Gradsko poglavarstvo

Grada Zagreba
PRVA GIMNAZIJA
Zagreb
Avenija Dubrovnik 36

INSTRUKTIVNI SEMINAR
ZA MATURANTE
FILOZOFSKI FAKULTET
UITELJSKI FAKULTET
FAKULTET POLITIKIH ZNANOSTI
EDUKACIJSKO-REHABILITACIJSKI
FAKULTET LOGOPEDIJA

HRVATSKI JEZIK

Zagreb, lipanj 2006.

Autorice
Antonija Sikavica Kri
Dragica Dujmovi-Markusi

GDJE JE TO

HRVATSKI JEZIK
Fonetika i fonologija .........................................................................
Morfologija ........................................................................................
Sintaksa ..............................................................................................
Leksikologija .....................................................................................

Povijest jezika....................................................................................
KNJIEVNOST
Pristup knjievnosti .........................................................................
Povijest knjievnosti ........................................................................

Uz ovu skriptu autorice su pripremile pisane provjere znanja za

maturante.

FONETIKA I FONOLOGIJA
1. SPORAZUMIJEVANJE (KOMUNIKACIJA)
Sporazumijevanje ili komunikacija - proces prenoenja poruke od govornika
sluatelju.
govornik
sluatelj
poruka
komunikacijski kanal
Doe li do buke u komunikacijskom kanalu, doi e do nesporazuma. Nesporazum
otklanja zalihost ili redundancija (viak obavijesti zahvaljujui kontekstu).
2. PODJELA GLASOVA
GLASOVI

OTVORNICI

ZATVORNICI
ZVONANICI

(SONANTI)

UMNICI

(KONSONANTI)

zvonanici (sonanti)

m, n, nj, j, l, lj, r, v

umnici (konsonanti)

b, c, , , d, d, , f, g, h, k, p,s, , t, z,

Podjela glasova prema nainu tvorbe

zvonanici (sonanti)

m, n, nj (nosnici, nazalni), j, l, lj, v, r

zatvorni (praskavi, eksplozivi)

b p, d, t, g, k

poluzatvorni (sliveni, afrikate)

c, , , , d

tjesnani (frikativi)

s, , z, , f, h

Podjela glasova prema mjestu tvorbe

dvousneni (bilabijali): b, p, m
usneni (labijali)
usnenozubni (labiodentali): v, f
prednjojezini (zubni, dentali): d, t, n, c, z, s, l
jezini

srednjojezini (prednjonepani, palatali):

, , , d, , , j, lj, nj
stranjojezini (zadnjonepani, velari): k, g, h
desnici (alveolari): r, l
3

Podjela glasova prema zvunosti

zvuni:

-,

-,

bezvuni

zvonanici, sonanti (neutralni): m, n, nj, j, l, lj, r, v.

3. FONEM
Znanstvena disciplina koja prouava artikulacijska (mjesto i nain tvorbe) i akustika
(zvunost) svojstva glasova naziva se fonetika.
Fonem je glas u funkciji / najmanja jezina jedinica, manja od rijei, koja sama nema
znaenje, ali ima razlikovnu (distinktivnu) ulogu. Odreujemo ih suprotstavljanjem
rijei: rei pei
snimati snivati
pad par.
Suprotstavljeni glasovi nalaze se u fonolokoj opreci, a moraju se nalaziti u istoj
fonolokoj okolini (ine ju svi glasovi koji se nalaze oko suprotstavljenih fonema).
Znanstvena disciplina koja prouava funkcionalna svojstva glasova naziva se
fonologija.
Alofon izgovorna varijanta fonema; razlika je uvjetovana mjestom fonema u rijei
(tanak - tanka)
4. PISMO/GRAFIJA I PRAVOPIS/ORTOGRAFIJA
Grafem pisani znak za fonem.
Grafemski sustav sustav pisanih znakova za foneme (sustav slova).
Grafematika znanstvena disciplina koja prouava prijenos fonema u grafeme.
Pravopis (ortografija) propisuje pravila o pisanju grafema, rijei i skupova.
Pravogovor (ortoepija) propisuje pravila o izgovoru rijei.
Pisanje glasova , , , d
Glas

pravilo
u rijeima kojima postanak nije vidljiv:
Bra, ekati, ovjek, hlae, klju, toka,
u oblicima i izvedenicama prema osnovnom k
buka buan, jak jai, jaina, mrak mraan

neke znimke i rjei sufiksi

ALI!
lijeska lijee, pritiskati pritiem,
stiskati stiem

u rijeima prema osnovnom c:

djeca djeji, djeurlija, micati miem,
pomiui, mjesec mjeseina

imeniki sufiksi
- a: igra, kroja, - aa: cvjetaa, jabukovaa,
- jaa: kremenjaa, savijaa, - iar: alkoholiar,
elegiar, - i: baloni, kameni, - ica:
cjevica, granica, -ina: cjevina, laovina,
-e: kume, majmune
Rijei poput fiziar, matematiar, metodiar imaju sufiks -jar
(k+j=).

pridjevski sufiksi
- aak: dugaak, punaak
- ian: ironian, simpatian
- iki: humanistiki, pacifistiki

Rjei imeniki sufiksi:

-eak: grmeak, plameak
-iak: krajiak, kremiak
-i: ribi, vodi, brani, goni (uvijek
oznauje vritelja radnje)
-aga: rupaga
-iina: dobriina
-ina: sestrina

Rjei pridjevski sufiksi:

-aan: ubitaan, -aki: akovaki,
zagrebaki, -iv: prijemiv, -iast:
modriast, plaviast

kajkavsko u imenima (vlastita imena,

zemljopisni pojmovi i sl.): akovec, Zaretje
slavenska prezimena (bugarska, eka,
slovaka, slovenska, ruska): Juri, upani
(slovenska), Lav Nikolajevi Tolstoj, Ivan
Sergejevi Turgenjev (ruska)
Glas
pravilo
u rijeima kojima postanak nije vidljiv:
uk, ki, kua, no, ve
u rijeima i izvedenicama prema
osnovnom t: brat braa, cvijet cvijee
prema osnovnom u rijei: sme smekast, e eca

ALI! Pravopisna norma doputa i

oblike sa slovom : smekast, eca.

imeniki sufiksi
- i: komadi, konji, pui
- oa: istoa, sljepoa, hladnoa

Rjei imeniki sufiksi:

-a: gola
-da: srnda
-ba: zelemba
-aa: mokraa

pridjevski sufiks - ai: crtai, domai

Rjei pridjevski sufiks: -ei: srnei

glagolski zavretak -i:

a) glagolski prilog sadanji: pekui, slavei
b) infinitiv glagola: pei, tei, doi, ii
kajkavsko u imenima: itarjevo,
Trakoan
Glasovi d,
GLAS D

GLAS

u rijeima kojima postanak nije vidljiv:

budet, dem, depar, dez, patlidan,

u rijeima kojima postanak nije vidljiv:

akovo, avao, on, urica

prema osnovnom
naruiti narudba,
svjedoiti svjedodba,
predoiti predodba

prema osnovnom d
mlad mlai,
grozd groe,
prilagoditi prilagoavati se

sufiksi podrijetlom iz turskoga jezika:

-dija: eirdija, buregdija
-dinica: buregdinica, evabdinica
5. MORFONOLOGIJA
MORFEM. ALOMORF
Morfem - najmanja jezina jedinica koja ima znaenje. Dijeljenje rijei na morfeme
naziva se morfemskom analizom: boci = boc-i , podstanarski = pod- stan-ar-sk- i.
Alomorf je varijanta morfema izrazom djelomino razliita, a sadrajem jednaka:
cvijet cvjetovi, odsjediti otpasti, nizak niska, prah praina, vuk vuci.
Morfonologija (morfo(fo)nologija dio je gramatike koji prouava fonemski sastav
morfema i veze izmeu sastava morfema i njihova funkcioniranja.
Alternacije (zamjene) jednoga morfema drugim provode se na granicama morfema.
ALTERNACIJE FONEMA I FONEMSKIH SKUPINA GLASOVNE PROMJENE
Nepostojano a je ono a koje se gubi i ponovno javlja u razliitim oblicima iste rijei
(uvijek u zadnjem slogu): kobac - kopca, gladak - glatka, hrabar - hrabriji.
U kajkavskim govorima javlja se nepostojano e: akovec akovca, Gubec Gupca

Zamjena l sa o (vokalizacija) - suglasnik l na kraju nekih rijei ili na kraju sloga

zamjenjuje se samoglasnikom o: aneo-anela, kotao-kotla, posao-posla.

Jedan od sluajeva kada se vokalizacija ne provodi jest nominativ jednine i genitiv mnoine imenica
koje zavravaju na lac: (ronilac, donosilac- ronilaca, donosilaca).

Palatalizacija
K
G ispred e, i
H
C ispred e, i
Z ispred e

vue, veliina
plue, mnoina
due, praina

prelazi u
prelazi u
prelazi u

prelazi u mjesee, mjeseina

prelazi u vitez-vitee

Sibilarizacija
K

prelazi u

ruci

G ispred i
H

prelazi u
prelazi u

Z
S

knjizi
dusi

Neke iznimke:
osobna imena i prezimena: Dubravki, Bosiljki, Ladiki
imenice odmila (hipokoristici): baki, seki
imenice na -cka: kocki, -ka: praki, -ka: kvoki, -tka: tvrtki, -zga: mazgi

Jotacija - stapanje nepalatalnog suglasnika s glasom j u nov palatalni suglasnik.

Postoji jo jedan oblik jotacije: kada se usneni suglasnici b, p, m i v nau
ispred glasa j, umee se l. To se l naziva umetnuto ili epentetsko l,
a ta se glasovna promjena naziva epenteza.

grub-ji= grublji
grm-je= grmlje

snop-je= snoplje
mrav-ji= mravlji

t j= (ui)
d j= (mlai)h j=
(sui)
s j= (vii)
z j= (bri)
g j= (drai)
c j= (zeji)
k j= (jai)
l j = lj (posoljen)
n j nj (punjen)

Prijeglas - zamjenjivanje samoglasnika o samoglasnikom e iza palatalnih suglasnika,

suglasnika c i suglasnikih skupova t, d. Ne provodi se u jednoslonim i dvoslonim
imenicama koje ispred nastavka imaju e: keljom, Beom, padeom.

