Professional Documents
Culture Documents
Najstrpljiviji Zatvorenik U Historiji, Aid El-Karni PDF
Najstrpljiviji Zatvorenik U Historiji, Aid El-Karni PDF
Naslov originala
Aid el-Karni
Prijevod
Abdurrahman Kuduzovi
Lektura
Omer Resulovi
Isnam Talji
Abdurrahman Kuduzovi
Korektura
emsada Dani-Kuduzovi
Izdava
Abdurrahman Kuduzovi
Dizajn korice
Amir Halilovi
DTP
D.T.
Aid el-Karni
Najstrpljiviji
zatvorenik u historiji
Jusuf, a. s.
Tree izdanje
Sarajevo, 2011
{5}
porodica. Svevinji Allah oprostio je Jusufovoj, alejhis-selam, brai, prema nekim uenjacima i upravnikovoj eni.
Upravnik je prihvatio islam; sve se na kraju svelo na dobro,
olakanje, radost A drugi kau: Na svijetu, ni na istoku
ni na zapadu, ne postoji ljepe kazivanje od ovoga. Pogledajte samo kako se niu dogaaji i sve dolazi u svoje vrijeme:
Jusufova, alejhis-selam, braa nisu dola prije nego to je
Jusuf, alejhis-selam, preuzeo vlast, a vlast nije preuzeo dok
nije izaao iz tamnice.
Posluajmo govor naeg Gospodara, Svemogueg Stvoritelja. Ostavimo po strani govor knjievnika, pjesnika i uenjaka, a posluajmo govor Onoga Koji je stvorio i nas i njih.
Allah, delle anuhu, rekao je za Svoj govor da mu je la strana s bilo koje strane; Kuran je nadnaravan: Reci: Kada
bi se svi ljudi i dinovi udruili da saine jedan ovakav
Kuran, oni, kao to je on, ne bi sainili, pa makar jedni
drugima pomagali. O pisci, o pjesnici, o knjievnici, o
mislioci, svi se udruite, pa uzmite kakva hoete pera, kakvu god tintu elite, kakve god listove imate, i sastavite ta
elite! Ma ta napisali, jedan ajet iz asnoga Kurana bit e
za stupnjeve i stupnjeve iznad vaeg djela; nikada i niko
Kuran nee dostii.
Svevinji je Allah suru Jusuf poeo rijeima Elif-Lam-Ra, a uenjaci na ovakve poetke ajeta ne gledaju istovjetno. Neki kau da samo Sveznajui Allah zna njihovo znaenje. Drugi vele da je Allah, delle anuhu, tim slovima htio
izazvati Arape, jer Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem,
mudiza jest Kuran. Drugim rijeima, o Arapi, o rjeiti ljudi, o najbolji oratori, o najistaknutiji pjesnici na Zemlji, vi
ste denitivno najrjeitiji ljudi na svijetu, nepristrano i bez
kurtoazije. To je vae priznanje i priznanje drugih, nearapa.
Moda ima vie nearapa eksperata za neku drugu oblast,
moda su napredniji u neemu, moda ih ima boljih pje{6}
robovati Svevinjem Allahu, koja e znati za prave vrijednosti i lijepo ponaanje, i prema tome se ravnati. Prekini s
nemarom u kojem ivi, svoj dom ispuni Svjetlom, ako eli
uputu i nur. Sakupi porodicu i kazuj im o Jusufu, o Ibrahimu, o stanovnicima Peine, o vlasnicima slonova Izmiljene prie, koje su popularne u svijetu, negativno djeluju na
vjeru i akaid. Do ruku mi je dola jedna takva knjiga, koja
obeshrabruje i gui oslonac na Allaha, delle anuhu, dira
u osjeaje, skrnavi ast, ohrabruje na injenje zabranjenog,
ismijava ednost, poziva u nemoral
Mi tebi o najljepim dogaajima kazujemo Zato se,
muslimane, proi drevnih izmiljenih pria, ostavi noobdije! vrsto se dri Knjige, kojom nas je Svemogui Allah
izbavio, i objavio je preko Dibrila, i slijedi Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kojim nas je On poastio.
A kuranska su kazivanja najpovjerljivija zbog tri razloga
koja emo spomenuti.
Prvo, njihov je izvor asna Knjiga, koju je objavio Sveznajui Allah, Jedan Jedini, preko povjerljivog Dibrila Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, a to je najispravniji
lanac. Otuda, ko prihvati Kuran i sunnet, zbog toga lanca,
sigurno e ui u Dennet. ejhul-islam Ibn Tejmijja izjavio
je sljedee: Sljedbenici hadisa, koji se povode za lancem:
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem Dibril Svevinji
Allah imaju udjela u Allahovim rijeima: i spomen na
tebe visoko uzdigli! A lozo imaju udjela u ajetu: onaj
koji tebe mrzi sigurno e bez spomena ostati. Sljedbenici hadisa i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, prakse u
rangu su ashaba, a lozo i racionalisti u rangu licemjera
za vrijeme Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.
Takoer je izjavio: Niko na Zemlji, osim Resulullaha,
sallallahu alejhi ve sellem, nije na stopostotnoj istini; svako,
osim njega, svoje miljenje mora poduprijeti dokazom.
{ 13 }
Drugo, u njima nema neistine niti pretjerivanja, a veina pria, na osnovu kojih njihovi autori dobijaju nagrade,
izmiljena je. Zamislite, dijete doe iz kole i izmisli priu,
zatim je zapie i dobije kojekakvu nagradu. Gdje je moral i
odgoj, i gdje su principi i norme u vezi s priom? Zaista su
kuranska kazivanja dovoljna, i nisu nam potrebne nikakve
izmiljene prie, iji su autori ljudi, slabii, tavie nevjernici. Pred nama je kazivanje o Jusufu, o Ibrahimu, o Ademu,
kazivanje o bedemima (u suri El-Eraf). Imamo Knjigu od
Allaha, oni nemaju; imamo historiju koja je dovoljna i Zapadnjacima. ak, mnoge prie koje su osvojile Nobelovu
nagradu, kao npr. prie Nediba Mahfuza, izmiljene su,
nisu stvarne, ali su ipak dobile tu nagradu.
Tree, u kuranskim je kazivanjima korist, odgoj i upuivanje na istinu, a odvraanje od lai, za razliku od izmiljenih pria, koje ovjeka izvode iz okvira stvarnosti, kao prie
Hindavija i drugih, koji su toliko izali iz okvira stvarnosti
da ljudi, itajui ih, obolijevaju od runih misli i privianja.
Upozoravam da se takve prie ne itaju niti da se prodaju.
Savjetujem da se vratimo asnom Kuranu, kazivanjima o
vjerovjesnicima i ivotopisu ashaba, radijallahu anhum.
Neki komentatori Kurana kau da su se ashabi jednom
prilikom iskupili kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i traili od njega: Allahov Poslanie, postalo je monotono, moe li nam ta kazati?, pa je Svevinji Allah
objavio: Mi tebi o najljepim dogaajima kazujemo
Ponovo su zatraili: Allahov Poslanie, moe li nas posavjetovati?, pa je objavljeno: O ljudi, ve vam je stigla
poruka od Gospodara vaeg
Zbog ega je ummet poraen? Zbog ega nazadan? Zbog
ega ovakva klonulost i bankrot? Imamo Knjigu, na osnovu
koje je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pobjeivao,
na osnovu koje su pobjeivali ashabi: kada su vrsto drali
{ 14 }
{ 20 }
Velika zavjera
o snu koji je sanjalo. (Neki uenjaci kau da su njegova braa bili vjerovjesnici, a drugi tvrde da su poslanstvo primili kasnije.) Zavjera poinje kada su vidjeli s kakvom se panjom njihov otac Jakub, alejhis-selam, odnosi
prema Jusufu, najljepem, najbistroumnijem, najrjeitijem,
grlei ga, pitajui za njega, vodei ga na musalu Njih deseterica vide tu panju, u isto vrijeme osjeajui kako ih
otac zapostavlja, to im nalae: velika se spletka mora iskovati, zavjera protiv dobrog djeaka mora se pripremiti! Ali,
ko njega uva?! uva ga Svevinji Allah. Znaj, ako je Allah,
delle anuhu, na tvojoj strani, ne boj se, ma koliko ljudi
uestvovalo u zavjeri, ma kakve spletke kovali. Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, savjetovao je Ibn Abbasa, radijallahu anhu: Pazi na Allaha, On e na tebe paziti; pazi na
Allaha, nai e Ga ispred sebe; znaj za Njega u blagostanju, On
e za tebe znati u tekoi. Znaj, kada bi se cijeli svijet sakupio
da ti pribavi kakvu korist, nee ti pribaviti osim ono to je Allah
ve odredio, a kada bi se sakupili da ti kakvu pakost uine, nee
ti moi nauditi osim onoliko koliko je Allah ve odredio; pera su
podignuta, a listovi su se osuili.
