, pa to ljepe zvui. Jer, ako velite meditacija,
to nije ba bogzna kaj, ali kad velite transcendentalna meditacija, onda
to u novinama lijepo zvui Doite na nau transcendentalnu meditaciju!
pa imate drveno eljezo, jer pod transcendentalnim kod Kanta se misli
apsolutni aktivitet subjekta. Onda bismo imali aktivitet-pasivitet... Hm, da, to
je zapravo zgodno, moe biti i to, ta ja znam! Pa zato na primjer ne moe
biti, kad sad u aprilu doe, i sunce sije i kia pada istovremeno, ne! Pa to onda
moe biti malo aktivnosti, malo pasivnosti... mora se zapravo aktivno truditi
da doe do pasivnosti. Pa, da, to moe biti! Onda i onaj tamo yogi, ja sam
to gledao na televiziji, sasvim se opusti, ali se mora dobro muiti. Da, ima
neto u tome, dobro su rekli ti deki, zapravo: jaki aktivitet da bismo doli
do pasiviteta.
Dobro, dakle, evo s Fichteom smo doli tu sad da ak i ovaj pojam podizanja pojma odnosa na nivo produkcije odnosa jeste samo put u spekulaciju,
a jo nije po iskazu, terminologijski, isti spekulativni stav. Ali mu ga je Kant,
kao to vidimo, ve pripremio, pri emu je ve naznaeno, kao to smo rekli, da time ve pitamo, da ne poinjemo s pojmovima subjekt-objekt, nego
da pitamo: po emu su mogui jedan i drugi. Ovo po emu spekulativno je
60
61
svjetovno bie, pa bez njega nema svijeta, kao to bez svijeta, kao njegova
proizvoda, nema ovjeka. Kad Hegel kae: jedan udarac, onda on misli na
ovjekovo proizvoenje, a moemo sad kazati: stvaranje, to se inae pripisuje samo Bogu, a Spinoza je onda Boga poistovjetio s prirodom: Deus sive natura. No sada Hegel, odmah iza toga, pita: to je bilo prije tog vremena?, pa
odgovara: Ono drugo od vremena, a ne neko drugo vrijeme, nego vjenost,
misao vremena. Hegel ovdje eli rei samo jedno: da najprije moramo biti u
vremenu kao povijesnom dogaanju, ime smo tek kao proizvodilaka bia u
vremenu koje je ta naa povijest, da bismo mogli pitati, to je bilo prije toga,
pa onda odmah nastavlja ovako: U tome je pitanje ukinuto (aufgehoben, prevladano).; jer on (tj. pojam vjenosti) misli neko drugo vrijeme. No, tako je
vjenost sma u vremenu; on (dakle, pojam vjenosti) jest ono prije vremena,
dakle sma prolost; to prije je bilo, apsolutno bilo: ono nije! Vrijeme je ist
pojam, nazreta (angeschaute) vlastitost... Hegel hoe rei: ovjekova vlastitost u njegovu kretanju, kao to je prostor u svome mirovanju. Sada
Hegel naglaava ono pri svemu tome najbitnije: Prije nego to je ispunjeno
vrijeme... dakle, po ovjekovoj stvaralako-proizvodilakoj djelatnosti
kojom se to vrijeme proizvodi da bi ga uope bilo vrijeme uope nije.
Njegovo ispunjenje jest ono zbiljsko, iz praznog vremena ono to se vraa
samome sebi. Ako mi, meutim, kaemo prije svijeta, mislimo vrijeme bez
ispunjenja. Time su svijet i vrijeme ovdje miljeni u identitetu. Zatim, neto
dalje, Hegel kae sljedee: To udvajanje... a misli na subjekt i objekt, to
je pojam svijesti jeste vjeno stvaranje, tj. stvaranje pojma duha, ta sebe i
smu protivnost noseu supstanciju pojma... To je svjetska povijest... ovjek
ne postaje majstor nad prirodom dok on to ne postane nad samim sobom.
Priroda je pretvaranje u duh po sebi. Da bi ovo po sebi postojalo, mora duh
shvatiti samoga sebe. Hegel time hoe rei i to je sma sr cijele klasine
filozofije kako tek naim prisvajanjem prirode, od pukog imenovanja do
proizvodnoga odjelovljenja, kojim ona tek postaje i naa i priroda sma, koja,
kao to kasnije kae Marx u tom duhu, bez ovjeka nije za njega nita,
postaje ono to klasina filozofija naziva druga priroda, a pod time misli i
tu po nama prisvojenu prirodu, kao i samoga ovjeka! Interesantno je pri
tome da ak ni u Registru Hegelovih cjelokupnih djela u izdanju Suhrkampa
(svezak 21, iz 2000. godine, izradio Helmut Reinecke), nema toga Hegelova
stava: Vjenost je misao vremena. I jo jedan stav: Poimanje je miljenje
vjenog. Postoji samo: Pitanje o vjenosti svijeta i materije pripadaju praznoj metafizici razuma.
62
63
upravo to to smo sad rekli, samo u drugoj terminologiji, ono boansko, ono
stvaralako, ono najbolje u ovjeku, a takvih je malo. Da, malo nas je takvih,
nemojmo pretjerivati, mi smo konana, ograniena, potrebita, nedostatna,
jako loa bia, i tako dalje. I to svi, svaki! Tako sam ja onom svom prijatelju
odgovorio kad mu prijatelj kae, ti si ogranien, a on se vrijea velim
mu ja: pa plati mu pie, on ti je rekao bitnu stvar. Pa naravno da si ogranien!
I ti i on morate se strano muiti da bar malo budete neogranieni. Da,
prema tome, umjesto da mu plati pie ili neto drugo, on ga napada!
Mi smo po svojoj bti konana, ograniena i potrebita bia. Iz te potrebitosti postali smo povijesna bia. Pazite dobro, to izgleda kao unutranje
protivurjeje. Mi smo nuno slobodna bia, a kad se to kae, zvui naravno
protivurjeno! Ali to je drugo sloboda nego izii iz svojeg ivotinjskog carstva, ivotinjske prirode, da mora proizvesti svoj ivot, da re-evoluira, da si
s onu stranu, da nisi ostao ivotinja? Kant sjajno na jednom mjestu govori
ovo: Pa, dobro, poinje tamo kao ovo sirovo, ogranieno, prirodno bie, ali
ako to poto-poto eli ostati u jednoj kulturnoj civilizacijskoj sredini, onda si
zao. To znai, ti si antipovijesno bie, antiduh, a duh je ono ope, zajedniko,
i to je Hegel pokazao. A nacionalisti su na primjer to, pa ne vide to rade i
to govore. Oni misle da sam ja ovjek time to sam roen kao Hrvat, Srbin
ili Slovenac ili Francuz. Pa nisam ja ovjek po tome! Ja se moram muiti da
postanem ovjek. Svi mi! Ali, nije im to vano, nego im je glavno da je taj
dobar Hrvat, roen... Pa dajte, probajte mi, tko mi moe odgovoriti na to,
to znai biti dobar Hrvat, ja u vam platiti pie ili jedan ruak! Hajde! Dajte
mi za idui puta, tko mi to moe rei, da mi donese, profesore, dobar Hrvat
znai to i to, ja plaam pie i... i ruak plaam! Dakle, pokuajte!
Pazite, protivurjeje je tu ve u samom pojmu dobar. Dobar se ovjek
ne raa, jedino ivotinja koja po svojoj prirodi nije ni dobra ni zla. Prije bismo mogli rei da smo kao zli roeni. Kao u Hegela bitak = zlo! Pa to je
fantastino reeno, zar ne!? Bitak = zlo, pazite, to je naa polazna osnova, a
za dobro se moramo uasno pomuiti! Pa znate dobro kako se muimo, svaki dan, a pogledajte sve ovo oko nas, kako je to sve dobro da ovjek svisne!
Dakle, dobar Hrvat, to je jedno drveno eljezo! A kad sam napisao, dobar
Hrvat znai jo ne biti ovjek, onda su povikali, pa to je neprijatelj, treba ga
ubiti! Ja dobivam ovakav tos pisama Ubijte toga ovjeka, to je, hm... mater mu njegovu! [gromski smijeh] Ne, nije to ala! Htjeli su me pregaziti pred
kuom dva puta. Ali dobro, ja nisam taj dobar Hrvat, u ovom kontekstu,
a nitko mi nee odgovoriti na pitanje, to je to dobar Hrvat!? Ja sam stvarno
64
molio, dajte mi... Pazite, interesantno, ima toliko tih hrvatskih pravih...,
pod navodnicima, hrvatskih intelektualaca! Pa, kad jedan Kangrga, kao neprijatelj hrvatstva, kae: biti samo, jedino ili iskljuivo Hrvat znai jo ne biti
ovjek, pa onda mu odgovori, da mu Isusa! Ja sam zaista rekao, molim vas,
odgovorite mi, napadnite me, ali argumentirano! Nitko! Pa kakvi su to onda
intelektualci!? To znai da je Kangrga toliko intelektualno nadmoan tim pravim hrvatskim intelektualcima da nema nijednoga koji bi njemu odgovorio:
Sluajte vi Kangrga, kakve gluposti vi govorite, pa to je to, to i to... Pa neka
mi argumentira, da znamo o emu je rije. Ali velim, ja ga tuem ve ovim
pojmom dobra. Velim, dobro, ovjek se kao takvo dobro bie ne raa, pa
se nemre roditi ni kao dobar Hrvat! On je konano, ogranieno, zlo, loe,
svakakvo bie, i mora se uasno truditi, muiti da svojim djelom, s uasnom
mukom, pa ak i ivotnim rizikom postane dobar! Proli put smo neto
malo govorili o toj ljubavi, da nema ljubavi na prvi pogled, nego se mora
muiti. Pa, djeco, vi se vjenavate ili udajete i onda, nakon dva mjeseca
Jako sam se razoarala u njemu! Pa, kako zna da si se razoarala!? Pa, jo
ga nisi ni isprobala, i kaj sad z njim, ne!? Pa, malo mu reci, ti si idiot, a onda
i on veli, gusko jedna, i tako dalje, i onda se opet pomire! Ja i moja ena smo
se svadili prije nego to smo se vjenali. Pa mora se posvaati, mora se rei
zato, da vidi s kime ima uope posla! Pa se moramo malo potruditi oko
onoga do koga ili ega ti je stalo.
Gledajte to je sad kazano, ovjek je konano bie, i tako dalje. Pa mi jesmo takva bia, samo Ja, ja, ja pa ja, pa kako mogu stupiti u odnos, kako ga
mogu proizvesti s nekim drugim, bilo u ljubavni bilo u prijateljski ili bilo
koji, a da ne odstupim od svoga ja pa ja... ja pa ja?! Moram djelatno prekoraiti
svoju apsolutnu konanost koja mi onemoguuje da uope pristupim tebi.
Moram stvoriti taj odnos. Evo vidite, s tim se pitanjem mui Kant: gdje je
medium izmeu subjekta i objekta? Gdje je medium koji povezuje mene sa
enom ili s prijateljem? To mora biti uspostavljeno, to treba biti proizvedeno,
ba mora biti s mukom utemeljeno. Dakle, pa cijela pria je u tome, nismo
mi roeni kao ljudi, pa prema tome ni kao dobri ljudi, pa prema tome ni kao
ljubavnici, ni kao dobri Hrvati, Srbi, Turci, Slovenci ili Francuzi, nego se
moramo potruditi, pomuiti da postanemo ljudi, to smo kao to bi rekao
Hegel jo nismo po svom pojmu. A ujedno je naglasio kako ono treba
da... odreuje pojam ovjeka. to znai: treba da postaje ovjekom! Dakle,
to je cijeli problem.
Naravno sad, cijelo jedno razdoblje novovjekovne filozofije na djelu je da
s mukom, tek u toj spoznajno-teorijskoj dimenziji, pokuava odgovoriti na to
65
pitanje. Ali nismo mi samo spoznavalaka bia. I taj pojam znanja, na primer,
to je prekratko! to znai znam?! Mi moemo znati samo neto ve gotovo
mi znamo to, to i to, i tako dalje. A kako smo doli do tog znanja, i to stoji
ispod toga ili ispred toga ili po emu je znanje mogue, i tako dalje. Pojam
Wissen, znanje, je ono najmanje. Vidite, imate kod Hegela prvoklasno tamo,
u Fenomenologiji duha, jednom reenicom pokopao je sve ove metafiziare: poznato nije zato spoznato jer je poznato. Pa, sad promislite to je time reeno!
A mi ak stalno poinjemo s tim pa to je poznato. A kako je poznato!? Pa
onda, pazite ovoga mulca, Hegela, koji jo kae, tim gore po injenice... Pa,
taj je sad bio idealist, bezveznjak, govori gluposti... Tim gore po injenice?
A to je injenica, odakle si ti doao do injenice! Pa, imate odgovor na to
ve u pojmu! Znate odakle to ide, imate to u jeziku u-initi, u-injenica!
injenica je dakle u-injenica! Netko je morao uiniti injenicu da bi ona za
njega bila injenica, a za mene ne mora biti! Za njih je injenica to, a za mene
nije! Kad onda postanete bar minimalno kritiko bie, pa to pitate, onda ste
neprijatelj ili zemlje ili drave ili hrvatstva, i tako dalje. Ne smijete nita loe
rei, ne smijete nita pitati! Kritiko miljenje, to se ne prakticira, vi ste neprijatelj hrvatstva ako pitate kako stoji s tim i tim oko nas. A zato? Jer Hrvat je
po svojoj biti najbolje bie! Tako, vidite svaki dan, sad ovoga bokca, ovog
generala Zagorca, nesretnika, ni krivog ni dunog povlae za sto milijuna!
Ali, ne, imate ove koji kau, on je Hrvat, pravi Hrvat! I ne smije ni rei, je
li, to vam je tak, on je dobar domoljub, dobar ovjek, i tak, nemojte ga kritizirati. Ma, ne bih ja njega ni sudio! Nije on jedini! Pa, ne moete ih toliko...
pa tko e dati tolike zatvore!? To kota!
Dobro, imamo jo samo toliko vremena da se vratimo na na put, ne
vie sa stanovita spoznajne teorije nego filozofije ili horizonta filozofinosti,
koji naznauje ve Kant, a Fichte ga dorauje koliko moe, pri emu emo
vidjeti da se i on mui da doe jednostavno do toga da mi nismo samo
spoznavalaki subjekti nego da smo i ljudi.
66
68
69
70
71
onda kad kaem, ja u tebe ubiti samo da doem do hrane. Ali onda to nije
pitanje hrane, nego moga odnosa pomou hrane, pia ili neega drugog, da
tebe unitim, i tako dalje. Onda je to, dakle, pitanje karaktera moje djelatnosti
u odnosu na ono to se naziva nagnue. I to podlijee onome to se naziva etikim razmatranjem ili moralnim sankcioniranjem. Prema tome, imamo
sada s Kantom prvi puta odreenje pojma volje. Kroz itavu historiju toga
jo nema. A to je to? Umno ili umstveno, svrhovito ili svrno htijenje to
je definicija volje. Time se nagonska sfera podie na nivo volje. I to, pazite,
pomou uma! Um tu igra ulogu praktikog uma. Naime, sad pazite ovo, Kant
pie, Kritika praktikog uma a ta je to? Pa to je kritika volje! Praktiki um je
sinonim, ili ako hoete tako, miljen u identitetu s pojmom volje. To je jedno
te isto. Praktiki um je to nagnue, podignuto na nivo principa pomou uma
koji je tu sada odreujui, odredbeni razlog moje volje, mojega htijenja. Tek
time, misli Kant, postajem ovjekom, koji pomou uma upravlja svojim
prirodnim nagnuima, nagonskom sferom.
Kant, dakle, postavlja svoje pitanje na koje odgovara pozitivno, naravno:
Da, um moe biti odredbeni razlog volje. Ako moe, sad ide cijelo raspravljanje to to znai, kako, na koji nain, i tako dalje. O dva bitna momenta ovdje
emo svakako malo opirnije govoriti, budui da se tu luta sve do dananjih
dana, ak i kod nekih znaajnih takozvanih predstavnika dananje etike, kod
etiara, u Europi. Imate dvije sintagme ili suprotnosti koje glase: praktian-praktiki, maksima-zakon, legalitet-moralitet, hipotetiki-kategoriki imperativ, bitak-trebanje, heteronomija-autonomija da bismo doli do onoga
to Kant ba po ovom transcendentalnom principu odreuje kao predmet
praktikog uma. Dakle, upravo ono to se tradicionalno naziva dobro i zlo.
To su ti predmeti, pri emu onda pojam dunosti igra glavnu ulogu. Kad bismo sada s obzirom na suprotnosti tih pojmova, koje smo naveli, ili po prvoj
liniji: praktian, maksima, legalitet, hipotetiki, bitak, heteronomija, to bi
znailo ostajanje u cijeloj tradiciji filozofije ili historije filozofije, pa i naroito
novovjekovne, a sve ovo drugo: praktiki, zakon, moralitet, kategoriki imperativ, trebanje, autonomija i predmet praktikog uma, koji je tek time odreen
na taj nain. To je sad Kantova pozicija.
Tom distinkcijom kompletira Kant mogunost utemeljenja sada svoje
etike zgrade, da tako kaem. Mi emo naravno sada pokuati objasniti neke
bitne momente, koliko moemo stii. Evo, gledajte, ja u ponoviti Kantovo pitanje, pazite, Kant je tu ve eminentno spekulativac. On poinje s
pitanjem mogunosti neega, a ne s gotovou. Pazite, on postavlja pitanje
72
73
bia, pa komu bi ikad palo na pamet da kae treba da... to jest, treba tek da
postane dobar! Pa on je ve roen dobar! A tako si to nacionalisti zamiljaju,
svih boja: ne, dovoljno ti je da se narodi, pa da si onda jako dobar, je li!? A
vidimo da stalno to protivurijei. Ako su svi Francuzi ve po roenju dobri,
onda tamo meu njima ne bi trebalo eto, neemo sad govoriti o nama!
onda ne bi bilo lopova, ubojica, pljakaa, ratnih zloinaca i tako dalje, ne?
Bilo bi dovoljno rei: je, pa on je Francuz, a to znai, najbolje to moe biti.
Ma, nije mogue!
Prema tome, to da je ovjek takvo bie proli put smo govorili:
konano, ogranieno, potrebito, nezrelo, nedovreno, bitno nedostatno bie
bie koje po svom pojmu, kao ovjek, tek treba da po-sta-je itavim svojim ivotom, tek to je ona osnova da se uope moe postaviti ovo treba da...
Evo, Kant to formulira ovako: Praktino je pravilo uvijek produkt uma, jer
ono radnju kao sredstvo za uinak propisuje kao namjeru, ali za bie kod
kojega um nije posve sam... pazite ovo odredbeni razlog ovoga ...
to moete odmah prevesti: to nije ve kao takvo bie koje bi bilo roeno
kao dobro ili kao moralno bie to je pravilo neki imperativ. Pazite, cijela
pria tu poinje! Jer, kad nekome to kaete ne znam zato ljudi ne mogu
shvatiti tu najobiniju stvar! da mu je zadatak da tek postaje ovjekom.
Zato svatko misli da je ve tak dobar i tak pametan, i to tako da ne moe
bolje biti!? [smijeh u publici] To je ipak malo udno, pa toliko samokritinosti
morao bi imati svaki meu nama. To smo proli puta govorili, ono, Kaj si
ti ogranien!, a on veli, Nemoj me vreati! Pa, emu vrijeanje, plati mu
pie! Pa, naravno da smo ogranieni. A najbolje vam ja to na sebi dokazujem:
pazite, pa kako se Kangrga usudi rei najveem filozofu svih vremena, Hegelu, ti si mene zaveo, platie ti meni... Pa, to je smijeno, ne!? A ipak, moe!
Nije ni Hegel bio najsavreniji, nemojmo pretjerivati. Dakle, kae Kant, prisila, imperativ, ... to je pravilo neki imperativ, to jest, pravilo koje se oznauje
nekim treba da. Evo ga, to je prvi puta u historiji filozofije eksplicitno iskazano ve na poetku utemeljenja etike, pojam treba da, pri emu emo
odmah rei ovo: ako zastaje iskljuivo u sferi ili horizontu bitka, Sein, onda
jo nisi ovjek. Evo: ti nisi ovjek! Jer, ovaj pojam moralnosti, ovo treba da,
ukazuje na to da to tek treba postajati. I tu je epohalni obrat Kantov, koji
daje do znanja da sve skupa to se sad tu ivjelo, govorilo, pisalo, i tako dalje,
ostalo je u horizontu bitka koji je onda ak podignut na nivo principa. Pa e
onda takvi najjednostavnije rei, im se rodi, ti si najbolji na svijetu. A nije!
Dakle imperativ!
Mi imamo posla sa zakonom, koji je imperativ, i to se ini protivurjenim.
ak su neki mudraci karakterizirali Kanta kao Unteroffiziera pa ekaj
74
75
moe ih dresirati, ali to je ipak drugo. Ali ne moe glisti rei, ti bi trebala
biti lav! To bi bilo neprimjereno.
Prema tome, samo biu koje je dolo do samosvijesti moe odgovarati
pitanje odgovornosti. Pa ne moe biti odgovorno ono bie koje nije samo
svjesno, koje ne reflektira o sebi, koje ne razmilja o sebi, koje kao takvo nije
prestalo biti bie vrste, da bi se podiglo na nivo bia roda, to znai, da bi
drugoga priznalo kao ravnopravnoga sebi, kao ljudsko bie. Tako dugo dok
to nije, tako dugo on nije pravi ovjek. On se tek treba razvijati. I zato, taj
takozvani nacionalni moment, nacionalizam, i tako dalje, sve to poiva na toj
ljudskoj nezrelosti. Ali ako pogledate ja sam to pokuao objasniti na dru
gom mjestu ovjek kao pojedinac, to je ve cijela historija uasnog osamostaljivanja. Zamislite ljude, pa to je jo i danas kao nekada, jedan na onoj
koti tamo, imate jednu malu kuicu, drugi na drugoj pa on e svisnuti. On
ak ne moe ni egzistirati kao takav. Pazite, to su ve etnolozi i etnografi i
antropolozi pokazali, ovjek ne moe niti proizvoditi sm, ne moe ni zemlju
obraivati sm! On to uvijek mora s nekim! Ja sam pravio ale, znate ono,
prejde Zagorec u birtiju, a doma ima prvoklasnog vina. Onda mu ena veli:
Ti, mulec jedan, pa kaj bu sad tam, pa onaj cviek bu pil kod onoga Joe
birtaa, a doma ima boljega vina! Pa ne ide on tamo radi toga cvieka, nego
da se sretne s drugima. Pa onda, Bok te poivel, pa se razgovara, pa politizira, jamra... On je drutveno bie. Pa to je ve Aristotel uvidio i opisao:
zon politikn. I samo kao drutveno bie on uope moe egzistirati.
Uz to u vam rei jo jedan primjer. Pazite, 1966. godine je naa jugoslavenska filozofska delegacija bila u Sovjetskom savezu, za uzvrat njihovim
filozofima. Pa smo bili u Moskvi, bio je poetak lipnja, a znate koliko je stupnjeva bilo tada u Moskvi 32! Pa to je bilo neizdrivo, pa hoe neto popiti, i tako sam s prijateljima traio neku gostionu, kavanu, kafi, ali nema,
nigdje, nita. A zato? Ee, pa nee ti meni u kavanu, nema, jer u kavani su
Holbach i njegovi saloni tamo delali revoluciju, francusku! Ne, ne, onda e
ti meni u kavani oblajavati gore Brenjeva..., e, pa nee! A onda jedan moj
prijatelj, sad je naalost umro, veli, Grga, pa mi emo svisnuti. Ma ne, rekao
sam, nemoj biti takav, jer po ulici, u Moskvi, tu i tamo su bili oni aparati, pie:
Gazirovana vod. A ja sam mislio da popijem i neki konjak ili nekakvu
votkicu, je li, da doe malo k sebi, ali nema ti toga ni za lijek! A onda tek
kasnije, to je zgodno, kad sam ja to priao, onda su mi rekli, ma, Grga, kakve
gluposti govori, u Moskvi ima svega. Da, sad ima, a znate od kada? Nakon
Olimpijade! U Moskvi! Onda su to ipak morali dopustiti za strance. Onda su
76
im otvarali kafanice, kafie, ovo i ono, onda sve to, tako da Sovjetski Savez
bude svjetski. Sad je to Rusija, je li, sad imaju svega, samo nemaju novaca!
Eto, to je cijela pria. Ta potreba da bude s drugim, i taj alkohol ili vino,
samo su sredstvo da se s nekim sretne, i tako dalje, to je ta nunost. Pa onda
imate to su sve etnolozi opisivali ti sajmovi, kirvaji, onda godinjice,
onda svi dolaze tamo, ali ne dolaze ba radi crkve, nego da se sretnu, tu se
sretne s nekim, na sajmu, onda se tamo kupuje, prodaje, ovo-ono, onda si
drutveno bie, i ak neto zaradi, malo kupi, proda kravicu, pa si popije...
Ali sve to najvie radi zabave! A to su drugo i vae zabave? Zabavljate se u
drutvu, pa malo... ohoho, pa se smijemo, pa smo na taj nain drutvena bia.
Dakle, i zabava je potreba tu da postanemo drutvena bia. Dakle, ja sam
onda uvijek govorio ovo: kad se dobro zabavljate, ali ba dobro zabavljate,
onda pogledajte gore, gdje vam je aureola, gore, pa je uhvatite da vam ne
pobjegne jer to vam je Duh Sveti nad vama! Kad se dobro zabavljate, onda
ste vi u tom zajednitvu! To je duh, vi ste zajedno s vaom zajednicom: kad
se kae ono, ba smo se dobro zabavljali, ti bokca, zna kako..., e, onda
znajte da je duh bio gore nad vama! Pa zato gledajte malo gore, a ne samo
dolje! Ulovite aureolu da vam ne pobjegne!
Dobro, to smo rekli samo zato da vidite kako Kant konano dolazi do
onoga to bismo mogli nazvati klasino utemeljenje etike. S tim njegovim
velikim suprotstavljanjem bitka i trebanja. Sve je unutra reeno! Tu je sad
reeno neto tako dalekoseno da sad postaje lako da Schelling, Hegel, dou
do povijesti, do ove oposti koja smo mi smi. Jer, time je prije svega reeno
ovo: Nisi naroen kao ovjek ili kao dobar ili kao moralno bie, to tek mora
postajati. A to je postajanje? Mora li ivotinja postajati? Ne mora! Ona je
mala makica pa e biti velika maka! A ti si mali dripac pa se mora muiti
da postane ovjekom, jer kad si se narodio, onda jo nisi nita kao ovjek,
samo si mogunost. Dakle, mora se strano muiti da postane ovjekom, a
taj raspon nije nita drugo nego historija koja tek postaje povijest s Francuskom revolucijom, Kantom i klasinom filozofijom. Hegel je tamo na kraju
svoje Filozofije povijesti rekao, ovjek se sada po prvi puta postavlja ne
na noge nego na glavu, pa iz glave hoe stvoriti svoj svijet, organizirati ga, i
tako dalje.
Ja sad moram ovo prekinuti jer elim insistirati barem malo na jednom
problemu koji je zavodio i stalno zavodi to je alosno sve mogue
filozofe i etiare, a to vam je od ovih tzv. suprotnosti jedan od bitnih momenata. Rekli smo, naime, maksima i zakon. Kad Kant napravi tu distinkciju
77
78
79
ka?! Pazite, cijeli muki rod iskljuen je iz majinske ljubavi. Dakle, o emu
je tu rije? Valjda o ljubavi majke prema svojem djetetu! U pojmu majinske
ljubavi ne lei nita drugo nego njezin odnos bilo koji, naravno, ali u
ovom sluaju: ljubav ili sve ono najbolje svojem djetetu! Pa to nije sporno,
nema Kant nita protiv toga! Nije on rekao da ne trebaju majke ljubiti svoju
decu! To su gluposti! Rije je samo o tome da ne moe majinsku ljubav
podignuti na nivo moralnog zakona koji bi vaio openito, nuno, za svako
ljudsko, umno bie! Prema tome, zato se to ne moe shvatiti!?
Pazite dalje, recimo, prijateljstvo! Aristotel je u svojoj Nikomahovoj etici to
postavio na vrh svojih takozvanih kreposti ili vrlina. Pa to je lijepo, naravno! Prijateljstvo! A sad, pazite, podignite to prijateljstvo na nivo moralnog
zakona! to znai to? Treba uvijek initi dobro svojim prijateljima! A to
je s onima koji ti nisu prijatelji? Hm, pa rei e netko, ba me briga za njih!
Dobro, ako je tako, onda ih moe i pobiti! Dakle, to je meritum stvari: ako
ne ide s etike pozicije, moe nekoga tko ti nije prijatelj dati unititi, ubiti,
a opet fino ostaje moralno bie! A kako to? Pa zato to time moj princip
postaje moralni zakon! Razumijete? Ili... simpatija! Netko mi je simpatian,
pa njemu u initi dobro... ba ste mi simpatini, jel, milostiva, ne, pa njoj
u dobro... a ova ... ba mi nije simpatina, njoj neu, i sve tako. Pa ne moe
ti tako ivjeti, ali mi najee ba tako ivimo. No, kakve to ima veze s moralom? Pazite, nije Kant nekakav monstrum koji ne shvaa i ne priznaje da
mi tako ivimo. Pa, on pie, svako ljudsko bie ide za sreom... Pitajte
nekoga, ujte, idete li vi moda za svojom nesreom, pa ete uti to e vam
rei pa jel vi delate bedaka z mene!? Naravno da ide za svojom sreom!
Ali ako to digne na nivo zakona, srea je meni danas ovo, sutra ono... Pa ve
tu sm sebi protivurjeim! Prema tome, ne moe je ni odrediti, podignuti to
na nivo zakona, to ne ide. To su ti, recimo, principi koji mogu vaiti za mene
kao subjektivno bie samo u mojem praktinom djelovanju i odnoenju, i
tako dalje. Ali, moe li tu svoju maksimu, kao subjektivni princip, podignuti
i na nivo zakona, da vai za svako bie, onda si u apsolutnoj sigurnosti da si
moralno bie! Samo to hoe rei Kant.
Imate to na svoj nain i u Bibliji, Isus Krist veli: ljubi blinjega svoga
kao samoga sebe, ili, to ne eli sebi, ne ini drugome. To je sve ve
ulo u tu takozvanu civilizacijsku, kulturnu sferu nau, ne samo evropsku.
Prema tome, Kant hoe to samo zaotriti, da se vidi tono to se moe
uope razumijevati pod moralitetom. to znai biti moralan? I to znai taj
zakon koji je ve po svojoj formulaciji nuno opi! Nema zakona koji ne
80
vai za sva umna bia. Ali, sad pazite, sad dolaze ti mudraci, pa onda vele, pa
kako je taj Kant mogao biti takav, pa gdje je ljubav... onda frfljaju tu, Scheler, malo budemo dodali emotivnosti! Ne moe na pukoj emotivnosti, da
tako kaemo najopenitije, osnivati moralni zakon koji treba da vai za svako
ljudsko umno bie, a najee upravo protiv svakovrsnog nagnua, nagona,
subjektivne potrebe i neposrednog zadovoljstva, ugode i tako dalje.
Onda su rekli, to hoe Kant s tim umom? Pa, um je tu paradigma za
tu openitost! Osim toga, um je tu shvaen, kao to smo rekli, kao nivo samosvijesti, da bi ti uope mogao biti moralno bie, dakle, da se uope moe
govoriti o onom opem, ljudskom, moralnom, to je obavezujue za ovjeka
kao ovjeka. I upravo ovdje, u tim stavovima, na djelu je sma moderna koju
e kasnije Hegel iskazati pojmom beskonane vrijednosti subjektiviteta tj.
ovjeka.
Gledajte, ja sam htio jo, naravno, s Kantom, da ukaemo na moment
koji sam nagovijestio tamo ve na poetku s ovim njegovim problemom
to ga on otvara u svojoj Kritici moi suenja, gdje je, kao to smo rekli, Kant
najdalje dospio do onoga prijelaza sa stanovita filozofinosti na stanovite
spekulativnosti. Kant se tu nalazi vie u jednoj dubokoj, finoj, spekulativnoj slutnji nego to je to proveo do kraja. Ali nije sluajno da je upravo
u umjetnikom fenomenu, da tako kaemo, da budemo jo precizniji u
umjetnikom stvaralatvu vidio jezgro onoga na emu bi trebalo uope
utemeljiti tu spekulativnu poziciju openito, a ne samo misao. Dakle, imamo
kod Kanta nekoliko prvoklasnih formulacija u vezi s tim spekulativnim momentom. Tako prije svega dolazimo do pojma primata praktikog uma, a to
je za cijelu historiju filozofije neuveno, od Aristotela do Kanta, jer, kao to
znamo, primat ili prioritet ima teorija. Kad biste Aristotelu rekli uope za taj
pojam primata praktikog uma, to bi za njega bila prava besmislica!
Dakle, da praktiko ima primat, iz toga je u klasinoj filozofiji izvedeno
toliko toga znaajnoga, pri emu smo rekli da je Kant tu ostao jo polovian
u tom smislu to je taj pojam praktikoga miljen moralno, to je zapravo
pojam praxisa, jo od Aristotala. A istovremeno je i iskorak prema onome to
e Fichte odmah vidjeti, i Schelling, a kasnije i Hegel. Tako IV. glava Fenomenologije duha iskazuje moderni pojam prakse, to je prvi puta gdje se u totalitetu
prakse, po svim linijama pokazuje, prije svega, ono to je do tada apsolutno
isputano kao nevano, nebitno, a to je materijalna proizvodnja, moj odnos
prema prirodi, prisvajanje prirode, preraivanje prirode, koja postaje ta druga priroda, koja postaje moja priroda. Dakle, taj pojam prakse je tu ve na
81
82
gdje je bila kamena sjekira u prirodi prije toga? Gdje je bio taj lonac? Nigdje!
Nije li taj prvobitni ovjek poeo stvarati iz niega? Pa, naravno! Nema toga
nigdje! U prirodi ne postoji kamena sjekira! Onaj prvi ovjek koji je napravio
tu sjekiru, taj je spekulativac jer time je bio i teoretiar i praktiar i matovit
i slobodan i apsolutno sm svoj gospodar. Nije imao jo ni klase da bi radio
za nekog gospodara. Dakle, apsolutni spekulativac je na poetku svijeta!
I sad na koncu imamo pojam samodjelatnosti jer je upravo taj prvobitni
spekulativac bio samodjelatno bie. Tu je na djelu pojam samodjelatnosti!
Pazite, na kraju cijele te balade Marx u analizi kapitalistikog sistema dolazi
ponovo do toga. O emu je, dakle, tu sad rije? ta je rad? Evo, ovaj na rad?
Pretvaranje samodjelatnosti u rad, pa se to onda naziva otuenim radom, a
rije je upravo o otuenju te samodjelatnosti. Evo, to je cijela pria. Mi smo
cijelu historiju ovjeka poeli sa samodjelatnou da bismo zavrili s radom
kao otuenom samodjelatnou. Rad nije nita drugo nego otuena samodjelatnost. A ime otuena? To poinje sa sad emo optuiti Platona!
klasnim drutvom, kad se raspada prvobitna zajednica. Onda imate jednoga
koji je siromah, koji je poeo tamo prvobitno kao samodjelatan da bi sada
radio, koji je napravio sve, a onda je doao Platon i rekao, to ti nita ne znai,
ideja je vana! A trebao ga je ovaj prvotni ovjek pitati, uj, Platon, a otkud
ti cipele, otkud ti ona amfora gdje vino dobro pije, a tko ti je napravio vino?
Jel ti to od ideje, to vino!? [smijeh u publici] Ma nije mogue! Pa, Platon bi
hodao i gol i bos i gladan, stradao bi Platon sa svojim idejama da mu ovaj
prvobitni ovjek nije najprije isklesao onu sjekiru da s tim neto napravi, pa
je onda poslije bilo i drugih sjekira, od razliitog materijala, od metala i tako
dalje, i onda su mu napravili onu amforu finu pa su ak uzgojili i vino pa je
onda on Simpozij napisao, pa su si pili... Ba im zavidim, dobrog vineka su
pili! Da, sve je dobro, jedino ba s tom idejom nije ba sve tako jasno. Ali
Platon u odreenom smislu kao filozof-teoretiar ima pravo, jer je njemu
bilo stalo do onoga opeg, gdje mu je ve Sokrat pripremio teren s pojmom
dobra kao onog opega, jer ideja nije nita drugo nego napor da se doe do
bti stvari. Platon dakle ima pravo, nemojte misliti da ja sad njega, ignoriram
i pravim bedaka iz Platona. Platon je bil pametan deko!
Dobro, Kant je tu vidio taj jaz, upljinu, Kluft, da tako kaemo, taj neprevladani dualizam teorijsko-praktikog, premda je dao primat praktikome, ali
to je sve bilo jo dosta apstraktno. Sm Kant to formulira, pa vidjeli smo da
mu je zakon dan u obliku imperativa. Mi imamo tu posla sa takozvanim postulatima praktikog uma koji ne potvruju ili ne iskazuju nita to jest (tzv.
bitak), nego to bi tek trebalo da bude. Postulat, prevedeno u na jezik,
83
znai zahtjev ili ono to zovemo zapovijed, nalog. Tako da imate tri postu
lata praktikog uma sloboda, besmrtnost due i Bog. Tu su popovi napali
Kanta ni krivoga ni dunoga, i teolozi u Vatikanu, pa su ga stavili na index
librorum prohibitorum, zato jer je rekao da se Bog, tj. da se egzistencija Boga
ne d dokazati teorijsko-filozofijskim putem. No, Kant je time rekao ovo:
ali ga treba postulirati! Dakle, Bog je jedan od postulata, zahtjeva, ono treba
da... Ako nije, treba da bude! Dobro, to je on sebi malo protivurijeio, to je
drugo. Zato su ga i napali kad je rekao da Bog ne moe biti princip moralnog
djelovanja. Ako je Bog princip, onda ja nisam slobodno bie! Pa, to vam je
ta heteronomija! Neto drugo u neemu drugome gledam kao princip svoje
djelatnosti. Dakle, nisam autonoman nego sam heteronoman! Pa onda zato
nisam ni odgovoran. To moe biti Bog, savrenstvo, srea, blaenstvo, imutak, korist i tako dalje, da ne nabrajamo. Dakle, to su sve principi koji se ne
mogu, kao to smo rekli, podignuti na nivo zakona. Prema tome, niti Bog ne
moe biti princip moraliteta!
U mojoj Etici, kad sam rekao, ako postoji kranska etika, ona moe biti
napravljena, miljena i formulirana, artikulirana, samo kao etika kreposti ili
vrline. U cijeloj historiji. S Kantom nastupa autonomna etika, to kranska
etika vie nije: im je Bog princip, a ne ovjek i njegova bt, tj. ovjenost,
mi nismo autonomna bia, nego, mi dobivamo time zakon od Boga, i Kant
s pravom smatra da je to heteronoman princip. Bog je tu heteronoman
heteros nomos, zakon po neemu drugome; a autos nomos, samo-zakon, pa otud
samozakonodavstvo! Prema tome, ili sam autonoman, pa samo takav mogu
biti moralan, jer sam ja odgovoran, a ne mogu se pozivati na Boga ili na nekakve prilike, na ovo ili na ono, nego samo na sebe sma. Ja sam samosvjesno
bie i tek time mogu biti odgovoran, jer znam to i kako djelujem, i hou
upravo tako, dakle donosim svoju odluku, i tako dalje. Sve poiva na meni!
To je autonomija. Autonomija je identina s pojmom slobode. Dakle, to smo
rekli za ove postulate praktikoga uma.
Postulati se ne nalaze u sferi bitka, da tako kaem, nego samo u sferi trebanja. No, to se onda ne moe odnositi na znanost. Kant kae, vi moete
nauiti znanosti, pa onda ide tako daleko, pa veli, po emu se jedan egrt
razlikuje od najveega znanstvenika? Pa samo po nekim kvantitativnim znanjima. Izumitelja u prirodnoj znanosti Kant ne smatra genijalcem. On rezervira pojam genija, geniusa za umjetnikog stvaraoca, pa ak ide i tako
daleko da ne zna ta bi s tim, pa sam sebi malo skae u usta, nazivajui to
prirodni dar! On kao da ne moe drugaije doi do onoga bitnoga, izvor-
84
noga nego da kae tako prirodni dar! To je prava muka! Na emu ete
utemeljiti, usidriti tu genijalnost koja poinje, kako smo rekli, iz onog nita!?
Apsolutna izvornost jednog stvaralakog ina! Nita izvana ne moete tu
dobiti! Dodue, tono je, to je poznata stvar, postoje likovne akademije gdje
ti takozvani umjetnici, kad prou kroz te kole, naue elementarne stvari.
Pa mora se znati kako se mijea boja, koji je dobar kamen, na primjer. To su
veliki problemi. Kad bih ja vas pitao, tko najbolje zna to je kamen, vi biste
moda rekli, pa to zna svako dijete! A nije istina. Najbolje je znao ta je kamen na primjer jedan Michelangelo. Kad su mu donijeli kamen, on se
ljuti, ako mi jo jedamput donesete takav kamen... pa, gospar Michelangelo,
pa ta mu fali... Nai mi poten kamen! Pa je onda sm iao u Carraru i naao
kamen za svoga Davida. Ja sam gledao jednu televizijsku emisiju, to je bilo
prvoklasno, to su pravili Englezi, o tome kako su sada, prije par godina, napravili ti umjetnici i strunjaci pokuse da vide ta je bilo s tim Michelangelom
i tom Carrarom. Jer, pazite, ako u kamenu, u onom bloku, ima samo jedna
ovako mala pukotina, mo ga bacit u smee! Onda on unutra vie ne vrijedi
i nee iz toga dobiti Davida. Kad je Michelangelo klesao vlastitom rukom taj
kamen iz Carrare, on je znao kvalitetu kamena i znao je pojam kamena i bt
kamena, i on je to najbolje znao. A bilo kakav kamen i oder ili glina, to sve
spada u kamen, pa onda svi mislimo znamo. Pa onda, to je kamen, pa ujte
gospon, kaj vi mene zafrkavate, pa kak ne bi znao kaj je kamen? Ne zna,
ne zna! Misli da zna, a nema pojma! Jer i oder je kamen, samo kakav i
za to!?
To znai da je Michelangelo umjetnik koji je znao ak i to je materijal
kojim radi. On je taj puki kamen pretvorio u svijet. David mu stoji sada tamo
u Firenci, i svi ga doemo gledati i uivati u njemu. On je otvorio cijeli jedan
svijet, horizont svijeta u kojem se mi moemo diviti, tj. kretati sada kao estetska ljudska bia, pa onda moemo gledati svijet i u horizontu ljepote. A to
ne postoji u prirodi kao prirodi, pa gdje ste vidjeli pejza u prirodi?! Pejza
je mogu tek kad ga je prvi umjetnik naslikao. Pazite dobro! Umjetnost
omoguuje ljepotu prirode. Kad sam to napisao, onda su rekli, ovaj Kangrga
je totalno lud. A na tomu stoji cijela klasina filozofija umjetniko djelo
omoguuje to da na prirodu gledamo kao na, recimo, umjetniki prizor, kao
pejza. Pa ja sam slikovito onda studentima to prikazao, moda malo grubo
pred nama je jedna prekrasna livada, sad sam ba vidio tratinice, i onda,
ide krava pa se... pa to popase, pa malo se pokaka na to... Pa sad, zato ona
nije vidjela ljepotu te tratinice? A mi potrbuke legnemo tu, pa uivamo,
imamo pred sobom jedan cvijetak. A zato? Pa, zato jer ve imamo obliko-
85
vano estetsko osjetilo, kako veli Marx, cijela historija radi na formiranju pet
ljudskih osjetila, ba kao ljudskih. Pazite, jastreb, orao, svi ovi gore, bolje
vide od nas. Ja sam to promatrao na Sljemenu. Pazite, jastreb je s hiljadu
metara visine vidio dolje mia! Ja sam to zaista promatrao. Onda opusti krila
i pada dolje i... zavrr... prrr... On prije stigne do mia nego to mi kidne! Mi
to ne vidimo tako dobro, ali mi vidimo preko ovih proizvedenih pomagala
pomou kojih prirodu vidimo na drugi nain. Ona je ve po nama preraena,
modificirana, postala je naa priroda, pa dakle i u obliku pejzaa. Jedan na
stari lager ima ove stihove: Matom takne jedan cvijet i otvori ti se cijeli
svijet! Prva klasa.
Dakle, da se vratimo, Kant dolazi do toga da upravo u umjetnikom djelu
nalazi samu sr onoga premoivanja, prije svega to mu za njegovu potrebu odnosa Kritike istoga uma, Kritika praktikog uma nalae ovaj dualitet
da premosti, a to je stvaralaki in, stvaralako djelo; dakle, umjetniko djelo
mu je to premoivanje. Ali pazite, ako se prisjetimo onoga to sam ve proli
puta govorio, Kant se nije trebao toliko muiti. im je doao do pojma spontanosti, ve je imao sve u rukama, samo nije izveo iz toga sve konsekvencije.