Prijevoj - promjena samoglasnika u korijenu rijei: plivati-ploviti-plaviti.

Jednaenje suglasnika prema zvunosti
Suglasnik zvuni ispred suglasnika bezvunog
prelazi u svoj bezvuni par.

rob + stvo = ropstvo

uz + put = usput

Suglasnik bezvuni ispred suglasnika zvunog

prelazi u svoj zvuni par.

svat+ba= svadba
naru + ba= narudba

Iznimke (u pismu):
- suglasnike skupine dc, d, d, ds, d:
- sloenice s prijedlozima ispod i iznad:
- druge sloenice kada je to potrebno radi
jasnoe:

predstava, podiati, podcijeniti, oditati

ispodprosjean, iznadprosjean
poddijalekt, nadtrati, odzdraviti

Jednaenje suglasnika prema mjestu tvorbe

s + epati= epati
nos + nja = nonja
kaz + njiv= kanjiv
paz + ljiv = paljiv
orah + i= orai
trbuh + i = trbui
drh + em = drem

s ispred , , lj, nj prelazi u

z ispred d, , lj, nj prelazi u
h ispred i prelazi u

n ispred b i p prelazi u m
N ne prelaze u m kada je na kraju prvog dijela sloenice:
jedanput, stranputica.

stan + beni = stambeni

obran + beni = obrambeni

Gubljenje (ispadanje) suglasnika

d i t ispred c i u nekim rijeima

sudac sudca = suca, otac otca = oca

d i t ispred sufiksa -tina

slobod + tina = slobotina

Buzet + tina = Buzetina

Kad se suglasniki skupovi st, t, zd, d nau

ispred nekog drugog suglasnika (osim r, v).
ALI! U pismu se suglasnik t ne gubi u nekim rijeima
stranoga podrijetla. Azbestni, protestni.

korist +na= korisna

kazalit +ni= kazalini
obrast + la = obrasla,
godit(e) + nji = godinji
nud (a) + na = nuna

Kada se sufiks -ski nae iza suglasnika i ,

suglasnik s iz tog sufiksa ispada (gubi se).

ribi + ski = ribiki

Gospi + ski = gospiki

Alternacije ije/je/e/i
Imenice
korijenski se slog krati ( -ije prelazi u -je)

ne dolazi do kraenja

imenice mukoga roda koje dobivaju slog vie

(duga mnoina): cvijet-cvjetovi, snijeg-snjegovi, svijetsvjetovi

Neke imenice mukoga roda ne

krate korijenski slog u dugoj
mnoini:
lijek- lijekovi, tijek- tijekovi.

U kratkoj mnoini svih imenica ostaje ije: snijeg- snijezi, korijenkorijeni.

U genitivu mnoine imenica enskoga roda s

nepostojanim a (to su oblici s tri uzastopna duga sloga

Doputeni su i oblici bez kraenja

sloga: popijevki, pripovijedaka

nepostojanim a (to su oblici s tri uzastopna duga sloga

pa se prvi dugi slog krati):popijevka - -popjevaka,
pripovijetka-pripovjedaka
Imenice enskoga roda na -ota , -oa , -ina:
-ota: lijep-ljepota, -oa :slijep-sljepoa, -ina: bijel
bjelina
Imenice srednjega roda koje u nominativu imaju ije, u
nekim padeima (genitiv, dativ, lokativ, instrumental)
dobivaju slog vie te ije prelazi u je: N, A, V dijete, G
djeteta, D djetetu
zbirne imenice na ad: zvijer - zvjerad, drijebe
drjebad /drebad
deminutivi

zbirne imenice na je:

cvijet - cvijee,
lijeska - lijee
deminutivi

-i (mijeh - mjei), -i (korijen - korjeni)

-ica (zvijezda - zvjezdica), -ica (cijev - cjevica)

-ce (odijelo odijelce)

-ak (korijen-korijenak)
-ka (cijev cijevka)

glagolske imenice nastale od svrenih glagola

navijestiti navjetenje, prosvijetliti prosvjetljenje

glagolske imenice
nastale od nesvrenih
glagola
svijetliti svijetljenje
cijepiti cijepljenje

augmentativi: svijet - svjetina, mijeh - mjeina

u prvom dijelu sloenice: zvijer- zvjerokradica, cijevcjevovod
Pridjevi
korijenski se slog krati (-ije prelazi u -je)

ne dolazi do kraenja

komparativ i superlativ pridjeva

blijed bljei, najbljei
opisni pridjevi

Posvojni pridjevi

-ast (cijev cjevast), -kast (bijel bjelkast)

-cat (cijel cjelcat), -it: (rije rjeit)

-ov (pijetao pijetlov), -ev (slijepac

slijepev), -in (zvijezda zvijezdin).
Iznimka: Kada se izvode od imena biljke,
korijenski slog se krati: lijeska ljeskov

pridjevi na -ovit: pijesak-pjeskovit

sloeni pridjev (prednaglasni poloaj):
cijela, veer- cjeloveernji

Glagoli
Kada ije prelazi u je?
Kada od svrenoga glagola koji ima u osnovi ije tvorimo nesvreni glagol sufiksima
iva (ti), -ava(ti): dodijeliti- dodjeljivati, ocijeniti- ocjenjivati
Kada ije prelazi u i?
glagol

glagolski pridjev
glagolski pridjev
glagolski pridjev
radni muki rod radni enski rod radni srednji rod
voljeti
volio
voljela
voljelo
ivjeti
ivio
ivjela
ivjelo
vidjeti
vidio
vidjela
vidjelo
Kada se -ije ili -je nae ispred o, tada prelazi u - i. Ovo pravilo ne vrijedi samo za
glagole. Isto se dogaa u rijeima dio-dijela, cio-cijela itd.
6. NAGLASNI SUSTAV HRVATSKOGA STANDARDNOG JEZIKA

Vrste naglasaka
kratkosilazni ( ) lav, san
dugosilazni ( ) plav, dan
kratkouzlazni ( ) kiovit, izmaknuti
dugouzlazni ( ) mekuac, razjapiti

Jednoslone rijei mogu imati samo silazne

naglaske.

blag, konj, most, mrav, no, sit, um

Dvoslone i vieslone rijei mogu imati sva 4

naglaska na prvomu slogu.

bajka, kupac, ljeto, magla, nebo, ptica,

riba, rijedak, zemlja

Troslone i vieslone rijei na srednjem slogu

mogu imati samo uzlazne naglaske.

humanizam, kategorija, meditirati,

primjeivati, poetak, spomenuti

Na posljednjem slogu u hrvatskim standardnim

rijeima ne stoji naglasak.
Nenaglaene rijei
RIJEI
naglaene rijei, naglasnice
(tonike rijei)
klitike

nenaglaene rijei, nenaglasnice

(atonike rijei)
enklitike, proklitike

10

Naglasnu (izgovornu) cjelinu ini jedna naglaena i jedna ili vie nenaglaenih rijei
koje se izgovaraju zajedno s naglaenim rijeima ispred ili iza sebe.
proklitike
prijedlozi: svi jednosloni, neki dvosloni prijedlozi te trosloni
prijedlozi s prefiksom iz: od, do, u, za, s(a), mimo

primjer
Tko je uz tebe bio na
izlobi?

veznici: a, i, ni, da

Nema ni nje ni njega.

negacija: ne

Ne oekuj previe!
enklitike

primjer

glagolske:
nenaglaeni oblici prezenta pomonog glagola biti:
sam, si, je, smo, ste, su
nenaglaeni oblici aorista pomonog glagola biti:
bih, bi, bi, bismo, biste, bi
nenaglaeni oblici prezenta pomonoga glagola htjeti:
u, e, e, emo, ete, e

On mi je to obeao.
Zar bi i oni to uinili?
Danas e se sve to rijeiti.

zamjenike
nenaglaeni oblici linih zamjenica u genitivu (me, te, ga, je, nas,
vas, ih)
dativu (mi, ti, mu, joj, nam, vam, im)
akuzativu (me, te, ga (nj), je (ju), nas, vas, ih)
nenaglaeni oblici povratne zamjenice (se, si)
estica (rijeca) li

Nema ih u sobi.
ini mi se da si blizu.
elim te pitati o putovanju.
To se dobro vidi..
eli li to ponoviti?

8. VREDNOTE GOVORENOGA JEZIKA

Razlikovna sredstva na razini rijei

odsjena (segmentna) razlikovna sredstva nalaze se u samim rijeima
(dio su rijei): fonem

iznadodsjena (suprasegmentna) razlikovna sredstva nisu dio rijei nego
pokazuju neke njezine akustike osobine (prozodijske jedinice):
naglasak, duina, intonacija
Razlikovna sredstva na razini reenice
Obavijesni subjekt ono to je u reenici staro, ve poznato.
Obavijesni predikat ono to je u reenici novo (nova informacija)

11


Reenini naglasak (logiki naglasak) pojaani izgovor nekog dijela

reenice koji je najvaniji za razumijevanje poruke.

Logika stanka (pauza) ovisno o mjestu stanke u reenici mijenja se
znaenje reenice.

Reenina intonacija (melodija) kretanje reeninoga tona (melodijska
linija reenice).
Vrednote govorenoga jezika
Vrednote govorenoga jezika prozodijske jedinice pomou kojih naim rijeima
dajemo dodatno znaenje:

intenzitet pojaanje napetosti govora

stanka

intonacija

tempo (govorna brzina) vrijeme u kojem se govor odvija (broj izgovorenih
slogova u jedinici vremena)

ritam ravnomjerna izmjena ubrzavanja i usporavanja

modulacija, timbar, boja glasa usklaivanje glasa s emocijom ili smislom

mimika pokreti lica kojima govornik prati govor

gesta pokreti tijela (glave, ruke i sl.) kojima govornik prati govor
Stil i stilistika
Stil izbor izmeu razliitih mogunosti za izricanje istoga sadraja.