Eto, djeaka Jusufa uvat e Svemogui Allah; on nee
imati uvare, ni oca, ni brau koji bi ga osnaili, ali Alla-
{ 21 }
sellem, pred njima ui suru Jusuf, a oni je prenose jevrejima. Kada su je uli, zakleli su se Allahom da Resulullah,
sallallahu alejhi ve sellem, nije dodao ni oduzeo ni jednu
rije, ali nisu prihvatili islam. Zato? Zato to ih je obuzela
bolest Jusufove brae, zavidnost. Allah, delle anuhu, o jevrejima kae: i kada im dolazi ono to im je poznato
itali su u svojim knjigama, oni, podli Jevreji, da e vjerovjesnik Muhammed biti Arap: i kada im dolazi ono to
im je poznato, oni u to nee da vjeruju, a odgovor na takvo ponaanje jesu Allahove, delle anuhu, rijei: i neka za to stigne nevjernike Allahovo prokletstvo!, tj. neka
Allahovo prokletstvo stigne one koji taje istinu, koji izmiljaju dokaze, koji poriu jasne argumente nakon to su ih
saznali.
Dakle, zavjera poinje. Sastaju se. ejtan im daje instrukcije. A Jakub i Jusuf ni za ta ne znaju. Najstariji od njih ree: Jusuf i brat njegov drai su naem ocu od nas, a nas je
itava skupina jer je deset vie od dvojice. Svi smo njegovi sinovi, pa, kako naeg brata Jusufa moe voljeti vie
od nas, njemu pridavati najvie panje, a nas zapostavljati,
zato tako ini? Neki uenjaci kau: Niko nikada nije zavidio toliko na ljubavi koliko su oni njemu zavidjeli. Ljubav
je Allahova, delle anuhu, blagodat. U Sahihu je zabiljeen
hadis: Kada Allah zavoli nekog ovjeka, pozove Dibrila: Ja
volim toga i toga, spomenuvi njegovo ime, Dibrile, voli toga i
toga, u tome i tome gradu, u tome i tome kvartu! Dibril ga zavoli, jer ga je zavolio Allah. Zatim Dibril dovikne stanovnicima
nebesa: Allah voli toga i toga, ne zbog njegovog porijekla, niti
imetka, ve zbog bogobojaznosti, iskrenosti, dobrote i pobonosti.
Zatim bude prihvaen na Zemlji. Da je Jakub, alejhis-selam,
volio Jusufa i Benjamina vie od njih dobro su znali i
esto spominjali. To ih je boljelo zbog dvije pojedinosti: prvo, bili su sinovi jednog oca; i, drugo, davao je prednost
{ 23 }
i poslije toga ete dobri ljudi biti, tj. nakon to zavrimo s Jusufom i Benjaminom, ostalo je lahko. Bit emo
pokorni Allahu, delle anuhu, i molit emo Ga za oprost,
jer On je milostiv i mnogo prata, a ocu emo donijeti logino opravdanje: pojeo ga vuk. Eto, nesrea, neposlunost
prema ocu, ubistvo, i nita vie, a: poslije toga ete dobri ljudi biti. Komentatori kau: To je bila njihova nada,
nada u Svevinjeg Allaha, i dokaz da su jo bili iskreni vjernici, iz ega se zakljuuje da ovjek, musliman, ma koliki
bili njegovi grijesi, mora lijepo misliti o Allahu, delle anuhu. Dakle, najstariji meu njima predloio je da ga ubiju,
a drugi se nadovezao iskljuujui taj prijedlog: ili ga u
kakav predio ostavite, a ovdje vidimo da Kuran ne pridaje panju imenima, otuda, neki tvrde da je to predloio
Benjamin, a drugi kau da je to bio Jehuda. Nas zanima da
je to reeno, a nije nam bitno ko je to rekao, i u tome je
poenta.
Ako ba hoete neto da uinite, onda Jusufa ne ubijte, ree jedan od njih, jer je ubistvo neoprostiv grijeh,
ako ga ubijemo, njegova e krv biti biti osveena ma koliko
mi to ne eljeli, Allah, delle anuhu, dat e da istina izae
na vidjelo, jednog dana, na mjestu zloina ostat e tragovi
i pokazatelji da smo mi ubice, i Jakub, alejhis-selam, e, nakon odreenog vremena, otkriti da je Jusuf ubijen: ubistvo
je rigorozna kazna, a on je, ipak, na brat. Ovaj je bio najmilostiviji meu njima, zatraivi da se kazna ublai, tj. da
se, umjesto ubistva, Jusuf, alejhis-selam, protjera iz zemlje.
Ako ba hoete neto da uinite, onda Jusufa ne ubijte, ve ga na dno nekog bunara bacite, tj. u bunar iji
su zidovi od zemlje, ne zidani, daleko od ljudi, kako ne bi
mogao izai. Hvaljen neka je Allah, pogledajte na ta ih je
zavist navela! Svoga brata bacaju u bunar, u mrkloj noi,
meu vukove i kojekakvu divlja, daleko od roditelj i pri{ 25 }
pa on odgovori: Bojim se da ga vuk ne pojede! Iz svoje velike ljubaznosti nije rekao: Bojim se za njega od vas. Jer,
da ih je optuio za bilo ta, oni bi se tada otvoreno izjasnili
kao neprijatelji.
Rijei: a plaim se da ga vuk ne pojede kada vi na
njega ne budete pazili, izdvajaju vuka zbog toga to su Arapi sve divlje zvijeri: leoparda, risa i lava, nazivali vukom. A
prema miljenju nekih, vuka je izdvojio zato to je lukav i
veoma podmukao; budui da ima malo tijelo, nee napasti
direktno, ve se podmuklo i kriom prikrada, te napada s
lea. El-Dahiz, u djelu El-Hajevan, kae da vuk spava s jednim otvorenim okom. Otuda su lav i leopard bolji od vuka,
koji je podao i prljav. A sve to ukazuje na to da je Jusuf bio
jo nejak; da je bio vei i jai, branio bi se od zvijeri.
Jakub, alejhis-selam, nije optuivao Jusufovu brau, a ne
znavi da su ustvari oni vukovi. I oni, Allah im oprostio,
pribjegavaju vuijem lukavstvu. Kao da je rekao: vi ete se
igrati i razgovarati, zaboravit ete dijete koje posebno pazim. Njihova se pakost poveava. Situacija nalae da se tvrdo zakunu.
Razgovor jo nije zavren: Kako e ga vuk pojesti, a
nas ovoliko! Mi bismo tada bili zaista izgubljeni, tj. nas
je deseterica, snanih i hrabrih mladia, pa ako bi ga vuk
uspio pojesti, a nas ovoliko, tada bismo doista bili izgubljeni, nemoni, bili bismo neljudi! Kako moe takvo neto
rei! Allah ti oprostio! Svoj su zahtjev opravdavali time to
im on treba dati djeaka i nema pravo u njih sumnjati; zbilja, kako vuk moe nadvladati deset heroja i uzeti djeaka!
Jakub, alejhis-selam, konano se slae s njima, smiruje se
i daje dijete da izjutra poe na dugo oekivani izlet. Otac se
oprata od sina sa suzama u oima, a od njih uzima tvrde
zakletve Allahom da e se bojati Svevinjeg Allaha kada se
radi o Jusufu. Predaje im dio svoga srca i trai od njih da
{ 28 }
{ 30 }
. Tamo ostaju
do tame. No je pogodnija za zloin, kau Arapi.
Nadaju se da e to moi kamuirati pred ocem,
da mu se nee objasniti ta je zaista bilo. Jusufovu koulju, koju su prethodno skinuli, okrvavit e krvlju ovce koju
su zaklali, i donijeti opravdanje koje ne bi prihvatio ni obian ovjek, a kamoli vjerovjesnik, kome je Svemogui Allah
dao da zna neke nepoznate stvari (gajb).
I uveer dooe ocu svome plaui, tj. nisu doli
ujutro, ni u podne, ni u ikindijsko vrijeme, ve uveer, jer je
no pogodna za kamuau i poturanje lanih dokaza, nou
se ljudska rabota ne vidi: vuk napada tada, lopovi polaze u
krau. Dolaze. Otac, dobri starac, sjedi u kui. eka dijete
koje mu je od srca otpalo. Ulaze u kuu. Plau. (Ali, iskreni
pla razlikuje se od lanog. I Allahovi, delle anuhu, tienici, na ijem je elu Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
od iskrenih najiskreniji, plakali su, ali iz srca. Poslanikove,
sallallahu alejhi ve sellem, oi suzile bi na denazi, plakao
bi kada bi mu neko uio Kuran, plakao bi na minberu drei vaz. U tome su ga slijedili ashabi, radijallahu anhum.
Neki od njih plakali su toliko da se na njima vidno osjetila
tjeskoba od toga. A ima i ljudi koji plau pretvarajui se,
radi ovosvjetske koristi.)
