Uvod u bioetiku: nastanak i definicija

Nastanak bioetike

to dovodi do pojaanog interesa i nastanka bioetike?

U prolosti strah pred prirodom i prirodnim silama
Danas - strah od djela vlastitih ruku (unitenje vlastitog planeta!)
pitanje preivljavanja (ne)kontrolirana upotreba i iskoritavanje prirodnih
bogatstava, unitavanje ekosustava
Etika svezana okovima tehnike uinkovitosti ... (poput politike koja je postala
slukinja ekonomskih interesa npr. (ne)uspjeh ekolokih konferencija susreta na
globalnoj razini
Pomanjkanje moralne orijentacije (raslojavanje jedinstvenog drutvenog etosa ...)
Razvitak bioetike - buenje etike svijesti!
Najvea rtva znanstveno-tehnikoga pothvata - sam ovjek!

Bioetika definicija

Bioetika pojam koji u drugoj polovini prologa stoljea (1970.-tih) nastaje u kontekstu
engleskog jezinog prostora (Potter - lanak: Bioetika, znanost preivljavanja, 1970.)

Danas postoji kao posebna znanstvena disciplina - razlozi aktualnosti:

Povratak etikog pitanja
Veliki i brzi razvoj medicine i biotehnologije stavlja pred nove izazove
Sve to je tehniki mogue - etiki dopustivo ili prihvatljivo?!

Prema Potteru bioetika je "disciplina koja zdruuje bioloko znanje i znanje o ljudskim
vrijednosnim sustavima (...).

Izabrao sam korijen bio- oznaujui njime bioloko znanje, znanost o ivim sustavima;
izabrao sam -ethics da bih oznaio znanje o ljudskim vrijednosnim sustavima
Bio upuuje na biomedicinske znanosti
Etika . Upuuje na filozofsku disciplinu (etiku) a onda i na sustav moralno-etikih
vrijednosti koje ona definira, elaborira i pretpostavlja kao uvjet ispravnog ljudskog
ponaanja
(Etika) - znanost o onome to treba ovjek initi i biti (ne samo initi!) jer se
moralnost ne sastoji samo u onome to trebamo initi ve u usmjerenju
itavoga djelovanja prema ostvarenju cilja

(Bio)etika

Normativna etika je disciplina koja raspravlja o vrednotama, naelima i normama ponaanja

obzirom na ono to je doputeno ili nedoputeno (dobro/zlo) istraujui njihovo utemeljenje i
opravdanje. Ona se dijeli na
opu etiku, koja se bavi utemeljenjima, vrednotama, naelima i normama,
posebnu etiku koja se bavi primjenom tih naela, normi i vrednota na posebnim
podrujima kao to je podruje ekonomije (ekonomska etika), politike (politika
etika), profesionalno podruje (profesionalna etika). Podruje znanosti o ivotu i
zdravlju predmet je bioetike. Bioetika je dakle specijalna etika

Bioetika definicija

Bioetika enciklopedija:
Bioetika je sustavno prouavanje ljudskog ponaanja na podruju znanosti o ivotu i
zdravlju (promiljanog) u svjetlu moralnih vrijednosti i principa [Encyclopedia of
Bioethics, 1978., str. XIX).

Center for Bioethics (1971.), Washingtonu

W. Reich, Encyclopedia of Bioethics
Biomedicinska znanost (znanosti o ivotu i zdravlju) i etika (moralne vrijednosti i
principi) moraju biti povezane tolerantnim i dijalokim mostovima, a sve to u
svrhu boljitka znanosti i svakog pojedinca.
Definicija u novom izdanju navedene enciklopedije doivjela je neke modifikacije: bioetika
je sustavno prouavanje moralnih dimenzija - ukljuujui moralnu viziju, odluivanje,
ponaanje i razborito vladanje - znanosti o ivotu i zdravlju primjenjujui razliite etike
metodologije s interdisciplinarnom impostacijom
Encyclopedia of Bioethics, 21995., str. XXI
Bioetika je znatno ira od medicinske etike jer obuhvaa i medicinsko-bioloka istraivanja,
njihove primjene na ovjeka i njihovo drutveno normiranje. Dananji pojam bioetike
obuhvaa ljudsku odgovornost naspram svih oblika ivota koji postoje u svijetu.
Druge definicije
primijenjena etika na nove probleme koji nastaju u graninim fazama ivota
sustavna znanost o ovjeku kao etikom biu, koja istrauje podruja i zakone
promjenjive tehnogeneze biolokog svijeta
Definicije koje u bioetici vide 'intelektualni napor da se u ozraju akademskog
dijaloga i tolerancije iznau toke zajednikih humanih i etikih vrijednosti u svrhu
njihove primjene na polje biomedicinske i s njom povezane prakse'.

Razvitak bioetike

Andre Hellegers

prvi je uveo bioetiku na sveuilite

B. kao dijaloka znanost (biomedicina, mass-mediji, biologija, filozofija, teologija, pravo )

Nastanku pojma bioetika prethodi dug put.

1. U starim drutvima medicinska etika istie:
etike zahtjeve koje lijenik mora potovati;
moralno znaenje lijenike skrbi o bolesniku
dunosti drave s obzirom na zdravlje svojih graana.
2. vanost za moral u okviru medicine ima Hipokrat (460.-370. pr. Krista) - njegova Zakletva:
(http://www.medri.uniri.hr/katedre/Drustvene%20znanosti/dokumenti/HIPOKRAT%20NASTAVNI
%20TEKST.pdf)
3. Doprinos kranstva
vrijednost ljudske osobe u kranstvu proizlazi iz nadilaenja klasinog dualizma, po kojem
se ne samo dua, nego itav ovjek u svom jedinstvu dua-tijelo promatra kao Boje stvorenje.
- Svaki se ovjek vrednuje kao odraaj Boje ljubavi (to god ste uinili )
Hipokratova zakletva
Kunem se Apolonom lijenikom, Asklepijem; Higijejom i Panakejom, svim bogovima i boicama,
zovui ih za svjedoke, da u po svojim silama i savjesti drati ovu zakletvu i ove obveze. Stoga u
uitelja ovoga umijea tovati kao svoje roditelje, njegovu u djecu drati svojom braom, a budu li
htjeli uiti ovu umjetnost, puoavat u ih bez ugovora i bez plae. Putat u da sudjeluju kod
predavanja i obuke i u svem ostalom znanju moja djeca i djeca moga uitelja. Uit u i ake koji se
budu ugovorom obvezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga. Svoje propise odredit u po
svojim silama i znanju na korist bolesnika i titit u ga od svega to bi mu moglo koditi ili nanijeti
nepravdu. Nikome neu, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti u mu za nj dati savjet .
Isto tako neu dati eni sredstvo za pometnue ploda. Isto u i pobono ivjeti i izvravati svoju
umjetnost. Neu operirati mokrane kamence, nego u to prepustiti onima koji se time bave. U koju
god kuu stupim, radit u na korist bolesnika, klonei se hotiminog oteivanja, a osobito zavoenja
ena i mukaraca, robova i slobodnih. to po svojem poslu budem saznao ili vidio, pa i inae, u
saobraaju s ljudima, koliko se ne bude javno smjelo znati, preutjet u i zadrati tajnu. Budem li
odrao ovu zakletvu i ne budem li je prekrio, neka mi bude sretan ivot i ugled ljudi do u daleka
vremena; prekrim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno."
Hipokratova zakletva

Tijekom povijesti ova se zakletva esto mijenjala, ali je na kongresu Meunarodnog saveza
lijenikih drutava u enevi godine ustanovljena konana zakleta koja se danas koristi,
enevska zakletva:

"U asu kada stupam meu lanove lijenike profesije, sveano obeajem da u svoj ivot
staviti u slubu humanosti. Prema svojim uiteljima sauvat u dunu zahvalnost i potovanje.
Svoje u zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvanija e mi briga biti zdravlje
mojega pacijenta. Potovat u tajne onog tko mi se povjeri. Odravat u svim svojim silama
ast i plemenite tradicije lijenikog zvanja. Moje kolege bit e mi braa. U vrenju dunosti
prema bolesniku nee na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, politike ili
klasne pripadnosti. Apsolutno u potovati ljudski ivot od samog zaetka. Niti pod prijetnjom
neu dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo
obeajem sveano, slobodno, pozivajui se na svoju ast."

Originalna Hipokratova zakletva sadri sljedee najvanije principe:

Zaklinjanje da e se pridravati ove zakletve.

Potovanje i zahvalnost svojim uiteljima.

Prihvaanje obaveze plaanja kolarine.

Obaveze da svoj ivot podredi u korist bolesniku.

Odbijanje davanja abortivnih sredstava enama.

Obaveza na ist i poboan ivot.

Odbija bavljenje onim za to nije osposobljen.

Ravnopravnost bolesnika bez obzira na spol i klasu.

uvanje kao tajne sve to vidi i dozna pri lijeenju bolesnika.

Prihvaa nagradu za uspjeno ispunjenje ove zakletve i kazne ako pristupi suprotno.