Grafostilistika dio stilistike koji prouava stilistiku pisma.

Fonostilistika dio stilistike koji prouava izgovorne varijante glasova.

12

POJMOVI (fonetika i fonologija)

Jezik je apstraktan sustav znakova i pravila po kojima se ti znakovi kombiniraju.
Govor je konkretna realizacija jezika, tj. obavljanje jezine djelatnosti.
Lingvistika je znanost koja prouava jezik i govor, svaki za sebe i u uzajamnom odnosu.
Idiom je pojavni oblik nekoga jezika (govor).
argon je jezik karakteristian za neku dobnu ili strunu skupinu, na primjer za tinejdere..
Norma je sustav propisa kojima se odreuje to je u standardnome jeziku pravilno, a to nije.
Grafemski sustav jest sustav pisanih znakova za foneme (sustav slova kojima se biljee fonemi
hrvatskoga jezika).
Grafematika .je znanstvena disciplina koja prouava prijenos fonema u grafeme (prijenos fonemske
strane jezika u grafemsku).
Grafem je pisani znak za fonem.
Pravopis ili ortografija propisuje pravila o pisanju grafema, rijei i skupova rijei.
Pravogovor ili ortoepija propisuje pravila o izgovoru rijei.
Fonetika je znanstvena disciplina koja prouava artikulacijska (mjesto i nain tvorbe) i akustika
(zvunost) svojstva glasova.
Fon je glas sam po sebi.
Fonologija je znanstvena disciplina koja prouava funkcionalna svojstva glasova, tj. foneme (funkciju
glasa u jeziku).
Alofon izgovorna varijanta fonema; razlika je uvjetovana mjestom (trijee- prauma)
Morfem najmanja jezina jedinica koja ima znaenje.
Morfemska analiza- rastavljanje rijei na morfeme
Alomorf varijanta morfema izrazom djelomino razliita, a sadrajem ista.
Naglasak(akcent) isticanje sloga visinom i jainom glasa.
Prozodija znanstvena disciplina unutar fonologije koja se bavi prouavanjem prozodijskih jedinica.
Naglasna cjelina cjelina koju ini naglaena rije i nenaglaena rije ispred ili iza nje koja se uz
naglaenu rije vee u izgovoru.
Nenaglaena duina duina koja se nalazi iza naglaenoga sloga (vee se uz
naglasak ispred sebe i oznauje se crtom iznad samoglasnika na kojem se
nalazi)
Proklitike (prednaglasnice ili prislonjenice) rijei koje se nalaze ispred naglaene rijei s kojom
ine naglasnu cjelinu
Enklitike (naslonjenice ili zanaglasnice) rijei koje se nalaze iza naglaene rijei i zajedno s njom
ine naglasnu cjelinu

13

1. UVOD U MORFOLOGIJU

PODJELA MORFEMA
Podjela morfema prema poloaju
-

korijenski morfemi (morfemi koji sadre temeljno znaenje rijei)

afiksalni morfemi (prefiksi, sufiksi, infiksi i nastavci morfemi koji se
nalaze s lijeve ili desne strane korijenskoga morfema)

Podjela morfema prema funkciji

-

rjeotvorni (derivacijski, leksiki) morfemi (morfemi koji slue za

tvorbu novih rijei)
oblikotvorni (relacijski) morfemi (morfemi koji rijei stavljaju u
meusobne odnose, tj. padee i glagolska lica (nastavci)

OSNOVA RIJEI
Osnova rijei dio rijei koji nosi njezino leksiko znaenje (zajedniki niz glasova
upuuje na ono to je rijeima zajedniko u znaenju)
Vrste osnove:

Rjeotvorna (tvorbena) osnova jest ona osnova na koju dodajemo sufiks ili
prefiks i tako tvorimo novu rije.

prefiks

rjeotvorna (tvorbena) osnova

sklon
pu

sufiks
-ost
-i

novonastala rije
sklonost
pui

Oblikotvorna osnova - mijenjajui rije kroz razliite oblike (padee, lica), ne

mijenja se znaenje rijei. Stoga se osnova na koju se dodaje nastavak za
razliite oblike iste rijei zove oblikotvorna osnova.

N zidarski (alat), G zidarskog(a), D zidarskom(u, e) - Oblikotvorna osnova rijei

zidarski glasi zidarsk.

2.PROMJENLJIVE VRSTE RIJEI

VRSTE RIJEI
IMENICE
ZAMJENICE

imenuju bia, stvari i pojave

zamjenjuju (najee) imenice ili upuuju na neto oznaeno
imenicama

PRIDJEVI

dodaju se imenicama da bi ih poblie oznaili

14

BROJEVI
PRILOZI
PRIJEDLOZI
VEZNICI
ESTICE (RIJECE,
PARTIKULE)
USKLICI

(broje) oznauju koliinu ili poredak.

prilau se (najee) glagolima i oznauju uvjete vrenja
glagolske radnje
pokazuju razliite odnose izmeu onoga to imenuju
imenice ili na to upuuju zamjenice
povezuju dvije rijei, skupine rijei ili
reenice.
same nemaju znaenja, ali slue za oblikovanje ili
preoblikovanje reenice.
rijei kojima izraavamo neki osjeaj, oponaamo zvuk u
prirodi, dozivamo nekog i sl.

OBLICI RIJEI (morfoloke kategorije)

Imenske rijei (imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi)

kategorija roda (muki, enski i srednji rod)

kategorija broja (jednina i mnoina)
kategorija padea (sedam padea hrvatskoga jezika)
kategorija lica (govornik, sugovornik i negovorna osoba)

Glagoli

morfoloke kategorije glagola

kategorija lica (govornik,

sugovornik i negovorna osoba)
kategorija broja (jednina i
mnoina)
kategorija vremena (sadanjost,
prolost, budunost)
*kategorija vida (trajanje
glagolske radnje: svrenost,
nesvrenost)
kategorija naina (nain vrenja
glagolske radnje: izjavni,
zapovjedni, pogodbeni i eljni
nain)

glagoli
Glagoli se konjugiraju (spreu) po licima
pa se ta promjena zove konjugacija
(sprezanje).
Glagoli imaju dvije osnove:

infinitivnu osnovu koju dobivamo

micanjem nastavka -ti (radi-ti)
prezentsku osnovu koju
dobivamo kada u 3. licu mnoine
maknemo nastavak za prezent
(rad-e).

Glagoli na i imaju istu prezentsku i

infinitivnu osnovu (pek-u, id-u).

15

IMENICE
Podjela imenica prema znaenju
Vlastite imenice imenuju samo odreeno bie, stvar ili pojavu.
Ope imenice ime zajedniko svim biima, stvarima i pojavama iste vrste.
Zbirna (kolektivna) imenica imenuje skup primjeraka iste vrste shvaenih kao
cjelina (granje, lie, momad). Gramatiki je u jednini (jer imenuje jedan skup) iako
znai mnoinu.
Gradivna imenica imenuje tvar (grau, materijal) u bilo kojoj koliini (sol, voda).
Gramatike osobine imenica
Rod se odreuje prema nastavku imenice:
o imenice koje zavravaju na suglasnik najee su mukoga roda: stol,
pogled, raspored, dlan, sat

imenice koje zavravaju na -a enskoga su roda (osim onih koje znae muko
bie): stolica, poruka, vonja, karta, ljepota

imenice na -o i -e srednjeg su roda (osim vlastitih imena i hipokoristika): nebo,

olovo, raunalo, nepce.

Kategorija broja
Neke imenice imaju samo jedninu: zovu se singularia tantum. To su vlastita imena,
zbirne imenice te neke gradivne imenice (npr. Ivo, momad, sol).
Pluralia tantum za razliku od prethodno navedenih, to su imenice koje se
upotrebljavaju samo u mnoini (npr. grablje, ljestve, Vinkovci).
Kategorija padea
Nominativ i vokativ nazivaju se nezavisnim (samostalnim) padeima, a genitiv, dativ,
akuzativ, lokativ i instrumental zavisnim (kosim, nesamostalnim) padeima.

NOMINATIV
GENITIV
DATIV

tko? to?
koga? ega?
komu? emu?

Obino ne dolazi s prijedlozima, ali kada dolazi, to su

k(a), nasuprot, unato, usprkos.

AKUZATIV

koga? to?

VOKATIV (pade dozivanja)

Dijete se igra u parku.

U ruci mu je lopta.
Pokraj djeteta zaustavio se pas.
Djeak je ostao bez lopte.
Majka prilazi djetetu.
Pas se pribliava lopti.
Majka promatra dijete.
Pas promatra loptu.
Mama, pas se eli igrati!

16

LOKATIV

(o) komu, (o) emu?

Uvijek dolazi s prijedlozima (na, o, po, prema, pri, u).

INSTRUMENTAL

(s) kim? (s) im?

Instrumental sredstva ne dolazi s prijedlogom (Stiem

vlakom.)

Majka razmilja o djetetu.

Pas grebe po lopti.
Majka se igra s djetetom.
Pas se igra *loptom .