{ 31 }
I eto tako Mi Jusufu dadosmo lijepo mjesto na Zemlji, tj. u Misiru, blagoslovljenoj zemlji, najveoj metropoli tadanjeg svijeta, centru kulture, kroz koji protie Nil;
osim toga, Jusufu, alejhis-selam, dali smo mjesto u namjesnikovoj kui, a namjesnik je nadasve dobar ovjek.
i nauismo ga tumaenju snova (tevilel-ehadis)
Komentatori su razliito protumaili ovaj izraz: jedni kau
da se to odnosi na sretan zavretak, drugi na tumaenje
snova, a trei na detalje nauke.
a Allah ini ta hoe, ali veina ljudi ne zna Ovo
je Boiji sunnet, vjeno pravilo. Uenjaci kau da Allah
ini ta hoe i Njegovu volju nita i niija volja ne moe
zaustaviti. Pogledajte, Jakub, alejhis-selam, upozorio je Jusufa: ne kazuj svoga sna brai svojoj, ali je Svemogui
Allah htio da ga kae. Jusufova braa htjela su ga povesti u
pustinju, uvjeravajui Jakuba u to, pozivajui se na to da
e ga uvati, on to nije prihvatio, niti se s njima sloio, ali
je Allah htio drukije; uvao je Jusufa govorei kako se boji da ga vuk ne pojede, ali je Svemogui Allah htio da ga
poalje s njima; neki drugi ovjek htio je kupiti Jusufa, alejhis-selam, ali je Svevinji Allah htio da ga kupi namjesnik
te da ivi u njegovom dvorcu; upravnikova ena optuila
ga je za nemoral, ali je Allah, delle anuhu, htio da izae
na vidjelo njegova nevinost; zatvorili su ga, ali je On htio
da izae. I, dokazujui svoju nevinost, Jusuf je zatraio od
jednog zatvorenika: Spomeni me gospodaru svome!, tj.
zagovaraj za mene kod njega, ali je Svemogui Allah htio da
ovaj zaboravi. Tako je, Allahovom voljom, Jusuf, alejhis-selam, dospio na vladarev dvorac, gdje je ugodno ivio.
I kada on stasa Komentatori kau da se to odnosi
na vrijeme kada je postao punoljetan, ili kada je napunio
trideset i tri godine, ili etrdeset godina, ne gledajui istovjetno na znaenje ajeta, a Allah, delle anuhu, najbolje
{ 37 }
Najvee iskuenje i
odluan stav
US U F I V I NA V L A DA R E VOM DVORCU
{ 39 }
Allaha, delle anuhu. Sakrila se izmeu zidova, ali nije mogla od Sveznajueg: A kako i ne bi znao Onaj Koji stvara,
Onaj Koji sve potanko zna, Koji je o svemu obavijeten!
pa pozakljua sva vrata, tj. dobro zakljua sva vrata da se domogne Jusufa, alejhis-selam. Lijepa. Namirisana.
Mlada. Blistava. Nakiena. Nudi se i zove: Hodi!, od tebe
elim ono to eli ena od svoga mua. On vie: Sauvaj
Boe!, moj Boe, stavljam se pod Tvoje okrilje, Tebi se utjeem od Tvoje srdbe, Tebi se utjeem od rata protiv Tebe.
Lijepe li rijei, o muslimani! Moemo li je zapamtiti?! Da
samo nju prihvatimo, bilo bi dovoljno. Koliko smo samo
potrebni ovoj rijei dok nas iskuenja satiru sa svih strana:
tv-kanali, razne serije, bestidni asopisi koji bude bolesne
strasti i emocije omladine. I momci i djevojke, svi, trebaju
kazati: Sauvaj Boe! Kada vidi zapanjujuu sliku koja te
navodi na razvrat, reci: Sauvaj Boe! Kada uje zavodljiv
glas koji te zove u grijeh, reci: Sauvaj Boe!
vlasnik (rabb) me moj lijepo pazi Prema nekim
mufesirima rije rabb, spomenuta u ajetu, odnosi se na namjesnika, tj. on me poastio, ivim na dvorcu, odijeva me,
hrani, i ne prilii da pored tolike dobrote napadam i elim
njegovu enu, a veina komentatora dri da se rije odnosi
na Svevinjeg Allaha, i to je ispravnije miljenje. Otuda: kako u uraditi grijeh, kako u pronevjeriti emanet, kako u
zaboraviti blagodati i dobroinstvo Onoga Koji me stvorio,
uputio, dao mi ui i oi, osnaio me, uva me, titi, pomae,
sauvaj Boe! Kada ti se prui mogunost da uini grijeh,
sjeti se: Allah te uinio muslimanom, dao ti oi, ui, zdravu kou, bujnu kosu, hranu, pie, noge, osnaio te, sakrio
tvoje mahane, pa, zar e na te blagodati zahvaliti grijesima?
I ona je bila poeljela njega (hemmet bihi), a i on je
bio poelio nju (hemme biha), ali je od Gospodara svoga
opomenu ugledao Mufesiri ne gledaju istovjetno na zna{ 40 }
eli mi nauditi, eli sa mnom blud uiniti! Komentatori kau da je sve to bila njena bistroumnost, jer je bila odrasla
i dosjetljiva, ni u jednom se trenutku nije zbunila, znala je
ta treba rei. Nije rekla: Oprosti, ao mi je, Pogrijeila sam, niti je pobjegla, ve: Napadnuta sam, mora se
osvetiti.
Predlae mu, vlasniku dvorca, vladaru Misira: Kakvu
kaznu zasluuje onaj koji je htio eni tvojoj zlo uiniti, ako
ne tamnicu ili kaznu bolnu? Nije zatraila da ubije Jusufa,
jer ga je voljela. Tamnica! (Jusuf, alejhis-selam, ipak e ui
u tamnicu, bit e nastrpljiviji zatvorenik u historiji, i tamo
ostati sedam godina, ali u tamnicu e ui ponosan, nosilac
poslanstva, ovjek koji ima ugovor s Allahom. ejhul-islam
Ibn Tejmijja i imam Ahmed bili su Jusufovi sljedbenici, i
oni su bili zatvarani.)
Govori mu: Zatvori ga, neu se odrei prava vezanog
za moju ast koje mi je uskratio na ovome mjestu, ili ga
odmah zatvori ili kazni udarcima trske, ili ga izbiuj! Mnogobrojne su mogunosti da bude kanjen. Komentatori kau da, kada se spomene bolna kazna zajedno sa zatvorom,
to znai bievanje.
A potvoreni, potlaeni, onaj kome je nepravda nanesena u djetinjstvu, u bunaru, u pustinji, u dvorcu, u tamnici,
koji e pobijediti i postati veliki vladar, vjerovjesnik i poslanik, odgovara: Ona je pokuala mene na grijeh navesti, tj. ona je mene zavodila, Allaha mi, ona mi se ponudila, ona mi je nepravdu uinila, moj Allahu, Ti zna ta se
dogodilo, ona me pritijesnila, dovela u iskuenje na svome
dvorcu zatvorivi vrata, traila da uinim blud, i ja sam odbio, a sada se ali, oni joj vjeruju jer je ugledna, lijepa je i
na poloaju
Razmiljaju ta da ine. Upravnik je smeten. Vie: ast
moje ene! A Jusuf, alejhis-selam, govori: Ona je htjela
{ 44 }
{ 47 }
Sjedaju. Izraava im dobrodolicu. Poinju razgovor. Nudi ih voem. Veliko e iznenaenje biti kada ona kae: Izai iza paravana, jer je sluga, tretira ga kao i ostale sluge.
Kovala je potvoru protiv njega, ali ga je Svevinji Allah uvao; ako Allah uva ovjeka, ne treba se nikoga bojati.
Gule i reu voe, bilo limun ili jabuke, nije vano. Jusuf,
alejhis-selam, na njezin zahtjev, sklanja zavjesu i dostojanstveno prolazi kroz drugu sobu. Vidjele su samo lice, ljepe
od Mjeseca u noi utapa. Hvaljen neka je Onaj Koji ga je
stvorio tako lijepog. Primijetile su ga. Ugledale. Tu ljepotu
koju Allah vie nikome ne daje.
dade svakoj od njih po no i ree: Izai pred njih!
A kada ga one ugledae, zadivie se ljepoti njegovoj (ekbernehu), tj. bile su zadivljene, zapanjene, izbezumljene,
pa zaboravivi na bol, posjekoe ruke svoje umjesto voa.
Neki komentatori kau: Odsjekle su jagodice, zatim ake,
ne osjetivi bol zbog Jusufove ljepote i sjaja. Ovo je zato
to, kada ovjeka neto obuzme, izgubi osjeaj za sve ostalo.
Ibnul-Devzi i neki drugi uenjaci naveli su: U nekim tefsirima navodi se da izraz ekbernehu znai da su one, vidjevi
Jusufovu, alejhis-selam, ljepotu, trenutno dobile mjeseni
ciklus.
i po rukama svojim porezae se: Boe, Boe!, uzviknue, tj. Allahu, nigdje nismo vidjele ovakvu ljepotu,
nikada se nije rodio ljepi ovjek, hvaljen neka je Allah, Koji ga je stvorio tako lijepog, elegantnog!
ovo nije ovjek, ovo je melek plemeniti, tj. on nije
od ljudske vrste, on je melek. S neba je siao, nije sa Zemlje!
Ljudi jesu lijepi, ali je on premaio svakoga. (A bio je ovjek
i poslanik, kome je Svemogui Allah dao toliku ljepotu da
bi ga iskuao. Doista, Allah, delle anuhu, daje ljepotu da
vidi hoe li se ovjek odati porocima; daje imetak da vidi
hoe li ovjek izdvojiti zekat; daje poloaj da vidi hoe li
{ 48 }
moj, draa mi je tamnica od ovoga na ta me one navraaju! I ako Ti ne odvrati od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lahkomislen postati,
tj. ako je tako, onda mi je draa tamnica, tamo u na miru
ivjeti i klanjati se svome Gospodaru. Moj Allahu, neka me
zatvore, nisam spreman podnijeti njihova zavoenja, prijetnje i spletke. Bojim se, ako Ti njihova lukavstva od mene
ne odvrati, a njihova su lukavstva velika, da u vremenom
prema njima osjetiti naklonost i postati lahkomislen, pa u
poiniti razvrat i postati neznalica. Moj Allahu, ja se plaim
iskuenja!