Medicina nije znanost ve je ona umijee-umjetnost, vjetina i stil ivljenja, ivotno zvanje,
izbor

Razvitak bioetike

Kranski govor . Svetost i nepovredivost ljudskoga ivota, svakoga stvorenja (osuuje

pobaaj, eutanaziju, sakaenja)

Enciklika Evangelium vitae (25. oujka 1995.), u kojoj po prvi puta, Ivan Pavao II. rabi termin
bioetika i govori o najaktualnijim problemima

Znaajni koraci u razvitku bioetike

otkrivanje penicilina (1946.),

stavljanje u opticaj prve kontracepcijske pilule (Pincus, 1952.);

prvi pokuaji transplantacije bubrega sa znaajnijim rezultatima (Murrav, 1954.);

razvoj i iroku primjenu tehnike reanimacije pacijenata;

revolucionarna otkria na polju genetike i jasna odreenja funkcija: kromosome kao nositelje
gena; gene kao nositelje nasljednih osobina; molekulu DNA u obliku dvostruke elipse;
genetski kod kao skup svih nasljednih osobina jedinke,

povezanost nekih bolesti s genima (genetski prenosive bolesti); krajem pedesetih postiu se
prvi rezultati na polju izvantjelesne oplodnje s prijenosom embrija kod ivotinja;

poetkom ezdesetih vre se prvi pokuaji transplantacije jetre dok se nekoliko godina kasnije
zapoinju poruivati prvi uspjesi pri transplantaciji srca

Bioetika podjela na

Opa bioetika raspravlja o etikim temeljima, o vrednotama i izvornim naelima medicinske

etike i o dokumentarnim izvorima bioetike (meunarodno pravo, deontologija,
zakonodavstvo). Praktiki, rije je o moralnoj filozofiji ili filozofskoj etici

Znanosti o ivotu

Znanosti o zdravlju

Kvaliteta ivota

Filozofsko utemeljenje

Biblijski temelji

Teoloko utemeljenje i velike religije

Povijesno utemeljenje

Bioloki i eksperimentalni temelji

Biotehnoloki temelji

Bioetika epistemologija

Bioetika naela

POSEBNA BIOETIKA

Posebna bioetika analizira velike probleme/izazove kako na medicinskom tako i na biolokom

podruju. Te se teme gledaju u svjetlu modela i temelja to ih etiki sustav smatra temeljnim i
opravdanim za etiku prosudbu.

Spolnost (kontraceptivne tehnike, pornografija, prostitucija, itd.)

Pobaaj

Eksperimentiranja, manipulacija i terapije na embrijima i fetusima

Potpomognuta oplodnja (neplodnost para, umjetno osjemenjivanje i FIVET)

Genetiki inenjering

Kloniranje

Pedijatrijska bioetika (pristanak, eksperimentiranja, nasilje, itd.)

Animalna bioetika (znanstveno istraivanje na ivotinjama, prava, itd.)

Bioetika okolia (zdravi okoli, bio-razliitost, itd.)

Socijalna bioetika (samoubojstvo, smrtna kazna, eugenika, droga, itd.)

KLINIKA BIOETIKA

Klinika ili bioetika odluivanja ispituje u konkretnoj medicinskoj praksi koje su vrednote u
pitanju ili koji su ispravni putovi za pronalaenje naela ponaanja. Izbor ili neizbor nekog
naela ili kriterija vrednovanja uvjetovat e konkretni sluaj.

Presaivanje organa

Eutanazija

AIDS

Neizljeive bolesti u terminalnoj fazi

Tehnologije reanimacije

Granina stanja

Modana smrt

Pokusi na ljudima

Informirani pristanak

Interdisciplinarnost bioetike

potivanje kompetencija meu znanostima - u bioetikim se promiljanjima susreu metode,

sadraji i znanja iz raznorodnih znanstvenih disciplina. To znai da je nemogue svesti,
poistovjetiti ili nametnuti snagu argumenata pojedine znanosti drugoj ne vodei rauna o
mogunostima njezine prijemljivosti takvih argumenata.

Daljnji uvjet je neodgodivo stvaranje bioetikog ozraja uvaavanja profesije.

Interdisciplinarnost nuno ukljuuje susretanje i dijalogiziranje medu ljudima razliitih
profesija. Aprioristiko ekskomuniciranje pojedine profesije iz bioetikih projekata, rasprava i
dijaloga neoprostivo je i govori o kulturi stranoj bioetici kao takvoj

U bio-etici ne postoje gubitnici i pobjednici, niti postoje kategorije 'uvijek u pravu' i 'uvijek u
krivu'. U bioetici kao i u svakoj drugoj znanstvenoj disciplini, postoji samo snaga argumenata.
Ovi posljednji ne moraju uvijek biti opeprihvaeni.

Ubrzan razvoj i otkria biomedicinskih znanosti stavili su cjelokupno ovjeanstvo pred nove
etike upitnosti, koje do tada nisu bile poznate.

Bioetika u Hrvatskoj

Razvila se u tri razliite sredine i u tri razliite kole, premda je bilo i nekih pojedinanih
pokuaja.

teoloko-katoliki vid bioetike oo. Isusovaca u Zagrebu

rijeka bioetika kola, s posebnim naglaskom na edukaciji,

zagrebaka filozofska struja, gdje je i stvorena ideja integrativne bioetike (izrada platforme za
raspravu o etikim pitanjima- ne puka interdisciplinarnosti).

U irem drutvenom pojavljivanju bioetika se u Hrvatskoj spominje 1996. godine pod pojmom
nova medicinska etika,

asopis Drutvena istraivanja, u dvobroju (23-24, 3-4 (1996), objavio niz priloga o bioetici.

Godinu dana poslije, dakle 1997., u Zagrebu je odran znanstveni skup naslovljen Bioetika

Prva bioetika disertacija u Hrvatskoj o bioetici bila je obranjena na Filozofskom fakultetu u

Zagrebu 1. prosinca 1999., pod naslovom Bioetika edukacija: sadraj, metode i modeli (N.
Gosi)

ve godine 1985., zaslugom o. V. Pozaia, kad je bio osnovan i Filozofsko-teoloki institut

Drube Isusove u Zagrebu Centar za bioetiku

Osnovna svrha Instituta bila je i ostala ona istaknuta u programu: prouavanje etikomoralnih pitanja vezanih uz sam ivot na svim njegovim razinama i razvojnim
stupnjevima.

I. egota je godine 2000. osnovao Hrvatsko bioetiko drutvo

Neke bioetike biblioteke.

Prva je V. Pozaia, u okviru Centra za bioetiku pri Filozofsko-teolokom institutu

Drube Isusove u Zagrebu,

profesor A. ovi pokree Bioetiku u okviru izdavake kue Pergamena iz Zagreba.

Profesor I. egota ve je prije pokrenuo Bioetike sveske pri Medicinskom fakultetu

Sveuilita u Rijeci.

U okviru 10. Dana Frane Petria u Malom Loinju, odran je meunarodni simpozij Bioetika
i znanost u novoj epohi, od

Od 2002. godine to postaje meunarodni bioetiki skup Hrvatskoga bioetikog drutva,

Hrvatskoga filozofskog drutva i Grada Mali Loinj, pod imenom Loinjski dani bioetike (A.
ovi) senzibilizira se tematika bioetike u drutvu

9. Svjetski kongres bioetike, u rujnu 2008. godine odran u Rijeci i Opatiji,

Bioetika interdisciplinarna znanost i njezina naela

Bioetika samostalna znanost
Da bi mogli govoriti o novoj znanstvenoj disciplini, mora postojati neki novi oblik spoznajne
djelatnosti koji posjeduje
vlastiti formalni objekt (odreeni tip pitanja-aspekti pod kojima promatramo neke
teme) i
materijalni objekt (podruje koje se istrauje).
Npr. istraivanje o ovjeku (materijalni objekt) potaknuto razliitim pitanjima (razliitim
formalnim objektima) rade razliite znanosti: medicinu, filozofiju, psihologiju
Bioetiku se moe smatrati novom disciplinom samo ako je barem formalni objekt izvoran i
ako se razlikuje od ostalih oblika spoznaje! (Npr. sudska medicina kao materijalni objekt ima
sudske sluajeve koji zahtijevaju istraivanje i prosudbe bioloke i/ili medicinske naravi)
I metafizika i biologija imaju objekt prouavanja - bie. Ono to metafiziku bitno razlikuje od
drugih znanosti jest to da ona istrauje zadnje uzroke postojanja bia kao takvoga (meta-fizika:
bie s onu stranu fizikog svijeta)
Bioetika kao znanost
to je ovjek?
"U povijesti od preko deset tisua godina nae je razdoblje prvo u kojem je ovjek po sebi
samom postao openito i radikalno problematian: ovjek ne zna tko je, a dapae i ne vodi
vie
rauna
da
to
zna
M. Scheler
U kontekstu gubljenja identiteta, nesigurnosti i skretanja s obzirom na sliku ovjeka,
filozofsko, kritiko i sustavno razmiljanje o biti i znaenju ovjeka postaje jedna od
najvanijih zadaa naega vremena. Pokuaji izradbe nove antropoloke filozofije jesu stoga
obiljeja mnogih mislilaca
Ciljevi bioetike sastoje se u racionalnom analiziranju moralnih problema vezanih uz
biomedicinu i njihovu vezu s pravnim podrujem i humanim znanostima.
Bioetika upuuje na razradu etikih pravaca koji se temelje na vrijednostima ljudske osobe i
pravima ovjeka, i koji e pritom potivati sve vjeroispovijesti, a etika e naela donositi
nastojei oko racionalnog utemeljenja i znanstveno primjerene metodologije