Jer pojam spontanosti je upravo fichteovski reeno ne vie jedinstvo,
nego identitet teorije, prakse, mate, stvaralatva, slobode, i tako dalje. Sve je
sadrano u jednom. Prema tome, time je trebao poeti! Pa to mu je sloboda?
Sloboda omoguuje kako tu spoznaju tako i djelovanje. Ona je na poetku.
To je Fichte! To je pitanje samodjelatnosti kao apsolutnog poetka iz niega!
Kad bismo sad time baratali, to je ta utopija, u-topos. To je ono to jo nije,
a tek treba da bude. Kant nam je to vrlo lijepo ve iskazao. Kad je napravio distinkciju izmeu bitka i trebanja, ve je utemeljio utopijsku misao. Jer,
samo po ovome treba da... Du kannst, denn du sollst to je par excellence
utopijsko-spekulativna pozicija.
Nagovijestili smo da emo idui puta poeti s izlaganjem Fichteove ne
filozofije nego spekulativne misli, jer ne smijemo vrijeati Fichtea. On je
sm rekao da vie nije filozof i jako je napao nas filozofe. S pravom! Znate
zato? Zato jer smo mi filozofi za njega laljivci! I ja sam to napisao, pa e
me napasti ovi tu filozofi, ali to im ja mogu, ja sam time napao i sebe kao
filozofa. Ali zapravo je kriv Hegel... On me je zaveo i rei u vam poslije gdje.
A ja sam sad i vas isto zaveo pa se vi ne dajte!
86
88
89
upozoravam na ovo produkt njihove prirode jer emo kasnije vidjeti jedan
palijativ od strane Kanta. Dakle, on dodaje, ... njihove prirode i instinkta,
dodaje u zagradu, ... a kao umjetnost pripisuje se samo njihovu stvaratelju.
To je jedan stav. Ovdje, ja to neu sad navoditi, ali imate u prvoj glavi Kapitala
kod Karla Marxa, doslovno identian stav o pojmu rada, gdje Marx zapravo
ponavlja ak i ovaj pojam pele, pa kae, i najbolja pela zaostaje za najloijim
graditeljem time to graditelj svoju gradnju ve ima u ideji, unaprijed i tako
dalje, zna to treba. Dakle, tu je gotovo ponovljeno ono to nam je Kant
rekao u odnosu na fantastinu formu toga esterokuta, saa. Pa sad, kad bi
ovjek iao razmiljati, kako ona do toga dolazi, pa tko e to dokuiti, zato
pela nije pravila to svoje sae u trokutu, u pravokutniku i tako dalje, nego
ba taj prvoklasni esterokut, pa to tako lijepo izgleda, da onda ovjek, kad to
gleda, dobije dojam, kao to Kant kae, da je pela neki veliki umjetnik koji
ve unaprijed zna taj esterokut i tako dalje!
Ja preskaem sad tu analogiju s Marxom, koji je to na svoj nain prvoklasno ponovio u prvoj glavi Kapitala. Meutim, ako se sad u vezi s reenim vratimo na Kanta i njegov navedeni stav, koji je ve po svom najdubljem smislu miljen, rekli smo, spekulativno, jer je ovdje u prvom planu umjetniko
stvaralatvo, onda se na to odmah, da tako kaemo, logino nadovezuje Kantov vlastiti stav, onaj zakljuak pazite, tu je taj jedan bitni moment koji je
prevratniki kako se umjetnost ne d nauiti. Imajmo to u vidu, to je sad
kljuni stav, nakon kojeg se odmah postavlja pitanje, zato se umjetnost ne
moe nauiti, to znai oponaati, imitirati, u tom smislu nasljedovati, nekomu prenositi, kako se to radi, i tako dalje!? Da bismo to pojasnili i ujedno
potkrijepili tu Kantovu misao, navedimo najprije jedan ovei citat koji govori vie nego to je u njemu zapravo formulirano. Kad se, naime, uvede taj
spekulativni horizont smisla, evo to Kant kae: Genijalnost je talent..., pa
onda u zagradi dodaje: (prirodni dar)... Sjetimo se ono to je maloprije rekao za pelu, da ona radi kao po prirodi, kao po instinktu... genijalnost je
talent..., dakle, ... (prirodni dar) koji umjetnosti daje pravilo. Znai, genijalac, umjetnik, pa veli: Kako talent kao priroena sposobnost umjetnikova
sm pripada prirodi..., pazite dobro, to Kant veli, prirodi, ... to bi se ovjek
mogao izraziti i ovako: genijalnost je priroena duevna dispozicija, ingenium, kojom priroda daje umjetnosti pravilo. Pazite sad, kakvi su to stavovi!
Vidimo prije svega kako se Kant zapravo mui s materijalom, tako da
onda svojim pojmom prirode, ak i takorei obratnim putem tumai
stvaralatvo, naglaavajui pritom ono prirodno. Jer to bi zapravo, kad malo
90
razmislimo, bio drugo taj prirodni dar, kao izvor mogunosti umjetnikog
stvaralatva!? A najbitnije lei u tome traganju, da tako kaemo, za onim
prvim, kao poetkom, koji uope omoguuje tako neto poput umjetnikog
djela. Kant je tu bez prave preciznosti, a ipak na pravom tragu do onoga do
ega mu je prvenstveno stalo. Naime, dopiranje do bti kako stvaralatva tako
i umjetnikog djela u liku njegova proizvoda. Naravno da a to je po smislu
ve prisutno Kant pritom ne misli na prirodu kao puku onostranost ili
sirovost, na primjer takozvanu anorgansku prirodu, kako se to naziva, nego
ovjekovu prirodu, i ve oblikovanu prirodnost kao potenciju ili mogunost
to je zapravo bitno isto stvaranja, dakle, prirodu kao mogunost stvaranja! I to u onom obliku to ga priroda zapravo nema, pa je zapravo u prethodno navedenom citatu s pelom i saem naglasio tu bt, tu bitnu razliku
izmeu pele i ovjeka u njihovu karakteru proizvoenja.
Zato je ovdje za na problem jo znaajniji Kantov stav koji glasi ovako:
Iz toga se vidi da je genijalnost, prvo, talent da se proizvede ono za to se ne
moe dati odreeno pravilo. Ne dispozicija spretnosti..., dakle, umjenosti,
za ono to se moe nauiti... to treba naglasiti po nekom pravilu.
Dakle, da originalnost mora biti prvo svojstvo genijalnosti. Pazite, originalnost mora biti prvo svojstvo genijalnosti! Drugo, da njezini produkti,
budui da moe biti... evo, vidite, Kant anticipira dvjesto godina unaprijed, ali i svoje vrijeme, naravno ... ali budui da moe biti i originalnih
besmislica... kad ja velim da anticipira, onda mi danas doista nailazimo
na svakom koraku, pa nam se onda pod umjetnikim djelom, stvaralatvom
serviraju esto puta originalne besmislice, kako veli Kant pa nastavlja
... moraju ujedno biti i uzorni, to jest, kae Kant, egzemplarni. Tree, da ona
sma (tj. umjetnost) ne moe opisati ili znanstveno navesti kako proizvodi
svoje djelo. Rije je o umjetnosti i umjetnikom stvaralatvu, genijalnosti,
originalnosti i tako dalje, dakle: ... da sma ne moe opisati ili znanstveno
navesti kako ona proizvodi svoje djelo.
Ovo sad elim naglasiti, jer iza toga slijedi ba neto ime Kant sm sebi
protivurijei: sama sebi ne moe opisati ili znansteno navesti kako ona proizvodi svoje djelo nego da kao priroda daje pravilo. To je sad opet palijativ.
Kant, naravno, time ukazuje na apsolutnu izvornost stvaralatva pa u tom
kontekstu spominje prirodu kao uzor za tu usporedbu, to mu nije ba jako
uspjelo. A stoga, kae on, zaetnik nekog produkta to ga on zahvaljuje
svojoj genijalnosti, sm ne zna... dodajmo, umjetnik sm ne zna! ...
kako se u njemu nalaze te ideje za nj, za to djelo, a isto tako nema u svojoj
91
92
93
94
95
takvih, zahtijeva se ukus. Pazite sad to, evo ga! to je ukus? Ukus je zastajanje
u kontemplaciji! I to u odnosu na to? Pa, ne vie na stvaralatvo! Ukus nema
nikakve veze sa stvaralatvom ni s umjetnikim proizvoenjem. Nego s ime?
Pa, s rezultatom umjetnikog stvaralatva! A ta je to? Umjetniko djelo!
Kant je sada napravio veliku, upravo povijesno-smisaono kardinalnu
greku, da tako kaemo, jer je kao pravi metafiziar razdvojio proces od
njegova rezultata, proizvoenje od proizvoda. Proizvoenje od umjetnikog
stvaralatva. Stvaralatvo je taj proces, a rezultat je umjetniko djelo, narav
no! I sad u vam ja rei to je bitna pozicija i apsolutna granica svake
mogue estetike. Kako god se ona sad nazivala, kojim god stranama da idemo u tumaenju umjetnikog djela! Zato? Zato jer ona uope ne dopire
do umjetnosti, to jest, ne dopire do umjetnikog stvaralatva. Ona prilazi
gotovom proizvodu, dopire do njega, ne pitajui za njegovu mogunost. Evo
jedan primjer za to.
Imate u Krleinim Legendama, jedna se zove Michelangelo. Pazite, Michelangelo lei na onim skelama, pola metra ispod svoda Sikstinske kapele,
lei na leima i slika. to slika? Slika Boga, Adama, stvaranje svijeta! Dakle,
na djelu je stvaralatvo, i pritom mu u nos i oi kapa boja. Sad, ja neu biti
prost pa rei da on psuje toga Boga zato kaj mu to sad zagorava posao. On
se mui, ali sigurno i psuje, nije mu ugodno, pazite, boja mu curi po licu,
pa poludi... Dobro, strano se mui s tim Bogom i cijelim tim svodom, tim
rajem, stvaranjem svijeta, a onda mu dolazi papa sa svojom svitom, pa mu
vie: Pa, ta je, ti ljenjive jedan, zato te plaamo, pa zato jo nisi zavrio
s time!? Ljenjivac, parazit... i ovo i ono... Michelangelo to uje, die se, brie
si obrve, uzme kabao s bojom i sipa dolje na papu. Sad papa sigurno isto
psuje, ne ba Boga, ali, ubiemo te, nemre ti to tak, bu videl... ovo i ono.
E, sad, evo vidite, taj papa e kad sve bude gotovo, doi i rei: Dobro ajde,
mrcina jedna, dobro si to napravio! On je bio prvi estetiar, je li, koji je
to promatrao i dao svoj sud, dapae, platio je, imao je novac za to. A ovaj se
muio, ali tko to pita za ovo to smo oslikali, ovu umjetniku muku koja nije
samo umjetnika muka, nego prava ljudska muka! Mui se da bi doao do
nekog djela koje je prvoklasno, koje je epohalno. Ali, kao gotovo djelo, onda
dolaze svi estetiari, pa onda jedan veli ovo, on nalazi da je tu bilo ovoga, pa
gledajte ovo... iiii... joj... Onda foliraju, onda jedan od njih veli dovinuo se
do metafizikih visina! I onda se Michelangelo srui sa skele i sad se okree
u grobu jer je postao metafiziar u tim estetiarskim ustima.
Dobro, gledajte, tu sada imate odnos umjetnikog stvaralatva i djel
koja proizlaze iz njega, pri emu je na djelu upravo onaj klasini odnos,
96
97
98
kojih razloga, ima puno razloga, zar ne? Marx veli, za siromanog ovjeka
nema najljepe predstave. Pa naravno, mora raditi ko konj tamo, onda ga
vode na silu u kazalite, onda on tamo zaspi od umora. A trgovac mineralima nema nuno i smisla za ljepotu minerala, nego za njihovu trgovaku
vrijednost, i tako dalje. Svatko ima svoj odreeni odnos prema tome. Ne
mora svatko imati smisla za jedan cvijet, za estetski odnos, za umjetniko,
i tako dalje. Ali, kad tragamo za podrijetlom, za samom mogunou toga
da imamo ukusa, da uivamo u umjetnikom djelu, to je za tzv. zdravi
razum apsolutna nebuloza. Kad se kae, kao to sam ja rekao: najprije je bila
umjetnost pa je onda bila priroda kao lijepa priroda to je njima nebuloza!
Pazite, pejza! Ja sam u svojoj knjizi Praksa, vrijeme, svijet napisao: dogaanje
krajolika kao subjektiviranje vremenovanja. Kad gledate, vidite, kad uivate
u pejzau, vi ste ve oblikovano estetsko bie, pri emu ste u vremenu, a ne u
prostoru. Jer, krava je u prostoru, vidite, s onim svojim kontrastom, to smo
rekli. Ona je u istom prostoru, ona je prostorna, ona zna dobro: tu, tu je
trava, i ona to jede, pojest e i taj cvijetak, i manje-vie e se pokakati na to ili
ne, ali to je to. Ali vi, kada ste u jednom pejzanom odnosu, vi vremenujete,
vi ste onda par excellence ljudsko bie koje tu postajete, koje se dogaate.
Vi postajete umjetnik, recimo, u tom kontekstu, jer moete uivati u tome, i
tako dalje. Ali to je sad drugi problem. Meutim, ono to je sad tu najbitnije,
treba naglasiti da je Kant tu pojmom ukusa preao na podruje estetike, koje
mu onemoguuje premda se on tono ograuje od toga. Evo pogledajte: ... za prosuivanje lijepih predmeta..., dakle gotovih umjetnikih djela,
... zahtijeva se ukus. Naravno da Kant ne polae rauna o tome odakle
taj ukus, nego konstatira. A sad, rekli smo, imao je on sve pretpostavke da
doe i do toga. Ali kao to, recimo, s pojmom revolucije nije iziao na kraj,
a kae revolucija sjedinjuje prirodu i slobodu pa onda bi mu odmah
moralo pasti na pamet, pa ekaj, ne samo Francuska revolucija ili bilo koja
druga, nego re-evolucija koja je na poetku svijeta, ona sjedinjuje prirodu i
slobodu. A zato to nije uinio to je morao tek Fichte napraviti! Pa, to je
drugo revolucija kao re-evolucija nego sloboda kao samodjelatnost!? Dakle,
proizvoenje sebe i vlastitog svijeta u jednom te istom aktu, kako Hegel kae
tamo u Jenskoj realnoj filozofiji iz 1805-1806.
Dobro, sad imamo jo malo vremena, pa emo morati zbilja prijei
na Fichtea. Ja mislim da je ovo dovoljno da objasnimo da je i ta, da tako
kaemo, toka obrata na djelu kod Kanta, koji je zapravo nekim stavovima
ovdje doao najdalje u itavoj svojoj misli, do granice spekulativnoga, pa se
vratio natrag. Ali njemu to moramo uzeti kao olakavajuu okolnost jer je
99
naalost ha, smijeno je rei na alost! imao iza sebe samo tradiciju
itave historije filozofije, naroito novovjekovnu filozofiju od Descartesa, i
dalje. Moemo ak govoriti da su ga ti deki zaveli, u tom smislu da su mu
filozofsku osnovu nali u spoznajnoj teoriji. A to je prekratko. Clare et distincte
moe se odnositi samo na spoznavalaki odnos prema svijetu, a gdje je sve
ostalo!? A sm dolazi, vidite, do svega toga i do slobode i do stvaralatva
i do spontanosti dakle do granice spekulativnog koju onda naputa, pa se
vraa natrag. Ali, im je od pojma praktikoga, za koji smo rekli da je obojen
etiko-moralno, da je prekratak, uinjen korak dalje s pojmom spontanosti spontanost nema vie nikakve veze s pojmom praktikoga u smislu
moralnoga suodnoenja, pa ak i u najdubljem svom znaenju. Fichte e
odmah doi ali opet s mukom, vidjet ete kako se i on mui, zajedno sa
Schellingom do pojma produkcije, proizvoenja, dakle stvaralatva, samodjelatnosti. I Fichte e se sm vraati natrag na ono to je ve prekoraio,
a vidimo da je i Kant ve bio na putu da to prekorai.
Moramo sad malo bar poeti s Fichteom. Ja mislim da smo bar donekle
doveli itavu stvar do ove granice spekulativnosti na kojoj sada poinje Fichte. A naravno da emo sada to pokuati produbiti i nekako objasniti, a proli
puta sam naglasio kako e onda nai razgovori na kraju, s vaim pitanjima, i
tako dalje, pokuati neke stvari objasniti to nisam uspio do sada.
Ono to je u samoj osnovi ili poetku, kao to vidimo, filozofiranja ne
samo Kanta nego i Fichtea, pa onda ak i Schellinga kasnije, emu nije na
nekim mjestima mogao izbjei ak ni Hegel, lei upravo taj odnos teorije i
prakse, teorijsko-praktikog. Vidimo kako Kant tu onom treom kritikom
pokuava premostiti taj dualizam, s jedne strane teorijsko, s druge praktiko.
Dakle, ovo stvaralatvo kao umjetniko stvaralatvo, taj mu je kljuni medium mogunosti prevladavanja odnosa teorijsko-praktikog, pomou mate,
kao stvaralakog organa. Dakle, imamo tu posla s ovim naporom. Taj odnos
teorijske i praktike svijesti pokazuje se upravo onako kako ga Fichte vidi ve
u Kantovoj poziciji, i to, dakako, prvenstveno s obzirom na jedini mogui
pravi smisao pojma primata praktikog uma. Fichte odmah vidi da mu je to
prekratko... Ne odmah, krivo govorim, on to vidi kasnije, ali doi e do
toga da mu je pojam praktikoga prekratak u ovoj, da tako kaemo, etikomoralnoj obojenosti suodnoenja subjekata s obzirom na ono to nazivamo
moralnim djelovanjem. Imate i u njemakom jeziku dva pojma koja su vrlo
precizna i koja treba upotrebljavati, moete govoriti moralisches Handeln ali
imate pojam Ttigkeit kao djelatnost, kao ovaj praktiki pojam u pravom smis-
100
lu, pa onda odmah samodjelatnost. Pri emu treba imati u vidu to da Fichte
tono dolazi do toga: djelatna je i ivotinja, kad kaete ljudska ili ovjekova
djelatnost, onda ste prekratki, morate rei: ovjekova samo-djelatnost, jer to
je pozicija ljudskoga. Jako je djelatan lav ba sam to gledao na televiziji
i krokodil je tako djelatan s onim zubima, a ovjek je samodjelatno bie,
a ovi filozofi e rei umno bie. Pri emu je pojam umno, um, prije svega
onaj primat praktikog uma. Fichte uzima doslovno to znaenje! To znai:
um je po svojoj biti praktiki. To je konsekvencija. Jer, u emu je inae taj
primat? Pri tome pojam praktikoga sad naputa etiko-moralnu sferu i biva
priblien onome to e do kraja, rekli smo, Hegel u IV. glavi Fenomenologije
duha iskazati konano prvi puta do kraja, konzekventno moderni pojam
prakse. Pri emu je osnovni ovjekov odnos spram prirode koja je tu njegovo djelo. Kad to kaete zdravom razumu, onda se on na to snebiva, gle, ne
znaju razliku izmeu Bojega stvaranja i ovjekova proizvoenja, ali to nije
isto! Kad kaemo, priroda je ovjekovo djelo, ona je time rezultat njegove proizvodnje, i on ima posla samo s tom ve proizvedenom prirodom.
Hegel dobro kae, kad kaete priroda, vi ste je ve preinaili, ona je pojam, vi imate posla s pojmom. Jer, inae, o emu govorite? Do toga je Kant
doao, to smo proli puta naglaavali, naime, u pojmu predmeta lei pojam,
ili pojam i predmet su identini. Kad kaemo predmet, mi kaemo pojam
predmeta, a ne treba to naglaavati, to je jasno, to se podrazumijeva. Dakle,
mi imamo posla s pojmom predmeta, s pojmom prirode, imamo posla s
prirodom koju smo prisvojili. Pa, Hegel zato dobro kae, ve smo imenovanje neege jest njegovo prisvajanje, proizvoenje. Etnolozi su istraivali
ona takozvana primitivna plemena i takozvani primitivni jezik, to su prvoklasna istraivanja, i to me sad asocira, nali su da prvobitna, najprimitivnija
plemena barataju u najboljem sluaju sa 150 rijei. A onda su ujedno istraili
za suvremene politiare da barataju isto sa 150 rijei. Pa to je zgodno, ja sam
rekao, pa, deki, vi ste ba pokvareni, kako moete za nae politiare rei
takvo to!? Ali gledajte, imate pred sobom drvo, umu, ali on veli to...
to... On barata jednim pojmom i pokazuje rukom. Pa sve je to i aba,
i drvo, i uma! A gdje je uma to je ve uasna apstrakcija, apstraktni
pojam. Dakle, ovo apstrahiranje, to da vi moete rei drvo, a pod time se
misli bukva, grab, jela... stotine vrsta, da ne nabrajam sve to je drvo! Pa,
to ti je drvo? Drvo je apstrakcija, to je pojam! A ti ipak tono zna na to se
to odnosi! Pa ima pojam ivotinja! Koja ivotinja, kakva ivotinja, tko je to,
od gliste do slona, sve spada u ivotinju! Ili biljka biljka je i ovo-i-ovo-
101
102
onda lijepo odredio pojmom ideje, a Aristotel je rekao, pa to, ja sam samo
teoretiar, filozof, je li! Dobro, trebalo je prisiliti te deke da malo nekaj delaju,
a ne da im robovi i oni tamo zanatlije sve pripreme, pa su onda oni mislili da
je sve to neto gotovo, samo po sebi razumljivo. E, pa, nije! Deki, morali ste
malo delati! Probajte si cipelu napraviti da imate kaj oblei. Nemrete ovak,
Ma to je ideja, znate! [smijeh u publici] Dobro, dobro, Platona moramo
uzeti ozbiljno, on je bil pametan deko, rekli smo. Tragao je, poput Sokrata,
za onim opim, za pojmom, pa je to nazvao idejom, ali kao hipostaziranim,
obogotvorenim pojmom transmundano!
Gledajte, moram time poeti, kao podsjetnik, mi smo o tome govorili,
ali da bismo doli do Fichtea, moramo ukazati na to gdje sad on poinje tu
nakon Kanta i kao njegov uenik i kritiar, i nastavlja i traga za onim to on
kae, pravi duh te Kantove misli. Pazite, kad kae, pravi duh, Fichte hoe
rei, nemojte iz Kanta praviti samo to, pukog spoznajnog teoretiara, i ostati
samo na tome, kad je on ve prevladao to stanovite. Dakle, treba napraviti
iskorak, s onu stranu spoznajne teorije. A to, kad malo bolje razmislite, kakav
je to iskorak? To je iskorak s onu stranu filozofije! Ili, ako hoete tako to
je isto metafizike! Spoznajna teorija je naime i ivotno i misaono
metafizika pozicija par excellence. Ona je ne samo bez dubine, kao to kae
Schelling, nego je antiivotna!
I sad, kad malo promislimo sve to skupa, onda emo vidjeti kako je od
svojih poetaka filozofija zapravo bila metafizika. To moemo prikazati ba
najbanalnije s Kantom, kad se izgubio u metafizikim vodama. Kad je doao
na pojam ukusa, onda je uzeo gotov umjetniki predmet kao polaznu toku.
I to je onda odvojio od onog procesa, premda je dodao i ono da moda...
Dakle, cijela filozofija se kree po onome to e Kant svojim pojmom stvari
po sebi, i kasnije Marx u Kapitalu, napraviti distinkciju izmeu upotrebne
vrijednosti i razmjenske vrijednosti. I sad, da vas malo izazovem a imam
pravo jer se i na mene to odnosi: mi smo bia koja ivimo iskljuivo u horizontu upotrebne vrijednosti. Zato nam, kako sam rekao na jednom mjestu,
Marx lei pod krevetom i pod stolom, svaki dan, po noi, i tako dalje. Mi
se nikad ne odmaknemo od pojma upotrebne vrijednosti ili predmeta
upotrebe! Svega onoga to je gotovo. Pa, kad mi pitamo, pa tko je te cipele
napravio, pod kojim uvjetima, zato... tko je zasijao tu penicu, pod kojim
uvjetima, koliko su mu platili tih lipa za jedan kilogram? Pa tko te to pita!?
Nije vano! Moda crkava od gladi, jesu mu djeca umirala od bolesti, je li
imao to jesti!? A sve je to sadrano u kruhu koji smo kupili u duanu, pa se
103
veli, joj, kak je fini taj kruh... A to je nama dosta! Pa, i meni je dosta, jer tre
bam ba dobar kruh, pa neu valjda jo pitati, odakle sad taj kruh. Tko te to
pita!? Pa mi vele, ujte profesore, jeste vi ist ponoreli, pa kaj se z tim bavite,
mi smo mislile da ste vi pametniji! [smijeh u publici] A ja sam rekao, pa dobro
ste mislili da sam ja pametniji, ali ja nisam pametniji, ja sam kao i vi!
Dakle, kad kaemo da se moramo vratiti na ono bitno, onda za prijelaz na
Fichtea moramo citirati Kantov stav: Premda e se u produetku pokazati
moda da ne omoguuje teorijska mo praktiku..., pazite, to Kant govori,
... nego da obrnuto, praktika mo tek omoguuje teorijsku... Boe
dragi, pa to je explicite iskazano da je um po sebi praktiki i da on tek u
primjeni svojih zakona na jedno ne-Ja, koje ga ograniava, postaje teorijski.
To je Fichte, nakon Kantova primata praktikog uma, de facto ponovio tamo
u jednom produetku da pokae smisao i znaenje, doseg, domet, dakle,
ove Kantove teze o pojmu primata praktikog uma. Pri emu, naravno, ve
iz ove formulacije vidimo da Fichte nije ostao u horizontu praktikoga kao
etiko-moralnoga. Proitat u jo jedanput: Premda e se u produetku...,
on misli ono to e sada pokazivati, naime, tu e izvesti onu svoju Wissenschaftslehre, ... premda e se u produetku pokazati da ne omoguuje moda
teorijska mo praktiku, nego da, obrnuto... pa to mu je rekao Kant, ne!?
praktika mo tek omoguuje teorijsku..., pa dodaje, da je um po sebi
naprosto praktiki, to znai primat praktikog uma, i da on tek u primjeni
svojih zakona..., dakle, praksa u svojoj primjeni na jedno ne-Ja, koje ga
ograniava, postaje teorijskim. Moramo svijet najprije prisvojiti-odjeloviti,
pa ga onda naknadno sad emo rei odraavati!
Ja sam isto tu malo kriv, mi smo tukli one staljiniste s njihovom teorijom
odraza, a zapravo je cijela filozofija, od Platona do danas teorija odraza.
Evo! A ja sam mislio da samo dijamatovci to govore. A oni su bili u pravu,
ovi staljinisti su bili u pravu kad su insistirali na teoriji odraza kao spoznajnoj
teoriji, kao filozofiji. Samo, naravno, staljinist nikad ne moe doi do spekulacije, on bi tada sm sebi skoio u usta. Ali, to je druga sad pria!
Dakle, ovaj uvid kojim hoemo sada pojasniti, koji se sa svoje strane ponovo
temelji na ovome to je tu reeno, vidjet emo kasnije, na samoosvjeivanju,
ukljuuje u sebi spoznaju da i u teorijskoj filozofiji kritiki um kritizira samoga sebe. Da dakle, u Kanta, razum koji vai kao jedna ista teorijska mo,
svoj korijen isto tako ima u praktikom umu kao i teorijski um. I tu je na
djelu ona Hegelova kasnija primjedba, na snazi, kako um kumuje razumu.
Kad Hegel u svom spisu iz 1801., poznatom kao Differenzschrift, to iskazuje,
104
105
106
108
109
110
111
da moe uope na najviem nivou filozofirati, na onom spekulativnom nivou. Spekulacija je mogunost filozofije sad bismo to mogli tako rei o
tome emo jo govoriti, ali ovdje ostajemo pri tome da je on najdosljedniji
spekulativni mislilac u cijeloj historiji filozofije do dananjeg dana. Moemo
jo i naglaeno kazati, da je on utemeljitelj spekulacije, ali u kasnijoj filozofiji,
njegovi ga i kolege i suvremenici, Schelling, Hegel, nisu slijedili ba dosljedno
do kraja.
Dakle, da se sad vratimo na ono to smo samo naglasili. Pitanje je na to
prije svega misli Fichte kada kae da su ti Kantovi tumai, a naravno ne samo
oni, Kanta shvatili, kako on veli, kako su ga shvatili. Pa, kako su ga shvatili?
Pa shvatili su ga jedino kao spoznajnog teoretiara! Ovo emo sada identificirati s pojmom filozofinosti. Tako se zaista itava stvar odvija. Ja ne znam da
li bih imao pravo na jedan ovakav stav nakon cijele historije filozofije, da nije
to moda preuzetno s moje strane, ali imam pravo da to iskaem barem kao
pitanje. Ja mislim da se itava historija filozofije kree u horizontu spoznajne
teorije, i sad emo jo naglasiti od Platona do danas! I jedino je Fichte tu
probio taj niz, taj put, taj razvitak, i tako dalje. Od pojma ideje s Platonom pa
sve do danas! Danas imate toliko tih pravaca, pazite, na primjer, Husserlova
fenomenologija pa to je, znate, alosno vidjeti, nakon klasine njemake
filozofije ostala je puka spoznajno-teorijska pozicija. To je doista alosno.
Danas je on najmoderniji, zajedno s Heideggerom, i tako dalje. Dakle, to je
moja teza s kojom se, dakako, ne morate slagati, ali takvu emo tezu pokuati
u izlaganjima opravdati i konkretizirati na nekim stavovima, na materijalu, pa
emo vidjeti koliko daleko to moemo zastupati.
Dakle, Fichte, kad govori o tim dogmatiarima, da nisu shvatili Kanta, da
su ga razumjeli kao to su ga razumjeli, to je prava anticipacija. Imate u 19.
stoljeu cijeli pokret novokantovaca s geslom Zurck zu Kant!, Natrag
Kantu!, a izbacili su mu van bitni pojam primata praktikog uma! Pazite, pa
su kao etiari ostali u teorijskoj sferi. A Kant je ve pokazao kako jedino u
dimenziji trebanja moemo uope govoriti ne samo o moralnoj poziciji, ne
samo za utemeljenje etike, kao praktikom stanovitu. Hegel kasnije kae:
ono treba da jest pojam ovjeka. Pa naravno, nema nikakvog treba da za
ivotinje! To treba da postavlja sebi samo ovjek. Ne moe glisti rei, ti,
glisto, trebala bi postati lav, ne!? To je smijeno! Dakle, jedino pojam ovjeka,
to znai, ono to se kao ovjek imenuje za razliku od ivotinje, naravno. Pri
tome, za Hegela to, naravno, nije dosta, jer ono po sebi, kao taj pojam, treba
tek da se razvije do onoga za sebe, pa Hegel uvijek govori, po sebi i za sebe,
112
an sich und fr sich, da bi doao do ovjeka koji to tek treba postajati, a nije
roen kao takav. Ali, ovo treba da lei mu ve kao potencija, kao pojam, to
znai: treba da postaje ovjekom, tako da on sm na sebe i drugi na njega
mogu postavljati zadatke da postane ovjekom, jer to nije samo po svom
pojmu, nego da treba takvim i postajati. Onda imate te novokantovce koji
sve to bacaju van, to je vjerojatno najloije razdoblje, ova druga polovica 19.
stoljea openito u filozofiji, a naroito, to je najalosnije, u Njemakoj. To
je takav uasan pad da to ovjek ne bi povjerovao. Treba imati na umu ovo:
Hegel je umro 1831., a do 1907. godine kad je Hermann Nohl naao
takozvane prve tekstove Hegelove, koji nisu bili do tada objavljeni, nego je
on to objavio pod naslovom Theologische Jugendschriften pazite, dakle, od
1831. do 1907. Hegela nema! A Kant, to natrag Kantu to je falsificirani
Kant za volju ovih, takozvanih univerzitetskih profesora! Nemojte vjerovati
njima! Dodue, nemojte ni Kangrgi vjerovati... [smijeh u publici] A moda
se popravi! Ja sam se pokuao popraviti, ali ne znam je li mi uspjelo, ali to
je ve drugo pitanje!
Dakle, to je samo usput reeno, to da se tu kasnije, to sm Fichte anticipira na svoj nain, baca van i pojam primata praktikog uma, pa onda i pojam
spontanosti. Dakle, falsificira se Kant, ono njegovo najbolje. Pa naravno,
nikad nikomu ne bi palo na pamet u drugoj polovici 19. stoljea, pa sve do,
recimo, 1923., da citira Kantov stav iz Streit der Fakultten, kako je revolucija
sjedinjenje prirode i slobode. To neete nigdje nai, ni u kojoj historiji filozofije. Pa nee mi tu valjda servirati nekakvu revoluciju, Boe dragi, pa to nije
primjereno, je li!? Pa, naravno da ne! A Fichte je upravo to naglaavao! On je
bio zato ne samo prvi pravi mislilac revolucije, francuske, njezin teoretiar,
nego, vidjet emo, revolucionarni mislilac!
Sad kad ve to govorimo, itava klasina njemaka filozofija postigla je
zato najvee vrhunce u historiji ovjeanstva to je bila neposredni odjek i
duhovni nastavlja Francuske revolucije! Dakle, cijelog onog revolucionarnog razdoblja od sredine 18. stoljea pa sve do Napoleonovih ratova. Imate
na primjer Hegelovu glorifikaciju te revolucije pa i Napoleona! Nazvao ga je
svjetski duh na konju! Ali, ovo svjetski duh zadrao je za sebe, jer ovo
to ja, Hegel, znam, to onaj provodi u djelo! Ali, nikad se nije sreo s njim.
U Jeni, 1806., tad je bila bitka kod Jene, u Napoleonovu atoru, s njime ne
razgovara Hegel, koji tada pie svoju Fenomenologiju duha, nego Goethe! On
u atoru diskutira s Napoleonom i hvali ga, a Hegel vidi u njemu svjetskog
velikana, i tako dalje. Dakle, itava klasina filozofija bila je zato postigla
113
tako visoki vrhunac, koji nikad vie nije dostignut, to je bila revolucionarna
misao da, moemo kazati! a ne samo odjek Francuske revolucije, i svi
oni govore o tome: Kant, Fichte, Schelling, Hegel! Svi stalno govore o tome
i potenciraju to.
Kad sam 1970. godine bio kod profesora Eugena Finka u Freiburgu,
odrao sam predavanje Hegel metafizika ili revolucija?, pa onda, poslije
toga bila je diskusija, pa ja moram platiti pie tim profesorima tamo, to je njihov uzus, i, dobro, doao tu nekakav Balkanac, iz te Jugoslavije socijalistike,
i nama soli pamet Hegel-revolucija! Pa, vele, nemojte to, dragi kolega... i
tako dalje. A da su samo proitali posljednje stranice Hegelove Filozofije povijesti, njihova velikog metafiziara, kojega hoe stalno samo kao metafiziara,
pa da vide to je tu sve Hegel rekao! Hegel je i sad jo aktualan tu, u
Hrvatskoj! Kad bi se provodilo ono to je Hegel tamo napisao, onda bi ova
Hrvatska bolje izgledala, i ne samo Hrvatska nego cijeli svijet! A oni su onda
morali sluati nekakvoga Jugoslavena, nekakvoga socijalista, komunista valjda, ili ta ja znam, nekakvog Balkanca o Hegelu i revoluciji... Jedino je Eugen
Fink kimnuo glavom pa kad smo doli k njemu kui, veli, hehe, dobro si
onim starim ajserima rekao, pa oni su tebe vrijeali, kaj nisi vidio? Pa,
naravno da jesam! Onda je rekao, sad emo zato popiti jedno dobro, prvoklasno vino, pa smo to onda proslavili!
Dakle, ja sam ipak pred jednim Finkom koji je bio fenomenolog
obranio Hegela kao revolucionara, a ne samo metafiziara, premda emo mi
kasnije, kad doemo do Hegela, spoitnuti njemu da nije bio samo revolucionarni mislilac, nego ipak i filozof! Moram ga napasti, a sebe vie neu, jer
sam ja sad ve fichteovac, kao spekulativni mislilac, da!
Sad bih, s obzirom na sve ovo to kaemo a rekli smo da je Fichte
zaista sad svojim odnosom spram Kanta koji mu je uope omoguio da misli transcendentalno i spekulativno, pa onda on ima pravo da ga hvali i kao
vlastitog uitelja sad bih, dakle, u vezi s time ba citirao jedan Fichteov
stav koji e nam osvijetliti njegov odnos i prema tim filozofima, a, naravno,
i u implicitnom odnosu prema Kantu. Pazite, to on kae: S onima koji su
dugotrajnim duevnim ropstvom izgubili same sebe, a sa sobom samima svoj
osjeaj za vlastito uvjerenje i dostojanstvo, a time i svoju vjeru u uvjerenje
drugih, kojima je to ludost da tko sm treba da trai istinu, koji u znanostima vide samo udobnije zaraivanje hljeba... Pa dobro, kad samo malo
pogledate oko sebe... [smijeh u publici], ne trebate daleko ii, pa ne moramo
se mi vraati u Fichteovo doba... dakle, samo udobnije zaraivanje hlje-
114
ba, plaei se svakog njezina proirivanja kao novoga posla, kojima nijedno
sredstvo nije sramotno da potisnu upropastitelje zanata, s njima ja nemam
nikakva posla! Evo, gledajte, to je Fichteova polazna osnova koja ide na
razraunavanje i sa samim sobom i s Kantom i s filozofima i sa svime onim
to vidi oko sebe, i tako dalje. Dakle, tu lei sada ono bitno zrno, da tako
kaemo, gdje Fichte gradi svoju spekulativnu poziciju u kritikom odnosu
spram svega onoga, to mu je filozofija, naroito klasina filozofija, donijela,
Kant, na primjer, ali tu lei taj poetak onoga to smo sad naveli, pa on dodaje malo kasnije i ovo: Meni bi bilo ao kad bi me takvi razumjeli! A onda
je na jednom mjestu dodao, u razgovoru, tamo u pismima: Neka moj tuma
bude jedan spekulativni mislilac ili, bolje, nitko! To mu je bila kao neka
poruka za poslije smrti, kako bi se reklo, kao memento, kao posmrtna oporuka. I to se dogaalo! Fichtea nemate nigdje u historijama filozofije, u tom
kontekstu, u kojem on veli, pa nee me ni razumjeti! Pa, i nisu ga razumjeli!
To ide tako daleko, pazite dobro, moete itati bilo koju historiju filozofije,
i kod nas, i u stranoj Fichte je za sve interpretatore ostao subjektivni idealist! A znate to je subjektivni idealist? Berkeley! Pa se udimo zato ovi
vatikanci nisu mogli njega progoniti zbog njegovih heretikih stavova!?
Zato jer je on anglikanac! Pa valjda su njega morali staviti na onaj index librorum prohibitorum, kao i Kanta. Taj Kant je bio isto protestant! Berkeley
je rekao, kad zamirim, onda svijeta nema! Pa trebalo mu je dati zbog toga! I
to je taj subjektivni idealizam! Kad zamirim, onda svijeta nema! I sad na taj
nivo srozavaju Fichtea koji je eksplicitno rekao to emo kasnije navesti
pod onim Ja ne mislim puki subjekt, spoznavalaki, nego identitet subjekta
i objekta. To je explicite on rekao, napisao! A to je takoer fenomenalno,
pazite, u prvoj knjizi koju objavljuje Hegel, 1801., sve to je najbolje, uzeo je
od Fichtea, a onda na kraju interpretira tog istog Fichtea kao subjektivnog
idealista. Pa to kao da ste zaslijepljeni, od jednoga Hegela se to ne bi smjelo
oekivati. Pa, zato Fichtea i nisu razumjeli!
Mi emo zato o Fichteu izrei zaista samo ono bitno. Fichte je bio prvi
proleterski mislilac u historiji, kao takav bio je i revolucionar, pazite, njegov
cijeli ivot bio je par excellence proleterski. Njemu su ivot i skratili, ne samo
popovi i vlast, nego i njegovi vlastiti kolege, s 52 godine je umro, optuen
za ateizam, za bogohuljenje, proskribiran... A to je zapravo cijela historija,
im je netko neto dobro htio, toga odmah treba objesiti, na lomau, sve do
dananjeg dana! Pa, vi ste neprijatelj, i ja sam isto neprijatelj, stalno, najprije
socijalizma, sada hrvatstva, i tako dalje! Ali pustimo to, nije to neto novo,
115
nema tu nita nova! On je bio prvi proleterski mislilac i kao takav bio je zaista
revolucionar, pa je kao takav, mogao postati i biti istinski spekulativni mislilac. Zato? Zato jer je spekulacija zapravo re-evolucija, ili revolucija je par
excellence utopijska misao koja poinje sa slobodom kao poetkom svijeta. To
emo kasnije jo pokazati. Fichte, dakle, kao spekulativni mislilac traga, da
tako kaemo, za samim poetkom svijeta i nalazi ga u slobodi.
Sad tu nije vie samo pitanje razumijevanja odnosa Fichtea spram Kanta,
nego prije svega itave klasine filozofije, kao sri, to je jedno od kljunih
mjesta kojim se bave svi, pri emu se i terminoloki mijenjaju ti pojmovi
to je odnos razuma i uma. Fichte je eksplicitno doao do te razlike kao bitne,
premda je, rekli smo, dotle doao ve i Kant; on je poeo pisati kritiku istoga
razuma, a ne uma, pa onda poslije mijenja, kad je sve bilo gotovo, jer je doao
do pojma uma. Dakle, kod Kanta ete u Kritici istoga uma nai vrlo eksplicitno, fino iskazano, naravno jo uvijek u tom, dobrim dijelom, spoznajnoteorijskom horizontu, odnos i razliku razuma i uma. Meutim, s Fichteom
se to sada ne samo potencira, ta razlika, nego produbljuje. U toj se razlici
vidi upravo ovaj put na kojem mi insistiramo od filozofije ka spekulaciji.
Moemo odmah kazati: razum je osnova filozofije, da tako kaemo, a um
vodi ve u spekulaciju, i tako su ga interpretirali i shvatili ve klasini filozofi,
na razliite naine, ali najprije se moramo pozabaviti s Fichteom da vidite na
koji nain on sada to produbljuje, itav taj problem, kao prvi meu njima.
Dakle, budui da je ovo kljuno mjesto ne samo za taj opi odnos KantFichte, s obzirom na Fichteov, rekli smo to, iskorak iz filozofije u spekulaciju,
nego za bitno odreenje prije svega granice razuma, na emu ovdje insistira i
Fichte. Potrebno je navesti itav taj, moemo kazati, upeatljiv Fichteov stav.
Dopustite sad da to malo opirnije citiram, jer to zbilja jeste vano mjesto
gdje Fichte kae: Jasno je da mora postojati neka mo vrstog dranja ako
to zahtijevano vrsto dranje treba da bude mogue. A takva mo nije ni
odreivalaki um..., dakle, nije um koji odreuje, ... ni uobrazilja, dakle
mata. Fichte pravi tu sad prvoklasnu sa svoje ve gotovo moemo kazati,
spekulativne pozicije bitnu razliku izmeu razuma, uma i mate, imaginacije. Uobrazilja njemaki Einbildungskraft. Kasnije emo vidjeti da su
sva ta tri momenta karakteristina, uvjetno reeno, za prvobitnog ovjeka,
onog spekulativca praksa-teorija-mata. To je poetak svijeta, sve je u
jednom, u identitetu. A kad se to razdvaja, onda je to promaaj, na to Fichte hoe ukazati: A takva mo nije ni odreivalaki um ni uobrazilja, dakle
mata, koja producira..., pazite dobro: koja producira, tu prvi puta imamo
116
117
118
119
120
jest: trebali bismo postati samosvjesna bia. Ve vam je Leibniz to rekao: biti
samosvjestan, to vam je samo trenutno. Pa pogledajte onda to je s tim, s
nama kao ljudima, kao tim svjesnim biima svaki dan, ne iskljuujui nikoga i ne ukljuujui mene kao posebnog. To se odnosi na sve nas. Mi ivimo
kao svjesna bia, a kao samosvjesna jesmo samo u rijetkim situacijama. Kada
mi zapravo reflektiramo ili samoreflektiramo o sebi, o svom ivotu, o svojim odnosima, o svojim djelatnostima, i to? Ma kakvi! Gledajte, to je sjajna
formulacija: Pa, nemamo vremena!. Pazite kakva je konsekvencija. Ako
nitko nikad nije imao vremena, taj nikad nije ni ivio. Vrijeme je ivot. A mi
nemamo vremena! Za to nema vremena? Pa, za ivot nemam vremena! To
znai da nisi nikad ivio. Zato sam ja vas proli puta, mislim, molio da mi
kaete, kako to stoji s tim vremenom!? Da li je ovo, danas-sutra, kia pada,
trava raste, sunce, proljee, ljeto, to satno vrijeme, godina, mjesec, i tako da
lje. Pa, nije to vrijeme!