(Allah je Taj Koji spreava ovjeka da ini grijehe, On
daje da ovjek bude pokoran. Niko ne moe biti vjernik
bez Allahovog doputenja, sva dobrota pripada samo Njemu. I to je znaenje rijei: la havle ve la kuvvete illa billah.
Svemogui Allahu, isprijei se izmeu nas i grijeha! Ti Koji
vlada srcima, daj da naa srca budu posluna Tebi!)
I Gospodar njegov uslia molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova Hvaljen neka je Onaj Koji se odaziva
molbi molitelja, i nikako ne treba rei: molio sam, molio,
ali mi molba nije usliana, ve treba to vie moliti i zikr
initi, pa e izlaz doi od Uzvienog Allaha, tim prije to
je On obeao da e se odazvati molbi. Dova, molba, mora
biti iskrena, iz srca, i ovjek mora biti uvjeren da e mu se
Svemogui Allah odazvati.
On, uistinu, sve uje i zna, a Es-Semiu i El-Alim jesu
dva lijepa Allahova imena, tj. On uje onoga ko Ga doziva
i zna njegovo stanje. Jusuf, alejhis-selam, obraa se Svemoguem Allahu. On otklanja od njega njihove spletke. I to
b zavreno. Ali
Poslije im na pamet pade, iako su se bili uvjerili da je
neduan, tj. nakon to su prihvatili prijedlog njezinog
roaka u vezi s kouljom te njezino proganjanje, pa spletke
{ 50 }
{ 53 }
Zatvorenik daija
, protumait e ispravno san dvojice momaka: vinotoe i pekara, ali tek kada im ponudi
najvaniju poruku na svijetu, najveu stvar, najvanije
pitanje koje su ljudi ikada poznavali: O drugovi moji u
tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i
Svemoni?, tj. o drugovi moji u tamnici, ova se poruka
zove tevhid i elim je dostaviti ljudima, zato u vas, prije
nego to protumaim vae snove, upitati jesu li bolji raznorazni bogovi i kipovi ili Allah Jedini i Svemoni. Ko je vei,
ili vaa boanstva: zvijezde, drvee, planete, ljudi, ili Svevinji Allah? Ko stvara? Ko daje? Gospodar svjetova! O moji
drugovi u tamnici, prije nego to vas izvijestim o znaenju
vaih snova, bilo da ste ih stvarno sanjali ili ste ih izmislili, kumim vas Allahom Velikim i pozivam za svjedoka historiju, va razum i osjeaje: jesu li vai bogovi, kojima se
klanjate, a raznoliki su i niste o njima jednoglasni, bolji
ili Plemeniti Allah? Samo znajte: Da Zemljom i nebesima
upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se, tj.
zaista, samo Allah, delle anuhu, stvara i odreuje. Samo
On polae pravo na ibadet. Jusuf, alejhis-selam, upotrijebio
je rije erbabun, mnoina rijei rabbun, jer ona ukazuje na
onoga ko uva stvorenja i obasipa ih blagodatima; veliki je
apsurd oboavati kipove.
Imam Et-Tirmizi zapaa: Pogledajte rjeitost Kurana.
US U F, AL EJH IS - S EL A M
{ 55 }
{ 60 }
NAKON J USU FA , A L EJ H IS - S EL AM
{ 61 }
no i stvarno, od plemenitog sina plemenitog sina plemenitog sina plemenitog, Jusufa b. Jakuba b. Ishaka b. Ibrahima.
A vladaru su velikodostojnici i njegova svita rekli da je sanjao zbrkan san, da ga ne mogu protumaiti.
I vladar ree: Dovedite mi ga! Jusufovo, alejhis-selam, tumaenje sna zainteresiralo je vladara, nudi mu slobodu, vrata tamnice za njega su otvorena. Ali se Jusuf, alejhis-selam, ne odaziva, nepokolebljiv i uvjeren u ono to govori.
elio je dokazati svoju nevinost odbijajui da izae, iako je
svome sapatniku u tamnici govorio da ga ne zaboravi kod
svoga gospodara, da ne zaboravi na prijateljstvo roeno u
tamnici, da ne zaboravi lijepe uspomene, te on to odluno
odbija, zapaaju neki uenjaci. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, iz skromnosti je rekao: Allah se smilovao mom
bratu Jusufu, da sam bio na njegovom mjestu, odazvao bih se
izaslaniku.
I kada Jusufu izaslanik doe, on ree: Vrati se gospodaru svome i upitaj ga ta je s onim enama koje su svoje
ruke porezale, tj.: Boga mi, neu izai, ve se vrati vladaru i upitaj ga zbog ega sam bio ovoliko zatvoren, zato su
me ovoliko drali u tamnici, ako se krivica nije dokazala?!
Ne elim da moji bolovi, potlaenost, odvojenost od oca,
porodice i komija prou tek tako. Neu izai to to vladar
eli, moj sluaj izloite pravdi: ako sam kriv, ako sam zulumar, recite mi, i tada zasluujem tamnicu i neu se ogluiti
ako kaete istinu, ali ako sam nepravedno zatvoren, onda
priznajte da sam obespravljen. Ovako su ajet protumaili
neki knjievnici, a neki su ostali na onome to kae tradicija. Dakle: Odmah sakupi ene koje su spletkarile i upitaj
ih zbog ega su me dovele u ovaj orsokak, ne spomenuvi
upravnikovu enu, pazei na njegove osjeaje, iako je ona
ta koja ga je ustvari bacila u tamnicu. Pogledajte pronicljivosti: Jusuf, alejhis-selam, trai da pita zbog ega su se urotile
{ 64 }
dobro. A neki savremenici kau: Upravnik nije bio mnogo ljubomoran, pa ju je ipak zadrao za enu, naredio je da
se stvar zaboravi i upozorio da slino ne ponovi, nije rekao
da e se razvesti od nje, niti da se ljuti na nju; a asni Kuran
ne ulazi u detalje.
Neki komentatori i ejhul-islam Ibn Tejmijja kau da je
Jusuf, alejhis-selam, rekao: Isto tako, on neka zna da ga
ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerio, tj. dok je bio
na dvorcu, ali to je pogreno shvatanje ajeta, oponira arapskom jeziku, kontekstu i dokazu, iako je Ibn Tejmijja u
svom djelu El-Fetava, dio Tefsir, detaljno govorio o tome;
on ne ostavlja ni malo, ni veliko, a da ga detaljno ne obradi, i nema oblasti, a da mu Svemogui Allah nije dao veliko
znanje o njoj. Dakle, ispravno je da su to rijei upravnikove ene (i tada bi prijevod glasio, op. prev.): Isto tako, on
neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila,
tj. neka on, Jusuf, zna da ga ja, koja sam ovdje prisutna, a
on odsutan, u tamnici, nisam iznevjerila, jer: Allah nee
dopustiti da se ostvare lukavstva podmuklih.
Ja ne pravdam sebe, zaista je dua sklona zlu, osim
one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista
prata i samilostan je. ejhul-islam kae da je ove rijei izgovorila ona, tj.: ne pravdam sebe zbog onoga to sam uinila, zbog elje za nemoralom, zavoenja i zatvaranja vrata, ali
mi se Svemogui Allah smilovao, pa nisam poinila nemoral. A neki uenjaci kau da su njene rijei: osim one
kojoj se Gospodar moj smiluje openite, tj. ko savlada
prohtjeve i poroke svoje due i odvrati je od grijeha, njemu
je Allah, delle anuhu, ukazao veliku milost.
{ 66 }
Mi uzvisujemo onoga
koga Mi hoemo
vladar ree: Dovedite mi ga, uzet u ga u svoju svitu (estahlishu li nefsi), a zaista je udno to to je
vladar traio od izaslanika da dovedu Jusufa, alejhis-selam, da ga uzme u svoju svitu, da ga odabere za sebe. Rije
istihlas, spomenuta u ajetu, znai odabiranje onoga ija se
iskrenost dokazala; njega je vladar probao na djelu i vidio
da je iskren, da zna tumaiti snove, da posjeduje znanje, a
asni Kuran na vie mjesta govori o odabiranju. Pogledajte
kako govori o tome: uzet u ga u svoju svitu, tj. nije
samo osloboen, nije postao samo slobodnjak, ve odreenjem Sveznajueg iz tamnice odlazi u dvorac, iz okova na
minber, iz nezavidnog poloaja na vlast.
a Allah ini ta hoe, ali veina ljudi ne zna. Dakle,
iz tamnice izlazi ponosan, poaen, neponien, jer on nije
obian ovjek. Vladar ga odabire da bude u njegovoj sviti,
da mu bude savjetnik, a sve to bila je velika Allahova, delle anuhu, milost i dobrota prema Jusufu, alejhis-selam: ne
samo da ga je uinio vladarevim savjetnikom ve vladarem, dao mu poslanstvo, uinio da upravlja stovaritima u
Misiru.
i poto porazgovara s njim vladar ga sveano doekuje, prima ga bez odlaganja, s njim razgovara bez prevodilaca, te mu ree: Ti e od danas kod nas uticajan i
pouzdan biti.