 Je li ovjek svodiv samo na bioloki element i da li se od drugih bia (biolokih vrsta) u

prirodi razlikuje samo po specifinoj biolokoj strukturi.
Pitanje kljuno pred smru
to predstavlja
neku nadu)

smrt

za

ovjeka

(samo

kraj

bolova

ili

otvara

Tjelesnost - najadekvatniji pojam kojim se moe protumaiti smisao biolokog identiteta u

ovjeku.
Tjelesnost je neodvojiva kategorija od ovjeka budui da po njoj on jest i ostaje realno,
konkretno i povijesno bie u neprestanu hodu prema ovjek je bie usmjerenja ...
Tko je ovjek?
Voda ini oko 65% tjelesne teine kod odraslog ovjeka i 75% kod djeteta? Kod ovjeka koji
tei 70 kilograma, ak 40 kilograma otpada na vodu, a ostalih 30 podijeljeno je na:
18 kilograma bjelanevina,
8 kilograma masnoa,
4 kilograma soli, minerala
i ostalih tvari.
Oi - Svako oko ima otprilike 75 milijuna ivanih stanica. Svaka stanica reagira na svjetlost i
njene promjene; neke registriraju vodoravne linije, druge okomite i kose, neke odreene boje i
nijanse svjetlosti. Ti impulsi odlaze u mozak gdje se slae mozaik i stvara slika. Najsavrenije
televizijske kamere imaju rezoluciju od 8 tisua tokica. To nije nita u usporedbi s 800 tisua
tokica, to je rezolucija mrenice oka.
Tijelo/tjelesnost podlona zakonitostima biologije, kemije, fizike ... koordinirano se
izgrauje, usavravajui bioloki identitet u svim dimenzijama ...
U isto vrijeme se ovjek kroz razliite faze razvoja izgrauje i usavrava u totalitetu - ne
samo u tjelesnoj dimenziji ve i duhovno i psiholoki
Kao bie ovjek posjeduje neto to ga razlikuje od svih ostalih bia (npr. samosvijest,
autonomija, svrhovitost, prava ...)
U ovjeku postoje djelatnosti koje se mogu objasniti njegovom biolokom i tjelesnom naravi
kao kod ivotinja.
Ali on razvija i djelatnosti nematerijalnog obiljeja (odvijaju se na vioj, nematerijalnoj,
razini: shvaanja univerzalnih ideja, sposobnost razmiljanja, sloboda - ljubav u duhovnom i
altruistikom smislu). Te djelatnosti mogu se tumaiti samo jednim naelom ili izvorom koji
nije poistovjeen s materijom, ve nematerijalnim izvorom pa stoga duhovnim.
Ne govoriti o metafizikoj dimenziji osobe-ovjeka znai reducirati njegovu narav, ne
obuhvatiti sve bogatstvo onoga to znai biti ovjek
Razliitost ovjeka od ostalih stvorenja (Neusporedivost na racionalnoj i duhovnoj razini)

 Odgovor na pitanje kakav je ovjek uvelike ovisi o individualnim karakteristikama

pojedinca, dok odgovor na pitanje to je ovjek apsolutno vrijedi za svakog
konkretnog ovjeka.
Tradicionalna definicija koja je ula u antologiju govora o osobi istie da je to
individualna supstancija razumske naravi (Boecije)
Ostaju dva konstitutivna naela ovjeka iji se izvor i narav bitno razlikuju: tijelo i duh (ili
duhovna dua).
Duhovnost due ukljuuje dvije posljedice:
ako je dua duhovna onda odatle slijedi da ona ne moe proizlaziti iz tijela
besmrtnost
Polazei od naela nemogunosti proizlaenja duhovnog iz materijalnog,
zakljuujemo da u ovjeku, sastavljenom od due i tjelesnosti, dua ima razliito i
duhovno izvorno naelo
Vrednovanje ovjekove tjelesnosti
Razliita shvaanja tjelesnosti
dualistiko shvaanje,
monistiko shvaanje,
personalistiko shvaanje
-dualistiko shvaanje
- konfliktnost izmeu due i tijela (Platon)
- budui da je dua vjeni i boanski element, tijelo je poglavita smetnja spoznanju
ideja pa je ideal ovjeka u osloboenju od tjelesnog
monistiko shvaanje
Monizam je filozofsko uenje koje priznaje za temelj svih pojava u svijetu jedno
naelo: ili materiju (materijalistiki monizam) ili duh (idealistiki monizam)
Tijelo iscrpljuje totalnost ovjeka (materijalistiko shvaanje ovjeka) (J'existe mon
corps - Sartre) i totalnost njegovih iskustava: bilo ono to ovjek jest u sebi bilo ono
to on postie u iskustvu s drugima jest tjelesnost i tjelesno iskustvo

ovjekovo dostojanstvo

 personalistiko shvaanje
Knjiga Postanka (1, 26-27 i 5,1) ljudi su stvoreni na sliku i priliku Boju (slika je povezana uz
gospodarenje nad stvorenim ivotinjama)
Prema toj viziji ovjek ne nalazi temelj vlastitoga dostojanstva sam u sebi ve mu ga daje
netko tko je vii od njega i koji ga je iz ljubavi stvorio (usp. Post 1,31).
ovjek - jedino stvorenje na zemlji kojemu se Bog direktno obraa i s kojim
razgovara. To je oznaka uzvienog dostojanstva koje ovjeku nitko i nita ne
moe oduzeti.
ovjek nije bilo kakvo bie ve bie to ga je Bog stvorio za sebe, kao svoga sugovornika i
sustvoritelja.
On je uzvieni dostojanstvenik premda ostaje stvorenje i kao takav, ovisan i ogranien
Posebni poloaj ovjeka i stoga jer on jedini u svom prirodi moe preuzeti slobodno
odgovornost i odgovara za posljedice svoga djelovanja
Poloaj ovjeka ne ovisi o njegovoj biolokoj vrsti ve moralnoj svijesti
Moralna sposobnost osobe je kvalitativna sastojnica ovjeka (gdje je bie koje pripada
ljudskoj vrsti tu se nalazi osoba)
Svako ivo bie ima svoju specifinu vrijednost i svrhu u samome sebi (to je poziv za drugoga da
izbjegava samovolju prema drugome)
ovjek osoba
Temeljno pitanje koje se nametnulo bioetici od samih poetaka njezina postojanja odnosi se
na problem zauzimanja teoretskog i praktinog stava pred pojmom osoba, pred ovjekom
kao osobnim biem
ovjek je osoba. Iskustvom samoga sebe doivljava na nain neodvojivosti vlastitog ja od
svojih ina i djelovanja.
Samo kao osobno bie ovjek ulazi u kontakt s drugim osobama pri emu je njegovo
ja temeljni medij za komuniciranje s drugim osobama, ali i za razlikovanje od
drugih osoba: ja nisam ti.
Elementi osobnosti
jedincatost i nezamjenjivost nekog bia koje za sebe moe rei ja. U stvarnosti ne postoji
nikakav dvojnik koji bi s nekim bio istovjetan.
samostojnost: osoba je svjesna da nije dio neega drugog, neke vee cjeline;
nositelj svojih radnji: ne moemo rei neto misli u meni, nego ja mislim, makar se
katkad u naoj svijesti zbivaju procesi kojima ne moemo sasvim upravljati;
sloboda: ovjek je kao gospodar svojih ina uzrok onoga to samo o njemu ovisi;

 odgovornost: posljedice naih ina pripisuju se nama; mi stojimo iz njih;

savjest: u samima sebi pronalazimo neku instanciju koja nam budi tu odgovornost;
osamljenost: pred tom instancijom savjesti ne moe nas zastupati nitko drugi;
baenost: ovjek ne egzistira iz samog sebi, na to ga opominju njegovo podrijetlo od drugog i
injenica smrti
ovjekovo dostojanstvo
Postoji u ovjeku neodoljiv poticaj prema vlastitom ostvarenju. Ta tenja prema ostvarivanju
vlastita bia jest volja.
ovjek je bie koje moe htjeti, koje udi i proeto je nagnuem prema svojem ostvarenju ...
To nije samo izvanjsko ve to ovjek doivljava iznutra
Savjest je nutarnje i blie sudite moralnog ina i to to sudite bude istinitije i obuhvatnije u
vrednovanju, tim e moralni sud biti objektivniji i valjaniji; to taj sud bude zamagljeniji i
naopakiji, odnosno lien nune informacije, tim postoji opasnost da bude pogreniji. Moralna
se obveza, meutim, ne sastoji samo u djelovanju prema savjesti ve u oblikovanju istinite,
ispravne i sigurne savjesti.
Zdravlje, bolest
Zdravlje, kao i bolest, ne mogu se odnositi samo na fiziki organizam, niti se mogu definirati u
isto organskom smislu
Svjetska zdravstvena organizacija: Zdravlje je stanje potpunog fizikog, mentalnog i
socijalnog blagostanja i ne sastoji se samo u odsutnosti bolesti i nemoi.
Ova se definicija moe i dalje upotpunjavati zdravlje se shvaa vie kao dinamino
ravnotee: unutar tijela izmeu razliitih organa i razliitih uloga jedinstva organizma,
izmeu tijela i psihe na individualnoj razini, te izmeu pojedinca i ambijenta.
Vanost shvaanja ambijenta - ne samo drutvenog ve i ekolokog
Najvee je upotpunjenje definicije ipak na etikoj razini mnoge bolesti proizlaze iz
pogrenih etikih izbora (droga, alkoholizam, AIDS, nasilje, odsutnost nunih dobara
za zdravlje); zdravlje osim toga ovisi o odgovornosti osobe.
Tijelo i komercijalizacija
Govoriti o trgovini obzirom na ljudsko tijelo, pretpostavlja koritenje kategorija predmet,
vlasnitvo. Trgovanje ili kupoprodaja odnose se na dobra ili predmete vlasnitva. Ako tijelo
nije vlasnitvo ovjeka, nego bie i utjelovljenje ljudske osobe, ne moe se promatrati
kriterijima robne razmjene
Na emu se temelji zabrana trgovanja tijelom? Tijelo, ukoliko je obdareno i proeto nutarnjom
vrijednou, nema cijene