Dobro, da ne anticipiramo jo neke stvari, to naglaeno, odnos prema
neemu to, dakle, bez nae pomoi treba da doe izvana. Sve je reeno,
evo! itavo ovjeanstvo je tu sadrano u jednoj reenici. Mi ivimo u odnosu, mi smo svjesna bia, samo je jedna nezgoda stvarno tu, kad malo produbite stvar, jer kad je... Leibniza bi trebalo zbilja, ne ba uhapsiti, ali recimo
spaliti na lomai [smijeh u publici]... Pazite, on je rekao, mi znamo dobro to
ta je pojam due i besmrtnost due, cijela Biblija je tu unutra, a Leibniz veli,
pa i ivotinje imaju duu. Pa, ja bih ga odmah hapsio, dvadeset godina zatvora! Kako moe to rei? A onda je jo dodao: ... a ovjek ima duh ili moe
biti duh, ali samo rijetko! Pa ak i onaj, kae, koji moe doi na nivo samosvijesti, to moe biti samo trenutno, i tako dalje, pa se vraa natrag, na svijest.
Tu je poetak. Leibniz je poetak mnogo ega to je vrijedno, pa je Hegel
njega hvalio, ali gledajte, to da smo mi samo svjesna bia, tek svjesna bia, u
odnosu, pa taj odnos znai nae odnoenje uvijek prema izvanjskom, a nikad
prema unutranjem, to jest, prema sebi samome, to jest, nikad nismo, ili smo
vrlo rijetko, samo-svjesna bia.
Kada Fichte sada cijelu tu problematiku novovjekovne filozofije, od Des
cartesa, njegovoga cogita, koje je ve miljeno kao ta samosvijest za razliku
od svjesnog sadraja, produbljuje pa kae ovo: a to je samosvijest drugo
nego samodjelatnost, ja sam tu samo-djelatan, kad nisam samo izvanjski,
nego i unutranji, dakle, onaj takozvani identitet subjekt-objekta, a samodjelatnost je upravo sloboda, kae on. Samodjelatan ovjek, to je identitet mene
i svijeta u meni i oko mene, time sam tek slobodan ovjek. Sloboda! Prema
121
122
Hegela, premda je Hegel ve vidio te stvari, kako mu taj pojam prakse ili
praktikoga, uzet sam za sebe, ne omoguuje ono to se tu naziva identitet
subjekt-objekta, a to znai identitet teorije i prakse, pri emu ak nedostaje
upravo ovaj stvaralaki organ mate. Kad govorimo o spekulaciji, onda na
poetku stoji identitet teorija-praksa-mata, ili obrnuto: mata-teorija-praksa!
Tu je poetak svijeta i naega ivota i svega to uope moe biti, jer je tek to i
tako relevantno za na ivot. Tako da je spekulacija identitet svih tih, recimo,
triju momenata. im se odvoji primat teorije, primat prakse, ak i bez mate
koja tu onda ne igra neku ulogu, onda se tu ve nalazimo u onome to se
naziva metafizika. To znai, poeti i zavriti s gotovim svijetom, a ne pitati
odakle je to, po emu je svijet mogu!? Pa, kako nikad ne pitamo po emu
je to!? Dobro, ako smo religiozni, onda je Bog stvorio svijet, onda nam je to
nekako lake! Samo, to je palijativ, nismo pri tome ba jako razmiljali nego
smo samo to prihvatili, to su nam drugi rekli. To je onda ak jedna dogma.
Pri emu je Hegel onda napisao u Filozofiji religije jednu heretiku misao, njega
su trebali spaliti a ne Giordana Bruna: stvaranje je djelatnost, u djelatnosti
lei razlika, u razlici ono konano. To znai, kad Bog stvara svijet, postaje
konano bie! Pa, kakav je to onda Bog!? Pazite dobro, stvaranje je djelatnost.
A to je djelatnost? Djelatnost subjekta u odnosu na objekt, na proizvod!
Kad Bog stvara svijet, svijet postaje drugo drugoga, i Bog drugo drugoga, a drugo drugog moe biti samo konano bie. To je tono iskazano po
principu ovjekova stvaralatva! Ali neete za ovjeka rei da je Bog. Tamo
imate pojam stvaranja, tu imate pojam proizvoenja, pa to nije isto! Hegel je
sruio Boga, katolikoga Boga, pazite, kao stvoritelja svijeta, pa onda dodaje:
Bez svijeta Bog nije Bog. Zamislite, pa to je hereza! U Bibliji stoji i Bog
stvori ovjeka na sliku i priliku svoju! Dakle, trebali bismo rei, bez Boga
nema svijeta, je li tono!? Pa, Hegel je heretik, njega bi trebalo spaliti! Srea
da nema vie inkvizicije! A Kanta su, bokca, metnuli na onaj index samo
zato to je rekao da se teorijskim, filozofskim putem ne d dokazati Boju
egzistenciju, nego jedino praktiki, kao postulat praktikog uma. Pa, dobro je
razmiljao! A Hegel je zasluio lomau!
Sad u ukazati za objanjenje ovih Fichteovih stavova ba na jednu Hegelovu interpretaciju koja ide na najbolje to je Hegel vidio tu u Fichtea i potvrdio to, a poeli smo upravo s bitnim problemom odnosa razum-um. Jo to
nismo dovrili, mi emo tek doi do toga. Taj pojam uma ostaje tu jo uvijek
velika apstrakcija, jer se moe jo uvijek misliti descartesovski, pa i kantovski,
u smislu puke spoznavalake moi, vieg ranga nego razum. A nije! Um dobi-
123
124
125
126
128
ili teoretiari ili filozofi vjerojatno nisu proitali ili ga nisu shvatili! Fichte,
naime, eksplicitno kae: ono Ja nije puki subjekt u spoznavalakom smislu
nego identitet subjekt-objekt. I sad, u toj istoj knjizi gdje Hegel prvoklasno
spekulativno interpretira svojeg uitelja Fichtea, na kraju kae ovo: Fichte je
subjektivni idealist, a Schelling je objektivni idealist. to je sad to subjektivni idealizam!? Postoji samo jedan klasini subjektivni idealizam, a to je
Berkeleyev, onaj solipsizam, za kojega smo proli puta rekli da bi ga trebalo
uhapsiti, jer kao sveenik nije priznao svojega Boga kao stvaratelja svijeta
rekavi, kad ja zamirim, onda svijeta nema. Dakle, to su gotovo ve banalnosti koje sad zauuju kod Hegela! Ako za nekoga, nakon onog Ficheova
stava identitet subjekt-objekta, ako izbaci objekt vani, pa onda veli subjektivni idealizam, onda se to ne prilii jednom Hegelu! Ali prvih dvadesetak
stranica, ili trideset-tridesetpet, to sam citirao, tu je onaj stav gdje Hegel
kritiki, nastavljajui na spekulativno postavljanje problema kod Fichtea, govori o ne-idetninosti. Pri emu proli put smo o tome govorili odnos
razum-um de facto znai to.
Kad Hegel kritiki govori o neidentinosti, on time aludira na srozavanje uma na nivo razuma. Pri emu, slijedei Fichtea, prvoklasno vidi da se
vraamo natrag to bih ja rekao kontra njega na filozofsko stanovite,
a ne vie na spekulativno, jer kad napusti um, onda se srozava na pojam
i nivo razuma, to je onda takorei cijela filozofija koja uglavnom ide po toj
liniji. Meutim, sad, kad ve to govorimo, iako imamo drugih problema s
Fichteom, rei emo jo ovo: ak i u njemakom jeziku, a i kod nas, imate
jednu malu nepriliku s ovim pojmom uma Vernunft, um je Vernunft. A,
pazite, to ak govore i neki filozofi, imate kritiki Hegelov pojam, zdravi
ljudski razum. To glasi na njemakom der gesunde Menschenverstand!
Ali sad imate u njemakom jeziku izraz vernnftig, na primjer, kae se,
Sei vernnftig!, to znai, Pa, budi pametan!, Budi razuman! Dakle,
Vernunft, vernnftig, ali ne u smislu uma, u filozofskom smislu, o emu mi tu
govorimo, nego u obinom svakidanjem govoru, u smislu pameti. Pa i mi
velimo, nije mi palo na pamet i nije mi palo na um! Pa, naravno da mu
nije palo na um kad ni nema uma! Treba rei, nije mi palo na pamet.
Ima jedna stvar koja se obino ba ne reflektira, ja sam to jedanput i napisao pojam pameti identian je s pojmom interesa. Pametan ovjek je
ovjek koji zna svoj vlastiti interes. On ne mora biti nekakvo veliko umno
bie, nekakav Fichte ili nekakav Hegel da bi bio pametan, da zna svoj interes.
U tom kontekstu sam ja studentima uvijek govorio: Nemojte nae politiare
129
smatrati bedacima jer oni su vam jako pametni. Zato? Jer znaju svoj interes. A vi niste toliko pametni kao oni, pa ni Kangrga ba nije toliko pametan kao politiari. Prema tome, oni su pametniji. Ali, sad gledajte, pojam
uma u tome, pa, to mi ne bi palo ni na um! Pa, ne moe mu ni pasti, jer kad
bi uope bio na nivou uma, to bi znailo da bi bio na nivou samorefleksije,
samosvijesti, samodjelatnosti, slobodno bie, kako je to Fichte odredio. Dobro, to mi kao prosjeni ljudi nismo, ali treba rei, to mi ne pada ni na kraj
pameti. To znai, pa znam ja svoj interes, neu ja to napraviti, ili hou, i tako
dalje. Ali pazite, i u njemakom jeziku imate to.
Kad to govorimo, moram to rei, pa neka me svi potaju! Prije svega, tu je
rije o terminologiji i, osim toga, o filozofiji. Jedino su Nijemci imali istinsku
filozofijsku terminologiju, za razliku od drugih jezika. Ja to mogu rei ak
s jedne kompetentne pozicije, a rei u vam zato i kako, hou ba da se tu
zadrimo, da se to vidi. Naravno, kad velimo Nijemci, onda se to ne odnosi,
naravno, na svakog Nijemca, ak se to ne odnosi na neke filozofe, poput jednoga Heideggera koji izmilja terminologiju koja uope nije filozofijska! Ja u
vam rei ovo, Heidegger je proitao od Sudermanna, Frau Sorge, onda je
ovu brigu, Sorge, stavio kao glavni problem za svoju filozofiju. Neka si on to
lijepo metne za uho, to bi se reklo, jer to nema veze s filozofijom. To moe
biti psihologijsko, psihoanalitiko, socijalno odreenje, i tako dalje. Pa, znamo to je briga, mi jesmo brini, pa naravno da smo u brigama, i tako dalje,
pa nije to kljuni problem naega ivota i cijele historije ili filozofije. Prema
tome, kad kaemo Nijemci, onda to znai prosjean Nijemac i takvi filozofi, ali klasina filozofija je do posljednjih konsekvencija iscizelirala tu filozofijsku terminologiju. ak sam vam tamo rekao, ako niste zaboravili, da je u
njemakom jeziku Hegel prvi upotrijebio pojam Geschichtlichkeit, povijesnost.
Pri tome, pazite to se tu dogaa, to znai Geschichtlichkeit der Geschichte,
povijesnost povijesnog, povijesnost povijesti. Trebalo bi rei Geschichtlichkeit
der Historie ili des Historischen. Tu bi se onda napravila prava distinkcija koju je
Fichte ve napravio kao bitnu distinkciju izmeu povijesti i historije. Kad on
kae Historie, onda kae bloe Historie [puka historija], misli se sve
ono to empirijski, aktualno, tee, historija, i tako dalje. A povijest je zaustavljanje toga teenja, ona proizvodi, omoguuje tu historiju.
U vezi s time mogu vam rei to, ja sam u svojim radovima napravio tu
distinkciju, to moete proitati. Onda me je kolega Predrag Vranicki, sad
naalost pokojni, koji je bio tu profesor, kritiki upozoravao na to. To ete
nai u mojoj knjizi Praksa, vrijeme, svijet: povijest i historija. Pa me onda on
130
pozvao k sebi i veli da pretjerujem. Pazite, on je napisao prvoklasnu Filozofiju historije, pa sam ja njemu rekao da je on to izvrsno pogodio. Pazite, kad
bismo konsekventno mislili, spekulativno, onda ne bismo mogli rei ono to
je Hegel napisao filozofija povijesti. Nema filozofije povijesti! Postoji
samo filozofija historije! A povijest ili povijesno ili povijesni in, slobodno
in, re-evolutivni in, samodjelatni in, i tako dalje tu se nikakva filozofija
nije dostatno pribliila tome nego tek spekulacija! Prema tome, Vranicki je
napisao prvoklasnu Filozofiju historije u tri sveska, to su hiljade stranica, to
moete proitati, stvarno si je dao truda, ak je i umro od toga, od umora,
dobro... Ali mene je zvao, pa veli, sluaj, Grga, pa ta sad ti insistira na nekakvim izmiljotinama, to, povijest i historija! ... Dobro, moram biti malo
bezobrazan, Vranicki nije vidio tu spekulativnu distinkciju, njemu je to bilo
udno i neprilino. A, pazite sad njegov argument, ja vam ba sad elim to
istaknuti. Veli on, pa, Englezi, Francuzi nemaju u svom jeziku tu distinkciju,
dobro Nijemci bi moda imali, ali oni nemaju! Pa, naravno da nemaju!
Evo, gledajte, u francuskom jeziku, histoire, lhistoire, pa neka napravi Geschichtlichkeit, povijesnost! Moda historicit? Ali to je od histoire! Dakle, gdje mu
je jezik za to!? Ili Englez, ne daj Boe! A Amerikanci!? Amerikanci su imali
tek neto malo filozofije dok ovi evropski emigranti, a naroito idovski
Bloch, Marcuse, Adorno, Horkheimer, Fromm, i tako dalje, kad su bjeali
pred Hitlerom nisu u Ameriku prvi puta donijeli filozofsku misao i filozofiju i to, a do tada Amerikanci su imali samo ovoga Jamesa, pragmatizam,
jo neke stvari.
Ali, gledajte, i bez obzira na to to Francuz ili Englez ne moe napraviti
tu razliku u jeziku, pa kakva je to argumentacija!? Pa ak ni sm Kant, ja sam
vam to rekao, on ima pojam Kritik der praktischen Vernunft, gdje ovaj izraz
praktisch ima dva smisla, praktian i praktiki, pa onda sm Kant mora
svojim prosjenim Nijemcima i njemakim filozofima, rei: pod praktisch
ne mislim promuurnog, pametnog, snalaljivog ovjeka, svakidanjeg, ovoga i onoga, jer taj ivi u sferi bitka, nego mislim na ono to se tu naziva
aktivitet subjekta koji transcendira, prekorauje puku praktinost. Pa, onda
kad su me oni Nijemci pitali, s pravom, naravno, a kako vi Jugoslaveni filozofirate, mislei da mi nemamo jezik za to, onda sam ja njima rekao bolje
nego vi! [smijeh u publici] Da, to je njima bilo dobar vic, ali ja sam rekao, to
nije nikakav vic, ja mislim ozbiljno, pa sam im naveo taj primjer praktianpraktiki. A imate takoer, recimo, njemaki pojam Empfindung. Empfindung je
osjet, ali imate i empfindlich, Empfindlichkeit osjeajno, osjeajnost,
131
na primjer, empfindlicher Mensch, osjetljiv, senzibilan ovjek. A Empfindung je ujedno percepcija, osjet, ono to mi nazivamo osjetilno u filozofiji. Prema, tome, kao to imamo distinkciju praktiki-praktian, imamo i
povijest-historija. Naravno da u naim uvjetima, takozvanim jugoslavenskim
ili bivim jugoslavenskim, ne moram ih imenovati, imate i onaj argument:
mi govorimo povijest, a oni govore historija! Pa dobro, to je za ove s
ulice! Dodue, nisu ba na ulici nego su na vlasti! Kako bilo, tu distinkciju
omoguuje na jezik, pa mora kao filozof koristiti jezinu mogunost koju
imamo!
A sad u vam rei jo jednu stvar. I sm Nijemac kojega ja tu hvalim, to
jest, Nijemce filozofe, imaju jezinih tekoa, filozofijskih, ali ak ne samo
filozofijskih. Rei u vam odmah zato. Pazite, ja to govorim iz sme sri
stvari, iz svojih vlastitih prijevoda. Jo 1958. godine pa to je ve pola
stoljea! prevodio sam Blochovu knjigu Subjekt-Objekt, to imate kod nas u
Naprijedu, ve u dva-tri izdanja. Preveo sam i druga djela, Hegelovu Fenomenologiju duha, a onda sam preveo i svoju vlastitu knjigu Praksa, vrijeme, svijet
na njemaki. I sad, gledajte na ta sam naiao Nijemci nemaju dovoljno
jezinih finesa kakve imamo mi! To vam govorim iz prve ruke! Oni moraju
neke stvari, i glagole i atribute, doraivati, komplicirati, i tako dalje, da bi
iskazali te jezine finese koje sam ja u svome jeziku imao, u svojoj knjizi, a
u njemakom jeziku ih nisam imao, pa sam se muio, morao opisivati i tako.
Kad sam doao gore, gdje imam kolege univerzitetske profesore, pa sam
njima govorio o tome, sluajte deki, vi zapravo nemate jezik... Oni su se,
naravno, smijali, i tako to.
Dobro, to su bile ale, ali to je tono to. A sad gledajte, kad smo ve govorili, Francuzi, Englezi, ve sam spominjao, pazite, Fenomenologiju duha
je na francuski preveo Jean Hyppolite. To je bilo jo prije Drugog svjetskog
rata. Imaju oni u francuskom neke mogunosti, recimo, an sich-fr sich, en soipour soi, tj. po sebi-za sebe, i tako dalje. Ali nije to samo to, tu su kovanice. U
naem jeziku imamo tri mogunosti da to prevodimo, sa sloenicama, npr.
posebitak-zasebitak, ili bitak-po-sebi i bitak-za-sebe, i tako dalje. I sad pazite, Jean Hyppolite je primljen u francusku Akademiju znanosti i umjetnosti
kao nagradu za taj svoj teki prijevod Fenomenologije duha na francuski. Kao
zasluge! Dakako, s pravom, jer se on morao dobro pomuiti, to nije moglo
biti jasno, toliko se muio da ovaj Hegelov njemaki jezik dobro prevede na
francuski. A Kangrga? Pa, on se nije morao muiti, on je to mogao prevesti
s naim jezikom tako da nije bilo problema! Onda to!? Pa mi imamo jezik,
132
133
134
135
136
Dakle, u tom smislu, ne samo da bi praksa bez teorije bila puko nesvrhovito ili besciljno tumaranje nego i prava besmislica. Ali do toga itava
historija filozofije ne dolazi jer jednostavno nema za to klasnih preduvjeta!
Zato moemo kazati pod navodnicima, ak normalno zvui kad se kae da
bez subjekta nema objekta, i obratno. Ali kad mu kaete identitet subjekta i
objekta, onda veli, a ta je to!? A inae, sve drugo mu je jasno, ne? Jer u samim tim pojmovima, kad kaete, nema subjekta bez objekta, nema objekta
bez subjekta to su korelativni pojmovi! Kad velite subjekt, odmah vam je
dan i objekt kao korelat, pa to e svatko uzeti kao ovo i ono, ali da sad to dovedemo na nivo identiteta, do toga mi ne dolazimo tako jednostavno. Dakle,
tu se nalazi njihov korelat u drugome. Ali ako se to eli zahvatiti u svome
podrijetlu, onda svaka teorija zastaje pred time kao neprekoraivim zidom.
Zato? Zato jer hoe ostati samo teorija! To je cijela pria. Pa onda praksu
opet ostavljaju na drugoj strani od teorije.
No, u vezi s reenim, kad smo rekli da kopula jest znai bitak, za to onda
Hegel kasnije kae: kad kaemo jest, onda je time bitak ukinut. Zato?
Jer na djelu je, veli on, ivotnost, djelatnost i duhovnost, to jest subjekt.
Jer, kad kaemo jest, onda sam ja to rekao. U tome je to jest taj
bitak ve ukinuto, ono je moj produkt, moj proizvod, jer sam ga ja iskazao, ovako banalno reeno! Ali Fichte kae, tu na jednom mjestu, ono jest
izraava prijelaz od onoga Ja..., pazite dobro, do postavljanja na refleksiju
o tome postavljenome. Evo ga, to vam je sad ve par excellence spekulativna pozicija, identitet subjekta i objekta, kako Fichte kae: djelovanje i djelo
ujedno i nerastavljivo i time ve prekorauje ili ukida metafiziku. To smo
ve jedanput naglasili, to je pitanje procesa i rezultata procesa, produkcije
i produkta. Cijela historija filozofije, zajedno jo s Kantom, ne rjeava taj
problem. Insistiranje samo na procesu to je Hegel kasnije, kritizirajui
Kantov pojam moraliteta, s onim treba da, nazvao tamna beskonanost,
mrana ili apstraktna beskonanost a to je ono odvajanje procesa od rezultata, pa Hegel u ovoj knjiici naglaava i pita: A to je bitak? Produciranje
i produkti ujedno. I pri tome je jo rekao produkti u mnoini. Prema tome
neodvojivost procesa produciranja od razultat procesa, od produkta!
Ako insistira samo na prvom dijelu, dakle na procesu ili produciranju, onda
je to proces u beskonanost, jer nigdje nije usidren, nigdje nema rezultata;
neprekidni proces u to? U nita! Ako pak insistirate samo na produktu,
kao rezultatu, onda ste pravi fini teoretiar, a u prvom redu ste metafiziar!
Metafiziari su pravi deki jer oni uvijek poinju s gotovim produktom. Zato
137
138
Pa, kad se on nrodi, ima anse da bude to svjesno bie. Ali pazite dobro, to
sam ja tu negdje govorio, pa i vas bih mogao pitati, a tko je uivao kad su ga
na poetku, kao maloga, slali u kolu? Ma je, vraju mater! Mora ga prisiliti.
Pa je onda Hegel rekao, ne moe rijeima apelirati na njega kao maloga divljaka, mora mu po guzici dati pa tek onda zna to ne smije! Imam ja jedan
primjer, kad mi je ker imala tri godine, doem doma, ona sjedi u foajeu i...
znate kako djeca dre olovku, ovako, punom rukom... pa po jednoj knjizi... Ja
si mislim, pa dobro, neka ara... No, malo se vratim, pa to je moja knjiga! A
jedva sam doao do toga, to su bile male asistentske plaice! I sad sam znao:
mora to napraviti hegelovski za vrat, pa zna, ako mi jo jedanput
bude arala... i odglumim srdbu. Onda ona vie, Maama... Samo ti hodi
k mami, ta mama! A onda je dola, tatek volko, tatek volko, knjige... A ja:
Saaamo probaj! Pa mora, dakle, maloga divljaka dovesti u civilizaciju, kulturu. A Fichte je rekao, pa to je to drugo, to je disciplina sazrijevanja... mora
ga prisiliti da ita knjige! Onda poslije i sm hoe itati, ide u kazalite, uiva...
A da tog malog divljaka nisi po guzici pravovremeno, ostao bi i dalje bio
mali divljak. Ba ja na moru promatram, Talijani prave velike greke s tom
djecom: narue sve skupe stvari, meni zazubice rastu, sve te ribe, jastoge, to
kota ko sm vrag, a onda im deki ili curica, po cijelom dugom stolu hoda
gore, po tom jelu... A oni, ahaha, zlatna bambina, je li... U odnosu na to, oni
bi za moju ker valjda rekli, to je prava intelektualka, knjige rastura! Dakle,
nemojmo pretjerivati, sve ima svoje vrijeme i mjesto, i sve drugo to spada u
taj tzv. odgoj. To je disciplina sazrijevanja, kako kae Fichte.
Gledajte, svi smo mi historijska bia, a rijetki su povijesna bia. Eto, cijela
pria! Pa to se onda dogaa kroz cijelu historiju, klasina filozofija to onda
naziva ulogom velikih ljudi, linosti u historiji. To se stalno ponavlja. Jedan
prosjean ovjek ne mora biti Aristotel, pa ne mora biti ni Goethe, ni Hegel,
ne mora biti nekakav znanstvenik, ne mora biti Tesla. Pa, mi tu imamo jednog genija, samo se krivo rodio! No, to je ve uobiajeno, to je tzv. sudbina,
ne samo naa... Nemo propheta in patria... Ali, treba napraviti tu razliku, a mi
bismo se sa stanovita razuma trebali podignuti, da tako kaemo, dovinuti do
pojma uma, to znai da mi rastemo kao ljudska bia par excellence. To znai
samosvjesna, samodjelatna, slobodna bia koja razmiljaju o sebi. itava
etika problematika od Sokrata do danas poiva na ovoj nunosti podizanja puke svijesti na nivo samosvijesti. Kroz gotovo cijelu historiju to se nije
niti odgonetavalo. Sokratov daimnion, demon, ili kako ga je nazvao Hegel,
unutranje proroite, podizanje je svijesti na nivo samosvijesti. Znamo
139
140
je supstancija njegov vlastiti, Spinozin pojam, da je supstancija njegov misaoni proizvod. To mu Kant hoe rei kad pita, a gdje ti je subjekt? A, znate ta
bi mu Spinoza odgovorio? Pa, kako ja kao konano, ogranieno bie on
ga je nazvao modus mogu biti proizvoditelj supstancije? Pazite, Spinoza je
svrstao ovjeka u rang ivotinje, kamena, biljke, svakog bia to je taj modus. I to sad s tim ovjekom? A, Spinoza se tamo borio za nekakvu slobodu,
za slobodu duha, pa ne moe ovakav jedan modus, nigdje, nitko i nita,
u rangu s kamenom i biljkom, biti i nekakvo duhovno bie, slobodno bie!
Ali, on nije mogao dospjeti do subjekta! Filozofija apstrahira od subjekta, od
ovjeka, to je interesantno! Ja to moda govorim ekstremno i pregrubo to, ali
u tome i jest cijela stvar. Evo gledajte, Fichte, to je iz njegove glavne knjige
Osnova cjelokupne nauke o znanosti (strana 49): Miljenje uope nije bt...
Pazite dobro, miljenje uope nije bt! Tu je cijela historija filozofije zapravo
dezavuirana, grubo reeno, ... nego samo jedno posebno odreenje bitka.
Evo, to je Fichte. A osim onoga..., tj. toga bitka, ...ima jo mnogo drugih
odreenja. Evo, to vam je spekulacija! Naime, kojih to drugih odreanja?
Pa, pitaj po emu neto jest, a ne da samo konstatira, to je to, pa onda to
podie na nivo bti, to to ima pred sobom. Dakle, Fichte je tu pokazao da
je cijela novovjekovna da ne idemo dalje filozofija, koja je par excellence spoznajna teorija, samo jedan moment onoga do ega tek treba doi.
Niti jedan spoznajni teoretiar nije pitao Wodurch? nego uvijek Woraus?
Ne, po emu, nego iz ega!
Pazite, imate jedan sjajan primjer, ja sam ga ve naveo, jedan Aristotel ima
oko sebe i iza sebe prvoklasnu umjetnost, ima super umjetnike, Fidiju, Mirona, Praksitela, a onda na pitanje, iz ega je ta tamo statua, odgovara: iz kamena! To veli Aristotel, iako zna za umjetniko stvaranje, ima tamo pjesnike,
slikare, kipare! Pa, kako je umjetnost iz kamena!? Pa, ne bi nikad Michelangelo
bez ovoga stvaralatva doao do svojeg Davida, jer kamen bi ostao u Carrari!
Dakle, to je ta granica izmeu filozofije i spekulacije. Tu granicu filozofija
nikada nije prekoraila do Fichtea. Fichte tu prekorauje, da tako kaemo,
horizont filozofinosti, i kod njega je to reeno, pazite, ak u jednoj fusnoti:
miljenje je samo jedan moment toga, naravno. Pa, pogledajte, to je bitno
odreenje ovjeka? Homo sapiens, je li, animal rationale. A zato nije animal
productivum? To, dakako, nikome nije palo na pamet da kae produkcija,
proizvodnja, tj. da neto mora biti i uspostavljeno, proizvedeno, da bismo to
imali a morali su proizvoditi kroz cijelu historiju da bismo uope ostali
na ivotu! ivotinja nalazi sve gotovo! Ba sam gledao jednom na televiziji:
141
majmuni, sjajno! Uzme bananu, nae je i gotovo! A mi moramo sve proizvoditi. Pa, onda je jedan na saborski zastupnik prije par godina rekao, pa,
dobro gospodo, to vi toliko insistirate na toj proizvodnji, to je pretjerano,
sve emo mi uvesti, je li! Dakako, on je trgovac, on je to stvarno mislio ozbiljno. A znate to? To ete nai kod Rousseaua i kod Hegela! Znate koja je to
karakteristika!? Plemenskog ovjeka koji ne proizvodi nego samo prevozi.
Pazite ovo dolje, deva, karavan, to su samo od onuda prevozili to im je
netko drugi proizveo. On je trgovac, posrednik izmeu jednog proizvoaa
i drugog, i tako dalje, dakle kupca. Pa, onda ovaj je dobro rekao, ta emo
mi proizvoditi, sve moe uvesti!? Svijet je svega toga dosta napravio, pa mi
ne moramo proizvoditi, samo trgovati. Zato tako dobro i stojimo! Zato svi
hodite u trgovce, a ostavite filozofiju na miru, to e vam to.
Tu dakle, u ovome to smo sada rekli, lei prema Fichteovu shvaanju
pravo odreenje idealizma, to ga on na Kantovu tragu naziva transcendentalnim idealizmom, pa pri tome ostaje, ali mu taj pojam transcendentalnoga
u Kantovu smislu i bitnom odreenju zapravo vie ne samo da nije potreban,
nego mu upravo smeta. Time protivurijei sm sebi. No, ako se ve nalazimo
na spekulativnoj poziciji Fichteovoj, onda mu nikakav transcendentalizam,
taj pojam, ak ni pojam idealizma o tome emo jo govoriti nije potreban. Budui da je to transcendentalno jo uvijek rezervirano za oznaavanje
odreenog karaktera spoznaje i samo spoznaje, to jest, mogunosti i granice spoznavanja, ime se primarno bavi sm Kant, kao to znamo, i time
postavlja i rjeava svoj bitni, ali jo uvijek spoznajno-teorijski problem. I ne
moete ga drugaije upotrebljavati. Jedino oni deki i njihova transcendentalna meditacija, to je zgodno. Tako smo s Ficheom po prvi puta u historiji
filozofije, a to se odnosi na samu bt i karakter, pa i bitni smisao cjelokupnog naega ivota. Ja sam onda spekulaciju odredio kao filozofiju koja prodire pod kou. A to je metafora, naravno. Ali, slikovito reeno: filozofija se
zadrava na povrini, a spekulacija zadire pod povrinu.
Kant je tu klasian primjer za to. Mi moemo dokuiti samo pojavni svijet,
Ding an sich je nespoznatljiva. Stvar po sebi mi ne spoznajemo. I tu je Kant
pogodio samu bt filozofinosti. Pa, ime se bavi filozofija nego pojavnim
svijetom ne pitajui po emu je taj svijet mogu, koji je tu imenovan s Ding
an sich? Za filozofiju, doista je stvar po sebi tu je Kant pogodio stvar
nespoznatljiva. Kantu nije palo na pamet da bi mi tu stvar po sebi proizvodili. Aristotel bi se onda ubio da mu je Kangrga to rekao, a i Kant bi rekao da
je Kangrga malo skrenuo, ali mi doista proizvodimo stvar po sebi!? Znate li
142
tko je to doveo do kraja? Karl Marx! On je to pokazao onim svojim pojmovima upotrebna vrijednost, razmjenska vrijednost. Mi ivimo vidjet ete
kasnije, kad doemo do toga, no misaono ve Schelling dolazi prvoklasno
do toga, mi emo ga citirati tu se razotkriva i taj odnos, a filozofija nikada
nije doprla do toga Ding an sich. I Kant je tu bio najpoteniji i najdalekovidniji,
on je to tono rekao. To su momenti koje treba imati u vidu da bi se uope
znalo to znai filozofirati i to znai domet i granica filozofinosti. Pa sam
ja cijeli svoj ivot pisao a zato sam bio napadan ak i kao neprijatelj, i tako
dalje o dometu i granici etike. Zbog toga su me proglasili nemoralnim, jer,
eto, markisti ukidaju moral. Zato jer sam preko klasine filozofije pokuao
pokazati granicu, ali i domete filozofije. Proitajte moju kritiku: nisam ja bacio moralitet u smee, ili etiku, nego sam pokazao veliinu toga. Hegel govori
o epohalnoj veliini i znaenju moraliteta, a ujedno ga kritiki, kod Kanta,
dovodi do granice, i pokazuje to je tu i gdje je tu granica. A imate kod
njega odmah i postavljanje bitnog problema pravo-moralitet-obiajnost.
Obiajnost je prevladavanje i prava i moraliteta, ali u dijalektikom smislu,
tj. ne baca se u smee, nego ukljuuje u vii stupanj, gdje i pravo i moralitet
igraju pretpostavku da bismo do te obiajnosti uope mogli doi. Ali onda
u obiajnost ne spada samo moj moralni odnos nego cijeli totalitet mojega
bia, historija, socijalno, politika, cijeli kompletan ivot, proizvodnja, i tako
dalje, kao i svi mogui ljudski odnosi. Dakle, to znai da onda ne smijete
misliti dosljedno, do kraja, kad vas ljudi interpretiraju na krivi nain. A zato?
Zato jer se nisu ni potrudili itati. Pazite, postoji Hegelova kritika, Marxova
kritika, a nitko to uope nije proitao. Zato sam ja vama proli puta rekao,
nemojte biti ovi, to u tako rei, pojedinci s ulice, nego, ako studirate filozofiju, onda drite do sebe kao filozofi, morate se potruditi, itati, studirati.
ekajte, evo, kad sam vam ovo kazao: to je epohalni misaoni prevrat, onda,
ako to itate kao beletristiku, imamo danas ono tzv. brzo itanje... Ma nemoj, pa tko uope na tome insistira, jesmo li na natjecanju? Je li to ozbiljno itanje? Pa, ja sam Hegela itao dvadeset puta, najmanje, i uvijek iznova
sam naao neke nove stvari, pa ne moe drugaije, studij je studij. Zato, ako
hoete biti filozofi i filozofirati i doi do nekih bitnih stavova, onda morate
paljivo itati. Polako, polako, nemojte se uriti. Proitajte pet stranica na
dan, pa onda iznova. Evo, to vam je moj savjet. A kad sam vam rekao da je
mene zaveo Hegel, nije samo Hegel bio kriv, nego i Kangrga. Veli, zaveo
a zato se dao zavesti? Prema tome, obostrano smo sukrivci tu.
Kad sam tu naglasio da, im uemo, da tako sad slikovito kaemo, u sferu
spekulativnosti, mi se nalazimo u bti naeg ivota. Sad u ba hotimice to
143
rei: ne samo spoznaje toga ivota kakav nalazimo oko sebe, nego pitanje,
zato tako ivimo. Pazite ovo: zato mi ivimo u neistini? Pazite, svi mi zapravo ivimo u neistini. Ali, ta istina nije ovo: dva i dva su etiri, sunce sija, kia
pada, je li, pa onda filozofi to malo diu na bt, je li, to su sve priice. Mi smo
bia lai, evo, mi ivimo neprekidno u lai, tj. u iskrivljenu svijetu. I to ne
samo u Hrvatskoj, da se razumijemo. Moda tu malo na specifian nain.
Ali mi ivimo u svijetu kompletne lai jer je u njegovu temelju la. Pa, ako
hoete da vam to jo kaem, tu la je razotkrio Karl Marx. Zato ja velim
da nam on stalno lei pod krevetom. A Marxa studirajte! Proitajte njegove
rane spise, proitajte i Grundrisse, ako znate njemaki... Pazite, imate ak i
jedan glavni prijevod iz toga, to je radio Gajo Petrovi, to je prevedeno u
Naprijedovoj biblioteci, kao Temelji slobode, kriv naslov, ali nije toliko vano.
U tom izdanju izvaeno je sve bitno iz najboljeg filozofskog i spekulativnog
djela Karla Marxa: Grundrisse der Kritik der politischen konomie. To je tekst iz
1857. do 1859., to su pripremni radovi za njegov Kapital. Imate prvu glavu
Kapitala, proitajte to, imate rane njegove radove, koje sad mi moemo imati,
ali cijelo 19. stoljee sve do 1932. godine, nisu imali uvida u Marxa kao filozofa, i tako dalje. Ali kad kaem da nam je pod krevetom, onda je to sr
naeg dananjeg ivota. Ja sam u svome spisu, koji e biti objavljen, proglasio
Karla Marxa najveim spekulativnim misliocem suvremene povijesti, nakon
Fichtea. Tako da je on svojim postavljanjem problema razotkrio ono to je
tu sama sr ove nae ivotne lai. Pazite, politika ekonomija nije samo znanost, to je jo Marx rekao, nego cijela epoha kapitalizma. A kapitalizam je
par excellence ve od poetka la. A mi ivimo u tome! Zato sam rekao da svi
ivimo u horizontu te upotrebne vrijednosti, a nitko ne pita po emu, odakle,
to to znai? Koji je stil ivota sadran u toj upotrebnoj vrijednosti? A to je
sve normalno, ne!? Ma, kakvi normalno! Pa pitamo, a to je prvo i osnovno,
spekulativno pitanje: po emu neto jest, a tek onda ujedno znamo to, kako
i zato to jest. Kant je to pitao sa spoznajno-teorijske pozicije, po emu je
predmet, pa je dao spoznajno-teorijski odgovor: po predmetnosti predmeta,
po subjektu koji stoji ovdje kao spoznavalaki subjekt iza tog predmeta. To je
bio prvi korak u spekulaciju! Predmetnost predmeta je ve pitanje, po emu
je taj predmet mogu. Zato je on dao krivi odgovor na to pitanje, naime, da
se mi kreemo samo u spoznavanju, i tako dalje, a Fichte mu je rekao, da u
tom smislu miljenje nije bitno, nego cjelokupni na ivot. Dakle, na ivot
stoji iza toga. A, ako sad mi ba hoemo to, to je druga stvar, ljudi pristaju
na sve.
144
146
godine opu temu Hegel i nae vrijeme. Ja sam u Freiburgu pisao referat za Korulu, a Fink, koji je bio voditelj takozvanog Studium generale, veli,
nee ti to samo tamo, nego dri i tu od nas. I dobro, odrao sam predavanje
Hegel metafizika ili revolucija, pa su me prisutni univerzitetski profesori podsmjeljivo promatrali i kimali glavom, sad e tu nekakav Balkanac iz
socijalistike Jugoslavije nama govoriti o naem Hegelu kao ravolucionaru!?
A Fink je to odmah uoio... Ali, gledajte, to su profesori filozofije, Universittsprofessoren, u Njemakoj, koji meutim kao da nisu nita itali, ni
ovo to sam sad spomenuo iz Historije filozofije. A probajte proitati i posljednjih 10-15 stranica iz Filozofije povijesti, koja je kod nas prevedena, gdje
Hegel upravo s euforijom govori o Francuskoj revoluciji. ak govori neto
nad ime bi se ovjek i preplaio, jer kae, to je bilo toliko nepravdi, toliko
uasnih stvari u toj Francuskoj da je to trebalo silom skinuti, i tako dalje.
Dakle, revolucionar. I sad su ovi mene propitivali kako sad to ja Hegela
smatram nekakvim revolucionarnim misliocem!? Ali dobro, to je samo jedna anegdota koja vie nita ne govori i ne znai jer Hegela na sve strane do
dananjeg dana nazivaju iskljuivo metafiziarem!
Navedeni stav, to sam ga stavio kao motto za dananje predavanje, potvruje reeno. Meni je stalo zaista da to obrazloim. Ja sam, ako se
sjeate, ak rekao da je Fichte bio prvi, recimo sad tako, filozof ili teoretiar
samoupravljanja! I onda veli:Svrha je svake vlasti... dakle, vlasti kao
takve ... uiniti vlast suvinom. to to znai? Pazite, imate kod Fichtea
pojam Selbstbestimmung, samoodreenje. Selbstbestimmung nije on misli pri
tom, naravno, na pojedinca u bti nita drugo nego ono to se kasnije
naziva Selbstverwaltung, samoupravljanje. E, pa dobro, to je to? To je princip
samoupravnosti. A Fichte je bio jedan od tih. Prema tome, ne vlast, kao to
vidite, nego sm u upravljati sobom. to je to drugo nego samoupravljanje!? Dakle, ja sam tu uzeo Fichtea, a ne nekog kasnijega ili prije, one takozvane socijaliste utopiste. i tako dalje. Meni je sad stalo da pokaemo neke
njegove stavove, upravo zato to, ve sam to naglasio, ovaj pojam spekulativnosti zapravo smjera na revolucionarnost. Dobro, ja sam to malo drugaije
pokuao. Naime, kad kaete danas nekome revolucija, onda se odmah misli da treba nekoga zaklati, da krv tee, je li, a nije to revolucija! Revolucija
je na poetku svijeta kao re-evolucija! Zato sam ja naglaavao da Darwin sa
svojom evolucijom ivih bia, ivotinja, ima pravo. Ali samo do ovjeka! Za
ovjeka vie ne vai nikakva evolucija, jer bi inae ostao ivotinja, pa ga i
nazivaju animal rationale. To je samo jedna potapalica. A revolucija znai
147
148
149
prava! Pa, prvo uvedi vladavinu prava! To je prva stvar, to je graanska revolucija, ne samo francuska, nego sve koje su izvrene. Ali bez toga nema
socijalizma. Vladavina prava znai da vas prije svega potuju kao graanina,
a Bazala je rekao gospodina, pa sam ja za sebe uvijek govorio, u tom socijalizmu, da sam ja gospodin, premda sam proleter. Ali, pravi proleter sam
time to sam najprije graanin!
Dobro, dakle, to je bilo s naim Bazalom koji je onda ukazao na to da tu
treba potivati ovjeka kao graanina, kao dominusa, kao onoga koji dri
do sebe kao linosti, i tako dalje, a ne preskakivati. To je bio osnovni zalom,
tako bih rekao, koji se dogaa u novoj historiji cijelog svijeta, a ne samo Jugoslavije ili Sovjetskog Saveza. Svi su htjeli preskoiti graansko drutvo s
onim, naravno, najpozitivnijim to je graanska revolucija donijela sobom,
da bi se onda mogao uiniti tek onaj korak u ono to se naziva socijalizam. A
ovo preskakanje cijele epohe dovelo je do toga da danas imate finu ideoloku
manipulaciju od strane kapitalistikih propagandista: Hoete socijalizam?
pa pokazuju na ove staljiniste. Ako je Staljin bio taj pravi komunist,
onda naravno svatko moe biti to, i tako dalje.
Dobro, to je bila mala digresija radi samog problema. Ja sam Fichtea
nazvao, da idemo od poetka, misaono, dakako, socijalistikom vizijom
budunosti. Ali, pazite, kad kaem na poetku bijae budunost to
je bilo strano komino onim dekima u Freiburgu, jer misle, pa valjda je
prolost bila prva, je li to znai, prolost je morala biti proizvedena. Na
poetku je bila budua djelatnost, a to je spekulativna pozicija. To vam je
Fichte! Vidite, ima tu neto udno, dodue, nije ba udno, ja sam ve malo
govorio o tome, misaoni napor... Pazite, tisuu godina imate filozofsku i najdublju tradiciju, u svemu najbolje, i onda, ako eli nekakav iskorak, nema
ak ni terminologiju! Zato se Fiche, na primjer, a zapravo ve i Kant, ali
Fichte koji hoe uiniti taj iskorak u spekulaciju, nema ak doslovno terminologiju kojom bi mogao to iskazati. Pa onda to su sve palijativi, pogledajte: identitet subjekt-objekt! On je time elio izbjei jedinstvo koje je tipino
za takozvanu spoznajno-teorijsku poziciju, od Descartesa dalje. Ali, ostao
je ipak i dalje pri pojmovima subjekt-objekt koji su zapravo par excellence
spoznajno-teorijski subjekt-objekt, res cogitansres extensa, i tako dalje. A
nije samo to!
Meni je ao stvarno, ja sam htio, a nemamo vremena, da do kraja iskaemo
neke stvari jo tu, a meni je stalo da naglasimo u ovom predavanju, koje bi
bilo sad zavrno o Fichteu, da se zadrimo na ovom problemu. Ja smatram
150
151
tamo u klasinoj filozofiji, Hegel govori o tome gotovo drastino, i tako dalje.
To su te stvari, onda je to sad kod nas komunizam. Ja sam o tome napisao
jedan lani, jer sam htio obraniti Budaka, pa mi ga nisu htjeli objaviti jer
to ne ide, ne moe..., je li... jer to je komunistiki princip. Ma, kakav
komunistiki princip!? To je ista, banalna, petparaka, domoljubna lakrdija!