{ 67 }
je, dao mu vlast i odabrao ga, a sve zato to je Jusuf, alejhis-selam, bio iskren prema Gospodaru i prema sebi; iskren
prema Allahu time jer je pazio na Njegove granice; nije poinio nemoral, uvao je svoju vjeru, ast i spominjao Svemogueg Allaha, pa ga je On nagradio kako nagrauje dobroinitelje: Zar nagrada za dobro uinjeno djelo moe
biti neto drugo do dobro?! A u gornjem ajetu upotrijebio je izraz el-muhsinin zato to su vjerovjesnici na najviem
stupnju, a redoslijed je sljedei: islam, pa iman, pa ihsan;
ihsan je najvii stupanj u svemu: rijei su najljepe, djela
najbolja, vjerovanje jekin, uvjerenje, snaga
asni Kuran govori o ihsanu u vezi s rijeima i djelima,
a neki su ajeti u vezi s tim sljedei: zato obraduj robove
Moje koji Kuran sluaju i slijede ono najljepe u njemu,
takoer: da bi iskuao koji e od vas bolje postupati.
Njima, dobroiniteljima, Allah, delle anuhu, daje da
zauzmu visok poloaj na ovome svijetu, i to nije jedina nagrada. Na onome svijetu bit e uzdignuti za itave stupnjeve, ali ljudi ne znaju. Treba znati da Svemogui Allah ovaj
svijet daje i dobrima i loima. U autentinom hadisu kae
se: Allah daje ljepote ovoga svijeta i onome koga voli i onome
koga ne voli, ali vjeru daje samo onome koga voli.
Zatim je Svevinji ukazao da e nestati i vlasti, i poloaja,
i ministarstva, i imetka, i druenja s ljudima: A nagrada
na onome svijetu bolja je za one koji vjeruju i koji se grijeha uvaju. Lijepe li poruke onima koji imaju razum, koji
sluaju i koji su prisebni!
I dooe braa Jusufova, tj. Jusuf, alejhis-selam, sjedi s ljudima. Prima ih. Izdaje nareenja i smjernice. Vladar
je, ima sluge, pratnju, vojsku, savjetnike A Jakub, alejhis-selam, trai od svojih sinova da pou u Misir, govori kako
tamo ima pravedan vladar, i ne znajui da je vladar ustvari
njegov sin Jusuf, alejhis-selam. Hvaljen budi, Allahu, Ti Ko{ 69 }
A kada otvorie tovare svoje spustie tovare i otvorie ih pred ocem te stadoe gledati u misirsko ito: penicu,
jeam i kukuruz. i naoe da su im vraene stvari njihove koje su odnijeli kao naturu.
Rekoe:O oe na, ta moemo vie poeljeti, tj.:Oe
na, ko je plemenitiji od njega, ko nas je jo tako darovao:
uveo nas u dvorac, lijepo doekao, dao nam punu mjeru,
vratio nau robu, Boga mi, ovjek time ne moe eljeti nita
podlo! ta vie da traimo od njega? Zaista ga se stidimo.
Pokuavaju da ga odobrovolje, pridobiju: i hranom emo eljad nau namiriti, i brata emo naeg uvati, tj.
samo nas poalji u Misir da donesemo tovare hrane, da nas
podmirimo, a brata emo pomno uvati, neemo ga izgubiti, Allahom se kunemo. Jo dodaju: a i jedan kamilin tovar hrane emo vie dobiti; to je neznatan tovar, tj.
onaj ko bude jahao na jedanaestoj kamili takoer e dobiti
tovar, a moda i jo neto neoekivano, jer vladar je plemenit, a plemeniti hrli da uini dobro; jo jedan kamilin tovar
za njega neznatna je usluga.
Jakub, alejhis-selam, zastaje. Pred njima utljivo odmjerava dobrobit i tetu: ili e odbiti da poalje svog sina, pa
e im biti uskraena hrana i vladareva dobrota te e, usljed
nestaice i sue, poumirati od gladi ili e ga poslati i izgubiti kao to je izgubio i Jusufa, alejhis-selam. Odabire da ga
poalje, ali od njih trai da mu se Allahom tvrdo zakunu
da e ga uvati. Uenjaci kau da se opredijelio za tu mogunost zato to je znao da je Jusuf, alejhis-selam, iv i da
ga vuk nije pojeo.
Ja ga s vama neu poslati dok mi se tvrdo Allahom
ne zakunete da ete mi ga doista vratiti, tj. Allaha mi,
pored Koga nema drugog boga, Njegove mi veliine, ovoga sina neu s vama poslati dok mi se tvrdo Allahom ne
zakunete, a ako slaete, pa stii e vas munja i unititi. Da
{ 74 }
{ 75 }
aa argument i
sredstvo
{ 77 }
Isti si kao i tvoj punokrvni brat (Jusuf), ti si kriv to kasnimo, to se vladar na nas rasrdio. (Pozivaju se na to da je
i Jusuf, alejhis-selam, krao, a misle moda na predanje ija
autentinost nije dokazana, a u kojem se navodi da je monoteist Jusuf, alejhis-selam, kada je bio mlad, vidio jednu
od svojih tetaka po ocu kako se klanja kipu, pa ga je uzeo
i sakrio. Tetka ga je otkrila i govorila da je ukrao njen kip.)
Eto, ti si isti kao onaj to je ukrao kip nae tetke, govorila
su braa.
I Jusuf im ne ree nita Kore ga i ne znajui da pred
njima stoji onaj koga kore, Jusuf, alejhis-selam. Mudro je
postupio, nita nije rekao, suzdrao se. Velika je mudrost,
otroumnost i dosjetljivost da se ovjek izvue, da ne dopusti da ga neko isprovocira, pa da, u srdbi, izusti ono to
bi mu kasnije tetilo. Da im je rekao ma ta, da im je odgovorio svaajui se: Boga mi, nije istina to to govorite, vi
ste uinili to i to, sve bi postalo jasno, propalo bi lukavstvo
da postigne cilj. Tome ga je Svemogui Allah pouio, a motivirao sretan zavretak. Dakle, mudro je, Jusufe, da razmisli i da nita ne kae, ne komentira, neka sve polahko
doe na svoje mjesto, iako su i tebe i Benjamina optuili za
krau.
Vi ste u gorem poloaju pomisli u sebi, i Svevinji
Allah pokazat e vam da ste vi zlobni, a da je on bolji od
vas. Znao je Jusuf, alejhis-selam, prolost, bio je veoma pronicljiv. Zato je u sebi rekao nepobitnu, neprikosnovenu parolu: Vi ste u gorem poloaju da se smiri nakon to je
uo veliku neistinu. Kako Benjamina moete optuiti za
krau, a uope nije ukrao! Kako Jusufa, svog brata, moete
optuiti za krau, a nikada nita nije ukrao!
Allah dobro zna kako je bilo to o emu govorite. Kao
da im govori: Izgleda da grijeh pripada vama, i Allah, delle anuhu, najbolje poznaje vae smicalice koje ste priredi{ 82 }
bolji, tj. Boga mi, neu napustiti Misir, samo Allah zna
moju brigu. Jusufa smo jo prije upropastili, a sada jo jednog naeg brata, a na je otac oronuo, oslijepio plaui za
Jusufom, kako emo ocu na oi, kako emo opravdati zakletvu Allahom, zbog koje bi se i brdo raspalo od njenog
tereta! Ostavite me ovdje. Plae. Noge ga ne mogu nositi. Stvar je strana: prvo Jusuf, pa Benjamin, ta smo
uinili sa zakletvom!, ve:
Vratite se ocu svome pa recite: O oe na, sin tvoj
ukrao je; mi tvrdimo samo ono to smo vidjeli, tj. recite: Allah je tako odredio (uistinu, Benjamin nije ukrao,
ve je to bilo Boije lukavstvo u Jusufovu korist). Sjeda. Govori: Ja ne mogu ii, vi idite, recite da tvrdite samo ono to
ste vidjeli, i da nije posrijedi nikakva spletka, nepravedno
su ga optuili da je ukrao vladarevu au, ne znavi uope o
emu se, ustvari, radi. Nismo mislili da e tvoj sin ukrasti
au i staviti je u svoj tovar. ini se da je zaista ukrao, a
mi nismo znali ta e se dogoditi: a mi se nismo mogli
onoga to je bilo sueno sauvati, tj. zaista smo ga uvali
koliko smo mogli, ali nismo mogli spram onoga ta nije u
naem domenu, tvrdimo ono to smo vidjeli: vladar ga je,
po naoj presudi, zadrao kod sebe. Mi ne znamo ljudske
tajne i ta ko misli, to zna samo Allah. Mi govorimo ono
to znamo.
Ako nam ne vjeruje: Pitaj grad u kojem smo boravili
i karavan s kojim smo doli. Mi zaista govorimo istinu!,
tj. ako sumnja u nas, pitaj karavan koji se, zbog sue i neimatine, uputio u Misir traei ito i koji se, na vladarevo
traenje, vratio u grad, pa su stigli vladarevi ljudi i pretraivali stvari, a i brojni su se ljudi okupili. Ibnul-Devzi, u
djelu Zadul-mujesser, tvrdi da je karavan vraen ve iz predgraa, gdje se sve i dogodilo, pa je, nakon to je Jusuf, alejhis-selam, sredio situaciju, glasnik povikao: O karavane,
{ 84 }
vi ste, doista, kradljivci! Tada su doli vladarevi ljudi i pretresli karavan te nali au. Ono to se tamo zbilo izazvalo
je javnu panju. Oe na, iskreni smo, i nikakvim se lukavstvom nismo posluili da mu napakostimo zar e im
povjerovati sada, a nije ni prije u vezi s Jusufom! Evo ih, tu
su ljudi koji su s nama bili, pitaj njih. Nee nama vjerovati
jer smo te jednom ozlijedili i uinili ono ime Svemogui
Allah nije zadovoljan: da ne moe biti gore, rastuili svoga
oca, koji e jo vie patiti zbog sinova. Pozivaju se na grad
i karavan jer znaju da e Jakub, alejhis-selam, posumnjati u
njih i svjesni su da e crna mrlja u njihovoj biograji uticati
na rezultat izjave. (A onaj ko je iskren i nevin ne mora se
pozivati ni na komije, ni na prijatelje, dovoljno mu je to
se dogodilo onako kako se dogodilo i to je siguran u ono
ta govori.)