 Jedina mogunost razmjene kada je rije o tijelu/tjelesnosti postaje dar (kategorije

besplatnosti, solidarnosti, altruizma - etika darivanja organa
Kroz povijest razliiti naini trgovanja tijelom: ropstvo, prostitucija, izrabljivanje rada
maloljetnika i ena (danas se profiliraju novi oblici: zakup maternice, banke sjemena, itd.,
trgovina djecom, trgovina organima za presaivanje
Bioetika i njezina naela
Potreba razlikovanja
Objektivna vrijednost (npr. vrijednost ivota ...)
Subjektivni moment/element (tj. kako to djelovanje sama osoba u svojoj nutrini
shvaa i u kojoj mjeri osobno o tome odluuje
- Potreba usklaivanja subjektivnog momenta s objektivnom vrijednou
Da bi doli do suda o objektivnoj vrijednosti djelovanja potrebno je stalno nastojanje oko
traenja istine. Treba promatrati norme odnosno zakone koji tite/promoviraju ili posreduju
vrednote. Kad je rije o zakonu tada moemo govoriti o nekoliko razina-kategorija zakona
prirodni moralni zakon - ucijepljen u savjest ovjeka i moe ga se shvatiti razumom stoga se i moe definirati kao razumska norma. (U personalistikoj filozofiji
kranskog nadahnua prirodni zakon je shvaen kao odsjaj vjenog zakona)
Osoba, djelujui prema savjesti moe doi do prirodne ili razumske norme te do oblikovanja
svoga suda o konkretnom djelovanju.
Npr. lijenik moe biti neposredno uvjeren u savjesti da ne moe odobriti eutanaziju to je
trai bolesnik, i to u skladu s normom koju razumski spoznaje a ona norma govori o
nedodirljivost ljudskoga ivota
Osim naravnog treba imati u vidu i pozitivni zakon zakon(i) koje donosi nadleni autoritet
(npr. drava ili meunarodne organizacije ... definirana prava ovjeka ... moe biti rije i o
vjerskom autoritetu)
Postoji mogunost i neznanja i zabluda npr. u vidu tumaenja normi, hijerarhija vrednota
(netko moe pogrijeiti u prosudbi kako djelovati u situaciji ouvanja neke vrednote - npr.
ivot novoroeneta u sporu s obranom ivota majke u kritinom poroaju)
S moralnog motrita zabluda i neznanje moe biti ne s krivnjom ako osoba nije propustila nita
to se od nje trailo
U suprotnom - moe biti s krivnjom "in causa", kad je oekivana zauzetost izostala
subjektivnom krivnjom, radi neiskustva, nerazboritosti ili nemarnosti (npr. odgovornost koju
moe ukljuivati nedostatan studij ili manjak trajne formacije lijenika ...)
Druga razina vrednovanja moralnog ina jest subjektivna: djelovanje se shvaa i o njemu
odluuje u nutrini subjekta.
uvjetovanosti mogu umanjiti i katkada ponititi odgovornost.

 Okolnosti ... ubojstvo uinjeno u cilju ucjene, a drugo je ubojstvo ovjeka zbog kvara na
konicama automobila
Odgoj savjesti!
Bioetiki modeli
Pitanje spoznaje konkretnih etikih normi i vrijednosnih sadraja, adekvatno primijenjene
metodologije u njihovu izlaganju te mogunost njihove primjene ostaje otvorenim problemom
u bioetici ...
U dananjoj bioetikoj diskusiji o temeljnim pitanjima bioetike pojavljuju se razliiti stavovi.
Bioetiki modeli
Sociobiologijski ili sociopovijesni
Sociobiologijski
ili
sociopovijesni
stav
Etike
norme
i njima pretpostavljene vrijednosti plod su razvoja sociolokih promjena, potreba i zahtjeva.
Ta vizija se nadahnjuje biolokom evolucijom prema kojoj svaka ivotinjska vrsta razvija
odreene organe i sposobnosti za bolju prilagodbu i preivljavanje. Etike norme ponaanja su
prema ovom stavu iskljuivo u funkciji razvoja drutva.
Kao to su kozmos i razliiti oblici ivota u svijetu bili podvrgnuti evoluciji, i drutva se
razvijaju, a unutar te bioloke i socioloke evolucije moraju se mijenjati moralne vrednote
OSVRT
Oito je da su neke kulturalne i obiajne sastavnice podvrgnute evoluciji. Meutim, ovjek
ostaje ovjek u svim vremenima, prostorima, kulturama i drutvima, po naravi drugaiji od
svakog drugog ivog bia
Dobro i zlo se ne mogu zamijeniti, niti mogu biti istodobno i dobro i zlo, nisu zamjenjivi ....
Smrt, bol, glad za istinom, solidarnost i sloboda nisu kulturalne izvedenice ve injenice i
vrednote koje prate ovjeka u svim povijesnim stadijima
Utiilitarizam
pragmatini militarizam - u bioetiku unosi kriterij prosuivanja etinosti ljudskog djelovanja
utemeljen iskljuivo na odnosu cijene i koristi [cost / benefit).
Kriterij cijena / korist predstavljao bi zadnji temelj etikog prosuivanja i to meu
vrijednostima koje su meusobno heterogene, raznorodne (npr. u praktino klinikoj primjeni
ovaj kriterij bi se primjenjivao u kontekstu odmjeravanja dviju vrijednosti koje su potpuno
razliite: cijena (novac) i korist, tj. dobrobit (za ovjeka).
Konkretno postavlja se pitanje je li financijski isplativo operirati tekog bolesnika,
ak i ako se predvia da mu operacija moe poboljati zdravstveno stanje (dobrobit za
ovjekovo zdravlje), ako je cijena prevelika?
Personalistiki model

 Polazna injenica - ovjek je bie koje je sposobno razmiljati o sebi, o vlastitom

samoodreenju
Sposoban je otkriti i dati smisao svome djelovanju
Ontoloka i aksioloka razdaljina izmeu ljudske osobe i ivotinje nije usporediva s onom
koja odmie biljku od gmizavca ili kamen od biljke.
Naela personalistike bioetike
Neka naela i bioetika usmjerenja koja se tiu interventa ovjeka na ljudski ivot - na
biomedicinskom podruju. Ta naela imaju svoju vanost u primjeni na sluajeve koje emo
razmatrati u specijalnom dijelu.
Naelo zatite fizikoga ivota
Naelo slobode i odgovornosti
Naelo totaliteta ili terapeutsko naelo
Naelo socijalnosti i subsidijarnost
1. Naelo zatite fizikoga ivota
Tjelesni, fiziki, ovjekov ivot nije neto to bi osobi bilo pridano izvana, ve je jedna od
njezinih temeljnih vrednota. Naglaavamo jedna od, jer tjelesni ivot ne iscrpljuje sve
bogatstvo osobe koja je takoer duh.
Uz tu temeljnu vrednotu tjelesnosti postoji duhovno dobro osobe. Ponekad ono moe traiti
rtvu tjelesnoga ivota samo u sluaju ako se bez toga rtvovanja to ne bi moglo ostvariti. To
se ne moe nametnuti ve mora biti slobodan dar.
Npr. muenik daruje ivot samo kad nema drugoga puta za ostvarenje moralnog dobra
bilo osobe ili drutva. U sluaju muenitva ne unitava ivot muenik ve drugi
(muitelj); muenik izlaui svoj tjelesni ivot riziku, ostaje vjeran najviem dobru.
Potovanje vrijednosti ivota dugujemo i niim razinama ivota, na vegetativnom i
ivotinjskom podruju, to je tema na koju su ekoloki pokreti danas vrlo osjetljivi.
Ipak, ne treba zaboraviti da ovjek predstavlja ontoloki viu razinu i nadilazi razne ivota
niih bia pa stoga ovjek, po prirodnoj biolokoj povezanosti, smije koristiti biljke i ivotinje.
Koritenje ne znai grabe, nasilje zbog nasilja, devastiranje i stavljanje u opasnost ravnotee
u prirodi.
Ne moe se niti smije obrana ivota biljaka i ivotinja izjednaavati s obranom ljudskog ivota
2. Naelo slobode i odgovornosti
Treba uvijek imati na umu da su ivot i zdravlje povjerene prvenstveno odgovornosti pacijenta
i da lijenik nema nad pacijentom drugih prava, viih od onih koje ima pacijent sam prema
sebi.