DEKLINACIJA IMENICA (specifinosti nekih padea)

pade

specifinost

primjer

vokativ
jednine
mukog
roda

nastavak -u obino dobivaju imenice na palatal te

imena naroda i mjesta na -ez

mladiu, puu, konju

Englezu, Holandezu

dvojne oblike vokativa (-e, -u) ima veina imenica

na -ar, -er, -ir

pekaru/pekare,
leptiru/leptire

instrume
ntal
jednine
mukog
a roda

nastavak -om dobivaju imenice na nepalatal i

jednoslone i dvoslone imenice (kada je ispred
palatala e)

stolom, glasom,
crteom, laveom

nastavak -em obino dobivaju imenice na palatal

te na -t, -d, -(a)c i troslone imenice na -telj

maem, noem,
ognjitem, ocem,
starcem, gledateljem

dvojne oblike instrumentala (-om, -em) ima veina

imenica na -ar
genitiv
mnoine
mukog
a roda
vokativ
jednine
enskog
roda

nekoliko imenica ima nastavak i

samo nekoliko imenica ima nastavak -iju

novinarom/novinarem
sati, mjeseci, prsti,
gosti, mravi
prstiju, gostiju, noktiju

 nastavak -e dobivaju troslone i vieslone

imenice na -ica koje znae ensku osobu,
umanjenicu, ivotinju ili biljku

studentice profesorice
mrkvice, ptiice, lisice

 nastavak -a dobivaju neke imenice koje

imenuju rodbinske ili hijerarhijske odnose

mama, ujna
Marija, Marijo

 enska imena na -a mogu imati oba

nastavka (-a, -o)
instrume
ntal
jednine
enskog
a roda

 nastavak -i dobivaju imenice imenice na -0

sufiks kada dolaze s prijedlogom ili
atributom

zbog lai, ludom lai

krvlju, milou

 nastavak -(j)u najee dolazi uz imenicu

bez atributa ili bez prijedloga

17

genitiv
mnoine
enskog
a roda

Imenice kojima osnova zavrava na dva

suglasnika esto dobivaju nepostojano a.

zemlja/zemalja,
pjesma/pjesama

Nastavak -i est je kod imenica koje nemaju

nepostojano a.

sekundi, himni, pravdi

PISANJE IMENICA (VELIKO I MALO SLOVO)

Nekoliko osnovnih pravila
Velikim slovom piu se SVI lanovi vielanih
imena (osim veznika i prijedloga):
osobna imena, nadimci: Aleksandar Veliki
imena sela, gradova, drava, kontinenata:
Babin Potok, Hrvatska Kostajnica, Sveti Petar u
umi, Republika Hrvatska

Velikim poetnim slovom pie

se SAMO PRVA RIJE, a od
ostalih rijei samo one koje su i
same vlastita imena:
zemljopisni pojmovi:
Atlantski ocean, Kraljiin zdenac

imena stanovnika i naroda: Zagrepani, Hrvati,

Dalmatinci

naslovi knjiga, asopisa, novina:

Sveto pismo, Vremenski stroj

imena boanstava i mitolokih bia: Isus Krist,

Atena, Neptun

imena razliitih objekata: Dom

sportova, Kineski zid

poosobljeni misleni pojmovi (pojam koji je dobio

znaenje osobe): Rije, Svjetlo, Ljubav

jasno odreen povijesni dogaaj:

Bitka kod Siska, Prvi svjetski rat,
Domovinski rat

posvojni pridjevi izvedeni iz vlastitih imena sufiksima

-ov, -ev, -in: Marinov, Driev, Laurin

imena organizacija, drutava,

ustanova, poduzea, tvornica i
javnih skupova: Crveni kri,
Drutvo hrvatskih knjievnika,
Matica hrvatska
blagdani: Badnjak, Nova godina

Malim poetnim slovom piu se:

zanimanja, titule: ban, aga, grof

ope imenice nastale od osobnih

imena: ilet, mercedes

nazivi pokreta i povijesnih dogaaja: ilirizam,

petrarkizam, verizam

nazivi pripadnika pokreta:ilirac,

petrarkist

posvojni pridjevi izvedeni iz vlastitih imena sufiksima - pridjevi izvedeni od imena blagdana:
ki,-ki, -ki, -ski: makedonski, paki, zagrebaki.
boini, prvosvibanjski, novogodinji

18

ZAMJENICE
Vrste zamjenica
line (osobne) zamjenice
povratna
posvojne
povratno-posvojna
pokazne
upitne i odnosne
neodreene

ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, one, ona

sebe (se)
moj, tvoj, njegov, njezin/njen, na, va, njihov
svoj
ovaj, taj, onaj
tko, to, koji, iji, kakav, kolik
netko, nitko, svatko, ma tko, to god

1. Line (osobne) zamjenice

Naglaeni se oblik upotrebljava:
- kod isticanja (Njemu u dati knjigu, a ne tebi.)
- suprotstavljanja (Doao si ti, a oekivali smo njega.)
- iza prijedloga (Zna da sam uvijek uz tebe.)
2. Povratna zamjenica zamjenjuje sve line zamjenice i oznauje da radnja ne
prelazi na drugoga nego subjekt vri radnju na samom sebi.
3. Posvojne zamjenice oznauju kojem licu to pripada, dakle one zamjenjuju
pridjeve.
4. Povratno-posvojna zamjenica (svoj) oznauje da neto pripada subjektu.

Tako su sa sobom nosili sve svoje stvari. (Stvari koje su nosili bile su njihove.)
Ja drim svoju torbu, a ti svoju. (Prva torba je moja, a druga tvoja.)

5. Pokazne zamjenice upuuju na neto to se nalazi u blizini govornika ili na neto

to je govorniku blisko.
koji?
1. lice (nalazi se u neposrednoj blizini govornika)
ovaj
2. lice (blie je sugovorniku nego govorniku)
taj
3. lice (nije u blizini ni govornika ni sugovornika)
onaj

6. Upitne i odnosne zamjenice

Upitne i odnosne zamjenice imaju isti oblik ,ali razliitu funkciju. Upitne se zamjenice
upotrebljavaju u pitanjima, a odnosne uvode zavisnu reenicu u sloenoj reenici.
Deklinacija upitnih i odnosnih zamjenica
N tko
to
koji
iji
kakav
kolik
G kog(a)
eg(a)
kojeg(a)
ijeg(a)
kakvog(a)
kolikog(a)
D kom(e, u)
em
kojem(u)
ijem(u)
kakvom(u) kolikom(u,)
A kog(a)
to
*kojeg(a)
ijeg(a)
kakvog(a)
kolikog(a)
V------------------------------------------L (o) kom(e, u)
(o) em(u)
(o) kojem(u) (o) ijem(u) (o) kakvom(u)(o) kolikom(e)
I (s) kim(e)
(s) im(e) (s) kojim
(s) ijim
(s) kakvim (s) kolikim

19

7. Neodreene zamjenice upuuju na neto neodreeno, neto openito i na

neto nijeno. Tvore se od upitnih i odnosnih zamjenica na dva naina:
-

mogu im se dodati prefiksi: ne-, ni-, i-, sva-, po-, to- ili rije god
mogu im se dodati estice ma, makar, bilo ili se iza upitne ili odnosne
zamjenice moe staviti estica god.
PRIDJEVI

Pridjevi su promjenljive rijei koje se dodaju (pridijevaju) imenicama da bi ih poblie

oznaili. Dijele se na opisne, posvojne i gradivne pridjeve.

Gramatika svojstva pridjeva

Neodreeni i odreeni oblik pridjeva
Neodreeni oblik pridjeva upotrebljava se uz neto neodreeno, prvi put
spomenuto. Odgovara na pitanje: kakav?
Deklinacija: N obian (dan), G obina (dana), D obinu (danu), A obian
(dan) V obian (dane)L (o) obinu (danu), I (s) obinim (danom)
Pridjev se samo u neodreenom obliku upotrebljava kao dio imenskog
predikata (Dan je obian) i kao dio genitiva svojstva (kvalitativni genitiv):
ovjek dobra sluha.

Odreeni oblik upotrebljava se kada imenica uz koju stoji oznauje neto ve

poznato. Odgovara na pitanje: koji?
Deklinacija N obini (dan), G obinog(a) (dana), D obinom(e), obinom(u)
(danu) , A obini (dan) V obini (dane), L (o) obinom(e), obinom(u) (danu), I
(s) obinim (danom)
Pridjev se samo u odreenom obliku upotrebljava kao dio vlastitog imena
(Ivan Grozni), uz pokazne zamjenice (taj obini dan) te u terminima
(jednojezini rjenik

Komparacija ili stupnjevanje jest usporeivanje najmanje dvije imenice na temelju

neke zajednike osobine. Prvi stupanj zove se pozitiv (star), drugi komparativ
(stariji), a trei superlativ (najstariji).

Tvorba komparativa
1. Samo ovi pridjevi imaju nepravilnu komparaciju: dobar bolji, zao gori,
malen manjj, velik vei, *dug dulji . *Pridjev dug moe imati dva oblika: dulji i dui.
2. Samo ova 3 pridjeva tvore komparativ nastavkom i: lak laki, mek
meki, lijep ljepi (Ostali pridjevi imaju - koje je nastalo jotacijom: suh-sui itd.)
3. Nastavkom -(j)i komparativ tvori:

20

veina jednoslonih pridjevi s dugim naglaskom: jak jai, lud lui, gust
gui, bijel bjelji, crn crnji
Dvosloni pridjevi na -ak, -ek, -ok, -eo (-el) - gube ove nastavke: blizak bliz
+ -ji = blii, dalek dal + -ji = dalji, dubok dub + -ji = dublji, visok vii

4. Nastavkom iji komparativ tvori:

veina jednoslonih pridjeva s kratkim (kratkosilaznim) naglaskom: star
stariji, vjet vjetiji, strm strmiji, zdrav zdraviji
dvosloni, trosloni i viesloni pridjevi: bistar bistriji, bijesan
bjesniji/bjenji
Tvorba superlativa
Superlativ se tvori dodavanjem prefiksa naj komparativu: najmlai, najslabiji,
najuspjeniji, najhladniji, najzdraviji, najjasniji.
Ako komparativ zapoinje glasom j, pri pisanju dolazi do udvajanja suglasnika(oba se
j piu): najjednostavniji, najjadniji, najjai.
BROJEVI
Podjela brojeva
N
G
D
A
V
L
I

glavni brojevi (koliko ega ima) : jedan, dva, (), deset,

redni brojevi (koje je to po redu): prvi, drugi, (), deseti
jedan
jednog/a
jednom/e/u
jedan /jednog/a
jedan
(o) jednom/e/u
(s) jednim

*dva
dvaju
dvama
dva
dva
dvama
dvama

dvije
dviju
dvjema
dvije
dvije
dvjema
dvjema

tri
triju
trima
tri
tri
trima
trima

etiri
etiriju
etirima
etiri
etiri
etirima
etirima

Brojevne imenice
Neke su rijei po obliku imenice, a zapravo oznauju brojeve: na primjer, dvoje, troje,
etvero imenuju bia, ali istovremeno oznauje njihovu koliinu. Takve se rijei
zovu brojevne imenice . One imenuju:
a) pripadnike mukog spola: dvojica, obojica, trojica, etvorica,
b) pripadnike razliitog spola: dvoje, oboje, obadvoje, troje,
Brojevni prilozi - izriu priblinu koliinu neeg: petnaestak, desetak, stotinjak.
Tvorba: neki broj + -ak (desetak). Sufiks -ak znai oko, otprilike.
Pleonazam je izricanje jednog istog sadraja istodobno dvama izrazima (oko
desetak). (esto ujemo izraze no meutim, silaziti dolje, padati dolje sve su pleonazmi.