Ajet: Pitaj grad u kojem smo boravili po nekim jezikoznancima znai: pitaj stanovnike grada, jer grad i zidine
ne mogu govoriti, a drugi odriu medaz, zamiljeno znaenje, pozivajui se na injenicu da je grad samo onaj u kojem
ima ljudi i nije potrebno tako tumaiti niti pretpostavljati
to znaenje.
Ibn Abbas, radijallahu anhu, i jo neki uenjaci po jednom kiraetu uili su: sin tvoj optuen je za krau, a
ne: sin tvoj ukrao je, kako ne bi tvrdili da je kradljivac, odnosno po vladarevom zakonu kraa mu je namjetena, kako se i dogodilo, a i vladar je rekao da ga terete
za to, a Jusufova braa rekla su da tvrde ono ta su vidjeli,
ne znajui da se, ustvari, obraaju Jusufu, Benjaminovom
bratu, ili su tako rekli jer su au nali u njegovom, a ne u
svojim tovarima. Oito je da su rekli: Benjamin je ukrao,
a Allah najbolje zna, zbog ega su i rekli da ne tvrde nita
drugo osim ono ta su vidjeli i da se nisu mogli sauvati gajba, onoga ta ne znaju, i da jo smatraju kako on, ustvari,
{ 85 }
{ 86 }
10
Koulja zaudni
znak
AN J EN I OZ L OJ E EN
{ 87 }
mentatori razliito shvataju. Jedni kau da je nestalo njihove svjetlosti i da su postale pomraene, drugi tvrde da mu
je vid oslabio, neki, opet, kau da je bio obolio od krmeljivosti, ali ispravno miljenje je da je oslijepio od plakanja
za slino se nikada nije ulo, i to aludira na veliku tugu
koja ga je snala u poznim godinama. Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenio je sljedee Resulullahove, sallallahu alejhi
ve sellem, rijei: Doe Dibril kod Jakuba i upita ga: Jakube,
vidim da su ti oi pobijeljele, a lea se povila, ta ti se dogodilo?! Oi su mi pobijeljele od tuge za Jusufom, a lea se povila
od tuge za Benjaminom, odgovorio je. U drugom hadisu kae se: Jakub je jedne veeri dugo plakao za Jusufom, a bio je
strpljiv. Ibnul-Devzi, u djelu Zadul-mujesser, El-Hakim i jo
neki muhadisi zabiljeili su predanje u kojem se navodi kako je Jakub, alejhis-selam, u noi dozivao Jednog Jedinog,
Onoga Koji posjeduje nebesa i Zemlju, Koji moe otkloniti nevolju: Plakao je klanjajui, i na seddi, alio se svome
Gospodaru: Moj Gospodaru, smiluj se meni, starcu, smiluj se mojoj nemoi, smiluj se mojim pobijeljelim oima!
Pa mu je Allah objavio: Jakube, tako mi Moje snage i veliine i uzvienosti iznad stvorenja, da su tvoji sinovi mrtvi,
oivio bih ih radi tebe. I nedugo zatim Svemogui Allah
vratio mu je sinove.
bio je vrlo potiten (kezim) Uenjaci kau da rije kezim znai: onaj koji priguuje uzdahe od velike brige i
tuge. Naime, Jakub, alejhis-selam, priguivao je i savlaivao
uzdahe od brige, tuge, srdbe i boli za Jusufom i Benjaminom. Ova rije spomenuta je i u sljedeem ajetu: koji
srdbu savlauju (el-kazimin) i ljudima prataju. Imam
Er-Razi zapaa: Jakubova, alejhis-selam, tuga oslikavala se
na tri najvanija organa: jeziku, oima i srcu. Jezikom je govorio: O Jusufe, tugo moja, oi su mu pobijeljele, a srce
mu je bilo potiteno.
{ 88 }
novo sresti, a neki kau da ga je Svemogui Allah obavijestio da nee odbiti njegovu dovu, da e je usliati, kada je
rekao: Jakube, tako mi Moje snage i veliine i uzvienosti
iznad stvorenja, da su tvoji sinovi mrtvi, oivio bih ih radi
tebe. A apsolutno znanje i poznavanje svih tajni pripada
samo Allahu, ljudi to ne znaju i zato je Jakubovo pouzdanje
u Svevinjeg Allaha bilo veliko; On ga je obavijestio o tajni.
Sinovi mu tada govore: Ako od Stvoritelja trai izlaz, onda ne gubi nadu, Njegova je pomo blizu, milost velika, a
samo On sve uje i usliava molbe.
O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa (tehassesu)
i brata njegovog Zato im on govori da se idu raspitati
za Jusufa, oni se ude: odavno je mrtav, zato ga uvijek spominje, ne slutei da je iv, tavie, vladar Misira, ovjek koji
ih je lijepo primio i ugostio. Govori im: Sinovi moji, idite i raspitajte se za njega, a oni nastoje da ga on zaboravi,
da mu se zamete svaki trag. Hoe li ga to oni sresti tamo?!
Uenjaci kau da je Jakub, alejhis-selam, upotrijebio izraz
tehassesu, a ne tedessesu, jer prvi glagol znai: raspitati se
u vezi s dobrim vijestima i hajru, a drugi znai uhoenje.
A asni Kuran zabranjuje tedessus: i ne uhodite jedni
druge i ne ogovarajte jedni druge! Dakle, znaenje je: sinovi moji, idite i raspitajte se za njih dvojicu, Jusufa i Benjamina, moda ete saznati radosne vijesti o njima, moda
su ivi.
i ne gubite nadu u milost Allahovu, tj. pazite da
ne izgubite nadu u Njegovu milost, izlaz je veoma blizu, ja
ne sumnjam da e mi ih Milostivi vratiti, nemojte posustajati traei ih, ne smijete izgubiti nadu u Allahovu pomo
i otkrovenje koje e On, sigurno, dati.
Zatim je postavio bezuvjetno pravilo: samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost. Imam Et-Tahavi, hanejski autoritet, u poslanici El-Akidetut-tahavijja rekao je: Si{ 90 }
lost darovao, tj. iznenaenje: ja sam Jusuf, koga ste otjerali od njegovog oca i majke, onaj koji je baen u bunar,
i bio sam, strahujui od divljai i vukova, onaj koga je karavan uzeo i prodao na pijaci robova, u Misiru, onaj koji
je sluio vladara na dvorcu, pa me Gospodar moj odabrao,
pomogao mi, uinio me poslanikom, vladarem, i ja se samo
na Njega oslanjam. Zar niste znali da je Allah svemoan?!
Zar On ne daje no i dan da se smjenjuju?! Zar On nije
Gospodar svega?!
Vi ste nam pokuali nauditi, ali samo Allahu pripada
dobrota: Ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio
pa Allah, uistinu, nee dopustiti da propadne nagrada
onima koji dobra djela ine, tj. eto, ja sam dobro inio i
trpio, pa je Allah izlaz dao. Svako ko bude izvravao nareeno, klonio se zabranjenog i bio strpljiv ekajui izlaz od
Allaha, pa, On nee dopustiti da propadne njegova nagrada, bezuvjetno je kuransko pravilo. Kuran pridaje veliku
panju uopavanju, vanjskom znaenju i opim rijeima kojima bude povod poseban dogaaj. Zato, Allahovi robovi,
vi koji itate Kuran asni, imajte na umu ovaj ajet!
Stide se. Kaju. ale. Sada se moraju odrediti. Otkriveni
su. Ne mogu pobjei od onoga ta su uradili. A kuda bi i
pobjegli? Mogu li slagati da nita nisu vidjeli? Mogu li porei, a oni su ti koji su mu zlo nanijeli! Stoje preneraeni,
doivljavajui teke trenutke, neka im je mir i spas.
Samo su rekli: Allaha nam, Allah te je nad nama uzvisio, mi smo zaista zgrijeili! Oni ovo govore iskreno, biraju rijei: Allaha nam, Allah te je odlikovao nad nama i
ukazao ti veu ast nego nama, iz Svoje mudrosti, i zbog
tvoje dobrote; ti si obespravljen, a mi nasilnici; ti si gospodin, a mi obini ljudi; ti si poslanik i ponosni vladar, a mi,
evo, vidi u kojem smo poloaju; nevin si, a mi krivi; ocu si
inio dobroinstvo, a mi smo uskratili njegovo pravo, bili
{ 93 }
{ 94 }
11
Susret voljenih i
podudaranje osjeanja
{ 95 }
On nee dopustiti da budu razdvojeni: Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela
prikljuit emo djecu njihovu
Karavan se upuuje niz misirsku ravnicu. Ide prema Palestini. Kada je bio nadomak Palestine, sedam ili osam noi
putovanja, Allah, delle anuhu, alje blag povjetarac, prijatelj svih vjerovjesnika, koji odnosi Jusufov, alejhis-selam,
dah i miris miska na njegovoj koulji do Jakuba, alejhis-selam.