Vidimo, dakle, da je i prije toga takozvanog apstraktnog humanista Marxa
bilo i nekih drugih apstraktnih humanista, poput Fichtea. Samo, pitanje je
to nam to svojim stavom eli poruiti Fichte s ovim to smo tu sad rekli, za
to opet imam u vidu to da mu takvi principi i stavovi proizlaze iz njegova
ne samo historijskog, socijalno-politikoga gledanja na stvari, nego iz same
sri njegove spekulativne misli. To ja hou naglasiti! Jer ova re-evolucija kao
revolucija upravo je jedan bitni spekulativni princip ili poetak svijeta. Kao
to vidimo, Fichte smatra da bi pazite svrha svake vlasti, dakle vlasti
kao takve, imala biti da samu vlast uini suvinom. Kad malo promislite to
je time reeno, onda to ve na prvi pogled izgleda kao jedna nebuloza! Pa
koja bi vlast ila za time da sebe ukine? Pa to zvui gotovo smijeno! Da ba
sama vlast treba da ukine sebe, ne!? Dakle, fomulacija stava, iako se pod
razumijeva taj smisao, nije ak iskazana onim kantovskim treba da..., pa
recimo: svrha je svake vlasti da treba..., ili, trebala bi biti svrha svake vlasti
uiniti vlast suvinom. Onda bi to jo kantovski izgledalo bar kao nekakav
apstraktni zadatak, postulat, kao neto to bi trebalo, i tako dalje, ali formulacija glasi svrha je..., to je sad indikativ, nema treba da..., nego je rije
samo o svrsi. Pitanje je, naravno, hoe li nam Fichte sugerirati da je to neto
samo po sebi razumljivo to nam je rekao, da taj takozvani zahtjev lei u
samoj bti vlasti, dakle da ta reena svrha proizlazi logino iz nje same, ili je
posrijedi ipak neto drugo? Kako to Fichte misli da sma vlast ne bi trebala
ii za time, nego da ide za time da se ukine vlast kao takva? Formulacija je,
dakle, oito recimo tako krnja ili dvosmislena, ali ipak ne bismo trebali
Fichtea tretirati ba toliko naivnim, da bismo mu natrpavali takvu primisao,
jer emo iz onih njegovih stavova, koji odmah slijede, vidjeti da je Fichte,
dodue, anticipativno, ali povijesno vrlo realno, imao u vidu ono to smo u
podnaslovu nazvali socijalistikom vizijom.
Dobro, dakle, to sad s time? Tu se postavlja ili bi se moglo postaviti
pitanje, o kakvom bi to Fichte socijalizmu mogao govoriti u svoje vrijeme?
Odmah da kaemo, pazite, kad itate Kanta, Fichtea, Schellinga, Hegela,
dakle, itavu klasinu filozofiju, njihovo gotovo eksplicitno plediranje za demokraciju to ete vidjeti u Hegelovoj filozofiji prava, to su fantastine
152
153
154
155
156
157
158
159
Kod nas toga nema. Ako netko misli da ima, to bi mi bilo ba drago da mi to
napie ili kae, ujte, toga ima tu i tu...! Jer, moda sam ja u zabludi.
Dakle, drava je ne samo za Hegela kasnije, nego i za Fichtea, pa onda i za
Schellinga, vidjet ete, miljena i zahtjevana kao mogui izlaz, odnosno, kako
bi oni rekli, nadsvoenje postojeih unutranjih drutveno-politikih suprotnosti u klasnom razlojavanju. Naravno, uvijek drastinih oblika ivota u kapitalizmu, koji je tu tek nastupao u Njemakoj, pa su bili u tome smislu jo
zaostali za drugim, prema Engleskoj, Francuskoj i tako dalje. A rije je bila
upravo o onome to se stalno ponavlja: kao eksploatacija ovjeka, naravno!
Zato sve bitne Fichteove kritike stavove naravno u tragu toga zahtjeva
za ureenjem drutva, kojemu vlast postaje suvinom, kako bi on rekao
treba pratiti i shvatiti upravo u tom smislu da se ide za rjeenjem drutvenih
negativnosti i protivurjeja to razdiru to drutvo, ali da se jo ne dira u sm
opstanak drave. to je, dakako, bila kad malo promislimo za njih jo
uvijek jedna protivurjenost, u kojoj su se nalazili, iako je i samom Fichteu
ta pozicija bila, da tako kaemo, jasna, transparentna. Tako da on, kad itate
njegove stavove u onom to smo nazvali revolucionarnim spisima, to je gotovo zauujue, do ega je Fichte sve doao! To moete nai u danas nisam
donio tu knjigu to imate kod nas prevedeno, Odabrane filozofske rasprave, to
je bilo prevedeno jo 1956., to je izilo u ediciji Kulture u Zagrebu. Da li je
to obnovljeno izdanje, zaista ne znam, ali nai ete u seminarskoj biblioteci.
Pazite, oni njegovi uvodi, to smo rekli, u Nauku o znanosti, tu ima unutra
takvih stavova da ovjek ne povjeruje. Pazite, to je poetak 19. stoljea, oko
1800. ili neto kasnije. Kad to ovjek ita, zaista, to danas neete nai u svim
tim historijama filozofije, tih njegovih karakteristika i rasprava, i tako dalje.
To su zaista revolucionarni stavovi s dalekosenim, dalekovidnim postulatima koji su prvoklasni, vrijedni i otrenjvajui i za nas danas. Tako da su ti
stavovi gotovo nabijeni revolucionarnou do posljednjih konsekvencija, pa
onda nije udno da su, im su bili objavljeni, bili estoko napadani, a sastavni
su dio cjelokupne njegove filozofske misli! A ja sam naiao, recimo, ak kod
jednoga Hegela da on te stavove i te spise kod Fichtea naziva popularnima,
popularni spisi. to je bilo, toboe, malo srozano s one filozofske visine,
kako Hegel ipak hvali Fichtea za njegovu misao. A zato bi to bilo tako nevrijedno? I sm Hegel dolazi do slinih i jo gorih, jaih revolucionarnih
stavova, i tako dalje. Malo je to udno! Dakle, vidite, filozofi se ne smiju baviti tim problemima! Dodue, kao ipak pravi filozof Hegel ima pravo! Zato
bih ja rekao, bez pretjerivanja Hegel je bio najvei filozof svih vremena! S
160
naglaskom ne samo najvei nego ba na rijei filozof! On je htio biti filozof i tu je on bio prva klasa! Nema mu ravna! Pri emu mu je to je moj
dodatak Fichte omoguio da ujedno misli spekulativno.
Ja sam tu imao Hegelove stavove koji bi potvrdili njegovo uvianje svih
tih problema koji nuno dovode, kako on veli, do revolucionarnih obrata.
Premda su tamo u Freiburgu krivo gledali u mene, kao Balkanca, socijalista,
kad sam to naglaavao kod Hegela, jedan stav kod Hegela ipak u proitati
da ne ispadne da izmiljam. Evo, pogledajte, Hegel u Filozofiji povijesti veli:
Promjena je nuno bila nasilna... naime, u Francuskoj revoluciji ...
jer se vlada nije prihvatila preoblikovanja. A vlada ga se nije prihvatila zato
to se sam dvor, kler, plemstvo, parlament, ni zbog nuda ni zbog postojeeg
prava nisu htjeli odrei svojih privilegija. Pa, zar to nije dananja Hrvatska!? Pa mi takoer imamo dvor! Sada slijedi onaj bitni stav: Misao, pojam
prava, pribavio je sebi najednom... Hegel to naglaava, najednom, dakle,
revolucionarno, ... vanost, a tome se nije moglo oduprijeti staro postolje
nepravde. Ako Hegel tu nije revolucionar, to je onda!? Pa kad sam ja napisao Hegel metafizika ili revolucija, onda su mi se tamo sprdali oni
deki u Freiburgu. Evo jo jedno mjesto, pa emo to nadopuniti: Otkako
je Sunce na nebu i otkako planeti krue oko njega, nije se vidjelo da se ovjek
postavlja na glavu, to jest, na misao, i da zbilju izgrauje prema njoj. Anaksagora je prvi rekao da nous, dakle um, upravlja svijetom, ali sada je... on
misli, u Francuskoj revoluciji ovjek tek doao do spoznaje da misao
treba da upravlja duhovnom zbiljom. Prema tome, bio je to divan izlaz Sunca. Svi su misaoni ljudi sudjelovali u slavljenju te epohe. Uzvieni je zanos
vladao u ono vrijeme, entuzijazam duha prostrujao je svijetom kao da je tek
sada dolo do zbiljskoga pomirenja boanskoga sa svijetom. To su zavrni
stavovi i stranice Hegelove Filozofije povijesti. Dakle, kako ete uzvienije to
iskazati!? Ima jo jedan stav koji je, ovako, vrlo simptomatian. Pazite ovo:
Moe se rei da se nigdje ne govori tako revolucionarno kao u Evanelju
jer je sve to inae vrijedi..., pazite ovo, postavljeno kao neto sporedno, neto za to ne treba mariti. Kad sam ja u svojoj Etici proglasio Krista
prvim pravim revolucionarom, onda su me ovi tamo na Kaptolu htjeli...
da ne kaem to. A Glas koncila je onda pisao, a kako to? Jer oni misle pod
revolucijom da je Krist iao s noem pa da je b i pikao one idove... To,
dakako, neete nigdje nai u onim njihovim propovjedima u crkvi. A Hegel
citira Krista koji veli, Ne donosim ja vama mir, nego ma... pa se odreknite
svojeg oca i majke i svoje snahe i i poite za mnom... Kuda? U budunost!
161
162
164
tu vidjeti da izvan njegovih ideja postoji i nekakav drugi ivot, pa ak i ropski, radni, muni, jer kao rob je bio ivo orue za rad. Dobro, to je ovako
usputno reeno.
To je sad to se tie Adorna. Do slinih stavova doao je i Walter Benjamin, koji takoer spada u tu takozvanu frankfurtsku kolu, u svojoj raspravi
Povijesno-filozofijske teze. To je kod nas prevedeno u knjizi Uz kritiku sile, Razlog, Zagreb, 1971., strana 25-35, ali i na drugim mjestima. To je vrijedno
konzultirati. Walter Benjamin, koji je nastradao bjeei pred hitlerovcima iz
Pariza, 1940., pa preko granice u panjolsku, ali tamo su ga doekali oni falangisti, Francovi, i htjeli ga predati natrag Gestapu, pa se on onda otrovao.
Imao je 48 godina! To je isto vrijedno, kod nas je prevedeno, ima interesantnih stvari kod toga. A ima i jedan drugi moment tu. Na primjer, Ernst Bloch,
ukazuje na to kako se kroz itavu historiju filozofije, da tako kaemo, izbjegava uope govoriti o budunosti, to je interesantno, gdje se govori samo o
prolosti i njezinoj produenosti u sadanjost. A to je tipina pozicija teorije.
Pazite, ja sam ve o tome pisao, pa kad ve to dodirujemo, to je asocijacija, to
krivo se govori kad velite teorija revolucije. Takvo neto ne postoji! Nema
teorije revolucije, moete govoriti o revolucionarnoj teoriji, recimo, dakle o
jednoj revolucionarnoj misli koja anticipira, pa je to onda, recimo, cijelo 18.
stoljee, takozvane pretee Francuske revolucije, nabijeno revolucionarnom milju. Ali, teorija revolucije bila bi po mojemu miljenju drveno
eljezo. Jer ne moete nita teorijski govoriti o revoluciji koja je prekid, koja
je recimo tako sad prekoraivanje upravo onoga to jedna teorija moe
dohvatiti. Dakle, nema teorije revolucije ali ima revolucionarne teorije. Kao
to smo, uostalom, za Fichtea govorili, o njegovoj revolucionarnoj misli.
Ja se sad ujedno ispriavam, ja sam proli puta moda malo previe ostao
na tome, a onda i neki moji ekskurzi, pa smo tu izgubili vremena, ali prije
nego prijeemo na Schellinga, ipak emo se tu jo malo zadrati na tom
Fichteovu motivu.
Imam tu sad jo jednog mislioca, Miguel de Unamuno, 1864.-1936., kojega su ubili ovi Francovi faisti, falangisti, 1936. godine, u zatvoru, on je bio
protivnik tih faista. Unamuno je i pjesnik i knjievnik i filozof, a poznato
je njegovo djelo, koje je ak i kod nas prevedeno, mislim u Beogradu, Del
sentimiento trgico de la vida, dakle, o traginom osjeanju ivota. To je jedna
vrlo lijepa rasprava, s pretenzijom naravno na filozofijsko utemeljenje. Evo
to on na jednom mjestu kae: Kako si ti velik, moj Boe! Ti si tako velik
da te samo kao ideje ima. Zbilja je isuvie tijesna, ma kako se izduivala, da
165
te obuhvati. Zbog tebe patim, ti, nebivajui Boe, jer kada bi te zbiljski bilo,
bilo bi i moje bivstvovanje zbiljnost. Dakle, ovo je takorei pjesniki, spekulativni, kako bih ja sad rekao, vapaj za prevladavanjem ovdje platonistiki,
pomou ideja artikulirane, sme biti filozofije kao teorije koja se onda ovdje
dodiruje s teologijom. Ideja je Bog miljeno, dakako, kao puka onostranost kojom se zbiljski ovjekov ivot ni ne dodiruje, u ovom kontekstu,
te onda to moemo to kazati nadsvoenje, moemo nazvati zaista
ono to se svakodnevno i upotrebljava idealiziranje! Kako smo doli do
toga pojma? Pomou Platona, ali idealiziranje u doslovnom smislu tog
odreenja! A kao to vidimo, zbiljski ivot, po Unamunu, pretijesan je za to
idealiziranje u liku kranske utjehe.
Ima jedna interesantna stvar, ja u vas uputiti na to sada, jer moda
neemo sve moi, kad doemo do Hegela. Hegel na poetku svoje Fenomenologije duha, kad hoe smjestiti ono bitno za filozofiju, kae da filozofija
nije utjena. A zapravo je sm utjean plus to radi neke teze koje su za
njega apsolutno protivurjene. Vidjet emo, kad doemo, naime, rije je o
tome to on sm pojam philosophia hoe pokazati kako ne smijemo vie
ostati na tome mudrost, dakle ne ljubav prema mudrosti nego samo
mudrost, pa onda mudrost pretvara, preimenuje u Wissenschaft, znanost. No,
mudrost nikad nije bila znanost i stari mudraci, sve do Sokrata, bili su, po
mome miljenju, spekulativci, jer nisu odvajali teoriju od prakse. A znanost
jest, kako god okrenemo, razdvajanje teorije od prakse. Dakle, on kae da
filozofija nije utjena, a on je sm bio jako utjean, a da nije ni znao to.
Meutim, imam ja tu sad jo jednog deka, o kojem emo govoriti odmah
malo kasnije Schellinga! Evo, gledajte, ja sam donio jednu njegovu knjigu
koja je prevedena kod nas, to je izdao Nolit Beograd, a moram to sad rei,
u toj seriji izilo je i drugo izdanje moje knjige Etiki problem u djelu Karla
Marxa, a glavni urednik i kasnije direktor Nolita, bio je Milo Stamboli,
moj dobar prijatelj. Nolit je inae jo prije Drugog svjetskog rata bio lijevo
izdavako poduzee, a poslije rata, pod vodstvom toga Miloa Stambolia,
imate onu ediciju Sazvea, oko 120 knjiga. To su prvoklasne stvari, ne
samo zato to su Kangrgine dvije knjige tamo objavljene, nego imate tamo
zaista prvoklasnih stvari. Sazveda, to vam je ona uta bibliteka plus ova
Filozofska biblioteka, u kojoj je ova knjiga, Forma i princip filozofije, gdje su
objavljeni prvi Schellingovi spisi. Dobro, kasnije emo doi do toga, ali evo
sad, Schelling u tom jednom svom spisu kae: Ja ... pazite, Schelling je,
to emo odmah vidjeti, dobar uenik i nastavlja i produbljiva Fichteove
166
167
168
169
170
171
negativnoga dolazimo do neega, do onoga neto, etwas. A to vam je predmet! Etwas je ve proizvedeni predmet. To znai: rezultat negacije negacije.
Pa bismo tu ak mogli rei to je, dakako, za zdrav razum nebuloza
ovako: ono jo nita, kao puka negativnost, treba da bude negirano da bi se
dospjelo do toga neto. Hegel onda prvoklasno spekulativno zapoinje svoju
Logiku, kao glavno svoje djelo, sa Sein-Nichts-Werden, bitak-nita-postajanje.
Tu su se svi metafiziari uhvatili za glavu pa to nita, Nichts, nazivaju skandalon! Pa, naravno, to je skandal za filozofiju, jer filozofija nikad nije dola do
toga nita. Ona oduvijek ve barata s neim gotovim, s neto, dakle poinje
sa neim, pa onda Hegel veli: Ako iz neega treba postati neto, onda to je
suvino, jer neto ve jest tu! Dakle, ovo Nichts, ovo nita poetak je svijeta,
a njemu je tu poetak Logike, koja omoguuje to nita, i bitak i postajanje,
Werden, a onda iz toga proizlazi ono, sad bismo rekli etvrto Dasein. Dasein, koji onda Heidegger falsificira, iz njega pravi ovjeka, pa se to zove
tu-bitak, i tako dalje, a nije, nego opstanak! Dasein njemaki znai opstanak! A ovaj Heidegger je tu obini falsifikator, pomodan, i hoe izmiljati
pojmove, i tako dalje. A znate to, sad bi trebalo Heideggeru rei: ujte,
gospon Heidegger, ovaj Dasein, jeste itali klasinu filozofiju? U Dasein spada
konkretni bitak, to moe biti kamen, biljka, ivotinja, a onda ste i ovjeka
unutra ugurali, a samo za njega je on tu-bitak... Ma, nije mogue! Dakle,
same folirancije, tako da se razumijemo! Opstanak je Dasein, to je rezultat
ovoga Sein-Nichts-Werden, pomou nita kao poetka. To je onda djelo kao
negacija, pretpostavka, mogunost da se dospije do neega. No, time je onda
ve i implicitno iskazano da se ne moe poeti, da tako kaemo, od neega,
kad je ono smo ve nuno proizvod, to jest, rezultat odreene djelatnosti
koja prethodi tomu neto. Znai, upravo subjekta i te njegove djelatnosti.
Kad smo rekli, taj iskorak Fichteov, recimo tako, iz filozofijske pozicije na
spekulativnu, treba sad postaviti pitanje, kakve to sad ima veze i s etikom i s
Fichteom? Vidjet ete zato! Nakon Kanta ini Fichte korak dalje te pojam
istine ne postavlja vie u horizont i na stanovite spoznajne teorije nego ve
s onu stranu nje same, ali tako da je itava problematika ve zapravo s Fichteom uvedena u etiku sferu. Kako? Tako to Fichte sad postavlja radikalno
pitanje odnosa istine i zablude. I to na taj nain da se istina ne trai vie u pukom odreenju, kao to smo vidjeli, tonosti suda o predmetu boja je zelena, dva i dva etiri, i tako dalje nego se istina pojavljuje kao neto mnogo
znaajnije za ovjekov ivot, i to u smislu odluke na istinu i slobodu Fichte uvodi taj pojam Entschluss, entschlieen! Pri emu je tu istina poistovjeena
172
173
Sad bi Fichte rekao, ne htjeti i ne priznati istinu, znai biti laac, u najirem
smislu, i to svjesni laac. A to je ve, smatra Fichte, moralna kvalifikacija, a ne
puko neznanje. Zato je Fichte i izrekao svoju uvenu misao koja dopire do
sri same stvari, kad izjavljuje kako svatko odabire takav ivot ili takvu filozofiju ili, mogli bismo sad s njime rei: takvu odluku na ivot, na odreeni
nain ivota kakav je ovjek. I tu lei onda pitanje, njegove, takozvane
istine. Sad kad bismo to htjeli, zbilja, fiksirati, da tako kaemo, ovaj prijelaz sa
spoznajno-teorijskog pojma istine na ovaj koji nazivamo spekulativnim, onda
vi moete dobro znati neto, ali se ne morate ravnati prema tome. O tome
ima ve toliko izreka u historiji, znam to je zlo, ali ipak idem tim putem! Errare humanum est! Grijeiti je ljudski! Pa dobro, to su sve lijepe izreke i tako
dalje, ali to znai odluiti se na istinski ili lani ivot, a ne i to je sad taj
prijelaz a nije dovoljno znanje i spoznavanje, i te teorijske istine. Pa, kad
ve Aristotel ukazuje na to, onda ja mislim da bismo mi danas mogli znati jo
moda malo bolje! Ako se ne dopire do zbiljskog, istinskog ivota ovjekova,
i tu nalazimo istinu ili la njegova ivota, koja je povezana sa slobodom ili
neslobodom, nego prelazimo preko toga, onda ostajemo dobri filozofi,
koji znamo sve, samo ne moramo to i initi! To je cijela pria. Pa onda imate
kod Njegoa, dobar pastijer, jer to svojim potvruje inom... Zar to nije
lijepo reeno!
Sad bismo rekli ovako eufemistiki, lijepo, ako se filozofi, ako jesu to,
skrivaju iza svoje tobonje filozofske erudicije, bez ikakva rizika u odnosu na
eventualne rizike spram postojeih sila oko njih, onda ostaju dobri filozofi.
To moe biti. Meutim, to ete kod Fichtea nai eksplicitno, to su prave
kukavice on to naziva tako jer ne pitaju za istinitost svoga vlastitog
ivota u kojem ive, a to i jeste etiko-moralno pitanje, prema njemu, prema
njegovu shvaanju. Filozof, naime, po Fichteu nije i ne moe biti neki puki
strunjak, takozvani ekspert u struci, poput jednoga znanstvenika, kojemu ne
mora u prvom planu biti nikakva moralno-etika problematika, nego mora
biti, prema Fichteu, borac za istinu i za slobodu. I to protiv ivotne zablude
ili neistine u kojoj se svakidanje ivi. Uostalom i sm, pazite, i sm pojam
struke, struka, u naem jeziku, dolazi od ustruavanja, ustruiti se. Pazite,
ustruiti se, znai, uposebiti se na jednu samo posebnost, biti u svojoj struci...
Ja sam prvoklasni strunjak u jednom podruju, i zato se ustruavam od svega drugog. A filozof se ne smije i ne moe ustruavati od istine koja je iznad
svega toga i njega samoga.
Marx je, na primjer, u slijedu tih misli i stavova klasine filozofije, pa onda
i Fichtea, izrekao onu svoju misao o bespotednoj kritici svega postojeega
174
kod onih koji se ne boje ni svog vlastitog misaona rezultata ni postojeih sila
oko sebe, ako se, naravno, eli dospjeti do istine kao, sad bi Fichte to rekao,
svog moralnog tj. ivotnog stava, iza kojeg se stoji itavim svojim biem.
Mene su napadali politiari jer su mislili da smo mi, praksisovci, izmislili ovo
bespotedna kritika svega postojeega. A to je Marxov stav u jednom pismu Rugeu, iz 1843., schonungslose Kritik. Dakle, bespotedna kritika svega postojeega zapravo je implicitno identina s pojmom kritike, inae nije
kritika. A ovi ne znaju ak ni to! Pazite, ako ste kritiar, onda morate raunati
s tim da ste ujedno i samokritiar. U pojmu kritike lei samokritika! Jer kad
ja kritiziram, moram oekivati kritiku od drugih. Prema tome, to je moj stav,
oekujem, moram znati to radim, i tako dalje! Jer ja se izlaem kao kritiar i
tvrdim to i to, s punom svojom odgovornou! Da, inae, ako nije to, onda
emo govoriti i zastupati jedno, a ivjeti drugaije... Imamo mi oko nas toliko
toga da ovjeka zapravo glava zaboli pa mora uzimati Plivadon da ga ne bi
glava boljela. To, vidite, Fichte naziva ivotnom laju, on bi rekao kao moralnim odabirom. Istina je za Fichtea, dakle, ujedno i prije svega, upravo u tom
kontekstu, moralna odluka na istinu, to ujedno znai i na slobodu. Zato on i
kae da je biti laac moralna odluka, licemjerstvo i ljudska slabost. Dakle, on
veli, kukaviluk. Mogli bismo, dakle, rei, ako je rije o istini, onda je ujedno
rije o ovjekovu karakteru. To je ono to je on govorio o toj takozvanoj
lijeporjeivosti! O tzv. lijepoj dui ve je uostalom pogoeno pisao Hegel u
svojoj Fenomenologiji duha, pogledajte to u VI.c. glavi Fenomenologije duha. Ja sam
na temelju te glave napisao svoju doktorsku radnju Etiki problem u djelu Karla
Marxa, jer mi je Hegel tu otkrio domete i granicu etiko-moralne sfere. Evo,
tu on govori o lijepoj dui, i kako to dobro zvui, a uplje je.
Ako sad nasuprot istini, njemaki Wahrheit, umjesto zablude, njemaki Irrtum, koja moe biti nehotina, na primjer iz neznanja, ili hotimina, na primjer
iz odreenog interesa ili koristi, i tako dalje, stavimo la, njemaki Lge, onda
taj odnos, kao i sam pojam istine, dobiva jo jae ono obojenje koje mu daje
Fichte. Imate njegovo djelo, Das System der Sittenlehre, Sistem nauke o...
hm, da, to je u njemakom jeziku dvoznano. Pazite, sittlich je kod njih kao
i moralan, ali osnova je Sitte, obiaj, pa onda kad imate kod Hegela do kraja provedeno to Sittlichkeit, to je upravo obiajnost, pojam kojim Hegel
dobiva vii stupanj od prava i moraliteta. Ali, kad kaete sittlich, imamo na
primjer, Er ist ein sittlicher Mensch, to znai, moralan ovjek, no Sittenlehre
je dvoznano, jer Sitten upuuje i na obiaj i na moral. Dakle, sam pojam lai
nije ovdje miljen u njegovu takozvanom verbalnom obliku, na povrini, pa
175
onda imamo kod nas a to nije samo bilo nego imate i danas verbalni
delikt! Ako kaete neto kritiki, onda ste neprijatelj, klevetnik, vi vrijeate,
treba vas kazniti! Tako ne smijete nikomu rei da je pljaka, to je verbalni
delikt, ne, jer on je legalno pljakao, ona ima legalitet... on ima iza sebe cijelu
Hrvatsku, i zato nikoga ne moete ni optuit za pljaku! Pa mi smo sve to
legalno radili! Zato je to istina! Naravno da je tu iskljuen legitimitet, ali tko
te pita za legitimitet!? Ako neto kritiki kaete, onda je to verbalni delikt i
onda slijedi sudstvo. A Fichte naravno tu ne misli na taj nain, to jest, recimo
tako, povrnu izreku o neemu ili nekome, nego to zadire mnogo dublje, pod
kou, jer sad imamo, kako bi Fichte rekao, laova, laca, ali kao egzistencijalnu kategoriju, dakle, ovjekov habitus ili specifini ljudski karakter. Fichte
naglaava kako je laac kukavica i slabi. Jer samo tako djeluje laac, smatra
on, a dostojanstven pojedinac nikada se ne slui laima.
Ali, pazite dobro, nije ni Fichte ba tako ogranien ili naivan, da tako
kaemo, da ba nita ne vidi. On odmah dodaje jednu historijsku karakteristiku naglaavajui s dubokim dijalektikim smislom da su gospodari ivota,
koji imaju u svojim rukama mo, bogatstvo i vlast, krivi za to da se oni drugi,
koji im se kao takvima moraju pokoravati robovi, kmetovi, sluge, radnici
nemonici, sirotinja svih boja, i tako dalje slue nuno laima kao obranom od silnika. Vidite da Fichte onda to u tom smislu opravdava! to moe
drugo da se odri na ivotu!? Onda mora malo lagati, je li!? Kad sam ja
pisao svoju knjigu verceri vlastitog ivota, nisam mislio na ovu sirotinju, pogotovo ne ovu u naim jugoslavenskim uvjetima ivota, i tako dalje. Tu ovjek
ivi u takvim uvjetima da zaista ta la mora doslovno spaavati. Mora lagati
da se snae ili si propao, ne!? Dakle, ivi lanim ivotom, da tako kaemo.
Kad ode doma, onda veli, ma kaj, pa sam moral lagati, inae sam zvisil, ne!?
Ali da su silnici, vlasnici, svi ti monici, krivi, veli Fichte, jer slab ovjek se
mora braniti protiv njih. A to to znai!? Fichte e zakljuiti treba skinuti
s vlasti ove..., tako dalje, da ne bismo trebali lagati. To je njegov revolucionarni stav! A nije to kod njega puka konstatacija!
Sad treba naglasiti u vezi s reenim: itava klasina njemaka filozofija,
od Kanta do Hegela, stoji, filozofijski gledano, na jedinstvu i nerazluivosti
bitka i trebanja. To su onda ovi moderni nazvali injenini sud i vrijednosni
sud! Ali to je sve jedna krparija! Pa onda, da li je to vrijednosno ili ovo ili
ono. Pa, ti zastupa neto, pa to je tvoj stav, izriit, taj i taj, i ono to ujedno
treba da bude. Dakle, bitak i trebanje dani su tu u nerazluivu jedinstvu. Pa,
mi zapravo tako i ivimo, a ne ivimo tu kao dvospolna apstraktna bia.
176
177
ralno kvalificira kao htijenje lai, to jest, kao namjerni in, te time Fichte unaprijed pogaa ono to se kasnije imenovalo, recimo, ideologijom u uem ili
irem smislu, kada to gledamo historijsko-sociologijski, pa onda i filozofijski,
i tako dalje. Time i itava problematika istine dobiva svoje dublje, naravno,
osvjetljenje, tako da bi se s te strane pojam zablude i lai mogao tretirati i
kao interesno utemeljeno htijenje, bilo u jednom ili u drugom pravcu. Da se
naime, u jednom sluaju, svjesno ili nesvjesno lae u interesu odreenih grupa, klasa, pojedinaca, koristi, i tako dalje, u jednom drutvenom ambijentu.
Smatram potrebnim naglasiti samo jo tu na kraju, da je Fichte tu pogodio
bt stvari kad je dospio do odreenja istine, a time zablude i lai, kao moralne
kategorije, ukoliko se ovaj pojam moralnoga uzme u mnogo irem smislu,
kao ivotna odluka, opredjeljenje za to, i tako dalje. Jer, mi se opredjeljujemo
za istinu i za la, pa nije to uvijek neto nametnuto! Naravno da moramo
imati u vidu i to da mnogo puta nemamo pravi uvid, informaciju, moete
napraviti krivi potez, pa to je onda druga stvar! Ali, onda niste vi upleteni
unutra kao pravi hotimini laac i tako dalje, premda je Hegel kasnije doao
do toga, naravno na jedan do kraja spekulativni nain kad je rekao da u pojmu volje lei krivnja. To se zove takozvana imputabilnost. Ja sam pravio
onda ale na predavanjima kad doe tef pred sud, onda mu sudac veli:
tef, samo reci jedno, jesi ti posekel ono drvo kod suseda na granici tamo? Je,
gospon sudec, pa da vam ja to protumaim, pa moj deda je... tef, ekaj
malo, samo reci jedno, da ili ne, a onda bumo dalje, olakavajue... Je, pa
gospon sudec, meni je moj dedek rekel da... Opet deda, onda tatek, onda
striek, pa vujc, a samo da ne bi priznao svoj vlastiti in, da nije imputabilno
njemu da je on posjekao i da kae: Pa jesam! E, sad reci zakaj! Dakle, onda
ide na obrazloenje. Ali on nee niti priznati. Zato Hegel veli, u pojmu
volje lei krivnja, jer ti radi to, a ne netko drugi. Je, znate, takva je bila
situacija, pak je onda tam bilo ovo, onda onaj tam... Na sudu vam toga ima
jako esto, to nisu sad vicevi i moje ale, nego se to dogaa, jer ovjek ne eli
priznati svoju krivicu, pa onda postanu veliki ljudi, vitezovi, heroji, predsjednici i tako dalje, ali pustimo to! Dakle, imputabilnost je tu u pitanju, ali u pojmu
volje lei krivnja. Time je reeno samo to jesi li ti to napravio, a ne netko
drugi!? Dakle, u tvojoj volji lei za ili protiv: ne, nisam napravio! Dobro, onda
je netko drugi bio taj i djelovao umjesto tebe.
Dakle, ono to treba tu na kraju naglasiti da bismo mogli prijei na Schellinga, za Fichtea to vie nije, da tako kaemo, spoznajno-teorijska problematika, u tradicionalnom smislu toga pojma. To jest, da istina nije i ne moe
178
vie biti predmet puke teorije evo ga, to hoe Fichte rei nego duboko
ivotno-praktiko pitanje! Dakle, to to je Fichte nazvao etiko-moralnim fenomenom ili problemom, i tako dalje, a tu naravno lei jo mnogo toga to su
i Fichte i Schelling naslijedili od Kanta. Zato? Zato jer je pojam praktikoga
jo dobrim dijelom su-miljen kao moralno djelovanje.
Dobro, sad bismo mogli prijei na Schellinga. To sam ja nazvao jedinstvenim fenomenom u historiji filozofije, pa ako netko nae da sam u krivu, neka
mi to kae. Pazite, ove stvari koje su ve najdublje, spekulativne ak, a ne
samo filozofijske, Schelling to sve pie kao 20-godinjak! Pa sad, ja ne znam,
moda i meu vama ima takvih genijalaca! Ja nisam bio! Sa dvadeset godina
znam dobro da sam jo bio balavac i da jo nisam bio ni filozof! Dakle, pazite, dvadeset godina ima Scheling kad to pie, jedno od svojih prvih djela,
Forma i princip filozofije, a evo, gledajte, i njegovo, po mom sudu glavno
djelo, Sistem transcendentalnog idealizma, to vam je izdano kod nas 1965. godine
u Zagrebu, to ete vjerojatno nai u naoj seminarskoj biblioteci, to je izdao
Naprijed, Zagreb, 1965. Po mom sudu je to najbolje i glavno Schellingovo
djelo, premda neki insistiraju na takozvanom kasnom Schellingu. Ovo je,
naime, nastavak spekulativne misli Fichteove. U tom djelu, to emo vidjeti
zapravo, kad doemo do tog problema, Schelling prvi u historiji filozofije
dolazi do odreenja prvoklasnog, spekulativnog pojma povijesti, povijesnog! I to, do kraja provedeno za razliku od historije! A natuknicu, da
tako kaemo, dao mu je Fichte. Fichte ve, samo na jedan openitiji nain,
pravi razliku izmeu povijesnog i historijskog. Pri emu, ovo povijesno smjera na povijesni in, kako bi rekao Hegel kasnije, a historija je ono u emu
mi svi ivimo, to su nam drugi ve tu proizveli, odnosno, klasini filozofi
to nazivaju empirijskim ivotom, svakidanjim. Tako da moemo kazati
svi smo mi historijska bia, a rijetko je tko povijesno bie! Povijesno bie je
onaj tko formira, oblikuje, proizvodi, stvara, ili kako hoete, historiju, dakle
na ivot, koji nam omoguuje sadanji na ivot kao ljudskih bia! To su ti
takozvani stvaraoci, i to na svim podrujima ivota umjetnici, znanstvenici, filozofi, i tako dalje, koji su svojim djelom otvorili horizont onoga to
nazivamo svijetom.
Tako da tu imamo posla s tom vanom i bitnom distinkcijom. To je Schelling uvidio, to emo citirati, to je jedno toliko duboko uvianje, pazite, a on
ima 25 godina onda, to je 1800. Roen je 1775., to je dvadesetpetogodinji
mladi. Ja to moram sada tako rei, jer imam malo vie godina, to je za mene
jedan obini balavac, od 25 godina! Ja ne vrijeam time vas nego samo
179
Schellinga! Dobro, u ovim prvim spisima Schelling dolazi do produbljenja jednog od bitnih problema klasine filozofije, odnos naravno, tada tretirano
u jednom etiko-moralnom horizontu dobro-zlo! Imate to i u tim ranim
spisima, onda imate 1809., njegova prva prava rasprava, o pojmu dobra i zla,
i tako dalje, 1809., ali on je ve tu zacrtao svoju problematiku tu, pojam prava, prirodnog prava, itd. Naravno, dobrim dijelom jo pod utjecajem Kanta,
a Fichte mu je otvorio horizont ovog spekulativnog postavljanja problema.
Ovo to sam ja citirao maloprije u vezi s njim, to je ve jedna spekulativna
pozicija, kad on veli, filozofija mora poeti s novim principom. Naravno,
spekulativnim principom!
Ja sam u svojoj Etici pokuao pokazati to, naime, kako historija filozofije ne
reflektira o Schellingu kao, recimo, o nekom autoru nekog etiko-moralnog
problema, i tako dalje, premda je krivo, jer on je u ranim spisima, dakako,
ba o tome pisao. Premda, naravno, njegovo je teite takvo da ve od ovoga Sistema transcendentalnog idealizma, ide preko toga, plus, poznata je njegova
filozofija umjetnosti, njegova umjetnika problematika, pri emu Schelling
dolazi do prvoklasnog uvianja sad emo rei, jako apstraktno ako
govorimo o spekulaciji, onda moramo govoriti o umjetnikom stvaralatvu.
Onda je po toj liniji ak kritizirao svoga nekadanjega prijatelja, Hegela, za
panlogizam i tako dalje, ukazujui na to da je upravo umjetniko stvaralatvo
onaj izvor, podrijetlo svega bitnoga spekulativnog, i tako dalje. Dakle, to
su vrlo interesantne teze, a emu je, kao to smo to pokuali pokazati, ve
Kant zasluan, u svojoj Kritici rasudne snage, kad je raspravljao o umjetnikom
stvaralatvu. Dakle, njega inae ne uzimaju kao meritornoga, recimo, za tu
etiko-moralnu problematiku, zato jer su tu, naravno, Kant pa i Fichte, da
tako kaemo, nadmonije, mislili o tom problemu i u tom kontekstu, dakle,
moralno-etikog problema, pa onda nisu to reflektirali, premda je to krivo.
To samo unaprijed da vam dam do znanja!
Dakle, ima jedna stvar na koju treba tu ukazati. Izlazei iz ovog tu, jo
uvijek moralno obojenoga pojma praktikoga, prije svega u Kanta, gdje je
to do kraja dovedeno, pa onda djelomino i kod Fichtea, Schelling dolazi do
pojma praktikoga u jednom povijesnom smislu, premda tu ostaje, na mjestima, utjecaj Kanta i Fichtea! Kad itate malo dublje, onda ete vidjeti kako je
on ve doao do toga da je samu filozofiju kao teoriju optuio ak, mi emo
to citirati, zbog toga to je zastala na teoretinosti, pa je rekao, ako hoemo
rijeiti problem, onda moramo prijei na praktiko podruje. A tu vie zaista
nije rije samo o jednom moralnom problemu, nego mnogo dublje. Dakle,
180
181
Prema tome, kad Schelling to sad kae, on ima u vidu ve Fichteove stavove
koji navode na taj pojam praktikog. To onda ve Hegel govori o pojmu uma
kao samo po sebi razumljivoga, u tom praktikom smislu, pa mnogo i dubljem, ak spekulativnom, um kod Hegela dobiva ulogu spekulativnog organa
u Fichteovu smislu, u prvom onom njegovom spisu o kojem smo govorili, a
Schelling ve tu ima u vidu prevladavanje tog iskljuivo moralnog obojenja
pojma praktikoga i prakse. I to sa dvadeset godina, dvadesetgodinjak
svaka mu ast!
Taj takozvani poetak cjelokupnog Schellingova filozofiranja bit e onda
dosljedno proveden i razvijen prije svega u godinu dana kasnije objavljenom
spisu Filozofska pisma o dogmatizmu i kriticizmu. Pazite, on sad ima 21
godinu, to je 1796., pa to su fantastine stvari, to ete nai ovdje u Forma i
princip filozofije. Ako hoete o Schellingu neto dobro znati, onda vi kao filozofi proitajte dobro ovu knjigu! To je zbilja vrijedno, prva klasa! Nemojte
to propustiti, to vam je sr prijelaza s onoga to stalno govorimo, s filozofije
na spekulaciju, i on ide tim putem. Dakle, Filozofska pisma o dogmatizmu
i kriticizmu, a zatim do kraja produbljeno u tom djelu Sistem transcendentalnog
idealizma, 1800.
Budui da je ovdje ve rije o spoznaji koja ini epohu, da tako kaemo,
ne samo u sferi filozofijske misli nego i cjelokupnog povijesnog realiteta do
dananjeg dana, navest emo jedan stav toliko jo imamo vremena iz
tih pisama. Pazite ovo: No, sada i smo od sebe udara u oi da takvo rjeenje
pitanja ne moe vie biti teorijsko pazite dobro, ja to prevodim s filozofsko, filozofijsko ... nego da nuno postaje praktiko. Jer, da bi se moglo odgovoriti na to pitanje, moram napustiti ak podruje iskustva, to jest,
ja za sebe moram ukinuti granice iskustvenog svijeta... a to je po Kantu
filozofski svijet ... moram prestati biti konano bie.
Dakle, evo, to je jedan stav, kojim emo tu danas, naalost, zavriti, ali
onda emo idui puta temeljitije pretresti ono bitno za Schellinga, naroito s
obzirom na tu njegovu spekulativnu poziciju. Vidjet emo jo neto, naime
kako te konsekvencije iz Schellingovih stavova vode sve do Marxa, do njegova kljunog razlikovanja upotrebne i razmjenske vrednosti.
182
184
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)
185
186
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)
187
kao dunosti, i bitnih stavova, zsad prava, to nije jedno te isto! Zapovijed
morala nije ista kao zapovijed prava! A znamo dobro o emu je tu rije! Iako,
kao to bi to kasnije naglasio Hegel, kao osnovni princip i bitnu pretpostavku
jednog, recimo, demokratski konstituirana drutva i drave, jedno ne ide bez
drugoga! Pa dobro, to je samo jedna asocijacija, ja sam o tome pisao prije
nekoliko godina bez pravnog odnosa nema morala! Pa onda su rekli, pa
kako to sad, pa su me napadali, kakve su to apstrakcije!? A sad ete vidjeti
kako Schelling ve anticipira cijelu priu. Pa, naravno, morate najprije stvoriti
jedan pravni sistem jer apsolutna je i ista apstrakcija danas u Hrvatskoj zahtijevati od nekoga da bude moralno bie ili moralni subjekt a nisi mu osigurao
pravnu osnovu za to! Ako razumijete!? U naoj dravi nema vladavine prava!
Evo, to ve svi vrapci pjevaju, ne mora tek Kangrga to rei. To sam ja pisao
ve prije petnaest godina, ali to nikome nije bilo vano. Naime, bez pravnog
odnosa nema moralnog odnosa, i tako dalje, a to je ve pokazala klasina
njemaka filozofija! Pazite, Hegel u njegovoj Filozofiji prava imate cijelu
onu strukturu objektivnog duha: apstraktno ili formalno pravo, moralitet,
obiajnost. To apstraktno ili formalno pravo jeste pretpostavka mogunosti
da se ovjek kao pravna osoba pretvori u subjekt kao moralnu osobu. A tek
onda u cjelovito bie u obiajnosti sa svim momentima konkretnog i zbiljskog
ljudskoga ivota.
Prema tome, dok je pravo utemeljeno na prinudi, koja je svagda specifino
ograniena slobodom pojedinca kao graanina, dotle je moralna prinuda svojevrsna protivurjenost. Na to ve Kant odgovara: nema moralne prinude izvana. Moralna prinuda ili prisila, kako veli Kant, mogua je samo kad ja sm
kao subjekt, na sebe, na svoju, recimo, nagonsku strukturu ili sferu i interese i
tako dalje, inim prisilu da budem ljudsko, a ne samo nagonsko ili ivotinjsko
bie. Prema tome, to je samo-prisila, da tako kaemo, samo-prinuda. U pravu toga nema! Pri emu onda imate neto zgodno, ja sam puno puta bio u
Njemakoj pa sam promatrao neke najbanalnije stvari. Nai gastarbajteri, ti
nai razni deki tamo su vam jako pravno posluni, pa recimo, kad je zeleno svjetlo, onda on prelazi preko ceste, a kad je crveno, on stoji. Zato? Jer
plaa kaznu! Pazite dobro, kad ga onaj policajac vidi sto maraka! A nije on
toliko bedast. On je doao gore zaraditi, a ne da bi sto maraka dao za to! On
se, dakle, tako dobro pravno odnosi u Njemakoj, da je to divota! A im
prijee granicu tu, onda se on razulari... To je to, razumijete!? A ovjeka
treba, u toj, recimo, civilizaciji, pravno prisiliti da se pridrava nekih normi
i da postane civilizirano bie. A tek onda e moda postati samosvjesno
188
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)
ako ikada moralno bie. Dakle, taj pojam moralne prinude, uzet apstraktno, izgleda protivurjeno. Naravno, Kant je ve objasnio da je rije o tome,
prinuda svakog pojedinca da samoga sebe prisili na to da prestane biti puka
prirodno ili nagonsko ili razulareno ili ivotinjsko bie.
Citirao bih jo jednu stvar, to je vrlo interesantno i za nas, danas, tu, gdje
Schelling kae ovo: Ako su principi jednom postali izvjesni i ako je o njima odlueno meu filozofima, onda ti principi trebaju i moraju u potpuno
drugaijem obliku da budu iznijeti pred narod. Samo tako da ovaj..., pazite
ovo: narod, ... da narod ne prisvoji sebi pravo da uestvuje u istraivanju
prije nego to su ova dovrena ili prije nego to su postala zrela za opu javnu
odluku. Uz to, ak nasrnuti na filozofe, uvredama i grdnjama ih goniti zbog
njihova truda. Pa to je Kangrga stalno doivljavao u svojoj kritici, ali tko mu
je kriv da je iao meu filozofe! to god se kritiki reklo, to je bilo sumnjivo,
pa onda odreeni novinari odluuju to je dopustivo a to nije. to bi moglo..., veli Schelling, pasti na pamet samo svjetini koja je sirova i nerazumna, kakva jeste, ogorena svim onim to ne razumije, nego samo zbog toga
to ona od toga ne razumije, ak ako bi se to moglo razviti u takozvano ope
dobro. Dakle, Schelling nam tu govori o naoj dananjoj situaciji, zar ne!?