21

GLAGOLI
. Glagoli se po znaenju dijele na glagole radnje, glagole zbivanja i glagole stanja.

Glagoli radnje oznauju hotimino, svjesno djelovanje.

krenuti, poi, okrenuti se

Glagoli zbivanja oznauju nenamjerno djelovanje

kojem su uzrok prirodni zakoni.

zadrhtati, ostarjeti, grmjeti,

cvjetati, rasti, nastajati

Glagoli stanja oznauju nedjelovanje, dakle stanje u

kojem se nita ne radi niti se to zbiva.

stajati, ekati, zarumenjeti

se, pozelenjeti, biti, ivjeti

Gramatike kategorije
kategorija lica

kategorija broja

prvo lice (govornik)

drugo lice (sugovornik)

jednina (singular)
mnoina (plural)

tree lice (negovorno lice)

Kategorija vremena - daje podatak o sadanjosti, prolosti ili

budunosti (vremenu odvijanja) glagolske radnje).
Kategorija vida (aspekta) daje podatak o trajanju glagolske radnje: je li radnja svrena
(svreni glagoli) ili traje u trenutku kada o njoj govorimo (nesvreni glagoli).

Podjela glagola po vidu (aspektu)

svreni
(perfektivni) glagoli

nesvreni
(imperfektivni)
glagoli

dvovidni glagoli

U trenutku kada o njoj govorimo zavren je poetak

radnje (potrati), kraj radnje (istrati) ili radnja u cjelini
(pretrati).
Dijele se u dvije skupine:
trajni (durativni) glagoli oznauju da radnja traje
dulje vrijeme bez prijekida: trati, skakati, plivati
uestali (iterativni) glagoli oznauju da radnja traje
s povremenim prijekidima: pretravati,
preskakivati, isplivavati
Ovisno o kontekstu, mogu biti i svreni i nesvreni.
Najei dvovidni glagoli: glagol biti, glagoli vezani uz jelo
(objedovati, ruati, veerati,), glagoli vidjeti, uti te veina
glagola stranoga podrijetla nastalih sufiksom -irati: telefonirati,
organizirati,

Kategorija naina obavjeuje o nainu vrenja radnje: indikativ je izjavni nain, imperativ
zapovjedni nainu, kondicional pogodbeni nainu, a optativ eljni nain.

22

Glagolska stanja - glagolskim stanjem izrie se odnos izmeu subjekta u reenici i glagolske

radnje. Reenica moe biti izreena aktivom (radnim stanjem subjekt vri radnju)
ili pasivom (trpnim stanjem subjekt trpi radnju pa subjekt zapravo postaje objekt).
Prijelaznost glagola (podjela glagola prema predmetu radnje)

Po predmetu radnje (objektu) glagoli se dijele u tri skupine:

-

prijelazni glagoli upuuju na izravni objekt (gledati film).

neprijelazni glagoli upuuju na neizravni objekt (sjediti na stolici);
povratni glagoli imaju uza se povratnu zamjenicu (kretati se); oni upuuju na to da subjekt
vri radnju na samom sebi, tj. subjekt i objekt su isti. Dijele se u tri skupine:
1. pravi povratni (subjekt je ujedno i objekt: Upravo smo se umili.)
2. nepravi povratni (imaju samo povratni oblik, bez povratnoga znaenja: Smijem se.
U tih se glagola povratna zamjenica se ne moe zamijeniti oblikom sebe.
3. uzajamno (reciprono) povratni (radnju vre dva ili vie subjekata jedan na
drugome: Vidjeli su se Ivan i Marko.)

23

GLAGOLSKI OBLICI

Sloeni glagolski oblicI

Jednostavni glagolski oblici

-

infinitiv:
pisati, opisati, eljeti, izvui

glagolski pridjevi:

glagolska vremena:
-

glagolski pridjev radni: pisao,

opisao, elio, izvukao
o glagolski pridjev trpni:
pisan, opisan, eljen, izvuen
o

prezent: piem, opiem, elim,

izvuem

aorist: opisah, izvukoh

imperfekt: pisah, eljah

glagolski naini:
o izjavni nain: indikativ
(neutralan; sva glagolska
vremena)
o zapovjedni nain
imperativ: pii, opii, eli,
izvuci
o eljni nain: optativ: pisao,
opisao, elio, izvukao

- pluskvamperfekt:
bijah pisao, bjeh pisao, bio sam pisao;
bijah elio, bjeh elio, bio sam elio
-

futur prvi
u pisati (pisat u),
u eljeti (eljet u)

futur drugi (futur egzaktni)::

budem pisao, budem opisao, budem
elio, budem izvukao

glagolska vremena:
o

perfekt: sam pisao, sam opisao, sam

elio, sam izvukao

glagolski naini
-

pogodbeni nain:
o

kondicional prvi (kondicional

sadanji):
bih pisao, bih opisao, bih elio,
bih izvukao

kondicional drugi
(kondicional proli)
bio bih pisao, bio bih opisao,
bio bih elio, bio bih izvukao

glagolski prilozi:
o

glagolski prilog sadanji:

piui, elei

glagolski prilog proli:

opisavi, izvukav/izvukavi

Jednostavni glagolski oblici, kao to je vidljivo

iz pregleda, sastoje se od jedne rijei.

Sloeni glagolski oblici sastoje se od

nekog oblika pomonog glagola (biti ili
htjeti) i infinitiva ili glagolskog pridjeva
radnog.

24

JEDNOSTAVNI GLAGOLSKI OBLICI

Infinitiv je neodreeni glagolski oblik nema oznaku lica, broja, vremena ni naina
radnje. Zavrava ili na -ti (gledati, ivjeti) ili na -i ( ii, pei).
Prezentom najee izraavamo sadanjost. Glagoli imaju 4 vrste nastavaka za
prezent:
- perem, pere, pere, peremo, perete, peru (-em, -e, -e, -emo, -ete, -u)
- piem, pie, pie, piemo, piete, piu ((-jem, -je, -je, -jemo, -jete, -ju)
- trim, tri, tri, trimo, trite, tre(-im, -i, -i, -imo, -ite, -e)
- pjevam, pjeva, pjeva, pjevamo, pjevate, pjevaju (-am, -a, -a, -amo, -ate, -aju).
Aorist je prolo svreno vrijeme. Njime se izrie ona radnja koja se zbila neposredno
prije trenutka kada se o njoj govori. Tvori se uglavnom od svrenih glagola tako da se
na infinitivnu osnovu dodaju nastavci.
Kada osnova zavrava na otvornik, aorist se tvori ovim nastavcima:
1. proitah
1. proitasmo
1. proita0
2. proitaste
2. proita0
3. proitae
Kada osnova zavrava na zatvornik, aorist se tvori ovim nastavcima:
1. padoh
1. padosmo
2. pade
2. padoste
3. pade

3. padoe

Imperfekt je prolo nesvreno vrijeme. Njime se izrie ona radnja koja je trajala u
prolosti. Moe se tvoriti samo od nesvrenih glagola tako da se na prezentsku ili
infinitivnu osnovu dodaju nastavaci:

1. padah
2. padae
3. padae

1. padasmo
2. padaste
3. padahu

1. noah (nos-jah)
2.noae (nos-jae)
3. noae (nos-jae)
1. pecijah
2. pecijae
3. pecijae

1. noasmo (nos-jasmo)
2. noaste (nos-jaste)
3. noahu (nos-jahu)
1. pecijasmo
2. pecijaste
3. pecijahu

Imperativ je glagolski nain kojim se izrie zapovijed, zabrana, opomena, savjet,

molba i sl. Ima posebne (jednostavne) oblike samo za 2. lice jednine i za 1. i 2. lice
mnoine.
1. 1. pjevajmo
2. pjevaj
2. pjevajte
3. 3. -

25

Glagolski pridjev radni ima osobine i glagola i pridjeva.Tvori se od infinitivne

osnove i nastavaka: o/ao, la, lo, li, le, la.
1. radio, plovio, mislio, uo, ivio,
2. radila, plovila, mislila, ula, ivjela
3. radilo plovilo, mislilo, ulo, ivjelo,

1. radili, plovili, mislili, uli, ivjeli

2. radile, plovile, mislile, ule, ivjele
3. radila, plovila, mislila, ula, ivjela

Glagolski pridjev trpni ima osobine i glagola i pridjeva. Tvori se od infinitivne

osnove (katkad i od prezentske) i nastavaka n, -en, -jen, -t (pozvan, izvezen, voen,
skinut).
Glagolskim prilogom sadanjim izrie se radnja koja prati radnju izreenu glavnim
glagolom: Prolazio je ulicom gledajui ravno ispred sebe.)
Tvori se preteno od nesvrenih glagola (itati itajui, misliti mislei) tako da se
3.l. mnoine prezenta doda nastavak -i (trei).
Glagolskim prilogom prolim izrie se radnja koja je prethodila radnji glavnoga
glagola: Pretravi ulicu, uao je u prvo otvoreno dvorite.
Tvori se preteno od svrenih glagola (proitati proitavi, razmisliti razmislivi)
tako da se infinitivnoj osnova dodaju nastavci vi ili avi.
SLOENI GLAGOLSKI OBLICI
Perfekt se tvori od prezenta pomonoga glagola biti i glagolskog pridjeva radnog.
1. sam vidio
2. si vidio
3. je vidio

1. smo vidjeli
2. ste vidjeli
3. su vidjeli

Pluskvamperfektom se izrie radnja koja se dogodila prije neke druge radnje u

prolosti. Tvori se od perfekta ili imperfekta pomonog glagola biti i glagolskog
pridjeva radnog.
1. bio sam/bijah radio
2. bio si/bijae radio
3. bio je/bijae radio