I kada karavan napusti Misir, otac njihov ree: Ja
zbilja osjeam miris Jusufov, samo ne recite da sam pomatuhio. Karavan, kamile i konji, naputa mjesto Ari
i upuuje se prema Palestini, a vjetar donosi Jusufov, alejhis-selam, miris Jakubu. On sinovima koji su ostali s njim
govori: Ostajem pri onome ta kaem, srce me nije izdalo,
jekin, sigurno saznanje, nije me iznevjerio, ipak se bojim
da ete rei: Nerazuman, neznalica, pomatuhio, oronuo
Ali, trebate znati: nisam nerazuman, niti sam neznalica, niti sam pomatuhio, Allah mi je dao veliku pronicljivost, vidjet ete, unaprijed se izvinjava jer oekuje da ga ismiju
te da kau: to nam vie spominje Jusufa, nakon etrdeset godina, s tim je zavreno, vrijeme je za novu generaciju.
tavie, jo jedan Jusufov brat nestao je. Jakube, uskoro e
radosna vijest: osjetit e Jusufov miris na njegovoj koulji,
velikom znamenju.
Sinovi koji su ostali s njim odgovaraju: Allaha nam, ti
i sada, kao i prije, grijei, tj. Allaha nam, ti uvijek onako
govori, jo ne zna, zabluen si i smeten zbog Jusufa, mislili smo da si ga vremenom zaboravio, ponovo nas vraa
na staro, a njega vie nema Meutim, to nije tako za onoga koji eka izlaz od Allaha, koji ne gubi nadu u Njegovu
milost.
Glasonoa dolazi. Ulazi u Jakubovu kuu. Pribliava se.
{ 96 }
{ 101 }
12
to to su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi objavljujemo, tj. Muhammede, vijesti koje si saznao
iz ovog kazivanja bile su ti nepoznate. Jesi li ih mogao proitati u kakvoj knjizi? Je li te iko mogao obavijestiti
o njima? Naime, ti nisi prisustvovao dogaaju, niti iko od
tvojih prijatelja, to nisi mogao saznati od ljudi, Mi smo te
ovome pouili, preko Dibrila. Ovo, ali i druga kazivanja
koja ti kazujemo, nepoznate su vijesti, njih ti je Svemogui
Allah objavio; On objavu ne daje svakome, ve samo onome koga odabere za poslanika: Reci: Niko, osim Allaha,
ni na nebu ni na Zemlji, ne zna ta e se dogoditi; i oni
ne znaju kada e oivljeni biti, tj. niko, osim Sveznajueg Allaha, ne zna ta e se dogaati u budunosti, i niko
osim Njega ne zna ta je bilo, i niko osim Njega ne zna ta
prsa skrivaju. Velike li poasti! Allah, delle anuhu, odabire plemenitog Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, izmeu miliona ljudi i objavljuje mu kazivanja, propise, bonton,
pouava ga.
a ti nisi bio s njima kada su se oni odluili, i kada su
onako lukavi bili, tj. nisi bio s njima kada su se dogovarali,
nisi bio prisutan kada su poli u pustinju da se igraju, nisi
bio prisutan zloinu bacanja u bunar, nisi vidio kada je
karavan pokupio Jusufa, alejhis-selam, nosei ga iz Palesti-
{ 103 }
samo na nebesima i na Zemlji ima znamenja, uda, stvorenja, pored kojih ljudi prolaze danonono, ali od njih glave
okreu, nemarni su? Zar ne vide Sunce, Mjesec, zvijezde?
Neka je hvaljen Onaj Koji je stvorio, uredio i odrava taj
svijet. Neka ovjek nou, kada ona spusti svoj veo, izae iz
grada i posmatra zvijezde: ko ih je stvorio i ko ih dri na
nebu?!
Gemini i Plejada govore nam: nema istinskog boanstva
osim Allaha. Zora svie postupno: svjetlost, pa Sunce, pa
dan: Niti Sunce moe Mjesec dostii niti no dan pretei,
svi oni u svemiru plove.
Pogledajte u planine. Njihov je korijen duboko u zemlji.
ak su dvije treine u zemlji, a jedna se vidi, stri u nebo. Razbacane su po Zemljinoj povrini i tite od potresa,
odravaju ravnoteu. Pogledajte samo u Himalaje, kako su
rasporeeni!
Ko je stvorio pitku vodu, bez boje, okusa i mirisa? Ko
je dao vodu, osnovu ivota: i da Mi od vode sve ivo
stvaramo? Voda u potoku, u barici, u ipraju! U njoj ivi
svijet riba, hiljade razliitih vrsta, odlaze i dolaze, potpuno
drugi nain ivota, potpuno drugi svijet. ive, diu, razmnoavaju se
Pogledajte zrak! Bez njega ne moemo. Umiremo. Uvijek ga ima dovoljno. Ni previe ni premalo. U njemu ive
ptice. Ni jedna ptica ne skupi, niti rairi krila, a da to nije
Allahovim odreenjem.
Pogledajte mravinjak! udo je kako opstaju i kako akumuliraju svoju snagu. O njima ukratko moemo rei: mravi
prikupljaju sjemenke i drugu hranu ljeti i uvaju za zimu, i
nita od te zalihe ne jedu do zime; da itavu sjemenku pohrane u mravinjaku, proklijala bi, zato je prepolove, i tada
ne moe niknuti. A kada trebaju prei preko kakve vode,
naprave most koji prue preko nje do druge strane, i tako
{ 105 }
preu. A moemo vidjeti kako mrav, kada ne moe ponijeti insekta, daje svjetlosne znakove drugim mravima da mu
pomognu kako bi ga unijeli u mravinjak. Ko je nadahnuo i
pouio mrave da tako ine!? Allah, delle anuhu, Milostivi,
Sveznajui.
Pogledajte pele! Odlaze u doline i brda, uzimaju polen
iz cvjetova, te se vraaju u konice donosei med. I kada bi
pelinjak bio sastavljen od stotina konica, nijedna ne bi
pogrijeila i ula u drugu konicu. I veliko je udo to se
sve povode za maticom. A u konici postoje i pele koje ne
izlaze, ve se njima donosi polen od kojeg one prave sae.
Pele se odreuju prema obliku konice, i lahko se prilagode i okrugloj i estougaonoj i etverougaonoj konici. Ko je
nju stvorio i pouio je tome!? Allah, Jedan, Jedini.
Pogledajte kornjau! Jaje polae u pijesak, daleko od vode, a kada mlado prokljuva jaje, brzo odlazi u vodu, da
zaroni.
Zaista je Svemogui Allah svemu to je stvorio dao sve
to je potrebno i nadahnuo kako e se time koristiti. Znamenjima nikada kraja, ali koliko je samo nas koji glave
okreemo! Od razmiljanja o velikoj Allahovoj moi i savrenom svemiru esto nas odvraaju posao, ivotni tempo,
strasti Kada bismo nekome rekli: Pogledaj i razmisli o
zvijezdama!, odgovorio bi da to ljudi odavno poznaju, a,
ustvari, nita se u njegovom ivotu nije promijenilo. Je li
zaplakao, je li mu oko orosilo, pa da ga Svemogui Allah
oslobodi Vatre? Zar Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem,
nije rekao da e Allah, delle anuhu, ovjeka koji se sjeti Allaha u samoi, i oko mu zasuzi staviti u okrilje Ara, Svoga prijestolja, onoga dana kada ne bude nijednog
drugog, osim Allahovog, hlada?! Razmisli o nebesima, Zemlji, pustinji, zraku, ivotinjama, biljkama, raznim nebeskim
tijelima.
{ 106 }
Komentatori razliito tumae ajet: Veina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu ravnim smatra. Jedni
kau da je znaenje: veina nevjernika, kada jezikom izjavi da vjeruje, ostaje privrena idolatriji svojim srcem, drugi
kau: Kada povjeruju da je on Stvoritelj i da samo On daje
opskrbu, druge Mu pridruuju u ibadetu, za ta su primjer
Kurejije, koji su vjerovali da je stvoritelj Allah, da opskrbu
daje Allah, ali kada im se naredilo: Samo Allaha oboavajte, odbili su. Ima i onih komentatora koji kau da se
ajet odnosi na licemjere, koji izjavljuju vjerovanje, a ustvari ne vjeruju, moda i klanjaju, ali poriu Allaha, a ima i
onih koji kau da ajet znai: veina se ljudi ne moe sauvati irka, idolatrije, pozivajui se na hadis u tome smislu.
(Umjesno je napomenuti da i meu nama samima ima licemjera, koji sumnjaju u Resulullahovu, sallallahu alejhi ve
sellem, poslanicu.)