Naravno, rekli smo da moramo neke stvari zaobii, da vremenski stignemo,
da doemo do toga pojma povijesnoga koji u historiji filozofije po prvi puta,
u punom smislu i najdubljem znaenju, iskazuje i artikulira upravo Schelling.
I to tako daleko da je to sad moemo malo anticipirati, vidjet emo, premda on to nije eksplicitno tako odredio, ali implicitno svakako jest napravio
bitnu razliku izmeu historijskoga i povijesnoga. Prije svega, s obzirom na
ovo to smo do sada rekli, naime, odnos teorijskoga i praktikoga, na osnovu
ega Schelling ukazuje na bitnu, odlunu, moglo bi se rei, naravno, presudnu, ne samo filozofijsku, nego upravo praktiko-ivotnu razliku, kako on to
naziva, izmeu dogmatizma i kriticizma. Ovaj pojam dogmatizma, to smo
ve bili naglasili, upotrebljava ve Fichte, a pod time misli metafiziara
dogmatik je metafiziar. Schelling sada, u tom kontekstu, nakon Fichtea, govori o dogmatizmu i kriticizmu, pa imate ona Pisma iz 1796., i pravi tu bitnu
razliku, pri emu ovaj pojam kriticizma zadrava u smislu onoga to mu Kant
otvara sa svojom itavom kritikom transcendentalnom filozofijom.
Ako sad naravno, za bolje razumijevanje ne samo tih dvaju filozofijskih
pravaca, ako hoemo tako kazati, kako ih detektira i imenuje Schelling
elimo, da tako kaemo, prevesti na filozofijski rjenik, recimo, a u skladu
sa samom biti klasine filozofije, onda bi se pod tim dogmatizmom mogla
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)
189
190
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)
poetak lei ve u Kantovu pojmu trebanja. Pazite, pojam Sollen, treba da, u
tom eksplicitnom suprotstavljanju bitku, Sein, prvi ini, u cijeloj historiji filozofije Kant. Sve one etike koncepcije, teorije, filozofije, i tako dalje, nauke,
od prvih poetaka, recimo, od Sokrata, Platona, Aristotela, pa sve do Kanta,
nemaju taj pojam trebanja eksplicitno iskazan, jer on je zapravo sma sr ili
sma mogunost utemeljenja jedne etike dimenzije, moralnosti, onoga to
nazivamo moralnim, ono to bi tek trebalo da bude. Ovo treba da..., pazite, ve sm pojam trebanja, Kantov pojam trebanja, u temelju ukida svaku
metafiziku, koja poinje s gotovim svijetom. Kad kaemo gotov, onda
kaemo zavren, a to znai i savren. Imate to sjajno kod Spinoze, Deus sive
natura, takvo kakvo jest, od vijeka do vijeka, najbolje to moe biti! Jer ako je
neto zavreno, onda je i savreno! Pa onda, to treba da moe initi u onom
gotovu, savrenu svijetu, i tako dalje!? Prema tome, kad vam netko govori
da e on metafiziki utemeljiti etiku, onda mu recite Dovienja, fala lijepo,
nemojte kaj zameriti.... pa ga pustite na miru jer taj nema pojma ni o emu!
Dobro, dakle Kant je ve pojmom trebanja ukinuo metafiziku poziciju
u njezinu temelju. Ovdje treba sada, s obzirom ve na pojam povijesnog
povijest, njemaki Geschichte, dolazi od glagola geschehen, dogaati se. Pazite,
ve u ovom pojmu dogaanja, a onda u ovom njemakom pojmu Geschichte,
implicitno je sadrana bitna razlika spram historijskoga. Jer time se misli ve
samoosvjetenje jednoga realnoga dogaanja modernoga ljudstva, historijskog ljudstva, recimo u 18. stoljeu, pa tek tu, recimo, ovjeanstvo dolazi
do tzv. povijesnog samoosvjeenja! ime? Pa, time to Francuska revolucija uvodi novi kalendar! To je sjajna ideja! Poinjemo od poetka! Sve drugo
je bila prolost. Vie to ne vai. Prema tome, to je samoosvjeenje vlastitog
historijskog puta kao povijesnog ina kojim se poinje neto bitno novo.
I tu je ve miljena bitna razlika izmeu historijskog i povijesnog, a prvi
je tu distinkciju uinio Fichte. Samo, on to nije razvio, nego Schelling sada
to radi. Implicitno radi razliku izmeu povijesnog i historijskog, pri emu
moemo odmah kazati: svi smo mi historijska bia. ime? Time to nismo
vie ivotinje. Pa, cijela historija radi za nas! Po svim linijama, tako daleko
da ak ono to je Hegel nazivao pukim imenovanjem, mi se kreemo u
duhovnom horizontu to su nam ga drugi omoguili, da uope znamo o
emu je rije. Pa kad netko veli drvo, kakav je to problem znati to je drvo?
Prvi plemenski ljudi morali su se muiti da dou do toga, pa su rekli To!,
a da ne govorimo o cijelom duhovnom horizontu u kojem mi ivimo to su
nam ve druge, prethodne generacije, omoguile u umjetnosti, u znanosti,
u filozofiji, i tako dalje, vlastitim djelom!
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)
191
192
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)
193
194
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)
195
196
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)
197
prolost prelazi na potomstvo... i sad dolazi kljuno mjesto koje je epohalno, koje je spekulativno, koje je prvoklasno, a koje glasi: ... a da ovjek
sm nije uzrok jedne budunosti.
Dakle, samo onda ako ostavi trag, poetak jedne nove budunosti, ti
si povijesno bie. Pa, sad, kad se mi okrenemo u tu takozvanu prolost,
moemo ostati kod prolosti Europe, koga emo nai!? To se onda u historiji
zove uloga velikih linosti u historiji. U povijesti naime, u umjetnosti,
u filozofiji, u znanosti, i tako dalje, dakle, u svim tim djelima, gdje su veliki
ljudi na djelu koji kre budunost. Koji omoguuju uope sve. Prema tome,
nije svaki ovjek, kako bi sad Schelling rekao, povijesno bie. Pa zato smo
mi samo historijska bia, ali do povijesnoga se moramo potruditi. Dakle, ...
a da ovjek sm nije uzrok jedne nove budunosti!, i dalje: Prema tome je
na svaki nain, sa svijeu svakog individualiteta postavljeno samo onoliko
koliko je dosad dalje djelovalo ali upravo to je ono to pripada u povijest i to
je bilo u povijesti. Dakle, to je to epohalno mjesto na kojem je, pazite dobro,
ve implicitno iskazana ta razlika izmeu puko historijskog i povijesnoga kao
ina po budunosti. Prema tome, ljudskog ina koji kri nove putove naravno, budunosti ovjeanstva, historije i tako dalje.
To je dakle ovo mjesto o kojem smo htjeli pokazati kako naravno,
ovo to je tu sad bitno kako je taj pojam praktikoga izrastao od puko
etiko-moralnog odreenja u praktiko-proizvodilako-povijesno-smislenobudunosno... dakle, spekulativno. To je upravo Schelling prvi do kraja proveo u djelo. Naravno, sa stavovima koji su mu bili omogueni spekulativnom
milju Fichtea, njegova uitelja, kojega on slijedi. Jer, pazite, ovo je zapravo
Schellingov napor da u itavom jednom djelu razradi Fichteovu spekulativnu
misao. On je sad tu doista originalan jer Fichte nije doao do tih stavova,
koje smo sada tu naveli, ali on mu ih je omoguio, jer samo na taj nain, spekulativnim putem moete doi do ovakvoga pojma povijesnoga za razliku
od historijskoga. To je taj put i taj doseg Schellingov koji otvara bitno nove
misaone putove!
Htio bih sad ukazati na onaj takozvani trei moment to smo ga naglasili,
gdje Schelling elaborira do kraja Kantov pojam stvari po sebi. Naravno da
mu je ve Fichte to omoguio na svojevrstan nain, ali Schelling ide tu jako
daleko, i dalje od toga. Zato bismo sad tu mogli ak kazati ovo: obino se u
historiji filozofije i uope govori o, recimo, odnosu Hegel-Marx kao bitnom,
da je na Marxa utjecao samo Hegel. Na Marxa je utjecala vie-manje itava
klasina filozofija, tako da imate nekih Fichteovih i Schellingovih stavova
198
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)
199
koja glasi ovako: Kantov pojam stvari po sebi jeste Marxov pojam upotrebne
vrijednosti. I jedna i druga je nespoznatljiva, i to je velika istina! ak jedna
povijesna istina. Sad emo vidjeti to: Upotrebna vrijednost jeste, dakle, taj
ve proizvedeni produkt, dakle, gotov proizvod. To je upotrebna vrijednost.
Ovdje se nalazi, pazite, kod Schellinga, pod odreenjem ono nastalo, dobro, ono nastalo, pomou radnje. A radnja je ono prvo, ono prvotno, koje
se ne uzima u obzir! U tome je sad cijela pria. itava metafizika poinje s
gotovim proizvodom, i zato je Kant, rekoh, bio poten kad je rekao: mi to
ne znamo, ne spoznajemo. To je ta stvar po sebi. A sam ju je proizveo svojom milju! Prema tome, itava historija metafizike poinje kako misaono
tako i ivotno s gotovim proizvodom, i sad bismo rekli s Marxom, s
upotrebnom vrijednou, ne pitajui odakle, po emu je ta stvar, taj proizvod mogu! To je baeno na stranu. Ili, ako hoete gledati, drugom terminologijom, imate proces i rezultat procesa. Odbaci proces ostane ti rezultat!
Pone s rezultatom, to je metafizika. Odbaci proizvodnju, poinje s gotovim proizvodom! To je metafizika! Ali Hegel je ukazao na to: ako ostaje
samo na ovom prvom, na procesualnosti, onda si na stanovitu tzv. procesa
ili progresa u beskonanost, i onda si opet na metafizikoj poziciji. A Fichte
je insistirao upravo na identitetu procesualnoga i proizvoda procesualnosti,
dakle procesa i gotovog. Schelling, kao uostalom i sm Fichte, naziva sebe,
dakako, tu filozofom, kojemu se taj odnos, kako on veli, razotkrio, ali to vie
nije filozofijski, nego ve upravo spekulativni uvid u ovo to nam je on tu
rekao.
Ali, kad ve o tome govorimo, svakako je pritom interesantno istaknuti,
kako sm Schelling ve na poetku ovog djela Sistem transcendentalnog idealizma, to ete nai tu, filozofiju naziva oponaanjem. Pazite, filozof Schelling
naziva filozofiju oponaanjem! ega? Pa, onoga to je tu ve gotovo! Kakva
je to onda velika stvar oponaanje? On je time demantirao sebe kao stvaraoca! Dakle, oponaanje ega!? Pa ivota, te produktivne djelatnosti. Dakle,
samodjelatnosti!
Ta stvar po sebi gotovo je paradigma za itav jedan, ne samo dokantovski, nego i dananji, sad s Marxom reeno, otueni i postvareni svijet, i
ona granina toka ili granica, koju ovjek nikako da prekorai, kako svojom
milju, tako i ivotom ili djelatnou, i ivi tu stvar po sebi u liku upotrebne
vrijednosti kao samoj po sebi razumljivoj bti toga otuena ivota. Stoga
onda filozofija koja, kako veli Marx, kao otuena misao otuena svijeta, samo
odslikava to kao pravi ivot. I sada treba rei, i dobro je to to je rekao Kant
200
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)
201
202
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 10. predavanje (11. svibnja 2007.)
204
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
ne samo to. Hegel pie i zavrava tu svoju Fenomenologiju, 1806., naravno, dok
to izie, druge godine 1807., , ali te 1806. Hegel je profesor u Jeni, a tada se
zbiva ona odluna bitka Napoleonova, to je bila takozvana bitka kod Jene,
pa Napoleon u svome atoru prima Goethea! Goethe ga posjeuje, i kao
to govori jedan podatak, dva sata su razgovarali. Hegel naravno jo nije
mogao biti prisutan, jer tada on zapravo nije ni poznat. Jedino njegovo djelo
bila je ona knjiica, to smo kazali, onaj spis iz 1801., Razlika izmeu Fichteova
i Schellingova sistema filozofije. To je sve jo bilo poetno, Hegel jo nije nekakav
znaajni, veliki mislilac, premda materijali ve postoje za to, samo nisu objavljeni. A pazite, interesantno je ovo: ako je 1807. godina izila Fenomenologija,
tek tono 100 godina iza toga, 1907., Hermann Nohl izdaje Hegelove rane
spise koji su do tada ostali nepoznati. A meu njima ima takvih prvoklasnih
stvari da je to gotovo fantastino, ti rani spisi. Hermann Nohl je to nazvao Theologische Jugendschriften, dakle, teoloki mladenaki spisi. Tu
je malo pretjerao, moda zato to je Hegel sa Schellingom i Hlderlinom
studirao i teologiju i filozofiju, u Tbingenu, i tako dalje, ali to su filozofski
tekstovi. Nohla je zavelo to to u tim ranim spisima imate prvoklasnu analizu kranstva, emu se dodaje i velika rasprava o ivotu Isusovu. Tu je
Hegel upotrijebio jedan pojam za kranstvo koji, obino, ljudi ne razumiju.
U razvitku, nakon prvobitne kranske opine, crkva, crkveni razvitak... Tu
sjajno dolazi do izraaja godina 325., od cara Konstantina, kad kranska crkva postaje dravna crkva; onda postaje i ekonomska i politika organizacija,
sve do danas; kroz itavo razdoblje ona je dio vlasti, i to veliki dio vlasti, jer
je jedan od najveih zemljoposjednika, i tako dalje. Ali kad Hegel govori o
tom kranstvu, o njegovu razvitku, teite stavlja ba na tu prvobitnu zajednicu, na to takozvano prakranstvo, na prvobitnu kransku opinu, koja
se raspada, pa onda taj razvitak dalje Hegel naziva pozitivitet kranstva
ili kranske religije. Zato? Sad kad se kae pozitivno, mislite da Hegel to
hvali. Ne, on to nije upotrijebio u tom smislu, pozitivno kao neto dobro,
nego je onaj kritiki moment gdje kranstvo prestaje biti istinsko, autentino,
prakranstvo i tako dalje. Onda on to analizira prvoklasno, ak i ekonomski,
politiki i tako dalje.
Dakle, ovo pozitivitet je zapravo negativnost, negativni iskaz. A, ekajte,
to me asocira na sljedee. Marx u svojim ranim spisima naziva Hegelovu filozofiju tako da Hegel stoji na stanovitu nacionalne a to znai, politike
ekonomije! Kad to proitate, onda takoer mislite da, u tom kontekstu,
Marx hvali Hegela. A to je ujedno jedna konstatacija, budui da Marx dobro
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
205
206
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
207
njegove Enciklopedije filozofijskih znanosti, 1830., a godinu dana iza toga, Hegel umire od kolere u Berlinu, 1831. Dakle, to su ta etiri kljuna momenta,
premda imate masu prvoklasnih djela, recimo, njegova Estetika. Ali, gledajte,
to je ope poznata stvar, Hegel nije sm, osobno izdao ta svoja djela, nego
njegovi uenici. Na primjer, Estetiku, pa Historiju filozofije, mislim, pa Filozofiju
religije, nije Hegel to objavio! To je naknadno objavljeno. U pogovoru drugom izdanju Kapitala, 1873., Marx kae da mora rei kako je on bio uenik
toga velikoga mislioca, i tako dalje, pa da je malo ak to je folirancija!
koketirao s njegovim izraavanjem, a to je vie od toga, pa onda kae,
kroz itavo to vrijeme poslije Hegelove smrti, s Hegelom se postupa kao s
lipsalim psom! Pa navodi za usporedbu Mosesa Mendelssohna, koji je tako
postupao sa Spinozom. A to to znai? Gledajte, tek koncem 19. stoljea
i poetkom 20. stoljea, dolazi do te, recimo tako, graanske renesanse ili
uope studiranja i pisanja o Hegelovoj filozofiji. To su bili Wilhelm Dilthey i
Kuno Fischer! Dilthey pie o Hegelovim mladenakim spisima. Ali je trebalo
ekati tek 1923. godinu, kad imate Lukcsevu Povijest i klasnu svijest, a iste godine izlazi, to sam ve rekao, prvi svezak djela Richarda Kronera, Von Kant
bis Hegel, Od Kanta do Hegela. Dakle, pazite, to je bila ta prva recepcija, pa
onda moemo kazati renesansa, pri emu, zapravo, Hegel dolazi na dnevni
red tek poslije II. svjetskog rata. I onda imate zaista vrlo interesantnih, vrlo
pogoenih, graanskih, interpretacija Hegelove filozofije ili nekih njegovih
bitnih momenata. Tako da je to sve dolo do izraaja tek posle II. svjetskog
rata. Dakle, trebalo je jako dugo!
Mislio sam, prije nego preemo dalje, navesti jedan stav iz Fenomenologije
duha koji se ujedno tie i vaeg studija filozofije. Zato mi dopustite da proitam
cijeli jedan malo vei pasus. Gledajte, Hegel govori o svojem vremenu, ali to
vai openito: Koliko je studiju filozofije smetnja rezonirajue ponaanje...
mi bismo to mogli prevesti i kao zdravorazumsko toliko isto tako
i nerezonirajue uobraavanje na posjedovanje gotovih istina, za koje njihov posjednik smatra da nije potrebno vraati se na njih nego ih polae u
osnovu, vjerujui da ih moe izrei kao i to da pomou njih moe suditi i
odricati o filozofiji. Naravno, to e Hegel poslije ponoviti jednim pregnantnim stavom, koji je ve spekulativan, naime, poznato nije spoznato upravo
zato to je poznato. Dakle, ako ti je sve poznato, onda nikad nisi doao do
spoznaje. To je cijela pria, to je kao i ono: nama je jako poznata upotrebna
vrijednost, jer svaki dan to imamo, ali razmjenska nije, to jest, bt te iste
upotrebne vrijednosti. Prema tome, poznato nije spoznato zato to je poz-
208
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
209
upravo ti dodaci su prva klasa koji objanjavaju sve one paragrafe, i tako
dalje. To se, dakle, moe jedino na originalu, ja sam radio na originalu, ne
znam je li to moda poslije izdano... Za mene su bili ti Zustze, ti dodaci,
toliko inspirativni da sam tek pravo shvatio ta hoe Hegel rei. Ako se to izbaci, onda se dobije jedan kostur koji paragrafski ide, moe se dodue shvatiti
bt, ali ti dodaci su vrlo dragocjeni. Isto se dogaa i s Enciklopedijom filozofijskih
znanosti koja bez tih dodataka nije cjelovita, a tamo ima prekrasnih Hegelovih
stavova, gdje objanjava, ide tako daleko da otvoreno kae, ja vam to govorim da biste me mogli svi razumjeti. Zatim tu imamo Sustav udorednosti, Teka,
Zagreb, 1976., pri emu je to terminoloki krivo, Hegel pie System der Sittlichkeit, treba, Sistem obiajnosti, jer udorednost je moralnost. Naime, Hegel
eksplicitno pravi bitnu razliku izmeu moralnosti i obiajnosti. Premda izraz
Sitten znai i obiaji, pojam Sittlichkeit ne treba filozofski poistovjeivati s
udorednou, pa Hegel to naglaava u 33 svoje Filozofije prava: moralitet
i obiajnost to je bitna razlika, pa onda kritizira Kanta da je on zastao
na pojmu moraliteta, a nije doao do obiajnosti, koja je cjelina historijskosocijalnog dogaanja, i tako dalje. Dakle, to treba glasiti: sustav ili sistem
obiajnosti. Nadalje, postoje jo Pravni i politiki spisi, Nolit, Beograd, 1981., i
jo imate, na sreu, Rani spisi, Logos-Veselin Maslea, Sarajevo, 1982., o kojima tu govorimo, ali ne moemo naalost temeljito zalaziti u to. To vam je
reeno za orijentaciju da biste mogli pratiti ovo to tu govorimo.
Dakle, da se sad konano vratimo na ono to nam je glavni zadatak, naime,
na Hegelov sistem filozofije. Rekli smo da emo o tom pojmu sistema kasnije
govoriti, ali sad je to tu. Ve moemo sad kazati s Kantovim osnovnim postavljanjem njegova transcendentalno shvaenog pitanja, naravno,
prvenstveno jo spoznajno-teorijski miljene mogunosti spoznaje predmeta u njegovu pojmu transcendentalne dedukcije kategorija, transcendentalne
apercepcije, predmetnosti, implicitno je misaono na djelu potreba, moglo bi
se kazati, za izgradnjom jedinstvena filozofijskog sistema. Pri emu treba naglasiti, mislim da je to predgovor ili uvod Kantovoj Kritici istoga uma, gdje on
odmah odbacuje od sebe da ide graditi nekakav filozofski sistem to e nam
tamo on kazati eksplicitno nego, u najboljem sluaju, propedeutiku, dakle,
uvod za mogui sistem. A on se bavi ime? On se bavi dometima i granicama spoznavanja, ali bez pretenzije na nekakav sistem. Dakle, kod Kanta
uope ne moemo govoriti o sistemu. A ne moemo mi, zapravo, pravilno
govoriti tako niti kod Fichtea, ni kod Schellinga. O tome e jo biti rijei. Tek
Fichte, zapravo, uviajui neophodnost prevladavanja dualizma u Kantovoj
210
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
211
revolucionarnom. Dijalektika, meutim, nikad nije bila niti kod Hegela niti
uope revolucionarna jer je zapravo paslika, zapravo produenje metafizike.
I zato, pretenzija na sveobuhvatnost, na to onda Hegel i zavrava, jeste zapravo jedan metafiziko-dijalektiki zaokrueni gotov sistem. A to nije bila
pretenzija Hegelove misli, koji upravo insistira na procesualnosti, a ne na
gotovu sistemu ili rezultatu, kao gotovu proizvodu. Dakle, sistemu to ima
da se kasnije u djelu i pod tim naslovom, pojavi i pokae.
Evo gledajte, Enciklopedije filozofijskih znanosti. Pa, to nije kao da sad imate
nekakav leksikon, pa ete itati to je tko rekao? Hegel pod time zapravo misli ovo: time ja obuhvaam sve to sam do sada rekao a, naravno, i sve to su
drugi rekli. Ali, time je onda stvar gotova. Hegela kritiziraju mnogi kritiari,
pa ak i Bloch i neki drugi, za to da je sma sebe, svoju filozofiju, nazvao
apsolut, zakljuenou, ono najbolje, najvie, i tako dalje. A ja mislim da je
Hegel imao pravo u tome. To bi morala biti jedna nova historijska, ili bolje
rei: povijesna okolnost, da se nadmai Hegelova misao, to znai, itava
klasina njemaka filozofija. A gdje toga ima? Ne samo to je on bio lipsali
pas kroz cijelo 19. stoljee, nego to imamo mi danas? Pa kakvi su to danas
filozofi? Neu sad biti pregrub, je li, ali, Hegel ima pravo da kae: to to sam
ja napisao, najbolji je vrhunac i, moemo rei, kraj, tako dugo dok se ne pojavi netko tko e nadmaiti to. Ali do sada se to nije pojavilo.
Dobro, prema tome, ta gotovost, zaokruenost u tom je kontekstu, s Hegelove strane opravdana, jer zaista je to najvia misao, vrhunac misli u itavoj
historiji filozofije. To se ne moe negirati. ak, ako sad idemo na ovo to smo
tu toboe malo kritiki rekli, enciklopedija jeste sveobuhvatnost te misli,
od poetaka njegova vremena. Naravno da tu, u tom kontekstu, treba biti
naglaeno, da Hegel primarno ima u vidu europsku filozofiju, od stare Grke
do svoga vremena. On o orijentalnim recimo to tako filozofijama, religijama i tako dalje, reflektira tek u svojoj Filozofiji povijesti, ali bez pretenzije
da to stavi u Historiju filozofije. Dakle, on misli upravo na zapadno-evropsku
filozofiju od stare Grke, i tu on prati filozofe, od poetka, od Talesa pa sve
do njegova vremena! U tome lei ovaj pojam enciklopedije, ako se uzima
kao gotovost, zavrenost, i ujedno prva i glavna i, moemo rei, najvea
protivurjenost ove Hegelove misane koncepcije koja eli da bude i povijesno otvorena, pa u tom kontekstu revolucionarna, pazite dobro, i procesualna
i razvojna i, da kaemo tako, pokretna, a da istodobno ve unaprijed smjera
na gotovost, zakljuenost sistema sad moemo kazati u posvemanjoj
metafizikoj, kategorijalnoj, pojmovnoj pokrivenosti i dovrenosti svega to
jest, naravno, u horizontu filozofinosti.
212
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
213
Kad to kaemo, a sad govorimo o Fenomenologiji duha, ve na prvim stranicama, ta Fenomenologija koja ima, kako bi se reklo, svoju osnovu, koncept,
pravac, i tako dalje, jo od Fichtea, on odmah prelazi na filozofiju, naputa
spekulaciju i dolazi na filozofsku poziciju. Ja sam ak napisao da je to gotovo
sramota! Pazite, kad se govori o pojmu mudrosti u staroj grkoj filozofiji,
onda je tu ve implicirano da su stari Grci kao mudraci ima ih puno,
nije samo sedam mislili uvijek nerazluivo jedinstvo teorijsko-praktikog!
Prema tome, sad Hegel kae ovo, pazite, i ak upotrebljava, analizira pojam
philo-sophia, pa kae: pa, nije nama vie stalo do toga philo-, do ljubavi, nego
hoemo... pa umjesto mudrost kae znanost! Pa to ipak nije isto! Ako je
znanost isto to i mudrost, onda dobro, onda emo se dogovoriti, ali pojam
znanosti ima sasvim drugo porijeklo i smisao! Wissen, Wissenschaft! Pazite,
znanje je uvijek znanje poznatoga, gotovoga, danoga. Ja znam to i to, i ne reflektiram dalje odakle, zato, i tako dalje. Prema tome, znanost uvijek ostaje u
tom horizontu. A to ne moemo uzeti kao podudarnost s pojmom mudrosti.
Hegel falsificira pojam mudrosti!
Sophia i philo-sophia! Ali, pazite, philo-sophia poinje s Platonom! Prije
toga imamo samo sophia, kao mudrost. I dobro su deki rekli, mi imamo
samo ljubav prema mudrosti. A potrebna je sad ponovo mudrost! Prema
tome, Hegel ve na poetku Fenomenologije duha, klizi, da tako kaemo, sa spekulativnog stanovita na filozofijsko, i kroz cijelo vrijeme onda to ponavlja,
premda ete nai da je Fenomenologija duha, kad ve o njoj govorimo, veliko
bogatstvo misli, ona sadri u sebi ja u to tako izraziti mjeavinu spekulacije i filozofije. A najbolji stavovi su mu spekulativni, no ipak odmah klizi
na filozofsku poziciju. Pri tome, pazite, ta njegova dijalektika je naobinija
metafizika. On ima takvih stavova da je mene glava zaboljela kad sam to
vidio. Pazite, za pojam dijalektike, on, mislim ak i u Fenomenologiji duha, veli:
imate zrno, pa imate biljku, pa imate cvijet, pa evo, to vam je ta dijalektika.
Pa, to je biologija! Ili botanika ili kako se to zove!? I znate ta jo kae!? Da je
u tom zrnu sadrano sve! Pa, zato se onda jo mora razvijati? Razumijete!?
To je ta gotovost! To se Hegelu nije smjelo dogoditi! Ali dobro, ne mora
Kangrga biti pametniji od Hegela.
Tako s Fenomenologijom duha dolazimo do 1812., to je njegova Logika, koja
je, naravno, u svakom sluaju kljuno Hegelovo djelo, budui da je u njemu
zbilja saeto sve ovo, na najviem misaonom nivou, svi stupnjevi razvitka
svijesti, i spoznaje i duha i dogaanja, i tako dalje. Pazite, nai ete unutra
plus ono to smeta dananje metafiziare, imate poetak Logike bitak,
214
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
215
216
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
217
smo neprekidno, svaki dan, ti i takvi metafiziari. Ne moe iskazati nita bez
te kopule koju Kant naziva conjunctio (veza). Vidjet ete analizu toga kasnije,
jer je to kljuno mjesto za razumijevanje toga da mi ivimo kao metafizika
bia, a ja sam to u svome rukopisu nazvao bie potrebe, bia upotrebne
vrijednosti!
ovjek je, naroito u kapitalizmu, bie upotrebne vrijednosti. I to je na
horizont, i to je nama dosta, i to je metafizika pozicija. Pa, sad nam tu dolazi
nekakav Marx pa nam tu govori, ekajte malo, trebate malo pitati, odakle ta
upotrebna vrijednost. Ma, koga to zanima!? Pa neu ja sad vama iskazivati jedan stav, pa onda rei, ekajte, ali znate, trebate shvatiti dijalektiki, pa
povijesno, pa spekulativno... Vi biste rekli, profesore, hodite vi doma i pustite nas na miru! Jer, mi ivimo tako i mislimo tako! Mi smo par excellence
metafizika bia, a u moderno vrijeme, bia upotrebne vrijednosti.
To da je neprimjereno rei da je Logika metafizika, i tako dalje, to se
najbolje vidi, rekli smo, ve po samom Hegelovu postavljanju problema,
onim Sein-Nichts-Werden, bitak-nita-postajanje, na poetku Logike, gdje je to
Nichts klju. To je spekulativna pozicija. Za metafiziare skandal, skandalon,
i neto neuveno! To je napisao Caspar Nink, Metaphysik Hegels. Pa gdje li
je samo to naao? Jedan povijesni mislilac par excellence biva tu imenovan
metafiziarem! Ali to su nebuloze!
Dakle, za metafiziare je ovo Nichts skandal, misaoni, a ne znaju da zapravo tako ive, po tom Nichts, a naroito je bitna i osnovna Hegelova teza da
je bitak pazite, to je neto za to se metafiziarima kosa die na glavi
bitak i nita jeste jedno te isto. Pazite, to je reeno u singularu, a ne u pluralu:
jesu. Kad bi on rekao bitak i nita jesu..., onda bi on stajao ve ne vie
na spekulativnoj poziciji Fichteovoj, nego na onom takozvanom jedinstvu
razlika, i tako dalje, dakle jo uvijek u dimenziji filozofinosti. Prema tome,
bitak i nita jest jedno te isto. Pa samo u odnosu bitka i nita postaje ono to
on kao tree ima postajanje! A ne moe iz bitka postati nita! Cijela stara
grka filozofija ne dolazi na kraj s tim problemom. Misli se, pa samo iz ovoga
to je tu, moe nastati neto, pa onda imate ono: ex nihilo nihil fit. Iz niega ne
postaje nita! Pa zato bi, veli Hegel, uope trebalo postajati, ako ve neto
jest. Prema tome, po bitku nema postajanja, jer bitak je rezultat postajanja ili
fixum dobiven zaustavljanjem ili apstrahiranjem od procesualnosti, povjesnosti, dakle, upravo razvojnosti i mogunosti, produciranja... Nita je ovdje
shvaeno, pazite dobro, kao stvaralaki in, nita je na poetku svijeta kao taj
stvaralaki in. To ga je Fichte poduio! Nita je tu samodjelatnost, ono Ja. Pazite, to je interesantno, sm Hegel to kae: Ja? to je Ja? Apsolutni negativitet!
218
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
A Ja je ovjek! Time je ve Fichte kritizirao Kanta: ne ja mislim ili ja jesam, nego mora rei, Ja, Immanuel Kant, mislim... i tako dalje. Dakle, ono
Ja, poetak svijeta, to je ovjek! Pa, da to nije, da ovjek nije producirao svoj
svijet, sebe u njemu, i uvjete ivota, ostao bi ivotinja.
Pa imate one majmune, prvoklasne deke, ja to volim gledati na televiziji, simpatini su, oni mali... Pa oni su jako bliski nama, ali oni ne samo da ne
govore, nego nita ne produciraju! On mora koristiti ono to ima oko sebe.
A zar i mi nismo ostali takva poluivotinjska bia.? Mi kao ljudi nalazimo kao
gotovo ono to nam je ve cijela generacija ili historija proizvela i danas neprekidno proizvodi, svaki dan, kako veli Marx, da se uope odri na ivotu.
A to je upotrebna vrijednost nego upravo to? Ta upotrebna vrijednost je
upravo dimenzija toga. To vam je metafizika! Ali ne moemo upotrebnu
vrijednost i taj na svakidanji ivot podignuti na nivo principa!
Rekli smo, dakle, da su ti stavovi Hegelovi stavovi u Logici povijesno
miljeni, realni poetak ovjeka i njegova svijeta, pa tek time ujedno i svega
to jest. I toga bitka i bia kao rezultata povijesne proizvedenosti, procesa,
proizvoenja ujedno. Hegel na onom jednom mjestu, tamo, u prvom spisu, 1801., ponavlja u drugaijoj formulaciji, Fichteov stav identitet subjektobjekta, pa kae: A to je bitak? Produkt! Ali, pazite, on dodaje i produciranje. Ako insistira samo na produktu, onda je to apsolutno metafizika.
Ako izbacite bitak, pa ostanete samo na produciranju, onda to Hegel naziva
apstraktna beskonanost. Na toj je osnovi on kritizirao Kanta, s onim treba
da... koje je perpetuirano. Pa mu je rekao: Daj konano da vidimo gdje je
ovo treba da na djelu. To bi tada bila dimenzija postajanja ovjeka ljudskim
biem. Prema tome, spekulacija poiva na identitetu produkta i produciranja,
ili, mogli bismo rei obrnuto: produciranja i produkta. Ako se razdvoji, onda
smo metafiziari.
Eto, to je Hegelov stav! Pa onda on zaista kae: bitak jest produkt i produciranje. To je od Fichtea nauio, pa onda naalost zaboravio. Ne ba sasvim, ali na nekim mjestima. Dobro, moram tedjeti svoga bivega kolskog
prijatelja.
Utoliko sada moemo kazati, to se same Logike tie, Hegelovo povijesno miljenje ukida metafiziku, pa treba rei: ili metafizika ili povijest, a
metafizika povijest ili povijesna metafizika to je besmislica! Dakle,
povijest ili povijesnost ukida metafiziku, i ne moe se spajati u tom kontekstu
izjednaenja, identificiranja. Moe se samo spajati u odnosu prevladavanja.
O tome emo jo govoriti. Pa dobro, postoje li na svijetu neki pojedinci koji
nisu ostali apsolutni metafiziari nego su malo reflektirali, mislili!? Imate i
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
219
nekih misaonih ljudi, pa i prosjenih ljudi koji to ak nisu nikada bili! Ja sam
jedanput tamo u onom problemu vremena rekao: ovjek u svome ivotu
obino pred smrt dolazi do pitanja, a dobro, kaj je to bilo z menom!? Pa
reflektira, ali to je pred smrt! Pa zato nije ve na poetku poeo to!? Dobro,
kad si mlad, jo ne moe ba do toga doi, ali kroz itav ivot ima vremena,
pa malo misli! Gdje ivi, kako ivi, zato tako a ne moda drugaije, ovo i
ono... To bi bila refleksija vlastite egzistencije. Time bi se dolo onda s refleksije na spekulaciju, a ne bismo uzeli sve zdravo za gotovo. Dakle, s Hegelom
je na djelu upravo povijesno miljenje koje ukida metafiziku u samom njezinu temelju, dakle u tom bitku koji je ve s Fichteom, kako smo rekli, shvaen
i odreen kao neto izvedeno.
A on to naziva Ja i Ne-Ja. Ovo Ne-Ja je bitak kao rezultat onoga Ja. Zato,
kad je s Hegelom rije o realnom bitku, onda je on u Logici odreen, kao to
smo rekli, kao Dasein, opstanak. Pazite opstanak! Nain na koji ja kao bitak opstajem, to je concretum, to nije apstraktni bitak koji je istovremeno nita,
nego konkretizirani bitak tako da se uope moete orijentirati u svijetu. Pa,
kad kaete kamen, to je ve misao, to je ve stav, to je va poznati predmet.
A ne moe mi rei da je biljka kamen, i tako dalje! Prema tome, sve je to
odreeno, precizirano, i tek tako znano, i tako dalje, i, to je taj pojam Dasein
kod Hegela, u njegovoj Logici. Pa onda on kae: sad moemo ii dalje u cijelom tom razvitku, naravno, misaono, pojmovno, i tako dalje, ali, zapravo,
treba poeti s Dasein, a ne sa Sein. Evo, to je cijela pria! Sa Sein poeti, znai
biti metafiziar, a s Dasein ima otvoren horizont svih mogunosti kao ovek,
naravno. Ali, ne samo ovjek sm, kao pojedinac, nego cijeli svijet, dakle, i
miljen kao taj Dasein sad treba to ba naglasiti kao pojam, miljen je
ve kao povijesni proizvod. Evo! To e Hegel explicite kazati. To je taj Dasein,
koji se odnosi na sve to jest, ali konkretizirano da se zna, to-to-to-i-to, u
cijelom razvitku historije ovjeanstva. Prema tome, Dasein je pravi povijesni
proizvod.
Logika je, dakle, evo da sad jo kaemo, podijeljena u tri dijela: nauku o
bitku, Sein, nauku o biti, Wesen, i nauku o pojmu, Begriff. Pri emu su neprekidno na djelu dva bitna pojma a po smislu i zadatku, zapravo samo jedan
odluujui pojam Hegelove dijalektike misli i itave njegove filozofije; to
je pojam Vermittlung, posredovanje! Hegel hoe izbjei bitak kao apsolutnu
neposrednost, zato je to postovjeeno s nita. Pa onda taj bitak mora biti
posredovan. Pojam Dasein mu to govori, kao konkretiziran. Ali, on je svojim
pojmom posredovanja zastao zapravo ipak u dimenziji filozofinosti a ja
bih ak rekao metafizinosti! Naime, morao je prije svega naglasiti Selbstttig-
220
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 11. predavanje (18. svibnja 2007.)
222
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.)
po sebi, kao takva, pojavljuje se jedino ivotinji. Zato? Jer je ona prirodno
bie, ona ivi u prirodi.
Zato vam ja to govorim!? Zato jer se Hegel ne dri toga! Bar ne uvijek,
naravno! Tu je jedan ostatak iz stare Grke, i kasnije, gdje je to bio ujedno
dio filozofije, budui da znanosti jo nisu bile tako razvijene, onda se filozofija domiljala tome, pa je to onda ta filozofija prirode. To ete nai kod
Aristotela vrlo lijepo, a ne samo kod njega. I to je onda bilo opravdano! Ali
za Hegelovo stanovite, nakon Kanta, Fichtea, Schellinga i tako dalje, priroda
po sebi ne moe vie biti predmet filozofije. A on ipak to pokuava, premda,
naravno, uvijek je na djelu taj subjektivni, djelatni, stvaralaki, proizvodilaki
odnos prema prirodi, jedina dimenzija u kojoj se nama priroda moe pojavljivati, pa je onda moemo nazivati filozofijom prirode! Jer onda mi govorimo
o sebi, u odnosu na prirodu kako se ona nama pojavljuje. Mi smo onda subjekti
onoga to bi se reklo, priroda kao na proizvod. Samo to znai priroda.
Zato sam rekao da je ta filozofija prirode zapravo, moe se rei, najslabije
mjesto Hegelove misli i danak tradicionalnoj pretenziji metafizike sveobuhvatnosti jo iz vremena antike filozofije, kad filozofija preuzima ulogu jo
nerazvijene prirodne znanosti, pa se priroda namee kao predmet filozofskog domiljanja. I to je onda sasvim razumljivo. Tako je Hegelova filozofija
prirode, od njegovih najranijih spisa, ostala uglavnom, mogli bismo sad kazati, uglavnom konstrukcija, i to bez obzira to treba naglasiti na neke
lucidne momente u njoj, gdje je on onda prvoklasan spekulativac, filozof, i
tako dalje.
Ali onda Hegel nema vie tu takozvanu prirodu po sebi, kao objekt, nego
ve govori svoje misaono vrijednosne stavove! Utoliko, samo predstavnici
onoga takozvanoga dijamata ... ti su meni popili mozak s diskusijama
s onim pojmom dijalektike prirode, pa jo i danas inzistiraju na tome! A
pravi krivac za marksizam u tom kontekstu bio je Engels, sa svojom dijalektikom prirode. Ali, sad neu ii tako duboko u razraivanje, samo u jednom
kontekstu je Engels zbilja imao pravo kad je govorio o dijalektici prirode,
samo se tu i dogaa nekakva dijalektika prirode, u biolokom smislu. Oni
ustrajavaju na isticanju velikog znaenja Hegelove filozofije prirode kako za
njegovu vlastitu misao tako i uope, a onda i za marksizam. No, to je jedan
uasan pad! Ma zapravo nije niti pad, jer nikad nije bilo takvog vrhunca,
nakon Marxa, kad gledate to se s njim sve dogaalo, to je zapravo skandalozno, sve do danas! Te ideologijske invektive, ne samo hrvatskog karaktera,
nego openito. Tu je onda Marx veliko smetalo za ove poklonike kapitalizma,
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.)
223
224
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.)
Pazite, to moete zapamtiti jer to se odnosi na smu mogunost filozofiranja samosvijest omoguuje svijest. To je Fichte. Prema tome, kad
govorimo o ovjekovoj svijesti, ona, da bi to bila ljudska svijest nuno
je ve samosvijest. Po tome se mi razlikujemo od ivotinja. Pa, onda bismo
mogli rei, u tom kontekstu, za ivotinje, da imaju svijest, i snalaze se s njome
i onda to moemo poistovjetiti s... Leibniz se prvi usudio to rei, to je
ak bilo malo i opasno, da i ivotinje imaju duu mi dobro znamo da se u
Bibliji, u teologiji, govori o besmrtnosti due, to je, dakako, vrlo interesantno i udno, jer znamo dobro: Otac, Sin i Duh sveti, ali nema sveta dua.
Prema tome, to s besmrtnou due, to je zapravo demanti Biblije. A da se
o duhu uope ne govori...
Ja sam to doivljavao, ima ve dugo godina, iao sam u crkvu, i tako, kod
vjenanja, pa imate: etiri mlada sveenika govore tim mladencima o svemu,
pazite, o dobroj obitelji, o hrvatskoj obitelji i o hrvatstvu, a ne samo da
duh nije spomenut, nego ni ljubav! Ljubav nije ni spomenuta, a etiri mlada
sveenika govore tim mladencima! I kad sam to rekao mojem neaku, koji je
otac, on to nije ni primijetio! Pa sam rekao, pa ekaj, pa zar Kangrgu treba
dati tamo da im on govori o Duhu, naime o duhu koji povezuje to dvoje ljudi
na bazi ljubavi koja je taj trei moment!? Ali ne, toga nema! Oni moraju biti
dobri hrvatski roditelji... i tako dalje. Pa zapravo je bolje da crkva ne govori
o duhu jer to je tamo sve samo falsifikat! Ovo to vam ja govorim, nemojte
misliti da sam ja ateistiki raspoloen, ja nisam ateist! Ni Hegel nije bio, pa
nam je govorio najljepe stvari o tome i pozivao crkvu na odgovornost za
takve stvari. Ne dre se toga da govore ljudima o duhu, o duhu svetom!
Pazite, ono moje slikovito, s aureolom, koja znai mogunost i mene i tebe,
kao ljudskih bia, u bilo kakvoj ljudskoj komunikaciji, a kamoli religioznosti.
Ako insistira na religioznosti, onda je to duh sveti, onda je moja komunikacija s tobom po tom duhu. Pa to onda moete nazvati religijski. Hegel
kae poetiki, i tako dalje. Pa nije bez razloga Hegel uzeo religiju u dimenziji
filozofinosti, jer je rekao, religijski moment je poetski. A to je tu poetski?
Onaj duhovni moment koji mene povezuje s tobom. To je poezija, i religija, i svako mogue duhovno uspostavljanje svog svijeta, ljubav i prijatelj
stvo, i tako dalje. Dakle, evo, to je to.
Dakle, tu smo s ovim takozvanim viim stupnjem kod Hegela, takozvana, zbiljska dua, koja ve ide na ono to tu ima opet tri momenta, to je:
svijest, samosvijest i um, a onda time dolazimo i do pojma duha. Kad Hegel
govori o umu, onda to za njega nije samo taj trei stupanj: svijesti, samos-
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.)
225
vijest, um, nego ga tretira kroz cijelu historiju kao odreenje duha u razvitku. To je dakle ovo: duh je um u historijskim razvitku! Onda to on prati ne
samo kroz Historiju filozofije, u Logici, i tako dalje, nego u svakom svom djelu
zapravo. Um se tako pojavljuje kao teorijski, praktiki i slobodni. Taj trei
stupanj ima da bude prijelaz na objektivni duh, i identian je s onim to se tu,
u itavoj klasinoj filozofiji, naziva slobodna volja. Treba upozoriti na to da
ete u cijeloj klasinoj filozofiji stalno nalaziti odreenja ako se to uope
moe kazati, jer nema odreenja slobode, ali imate imenovanja slobode kao
slobodne volje. Bez slobodne volje nema slobode.