 Kad god lijenik smatra neprihvatljivim moralne zahtjeve ili elje pacijenta moe mora, biti
svjestan svoje odgovornosti, pozivajui pacijenta da razmisli i da se utee drugim bolnicama i
drugim lijenicima.
Lijenik ne smije prisiljavati (savjest) pacijenta niti pacijent (savjest) lijenika: obojica su
odgovorni za ivot i zdravlje.
Lijenik je duan informirati pacijenta o tijeku terapije i traiti daljnju i jasnu suglasnost
uvijek kada se pojavi neto nepredvieno: (npr. terapija koja ukljuuje rizik ili opasnost ...)
Rezolucija Parlamentarne skuptine Vijea Europe Pravo na prigovor savjesti u legalnoj
medicinskoj skrbi iz 2010. godine, u st. 1. kae niti jedna fizika ili pravna osoba nee biti
podvrgnuta prisili, nee se drati odgovornom, niti e je se na bilo koji nain diskriminirati
ukoliko odbije izvriti, osigurati prostorije za izvravanje, pomoi izvravanju ili se sama
podvrgnuti abortusu, izvriti pobaaj ili eutanaziju, ili bilo koji drugi in koji bi iz bilo kojeg
razloga za posljedicu imao smrt ljudskog fetusa ili embrija.
3. Naelo totaliteta ili terapeutsko naelo
Jedno od kljunih naela karakteristino za medicinsku etiku. Ono se temelji na injenici da je
ljudska tjelesnost svekoliko jedinstvo razliitih dijelova meu sobom organski i hijerarhijski
objedinjenih
doputa i obvezuje na medicinske i kirurke terapije. Kirurg koji odstranjuje npr.
slijepo crijevo moralno ispravno djeluje te je i duan to uiniti ukoliko je to nuno za
spaavanje organizma. Zbog toga se ovo naelo naziva i terapeutsko naelo.
Isto naelo moe imati vanije primjene kad je rije o odstranjenju tumora, intervenata uz
rizik i intervenata koji mogu ukljuivati vana oteenja kao u sluaju terapeutske sterilizacije
ili npr. kod odstranjenja tumora maternice.
teta koja prati intervent je doputena ili ponekad nuna za prihvatiti a cilj se smatra moralno
prihvatljivim.
terapeutsko naelo da bi se moglo primijeniti zahtijeva neke okolnosti .
zahvat na bolesnom dijelu ili da je usmjeren na uzrok zla, radi spaavanja zdravog organizma;
nema drugih sredstava ili naina za spreavanje bolesti;
postoji velika mogunost i visoka proporcionalnost za uspjeh;
postoji suglasnost pacijenta ili onoga koji nad njim ima pravo
proporcionalnosti terapija - neka terapija se vrednuje unutar totaliteta osobe, te se stoga
zahtijeva odreena proporcija izmeu rizika i teta koje ona ukljuuje i dobara koja ona donosi
4. Naelo socijalnosti i subsidijarnost
Naelo socijalnosti - moe opravdati darivanje organa i tkiva, to ukljuuje stanovito
sakaenje darovatelja, moe potaknuti skrbniku dragovoljnu slubu i moe, potaknuti

podizanje skrbnikih djela osjeajem bratskog sluenja zdravih prema bolesnima darivanju
dobra sebi slinih
4. Konfliktne situacije i naela za njihovo rjeavanje
4.1. Naelo manjeg zla
Potrebno je razlikovati :
fiziko zlo
moralno zlo
Moralno zlo dovodi u pitanje vie, duhovno dobro, i u konanici, vie ili manje svjesno, odnos s
Bogom.
U sluaju da postoji konflikt dramatinog izbora izmeu fizike (ili materijalne) i moralne tete, nema
nikakve sumnje da treba biti rtvovano materijalno dobro. Materijalna dobra nisu samo ekonomska,
nego i drutvenog tipa (sklad s drugima, radno mjesto, ugled, ast ...).
4.2. Radnja s dvostrukim uinkom (voluntarium indirectum)
(farmakoloka) terapija nosi sa sobom esto sekundarne uinke. Tako se esto dogodi u
moralnom iskustvu da uz neku dobru radnju, a katkada i nunu, budu povezane predvidljive
negativne posljedice.
Radnja s dvostrukim uinkom jest radnja iz koje proizlaze dva uinka od kojih je jedan dobar,
a drugi zao-lo.
Doputeno je izvriti neku radnju (ili slobodno je propustiti) kad taj izbor ukljuuje neki zao uinak uz sljedee uvjete:

da je nakana djelovanja ostvarenje pozitvnog cilja;

da je izravan uinak interventa pozitivan;
da pozitivan uinak interventa bude proporcionalno vei ili, barem jednak negativnom uinku;
da za takav zahvat nema drugih sredstava koja ne bi mogla imati negativnih uinaka
Zlo ne moe nikad biti predmet izravnog izbora
Dobar, plemeniti cilj koji se eli ostvariti ne moe se postii prihvaanjem loih, etiki
neprihvatljivog djelovanja ili takvih ina
Eutanazija

Eu+tanatos = slatka, dobra smrt blaga smrt u smislu prihvatljive smrti, ne previe duga, ne
smrt koja je oznaena trpljenjem, bez bolova ... (neki grki i latinski pisci e ve taj izraz
upotrebljavati)

U tekstu o ivotima 10 careva rimskih opisuje se smrt Augusta Cezara. Kae pisac da je car
bio teko bolestan, zvao je svoje pozdravio se s njima i umro na rukama svoje supruge (pisac
takvu smrt oznaava rijeju EUTANATOS te kae da je cezar oduvijek elio takvu smrt. U
tom kontekstu upotrebe ovog izraza nije rije o eutanaziji kao ubojstvu ve rije kojom se
kvalificirala sama smrt.

in ili propust koji po svojoj naravi ili s nakanom uzrokuje smrt kako bi se na taj nain
uklonila svaka bol.

Shvaanje smrti i odnos prema smrti u razliitim kulturama!

Platon podrava (u sluaju tekih bolesnika) . Ali u ostalim ambijentima su bili

protiv (Hipokratova zakletva!)

Nacistika praksa programirane eutanazije; rije je o prvom politikom programu eutanazije,

pomno razraenom i ostvarivanom. Prema istraivanjima koja se oslanjaju na djelima
Nurnberkog procesa, od 1939. do 1941. eliminirano je preko sedamdeset tisua ivota,
definiranih kao egzistencije bez ivotne vrijednosti.

Sigurno se ne podudaraju razlozi na koje se pozivaju pristae eutanazije danas (za razliku npr.
Hitlerovog vremena) postoji jedna zajednika toka izmeu nacistikih teorija i dananjih
proeutanazijskih ideologija - nedostatak pojma o transcendenciji ljudske osobe.

ako ljudski ivot nema vrijednosti u sebi, uvijek ga netko moe instrumentalizirati

nakon to je izgubljen iz vida transcendentalni smisao ljudske osobe, nije vie mogue
prepoznati vrijednost svoga ivota, te se dolazi dotle da se vlastitu eliminaciju predstavlja kao
dobro u odreenim okolnostima

Smrt tabu (kao neko seks!)

U XX. stoljeu smrt je zamijenila seks kao glavnu zabranu. Neko se djeci govorilo da ih je
donijela roda, ali su nazoila velikim oprotajnim scenama u sobama i na posteljama
umiruih. Danas su djeca upoznata, jo od rane mladosti, s fiziologijom ljubavi i raanja, ali
kad vie djeda ne vide pa pitaju gdje je, odgovara im se, u Francuskoj, da je otputovao na
dugo putovanje, a u Engleskoj, da se odmara u lijepom vrtu gdje raste prelijepo cvijee. Nisu
vie samo djeca ta koju donose rode, nego i mrtvi koji nestaju meu cvijeem".

ne dogaa se u obitelji, ve je u svakom smislu marginalizirana (dogaa se tamo negdje u

domovima, hospicijima ...) ... psiholoka eutanazija umiranju bez rodbine, sam

Smrt u dananjem kulturnom kontekstu (na marginama je svakodnevnog ivota

staraki domovi, mrtvanice )

U hedonistikom drutvu patnja, trpljenje, podnoenje nemaju smisla (oprene su

oekivanjima samoga ovjek)

"Eutanazija se nadovezuje na proces sekularizacije koji proima nae drutvo i koji se

izraava, prije svega, kao najvii oblik zahtjeva ljudske neovisnosti, i od samoga Boga, i
dosljedno tome kao odbacivanje vjerskog simbolizma smrti". Campanini

ivei u epohi negiranja smrti, iz naeg se rjenika eli izbaciti svaki izraz koji govori o smrti,
pa vie i ne govorimo mrtvac, ve voljeni; pokop zamjenjujemo spomen inom

Ritualnost oko sprovoda najmanje se razvila .. (npr. vjenanja, roendani, pobjede ...)

Rasprave koje se tiu granice ivota i smrti svesti na tehniki izvodivo i tako ovjeka svesti na
bioloku i medicinsku razinu

Eutanazija - bijeg od boli i agonije, nastaje prvo u duhu pa tek onda u drutvu i pravu!

Dananji ovjek ivi u iluziji savrenoga zdravlja i beskonanoga ivota.

Danas su glavna obiljeja shvaanja ivota i openito slike kozmosa i postojanja preuzete ne
toliko iz religije i filozovije ve iz prirodnih znanosti zato se i smrt sve vie shvaa na
temelju postavki prirodnih znanosti.

Smrt (u kontekstu znanstveno-tehnoloke) - transformacija smrti iz prirodnoga dogaaja, koja

izlazi iz nae kontrole, u isprogramirani dogaaj ...

Posljedino se razliita egzistencijalna stanja ovjeka, kao to su ivot, bolest, patnja, bol,
umiranje i smrt, proglaavaju besmislenima u onim okolnostima u kojima tehnika pokazuje
svoja ogranienja, tj. u kojima ona vie nije u stanju, posredstvom medicinskih, tehnikih,
kemijskih, ekonomskih, socijalnih i drugih sredstava, ublaavati, uklanjati ili izbjegavati takva
stanja.

Opasnost danas - Kvaliteta ivota redukcionistiki se vezuje uz bioloke parametre i itavo se

ljudsko dostojanstvo poistovjeuje s biolokom kvalitetom zdravstvenoga stanja organizma
(time izostaje transcendentalno, metafiziko i teoloko tumaenje ljudskoga ivota)

Kao da se isprepliu razna shvaanja:

autonomija samoga pacijenta (treba potivati njegovu volju, samoodreenje za smrt);

prekinuti ivot koji nije dostojan ivljenja jer ne zadovoljava kvalitetu ivota;

pitanje vrijednosti samoga ivota u sebi!