1. bili smo/bijasmo radili

2. bili ste/bijaste radili
3. bili su/bijahu radili

Futur prvi budue je vrijeme koje se tvori od nenaglaenoga (nesvrenog) prezenta

pomonoga glagola htjeti i infinitiva (u pjevati).
1. pjevat u/u pjevati
2. pjevat e/e pjevati
3. pjevat e/e pjevati
1. doi u/u doi
2. doi e/e doi
3. doi e/e doi

1. pjevat emo/emo pjevati

2. pjevat ete/ete pjevati
3. pjevat e/e pjevati
1. doi emo/emo doi
2. doi ete/ete doi
3. doi e/e doi

26

Futur drugi (futur egzaktni) predbudue je vrijeme koje se tvori

od svrenoga prezenta pomonog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog:
1. budem pjevao
1. budemo pjevali
2. bude pjevao
2. budete pjevali
3. bude pjevao
3. budu pjevali
Kondicional prvi (sadanji)
Kondicionalom prvim najee se izrie radnja koja bi se mogla izvriti, elja,
pogodba i sl. Tvori se od nenaglaenog aorista pomonoga glagola biti i glagolskoga
pridjeva radnog.
1. bih pjevao
2. bi pjevao
3. bi pjevao

1. bismo pjevali
2. biste pjevali
3. bi pjevali

Kondicional drugi (proli)

Kondicionalom drugim najee se izrie radnja koja se mogla izvriti u prolosti.
Tvori se od kondicionala prvoga pomonog glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog.
1. bio bih pjevao
2. bio bi pjevao
3. bio bi pjevao

1. bili bismo pjevali

2. bili biste pjevali
3. bili bi pjevali

3. NEPROMJENLJIVE VRSTE RIJEI

PRILOZI
Prilozi su rijei koje se prilau uglavnom glagolima i oznauju uvjete vrenja
glagolske radnje.
mjesni

gdje? kamo? kuda? odakle?

dokle?

tu, ovdje, gore, ovuda, tamo

vremenski

kada? otkad? dokad? koliko

dugo?
zato?

juer, sutra, danas, odmah

uzroni

zato, stoga
s kojim ciljem? radi ega?
usprkos

namjerni
kako? na koji nain?

teko, tromo, brzo, jedva

nainski
koliinski

koliko puta?

ovoliko, toliko, malo, potpuno

27

PRIJEDLOZI
Prijedlozi su rijei koje pokazuju razliite odnose izmeu onoga to znae imenice ili
izmeu onoga na to upuuju zamjenice.
Prijedlozi uz padee
bez, blizu, do, iz, iza,
k(a), nasuprot, unato, usprkos
na, o, po, u, kroz(a), meu, mi o, nad(a), pod(a), pred,
uz(a),niz(a), za
na ,o, po, pri, prema, u

s genitivom
s dativom
s akuzativom
s lokativom
s instrumentalom

meu, nad, pod, pred, s(a), za

VEZNICI
Veznici su rijei koje povezuju dvije rijei, skupine rijei ili reenice.
sastavni
rastavni

i, pa, te, ni, niti

ili, ili-ili

ekali smo pa smo onda otili.

Ili doi ili nemoj doi.

ekali smo, ali nije te bilo.

Svi su doli, samo tebe nije bilo.

zakljuni

a, ali, no, nego, ve

samo, samo to, tek, tek to, jedino,
jedino to
dakle, zato, stoga

veznici
zavisnih
reenica

odnosne zamjenice (tko, to i dr.)

prilozi (kamo, kada i dr.)
veznik da i dr.

Zanima me tko je doao.

Idi kamo si naumio.
Poslali su me da te pozovem.

suprotni
iskljuni

elim te vidjeti, dakle dolazim.

ESTICE
estice, rijece ili partikule same nemaju znaenja, ali mogu promijeniti znaenje
reenice. To su rijei koje slue za oblikovanje reeninog ustrojstva.
eli li to? Zar si opet tu?
upitne: li, zar
potvrdne, nijene: da, ne

Da, ima pravo. Ne elim to.

zapovjedne: neka

Neka svi krenu!

ostale: evo, eto, eno, ak,

god, put, puta i dr.

ak si i ti tu. Koliko ti puta moram to

ponoviti?
USKLICI

Usklicima izraavamo neki osjeaj i raspoloenje, dozivamo ili potiemo nekoga,

oponaamo zvuk u prirodi.
28

SINTAKSA
1. UVOD U SINTAKSU
Sintaksa prouava pravila po kojima se rijei slau u sintagme i reenice. Sintaktike
jedinice jesu rije, sintagma i reenica.
Sintaksa prouava dvije vrste odnosa:

Odnosi meu jedinicama zasnovani na odabiru ili selekciji zovu se

paradigmatski odnosi. Moemo ih opisati kao odnose izmeu odabrane
jedinice i druge jedinice koja se mogla umjesto nje nai na tom mjestu.

Odnosi meu jedinicama utemeljeni na razmjetaju ili kombinaciji oblika rijei

zovu se sintagmatski odnosi. Moemo ih opisati kao odnose izmeu jedinica u
nizu jedna jedinica drugoj otvara mjesto.

2. SINTAGMA
Sintagma je spoj rijei sastavljen od najmanje dviju punoznanih rijei. One su
meusobno povezane i imaju cjelovito znaenje: dobar ovjek, gledati film, mirno
promatrati. Jedna od tih rijei uvijek je njezina glavna sastavnica, a ostale su rijei
zavisne sastavnice: dobar ovjek, gledati film, mirno promatrati.
Gramatiki odnos izmeu sastavnica sintagme
1. sronost (kongruencija) slaganje sastavnica sintagme u rodu, broju, licu i
padeu: moja sestra Ana, Ana jede.
2. upravljanje (rekcija) glavna sastavnica upravlja gramatikim osobinama
zavisne sastavnice: jede okoladu
3. pridruivanje sastavnice unutar sintagme samo su pridruene jedna drugoj, a
veza meu njima vrlo je slaba: jede stalno.
Vrste sintagmi prema ulozi zavisne sastavnice
1. odredbena (atributna) sintagma:
zavisna sastavnica poblie odreuje imenicu (odnos izmeu imenice i
njezina dodatka)
rezultat sronosti i upravljanja
Vrste atributnih sintagmi
pridjevni
imenski
rezultat sronosti (apozicija): sestra Ana
rezultat sronosti
(pridjevni atribut): moja
nesroni atribut (imenski atribut): okoladu
Ana
od ljenjaka

2. dopunska (objektna) sintagma:

29

zavisna sastavnica dopunjuje znaenje glavne, a glavna sastavnica

zavisnoj odreuje pade (odnos izmeu glagola i objekta): jede
okoladu
rezultat upravljanja

3. okolnosna (adverbijalna) sintagma:

glavna je sastavnica predikat, a zavisna sastavnica pokazuje okolnost vrenja
glagolske radnje (odnos izmeu predikata i prilone (adverbijalne) oznake)
rezultat pridruivanja i upravljanja: jede stalno.

3. GRAMATIKO USTROJSTVO REENICE

(reenini dijelovi)
PREDIKAT
Predikat je temelj reeninog ustrojstva. Sam sebi otvara mjesto u reenici, a otvara
mjesto ostalim lanovima reeninog ustrojstva.
Vrste predikata (glagolski i imenski predikat)
1. Glagolski predikat moe biti izreen:
jednim glagolskim oblikom (jednostavnim ili sloenim): itam novine? Sve smo se
dogovorili.
pomou dva ili vie razliitih glagola: To bi se ba moglo rei.
2. Imenski predikat sastoji se od nekog oblika pomonog glagola biti (to je njegov
glagolski dio i zove se spona ili kopula) i neke imenske rijei: imenice, pridjeva,
zamjenice ili broja i priloga (predikatno ime): Tolkien je pisac. On je bio omiljen. Djelo
je njegovo. Prstenova druina bit e prva. Takvih je malo.
Predikatni proirak je zraz koji upotpunjuje znaenje glagola kao predikata: Pravio
se junakom.
Neoglagoljena reenica takva je reenica u kojoj predikat nije izreen: Vatra! U
pomo!
SUBJEKT
Subjektom obino imenujemo ono o emu se u reenici govori. Uvijek je izreen
nominativom (odgovara na pitanje tko? to?) i u reenicu se uvrtava prema
sronosti s predikatom.
Izricanje subjekta subjekt moe biti bilo koja imenska rije:
imenica (okolada je u vicarsku stigla 1697.)
zamjenica ( I neka netko kae da se nije dobro dosjetio.)
pridjev (Takav proizvod mudar ponudi, a pametan prihvati.)
broj (Drugi je ustvrdio da to nikada nije dokazano.)
Neizreeni (skriveni) subjekt

30

Subjekt se esto isputa (jer je ve poznat iz predikata.. Takav se subjekt zove

neizreeni ili skriveni subjekt: Danas je najomiljenija svjetska poslastica.(ona)
Besubjektna reenica
Ako predikat ne otvara mjesto subjektu, tj. ako uz njega ne moemo postaviti pitanje
u nominativu, onda je reenica bez subjekta. Takva se reenica zove besubjektna
reenica: Po svijetu se pria o tome.
OBJEKT
Mjesto u reenici otvara mu glagol: Posudi mi film. (komu? meni (mi), to? film).
Izrie se imenskom rijei (imenica, zamjenica, poimenieni pridjev ili broj): Mariji e
sutra ispriaj sadraj. Hoe li ga i nama ispriati?
U reenici ga prepoznajemo po znaenju (predmet radnje) i po pitanju za kosi pade.
Vrste objekta

izravni (direktni) objekt

U reenicu ga uvode prijelazni glagoli.

Radnja zahvaa itav objekt. Gotovo
uvijek je u akuzativu.
Uvijek je bez prijedloga: Dobili smo
novine. Proitaj program.
Izravni objekt moe se izrei i genitivom,
ali se taj genitiv moe zamijeniti
akuzativom:
- dijelni (partitivni) genitiv: Kupio
sam jabuka. Ima li pameti?
- slavenski genitiv: Ne vidim kraja.
Ne zna ni rijei.

neizravni (indirektni) objekt

U reenicu ga uvode neprijelazni glagoli.