A tu je implicirano neto jako bitno, to se obino ne razumije, pa ni
mi danas u Hrvatskoj uope ne razumijemo. Naime, nitko ne razumije! O
tome je poslije Marx progovorio bez slobode mene kao pojedinca, nema
slobode hrvatske drave, drutva, partije, ovoga ili onoga, i tako dalje. To je
ono bitno to svi preskau! Zavretak Komunistikog manifesta glasi: sloboda
svakog pojedinca uvjet je mogunosti slobode svih, a ne obrnuto! Moemo
imati slobodnu dravu a zar je Hrvatska ima!? Ma, vraju mater ima!
Pa, mi smo kolonija, ma, gori od kolonije Zapada i ovih tu! Jo malo pa emo
prodati i ovo svoje dupe... pa e nas primiti... i Jadran e jo dobit! Dakle, u
emu smo mi slobodni!? Slobodna Hrvatska od Jugoslavije i Srbije!? to
to znai! Onda Marx dobro veli: pa moe ti biti slobodan od ovoga i onoga,
od uzurpatora, okupatora i tako dalje, ali ja te pitam, jesi li ti slobodan u toj
dravi koju ima kao samostalnu slobodnu dravu? A, vi to meni napiite, da
li to u Hrvatskoj postoji, ba bi me zanimalo da mi date pouak o tome
slobodna demokratska drava! Ma, n moge! To su puke fraze!
Taj pojam slobodne volje to ga Hegel koristi za pojam slobode, koji je
tu sma osnova i bitni problem filozofije objektivnoga duha, o emu emo
mi sad govoriti, jer tu je sada teie stavljeno kod Hegela ba na to. To znai
da je na djelu, pazite, objektiviranje duha. To treba naglasiti. U subjektivnom
duhu Hegel je obradio neke bitne, recimo tako, psihofizike momente kao
opu osnovu za takozvani samorazvoj duha u cjelini, pa hoe nai te neke
elementarne osnove za to. Pa se tu onda raspravlja, pazite dobro, o osjetu,
zrenju, opaanju, predoivanju, predstavljanju, osjeanju, sjeanju, pamenju,
strasti, fantaziji, udnji, nagonu, navici navika kao druga priroda pa
onda o interesu, spretnosti koja se stjee radom, razumom, govoru, jeziku,
svijesti, samosvijesti, umu, miljenju, spoznavanju i slobodnom duhu koji
vodi u podruje objektivnoga duha.
Sad smo doli do tog stupnja objektivnoga duha, i sad hou naglasiti ovo...
Mi o tome ne moemo sad govorit, ali u svakom sluaju spram Marxa i mark-
226
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.)
227
A sad pazite, ovo to se dogaa svaki dan, to nije taj tzv. europski duh!
Naime, sjedne u auto, rtvuje cijeli ivot, ti si samoubojica, dakle taj tip takozvanog terorizma. Premda su upravo Amerikanci (USA), i to ne tek danas,
kao drava najvei teroristi, koji za svoje neposredne materijalne interese
teroriziraju i zlostavljaju stanovnitvo du cijeloga svijeta. Ali ovo sad, to se
kod nas ipak ne dogaa, pazite, vi moete nekoga ubiti, ali da bi netko ubijao
u ime pazite, to je vano nekog principa!? A znate koji je to princip?
To sad nije neka ala: taj samoubojica je islamski odgojen na taj nain da ako
on pogine za dobro svojih, samoubojstvo, on ide u nebo, dobije etiri mlade
zgodne cure i halvu! Ako mislite da je to ala, proitajte, pa ete vidjeti! Znai,
on ide gore bog bogova! Ja sam puno puta mislio, pa, deki imate pravo,
ja bih isto volio biti siguran, ali nisam siguran, da sam mlai, onda moda jo
nekako, sad vie ne bih ba... etiri mlade cure dobije gore i jo slatkie ove
kaj oni dobro prave, halva i to... Dobro, to je ala, ali to je antipod europskog
duha! To znai potivanje ovjekova ivota, ovjeka kao ovjeka i njegova
ivota, pojedinanog, njega kao ovjeka, evo to. To je bila nekada najdublja
zasada europskoga duha koji se, naravno, sada ispoljava na drugi nain, jer
Bush uva svoj ivot i svojih, ali unitava cijeli svijet za naftu, ali to je drugo.
On sm ne bi sjeo u auto da bi sam iao ratovati. Dobro, evo, to je to.
Rekli smo da je osnova cijelog tog objektivnog duha sloboda ili slobodna
volja! Zbiljska slobodna volja u tome je ve cijeli razvitak klasine filozofije, od Kanta do Hegela, to je neto samo po sebi, implicitno samorazumljivo. Ovo to sad tu slijedi zbiljska slobodna volja treba naglasiti zbiljska,
jer, pazite dobro: ne kantovska, sloboda je za Kanta sloboda od neega, od
onoga tamo, od bitka, od svega izvan nas, a Hegel govori o slobodi za, i to je
ta razlika. Zbiljska slobodna volja miljena je ovdje kao jedinstvo teorijskog i
praktikog duha. Kad bismo to jo rekli kantovski-fichteovski, to je jedinstvo bitka i trebanja. Kant do toga jedinstva jo ne dolazi, pa zato ima Kritiku
istog uma, Kritiku praktikog uma, ali je naslutio da to nije dosta to je jedinstvo koje s Fichteom izrasta u identitet. Identitet teorija-praksa! To je ono
kad Fichte kae: djelovanje i djelo ujedno i nerastavljeno. Volja je slobodna
inteligencija.
Tu ima prekrasnih stvari, tu vam je, ako vas to zanima, paragraf 4. Filozofije prava, gdje Hegel govori ak malo ironino: ne moemo imati slobodu
in einer Tasche, u jednom depu, a inteligenciju u drugom. Pa, kakvo je to
odreenje? To je ostajanje na stanovitu instinkta, to je ivotinja. A volja je
jedinstvo, nerazluivo jedinstvo, slobode i inteligencije, jedno bez drugoga ne
228
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.)
ide. Volja je dakle slobodna inteligencija, a nije drugo, inae je puki prohtjev
ili pouda, dakle, ono to se naziva i samovolja (njemaki Willkr). Dakle,
slobodna inteligencija! Govorei o ideji slobode Hegel naglaava kako su
nesporazumi oko zbiljskoga duha slobode imali goleme praktike posljedice,
pa ukazuje na to da je ideja slobode kao takve proizvod novog doba. To znai
to emo sad konkretizirati zapravo graanskog svijeta!
Sad me to opet asocira, napisao sam knjigu Praksa, vrijeme, svijet, pa su se
ak i neki moji kolege udili i rekli da pretjerujem kad sam rekao da je pojam
svijeta iskljuivo moderna, graanska kategorija. Pa, zar prije toga nije bilo
svijeta? Da, nikad cijela historija oveanstva ne doivljava svijet jer ga nije ni
bilo. A zato ga nije bilo!? Zato jer je miljen kao onostranost, kao priroda,
kao apstraktna objektivnost, a ne kao ovekov proizvod. Svijet to je vlastiti ovjekov proizvod! A to postaje tek, u apstraktnom obliku, ve s Kantom.
Takvo neto nasluuje ve Leibniz, u svojoj Monadologiji, kad govori o moralnom svijetu, jer vidi da se tu stvara jedan svijet koji pripada ba ovjeku,
njegovu ivotu i djelu, i tako dalje. A ne neemu izvan ovjeka.
Prema tome, pratite to, pa ete vidjeti, o svijetu se govori kao onostranosti, recimo starogrki, kosmos, polis, physis, To je onda ono to se sve do Kanta
naziva svijetom ali o svijetu tu jo nema govora. To vam je isto kao i vrijeme!
Vrijeme ima svoj poetak u moderno graansko doba! Kad se to kae, opet
je to za zdravi razum nebuloza, pa kako sad to, pa kako nije bilo vremena?
Pa dajte, razmislite o emu govorimo! Govori se ak prirodno vrijeme. Pa
kakvo je to prirodno vrijeme!? Tu je ak i jedan Bloch promaivao pa je govorio o nekakvom prirodnom vremenu. Zato to je to neko trajno zbivanje
u svemiru. Pa, nije to vrijeme! Vrijeme je moj proizvod, vrijeme poinjem ja,
pa sam ga tako odredio zaustavljeni ljudski trenutak! Onda sam pogotovo
time zastranio: vrijeme, pa jo zaustavljeno... Da, taj Kangrga mora da je
malo trknut! Dobro, proitajte, pa ete vidjeti.
Dakle, pazite to kae Hegel: to se tie slobode, to itavi dijelovi svijeta,
Afrika i Orijent, nisu tu ideju nikada imali i jo je nemaju. I pazite ovo, ...
a Grci i Rimljani, Platon i Aristotel..., dakle, sad ih je apostrofirao, najvie
njihove predstavnike, kao i Stoici, nisu je imali. to to? Pa slobodu, pojam
slobode. Oni su naprotiv znali samo to da je ovjek zbiljski slobodan po
roenju, kao atenski, spartanski graanin... dakle, ne i rob, rob je ivo
orue za rad, zar ne! ili jainom karaktera, na primjer, pa se onda kae,
i rob je slobodan u svojim okovima, kad postane onaj koji misli, ali slabo ti
je to. Dakle, ...jainom karaktera ili pomou obrazovanja, filozofije, pa je
onda i mudrac, slobodan je kao rob u lancima, i tako dalje. Ta je ideja ula
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.)
229
230
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.)
231
232
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.)
233
234
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.)
znai: priznata kao takva u odnosu na svakoga drugoga, pa je sud uvijek ono
tree, izmeu mene i tebe, kad se sporimo o bilo emu.
Dobro, ja sam o tome pisao, pa su me izrugivali. Imate, to samo Englezi
imaju ono, sudac metne periku, i onda dva odvjetnika, jedan brani, a jedan
tui. Bio sam deko, pa si mislim, kakva je to makarada s perikama! A to je
garant da taj sudac nije John Johnson, nego predstavnik vladavine prava. To
znai kao ona narodna, ni po babu ni po strievima. On je javna osoba, a
ne moe biti privatna osoba da bi bio arbitar za dvije privatne osobe. On je
ono tree. Prema tome, to je pravo. A ako hoete sad ovo, Voltairea su, kakav
je ve bio komiar i zafrkavao je neke velikae, pazite, 18. stoljee, sredina,
i lijepo je taj grof poslao svoje sluge, doli su tamo u kavanu pa su ga ispretukli. I ta je sad taj Voltaire mogao napraviti!? Potuiti se? Komu? Ovom
istom? Ha-ha! Nema! To je ta privilegija. Ovaj je privilegiran, a ovaj je neki
filozof, ali to mu to vrijedi!? to ti vrijedi da bude veliki filozof kad e te
pretui ovi, je li, neemo sad rei kako se zovu...
Dobro, dakle, pravo je nov oblik drutvenosti, bitan, za razliku od privilegija. Ima jedna druga stvar do koje mi jo nismo doli niti u teoriji niti u
praksi ugovor! Pazite, ugovor! Kapitalizam i graansko drutvo u cjelini,
raspada se istog asa kad se to prekine. Taj pravni odnos, to vam je stalno na
djelu. On mora dati ostavku, hapse ga, on propada, pazite, zatajio je porez...
Pa, Al Cappone nije kanjen zato to je ubijao kao ef gangsterskog klana
nego jer nije plaao porez! Tu su ga zatvorili. To je genijalno! Dakle, pravo
je pretpostavka mogunosti funkcioniranja kapitalizma i graanskog svijeta
u cjelini. Kad to ne funkcionira, onda se sve odmah rui. To je princip kapitalizma koji se, dakako, izigrava na sve sve strane, dakle, princip graanskog
prava. Po tom principu mogli su sruiti u Americi Nixona, kao predsjednika
predsjednika najvee sile na svijetu, ne!?
Dobro, rekli smo to, za razliku od feudalnog privilegija, pravo je oblik
slobode, kao osnova tog drutveno-politikog odnosa. Pri emu je tu, naravno, miljeno prije svega pravo na prisvajanje vanjskih stvari, u tom ranokapitalistikom drutvenom odnosu dakle, uzajamno priznavanje osoba
kao privatnih vlasnika. Mi smo u kapitalizmu pravno priznate privatne osobe.
Dakle, utoliko su onda momenti ovog privatnog ili apstraktnog prava, to ga
sad odmah detektira Hegel prije svega taj ugovorni odnos. Kad Hegel
kae, pazite, kad Hegel kae apstraktno naglaavam: formalno i apstraktno pravo pazite, to nije bez razloga, tu je vanjska stvar medijum toga odnosa, ovo konkretno je tu medijum, a nije medijum ovjenost. To se odnosi
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.)
235
236
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.)
zloinstvo, kad ga izvri svojom kaznom, koja je njemu, recimo 10 godina zatvora, kad izie, vi njemu nemate pravo vie govoriti da je on zloinac. On je
svoje odsjedio, i on ima pravo na to. Pazite zato! Da se sauva njegova linost
kao ovjeka! Jer, ako je napravio neko zloinstvo, nije negirao cijelu svoju
linost kao ovjeka. On se moe time iskupiti, pa to se i dogaa, pa se kae,
pravio je pa je napravio jedan vei ili manji prekraj, pa ak moe i nekoga
ubiti, a da nije htio, i tako dalje, dobro, ali on ima pravo da bude kanjen.
Pazite, to je sjajno: pravo na kaznu! Ta Hegelova teza esto zbunjuje.
Samo da sad jo ovo kaemo, tu je sad ta slobodna volja koja ve na stupnju toga pravnog odnosa ili oblika, kao bitnog drutvenog odnosa pazite
dobro, drutvenog odnosa, a ne jo ljudskog, vlasnitvo kao drutveni odnos
osob pomou ugovora to je neto to se jo i danas ne razumije. Ve
je Hegel o tome govorio, onda ne moramo ponavljati: politika ekonomija
kapitala, a na politiar veli, samo neka nam oni sa Zapada donesu kapital!
Oni dakle misle da je kapital kinta, da mu donese to vie novaca, gotovog
novca, ne!? Da, svakako, pa onda e on to potroiti na svoje ljubavnice ili na
svoje unuke... A nije! Kad uvede kapital, onda si uveo kapitalistiki odnos,
kapital je odnos, drutveni, totalni, kompletni. To je kapitalizam. On pokriva
sve u naem ivotu. Prema tome, ne moe ti uvesti kapital bez kapitalistikog
odnosa. To su nebuloze! ak su nekadanji takozvani marksistiki ekonomisti ovakve nebuloze zastupali, pa to je bila sramota. Znate to su radili? Izbacili su prvu glavu Kapitala, da su to hegelovske nebuloze kod Marxa.
Dobro, dakle, rije je o drutvenom odnosu, o mojem, koji, kad izrasta
u ljudski odnos par excellence, jer sad ovdje moj kapitalistiki odnos ini
par excellence totalni ljudski odnos. Pazite, ja mogu biti siromaan ili bogat,
ali ivim kao kapitalistiko bie, u odnosu pervertiranosti totaliteta mojega
ivota. To je to otuenje, postvarenje mojega ivota o kojemu onda Marx govori. Dakle, pravni odnos ili pravo kod Hegela jo je fiksiranje prvog, u historiji, pravnog odnosa slobode, jer sam ja ve kao pravna osoba slobodno bie.
To je rudimentarna pretpostavka svega ostaloga za ovaj suvremeni dananji
ivot. Vlasnitvo, dakle, kao drutveni odnos osoba pomou ugovora, postaje
neto realno samo kao predmetni odnos. Pazite dobro, tu je Hegelova kritika
Kanta, njegova pojma moraliteta, koji se ne zove vie puki odnos nego predmetni odnos. Pazite, predmetni! Gdje moj odnos nije vie puka apstrakcija, u
bilo kojem obliku. Moe biti u misaonom. Nego ono, u totalitetu, u realitetu
mojeg odnosa prema drugim ljudima. To je predmetno odnoenje, u svakom
pogledu. Dakle, predmetni odnos kao predmetna djelatnost.
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.)
237
Kad itate Marxa, onda prva teza o Feuerbachu, pa e vam onda rei: s jedne strane, kritiki spram takozvane metafizike, a s druge strane, ne zna da je
to utopijska ili spekulativna pozicija, gdje kritizira materijalizam, ukljuujui i
Feuerbachov, gdje su objekt mislili kao puku kontemplaciju, a ne kao realan,
djelatni, drutveno-ekonomski odnos. Dakle, djelatnu stranu razvila je, kae
Marx, klasina njemaka filozofija, a ne materijalizam i Feuerbach. A to je taj
predmetni odnos kao predmetna djelatnost u kojoj, prema Hegelu, i ovjek
kao slobodna volja postaje sm sebi predmetan. To jest, postaje predmetno
ili opredmeeno bie. Tu je na djelu historijski proces opredmeenja kao
samoodjelovljenja: Ja se potvrujem kad bismo to rekli najapstraktnije
kao proizvoditelj sma sebe i svega oko sebe, proizvodim svoj ivot i sve drugo, radim i djelujem koliko mogu, u onom to jesam. Ali, kao djelatno bie!
Tu je implicirano toliko toga! Hegel pravi ironine primjedbe, kad netko
veli, kako veli Zagorac, Je, pa nisam ja kriv, nisam ja ni delal, nisam ja
ni naprvil, ne! Onda Hegel veli, pa ba zato si kriv! Zato? Pa, morao
si neto napraviti protiv zla ili protiv onoga to tebe tue, i tako dalje. A mi
Zagrepani i Zagorci velimo: Ne bi se tel vu to meati! E, pa onda se
nemoj meati, pa se buju u tebe meali, u tvoj ivot, pa si zato unaprijed nadrljao za to svoje nemijeanje! Hvala lijepa za danas, sad moramo zavriti
jer e mi opet Mikuli rei da sam tri minute pretjerao!
238
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 12. predavanje (24. svibnja 2007.)
240
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.)
241
242
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.)
joj linosti, u svojoj ljudskosti, sad moemo rei, ono najbitnije sve se
dogaa za njega i po njemu. A sad imate te takozvane postmoderniste,
je li! Taj postmodernizam ide na negaciju moderniteta u kojem je ovjek
sredite svijeta i svega onog najbitnijeg za njega ukljuujui dakle to
samoodreenje i odgovornost za sebe i za sve drugo. Pa, sad ja postavljam
pitanje: to je sad sve toliko vano ako nije vano za ovjeka. O emu je onda
tu rije? Pa dobro, ako sad netko hoe iz toga praviti nekakve svoje karijere,
neu vrijeati, ali postmodernizam moe biti samo negacija moderniteta. A
to su ve i Kant i Fichte, to je ta moderna, koja svojim pojmom i zbiljom
znai ono to graanski svijet, naroito s Francuskom graanskom revolucijom, donosi sa sobom. To je onda poslije ta sloboda, jednakost, bratstvo,
to su te parole Francuske revolucije, to je ostalo jo do danas kao jedan apstraktum u zraku jer toga je sve manje u svijetu, dok ne doemo u onu crnu
rupu gore... tamo...
Graanski modernitet sastoji se upravo u tom samoodreenju. To znai
ovdje ovo to Hegel govori, u pravu subjekta da, kako on kae, u radnji
nae svoje zadovoljenje i samopotvrenje. I tu poinje cijela pria. A to je,
osim toga, jedna od bitnih naime ne samo jedna od, nego upravo bitna
osnova svega onoga to se moe nazvati modernim pojmom demokracije,
naravno, ako se gleda u njezinom najboljem vidu. Dakle, s ovim i ovakvim
konkretiziranjem moralnog stanovita, za koje Hegel kae, pazite dobro, da
je produkt novijeg vremena kad to kae, onda imajte u vidu da smo o
tome govorili, nije sad tu prvi puta na djelu ta takozvana etiko-moralna problematika, jer ona poinje ve sa Sokratom, ali s osnovnim pojmom vrline
koja jo nije dola do onog nivoa do kojega tu etiku problematiku dovodi
Kant, gdje ovu vrlinu nadomijeta savjest. To je taj modernitet. Savjest naravno, kao produkt ili, ako hoemo, u identitetu sa samosvijeu. Samosvijest
je sa-vjest. Poslije emo moda, ako stignemo, neto govoriti o tome, kako
na jezik ima sjajnih etimologij, a to je sanskrt, ili indoeuropska osnova. To
je fantastino, svi osnovni pojmovi ili rijei naega ivota proizlaze odatle.
Pazite: svijest, samosvijest, povijest, uvjet, rasvjeta, prosvjeta, svjetlo, itd.,
srodno je s onim veda, vid-, pa dakle u svim naim bitnim rijeima lei to
staro jezino nasljee.
Za Hegela je to produkt novijeg vremena, naravno, a u Kantovoj i Fichteovoj etici to dobiva svoj klasini izraz, pa time dolazi Hegel do onog bitnog momenta kojim je noeno i skroz naskroz proeto ovo nae moderno
vrijeme, bar u tzv. idealitetu, ovog tzv. europskog duhovnog kruga. Pazite,
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.)
243
ima jedna stvar koja je tu na djelu. Ja sam ve o tome pisao, ako nita drugo, bar kao problem ovjek kao vrijednost po sebi, ak moramo rei,
kao jedina vrijednost, ljudski ivot kao takav. To je doseg europskoga duha
modernog vremena koji s Kantom dobiva svoju filozofsku konotaciju, svoje
znaenje, smisao i tako dalje. A zato to govorim? Pa ovi deki koji sad tamo
dolje sjednu u auto pa onda bombom raznesu sebe i druge, to nije europski
duh! To se naziva terorizmom. To se, dodue, moe nazvati kako god hoete,
on moe za neke tamo biti jako znaajan, borba protiv neprijatelja, protiv
Amerikanaca, protiv onoga tko ga porobljava i ugnjetava, i tako dalje, ali
gdje ete to nai u europskom krugu i vrijednostima? Pa, ja nisam itao da je
ijedan Europejac, ak i onaj koji se naziva teroristom, iao na to da bi sebe,
svoj ivot unitio na taj nain za to? To je specifino, ima neto s vjerom,
i tako dalje, ali to je ono to ne spada za cijelu klasinu filozofiju u
ono to se naziva sma bt europskoga duha. A to znai, ovjek kao istinska
i jedina vrijednost, i njegov ivot. Ljudski ivot kao takav!
Zato smo naglasili s Hegelom da je to mogue samo u moderno doba,
doba europskoga duhovnoga kruga. Ja sam to naao i negdje drugdje, pa
sam u svojoj knjizi Etika ili revolucija na 50 stranica pisao o pojmu i problemu
ljubavi. Pa imate tako lijepe stvari, ak u Bibliji, oni psalmi i Pjesma nad pjesmama, kralja Davida, to su gotovo ljubavne pjesme. Meutim, ne samo Hegel,
nego itava klasina filozofija ukazuje na to, pa sam onda naao na primjer
kod Dnisa de Rougemonta, Ljubav i Zapad, pa Erich Fromm, Umijee ljubavi,
i neki drugi pazite, ljubav je mogua tek u moderno vrijeme. Kad se to
kae, to izgleda ovako malo apstraktno, nebulozno, a Hegel je rekao samo to:
samo dvoje slobodnih ljudi moe stajati u ljubavnom odnosu. ta to znai
slobodnih ljudi? Pa to je sloboda od svih vanjskih uvjeta ivota! Onda on
kae, prvi i posljednji ljubavnici starog svijeta, gledano prije svega u tom literarnom kontekstu, bili su Romeo i Julija. Oni propadaju zato to nisu bili slobodni subjekti da stupe u odnos ljubavi jer su im roditelji bili protiv toga. A
toga imate jo i danas svuda. Pa ne bu se valjda udala za toga... takvog...?
Onda, ako ste Hrvat, ne smijete sa Srpkinjom ili s Muslimankom ili, ne daj
Boe, budisticom, ili obrnuto, i tako dalje. To sam i ja doivljavao kad sam se
vjenavao, i to jo 1948. godine, dakle u doba socijalizma, kad je vaila emancipacija! Uglavnom, to jo uvijek tu ivi, i sad kad se vi idete vjenavati, pazite
dobro koga ete uzeti, nemojte krivoga uzeti, je li, morate dobro paziti.
A to je pitanje, kako Hegel kae, moderniteta: samo izmeu dvaju slobodnih
bia mogua je ljubav! Zato Kant onda insistira na ovjeku kao ovjeku.
244
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.)
245
246
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.)
247
profesor, joj, kak vi imate pretrane zahteve. Ali vi ne moete danas, sad u
rei ovo, u ovim strahotama oko nas u cijelom svijetu, priati prie kao svaki
inkasator za struju fali nam vie morala! Pa kako ti sad fali vie morala,
a nisi vidio da ti je prije falilo vie prava da te priznaju kao ovjeka, da te ne
tuku, bacaju na ulicu, da te gaze... On misli, vie morala e njega spasiti!? Pa
kako moe doi do vie morala kad nema niti pravnog odnosa da si priznat
kao pravna osoba! Pa e te suditi zato jer si Hrvat ili si Srbin ili si Turin ili
si Musliman, i tako dalje, ako si iz druge etnike. Pa dajte razmislite! Vi kao
filozofi nemate pravo govoriti kao prosjean ovjek! Zato je taj paragraf
vaan kao okosnica za razumijevanja epohalnog znaenja moraliteta i ujedno njegove granice! Historijske epohalnosti znaenja Kantova moraliteta
i njegova povijesnog prevladavanja s Hegelom. Taj Hegelov stav po svome
najdubljem smislu premauje etiko-moralno podruje, i u njegovu etikomoralnom horizontu i praktikoj njegovoj dimenziji, dakle, u ivotu samome,
naem ivotu. Evo, taj stav glasi ovako:
Moralnost i obiajnost... dakle, njemaki Moralitt i Sittlichkeit koji
obino vae otprilike kao istoznani... Pazite, zato? Zato jer ovaj pojam
sittlich ima osnovu, etimologiju od Sitte, obiaj, ali u njemakom jeziku on je
identian po smislu s pojmom moralan, i tako se upotrebljava. Ako kaete, Er
ist ein sittlicher Mensch i Er ist ein moralischer Mensch, to je jednoznano,
i tako se upotrebljava. Pa onda Hegel veli obino u istoznanom smislu,
u tom kontekstu. A ovdje su..., on sad veli za sebe, ovdje, kod njega, u toj
Filozofiji prava, uzeti u bitno razliitom smislu. Pazite dobro: moralnost i
obiajnost. Meutim, ini se da ih i predodba, predstava, razlikuje. Sad on
veli ovo: Kantovska jezina upotreba slui se preteno izrazom moralnost,
kao to se praktiki principi te filozofije posve ograniavaju na taj pojam...
kantovski, pazite dobro ...te onda stanovite obiajnosti, tovie, ine
nemoguim, dapae, izrazito ga unitavaju i bune se protiv njega. To on
kritizira ujedno ne samo Kanta nego svakidanju, uobiajenu upotrebu tih
pojmova, gdje se ne ini ta razlika do koje je Hegelu toliko stalo, vidjet emo
to sad. On veli dalje: Ako bi pak moralnost i obiajnost i bili po svojoj etimologiji istoznani... dakle: moralisch = sittlich to ne bi prijeilo...,
Hegela, naravno, da se te, jednom razlikovane rijei koriste i za razliite pojmove, dakle, za razliit smisao bitnog odreenja, u ovoj razlici do koje sada
Hegel dolazi i inzistira na tome.
Dakle, do ega je sad tu Hegelu stalo? Razlikovati sad ta dva pojma u
ovom hegelovskom smislu, znai: moralni pojam praktikoga ogranien je
248
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.)
249
250
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.)
251
bitna, graansko drutvo. Pri tome Hegela kritiziraju sve do dananjeg dana
da je etatist, ima tu i tipinih ideolokih invektiva, zato to je on bio uitelj
Marxa, pa onda to ide indirektno na Marxa. A znate to je Hegel rekao?
Ako je drava istinska, onda ona jest ili treba da bude garant slobode svakog
pojedinca. To je Hegel, to moete proitati, a ne da je bio ideolog pruske
monarhije, i takve stvari. Druga je stvar, a Marx ukazuje na to, gdje sada, da
tako kaemo slikovito, Hegel lebdi u zraku, mislei da e drava rijeiti konflikt unutar graanskog svijeta. A kad biste proitali, to su paragrafi 243-245
Filozofije prava, pa ete vidjeti da nije trebao doi tek Karl Marx da govori
kritiki o graanskom drutvu. Sve je unutra reeno! Sve! Pazite, sve je anticipirano, sve do danas! Pa, evo vam stava: Graansko drutvo ne moe
rijeiti svoje bitne probleme..., na primjer, siromatvo itsl. Zato? Jer ivi
od siromatva nekoga, to jest, od radne snage potlaenih! To govori Hegel,
a ne tek Marx! Meutim, Hegel je bio tu, sad emo rei pod navodnicima,
idealist. On je u svoje vrijeme vjerovao, i ne samo on, i Fichte, koji je bio
revolucionaran mislilac, isto ne moe preskoiti svoju epohu. Pazite, iz feudalizma prijei u graansko drutvo, bila je velika muka, pa se onda ti filozofi
mue i terminoloki, to smo ve govorili. Ali za njih je onda bio takorei
ideal dobiti jednu graanski koncipiranu dravu, koja e sa svojim pravnim
poretkom, sa svojim temeljem, i tako dalje, biti osnova mogunosti razvitka.
O tome ve govori Fichte, onda i Schelling prvoklasno, pa onda Hegel tu
nastavlja. Drava je u tom trenutku ansa da se presvode, pazite doslovno,
da se presvode sukobi unutar graanskog drutva kao atomiziranog drutva
sukoba i tako dalje. Pazite, Hegel je i graansko drutvo nazvao po uzoru
na Smitha i Ricarda, te klasine engleske ekonomiste, pa ih i hvali pa onda
graansko drutvo naziva sistem potreba. Razmislite malo! Samo potrebe
i potrebe tu ja ivim kao takav, pa sam onda s Marxom govorio o toj
upotrebnoj vrijednosti. Mi smo bia upotrebne vrijednosti, bia potreba. I tu
nas je Hegel ve unaprijed fino odredio sistem potreba! Da ne bismo tu
ostali samo na tome, Hegel ide tako daleko da nas, u tom kontekstu, dakle,
graansko drutvo, po tom principu smijeta u jedan poluivotinjski princip,
i to Hegel explicite kae. Jer, to smo mi drugo? Pa i ivotinja se brine za svoje potrebe da preivi. Ako ostanemo samo na tome, onda drava tu slui kao
garant da se moemo dignuti iznad toga, presvoditi te interese, sukobe i tako
dalje, to je onda jedna idealna tvorevina. A to je onda politika ako ne to!?
Dakle, pomirenje tih sukoba i tako dalje. Mi smo za Hegela pomou drave
podignuti na vii nivo, ne puka bia, nego lanovi graanskoga drutva. Tu
252
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.)
je onda obitelj, graansko drutvo, drava. Ali, pazite, Hegel ide jo dalje
svjetska povijest kao svjetski sud, Weltgeschichte als Weltgericht! Dakle,
svjetska povijest je kriterij, princip za sve to se dogaa u historiji! Svjetski
sud! Svi su postavljeni pred svjetski sud u smislu povijesti koja je onda tu ona
opa pretpostavka cjelokupnog ivota! Pazite dobro svjetski sud. Prema
tome, i drava je podvrgnuta povijesnom svjetskom sudu, i tako dalje. Pa to
demantira one koji kod Hegela poto-poto hoe naglasiti da je drava njemu
ono najvie. To nije istina!
Pazite ima jo jedna stvar, to je s onim subjektivni-objektivni? Naime,
imamo dravu i povijest! A to je pritom s apsolutnim duhom? To je valjda neto vie za Hegela: subjektivni-objektivni-apsolutni. to spada u to?
Umjetnost-religija-filozofija! Onda, kako moe drava biti ono najvie do
ega je Hegelu stalo?! Znai, netko nije itao dalje, pa kako moe govoriti o
Hegelu, a da to nije ni proitao. Pa to su onda bezobraznici! Pa ima takvih
bezobraznika koliko hoete! itajte na primjer toga Karla Poppera, pa ete
vidjeti, to je najvei suvremeni ideoloki bezobraznik! Pa je upravo zato i
glorificiran na sve strane. Kapitalizam slobodno drutvo!? Sad je njegov
Bush to slobodno drutvo!? Ali deko je bio pametan, zaradio je sto milijuna
dolara na toj svojoj knjizi Otvoreno drutvo i njegovi neprijatelji! Pa su samo
Sovjetski savez bili neprijatelji tog otvorenog drutva, a kapitalisti, to su oni
slobodnjaci koji idu za naftu unitavati itave narode i cijeli svijet. No, dobro,
o tom po tom ili, rekli bismo s Hegelom: svjetska povijest svjetski sud.
Dobro, sad tu imamo ta tri momenta: obiajnost obitelj, graansko
drutvo, drava, pa emo ukazati na to, jer je Hegelu stalo da upravo, da tako
kaemo, prevladavajui pojam praktikoga u Kanta i itavoj etikoj teoriji
od Sokrata do tada, da dobije punou ovoga pojma praktikoga u toj sferi
obiajnosti kao treeg momenta, za koji smo rekli: apstraktno ili formalno
pravo, moralnost i obiajnost. Dakle, obiajnost ima ta tri momenta gdje
dolaze do izraaja i na djelu su u konkretnom obliku i pravo i moralitet. I
obitelj ima svoju pretpostavku u ova dva momenta, i graansko drutvo i
drava. Dakle, obitelj je tu prvi moment ili stupanj obiajnosti. Pazite, kod
nas je sve to ideoloki zamagljeno i falsificirano: pojam obitelji nije identian
s pojmom porodice. Nemojte bar vi kao filozofi govoriti, mi Hrvati imamo
obitelj, a Srbi imaju porodicu. To su dva bitno razliita odreenja. U
obitelj spadaju, pa to Hegel govori, otac, majka i djeca, i nita vie. im vaa
teta stupa u to, ona stupa u porodicu! Onda, kad imate to jo ire, onda imate
rod. Dakle, obitelj, porodica, rod, pa onda pleme, kad smo svi skupa plemenska bia, ne!? Dakle, pod pojmom obitelji misli se samo roditelji i djeca.
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.)
253
254
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.)
255
trebao doi Marx da nam tumai od svog poetka, od svog klasnog razdoblja, upravo vladavina manjine nad veinom. Eto! Bez obzira jesu li sad u
rodovskom, robovlasnikom, u feudalnom sistemu, u graanskom sistemu
manjina vlada veinom. To je drava. Zato je Marx s pravom naziva prividnom zajednicom ili otuenim posrednikom izmeu ovjeka i ovjeka.
To naravno nije za nas vie neko rjeenje problema, ali je Hegel imao u
vidu u onom trenutku samo tu mogunost, nita mu drugo nije stajalo na
raspolaganju. To to je Marx otiao korak dalje, pa je onda ukazao na to,
kritizirajui Hegela u tome, bilo je samo jednim dijelom opravdano, kad je
razotkrio da je drava prividna zajednica. Drava nam slui kao ona jedino
mogua realna opost unutar koje mi onda moemo egzistirati, kao nekakva
klasno-drutvena bia koja se odravaju bez neprekidnih sukoba. Ali, drava
je prividna zajednica, kae Marx, naravno, a to je kritika ove iluzije Hegelove
da se pomou drave mogu razrijeiti ovi bitni problemi. A vidimo da se ne
mogu rijeiti. Jer drava nas neprekidno pljaka i zapravo razjedinjuje jer je
vladavina manjine nad veinom.
Dobro, ovo to smo sada govorili, do ega je Hegelu stalo, da ukae na
to, kad govori o graanskom drutvu, da je to onaj proces u kojem lanovi
graanskog drutva sad on to gleda jo i s druge strane, pazite idui
za svojim posebnim i pojedinanim svrhama i realizacijom privatnih interesa. To je Hegelu sad bilo stalo da naglasi. I to je za njega bitna razlika
graanskoga svijeta u cjelini, u odnosu na cijela prethodna historijska razdoblja, robovlasniki sistem, feudalni sistem, i tako dalje, izlaze nuno na
opi plan sukobljavanja i odmjeravanja. Dakle, proces u kojem se njihova
pojedinanost i prirodnost dakle, prirodna sposobnost, spretnost, talent
i tako dalje pazite ovo, to je Hegelu stalo, prirodnom nunou samog
sistema ivota i proizvoljnou vlastitih potreba uzdie pojedinac do formalne slobode... Pa tu je zato dobio taj pravni odnos kao pretpostavku kao
i do formalne openitosti, on veli, znanja, htijenja, dara, talenta, ime se u
posebnosti obrazuje subjektivitet! Upravo u tome Hegel vidi, za razliku od
prethodnih historijskih stupnjeva i oblika drutvenosti onaj bitni povijesni
positivum.
Naime, s graanskim drutvom, ulazi se u pravu i svestranu, objektivnu
osnovu za razvitak konkretnog subjektiviteta. U toj takozvanoj, negativnoj
strani sukobljavanja pojedinanih interesa, vi ste Hegel bi rekao prisiljeni
da pokaete maksimum svojeg dara, sposobnosti, talenta, da se odrite. A
onda ide Hegel na to da pokae razliku izmeu, recimo, primitivnog mentaliteta koji nema potrebe da radi to su sakupljai, trgovci i tako dalje, ono
256
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 13. predavanje (31. svibnja 2007.)
psi laju, karavana prolazi! To je sjajno. Ali rad, pa onda ak govori prsti,
ruke... Trebalo je doi do toga... Pazite, mi uzimamo danas kao samo po
sebi razumljivo, kad pratite historijski razvitak, ovjek je od majmuna trebao
postati spretan... pazite, ruke, prsti, pa onda i um, razvijanje... A ime? Pa
proizvodnjom! Produkcijom! Pa, niim drugim!
Dakle, ova prisila, nunost da se potvrdi, da uope moe egzistirati u danim uvjetima, ti mora, kako bi se kazalo, probuditi sve svoje snage, talente,
mogunosti, spretnosti, i to je onda jedan napredak u tom smislu. Hegel bi
rekao, preko nunosti do slobode, da se ovjek oslobaa. Naravno, to su
druge stvari, sad ne moemo sve dorei, ali imate Hegelovu kritiku Bibliije,
to su prvoklasne stvari. Pazite, Adama i Evu, nae pretke, Bog daje izbaciti
iz raja: U znoju lica svoga jest e kruh svoj!, rekao je Adamu, pa je Adam
bil jako alostan, a i Eva, ne!? Onda Hegel veli, pa to mu je jedini izlaz da su
ga bacili van iz raja, pa je onda to naslikano, izgon iz raja, na vratima onaj
aneo s maem. Oni su, dakako, alosni, ali, veli Hegel, nema nita izvrsnije
za ovjeka nego to da su ga izbacili iz toga raja, koji je bio, veli, vrt samo
za ivotinje. Gledajte, Hegel kao protestant veli, imate 1527., zapamtite taj
dan, to je Lutherov edikt kontra pape, stoji: Ora et labora! Moli i radi! Pazite,
prvi puta u historiji, 1527. s Lutherom, rad postaje bogougodan! Moliti i
raditi! Tu su parolu imali samostanci i sveenici, i tek sada rad zadobiva dignitet ljudskoga i boanskog, da ovjek svojim djelom, svojim radom, postaje
ovjekom.
Hegel je bio protestant, pa je onda s te strane gledao malo bolje nego
katolici, i bio je malo kritiniji, i tako. Dakle, ovaj rad, na viem stupnju, na
sebi, Hegel bi rekao, time ujedno radi na sebi samome kao ovjeku, upravo
tom svojom proizvodnjom, svojom djelatnou, radom i tako dalje. Eto, to
on vidi, tu takozvanu, pod navodnicima, prisilu unutar graanskog drutva
i sistema potreba, koja ti indirektno ujedno omoguuje da postane netko
i neto. Naravno, to je teite tu a mi do toga jo nismo doli jer smo
primitivci! Pa nisi ti ovjek zato jer si se narodio kao Turin, Hrvat, Srbin ili
Slovenac, nego po tome to jesi kao ovjek, a to znai po onome to si
napravio iz sebe samoga.
Dobro, evo, to je sad gotovo. Mi emo idui puta zaokruiti ovih nekoliko
bitnih Hegelovih problema. A kako sam vam obeao, ako se sjeate, onaj
moment gdje sam rekao da me zaveo Hegel, pa u vam i to rei. To je jedan
bitni problem na koji vam hou ukazati u iduem predavanju.
258
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
zato. Kad bi se to kod nas prevelo, to bi bilo jako dragocjeno, ja bih onda
unaprijed rekao da bi to morao prevoditi ne samo neko tko zna njemaki,
nego netko tko je dobro potkovan u klasinoj filozofiji.
Onda imate Karla Loewitha, Von Hegel zu Nietzsche, ne znam je li to prevedeno... Loewith je to pisao, tj. objavljeno je 1940. Loewith je interesantan,
ja sam ga sluao u Heidelbergu 1962-63., kritizirao je i Marxa, to je isto jedno
jako dobro djelo, ali to imate dakle samo na njemakom.
Zatim imate Theodora Adorna, Negativna dijalektika, to je prevedeno u
Beogradskom izdavakom grafikom zavodu, 1979., dakle, Negativna dijalektika, gdje Adorno, kontra takozvanoj Hegelovoj pozitivnoj dijalektici hoe
okrenuti stvar, pa treba vidjeti koliko je to uspjeno, ako se ostane pri pojmu
dijalektike. Ali dobro, to je jedno vrlo dragocjeno djelo, Adorno je bio jedna
dobra glava. Od njega moete jo u naem prijevodu nai Tri studije o Hegelu,
prevedeno jo 60-ih godina u Sarajevu, Veselin Maslea; to je ak poznato jer
tu se Adorno ba posebno pozabavio bitnim nekim problemima Hegelove
filozofije; te tri studije esto se i citiraju kod njega.
Zatim imate takoer prijevod, to ga mi jo nismo imali, a ja sam to djelo
imao na francuskom, Alexandre Kojve, Lintroduction la lecture de Hegel, to
je izdano na francuskom 1947., kod nas prevedeno Kako itati Hegela, takoer
u Veselinu Maslei, 1964., Sarajevo. To je vrlo interesantna knjiga, djelo jednoga Rusa, emigranta, Aleksandra Koevnjikova, koji je u Parizu na univerzitetu drao predavanja, a sluali su ga svi poznati francuski intelektualci,
pazite Sartre, Camus, Fessard, Aron, i tako dalje. Dakle cijela jedna klapa pravih filozofa i teoretiara, koje je uio taj Koevnjikov, Koev, neto o
Hegelu, a i o Marxu, i tako dalje. To su uvena predavanja, ja sam to morao
koristiti na francuskom, a sad to imamo i u prijevodu. Pa to je interesanto
vidjeti, naroito to to je Koev tu teite cijele problematike Hegela stavio
na Fenomenologiju duha.
Onda imate Herberta Marcusea, pored ostalih djela, imate Um i revolucija.
To je knjiga koja je, koliko ja znam, izila 1940. u Americi, Reason and Revolution, onda je Alfred Schmidt to preveo na njemaki, Vernunft und Revolution. Kod nas je to prevedeno, 1966., Veselin Maslea, Sarajevo, kao Um i
revolucija.
A sad u dodati i svoje dvije stvari... Jedna kolegica me tu proli puta pitala, gdje bi ovo to ja tu govorim, gdje bi ona to mogla nai, pa sam rekao:
imate Kangrgu, ne!? Malo sam se alio, a ona veli, je li, a ta? Evo, Odabrana
djela Milana Kangrge u 4 sveska, Naprijed, Zagreb, 1988. A 2004. je izala, tko
hoe kompletirati, moja Etika, u Golden marketingu, Zagreb.
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
259
260
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
imenuje tako. Ima neto tu, ja sam to ve govorio, ali treba ba s obzirom
da o Marcuseu govorimo kao o vrsnom interpretatoru Hegela, i ne samo
Hegela, on je inae vrsni filozof, jedan prvoklasni moderni filozof, da je i on
bio pod zabludom onoga to je Kant imenovao kao spekulacija = teorija, pa
onda Marcuse gotovo pejorativno govori, ah, spekulacija... To je i sm Marx
govorio, a bio je spekulativni mislilac! A, zato se to dogaa kod tih filozofa,
kako se to dogaa, to je sad druga stvar, trebalo bi posebno analizirati zato
su se bojali te spekulacije... Ne znam, ali uglavnom, to je bila identifikacija s
teorijom.
Marx onda s te strane ima pravo, veli, dobro, to sad samo ta teorija, ali
jedan Marcuse je morao doi, i doao je, vidjet ete, do te upravo spekulativne pozicije. Zato emo tu, naravno, navesti nekoliko takvih Marcuseovih
stavova, ali ne sad samo s obzirom Marcusea, nego na njegovu interpretaciju
Hegela. Mi govorimo sad o Hegelu, a on je tu ba postavio ili bar uvidio neke
bitne probleme koji se tiu same sri Hegelove misli.
Ve smo naglasili to da je i ja na tome insistiram, uvijek dajem malo
zadrke, ne mora se s time nitko slagati ali recimo za mene je onaj prvi
Hegelov spis, takozvani Differenzschrift, 1801., neto najdublje to je on
postavio nakon Fichtea, kao spekulativnu osnovu za cijelu svoju filozofiju.