Opcija za eutanaziju stvara pogrean izbor ili sukob vrijednosti: ivotu se suprotstavlja bol i
obadvije se stavljaju na istu razinu. Da bi se oslobodili boli treba se rijeiti ivota.

Razvoj medicine doprinio je da je ivot dulji a vrijeme umiranja se produilo

Stav pred eutanazijom - padajui u jednu od dviju krajnosti. Ili odabire eutanaziju:

priznavajui svoju nemo, optira za skraenje patnje skraivanjem ivota ((birati

moment i nain umiranja) Nitsche Umri u pravom trenutku,

ili pokuaj beskonanog produivanja ivota pod bilo kakvim uvjetima

distanaziji.

Ima li ovjek pravo sam odluiti kada e umrijeti?

Ako je ovjek apsolutni gospodar (pa ak gospodar ivota i smrti) eutanazija se smatra
legalnom odnosno prihvatljivom ... zahtjevi za pravom na smrt

Meutim: Snano se protivi naravi samoga ovjeka ...

ak i u laikoj viziji, ne moemo rei da ivot pripada iskljuivo odreenom pojedincu treba
uvijek imati u vidu sve one povezanosti, meuovisnosti i relacije koje se uspostavlja s
drugima odnosno itavom zajednicom,

Kranska antropoloka vizija ... ivot je dar od Boga. ovjek nije apsolutni gospodar ve
mu je ivot povjeren ... to je direktni grijeh protiv onoga tko ivot daruje ...

Hipokratova zakletva: Neu se dati navesti niijom molitvom, ma tko on bio, da dadnem
nekomu otrov ili mu to savjetujem.

Danas se ne govori samo u sluajevima teko oboljelih ve i u sluajevima novoroenadi koji

boluju od nekih nedostataka (da bi se izbjegla njihova patnja i teret za drutvo)

Socijalna eutanazija - ne predstavlja se kao izbor pojedinca nego drutva, i to zbog ekonomske
injenice da sanitarna potronja ne moe vie biti u stanju podnositi financijski teret koji zahtjeva
briga oko bolesnika s dugoronim bolestima

Pritisku za legalizaciju eutanazije pridonose udruenja kao to je Euthanasian Society of

America, koje je UN-u iznijelo zahtjev da se pravo na eutanaziju ukljui u Deklaraciju o
ljudskim pravima. Taj kulturalni pritisak je ojaan utjecajem skupina koje propagiraju
samoubojstvo shvaeno kao self-deliverance (samoizruenje).

Poetci zakonskih regulativa:

Poelo je s dravom Kalifornijom, koja je 1976. objavila zakon koji je otvorio put
nekanjavanja eutanazije (Natural Death Act) uz prethodni zahtjev pacijenta izraen u
obliku testamenta (living will);

1977. drugih est saveznih drava objavile su sline zakone. U tim zakonskim
odredbama priznaje se pravo svakoj punoljetnoj osobi da dadne u pisanom obliku
odluku koja e vrijediti pet godina u kojoj se omoguuje osobnom lijeniku da ne
upotrebljava ili da prekine terapiju odravanja na ivotu u sluaju da se osoba nalazi
pri kraju ivota.

U EU, aktivna eutanazija legalna je u Belgiji, Luksemburgu i Nizozemskoj.

Crkveni nauk o eutanaziji

Polazine toke:

Eutanazija

priznanje svetog obiljeja ovjekova ivota,

primat osobe nad drutvom,

dunost autoriteta da potuje neduan ivot.

Pravo na ivot to je pravo ali nije apsolutno. To znai da potivanje ivota moe biti
legitimno podreeno potivanju ostalih vrijednosti ili pak rtvovano pred drugim
vrijednostima.

U sluaju eutanazije nema nijedne druge vrijednosti koja bi se mogla smatrati viom
tako da bi se mogla pretpostaviti ivotu pojedine osobe (niti razlog moe biti
osloboenje od bolova/trpljenja kako bolesnika tako i ukuana).

Temeljno je pitanje: kome ivot pripada? U vjerskoj viziji pripada Bogu (EV br. 2951). Ali i u isto laikom gledanju ne moe se rei da ivot pripada iskljuivo toj
osobi jer uvijek postoje povezanosti, prijatelji, cjelokupna zajednica (nitko ne moe
jednostavno privatizirati ivot).

ivot pojedinca ne ovisi nikada o volji drugih. Ako prihvatimo princip eutanazije, tada
prihvaamo da ivot ovisi i o volji drugih (to znai i prihvatiti kriterij da ivot moe ovisiti o
razliitim uvjetima psihikom stanju, neizljeivim bolestima ....).

Lijeniko osoblje ono ni u kojem sluaju ne bi smjelo sudjelovati u djelovanju koje imaju
eutanazijski cilj.

Crkveni nauk o eutanaziji

Pio XII. se izravno osvre na nacistiku praksu o prisilnom smaknuu motivirano psihikim i
fizikim manama. "S velikim aljenjem gledamo da se onima koji su tjelesno deformirani,
onima koji su umno bolesni ili pogoeni nekom nasljednom boleu oduzima katkada ivot,
kao da je toboe nesnosan teret za drutvo. Jo gore, taj nain neki hvale kao plod ljudskog
napretka, vrlo koristan zajednikom dobru. Ali tko ne vidi, ako je razuman, da se to protivi ne
samo prirodnom i boanskom zakonu.

Evangelium vitae

Analiza eutanazije u tri razliita stupnja

1. iz motiva samilosti pravo saaljenja ini ovjeka solidarnim s onima koji pate ali ne ubija onoga
ija se patnja ne moe podnijeti (cilj treba biti - odstraniti bol ali ne osobu/bolesnika)
2) eutanazija bez traenja ili pristanka bolesnika (nedragovoljna eutanazija) ubojstvo se ini nad
osobom koja to nije niti traila niti zahtijevala (vrhunac samovolje je kada neki lijenici ili
zakonodavci prisvajaju sebi pravo odluivanja tko mora ivjeti a tko umrijeti)
3) dok uglavnom zakoni odreuju da se mora traiti pristanak od strane zainteresiranih negdje se
proglaava nekanjivim in protiv ivota tek roene djece ili protiv osoba u tekoj psiholokoj situaciji

Ne radi se prvenstveno o razlozima vjere ve obrana ivota je (ivot) dobro i vrijednost koju
trebaju svi spoznati

Eutanazija terapija

Deklaracija (o eutanaziji, 1980.) govori o redovnim i izvanrednim terapeutskim sredstvima

obvezatna se daju redovna sredstva za pomo umiruem,

izvanredna sredstva - moe ih se odrei uz pristanak pacijenta, ili nakon njegova traenja, pa i
kad takvo odricanje oznaava anticipiranje smrti (Obiljeje izvanredan definira se s obzirom
na poveanje patnje to su je mogla prouzroiti takva sredstva ili, pak, s obzirom na skupou
ili takoer tekou pristupa za sve one koji su ih mogli traiti).

Napredak u medicini oteao je takvo razlikovanje, ukoliko su mnoga sredstva, do juer

smatrana izvanrednim, postala redovnim.

Na temelju te razlike Deklaracija navodi etiri indikativna kriterija:

a) Kada nedostaju drugi lijekovi, mogu se utei, s pristankom bolesnika, sredstvima to ih dananja
medicina ima na raspolaganju, makar su jo u stadiju ispitivanja i nisu iskljueni neki rizici.
b) Doputeno je prekinuti primjenu tih sredstava, kad rezultati ne daju nade koja se u njih polagala. Ali
u donoenju odluke treba se voditi rauna o opravdanoj elji bolesnika i njegove obitelji te
kompetentih lijenika
c) Doputeno je zadovoljiti se normalnim sredstvima to ih medicina moe ponuditi. Ne moe se
nikomu nametnuti obveza da se utee nekom tipu lijeenja, koji jo uvijek, premda je ve u uporabi,
nije siguran od opasnosti ili je preteak
d) U iekivanju neizbjene smrti, usprkos koritenim sredstvima, doputeno je u savjesti donijeti
odluku o prekidu tretmana, koji bi mogli omoguiti privremeno i muno produljenje ivota, ali da se
ne dokine normalna duna njega, koja se daje bolesniku u slinim sluajevima"

Pruanje terapija

Zbog dunosti potovanja pacijenta i traenja kvalitete ivota pribjegava se normalnim i

ublaujuim kurama . Ta dva pojma nisu po sebi istovjetna

U normalne spadaju: hranjenje, hidracija, odstranjivanje bronhijalnih sekreta,

ienje ireva od tetnih tvari i si. U tom smislu se izraava, na primjer.

Karta zdravstvenih djelatnika: "Hranjenje i hidracija, makar se umjetno pruali, ulaze

meu normalne kure koje se uvijek mora davati bolesniku kad nisu tegobne za nj:
njihovo nepravedno prekidanje moe znaiti istinsku i pravu eutanaziju" (br. 120.)

Ublaujue kure imaju znaenje ire od normalnih kura. Pod tim pojmom podrazumijevaju se oni
tretmani u korist pacijenata koji su pogoeni bolestima koje se ne mogu vie lijeiti, a cilj im je vie
kontrola simptoma nego temeljne patologije, preko primjene procedura koje omoguuju pacijentu
najbolju kvalitetu ivota.