Radnja ne zahvaa itav objekt. Moe biti
u genitivu, dativu, akuzativu s
prijedlogom, lokativu ili instrumentalu:
Sjetili smo se poetka. Ani se to nee
svidjeti. Pitaju za tebe. Dobro smo
razmislili o svemu.

Neizravni objekt moe biti:

- besprijedloni: Proitaj nam
ulomak.
- prijedloni (prijedlog + imenska
rije): Priaju o tebi. Znamo za
izlet.

31

PRILONA (ADVERBNA) OZNAKA

Prilona oznaka je rije ili sintagma kojom se izriu okolnosti vrenja glagolske
radnje.

prilona oznaka
mjesta
prilona oznaka
vremena
prilona oznaka
naina
prilona oznaka
uzroka
prilona oznaka
namjere
prilona oznaka
koliine
prilona oznaka
sredstva

gdje? kamo? kuda?

odakle? dokle?
kad? otkad? dokad?
koliko dugo?
kako? na koji nain?

Dolazim iz kina.
Sino su stigli prvi gosti.
Brzo smo trali.

zato? zbog ega? to je

razlog?
radi ega? s kojom
namjerom?
koliko? koliko puta?

Odmorit u se zbog iscrpljenosti.

ime?

Olovkom moete pisati domau

zadau

prilona oznaka
drutva
prilona oznaka
posljedice
prilona oznaka
pogodbe (uvjeta)
prilona oznaka
doputanja

s kim?
s kojom posljedicom?

Pekar je sa susjedom priao o

vremenu
Smijmo se do suza!

pod kojim uvjetom?

Bez truda nema uspjeha

unato emu?

Bili su dobri sluatelji unato

umoru.

prilona oznaka
izuzimanja

osim ega? izuzimajui

to?

Svi su pljeskali osim nekolicine.

Idem na Rab radi odmora.

Previe ste neodluni.

Razlika izmeu objekta i prilone oznake

Ve smo nekoliko puta spomenuli odnos izmeu objekta i prilone oznake. Na
kraju emo na jednom mjestu pokazati razliku izmeu ova dva samostalna
reenina dijela.
objekt

prilona oznaka

Objekt je reenini dio u kosom padeu

kojem mjesto u reenici otvara glagol (u
predikatu) svojom rekcijom.

Prilona oznaka izrie popratne okolnosti

glagolske radnje. Mjesto joj otvara predikat
(pridruivanje).

Uvrtava se prema rekciji glagola u

predikatu. Ne moe se prepriati.

Uvrtava se prema sadraju predikata (pod

kojim okolnostima se zbiva glagolska
radnja). Moe se prepriati.
32

Izgubio je itav dan.

Spavao je itav dan.

NESAMOSTALNI REENINI DIJELOVI ATRIBUT I APOZICIJA

Atribut je dodatak imenici ili imenikoj zamjenici koji poblie odreuju njezino
znaenje. Odgovara na pitanja koji? iji? kakav? kolik?
Vrste atributa
o Pridjevni atribut najee se izrie pridjevom, a moe se izrei i
zamjenicom i brojem. S imenicom koju dopunjuje slee se u rodu, broju
i padeu: slamnati snopi, isto more, taj brod.
o Imenski atribut najee se izrie imenicom, a moe se izrei i
padenim izrazom i prilogom. Nikada nije u istom rodu, broju i padeu
kao imenica koju dopunjuje. Zato se zove i nesroni (nekongruentni)
atribut: aa mlijeka, komad kruha.

Apozicija je imenica koja se dodaje drugoj imenici ili osobnoj zamjenici i slae se s
njom u padeu: knjievnik August enae, grad Zagreb, biskup J.J.Strossmajer.
Budui da se izrie imenicom, apozicija moe imati svoje atribute (npr. poznati
knjievnik A. enoa). Takav skup rijei zove se apozicijski skup.
Imenski dodaci (sinteza)
U tablici je usporedba imenskih dodataka.

funkcija?
vrsta rijei?

sronost?

pridjevni atribut

imenski atribut

apozicija

dopuna imenici

dopuna imenici

dopuna imenici

pridjev, zamjenica, broj

imenica

imenica

da

ne

da

4. SLOENA REENICA
PODJELA REENICA PO SASTAVU
1. jednostavna reenica (jedan predikat):

neproirena: samo predikat (Stojim.) ili predikat i subjekt (Netko stoji.).

proirena: predikat, subjekt, objekt, prilona oznaka : Netko stoji na cesti.
Netko drugi mu prilazi.)

2. sloena reenica (dva ili vie predikata):

33

nezavisno sloena (Stojim i ekam.)

zavisno sloena (Dok ekam, stojim.)
reenini niz (Stojim, ekam, vrijeme prolazi.)

NEZAVISNO SLOENA REENICA

vrsta, veznici
sastavne (kopulativne)

primjer, znaenje
Otok Susak je jedinstven otok na Jadranu i na njemu
nema nijednog kamenia.

i, pa, te, ni, niti

Sadraji reenica sastavljaju se ili nadovezuju.
rastavne
(disjunktivne)
ili
suprotne (adverzativne)

Na Susku nema zemlje ili nam se to samo ini.

Sadraji reenica predstavljaju izbor: moe se ostvariti
samo jedna od njih.
Na Jadranu ima mnogo otoka, ali jedino je Susak
napravljen od pijeska.

a, ali, no, nego, ve

Sadraji dviju reenica meusobno se suprotstavljaju.
izuzetne ili iskljune
(ekskluzivne)
samo, samo to, jedino,
jedino to, tek, tek to
zakljune (konkluzivne)

Svi su jadranski otoci kameni, samo je Susak od pijeska.

Iz sadraja jedne reenice izuzima se dio sadraja druge
reenice.
Otok Susak je sav od pijeska, stoga je jedinstven
jadranski otok.

dakle, zato, stoga, pa

Na temelju sadraja jedne reenice logiki se izvodi
(zakljuuje) sadraj druge reenice.
Pisanje zareza

Sastavne i rastavne reenice najee se ne odvajaju zarezom.

Iznimka: Zarez se moe pisati kada su dvije reenice povezane sastavnim ili rastavnim
veznikom, ali onda se drugi dio istie: More je bilo nemirno, i nae su lae tonule.
Suprotne, iskljune i zakljune reenice uvijek se odvajaju zarezom.
Iznimka: komparativni izraz: Bolje je biti tu nego (biti) tamo. Ako je u jednoj reenici
komparativ, a druga zapoinje veznikom nego, nema zareza.

34

ZAVISNO SLOENA REENICA

vrsta

primjer
Ljudi su bili da ih nema normalnijih.

predikatna
subjektna

Tko nema veliku tajnu, sigurno ovamo ne

ulazi.

objektna

Starac je odgovorio da on prodaje tajne.

atributna

Posjetit u prodavaonicu u kojoj se prodaju

tajne.
prilona

prilona

mjesna

vremenska

nainska

uzrona

namjerna

pogodbena

prilona

Nedavno smo susreli prijatelje gdje ih nismo mjesni prilozi (gdje, kamo i sl.)
oekivali.
Prijatelje smo susreli kada je pao mrak.

vremenski prilozi,
vezniki izrazi (tek to, prije
nego to i sl.)

nainski prilozi
Druge ljude procjenjujem kako najbolje
znam.
Neke ljude volim vie od ostalih jer se dobro uzroni veznici, izraz budui
da
razumijemo.

Najee izlazim da se odmorim od

obveza.
posljedina Sunce je toliko jako da se svi skrivamo u
kuama.
Premda se nije dobro snala, odluila je
dopusna
ostati.

najei nain vezanja

veznik da,
odnosne zamjenice
veznik da,
odnosne zamjenice,
odnosni prilozi
veznik da,
odnosne zamjenice,
prilozi
odnosne zamjenice,
veznik da,
odnosni prilozi

stvarna (realna)
Ukoliko kasnite, javite se.
mogua (potencijalna)
Kada bi se svatko od nas neeg odrekao,
svima bi bilo lake.
nestvarna (irealna)
Da smo na vrijeme krenuli, moda bismo i
stigli.

namjerni veznici (da, kako i sl)

veznik da

iako, makar, premda

ukoliko, ako, li
ako, kad(a)

da, kada

35

REENICA (podsjetnik)
Reenica je dio diskurza koji i sam moe biti diskurz. Donja granica sintakse je rije,
a gornja granica diskurz. (Svatko od nas grijei.)
Diskurz je jezina jedinica najvie razine u kojoj postoje odnosi meusobne
zavisnosti. To je potpuni jezini izraz koji sadri sve to je trebalo i to se htjelo rei.
Primjer diskursa: Svatko od nas grijei. Ljudi smo, a ne bogovi.
Reenica kao jezina jedinica
Reenica se moe rastaviti na manje dijelove od kojih svaki ima slubu u
reenici i u nekom je odnosu s drugim lanovima reeninog ustrojstva. Ta
reenina osobina zove se lanjivost reenice
Gramatiko reenino ustrojstvo ine glavni reenini dijelovi (predikat,
subjekt, objekt i prilona oznaka) i sporedni reenini dijelovi (imenski dodaci
atribut i apozicija).
graani (tko?)
su traili
(to?) mir
bogati rimski
svoj
ljeti (kada?)
(gdje?) izvan grada

Svaki samostalni reenini dio ima odreenu slubu u reenici:

su traili predikat, temeljni reenini dio koji nosi obavijest
bogati rimski graani subjekt, vritelj radnje
svoj mir objekt (izravni), predmet radnje
ljeti prilona oznaka vremena, okolnost u kojoj se odvija radnja
izvan grada prilona oznaka mjesta, okolnost u kojoj se odvija radnja.