Dakle, evo najprije, ja citiram sada Marcusea. Marcuse kae za Hegela... Da,
zapisao sam si jednu primjedbu evo gledajte koji je veliki problem za sve
ove filozofe o kojima govorimo treba promisliti moe li se uope kritiki
govoriti o filozofiji i njezinim dometima s filozofske pozicije. Pazite, morate
prekoraiti granicu filozofinosti da biste vidjeli dosege filozofije, i tako dalje.
Jer, pazite, i Marx to radi jo u horizontu onog terminolokog-filozofskog,
kad veli, ne Philosophie, nego Verwirklichung der Philosophie, ozbiljenje filozofije. Dakle, on odaje puno priznanje Hegelu da je sve rekao to je trebao
rei kao filozof, samo mu je rekao, pa to ti je lijepo, ali gdje je to u realitetu?
Ta umnost, o kojoj ti govori, treba biti u ivotu, je li, pa je to onda nazvao
ozbiljenje, ili kako bi se reklo realizacija filozofije. Sve to si rekao, svaka
ti ast, veli Marx Hegelu, ali idemo dalje od filozofije. Meutim, pazite, i
njegov izriaj je jo u horizontu filozofinosti. A time Marx pledira ve za
jednu spekulativnu poziciju s koje moe pristupiti najveem filozofu svih
vremena. Evo, to je cijela pria. Ali to je problem. I Schelling je ve bio doao
na to, pa je rekao da mu je taj teorijski dio filozofinosti prekratak, i jedino
se praktikim prijelazom moe..., i tako dalje. Dakle, tu smo stalno ve na
prijelazu izmeu filozofije i spekulacije.
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
261
Dakle, Marcuse kae sad ovo za Hegela: itava doktrina pojma, Begriff, savreno je... on to stavlja pod navodnike ... realistika, ako je
shvaena i izvedena kao povijesna teorija... Pazimo dobro, sad, ve kae: povijesna teorija. Ali, kao to smo ve naznaili, Hegel ide za tim da raspusti...,
pazite ovaj glagol raspusti, ... element povijesne prakse i da ga nadomjesti nezavisnom zbiljom miljenja to je potcrtano, pazite. Mnotvo posebnih
pojmova postupno se skuplja u pojmu koji postaje jedinim sadrajem itave
logike. Ova se tendencija jo uvijek mogla pomiriti s jednom povijesnom
interpretacijom ako uzmemo da pojam predstavlja konani prodor uma u
svijet. To to sad Marcuse nama govori u odnosu na Hegela kritika je pozicija, ali on je vrlo dobrohotan, koncilijantan prema Hegelu, on ga tu, da tako
kaemo, ak i malo spaava. Jer, pazite, Hegelovo insistiranje na pojmu, kad
malo promislite, onda Hegel time nije doao dalje od Kanta. Zato? Pa Kant
je doao do pojma predmeta, do predmetnosti predmeta.
Predmet je pojam, pojam je predmet! Ako se na tome ostaje ili zastaje,
onda znamo dobro da s time nismo daleko otili. Cijela klasina filozofija ve
ide dalje, pa ve Fichte ide na spekulaciju, i tako dalje, ali Hegela treba itati
sa stanovita pojma pojma. Pazite ovo, pojam pojma je spekulativna pozicija,
kada postavlja pitanje mogunosti pojma ili predmeta, ali ne vie kantovski,
u horizontu spoznajne teorije, nego dublje, u realitetu. Dakle, spekulativno.
Ali kad itate tako, a ne uzimate u obzir ono to je Hegel ve rekao, onda
ete ga krivo interpretirati. to znai, recimo to pa to je abeceda on
kae, onaj tko hoe filozofirati bez pojma, bolje da se ne uputa u to. Pa, to
je razumljivo jer mu je Kant to ve omoguio koji je kritizirao metafiziare:
vi govorite o predmetu, a niste ga ni odredili, ne znate to je i odakle je to;
prema tome, niste doli do pojma, a govorite o pojmu. U tom smislu, Hegelov pojam pojma je pitanje, po emu je taj pojam kao predmetnost mogu, i
tako dalje. Hegela treba itati u horizontu pojma pojma. Ali, samo ete nai
da govori o pojmu. Evo, sad ga i Marcuse interpretira tako, pa ga spaava, da
tako kaemo, da je tu jo uvijek na djelu povijesno miljenje pojam kao
prodor uma u zbilju, u svijet.
Tu sad slijedi prvi pravi uvid u, moemo sad kazati, dvostrukost, moemo
kazati, neodlunost i ak gotovo neodreenost stava. Marcuseova prvoklasna formulacija glasi ovako. Naravno, to je sve interpretacija Hegela. Takva
povijesna koncepcija, kae Marcuse, ivi u Hegelovoj filozofiji ali nju neprestano nadjaava ontologijska koncepcija apsolutnog idealizma. Naravno,
sad da treba promisliti to je time reeno. Tu je reeno toliko puno, gdje
262
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
263
veli Marcuse. Najvii oblik ovoga samoozbiljenja naziva Hegel idejom. Sad
kae dalje Marcuse: Jo od Platonova vremena znaila je ideja sliku...
zgodno! istinskih mogunosti stvari nasuprot prividnoj zbilji. I tu lei,
to smatra Marcuse, s pravom, veliina Platonova. Ako ne eli ostati pri pukim osjetilima, povrnosti, pojavnosti, treba tragati za bti toga. Dakle, to bi
bila ta ideja. Meutim, grekica je, da tako kaem, bila u tome to se ta ideja
onda prebacuje u transmundano, hipostazira se, i tako dalje, nije vie pojam
u kantovskom smislu, nego negdje gdje jo nije..., pa je onda ideja. Dakle,
privid istinske mogunosti ideje, slike, stvari nasuprot prividnoj zbilji, bio
je to..., pazite, Marcuse dobro kae, s Platonom, bio je to prvi kritiki pojam..., pa onda Marcuse, na jednom drugom mjestu, kae: i ono teorijsko
bilo je prvi kritiki stav prema svijetu, da si objasni bt stvari. Pa to je bio taj
teorijski put.
Da, naravno, prvi kritiki pojam, kao to je to i pojam bti, kojim je kritizirana sigurnost zdravog razuma u jednom svijetu koji se suvie spremno
zadovoljavao oblikom, pojavnou, povrnou, u kojem su se sve stvari neposredno javljale. Stav da je istinski bitak ideja, a ne zbilja, na taj nain sadri
jedan hotimini, veli Marcuse, hotimini paradoks. Sad, da li je to bio samo
paradoks, to treba dobro razmisliti.
Tu vidimo da je Marcuse vrlo koncilijantan spram Hegela. Bilo bi dobro
kad bi bilo rijei samo o nekom paradoksu. Na djelu je ovdje, naime, od samog
poetka zato sad treba postaviti pitanje: kojeg to poetka, kakvog poetka,
da li od poetka sme filozofije, to treba promisliti zaotrena odluka: ili
na ivot ili na njegovu samoobmanu. A sa svoje strane malo zaotravam tu
odluku ovako: ili na spekulaciju ili na filozofiju. I sm Marcuse, samo na drugi i drugaiji nain, pogaa samu bt toga odnosa. Pri tome eli, djelomino
s pravom, kako vidimo, opravdati Hegela, pa kae ovo, pazite: Za Hegela
ideja znai ivot i aktualni oblik istinskog bitka.
Sad ima jedan problem koji je moj problem, ali nije samo moj. Ima jedna, ako govorimo o paradoksu, onda je to zbilja jedan paradoks. Svakako
moemo i trebamo i moramo postaviti pitanje, a to se ne tie samo Hegela
nego cijele klasine njemake filozofije, ak s onim najviim vrhuncima, ve
sa spekulacijom, i tako dalje: svi ti filozofi upotrebljavaju pojam ideje, a iz
toga nuno, normalno, onda imate i pojam idealizma. Pazite protivurjeje:
pojam ideje vam je identian s pojmom materije. Kad to kaete, to izgleda
nebuloza, zar ne ali to je materija? Pojam, apstrakcija! Pa gdje imate
materiju? Tu? To nije materija, to je stol! Materija je isto kao ideja apstrakcija od svake pojedinane stvari. Prema tome, to je jedna marksistika
264
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
265
bolje, momentom. Jer eidos je..., pazite sad ovo, ... to je ideja... stabilni izgled
uzet sa nestabilnosti stvari. I to nam sad mora rei jedan Bergson!?
Svesti stvari na ideje, znai svesti postajanje... to bismo njemaki rekli
werden ...na njegove sastavne momente, od kojih je svaki, uostalom, po
pretpostavci, van zakona vremena..., pa to je sjajno reeno, ... i kao obran,
kao ubran u vjenosti. Pa, to mene asocira na Zenona koji je dobro tamo s
te pozicije rekao, strijela ispucana uope se ne kree, nema vremena, uvijek
na jednoj odreenoj toki! Pa onda onaj Ahil i kornjaa, ne! Ahil nikad ne
moe stii kornjau ako je ona dobila malo fore, kako se kae, pred njim!
Jer, dok on nju stigne, ona je uvijek ve malo odmakla, i tako dalje.
Dakle, mi smo time onda prostorno odredili vrijeme! Evo, to je cijela
pria. A to je sad ono na to nam Bergson hoe tu fino ukazati na ovo sad
bismo mogli rei statinost pojma ideje, koja moe govoriti o konanosti,
gotovosti, zakljuenosti. Onda se time Hegel bavi u kritici, imate toga na
puno mjesta, u Enciklopediji, gdje kritizira ono ex nihilo nihil fit, iz niega ne
postaje nita, nego ovi metafiziari jo od Melissa kau, samo iz neega
moe postati neto. Tu je zalom onog po emu ili iz ega. Dobro, a sad Hegel
veli, ako neto jest, ne treba tek postajati! Prema tome, iz niega ili bolje
rei po niemu postaje neto! A ovo nita iz nita miljeno je kao povijesni
in, kao akt, kao samodjelatnost. Prema tome, ja u ponoviti, to se sad tie
ovoga pa to treba razmisliti: svesti stvari na ideje, znai dakle svesti postajanje Bergson govori tu o lan vital, kretanju, i tako dalje, o ivotnosti na
njegove glavne momente, od kojih je svaki, uostalom, po pretpostavci izvan
zakona vremena. Dakle, izvan vremena, i kao da je ubran u vjenosti! Pa
to je metafizika! Metafizika ne poznaje vrijeme! Onda sam ga ja citirao, pa
su me gledali oni metafiziari u Freiburgu, pa sam im citirao Hegela iz Jenske
realne filozofije onaj stav: vjenost je misao vremena, Die Ewigkeit ist der
Gedanke der Zeit. A to to znai? Da mora najprije biti u povijesnom
vremenu da bi uope doao do samog pojma vjenosti. Pa pita, a to je bilo
prije? Nije bilo nita prije! Sm si poeo ivjeti i djelovati i raditi, i tako dalje,
pa si time tek bio u vremenu, i samo po tome si uope vremenito, povijesno
bie. A onda tek naknadno moe postaviti pitanje, pa dobro, a to je bilo
prije! Ma, nije za tebe bilo prije toga nita! Maglica svemirska maglica!
Moda to jedino, ali samo poto si ve bio povijesno-vremenito bie!
Sad jo samo ovo, pazite. To ja navodim zato jer sad emo doi do prvoklasnog Marcuseova stava koji e rainiti to zamreno klupko, da tako
kaem, ne reflektirajui na taj pojam ideje, kao to radi Bergson. Ali, im
266
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
267
268
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
269
270
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
271
ontologija je fiksiranje bia, kao takvog. Dakle, filozofija kao ontologija, dakle
metafizika, koja ve od poetka preskae tu mogunost ivotnosti za volju
gotovosti, dovrenosti. Kad kaete dovrenost onda vam je to savrenost
postojeega. Ono to je dovreno jest savreno. To je identitet. I metafizika
poinje s gotovou svijeta, ivota, svega... i tako dalje. Dakle, njegovo umrtvljenje. To je ono to nam je na svoj nain Bergson rekao s pojmom ideje,
bez obzira hoemo li se s time sloiti, nije pitanje pojma, nego smisao onoga
to se iskazuje.
A to to nam sad Marcuse govori, bila je konana presuda ne samo nad
ivotom nego i nad spekulacijom kao njegovim istinskim, iskonskim izrazom
i potvrenjem, a sma je Hegelova misao tu ostala negdje izmeu. Upravo
ovdje sad lei pravo mjesto na kojemu dolazi do punog izraaja bitna razlika
izmeu Fichtea i Hegela. Dok se Fichte krvavo borio, da to kaemo ovim
rijeima, da prekorai horizont filozofije kao bitne neistine to je ono to
Marx zapravo hoe rei Hegelu: vrlo si to lijepo filozofski protumaio, ali
toga ti nigdje nema u ivotu! Prema tome, ako misli da je to ta jedina istina,
onda ivimo u neistini, jer je ivot drugaiji. Pa, to ivimo svaki dan, moemo
uljepavati sve skupa!
Ja smatam da je za svakoga tko je religiozan, religioznost onda najfiniji
nain ili ak, kako Hegel na jednom mjestu kae, poetski, da se izie iz ove
doline suza, pakla i strahota, i tako dalje. Sretni su ljudi koji su istinski religiozni, koji vjeruju da e biti nagraeni na drugom svijetu, i tako dalje. Tu je
ta kranska utjeha koja je dragocjena za ljude koji su bespomoni. Ali to je
samo jedan mogui odgovor, no onda znam to sam rekao, pa neemo sad to
poistovjetiti s filozofskim traenjem nekakve istine, ako smo na istoj poziciji.
A filozofija nije utjeha, kako kae Hegel u svojoj Fenomenologiji duha. A
filozofija je tu, kad bi sad gledali s Marxove pozicije, ostala samo jedna puka
ideologija. Ideologija nije istina, ona je samoobmana!
To su ti problemi. ekajte, to je sad jako aktualno danas. Pazite, kad netko
veli, bioetika, to lijepo zvui, to je sad postalo moda. Ja sam tu kontrirao,
malo karikirano, recimo, doete Hitleru pa velite, gospon Hitler, pa ovo nije
moralno to vi radite, pa te logore, pa ubijate... A on bi rekao, a jelte, Herr
Kangrga! Pogledao bi u Himmlera, i onda bih ja zavrio u konclogoru. Dobro, alu na stranu, ne moete s nekakvim moralnim apelom doi Hitleru koji
ubija milijune ljudi, unitava, i tako dalje. Ne moete to rjeavati moralnim
apelom! Evo, sad se svaki dan pria, to zagaenje... Bush je rekao, mi ne
potpisujemo onaj Kyoto ugovor, i tako dalje, a zato? Jer je to nama preskupo, i gotovo! Mi emo ii do rasprsnua ovoga svijeta, Zemlje, a onda doe
272
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
273
Ja u vam sad rei ovo. Na to je pitanje ne moda, nego jedino sigurno odgovorio Karl Marx, tako da se razumijemo. U istraivanju bitne
filozofijsko-ekonomijske problematike, u pojmu konkretnoga, pazite to je
sr pitanja oko kojega se vrti cijela problematika, konkretno-apstraktno, pa
onda znamo dobro da Hegel kae, apstraktno je upravo konkretno, kad su
kritiki rekli da filozofi misle apstraktno, te je on onda odgovorio i rekao,
filozof je jedini koji se trudi da doe do konkretnog, a to znai do bti stvari,
da se ne zadrava na rasplinjavanju pojavnosti. Dakle, da ne duljimo, pazite
dobro, Marx kae ovo: Ono konkretno jest konkretno jer je saimanje...,
njemaki Zusammenfassung, ... mnogih odreenja, dakle jedinstvo mnogovrsnog. U miljenju... ovdje sad s obzirom na ovaj stav Marxov, za razumijevanje onoga bitnog u naem raspravljanju, treba naglasiti, u filozofijskom
miljenju, jer o njemu je rije. Jer, ako idete sada na nekakvu konsekvenciju,
onda morate rei, pa jedino je filozofija ila na istinsko istraivanje... kroz
cijelu historiju ovjeanstva i kad je to bila i uspijevala, onda je bila spekulacija. Dakle, rije je o filozofskom istraivanju, pa ovo, konkretno, pojavljuje
se kao proces saimanja, kao rezultat, a ne kao polazna toka. Premda je to
konkretno zbiljska polazna toka i stoga takoer polazna toka toga takozvanoga zrenja, Anschauung, zora, ... i predoivanja, dakle Vorstellung. Tu sad slijedi kljuno mjesto za dokuivanje ne samo Hegelova prijelaza sa spekulacije
na filozofiju i njihova stalnog uzajamnog proimanja i mijeanja, nego sama
sr filozofije kao filozofije, to jest, reeno s Marxom, obrnuti proces samog
miljenja koji se onda die na rang filozofijskog miljenja, i ovdje lei odgovor na pitanje pravog odnosa filozofije i spekulacije. Pazite to Marx kae:
U prvom se putu puna predstava..., Vorstellung, bila rasplinula, pretvorila
u apstraktno odreenje. U drugom pak vode apstraktna odreenja..., pazite
dobro, k reprodukciji konkretnoga u putu miljenja. Kad biste se sad malo
vratili natrag, to isto vam govori Schelling. Pazite, Schelling kao filozof govori da je filozofija oponaanje, Nachahmung. A to smo citirali prethodno, pa
ako on kae za sebe kao filozofa da oponaa... to oponaa? Pa, jedino ivot!
To znai da s filozofijom imamo posla samo sa oponaanjem ivota a ne sa
ivotom samim! Naravno, ako hoemo pojednostavniti taj problem!
Prema tome, reprodukcija! Kako uope dolazimo do pojma reprodukcija!? Pa valjda pomou pojma produkcija! Pa, valjda je najprije bila produkcija
da bismo doli do reprodukcije! Onda ne moe poinjati s reprodukcijom,
kad je ona ba re- i dolazi na kraju. Ili, pojednostavljeno reeno, ovjek je
morao najprije biti na djelu da bi mogao onda to oponaati, znati i misliti, i
274
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
tako dalje, da shvati uope ono to njegov vlastiti ivot jest. Ja sam insistirao
da su stari grki mudraci bili ti koji poinju s identitetom, da tako kaemo,
teorija-praksa, u pojmu mudrosti, a to su znali i drugi mudraci. ovjek kad
poinje kao takav, kad vie nije ivotinja, razmilja o cjelini ivota ako
razmilja. Jer, svijest ima svaki mulac koja mu slui samo za snalaenje i akomodaciju na sve oko sebe.
Prema tome, ovjekova misao nuno je usmjerena na konkretno, na praksu, na ivot, na sve oko njega. I to je tamo uvijek u nerazluivu jedinstvu koje
se naziva mudrou. Ali kad uzmete, recimo nae ekonomiste, onda imate
produkciju i reprodukciju. Dobro, sad kad ve o tome govorimo, ja nisam
siguran je li Marx, recimo, itao Fichtea. On se bavio uglavnom Hegelom, a
vjerojatno jest itao, jedno s drugim. Ali pazite, razrjeenje naeg sadanjeg,
ovog tu, ivota, po Marxu znai pretvoriti rad u samodjelatnost! To je
njegov stav. Jer, rad nije nita drugo nego otuenje ljudske samodjelatnosti.
Pa to mu je Fichte stavio na poetak! Mi ivimo u dimenziji rada kao otuene
samodjelatnosti. Kad bismo se mogli vratiti natrag, onda bi to bilo, znai,
razotuenje ili doista povratak u budunost. I to bi bio taj pojam. Ali pojam Selbstttigkeit, samodjelatnost, kod Marxa se nalazi kao razrjeenje bitnog
ljudskog problema kroz itavu historiju ovjeanstva. Jer se ve s klasnim
drutvom, ve od Platona pa do danas, odvija upravo to da smo samodjelatnost pretvorili u robovski, kmetski i radniki rad, u otuenje te samodjelatnosti. I to smo mi!
Ja se sjeam, kad sam govorio da sam ja proleter, onda su me moji kolege
ismijavali, ha, proleter, pa nisi ti radnik! Pa nisam, dakako, radnik, seljak i
nekad je bila potena inteligencija! Ja spadam valjda u tu potenu inteligenciju, a moda i bez toga potena, ako i nisam poten, onda sam inteligent,
spadam u inteligenciju. Ali mi smo zapravo najamni radnici, to je cijela pria!
I sad, moe vam poslodavac biti kapitalist, magnat, ovaj i onaj, ili socijalistika
birokracija ili bilo koja sada... Pa dobro, onda kad su one filozofe, koji su mi
se smijali, u Beogradu, bacili na ulicu s fakulteta, onda sam im doao rei,
deki, a kako je to sad s vama, a gdje vam je poslodavac, niste vi proleteri!?
Ma, niste vi zapravo ni proleteri, jer proleter znai, pazite dobro, samosvjesni
radnik, samosvjesni seljak i samosvjesni inteligent. To je proleter. A ja sam
to, evo! S naglaskom na samosvijesti! A proleter je historijski gledano
posljednji stupanj do ovjeka!
Dobro, kad ve govorimo o mojemu dragomu Karleku Marxu, on kae:
Hegel je dospio stoga... razmiljam, moe li se ovo njegovo geriet
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
275
auf shvatiti i kao spao na... dobro dospio stoga na iluziju da shvati
ono realno iskljuivo kao rezultat miljenja koje se u sebi saimlje, u sebi
produbljuje i samoga sebe kree, dok je metoda da se uspne od apstraktnoga ka konkretnomu samo nain za miljenje da sebi to konkretno prisvoji,
samo taj da se to konkretno reproducira kao duhovno konkretno. Evo, kao
duhovno konkretno. To znai ono to smo rekli reprodukcija. Duhovnomisaona reprodukcija naeg ivota koja, dakako, moe u sebi sadravati puno
istine ili uvianja, i tako dalje, ali mi ostajemo samo izvan toga, mi smo samo
apstraktni participatori na neemu. Pa, to meni vrijedi znati da sam u tom
kapitalistikom ivotu nula, da nita ne znaim! Pa meni je to poznato, i
to sad s tim? Pa, sad, moe li Kangrga promijeniti svoj ivot time to tako
dobro zna to se s njime dogaa!? To je bilo tako miljeno sa stoicima i
skepticima, jo u starom vijeku, pa su onda rekli, i Epitekt, i rob moe biti
slobodan u svome miljenju. Pa lijepo misli, a rob je svezan, onda mu onaj
tamo lomi ruku, a on mu veli, gospodaru, moe mi tako slomiti ruku, ali ne
i slobodu da mislim. A on mu je slomio ruku, a ovaj to sve lijepo zna i pri
tom je pravi filozof ! To to sad mi duboko znamo te stvari, ba i nije velika
pomo. Ja mislim da bih onda, ako ve idem na to, trebao radije da postanem
religiozan pa si mislim: dobro, sad patim, ali zato u doi u nebo. Pa, ja sam
dobar ovjek, nisam nikad nikome elio ni inio zlo, nisam nikad u ivotu
nikome htio nauditi, i mene bi sigurno sveti Petar primio gore. Ja to stalno
naglaavam, da on mene eka s aom dobroga vina, gore u nebu...
Dakle, evo jo jedan zakljuak s Marxom, pazite: Nipoto, meutim, da
to miljenje reproducira proces nastajanja samoga konkretnog. Pazite, to
je zakljuak iz djela Grundrisse der Kritik der politischen konomie, iz 1857-59.,
dakle, oni tekstovi koji su tek 1953. otkriveni i objavljeni. Pazite, sve do 1932.
godine nije se uope znalo da je Marx uope bio nekakav filozof, dok nisu
bili izdani Rani radovi, i tako dalje, pa odatle ide ona teza da je Marx bio ekonomist. To su takve gluposti! Dakle, Marx ovdje govori o reprodukciji, to
je posve primjereno, jer je rije o misaonoj reprodukciji ili o miljenju kao
re-produkciji. Ali je sma produkcija ovdje ve implicirana, jer, kao to smo
rekli, nema reprodukcije bez prethodne produkcije. A filozofsko miljenje
upravo nju najee preskae, da tako kaemo.
Ve smo naglasili, na primjer, sad to je samo jedan moment toga to je
svakako simptomatino, da tako kaemo, da itava historija filozofije, od
poetka, tamo od Platona, kad poinje pravo filozofiranje, i tako dalje, ne
zna za praksu. Praxis je ostao do kraja, sve tamo jo do Kanta. A pazite, onda
276
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
kad kaete da prije Kanta nema svijeta, onda govore, pa kakve su to gluposti,
pa taj Kangrga je ist ponorel? Pa, zar svijet nije postojao i prije Kanta!? Pa
jest, ali su ga identificirali kao apstraktnu onostranost! U najboljem sluaju
kao deus sive natura, priroda, pa onda uvijek govori svijet tamo. A nije
tamo, svijet je u tebi, ti si njegov proizvod kao to je on tvoj proizvod. Bez
tebe nema svijeta!
A to, ini se, jedino ovjek nee ili ne eli shvatiti iz puno razloga. A
znate zato? Htjeti biti ovjek velik je rizik, da s time budemo sasvim na isto.
I danas! Pa kad sam pisao nekakve kritike protiv ovoga, protiv onoga, pa su
onda rekli, kako je ovaj Kangrga hrabar! Ma, to to znai?! Pie neto to
misli da je istina. Pa sad zato sam ja hrabar!? Onda sam ja to bio u najveem
dijelu svog ivota, to moete proitati, nije sad da se ja hvalim. Na primjer,
Tuman je htio eksplodirati od svoje megalomanije, pa je onda govorio gluposti, po obiaju, i u svojoj autobiografiji on kae: Gajo Petrovi je rekao za
mene da kakav sam ja Hrvat, da sam ja idov ili neto drugo... Pa gdje mu
je to Gajo Petrovi rekao!? Kad smo mi o tome ili o tebi uope razgovarali!?
Pa sam mu to napisao, nisam mu rekao ni predsjednie, nego, gospodine
Tuman, pa kad smo mi vas uope spominjali, pa tko ste vi? Kad smo mi
filozofi reflektirali o jednom generalu? Pa bilo je tih generala ko pljeve!? Pa vi
ste za nas bili anonimus! Hmti boga, onda sam rekao: ili ste to rekli zato jer
ste ve izgubili orijentaciju u svojoj svemoi ili ste moda genetski tako narcisoidan... A onda su deki rekli: Je, Grga, ak do sad nisi bil uhapen, onda te
Francek sad sigurno bu dal uhapsiti! Pa sam rekao, je, pa ba me sad zanima!
A Francek se nije ufal Kangrgu uhapsiti, nego je to ostalo upameno. To
je bilo 1996., tako da znate. Ali dobro, zato ovjek mora biti tako hrabar da
se ne da vrijeati! Pa tko je Tuman? Pa dajte razmislite! Tumana e se jo
jedno vrijeme tu spominjati, a Kangrga e ostati sa svojih 15 knjiga, tako da
razumijete! Ili netko drugi! Hegel je jo uvijek tu iv. Pa, dajte razmislite!
Ovo sam htio rei: ovjek je rizik. Naravno da je rizik. Ako hoe tu istinski ivjeti i neto rei, onda si i opasan, ne ele te. Pa ekajte, pa stvarno vam
to moram rei. Pazite, kad smo mi paraksisovci kritiki pisali, tukla nas je ta
partija gore, ta idelogija, ali pazite, nas su se odricali i nai vlastiti kolege, moji
bivi studenti! A znate zato? Jer smo ih smetali svojom hrabrou! Tako
su oni to govorili! Pa, to je smetnja, kad vidi tu te odnose a drugi govori
kritiki o tome, ti sm dobro zna da nisi pravi, a tu ti je sad nekakav radikalni
kritiar, je li, pa onda ga mrzi jer on govori! Pa onda mi je jedan od njih to
i rekao: Ja vas mrzim samim time to kao takvi postojite! Pa sam rekao,
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
277
dobro, to je barem prava iskrenost, i htjeli smo mu platiti pie, pa nije htio...
[smijeh u publici]... Ali dobro, to je cijela pria.
To je zapravo cijela historija ovjeanstva, jer je svatko tko je htio
neto ljudski rei, toga su hapsili, palili, vjeali... boe dragi, cijela historija
oveanstva vam govori to! A to je bilo to? Diogen koji je s lampaem u pola
bijela dana traio ovjeka! Hmti boga, pa ovjeka traimo jo i danas [smijeh
u publici] nakon dvije i pol hiljade godina! Pa da! Pa ga ne bumo nali. A
moda hoemo... hm... Bilo bi dobro da ga moda naemo, zar ne!?
Sad, kad sam ve spomenuo Karleka, mislim Marxa, evo jo i to: Cjelina kao to se ona pojavljuje u glavi kao misaona cjelina, proizvod je mislee
glave koja sebi prisvaja svijet na njoj jedino mogui nain. Na nain koji
je... sad ja to potcrtavam, razliit od umjetnikog..., pazite dobro, od
religioznog, praktiki-duhovnog prisvajanja svijeta, i tako dalje. A ta je
to drugo? Da je Karlek znao to je govorio, on bi sebe odmah smatrao
spekulativcem. Jer, to je spekulativna teza. Pa, umjetniko stvaralatvo je taj
poetak svijeta, i tako dalje. To je dobro naslutio meu klasinim filozofima
ba Schelling koji je insistirao na umjetnikom stvaralatvu, pa je onda s te
pozicije kritizirao svojega dragog prijatelja Hegela kao logicista ili panlogista
ili racionalista, koji ne priznaje taj stvaralaki umjetniki moment, i tako dalje. A imao je Schelling u tome pravo. Pazite dalje ovo: Realni subjekt ostaje
postojati poslije kao i prije izvan glave u svojoj samostalnosti. S te je pozicije
Marx kritizirao Hegela. Jer mu je rekao, filozofski si rekao sve najdublje to
se moe kazati, i to je prava istina, ali filozofska! Ovo je naglaeno sada
u tvojoj glavi! A kako to stoji s tvojim realitetom? Pa, Hegel je suvremenik
Fichtea, on je dobro vidio to se s njim dogaalo. Gledajte Historiju filozofije
III, gdje on govori o svojim dekima tamo, Kant, Fichte, Schelling, gdje lukavo naglaava taj revolucionarni moment, i tako dalje, a nee o sebi. Pa, on
je znao dobro to se s Fichteom dogaa, njemu pred nosom. Fichtea su htjeli
ubiti, ti Nijemci, univerzitet i crkva. Pa je izbaen s fakulteta, ivio je kao pas,
umro je s 50 i nekoliko godina. Pa, kao da to Hegelu nije bilo poznato! Hegel
je bio pametan deko, pa zato bih se ja sad iao izlagati!? Ali u mislima
je taj Hegel bio superica, a Marx mu veli, pa da, sjajno, ali kako ti je bilo s
tvojom Njemakom u ono vrijeme!?
Dakle, taj realni subjekt upravo je ovjek koji proizvodi svoj svijet i sebe u
njemu kao tada jedino proizvedenu osnovu i mogunost njegova ivota u toj
takozvanoj cjelini dakako, cjelini obitavanja, ivota. I na kraju Marx kae
jo ovo: Utoliko bi tk apstraktnog miljenja, koje se uspinje od najapstraktnijeg ka kombiniranom, odgovarao zbiljskom historijskom procesu.
278
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 14. predavanje (8. lipnja 2007.)
280
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 15. predavanje (15. lipnja 2007.)
mogui svijet. Pazite sad, znai, mi ivimo u najboljem moguem svijetu. Pa,
ako je najbolji taj svijet u kojem ivimo, kako ete onda jo rei treba da!?
to treba da...? Pazite, to je Hegel onda uzeo, ja sam cijelu disertaciju pisao na
tome problemu: Ne moe poeti s neim to je ve dobro zahtijevajui dobro. A pazite, ima tu jo jedna stvar: ako imate obrnuti proces, ako polazimo
od realiziranoga dobra, onda svako treba da... ide na ukidanje postojeeg
dobra. I to je sad unutranje protivurjeje moralnog problema.
Ali u ovo treba da... ide kroz cijelu historiju filozofije, pa i ivota smoga, nije to sad samo pitanje filozofije. ovjek ivi tako, uvijek hoe bolje,
vidi da neto nije dobro, i tako dalje. Ovo treba da... implicitno je sadrano
u moralnom fenomenu. A suprotno tome, metafizika vam je poinjanje i
zavravanje s gotovim svijetom, bez obzira kakav je. A, kakav treba da...,
kakav moe biti... ostajui u dimenziji toga svijeta!? To vam je sad ono Hegelovo to smo prethodno ve govorili: ako neto ve jest, zato bi uope
postajalo? Sad emo rei: ako neto dobro ve jest, ili kao dobro jest, onda ne
moete rei treba da..., onda ukidate smu dimenziju mogunosti moral
nog fenomena. Zato je metafizika u smom startu ona pozicija realiziranoga
dobra koja onemoguuje bilo kakvo treba da...: ako je svijet ve gotov,
onda ne treba nikakvo treba da...
Pri emu, pazite, taj pojam metafizike znamo dobro, ak poinje tamo
onaj Andronik koji pravi sveukupna djela Aristotela, i stavlja onaj naslov, t
met t physik, dakle, ono to dolazi iza fizike, pa to postaje prva filozofija; to znai da ontologija govori o biu, i tako dalje. To je, dakako, sve
u redu, taj pojam metafizike. Meutim, pazite, im postoji Bog kao stvaratelj
svijeta, onda tu ve nastaje protivurjeje. Hegel govori o tome, i to je najvea
kritika, pazite: Bog je stvorio svijet i ovjeka na sliku i priliku svoju. A zlo u
svijetu! Pa, odakle onda zlo? Dobro, Leibniz nam je htio odgovoriti na svoj
nain, pa argumentira: u cjelini je svijet ipak dobar, Bog je dobro stvorio, a
ti, ovjek, i ta bia, ti si zao, i tako dalje. Ali, ja sam stvoren od Boga, Bog
nije trebao stvoriti mene Kangrgu kao loega, ili bilo koga drugoga, ili zlo u
svijetu, zar ne!? Razumijete? Prema tome, takvi odgovori su palijativi, ali pojam metafizike, kako god ga okrenete, pustimo sad aristotelovsko odreenje,
Andronika i taj pojam, ono to je s onu stranu, preko fizike, jer i time
se ide na to da iza te fizike postoji neto bitno to treba ostati, do ega je
u filozofiji stalo, pa to Aristotel radi prvoklasno, ali metafizika znai samo
jedno: poinjanje s gotovim svijetom i zavravanje s gotovim svijetom. I tu
onda nikakvo treba da..., i nikakav moral, nikakva etika nije potrebna, ona
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 15. predavanje (15. lipnja 2007.)
281
282
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 15. predavanje (15. lipnja 2007.)
ti govori samo o ovjeku, ili, sad bolje rei: o njegovoj bti, o ovjenosti.
ovjenost ovjekova jest bt onoga to ja kao ovjek ve jesam. A ne pitam te, jesi li bogat, jesi siromaan, jesi Srbin, jesi Hrvat, jesi ti po profesiji
tehniar, i tako dalje. To je dodue postavio ve Aristotel, samo prerano, jer
on na to jo nije imao pravo, a naravno ni Sokrat. Oni su bili Atenjani, slobodni graani, a robovi nisu, pa onda ovjek postaje ovjek tek u moderno
doba s Francuskom revolucijom. Tek onda se zbivaju sve te nae suvremene,
moderne stvari koje onda opet, naravno, danas su stavljene ad acta.
Ima jedna stvar koja moda idem predaleko za to, ah... Europa, koja
poinje s tim, pa se to naziva evropski duh, danas je to zapustila. Njezina
budunost bila je Francuska revolucija, a ona je to zapustila i danas ivi od
prolosti. Pa, onda, pazite, ima jedna stvar koju mnogi ne razumiju pa stalno
misle ovo: bez kapitalizma nema demokracije. Ma, n moge! Kapitalizam
je u svojoj sri neprijatelj bilo kakve demokracije, ak i graanske, da ne govorimo o jednoj moguoj, boljoj demokraciji. Prema tome, tako je od poetka
do danas Marx je otkrio sr toga samo to je taj kapitalizam sad postao
globalan. Ali Europa je zaboravila svoju notu: sloboda-jednakost-bratstvo,
to je ostala fraza, parola u zraku, i tako dalje. To je cijela pria. Dakle, ono s
im je poela, to je zapustila. I to je sad na veliki problem.
Prema tome, to je sad ova globalizacija, i to sad hou rei, pazite: imaju
pravo oni koji meni vele: Pa nemojte mi govoriti o ovjeku, pa ujte profesore, kaj ne vidite kaj se dogaa s tim ovjekom!? Pa gdje vam je to, ja sam na
ulici gladna, pa jesam li ja ovjek!? To je jedna jadnica, jedna tamo susjeda,
koja to meni govori, veli, od 90. je na ulici! Pa, onda je izgubila povjerenje
u sebe kao ovjeka. Pa nije ovjek princip u naem ivotu! To je bila parola
Francuske revolucije koja je htjela neto bolje! Ali danas ne, nego profit, novac i takve stvari! Onda ima sve, ima kintu, nti boga, superica, a tko
te pita kakav si ti! Da, pa moe biti ubojica, zloinac, ratni zloinac, pa onda
postane heroj, i tako dalje, pa ima i kintu, a onda si pogotovo dobar, i
tako to. Ali, o ovjeku mi nemojte govoriti! To je ta pria. ta to znai? Pa da!
Ono protiv ega ja tako kritiki nastojim, od poetka, kad sam doktorat
radio, s tom moralnom problematikom, pomou Hegela, Kanta, i tako dalje, to
je sve ostalo u zraku, jedna teorijska pria, glas vapijuega u pustinji, zato jer su
moji prijatelji nestali rano, a ja sam doivi malo vie... Ovo hou rei treba
taj moral, moralitet, zaista uzeti u svom pozitivnom i svom negativnom smislu.
Pazite, pozitivno je to to nam to fali, stvarno fali. Moral moe biti zbilja jedan
ferment borbe za smisao ivota. Pa onda dobro mi veli jedan inkasator: ujte,
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 15. predavanje (15. lipnja 2007.)
283
gospon profesor, nama treba vie morala! Ali on misli da e se pomou morala rijeiti ovo tu. To sigurno ne! Ali ako sad metnete kri preko morala, ako
ga prekriite, tek onda ste se pokopali. Jer, taj va impuls ljudski, upravo kao
ljudski, fini, najfiniji, upravo je moralno obojen, uvijek, iznova, jer vam drugo
ni ne preostaje, toga u realitetu nema. Prema tome, moralitet je uvijek jedna
fina ljudska kompenzacija za ivot koji nemamo. Tako da ne moete to odbaciti, a mene su upravo tako interpretirali Kangrga baca moral u smee!
a ne vide u emu je stvar. Ja sam samo govorio o granicama mogunosti
da pomou moraliteta postignemo ljudski dostojan ivot. Jer sve drugo je
na snazi prije toga. I sad u ja vama rei to je metafizika! To sam vam
govorio, ali trebalo bi cijelo predavanje odrati samo o tome. To je Marx fino
otkrio, gledajte ovo: Hegel vam govori kritiki, jer su ga to poduili Smith i
Ricardo, engleski ekonomisti, to je graanski svijet? Sistem potreba! I sad
dajte malo promislite! Pa, potrebu imaju ivotinja i biljka! Ako biljka nema
vlage ili sunca, onda e uvenuti! ivotinja ima potrebe! Mi ivimo u sistemu
potreba, to znai golog samoodranja. Pa sad, kom obojci, kom opanci!
Pa onda Hegel kae: na stanovitu ili u horizontu graanskog svijeta nema
slobode! Pazite, to je Hegel rekao! Jer je ono strukturirano na atomiziranju
pojedinaca, sukobom, ja se borim protiv vas da se odrim. I tu nema slobode.
To je dakle Hegel ve rekao, a onda Marx poslije toga kae: Sistem potreba?
Pa, upotrebna vrijednost! To vam je cijela pria. Dajte malo razmislite, pa mi
do sebe drimo, a pogledajte realitet naega ivota! Mi smo ljudi upotrebne
vrijednosti. Kao to se ivotinja odrava kao taj sistem potreba, mi samo
imamo ovo to je produbio Marx i rekao: upotrebna vrijednost. I nita drugo
ne pitamo. Ne treba sad govoriti o razmjenskoj vrijednosti, to je terminologija, i tako dalje. Mi se jednostavno zadovoljavamo samoodreenjem unutar
jednog jo-ne-ljudskog ivota i svijeta. I to ide do rasprsnua. Ja ne kanim biti
nikakav zloguki prorok, kako se govori, ali po ovoj liniji kapitalizma i globalizacije, ovaj svijet nema anse. Nema anse! Pa, to smo ve svi priznali, to
svi vide! Imate sad ove proteste u Njemakoj, pa ta e s time, to je moralni
apel! Mi smo protiv toga! Moe ti govoriti, ali, onda doe Bush, on gura
to, pazite, on mora investirati milijarde, stotine milijardi za Irak, sad ide dvjesto milijardi, ne, a nee dati da se smanji zagaivanje, jer to mu je preveliki
troak. Pazite, cijeli na ivot na planeti je pitanje troka!? Znate to je Marx
rekao? To je mehanizam koji melje samoga sebe i nitko ga nee zaustaviti na
toj moralnoj poziciji! Evo, to je cijela pria! A mi, nama ne preostaje drugo,
zaista, nego da moralno reagiramo!
284
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 15. predavanje (15. lipnja 2007.)
Znate ta je zapravo moral? Indignacija nad postojeim! Pazite, mi indigniramo: Pa bogati, dokle emo, pogledaj kako je to grozno... To je moralni
stav, a time nismo promijenili ni za dlaku ovo to se sad dogaa, ispadate
smijeni... To je ona karikatura, kad ja velim: ujte, gospon Hitler, pa to
nije lijepo od vas... Mislite da je Bush greka? Pa zna on dobro o emu je
tu rije. Znate kako je Marx to nazvao? On je agent kapitala, a nije subjekt.
Mehanizam kapitala ne priznaje subjekte. Zato je to uasna naivnost, ovo to
sad svi kod nas govore: bilo bi dobro da kapitalisti, poduzetnici preuzmu...
Kapitalizam je pogon koji samoga sebe reproducira. Pojedinano moe biti
da on prestane biti to, kapitalist, ima recimo, sto milijardi dolara, i veli: Imam
sto milijardi dolara, i dajem to. Pa nije on time zaustavio cijeli pogon. Razumijete? To su lijepe geste, ali ekajte, sad se radi o tome. Ova djeca i ljudi u
Africi, umiru od bolesti, i to sad: mi emo njima dati vie novaca!? Pa, ne
moe se na taj nain rijeiti stvar. Pakao je na djelu i dalje, i tu treba izmijeniti
sm osnovni produkcioni i reprodukcioni odnos, i tako dalje, u ivotu. Ali,
kad e to biti?
A ima jo jedna stvar, sad u vam rei. Kad doete doma, pogledajte se u
pigl, ja se isto gledam, pa sm sebi to velim: mi smo zadovoljni s ovim to
imamo. Evo! Istinski, najdublje zadovoljni, na taj nain da se prilagoavamo
tome, pa koliko svaki uspije. I svatko ima pravo na to. Pazite, ja imam primjer
za to, koji je malo grub Hegel vis vis Fichea pa sam rekao: Fichte se
utapa, a Hegel na obali rijeke veli: hm, pa da, i ode doma svojoj barunici
tamo, onaj se utopil tamo, a on pie filozofiju! Ali dobro pie. To je ovako
jedna gruba slika, ali nije svatko spreman pa, pogledajte sebe da se
zaloi, radije veli: je, dragi gospon, lako je vama pripovjedati... i tako dalje.
Dakle, mi smo zadovoljni u bti, i snalazimo se u sistemu potreba, u dimenziji
upotrebne vrijednosti, pa smo onda malo moralno indignirani kad velimo:
pa, zbilja to nije ni lijepo ni dobro, i to gunamo sebi u nos ili u najbliem
drutvu, gdje smo najei kritiari. A kad bi se trebalo neto javno zaloiti,
onda nigdje toga nema. Pa, gledajte nau inteligenciju, nae intelektualce takozvane, inteligenciju! Sad u vam rei, to je sramota, tamo jedan ustaa
govori paklenske stvari koje uope nije doivio, a ja sam ih doivio, u NDH,
jedva sam iv ostao, onaj zvjerinjak! A sad taj i takvi priaju, to je sve tak
lijepo bilo, i onda jo veli: najvei zloinac u historiji ovjeanstva bio je Tito,
a ne njegov Paveli... I to govori ovjek koji je roen poslije 1945., pa je jo
i historiar, profesor historije! Ma, hajde, molim vas! A nema nikoga da bi
reagirao na to! Pa, pokuajte proitati, gdje su ti intelektualci? I to je sve normalno! Ma, kako moe biti normalno!? Pa taj truje cijeli ivot oko nas! Onda
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 15. predavanje (15. lipnja 2007.)
285
ima te, samo doma, onako, sebi u bradu, pa ovo ba nije..., zna, stvarno, to
ba nije dobro, i tak... A nita od toga, evo to vam je to!