Ublaujue kure danas ukljuuju:

a) ublaujuu onkoterapiju, - primjena klasinih onkolokih terapija

(kirurgija, radioterapija, kemoterapija) na pacijentima na kojima se traga za
kurom simptoma;

b) tzv. kure podrke, obuhvaaju: antaterapije koje katkada ne ublauju ili ne

uklanjaju osjeaj bolova; procjena gledom na hranjenje i hidro-elektronska
regulacija; lijeenje infekcija; fizioterapeutske procedure rehabilitacije;
psiholoka potpora kojoj pripada posebno mjesto od osobite vanosti u kuri
potpore bolesniku i njegovoj rodbini; psiholoki nadzor ekipe skrbnika

Navedena Deklaracija, upravo u iznesenom dijelu, ne prihvaa tzv. terapeutsku upornost,

kojom se, produljujui po svaku cijenu ivot, dolazi do suprotnosti koja se naziva distanazija.

Pruanje kura..

U sluaju kome koja se smatra povratnom, obvezatna je uporaba svih sredstava koja su na
raspolaganju, jer povratak ivota vrijedi svake vrste ekonomske rtve. Tim vie nam se stvar
ini potrebnom ukoliko se pacijent u komi ne moe izraziti i dati svoj pristanak; prema tome
na rodbini i na medicinskom osoblju je dunost uiniti sve to je mogue sa sredstvima za
oivljavanje, takoer, izvanrednim.

Kad se koma smatra nepovratnom, ostaje obveza redovite kure (pod ovim se podrazumijevaju
njega hidracijom i ishranom), ali nema obveze posezanja za sredstvima koja posebno
iscrpljuju i koja su muna za pacijenta, kanjavajui ga na produljenje agonije ivljene u
stanjima lienim svake mogunosti ponovnog dolaenja k svijesti i sposobnosti odnosa.

Ublaivanje boli!

Doputena je uporaba analgetika, takoer kad moe ukljuivati rizik skraivanja ivota, pod
uvjetom da nema drugog naina za olakanje boli; takoer je doputena uporaba analgetika
koji oduzimaju uporabu svijesti, pod uvjetom da je pacijent imao vremena ispuniti svoje
vjerske i moralne dunosti; stoga, nije doputeno onoga koji umire liiti svijesti o samome sebi
bez tekog motiva!

Pacijent bi mogao zakonski odbiti, u potpunosti ili djelomino, uporabu analgetika da bi

mogao vlastitoj boli dati vii smisao sudjelovanja u Kristovoj muci i u sjedinjenju s
otkupiteljskom rtvom koju je Krist prinio u poslunosti volji Oevoj (vjerski motiv)

Etika praenja umiruih i bolesnika

Nain negiranja smrti i pokuaj kontrole nad smru odnosno bolesnicima:

Pokuati pod svaku cijenu zatititi bolesnika da ne zna za svoju situaciju (a esto tako
i rodbinu)

Pod svaku cijenu pokuati ivot produiti

Praenje bolesnika iziskuje

Prihvatiti granice medicine (odreene terapije prihvatiti ili ne prihvatiti)

Premjestiti naglasak od ozdravljenja prema brinuti se za

Biti blizu bolesniku

ivjeti s bolesnikom iz dana u dan pribliavanje smrti ... pomoi ivjeti sve od
posljednjeg trenutka

Rei (istinu) umiruem!?

Moralni kriteriji:

Istina ostaje temeljni kriterij sustavna la nije korisna pacijentu koji ima pravo
na informaciju i na pripravu za dostojnu smrt; (pravo na informaciju sadre liste o
pravima bolesnika

informaciju, kad se radi o tekom ili umiruem bolesniku, treba pruiti u okviru ire
ljudske komunikacije, koja se ne ograniuje na davanje podataka o dijagnozi i
prognozi bolesti. Prije svega treba sasluati bolesnika i moe se postupno govoriti
bolesniku o teini bolesti.

Istina koju treba priopiti mora biti prilagoena sposobnosti osobe da je prihvati.
Stoga je potrebno pripremiti prikladno stanje duha, treba poznavati razliite
psiholoke faze umiruega

treba se potovati obvezu neskrivanja teine situacije u njezinoj biti, osobito kad
pacijent ima dunost suoiti se, prije smrti, s vanim odlukama i ima dunost-pravo
pripremiti za dobru smrt

U posljednjih 45 godina stopa samoubojstva porasla je za 60% te je danas meu TRI

VODEA UZROKA SMRTNOSTI u populaciji od 15 do 45 godina!

Danas su najugroenija skupina MLADI i to ponajvie u industrijski razvijenim zemljama!

Maurizio Pompili (veljaa 2011.) kae da je suicid drugi uzrok smrti uzrasta od 15
-24 god. u Laziju (Italija), nakon stradanja na cestama.

U Hrvatskoj je od 1992. do 2006. godine ak 850 osoba mlaih od 18 godina poinilo

samoubojstvo. ivot je u tom razdoblju sebi oduzelo 169 djeaka i djevojica u dobi
izmeu 10 i 14 godina.

Raspodjela po prosjenoj stopi suicida zadnjeg desetljea u Europi

Vrlo nisku stopu suicida, manje od 5, imale su Albanija, Armenija, Azejberdan, Gruzija,
Grka, Malta

Nisku stopu, 5-10, imale su Uzbekistan, Velika Britanija, Makedonija, panjolska, Portugal,
Italija, Nizozemska, Izrael, Irska

Srednju stopu suicida, 10-20, imale su vicarska, vedska, Poljska, Norveka, Moldavija,
Luksemburg, Kirgistan, Island, Njemaka, Francuska, eka, Bugarska, Belgija, Slovaka

Visoku stopu suicida, 20-30, imale su Ukrajina, Slovenija, Kazahstan, Finska, Danska,
Hrvatska, Bjelorusija, Austrija

Vrlo visoku stopu suicida, vie od 30, imale su: Litva, Latvija, Maarska, Estonija, Rusija

Metode, naini izvrenja suicida

izazivanje automobilske nesree

davljenje u vodi

elektrinom strujom

vjeanje najei primjer u RH

letalna injekcija

samospaljivanje

predoziranje hipnoticima, antidepresivima, sredstvima protiv bolova, barbituratima

koritenje plastine vreice i guenje ugljinim dioksidom)

trovanje

ustreljivanje

rezanje velikih arterija, traheje

rezanje vena

gladovanje do smrti

guenje, trovanje ugljinim monoksidom

Samoubojstvo

Deklaracija potvruje: "Dragovoljna smrt, tj. samoubojstvo, neprihvatljivo je kao i ubojstvo:

slian in uinjen od strane ovjeka negiranje je Boje vrhovne vlasti i njegove ljubavi. S
druge strane samoubojstvo je esto negiranje ljubavi prema samima sebi, negiranje prirodne
tenje za ivotom, odricanje dunosti ljubavi i pravednosti prema blinjima, prema razliitim
zajednicama i prema vanjskom drutvu, iako se tada upliu - kao to se zna - psiholoki faktori
koji mogu ublaiti ili jednostavno dokinuti odgovornost.

Potrebno je dobro razlikovati od samoubojstva onu rtvu u kojoj se zbog vieg dobra nudi ili
stavlja vlastiti ivot u opasnost".

Prije se fenomen samoubojstva, posebno u kranskoj misli, promatrao kao zadnji greben,
drugim rijeima, rasprave su se zadravale na analizi pitanja je li in koji se dogaa na tom
grebenu etiki dopustiv ili nije (kao takav je teko biti razumljiv i opravdan)

Ono ega je u tim raspravama nedostajalo bila je analiza stanja ovjeka koji stoji na tom
grebenu ili je ve s njega pao.

ariste zanimanja postupno se premjetalo s promatranja ina suicida na promatranje

osobe/subjekta koji poini suicid. Postalo je tako oito da u estim sluajevima osoba koja
uini samoubojstvo ne eli smrt, nego ivot, oito neki bolji ivot od onoga koji je do sada
ivjela.

Najbolja prevencija samoubojstva je ona koja moe ponuditi uvjerljivi nain kako opet
osmisliti svoj ivot

Samoubojstvo razlozi sv. Tome

Prekraj zakona ljubavi prema sebi, vlastitom naravnom nagonu za postojanjem, obzirom da je
tjelesni ivot uvjet moralnog djelovanja. Suicid unitava ne samo tjelesni ivot, nego i
moralnu mogunost postojanja.

Samoubojstvo kri zapovijed ljubavi prema zajednici jer je ovjek, po svojoj naravi, drutveno
bie, odgovoran za ope dobro. Suicid je teki antisocijalni in.

Suicid je krenje ljubavi prema Bogu Stvoritelju koji je ovjeku dao ivot i uinio ga svojom
slikom. Na toj liniji osude samoubojstva ustraje veina katolikih teologa sve do danas.

Samoubojstvo u kranskoj perspektivi

Kranska etika promatra poinitelje, one koji su taj in poinili (pokuavajui vidjeti pravi
motiv zbog kojega je on poinjen) - To je razlog zbog kojega je i Crkva promijenila stav prema
samoubojicama (npr. vie im se ne uskrauje pokop ali sam in samoubojstva ostaje i
nadalje neprihvatljiv)

Promjenu u stavu Crkve doprinijelo je poimanje u kojem se na novi nain doivljava

ovjekova sloboda (uvia se da je osoba u takvim situacijama dobrim dijelom determinirana)

Samoubojstvo (vano etiko pitanje!) radi li se o inu koje je samo sredstvo kako bi se
postiglo neko dobro koje poinitelj smatra vanijim od vlastita ivota? Ili je suicid uinjen radi
njega samoga?

