Professional Documents
Culture Documents
UDK
Bela Muhi
1. UVOD
d prvobitnog mita o Dedalu i Ikaru, da ovek moe da leti, pa do prvog
modela aviona brae Rajt i sve do dananjih supersoninih aviona, avio
saobraaj je menjao mnogo lica, ali je zadrao osnovnu svrhu, a to je da
ljude, to je bre i bezbednije mogue preveze do njihovog odredita.
281
B.Muhi
282
Industrija 3/2011.
B.Muhi
284
Industrija 3/2011.
SAD
AFRIKA
AZIJA
BLISKI
ISTOK
RyanAir
Southwest Airlines
Kulula
Jazeera
EasyJet
West jet
Mango
NokAir - Tajland
Air Arabia
Maersk Air
Jazz
Itime
Tiger Airways
Singapore
AirOne
Viva Aerobus
WizzAir
Jet Blue
STRATEGIJE
Ekstremno niske cene koje nude niskotarifne avio-kompanije privlae sve vie
putnika i odvlae ih od avio kompanija sa potpunom uslugom (nacionalne aviokompanije). Jedna od najveih prednosti niskotarifnih avio-kompanija lei u
njihovom point-to-point (od take do take od aerodroma do aerodroma)
nainu putovanja. Direktnim putovanjima na kratkotrajnim letovima poveava se
korisnost i upotreba aviona, pri tom eliminiu se potrebe za dodatnim uslugama
koje se inae oekuju na duim relacijama, a pri tom je i ansa gubljenja prtljaga
svedena na minimum.
Nii trokovi radne snage su jo jedan u nizu vida smanjenja trokova u
poreenju s konvencionalnim prevoznicima. Prema istraivanjima piloti low cost
avio-kompanija u proseku lete 25% vremena vie od pilota nacionalnih aviokompanija. Osim dueg letenja, piloti i posada imaju manje vremena za odmor i
obavljaju jo neke dodatne zadatke - planiranje leta, nadgledanje utovara kofera
i toenja goriva, ienje aviona i sl. Smanjenje trokova osoblja ukljuuje i
outsourcing svih neletakih dunosti. (vidi u /25/)
Izbor low cost avio-kompanija da spajaju nezaguene aerodrome moe se
protumaiti kao optimalna upotreba slobodnog kapaciteta aerodroma. Birajui
sekundarne aerodrome vremena ukrcavanja, tehnikog pregleda, toenja goriva
itd. su manja to je rezultat manjeg prometa na aerodromu. Time se osigurava
maksimalna upotreba aviona. Niskotarifne avio-kompanije zakazuju letove
veinom rano ujutro ili kasno uvee da bi izbegli zaguenja na frekventnijim
aerodromima i iskoristili nie trokove sletanja.
Izvor smanjenja trokova predstavlja i korisnika on-board usluga (usluge u
avionu). Niskotarifne kompanije ne osiguravaju besplatnu hranu i pie, ve ih
prodaju putnicima. Prtljag se dobro kontrolie, obino je dozvoljen jedan komad
285
B.Muhi
predanog prtljaga i jedan runog, pri emu je maksimalna teina manja nego
kod konvencionalnih prevoznika. Dodatni prtljag se naplauje (obino prema
teini). Na taj nain se dobija dodatan prihod, a pri tom se smanjuje i vreme rada
sa catering slubama na aerodromu. (opirnije videti u /7/ str. 174-185)
Upotrebom samo jednog tipa aviona uveliko se smanjuju trokovi odravanja,
servisiranja i obuke posade. Niskotarifne avio-kompanije nude samo jednu klasu
bez mogunosti rezervacije sedita, ime se podstiu putnici da se smeste to
ranije i tako smanje vreme koje avion provede na zemlji. Jo jedna prednost lei
u check in-u putnika (prijavljivanje putnika na aerodromu), koji je mnogo
jednostavniji zbog ukidanja karata. Dovoljno je pojaviti se na alteru sa pasoem
i brojem rezervacije. Vie od 97% karata low cost avio-kompanije prodaju putem
Interneta, zaobilazei pritom prodaju putem posrednika (turistikih agencija,
rezervacionih sistema) i na taj nain se izbegava plaanje provizije. (vidi u /5/
str. 60-75 i sliku 1. i 2.)