Mi smo metafiziari, ja sam napisao tamo: ovjek je po svojoj bti
metafiziko bie. To smo mi, a to znai: jako smo zadovoljni s ovim ivotom
koji ivimo u horizontu upotrebne vrijednosti. Imamo to i to, netko ima malo
vie, netko malo manje. Tko ima vie, njemu zavidimo bilo bi, dodue,
dobro da i ja imam vie, ali ujte, gospon, ivi se, preivljava se... Da, to je to!
Prema tome, dok svijet postoji, mi emo ostati jo moralna bia. Tak da ne
bute krivo shvatili, jer to nam je jedino to nam jo preostaje. Ali, da bih sad
ja bio uvjeren, da time rjeavam smu bt svojega ivota, tako daleko ja ipak
ne bih iao. Ja vidim da je to kompenzacija za ivot kojeg nemam. Meni ne
preostaje drugo nego da budem moralno bie koje indignira i kritiki malo
apue pod stol, da oni tamne bi uli, i tako, je li. To smo mi!
Evo, to vam je odnos metafizike i etike ili morala. To je inkompatibilno jer
s moralnim apelom neete maknuti niti ovo ovako, evo, a kamoli neto bitno
u ivotu. Dakle, evo to je, nemam vie to rei o tome. Ako nisam dobro
odgovorio, onda... Ima jo?
Vanja Brklja: Mogu ja? Rekli ste maloprije da metafizika poinje s gotovim svijetom i zavrava s gotovim svijetom. Ali, gledajui to tako, nije sva
filozofija metafizika i nije onda Hegel u svakom sluaju metafizika. Hegel
uvijek naglaava: zbiljski svijet jest onakav kakav treba biti. To mi se ini
kao jedno stanovite koje nije mogue dovesti u pitanje. Ali, da sad pustimo
filozofe nakon Hegela, ja bih rekao: i smo moralno stanovite, protiv kojeg
Hegel esto govori dakle: taj svijet treba mijenjati prema onome kako on
smatra da bi trebao izgledati sm moral, sm fenomen morala, sadran je
u smom zbivanju svijeta, ne!? To znai, ako emo govoriti o fenomenima,
onda to to se zbivaju danas protesti protiv ovoga, protiv onoga, koje ste vi
sada nabrojali, ne, o Bushu i da ne govorim sada ove politike gluposti, da
li treba manje zagaenja, i tako dalje, mislim, smo to zbivanje, te pobune,
jest jedan proizvod, isto kao to je i ekonomija proizvod tog kretanja svijeta.
Prema tome, svi filozofi su, poevi od Platona, pa i ranije, koji su mislili
neto takvo kao povijest, pravili svijet tako da su poimali svijet, i da su onda
govorili o povijesnom zbivanju te istine, Platonov Dravnik, i tako dalje.
Prema tome, moje pitanje bi bilo, gdje je onda uope prostor, da li nam
uope treba mogunost jednog drugaijeg sagledavanja stvari nego upravo to
da filozofija ima spoznati svijet takav kakav jest u njegovu zbivanju i da nita
iza tog svijeta ne postoji, i da je svako reagiranje unutar svijeta samo zbivanje
toga svijeta.
286
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 15. predavanje (15. lipnja 2007.)
Kangrga: Dobro, sad ste mi postavili nekoliko pitanja, nije samo jedno.
Najprije to sa Hegelom, pazite, kod Hegela je, to se tie onog moralnog,
moralnosti, to smo govorili, on mu daje veliko znaenje. Ve smim time kad
kaete, toboe kritiki, moralni problem je kompenzacija za va ivot kojega
nemate, ve je to ujedno negativum i positivum, jer to znai da vas kao ljud
sko bie dri budnim, ba kao ljudsko bie, s tom indignacijom. To znai da
ste ivi, da vidite da tu neto ne valja. To je onda ve jedna kritika pozicija,
vi se ne zadovoljavate time. Pazite, to je drugo i religioznost nego protest
protiv ovoga ivota koji tu imamo. ekajte, pa zato bismo inae uope bili
religiozni? Pa, elimo neto bolje! Religija u svojoj sri jest i postaje to, da si
objasni, da eli neto bolje, bolji svijet. Onda je unutra ve implicirano da
traim jedan drugi svijet, budui da ga tu nemamo. Pustimo to da su to iluzije
za nekog! Za mene kao religiozno bie nije, jer ja sam, recimo, to i to. Ja imam
tu svoj smisao. Prema tome, i taj moralni fenomen, Hegel ga smatra epohalnim, ba u kantovskom smislu, ali ujedno odmah ide na ovo to ja tu sad
govorim pazite, to su hegelovske teze to ja vama govorim ujedno je tu
i granica! Pazite, koja ogranienost: to tim fenomenom mi moemo u ivotu
uiniti, promijeniti, da bi bilo bolje, i tako dalje? to je implicirano u tom
fenomenu koji se ne zadovoljava s postojeim? Pazite moralni fenomen,
kad kaemo najopenitije s onim treba da..., ne zadovoljava se s postojeim
ivotom i svijetom. To je polazna osnova. A Hegel je rekao: Znate li to je
startna osnova? Zlo! Pa, pogledajte to, izgleda udnovato, ako ne razmiljate:
bitak = zlo. To je njegova definicija. to znai zlo? ivot koji imamo jest to
zlo. To je polazna osnova. Kad ga ne bi bilo, ne bi rekli treba neto... to
treba? Kad bi taj svijet, ivot, bio dobar, onda zamislite te nebuloze s treba
da..., da netko to postavi, pa takvoga bi trebalo odmah vjeati! Ide ukidati to
postojee dobro s onim treba da... Razumijete? Prema tome, a to je Hegel
sad povukao: realizacija morala ili dobra, protivurjena je jer ti mora onda
ukinuti ono treba da... Ako, recimo, mi idemo za time da je svijet moralna
kategorija, dobro, recimo da smo to postigli da kaemo, svijet je dobar, zar
i dalje trebamo to treba da...? Ne trebamo. Znai, s tim treba da... ukida
realizirano dobro. I tu je, pazite, tu lei protivurjeje moralnosti, moraliteta,
kako ga Hegel vidi, to je unutranje, on to naziva gnijezdo protivurjeja,
jer pazite, ne smije ii, ako si na moralnoj poziciji, za realizacijom dobra
u svijetu jer onda si nemoralan poslije toga! Razumijete? Ili mora prestati
biti moralan. Pazite dobro, to su ta dva protivurjeja. Ali, vi ste ovo zadnje
pitanje...
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 15. predavanje (15. lipnja 2007.)
287
Brklja: Pitao sam da li onda ima smisla uope nekakav drugi govor nego
filozofijski koji zaista hoe bolji svijet, koji hoe vidjeti kamo taj svijet ide, a
ne moralno...
Kangrga: Pazite, ako sam dobro shvatio, moram odgovoriti i s obzirom na
to to ja pravim razliku spekulacija i filozofija. To je onaj stav: samo filozofskim putem moete dospjeti uope do spekulacije. Pa sam naglasio, tako i
ovi nai klasini filozofi dolaze do spekulacije pomou te transcendentalne
filozofije. A to je, vidite, prvo postavljanje bitnog ljudskog pitanja, to nisu sad
nekakve apstrakcije. to se dogaa s mojim ivotom? Pazite, Kant postavlja
pitanje, on cijelu historiju ima iza sebe: ta s tim spoznajama? Dokle to see?
Koji je domet, koje su granice, koje su mogunosti, i tako dalje, da bih ja
kao ljudsko, racionalno ili svjesno, kako god hoemo kazati, ivio bolje, pametnije, ili kako ve!? Pa, bez filozofije u cijeloj historiji neete doi do toga.
ovjek se muio otkad je na pozornici postao ovjekom. Jer, pazite, ivotinja
ne treba filozofiju. ivotinji ne treba vrag, ona ne treba religiju, nita. Pazite,
ponimo s tim. Nulta toka. Onog asa kad imate posla s ovjekom, on se
mui s uasno velikim problemima: on mora svoj ivot stvoriti, proizvesti, da
se odri. Dobro, na poetku su bili nomadi pa su kao ivotinje, je li, pa nae,
to je zgodno, nae bananu, pa onda malo lia, onda ulovi kakvu ivotinju
tamo, ubije, i tako dalje. Ali, ve ubijanje ivotinja mora imati sredstava! Pa,
to da ti bu zeca golom rukom, to ba ne bih rekao, ali dobro... Prema tome,
gledajte, to je poetak ovjeka i svijeta. Pazite, ve to je apsolutno otvoreni
proces. Ako je to sad polazna osnova za taj svijet, a netko govori da je taj
svijet dovren, gotov, onda je to besmislica. Pa ni moj ivot, cijeli ivot, sve
dok ne umrem, nije gotov. Pa, hoe-nee, jo moram ovo, pa nisam jo ono,
pa ak postajem malo pametniji, ili malo bedastiji, ili zloestiji ili bolji, i tako
dalje, ali to je proces. ivot je proces kao i cijeli svijet. Prema tome, ako sad to
zaustavi, pa veli, aha, to kako je, tako je, pa onda, pazite to ovjek kae: Pa
ujte, gospon profesor, pa nemojte, vi ste pametan ovjek, vi znate dobro da
drukije biti nemre! Pa, to mu je ivot. ivot to donosi. Pa, ona moja susjeda
ima prav. Ona e do smrti biti to da nikad nee biti drukije i bolje. Pa, ona
to osjea, a osim toga je i bespomona. Pa, mi smo bespomona bia. Moe
ti biti i lumen najbolji, nekakav Hegel, pa ta sad s time!? Opet e rei, ujte,
gospon Hegel, pa ta bi ja sad tu trebala? Ja sam vam svoje rekla, pa vi sad
recite svoje! Eto, ha-ha [smijeh u publici], ali bez filozofije to ne ide... Ma, ne
da ne ide, nemojte to sad uzimati krivo, kao da je valjda jedino filozofija tu.
A to rade umjetnici, a to rade izumitelji, to rade znanstvenici, to rade svi
mogui...? Svi rade na svome podruju da bi neto za ovjeka bilo nekako
288
MILAN KANGRGA KLASINI NJEMAKI IDEALIZAM - 15. predavanje (15. lipnja 2007.)
290
291
292
293
294
295
datke, da bi se dolo do pojma predmeta, pa onda znam: stol, sve je unutra sadrano to sainjava jedan stol. Dakle, to je za Kanta posao intelekta,
razuma, Verstand, i tu je on uinio taj korak dalje. Pazite, ono najbitnije pri
tome je ovo: to se onda u Kantovoj filozofiji imenuje prvi puta, jer toga nije
bilo prije njega predmetnost predmeta, Gegenstndlichkeit des Gegenstandes, a
ta predmetnost je zapravo bt predmeta. To imate dobro izraeno i u naem
jeziku, zar ne? Mi imamo prvoklasni filozofijski jezik a nismo to znali, no,
to je drugi problem... Predmetnost predmeta znai, pazite sada, ja u vam
kazati tko je to naglasio, a to je ve implicirano. To je bio Herbert Marcuse
u svojoj raspravi Vom Begriff des Wesens (O pojmu bti)! Marcuse je
ukazao na ovu, po njemu, revolucionarnu notu Kantove filozofije, ve u
poetku, s ovim pojmom predmetnosti predmeta, gdje pita za bt predmeta,
a to znai, za mogunost predmeta. Pazite, bt = mogunost! I to je Marcuse
eksplicitno izvukao u toj raspravi, koja je vrlo interesantna, tako da vam to
preporuujem, to je prvoklasno uoeno, kad govorimo o biti neega, govorimo o njegovoj mogunosti.
Sad tu dolazimo odmah do onoga to sam pokuao napraviti, a to je razlika izmeu spekulativne i filozofske pozicije. Jer pitati za mogunost predmeta, moemo dodue kantovski, a moemo i spekulativno. Kant je na to
odgovorio spoznavalaki, a moemo i spekulativno. Po emu je taj predmet
mogu? Ne samo sabiranjem ili razumskim sintetiziranjem osjetilnih podataka nego: taj stol jest po stvaranju, tj. mora ga stolar napraviti! Razumijete!?
Pa mu onda nije dovoljan Kant sa svojim spoznavalakim subjektom ili razumom da bi nam rekao po emu taj stol jeste mogu. Nije mogu po mojoj
spoznaji nego po stvaranju, po tome da ga stolar mora napraviti! Prema tome,
na pitanje, po emu je neto mogue, odgovor je u osnovi po produkciji,
po proizvoenju! Prema tome, kad govorimo o predmetnosti predmeta, govorimo o njegovoj proizvedenosti. Ali, ne samo spoznavalake proizvedenosti nego faktike, zbiljske, a moemo upravo kazati materijalne.
Dakle, tu lei razmee onoga to se naziva filozofija i spekulacija. Spekulacija uvodi pitanje, po emu neto jest, ali ne vie samo u horizontu
spoznavalatva, nego ujedno u horizontu proizvedenosti kao mogunosti.
Pa, prema tome, mogunost predmeta lei u njegovoj proizvedenosti ili
tonije reeno: proizvodljivosti, tj. proizvedenost predmeta lei u njegovoj
mogunosti ili moi proizvodnje po ovjeku. Zato na tome jo odlunije
insistiraju ve Fichte a onda i Schelling.
Kant, naravno, do toga jo ne dolazi, ali njegova je velika zasluga to
je apostrofirao i ukazao metafiziarima da ne mogu govoriti o predmetu,
296
297
bro, zapamtite to, pronaite, dakle, u ovom Meinerovu izdanju, 273. strana,
to su previdjeli svi ovi tzv. filozofi, pa onda i dalje nitko ne vidi. Kad netko
danas meni govori o vjenosti, od koje e doi do vremena, onda je to prava metafizika brbljarija! Znate tko ponavlja tu tezu? Martin Heidgegger na
19. stranici Sein und Zeit-a: Vremenitost je uvjet mogunosti povijesnosti.
Pazite, strana 19, Sein und Zeit, a u naem prijevodu ne znam tono stranicu, nai ete. Pazite, to znai da je Heideggeru vremenitost spala s neba! A
onda je poslije, pred smrt, zaista rekao, samo Bog nam moe pomoi... Pa
njemu je onda Bog jedino i mogao pomoi! [smijeh u publici] Upravo obr
nuto: povijesnost je uvjet mogunosti vremenitosti. To vam je Hegel rekao,
a Heidegger to nikad nije ni naao. Pazite, ja u sad biti jako bezobrazan, jer
je Heidegger bio bezobrazan, pa je za Hegela rekao da je ostao u odreenju
pojma vremena na Aristotelovim pozicijama. A, znate kako je Aristotel odredio vrijeme? To je ono prije, sada i poslije. Pa se moe brojiti. A Aristotel nije
imao pojma o vremenu, kao to nema pojma o historiji, a da ne govorimo
o povijesti! Povijest je moderna kategorija. Dakle, Heidegger je tu upravo
bezobrazan, a nije ni proitao Hegela! A da i jest, ne bi to ni razumio, jer to
je spekulativna misao, a Heidegger nikad nije dospio do spekulacije. Ako ne
vjerujete, onda itajte te njegove filozofske kalambure!
Dobro, sad smo otili malo predaleko. No, kad je rije o kriticizmu, vidjeli smo da upravo Kant svojim kritikama insistira na preispitivanju, da tako
kaemo, svega onoga o emu emo govoriti. Pa tako onda imamo kritiku
istoga uma, imamo kritiku praktikog uma, kritiku rasudne snage... Kritika
je tu osnovni princip sme mogunosti filozofiranja. Pa, naravno, ako vi sad
postanete kritiar openito, bilo u Hrvatskoj ili negdje u ovim krajevima, ali
ne samo tu, onda niste vie kantovac, nego ste neprijatelj drave, i zemlje,
naroda. Ja sam bio ak neprijatelj hrvatstva, Hrvata, i cijele hrvatske historije, i tako dalje, jer sam postavio neka pitanja. A ne smijete postavljati pitanja! Nemojte biti kantovci u smislu postavljanja kritikih pitanja. Budite...
njemaki se to veli, glajaltovani. Ja uvijek dajem savjete, pa evo onda
i vama, vi ste mladi ljudi, za vau budui karijeru ili egzistenciju, i tako dalje:
budite i ostanite dosljedni desniari, onda ete uspjeti u ivotu, onda ete
profitirati, bez obzira tko je sad na vlasti, jer na vlasti su zapravo uvijek samo
desniari. Nemojte misliti da je Raanov SDP neka ljevica! I on je desniar.
Dakle, budite u skladu s ovim to se kod nas dogaa, a to vam je uporno
desniarenje. Ne morate se, dodue, sloiti s Kangrginom tezom da je itava
klasna historija desna. Ali sve to je bilo lijevo, to je iskakalo, to su sjekli,
298
stavljali na lomae, u zatvore... To je ono to je svagda bilo malo neprimjereno postojeemu, to je bilo sumnjivo. To su bili ljeviari. Zato nemojte biti
ljeviari, ivite normalnim, finim desniarskim,, naim domaim, hrvatskim ivotom... Dakle, ukratko, budite desniari! [smijeh u publici]. Dobro, to
je moj savjet. Vi se toga ba i ne morate drati, ako ne elite, ali onda tko
vam je kriv!? [smijeh u publici] Da! Pazite, ja vam govorim iz vlastitog iskustva, nije to sad samo neko kantovsko pitanje...
Evo, ja u sada s obzirom na taj stav navesti, da ne mislite da
Kangrga izmilja, Kantov stav koji potvruje ovo to smo sada govorili, s
obzirom na taj pojam kritike: Suprotno je svim osnovnim pravilima filozofijskoga postupka..., kae Kant, da se ono o emu tek treba odluiti, da se
unaprijed prihvati kao rijeeno. Pazite dobro! Pa to je inae dogmatizam, to
je dogma. Tu jedino teologija ima pravo na to. Tu postoje te dogme, dogmatizam, i toga se onda vrsto treba pridravati. Ali to nema veze s filozofijom,
to jest prije svega, s Kantovom filozofijom, pa stoga sva tri Kantova djela
nose naziv kritika, i tako dalje. Utoliko se onda pravi Kant nalazi, da tako
kaemo, upravo u tom kritikom preispitivanju svega to e se misliti, interpretirati, provoditi, i tako dalje, naravno, konsekventno, do kraja.
Sad ne bismo vie smjeli ii dalje s Kantom, nemamo vremena, moramo
jo doi do Hegela! Eto, vidite, napie knjigu o vremenu i sad ne zna to je
vrijeme... Pa, to nije nain!
Dobro, tu treba ipak kazati ovo: za pravo razumijevanje ne samo ove
tvrdnje o kojoj Kant govori spoznajno, ne samo to, nego i ovo to smo naglasili s pojmom transcendentalnoga, vi kao filozofi nemojte sebi doputati,
molim vas lijepo, pojam transcendentalnoga uvajte i mislite samo u kantovskom smislu. ak ovi deki koji dolaze iza Kanta pazite, Fichte za sebe
i svoje stanovite veli transcendentalni idealizam, pa onda, poslije ak i
Schelling i Hegel, i tako dalje. Ali, spekulacija prevladava spoznajno-teorijsku
poziciju, prema tome, pojam tanscendentalnoga odnosi se samo na Kantovu
metodu spoznavanja. Kant njome hoe dokuiti domet, domaaj, granice
i ogranienost spoznavnja. To je onda ta kritika pozicija, naime, upravo
transcendentalna pozicija, koja je par excellence kritika, ona je preispitivanje mogunosti, tj. dometa i dosega, granic spoznavanja. Pa, znamo dobro
da Kant na koncu dolazi do toga da tvrdi kako je naoj spoznaji dostupan
samo ovaj fenomenalni svijet, pojavni svijet, a stvar po sebi nam je nepoznata, nespoznatljiva! Prema tome, pojam transcendentalnoga, to je jedino
Kantovo, osim ako hoete ii na ove transcendentalne meditacije, onda to
299
moda tamo pae. Ali, pojmovno to ne odgovara, jer pod transcendentalnim misli se aktivitet subjekta spoznaje, a koliko je meni poznato, ova
meditacija, to je neto da se ja malo smirim, da doem k sebi, pa je to
onda vie-manje pasivnost. Pa recimo, ti istonjaci imaju pojam nirvne, to je
zgodno, samo to nama zapadnjacima nije ba jako primjereno, mi jako teko
dolazimo do toga. Oni imaju neto to mi nemamo, to tzv. oputanje. Ja
bih bio sretan da mogu malo do te nirvne, ali nikad nisam mogao pa sam
napustio svaku nadu... [smijeh u publici] Dobro, a vi, ako moete, onda imate
transcendentalnu meditaciju, to je zgodno, ali to vam je ipak jedno drveno eljezo. No, pustimo sad to!
Taj je, dakle, Kantov transcendentalizam u najboljim, sad moemo kazati, u najboljim tragovima novovjekovne filozofije, koja poinje s Descartesom, to jest, s njegovom metodikom skepsom. U poetku treba u sve
sumnjati. Pa, to je poetak zapravo pravoga filozofiranja, s Descartesom,
koji se na poetku, upravo kritiki odnosi prema dogmatici, teologiji, crkvenim uenjima, i tako dalje, premda nije htio dalje zaotravati da ne zavri na
lomai. Imate, u njegovim pismima, a Descartes je napisao nekoliko hiljada
pisama, pie svom prijatelju u Parizu, to je bio Martin Mersenne, lijenik,
kojemu pie pisma, ono to se nije usudio pisati javno da ga ne bi oni popovi
dali na lomau, kao suvremenika Giordana Bruna. Onda tamo u pismima sve
objanjava to je mislio, ovo i ono, pa u jednom pismu veli: Ma sluajte, monsieur Mersenne, kad bih ja rekao svoje pravo miljenje o tom moralu, religiji,
pa gdje bih ja zavrio?! Pa, moram biti malo oprezan. Dakle, nije Descartes
bio ba tako bedast da bi se istravao.
To osnovno naelo svake istinske filozofijske misli ostaje uvijek iznova, moemo sad kazati, posve strano, ako gledamo odnos Kanta prema
metafiziarima ba prema metafizici koju sm Kant stavlja na taj nain
u pitanje, pa onda kasnije i takozvanog pozitivizma. Pazite, taj pozitivizam
u najnovije vrijeme to sad traje stoljee i pol mislim da mi je to ve
mozak popilo, to ide od Comtea, taj pozitivizam, i tako dalje, to su najbanalniji metafiziari a poinju time da se oni bore protiv metafizike! A, to
je metafizika nego poinjanje i zavravanje s ovim takozvanim gotovim
svijetom. A to na svoj nain poinje s onim starogrkim filozofom Melissom, to je ono njegovo, ex nihilo nihil fit, iz niega ne postaje nita, samo
iz neega postaje neto. Onda Hegel kae, pa ako je ovo drugo, emu onda
treba postajati? Ako neto ve jest, ne treba postajati! Ovo ex nihilo nihil fit, iz
niega ne postaje nita, ukida postajanje! To jest, poinje s gotovim svijetom.
300
301
Pazite, Kant se, kao i itava historija filozofije, mui u svojoj etikoj misli,
pa i drugoj, i to, u metafizici, da odgovori na pitanje, to je i odakle dobro
i zlo. Evo, Kant, na svoj nain, prvi puta, na zbilja apsolutno nov nain,
odgovara na to pitanje: ono dobro i zlo, odnosi se zapravo na radnje a ne
na stanje osjeaja osobe. Pa ako bi to apsolutno i bez ikakvih uvjeta imalo
biti dobro ili zlo ili loe ili ravo, ili bi se kao takvo imalo smatrati, onda bi
to bio samo pazite nain djelovanja. Kant kae, maksima volje, tj.
princip volje, a prema tome, sma djelatna osoba, kao dobar ili zao ovjek,
ali ne bilo to drugo ili stvar koja bi se tako mogla nazvati. Pazite, to je obrat! Sva dotadanja odreenja pojmova dobro i zlo polaze od neega, da sad
uvjetno tako kaemo, izvanjskoga, to se onda unaprijed uzima kao dobro
ili zlo, emu se ovjek treba pribliavati. A Kant se vraa transcendentalnom
metodom subjekta na to da je o meni rije. U mojoj radnji, u meni, u samom
djelovanju i u rezultatu djelovanja, nalazi se ono to je dobro ili zlo.
Ako, dakle, dobro djelujem, onda radnja izlazi kao dobra radnja. Pa bismo
to mogli nastaviti ovako: kad bi svi ljudi stalno inili dobro, onda bi i ovaj
na svijet bio dobar. A mi stalno inimo zlo, pa je onda i svijet zao. Svijet se
obino uzima kao onostranost. A nije! Svijet je u nama, kao to smo mi dio
svijeta. Ili, svijet je po nama kao to smo mi po svijetu. To je klasina filozofija! Na istom onom mjestu, na stranici 273. Jenske realne filozofije iz 1805-6. Hegel kae: Jedan udarac stvara ih oboje, i ovjeka i svijet, a nisu dva zasebna
svijet tamo, ovjek tu. Mi smo svjetovna bia i svijet je na proizvod.
Dakle, Kant je tu zbilja i s te strane prevratniki mislilac u smislu revolucionarnog ukazivanja na ovjekovo djelo kao njegovo, a itava klasina filozofija ide na to da produbi ono to je Kant tu uzeo kao odreenje pojmova
dobro i zlo, pa e Fichte na tome insistirati, a onda e Hegel kasnije, recimo,
iskazati najopenitije odreenje pojma zla. Pazite, kad to kaete, onda je to
uasna apstrakcija: podizanje partikulariteta na nivo oposti ili principa to
je zlo. Mi to imamo onako narodski: Ja pa ja, ja pa ja! Ja sam princip, a drugi
ne postoje! Podizanje partikulariteta, dakle pojedinanosti, ak i posebnosti
na nivo principa, na nivo opega, na nivo pravog ivota, je li! Pa onda nitko ne
vidi da je, recimo, jedan nacionalizam, recimo, to zlo, jer je to podizanje posebnosti na nivo principa. Po emu je to sad velika stvar da je netko Srbin,
Francuz, Hrvat ili Turin!? Pa se onda jo busaju u prsa! A to je moje posebno odreenje, ali jo nisam ovjek. ovjek se razlikuje od ivotinje po tome
to je prestao biti vrsta i podignut je na nivo roda. ovjek kao ljudsko,
univezalno bie. Pa, nisam ja ovjek po tome to sam Srbin, Hrvat ili Turin.
302
303
304
stvar. Dakle, pitanje je, kako dovesti u vezu misaono s materijom, recimo
tako. Zato je spoznajna teorija ostala u ne-odgovoru na svoje vlastito pitanje, to jest, jedinstvo znai da ve polazimo s razlikama. To je Fichte uvidio
korigirajui Kanta, pa je onda rekao, ne poinjati s jedinstvom razlika ili razlikama u jedinstvu, nego s identitom subjekt-objekt. Onda emo doi do
mogunosti i tih razlika, koje su tek naknadno omoguene.
Kant je to imao ve u svom pojmu spontanosti, upravo to, a nije to uvidio
do kraja, nego je samo naznaio. Zato mu je, pazite, pojam spontanosti izvor
mogunosti i teorijskog uma i praktikog uma. Pri emu je upravo sm ve
naglasio kako praktiki um mora prethoditi teorijskomu, a mislio je pod time
zapravo vie od nekog etiki-moralo obojenog pojma praktikoga. Mislio je
ve na pojam proizvodilakog, ali to nije dorekao do kraja. I zato ga Fichte
kritizira da nije imao hrabrosti da to dovede do kraja. A Fichte ima hrabrosti!
Ali, vidite, Hegel tu sada daje odgovor, dakle upravo filozofski odgovor,
neprimjeren, moemo kazati, jer tu nije ostao do kraja fichteanac nego je
sad ba hegelovac. Ali, pazite dobro, kasnije e se on vratiti natrag, pa e
opet doi na Fichteov identitet subjekt-objekt. Dakle, rije je tu o odvajanju, razdvajanju, Entzweiung, vrstih postalih subjektivnosti i objektivnosti
pazite ovo, to je Hegelov odgovor, njegov citat. To je cijela novovjekovna
filozofija, odnosa subjekta i objekta. Spoznajno-teorijski odnos subjekta i
objekta ne znai nita drugo! Kako je subjektu mogue dohvatiti objekt?
Eto, to je osnovno spoznajno-teorijsko pitanje, na koje nema odgovora, jer
se poinje s tako razliitim entitetima, da tako kaemo, da se nikada ne nalazi
taj medij. A Fichte e pokazati, gdje je i to je taj medij! To je Selbstttigkeit,
samodjelatnost. Pazite, ne djelatnost, nego samodjelatnost. Zato? Jer Fichte
tono vidi, djelatna je i ivotinja. ivotinja je ak djelatnija od nas, gledajte
lava..., a samodjelatnost znai samosvjesna djelatnost. To je samo ovjek.
Samodjelatnost se odnosi na to, pa Fichte kae, kada djelujem, znam ujedno
da djelujem!
To je bio odgovor ak i Descartesov, onome Mersenneu, kad mu govori
tamo u pismima: Kad ja kaem cogito, onda hou rei, znam da mislim,
dakle jesam. A to je pitanje koje se esto izbjegava: cogito je nivo samosvijesti, a ne svijesti. Pazite, to je vano. Ve kod Descartesa imamo nivo samo
svijesti koja govori o svjesnom sadraju kao svom predmetu, ime se onda i
Kant mui sa svojom transcendentalnom apercepcijom. Imamo, dakle, posla
s vrstim postalima subjektivnosti i objektivnosti te je zbog toga nuno
potreban pokuaj da se ukine ta ve vrstom postala suprotnost intelektu-
305
306
Werden, nuno je Anderswerden, pazite, postajanje drugaijim, inae nema nikakvog smisla. Pa, to je Hegel ve postavio i naglasio: u Werden stoji Anderswerden. Mora postati neto novo, bitno drugaije. Evo, to je Werden. Imate
poetak Hegelove Logike s onim Sein-Nichts-Werden, bitak-nita-postajanje, pa
onda ide ono to je Heidegger falsificirao Dasein. A to je Dasein? Konkretizirani bitak! Proizvedeni bitak iz cijelog ovog procesa. A onda je Heidegger
to uzeo umjesto ovjeka, da izbjegne pojam ovjeka. Pa, to je zapravo dobro
napravio. Nacisti nikad nisu ba raunali s ovjekom. A, Dasein je i kamen,
pazite, Dasein je i biljka, i ivotinja, i ovjek. To je concretum jednoga bitka, a
ne odnosi se samo na ovjeka. Dasein, tubitak pa tu nai, ovi heideggerovci, fraziraju, tubitak... pa to je obina folirancija.
Dakle, u beskonanosti postajanja i proizvoenja..., pazite, evo, sad
imamo pojam uma u Hegela. Um na to odmah treba upozoriti nakon Kanta i naroito nakon Fichtea, shvaen je kao praktiki-proizvodilaki;
tu um vie ne igra ulogu pukog podizanja svijesti na nivo samosvijesti, kao
tzv. vii nivo svijesti, u spoznavalakom horizontu, nego kao praktikoproizvodilaki. To ve naglaava Fichte, pa onda i Schelling. Dakle, tu se
Hegel dri tono toga, pa kae: u beskonanosti postajanja i proizvoenja
um je sjedinio ono to bijae razdvojeno, i apsolutno razdvajanje smanjio u
relativno razdvajanje, koje je uvjetovano... pazite ovo to sad kae
izvornim identitetom. Koji je ovdje izvorni identitet Fichteov? Identitet
subjekt-objekt.
Sad se Hegel vraa natrag sa svoje filozofske pozicije na fichteovsku, pa
spominje izvorni identitet, koji je poetak mogunosti toga razdvajanja. A to
je subjekt-objekt identitet. To je ono, naravno, to je Fichte rekao djelovanje i djelo ujedno! Pa je to nazvao samodjelatnou. Kad djelujem, znam
da djelujem, pri emu se djelatnost ovjekova kao to smo rekli razlikuje od ivotinjske, i svake druge, momentom samodjelatnosti koja se onda,
pazite, stavlja na poetak svijeta. Hegel e kasnije to kazati, kao samo po
sebi razumljivo, to ete u Logici ali ne samo tu: Ich, ja, pa onda dodaje, apsolutni negativitet. to to znai!? Ono Ja, to je taj apsolutni negativitet. To
vam je identini subjekt-objekt koji je na poetku svijeta. A u emu je to
negativitet? ovjek negira sebe kao prirodno bie, kao prirodu izvan sebe,
kao tu svoju prvu negaciju, pa onda veli, ono neto, Etwas, rezultat je negacije negacije. Prema tome. ovjek, to Ja, koji na poetku svijeta stvara sebe
i svijet u jednom te istom aktu, miljeno je kao samodjelatnost, jer tu je na
djelu proizvoenje i sebe kao ovjeka i svijeta kao svoga proizvoda. Ja kao
307
apsolutni negativitet znai, dakle, to. Zato onda imate u Logici: etwas, neto =
rezultat negacije negacije.
Ali, pazite, ako sad to etwas stavite na poetak, onda ste skoili sami sebi
u usta. Dobivate ono: iz neega postaje neto. I Hegel veli: ako neto ve
jest, ne treba tek postajati. Neto je rezultat, to je proizvod. Pazite, neto je
zapravo ono oko ega se Kant trudi i mui, kritizirajui metafiziare da ne
pitaju po emu im je predmet mogu, odakle imate taj predmet. To etwas jest
predmet. I sad imate, pazite: pojam = predmet. Predmet je identian s pojmom. Kad kaete predmet, imate pojam. I jedno i drugo je prethodno bilo
uspostavljeno da bi uope bilo! Vi bez pojma nemate predmet. To je Kantov
pronalazak! Prema tome, imate: identitet predmet = pojam. Ali, pazite sad
dobro, ako ostanemo samo u horizontu toga, onda smo i dalje kantovci, a
ja bih sad rekao: onda smo samo filozofi. Zato Hegel dolazi do toga da to
spekulativno prevlada svojim odreenjem pojam pojma. Jer, pazite, on pita:
po emu je taj predmet kao pojam mogu u Kanta. Jer, nije mu dostatno da
ukazuje samo na spoznavalaki pojam subjekta iza toga predmeta, predmet
=pojam, nego sad pita: po emu su predmet i pojam mogui. Prema tome,
pojam pojma je spekulativno pitanje i odgovor na tragu onoga po emu neto
jest uope mogue. To je prava bt predmeta i cijelog tog problema.
Prema tome, pojam pojma je Hegelovo spekulativno odreenje, do kojeg
on dolazi, premda, ako nepaljivo itate, ako ispustite neke stvari, onda ete
dospjeti u zabludu. Pazite, Hegel ima pravo da insistira na pojmu, on e rei,
ako netko hoe filozofirati bez pojma, onda mu je bolje da se ostavi toga
posla. Pa to je normalno, inae je to trabunjanje, o emu onda govorite!?
Pazite, Hegel je tu doao do odreenja pojma apstrakcija. to je apstrakcija?
Mi bismo rekli, bespredmetnost. Govorite o jednoj stvari, a onda govorite
o neemu desetom. Onda velimo, pa ekajte, da se vratimo, o emu je rije?
Dakle, traite pojam, predmet. Predmet govora! Ako se ne govori o nekom
odreenom predmetu, onda se zaobilazi bitno, onda ste u apstrakciji. To vam
je apstrakcija, to je bespredmetno govorenje ili zaobilaenje same stvari. A to
se esto dogaa i hotimino, iz raznih razloga i interesa!
A o emu je tu zapravo rije u Hegela kad on govori o potrebi i zadatku
filozofije, zbog ega sam ga ja onda u tom kontekstu negativno apostrofirao kao filozofa!? Rije je samo o tome da tim svojim odgovorom na
pitanje potrebe i zadatka filozofije Hegel zapravo smatra kako e upravo, i
moda samo, filozofija razrijeiti taj gordijski vor i rijeiti ni vie ni manje
nego bitne probleme te klasne strukture drutva i njegove toliko oigledne
308
309
310
Dodatak I.
IVOTOPIS I bibliografija Milana Kangrge
Milan Kangrga roen je u Zagrebu 1. svibnja 1923. Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u Zagrebu, gdje je 1950. na Filozofskom fakultetu diplomirao filozofiju. Doktorsku disertaciju pod naslovom Etiki problem u djelu
Karla Marxa obranio je 1961. na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu.
Od 1950. radi kao asistent za predmete Etika i Estetika na Odsjeku za
filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Postupno napredujui u znanstveno-nastavnim zvanjima redovitim je profesorom postao 1972., a u tom
je zvanju doekao i mirovinu 1993. Vie godina predavao je - uz osnovnu
djelatnost na matinom fakultetu - etiku i na Filozofskom fakultetu u Zadru,
kao i na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Gotovo tri desetljea obavljao je
dunost efa katedre za etiku, a u dva je mandata bio i proelnik Odsjeka za
filozofiju. Pod njegovim je mentorstvom obranjeno preko stotinu diplomskih
radova, te vie od trideset magistarskih radnji i doktorskih disertacija. Meu
njegovim je doktorandima i niz djelatnih strunjaka iz podruja filozofije na
svim hrvatskim sveuilitima i na vie inozemnih sveuilita, meu kojima su
mnogi postali vodeim profesorima na svojim fakultetima. Ne treba zaboraviti ni desetke zaslunih gimnazijskih nastavnika i drugih strunjaka koji su
bili upravo njegovi aci.
Od 1962. do 1964. boravio je kao stipendist Humboldtove zaklade na
sveuilitu u Heidelbergu, potom i na sveuilitima u Freiburgu, Wrzburgu
i Aachenu. Gostovao je kao predava na svim spomenutim sveuilitima,
kao i u Bonnu, Mnchenu, Dsseldorfu, Pragu, Bratislavi, Budimpeti,
Moskvi, Lenjingradu i Kijevu. Bio je jedan od utemeljitelja i lan urednitva
zagrebakog asopisa Pogledi (1952-1954.), meu pokretaima asopisa Nae
teme i asopisa Praxis, u sastavu ije je redakcije bio od osnivanja do gaenja
spomenutog asopisa (1964 -1974.). Jedan je od osnivaa Korulanske ljetne
kole, te dugogodinji urednik Filozofske biblioteke zagrebakog izdavaa
Naprijed, u kojoj je objavljen niz kapitalnih djela klasine filozofijske literature. Bio je 1957. jedan od utemeljitelja Hrvatskoga filozofskog drutva, u
ijem je upravnom odboru bio i tajnik, a u jednom je dvogodinjem mandatu
obnaao i dunost predsjednika Hrvatskog filozofskog drutva.
Znaajna je i njegova prevoditeljska djelatnost: s njemakog je prevodio
Kanta, Hegela, Blocha, Marcusea i Lukcsa, a s francuskog Descartesa i
Leibniza.
Valja spomenuti i njegov leksikografski rad, koji se kree u rasponu od
pisanja natuknica za Filozofijski rjenik Vladimira Filipovia, preko brojnih
312
Bibliografija
Knjige
1. Racionalistika filozofija, Matica hrvatska, Zagreb 1957, 3.izd. 1982.
2. Etiki problem u djelu Karla Marxa, Naprijed, Zagreb 1963, 2. izd. Nolit,
Beograd 1980.
3. Etika i sloboda, Naprijed, Zagreb 1966. (prev. na slovaki: Bratislava
1968.)
4. Smisao povijesnoga, Naprijed, Zagreb 1970.
5. Razmiljanja o etici, Praxis, Zagreb 1970.
6. ovjek i svijet, Razlog, Zagreb 1975.
7. Etika ili revolucija, Nolit, Beograd 1983.
8. Praksa vrijeme svijet, Nolit, Beograd 1984.
9. Hegel Marx, Naprijed, Zagreb 1988.
10. Filozofija i drutveni ivot, Hrvatsko filozofsko drutvo, Zagreb 1988.
11. Izvan povijesnog dogaanja, Feral Tribune, Split 1997.
12. verceri vlastitog ivota, Republika, Beograd 2001, Feral Tribune, Split
2002.
13. Nacionalizam ili demokracija, IK Z. Stojanovia, Sremski Karlovci/Novi
Sad 2001, Razlog, Zagreb 2002.
313
Udbenik
(s V. Filipoviem i dr.) Antologija filozofskih tekstova, kolska knjiga, Zagreb
1953. (3. izd. 1958.)
314
315
316
Dodatak II
IZBOR INTERNETSKIH stranicA o Milanu
Kangrgi
Portreti
http://en.wikipedia.org/wiki/Milan_Kangrga
http://en.wikipedia.org/wiki/Praxis_School
http://www.answers.com/topic/milan-kangrga
http://encyclopedia.thefreedictionary.com/Milan+Kangrga
http://www.123exp-biographies.com/t/00031434262/
http://www.ffzg.hr/filoz/article.php?id_art=282&id_pag=6
http://www.ffzg.hr/filoz/article.php?id_art=206
Autobiografija
http://www.ffzg.hr/filoz/article.php?id_art=207
Intervjui
http://www.geocities.com/ljevica13/arh/br1.htm#2
http://www.danas.co.yu/20041223/terazije1.html
http://www.h-alter.org/index.php?page=article&id=677
http://www.skdprosvjeta.com/news.php?id=146
http://www.filozofija.info/debate/intervju_milan_kangrga.htm
kazalo imena
Adorno, Th. 26, 130, 148, 163, 164,
258
Aristotel 23, 24, 29, 30, 42, 48, 52,
69, 72, 75, 79, 80, 88, 92, 102,
105, 106, 121, 135, 138, 140, 141,
172, 183, 189, 190, 215, 228, 281,
291, 297, 300, 305, 308
Aron, R. 258
Bacon, F. 20
Bandi, M. 232
Bazala, A. 148, 149, 150
Baudelaire, P. 156
Baumgarten, A. 92
Beaufret, J. 214
Benjamin, W. 163, 164
Bergson, H. 107, 264-265, 267, 268,
271
Berkeley, G. 114, 128
Berus, N. 34, 134, 152
Bloch, E. 130, 131, 133, 148, 164,
228, 257
Brenjev, L. 75
Bruno, G. 122, 123, 299
Budak, N. 150
Bush, G. 252, 271, 272, 284, 285,
288
Campanella, T. 34, 152
Camus, A. 258
Cervantes, M. 41
Chirac, F. 162
Comte, A. 299
olakovi, R. 205
Darwin, Ch. 51, 60, 92, 146
Descartes, R. 14, 16, 17, 26, 43, 48,
49, 52, 54, 55, 68, 69, 96, 99, 101,
318
Lwith, K. 258
Lukcs, G. 132, 148, 207, 214, 215,
257
Luther, M. 256
Malby, G. B. 152
Marcuse, H. 21, 105, 130, 147-148,
163, 212, 258, 259-260, 261-262,
265, 266, 267, 270, 271, 272, 295
Marx, K. 18, 19, 34, 39, 54, 61, 81,
82, 85, 89, 96, 98, 102, 132, 134,
142, 143, 147, 148, 150, 152, 153,
167-168, 173-174, 181, 197-198,
199, 204, 205, 206, 207, 210211, 215, 217, 218, 221, 222-223,
225-226, 231, 235, 236, 237, 240,
250-251, 254, 255, 257, 258, 260,
270, 271, 273, 274-275, 277, 278,
282, 283, 290, 292, 308
Marx, W. 60, 266
Meiner, F. 127, 296
Mendelssohn, M. 207
Mengele, J. 139, 172
Mersenne, M. (v. i Descartes) 299,
304
Mesi, S. 205
Michelangelo, B. 84, 104
Miron 23, 140, 300
Morus, Th. 34-35, 152, 153
Napoleon 112
Nietzsche, F. 62-63
Nink, C. 217
Nixon, R. 235
Nohl, H. 112, 204, 250
Njego, P. P. 173
Owen, G. 34, 152
319
Paveli, A. 284
Petrovi, G. 143, 276
Platon 14, 23-24, 26, 29, 72, 82, 101,
103, 121, 135, 137, 154-155, 163164, 166, 190, 193, 213, 228, 231,
232, 244, 263, 264, 266, 274, 285,
305, 308, 309
Plehanov, G. 216
Pollock, F. 163
Popper, K. 252
Praksitel 23, 140, 300
Raan, I. 297
Rawls, J. 231
Reinecke, H. 61
Ricardo, D. (v. i Smith.) 200-201,
205, 251, 254, 283
Risti, S. 133
Rougemont, D. de 243
Rousseau, J. J. 141, 230
Royal, S. 152, 176
Rudolph, W. 200
Saint-Simon, C-H. de 34, 152
Sarkozy, N. 152, 176
Sartre, J-P. 258
Schelling, F. W. J. 13, 17, 18, 19, 20,
24, 25, 29, 31, 47, 53, 59, 62, 69,
76, 80, 81, 93, 99, 102, 108, 111,
113, 116, 121, 124, 125, 137, 145,
147, 151, 165, 166, 177, 178-179,
180, 181, 183-201, 203, 204, 209,
210, 221, 222, 230, 251, 259, 260,
264, 266, 273, 277, 289, 290, 292,
295, 298, 306
Schmidt, A. 258
Shakespeare, W. 41, 241
Simmel, G. 163
320
Tito, J. B. 284
Tuman, F. 232-233
Unamuno, M. de 164
Vico, G. 25, 42, 53, 191
Voltaire, F-M. Arouet 234, 235, 246
Vranicki, P. 129, 130, 132
Wolf, Ch. 20, 22, 24, 117, 170, 292,
293, 294
Zagorac, V. 237
Zola, E. 156-157