Smrtna kazna

Stoljeima se smatralo da vlast moe kazniti krivca i smrtnom presudom

Jedan od uestalih oblika bila je i (krvna) osveta kako bi se nanovo uspostavio poremeeni red
(esto se smatrala svetom obvezom)

Uspostavljanjem juridikih instanci (npr. mogunost zatvaranja kanjenika) sve se vie

delegira na te istance donoenje presude (time se i odgovornost poinje sve vie shvaati
individualno a ne toliko korporativno)

Za opravdanje smrtne kazne bilo je prisutno miljenje da javna vlast moe ubiti nekoga
(nepravednog napadaa) kada je ugroeno ope dobro

Smrtna kazna moe imati sljedee funkcije:

Osveta - Nadoknada za uinjeno nedjelo (kao to se dobro treba kompenzirati

dobrim tako i zlo zlim)

Pedagoka (smrtnom se kaznom prinosi rtva!) ali, kakva je osobna/subjektivna

odgovornost onoga tko je nedjelo poinio

teko je razumjeti kako se smru okrivljenika mogu restituirati vrjednote

time se i iskljuuje mogunost promjene te osobe

Zastraivanje za potencijalne poinitelje

Obrana drutva od poinjenja drugih nedjela

Rasprave se vode u vezi nekih ekstremnih situacija kada bi takva kazna bila dozvoljena (npr.
ratno stanje kada je ubojstvo pobunjenika ili izdajice jedino sredstvo da se spase mnogi ivoti)

Danas drava/drutvo raspolae drugim sredstvima i nainima kanjavanja

Pravo na (legitimnu) obranu (ubojstvo nepravednog napadaa)

Hamurabijev zakonik drevne Mezopotamije (18. st. pr. K.) predvia legitimnu obranu

Rimsko pravo takoer predvia ubojstvo agresora u sluaju kada je ugroen ivot, integritet
(ali se nije radilo o ugroenosti materijalnih dobara)

Od 5.st. kat. teologija prihvaa legitimnu obranu!

Pomalo se afirmira miljenje da je legitimno odbiti/boriti se protiv nasilja djelujui tako da se

nanese ranjavanje ili ak usmrti agresor pod uvjetom da se ispunjavaju tri uvjeta:

Da se radi o nepravednoj agresiji

Da se ini minimum, nuno uvjetno da bi se odbilo agresora

Da je teta koja se nanosi napadau proporcionalna vlastitoj teti

Ne radi se o agresiji koja je uinjena prije ve neto to se sada dogaa (ako je to odmazda na
neto to je prije uinjeno onda se radi o osveti)

Transplatacija organa

Presaivanje organa je prijenos staninog materijala ili tkiva, ivog ili mrtvog, bilo s jednog
dijela istovjetnog organizma na drugi, bilo s jedne osobe na drugu. (Aramini, 238)

ORGAN organizirane strukture ljudskog organizma koji vre jednu ili vie ivotnih funkcija

TKIVA skup stanica koje pridonose jednoj posebnoj funkciji

Vrste:

AUTOTRANSPLATACIJA prijenos tkiva s jednog na drugo mjesto istog organizma

HETEROTRANSPLATACIJA / KSENOTRANSPLATACIJA prijenos organa s jedne

vrste na drugu vrstu (ivotinje na ovjeka)

HOMOTRANSPLATACIJA prijenos organa ili tkiva s jedne vrste na istu vrstu (ovjek na
ovjeka)

Zapoelo krajem 19. st., razliiti pokuaji presaivanja, pokusi na ivotinjama i s ljudima

1918. prva transfuzija krvi

1933. uoena "inkomapatibilnost izmeu tkiva davatalja i primatelja", Frank Mann, SAD

1937. prvo umjetno srce (Rusija), 1940. prvi umjetni bubreg (Nizozemska)

1954. Joseph Murray - Prva transplantacija bubrega izmeu jednojajanih blizanaca, SAD,
Nobelova nagrada za medicinu

1962. Prva uspjena transplantacija bubrega od umrle osobe - Joseph Murray i David Hume
-, SAD

1964.David Hume (Richmond, s Murrayem prvi transplanter bubrega) i Norman Shumway

(Stanford, prvi transplanter srca u SAD-u), optueni za ubojstvo pacijenta u modanoj smrti,
kojemu su uzeti organi i presaeni radi lijeenja - optuba je ubrzo odbaena.

1967. Christiaan Barnard - Prva uspjena transplantacija srca - Capetown, J. Afrika

Prva uspjena transplantacija jetre - Thomas Starzl, SAD

Prva uspjena transplantacija bubreg/guteraa - Richard Lillehei, William Kelly, SAD

Presaivanje I darivanje tkiva i organa zato?

Zahvaljujui presaivanju, ivi organizam ovdje ovjek ovjeku se produuje ivot;

omoguava vrenje ivotnih funkcija.

Oboljeli: NAELO ZATITE IVOTA I ZATITE ZDRAVLJA

Darivatelj: NAELO SOLIDARNOSTI I SUPSIDIJARNOSTI

Potovanje ivota, njegova obrana i promicanje, predstavljaju prvi moralni zahtjev ovjeka
prema samom sebi i prema drugima.

Presaivanje kod djece i odraslih sve vie starijih osoba; sve vea potreba za organima; ali i
vei rizik neprihvaanja organa koji je povezan s dobi

Uvjet da presaivanje uspije: prihvaanje tkiva ili organa (do 3 mjeseca)

U sluaju da ne uspije smrt primatelja organa ili hitna nova operacija i novi organ

Kako to postii?

Postupak kod heterotransplatacije (I)

Davatelj

Lijeniki timovi

ivi, mrtvi, pristanak

Tim za utvrivanje smrti

Tim koji posreduje organe
Tim za presaivanje

Vrijeme uzimanje organa unutar 24 do 48h

DAVATELJ IVI

UVJETI:

Primatelj

Dobro fiziko stanje

Podrka obitelji
Informiranost i pristan

kompatibilnost s primateljem (npr. jetra ista krvna grupa i veliina do 20% razlike u visini;
dob mlai-mlaem)

dobro fiziko i psihiko stanje (oporavak, spremnost nastaviti ivot bez dijela ili cijelog
organa)

Informiranost i formalni pristanak

Informiranost: o kirurkom postupku, oporavku, rizicima oporavka. Mogunost psihikih

potekoa osjeaj kao da je odstranjeni organ jo postojei na tijelu; krivnja zbog odluke.
Motivacija?

Formalni pristanak: u slobodnoj volji!!! (pritisak rodbine, emotivna odluka), mogunost

opoziva do zadnjeg trena

Problem : prodaja organa ?

Uvjeti:

potpuno slobodan pristanak

potpuna informiranost o rizinosti

mora se raditi o uistinu potrebnom i hitnom sluaju

rizik mora biti proporcionalan (uspjeh kod primaoca proporcionalan sa tetom kod davaoca)

Davatelj mrtvi

Uvjeti: podudarnost organa (veliina donora, starost); kvaliteta organa, odsustvo bolesti

PRISTANAK!

IZRIIT PRISTANAK ZA IVOTA : 1.upis u registar esto se eka do kraja pa

izostane; 2.oporuno

PRETPOSTAVLJENI PRISTANAK : osoba koja nije potpisala pristanak,ali se

pretpostavlja da je suglasna da se nakon njezine smrti takav postupak
presaivanja organa s njezina tijela smije obaviti

MODANASMRT?! Je li uistinu mrtav?

Do 1950. ih smrt se proglaavala nakon prestanka kucanja srca i

prestanka disanja

1970-e uvoenje modane smrti

Nema vie vrsta smrti jedna je smrt,

Ali postoji vie naina njezinog utvrivanja

Smrt je dogaanje proces, stanice odumiru pomalo (prestanak krvotoka ostaju bez kisika)

Kod govora o modanoj i kardio - smrti, rije je o USTANOVLJENJU SMRTI

nastupila je smrt

SMRT je trenutak prestanka ivota, kad organizam prestaje funkcionirati

kao jedinstvena cjelina

Smrt potpuni i nepovratni gubitak sposobnosti organizma da zadri vlastitu

funkcionalnost
Krvotok mozga zalihe kiska 30s, odumiranje stanica mozga u roku 5 min
Smrt modanog debla ili cijelog mozga CIJELOG MOZGA
Npr. stanje bez svijesti, ravna crta EEG-a, odustnost refleksa, odsutnost
krvotoka mozga, prestanak disanja, razdoblje promatranja od 6h na dalje (cca
12h)
Teko emotivno prihvatiti pristanak lanova obitelji vano informiranje ljudi
prije nastupa takve situacije
Primatelj organa

to je mogue bolje zdravstveno stanje (pripremanje pacijenta)

Pristanak!

Rizik da tijelo ne prihvati organ (dob, zdravstveno stanje)

Mogunost infekcija i drugih bolesti (npr. kod hepatitisa i jetre velika

vjerojatnost reinfekcije)

Psihike posljedice (krivnja i pitanja o donoru; neije srce)

Odgovornost (uzimanje lijekova, pridravanje dijetnog reima, ustezanje od

alkohola kod alkoholizma); suradnja u praenju zdravstvenog stanja

Naela

N. Cjeline ili totaliteta dio postoji radi cjeline; cjelina moe odreivati o
dijelu i njime raspolagati u svome interesu primjena autotransplantacije

N. Soldarnosti - Primjena heterotransplatcija

Prodaja organa/KORUPCIJA

Nedostatak organa

Iskustvo kad se poinje naplaivati, smanjuje se darivanje organa

nepovjerenje

Upitna kvaliteta tih organa (od siromanijih loiji uvjeti ivota)

Rjeenje zakonska regulativa zabrana!

Drugi problem plaanje za pomak na listi ekanja

Transplatacija Prvi smo po broju transplantacija bubrega i jetre, a drugi po broju

presaivanja srca