(izvor: http://www.southwest.com/)
Slika 1: Prodaja karata preko Interneta na web sajtu kompanije Southwest
Airlines
(izvor: http://www.easyjet.com)
Slika 2. Elektronsko bukiranje karata na sajtu kompanije EasyJet
286
Industrija 3/2011.
jedinstvena cena karata (karta u jednom smeru iznosi tano polovinu cene
povratnog putovanja, cena karte se poveava srazmerno poveanju
popunjenosti aviona, a posebno se nagrauju rane rezervacije karata);
287
B.Muhi
POPUNJENOST
AVIONA
DNEVNI BROJ
LETOVA
RUTE
BROJ
LETELICA
81.2%
1099
712
166
83.3%
1045
340
163
80%
200
140
36
75%
520
163
69
68.9%
150
55
25
76.3%
90
90
34
85%
62
117
18
75%
137
124
26
81%
104
90
30
75%
107
77
15
67%
41
42
12
80%
54
14
9
(izvor: ELFAA - The European Low Fares Airline Association)
Avio prevoznik
Ryanair
Easyjet
Air Berlin ( LCC-segment )
Flybe
Norwegian
Aer Lingus
Germanwings
Meridiana
TUIfly ( LCC-segment )
Vueling
Letovi
7,639
6,534
3,485
3,047
1,564
1,439
1,434
1,122
1,093
1,036
Sedita
1,443,771
1,026,519
543,420
238,714
239,294
272,993
206,496
149,548
171,492
186,480
Rute
1,222
639
330
300
287
167
252
104
230
114
288
Industrija 3/2011.
Elementi marketing miksa (7p) niskotarifnih avio kompanija: (prema /1/ i /4/)
Cena formirana na pravilima ekonomije obima;
Usluga (proizvod) osnovna usluga je samo prevoz, sve drugo se posebno
plaa po elji putnika;
Proces usluivanja irok spektar marketinkih povoljnosti (npr. ekiranje od
kue, kupovina karata posredstvom Interneta);
Usluni ambijent korienje udaljenih, manje frekventnih aerodroma, laki
ulazak za linije nove kompanije, manje presedanja, manji broj tipova aviona u
floti (esto jedan) itd;
Ljudi Maksimalne utede na neletakom osoblju (outsourcing);
Kanali distribucije maksimalno favorizovanje Internet bukiranja i prodaje
karata;
Integrisane komunikacije uglavnom posredstvom Interneta, korienje
aviona kao reklamnog panoa (i spolja i unutra); (vidi sliku 3. i 4.)
(Izvor: http://www.germanwings.com)
Slika 3. Avion kao reklamni pano kompanija Germanwings
289
B.Muhi
5. VAZDUNI
SAOBRAAJ
KOMPANIJE U SRBIJI
LOW-COST
AVIO
290
Industrija 3/2011.
6. ZAKLJUAK
Niskotarifni avio-prevoz postaje sve popularniji poslednjih godina u svetu. ini
se da je vreme nacionalnih avio kompanija, kao i vreme kad je putovanje
291
B.Muhi
LITERATURA
1. Aimovi, S. (2009), Od nacionalnih avio prevoznika do low-cost
kompanija Efekti uspene promene marketing strategije, asopis
Marketing, godina 40, broj 3, str. 145-154.
2. AETF Airline Economic Task Force Radna grupa IATA za
ekonomiku aviokompanija
3. Air Transport Group, Europes Low-cost Airlines, Cranfield University,
Cranfield, 2000.
4. Boi V. (2009), Ekonomija saobraaja, Ekonomski fakultet, Beograd,
str. 145-206.
5. Coies, T., Hall, M.C. (2008), Effectively planing and managing European
airport capacity, International Business and Tourism, Routledge, pp. 6075
6. Deutsches Zentrum fur Luft und Raumfahrt (DLR) - http://www.dlr.de
7. Doganis R. (2001), The Airline Business in the 21st Century, Routlege,
London, pp. 174-185
8. ELFAA - The European
http://www.elfaa.com
Low
Fares
Airline
Association
292
Industrija 3/2011.
11. European air transport policies the need for a truly One Sky Europe;
Council of Europe Committee on Economic Affairs and Development;
June 2000.
12. Holloway, J. C. (2002), The Business of Tourism, Prentice Hall, 2002,
pp. 90-98
13. http://www.aea.com Evropska asocijacija avio prevoznika AEA
14. http://www.air-transport.org Air Transport Association
15. http://www.easyjet.com
16. http://www.germanwings.com
17. http://www.low-cost.rs
18. http://www.lufthansa.com
19. http://www.ryanair.com
20. http://www.southwest.com
21. ICAO, World of Civil Aviation 2000.
22. Krsti, B., Stepanovi Lj. (2004), Avio-saobraaj u turbulencijama - neki
elementi za formiranje vazduhoplovne politike, Centar za liberalnodemokratske studije, Beograd
23. Lazi, L., Koi K. (2004), Turistika geografija, Univerzitet u Novom
Sadu, Prirodno-matematiki fakultet, Departman za geografiju, turizam i
hotelijerstvo, str. 89-94.
24. Low Cost Carriers in the European Aviation Single Market, ECA
Industrial Sub Group, Bruxelles 2002.
25. Steiner S., Vidovi A., kurla R. (1998), Impact of low-cost airlines on
the European air transport market, Faculty of Transport and Traffic
sciences, Zagreb.
26. World Air Transport Statistics; IATA; 2002. www.iata.org International
Air Transport Association (Meunarodno udruenje za vazduni
saobraaj)
293