Zar mogu biti sigurni da ih nevolja, kao Allahova kazna, nee stii i da ih as sueni nee iznenaditi, a da
oni to nee ni primijetiti?, tj. ko e ljudima pomoi ako
Svemogui Allah Svojom naredbom: Budi! naredi da se
Zemlja zatrese?! Ili, ko e im pomoi ako doe nevolja, Allahova kazna, koja e ih zagluiti i zaslijepiti?! Ili, ko e im
pomoi ako im Kijametski dan iznenada doe, jer ni odabrani meleki: Dibril, Mikail, Isral; ni poslanici, ak ni
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ne znaju kada e on
nastupiti, to zna samo Svevinji Allah: as e oivljenja
sigurno doi, od svakog ga tajim, kada e svaki ovjek prema trudu svome nagraen ili kanjen biti. Samo On zna
zato to taji. Samo e On otkriti te tajne, i Kijametski e
dan doi iznenada, svijeta e odjednom nestati; ma koliko
imali znanja, mi to ne moemo saznati.
Reci: Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajui
jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hva{ 107 }
poslanike, tj. poslanici su pomiljali da e ih njihovi narodi proglasiti laovima, jer su ih porekli, nisu povjerovali u
njih. A neki komentatori kau da se ajet odnosi na narode,
tj. pomiljali su da im poslanici lau govorei da primaju
Objavu, a da, ustvari, sve govore od sebe.
Nakon oaja i potekoe pomo bi im Naa dola:
Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli poruka je nebeskih objava, a onaj ko poziva Allahu mora naii na neistomiljenike koji e ga ismijati. Ali: O vjernici, ako Allaha
pomognete, i On e vama pomoi i korake vae uvrstiti. Pogledajte, vjerovjesnici uvijek pobjeuju: duel Musaa,
alejhis-selam, i faraona Musa pobjednik, Nuha i njegovog naroda Nuh, alejhis-selam, pobjednik, a nevjernici
potopljeni; Salih, Hud, Isa, Resulullah, sallallahu alejhi ve
sellem svi su pobijedili, a nesrea je pogodila sve one koji
su se urotili protiv njih.
a kazna Naa ne bi mimoila narod nevjerniki, tj.
On kanjava na razne naine: zastraujuim glasom, padavinama, poplavom, boleu, potresom, olujom, poarom,
vjetrom; On to uini Svojom naredbom: Budi!
Kazivanje o Jusufu, alejhis-selam, zavreno je, a sada posluajte: U kazivanjima o njima pouka je za one koji su
razumom obdareni, tj. onaj ko ima i trun razuma, ko
ima grinju savjest, uzet e pouku iz posljednjeg ajeta ove
sure. asni Kuran je pouka onima koji imaju isto srce i
jekin, sigurno saznanje i uvjerenje, onima koji se klone besposlica, koje nam oduzimaju vrijeme, razum, prljaju srca,
koje su nas odvratile od Boijeg puta, od Kurana, od najljepih kazivanja, a navraaju na kojekakve izmiljene prie
koje se prodaju po knjiarama, a koje nita ne koriste.
Kuran nije izmiljena besjeda, tj. ovaj Kuran nije
izmiljotina, ve istina, bez dodavanja i bez oduzimanja, ovo
je govor Milostivog, Svemogueg, Vladara. Njegove su rijei
{ 112 }
Pouke i koristi iz
kazivanja
V E V INJ I AL L A H R EK AO JE
{ 115 }
sugraanima dobro, neka poziva Allahu mudro i na najljepi mogui nain: Dostavite od mene makar jedan ajet
Jusuf, alejhis-selam, nije zapostavio davu ni u tamnici,
pa kako je moe zapostaviti onaj ko je slobodan, zdrav i
imuan: ja se klonim vjere naroda koji u Allaha ne vjeruje i koji i onaj svijet ne priznaje, i ispovijedam vjeru
predaka svojih: Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne prilii da ikoga Allahu smatramo ravnim
Dava nije svedena na pozivanje jezikom. Veliki upliv u
to ima lijepo ponaanje, iskrenost i lijep odnos. Reeno je:
Prema ljudima se odnosi onako kako bi elio da se oni
odnose prema tebi.
Svemogui Allah alje radosne vijesti i daje uzroke za
pobjedu, ponos i vlast Svojim dobrim robovima, makar bili
i u tamnici.
Iskrenost je najvii stupanj nakon poslanstva. Time je,
jedan od one dvojice, onaj koji se spasio, oslovio Jusufa, alejhis-selam, a Kuran kae: bit e u drutvu vjerovjesnik,
i iskrenih, i ehid, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost
Svoju darovao. A kako e oni divni drugovi biti!
Jusuf, alejhis-selam, elei dokazati svoju nevinost, odbio je izai iz tamnice kada je bio pozvan, to potvruje
njegovu iskrenost, strpljenje, kao i to da se nadao nagradi
od Svemogueg Allaha.
ovjek prolazi kroz etape tri due: prvo, dua koja ga
navraa na zlo: ta, dua je sklona zlu; drugo, dua koja samu sebe kori: i kunem se duom koja sebe kori;
tree, smirena dua: A ti, o duo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa ui
meu robove Moje, i ui u Dennet Moj!, to zapaaju
neki uenjaci, a mi trebamo moliti Svemogueg Allaha da
nae due uini smirenim.
ovjek se nikada ne treba ponositi niti kooperiti do{ 120 }
Kuranska kazivanja tjeila su Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i podsjeala ga na zbivanja u prijanjim narodima, a mogu se uzeti i kao dokaz njegovog poslanstva, o
emu smo govorili na poetku broure.
Jusuf, alejhis-selam, primjer je i olienje dave, strpljenja,
iskrenog oekivanja nagrade, iskrenog odnosa prema Allahu, pokajanja, ednosti, odgoja i oprosta. Kada se mogao
osvetiti, nije to uinio, a davno je reeno: Najvredniji je
oprost kada se ovjek moe osvetiti, a on to ne uini.
Najljepi govor, najljepi vaz i najljepa kazivanja jesu u
asnom Kuranu, i ovjek, ako se eli spasiti na ovome i
buduem svijetu, treba se vrsto drati njegovog puta, uiti, razmiljati o njegovim porukama, raditi po njemu i u
njemu traiti blagoslov.
Doputeno je da ovjek, kada primijeti da je kompetentan za neto, da ima znanja i uvida u to, trai poloaj, pod
uvjetom da e time doprinijeti muslimanima.
Doputeno je u prijekoj potrebi da se ovjek pohvali.
Uenjaci kau: Kada upadne u nepriliku ili sretne ljude
koje ne poznaje, moe se pohvaliti, ne iz oholosti niti prestia, ve da ostvari korist za islam.
Ishod e uvijek biti u korist onoga ko ini dobro i boji se Allaha, bilo prije ili kasnije. Tako je bilo i s Jusufom,
alejhis-selam: Svemogui Allah dao je da ishod bude u njegovu korist, jer se bojao Allaha i radio po znanju koje mu
je On dao. Zato, neka ovjek ne gubi nadu ako je iskren
prema Allahu i neka zna da e ishod biti u njegovu korist,
pa makar bio teko iskuan, obespravljen, potlaen
Nagrada na onome svijetu bolja je. Vidimo da je Svemogui Allah, nakon to je spomenuo ljepote ovoga svijeta,
stovarita i vlast, skrenuo panju na onosvjetsku nagradu;
ono to je u Allaha, bolje je. Zato se radujte, vi strpljivi,
iskreni.
{ 122 }
Prema ljudima treba biti paljiv i blag i nadati se nagradi za to. Jusuf, alejhis-selam, bio je blag prema svima koji
su mu naudili, poevi od svoje brae, pa do upravnikove
ene. Nije traio da im se osveti, ve je oprostio, nadajui
se nagradi od Allaha.
Besmislen je ivot onih ljudi koji ne znaju za Allaha. Vidimo da su Jusuf, alejhis-selam, njegov otac Jakub, alejhis-selam, i svi vjerovjesnici i dobre generacije podreivali svoje
ivote Allahu.
Pobjeda uvijek dolazi sa strpljenjem, ak i ako malo okasni, jer je Svemogui Allah obeao da e pomoi Svojim tienicima ako poduzmu odgovarajue uzroke i budu iskreni
u rijeima i djelima.
Dobra djela briu loa, dobro pokriva zlo, a musliman
treba biti pravedan kada se radi o sudu o drugima.
ovjek treba opratati ljudima i initi im dobro, ak i
ako oni njemu ine zlo. Neka mu u tome budu uzor vjerovjesnici, koji su bili tlaeni, u la ugonjeni, ograniavani,
ismijavani, ali su, i pored toga, bili strpljivi i mnogo opratali, pa su pobijedili.
Musliman se treba iskreno osloniti na Svemogueg Allaha da e mu On otkloniti iskuenja i nevolje, jer samo On
pomae, samo On uva, samo On uzvisuje, samo On poniava, samo On brigu otklanja.
Musliman se ne treba radovati tuoj nesrei, ve treba
zahvaliti Allahu, Koji ga je sauvao. Jusuf, alejhis-selam, nije
se radovao to je njegovu brau snalo siromatvo, iako su
ga obespravili i nisu posluali oca kada se radilo o njemu.
Doputeno je poduzeti mjere opreza da se ovjek sauva uroka. Treba se utjecati Svemoguem Allahu od uroka:
O sinovi moji, ne ulazite na jednu kapiju, ve na razne
kapije
Obaveza je osloniti se na Svevinjeg Allaha u izobilju
{ 126 }
{ 127 }
Sadraj
. . . . . . . . . . . . . . . .
21
31
39
47
6 | Zatvorenik daija
. . . . . . . . . . . . . . .
55
61
. . . . .
67
9 | aa argument i sredstvo . . . . . . . . . . .
77
. . . . . . . . . . . .
87
95
. . .
103
{ 128 }