Obavijest o vremenu i nainu radnje u reenici izrie se:

 glagolskim oblicima (Doi e Ana. Uskoro nam stiu gosti.)
 ostalim sintaktikim sredstvima: prilozima (Ne valja raditi
sporo.), imenicama (Mir!), prijedlonim izrazima (ekam ih do
posljednje suneve zrake.), intonacijom (Mir!) i dr.
Reenica kao obavijesna jedinica

Svaka reenica promatrana s priopajnog gledita sastoji se od dva dijela:

onog koji nam je ve poznat, dakle manje je obavijestan (tema)
novog, koji nosi nove informacije o ve poznatom (rema).
Iskaz je reenica promatrana s gledita njezina obavijesnoga ustrojstva, tj. reenica
kao priopajna jedinica.
Podjela reenica po ciljnoj usmjerenosti (priopajnoj svrsi)
o Izjavne reenice kazuju da neto jest ili nije: Doli su nam gosti.
o Upitnim reenicama neto pitamo: Jesu li stigli gosti?
o Uskline reenice izraavaju elju, zabranu i sl.: Uite!

36

IV. LEKSIKOLOGIJA
sporazumijevanje ili komunikacija proces prenoenja poruke (jezi. sustav)
jezini znak:
a) OZNAITELJ (izraz)
b) OZNAENIK (sadraj)
c) IMENOVANI PREDMET (izvanjezina zbilja)
leksem
oblik punoznane rijei koji predstavlja ukupnost
gramatikih oblika i leksikih znaenja (izraz + sadraj)
LEKSIKOLOGIJA - grana jezikoslovlja koja prouava i opisuje leksik (rje. sustav)
SEMANTIKA - prouava sadrajnu stranu znakova
leksemi:
1. jednoznanice - isti opseg sadraja i jednog znaenja
2. vieznanice - sadraj se sastoji od dva ili vie znaenja
preneseno znaenje:
a) metafora - prijenos dijela znaenja obiljeavajua (lav),
imenujue (loza), okamenjene (jagodica)
b) metonimija - asocijativna povezanost
(Markov trg - Sabor)
znaenje: - osnovno (lav - afrika zvijer)
- izvedeno (lav - hrabar ovjek)
- denotativno - neutralno
- konotativno - asocijativno: I. podrutvljeno i II. individualno
SINONIMIJA
= znaenjski odnos dva ili vie leksema koji pripadaju istoj vrsti rijei
sinonimi - razliit izraz, a slian sadraj (narataj, pokoljenje, generacija)
a) bliskoznanice - djelomini sinonimi (mu - suprug)
- standardnojezini (luk) i nestandardnojezini (kapula) sinonimi
- stilski neobiljeeni (izvor) i obiljeeni (vrutak) sinonimi
b) istoznanice - potpuni sininimi (sustav - sistem)
- opejezini i kontekstualni sinonimi
ANTONIMIJA
= pojava znaenjske opreke u jeziku - oksimoron, antiteza (zimsko ljetovanje)
antonimi - parovi rijei suprotnih znaenja (no - dan)
a) po podrijetlu - 1. PRAVI ili raznokorijenski (istina - la)
2. TVORBENI ili istokorijenski (ovjek - neovjek)
b) po naravi znaenjske opreke: 1. BINARNI (djeak - djevojica)
2. STUPNJEVITI (visok - nizak)
3. OBRATNI (pradjed - praunuk)
c) po funkcionalnoj vrijednosti: 1. OPEJEZINI (skup - jeftin)
2. INDIVIDUALNI (vino -u)
37

HOMONIMIJA
= izjednaenje izraza dvaju leksema razliitih znaenja
homonimi - leksemi jednakih izraza:
a) OBLINI ili morfoloki (unuka) i b) LEKSIKI (kosa)
1. homografi ili istopisnice (grad - grad)
2. homofoni ili istozvunice (vinja - Vinja)
- naini nastanka homonima: a) posuivanje (bor)
b) tvorba rijei (istupiti)
c) glasovne promjene u prolosti (zreti)
d) udaljavanjem znaenja leksema (list)
VREMENSKA RASLOJENOST LEKSIKA
slojevi opeuporabnog leksika: a) aktivni leksik (sunce) i b) pasivni leksik
(pristav)
- vrste pasivnih leksema: 1. HISTORIZMI - krinolina
2. ARHAIZMI: a) izrazni - islo (broj)
b) sadrajni - vra (lijenik)
c) tvorbeni - ljepost (ljepota)
d) fonoloki - sarce (srce)
e) grafiki - oudi (ovdi, ovdje)
3. NEKROTIZMI - mnoba, ulek
4. KNJIKI LEKSEMI - mirisnica (parfumerija)
c) leksik na prijelazu: a) zastarjelice - ferije
b) pomodnice - tajice
c) novotvorenice ili NEOLOGIZMI vikendica
PODRUNA RASLOJENOST LEKSIKA
1. LOKALIZMI - svojstveni mjesnom govoru (gospar - dubrovaki)
2. REGIONALIZMI - ista skupina govora (manistra - primorski)
3. DIJALEKTALIZMI - narjeje: akavizmi, kajkavizmi i tokavizmi
vrste: a) leksiki -hia (kua)
b) znaenjski (semantiki) - tovar (magarac)
c) tvorbeni - slonek (sloni)
d) fonoloki - pes (pas)
e) etnografski - picigin (nema zamjene u standardu)

FUNKCIONALNA RASLOJENOST LEKSIKA

funkcionalni stilovi hrvatskoga standardnog jezika:
1. KNJIEVNO-UMJETNIKI STIL - poetizmi (cjelov)
knjiki leksik (pisani jezik)
2. ZNANSTVENO-STRUNI STIL
3. ADMINISTRATIVNO-POSLOVNI STIL
38

4. NOVINSKO-PUBLICISTIKI STIL
hibridni stilovi - esejistiki, feljtonistiki
5. RAZGOVORNI STIL - svakodnevni leksik:
a) kolokvijalizmi, b) argonizmi c) vulgarizmi (zezati)
LEKSIKO POSUIVANJE
a) unutarnjojezini (politika) izvanjezini razlozi - sociolingvistika
1. IZRAVNO POSUIVANJE - lector, lat.
2. POSREDNO POSUIVANJE - ikebana, jap.
3. KRUNO POSUIVANJE - cravatte, fran. - kravata
vrste posuenica: 1. internacionalizmi - demokracija
2. prevedenice - neboder (skyscreper, engl.)
3. znaenjske posuenice - mi (raunalni naziv)
4. egzotizmi - pono, iglu, rupija, avokado
5. eponimi - sendvi
6. tuice ou
PRILAGODBA POSUENICA
1. GRAFIJSKA I PRAVOPISNA prilagodba - transkripcija i transliteracija
2. FONOLOKA prilagodba - kauboj, engl. cowboy
3. MORFOLOKA prilagodba - trajkati, engl. to strike, njem. streiken
4. ZNAENJSKA prilagodba - bluz, engl. blues - melankolija/vrsta glazbe
PURIZAM I JEZINA KULTURA
opa standardnojezina norma:
a) pravopisna
b) pravogovorna
c) gramatika
d) leksika
* Standardni jezik moraju uiti svi govornici hrvatskoga jezika! - jezini savjetnici
JEZINI PURIZAM (istunstvo) - osnovna pravila:
1. egzotizmi, eponimi i internacionalizmi ostaju u jeziku
2. posuenice bez zamjene ili zastarjele ostaju u standardu (esej)
3. podudarnost (odora) ili nepodudarnost (autor>pisac)opsegom sadraja
4. vei stupanj prilagoenosti (akcijski)
5. posuenice ne moemo ponovno posuditi (aktualan, lat.)
IMENA
a) ope imenice (grad) i b) imena (Ivan)
ONOMASTIKA ili imenoslovlje - objanjava podrijetlo i znaenje imena
vrste imena: 1. antroponimi
- osobna imena, nadimci, prezimena, etnonimi (Nijemac)
- podrijetlo hrvatskih osobnih imena: slavensko, kransko
- najei izvori hrvatskih prezimena: osobna imena,
(PATRONIMI i MATRONIMI), zanimanja, nadimci
2. toponimi: ojkonimi - imena naseljenih mjesta (Zagreb)
39

oronimi - imena gora (Medvednica)

hidronimi - imena voda (Sava)
egzonimi (Be), ktetici (splitski) i etnici (Dubrovkinja)
TVORBA RIJEI
= oblikovanje novih izraza: a) tvorbeno motivirani leksemi (hrvatski)
b) tvorbeno nemotivirani leksemi (Hrvat)
TVORBENA VEZA - istovremeno postojanje izrazne i sadrajne veze
izmeu osnovnog leksema (Hrvat) i tvorenice (hrvatski)
a) izravna ili blia (uiti - uitelj)
b) posredna ili daljnja (uiti - uiteljica)
TVORBENI AV - granica izmeu tvorbenih sastavnica:
a) tvorbena osnova (hrvat+ski)
b) tvorbeni predmetak - prefiks (pra+star)
c) tvorbeni nastavak - sufiks (hrvat+ski)
d) spojnik - interfiks (roman-o-pisac)
tvorbeni naini: 1. sufiksalna tvorba (hrvat+stvo)
2. prefiksalna tvorba (ne+pismen)
3. prefiksalno-sufiksalna tvorba (pod+vod+an)
4. slaganje - jedan naglasak (rov-o-kopa)
5. sloeno-sufiksalna tvorba (srednj-o-kol-ac)
6. srastanje (dan+gubiti)
PREOBRAZBA (konverzija) - prelazak rijei iz jedne vrste u drugu
hrvatska, pridjev . r. - Hrvatska, im. . r.
I. Tvorba imenica - tvorbeno i leksiko znaenje
a) imenice koje znae osobu (rukomet+a)
b) imenice za ivotinje, biljke i stvari (otrovn+ica)
c) mjesne i mislene imenice (igral+ite)
d) umanjenice i uveanice (kesten+i)
e) glagolske imenice (goz+ba)
f) tvorba etnika (Afrik+anac)
prefiksi: do+predsjednik, nad+umar, pra+djed; sloenice: tjel-o-vjeba
II. Tvorba pridjeva - najei nain je sufiksalna tvorba:
- tvorba opisnih (zvjezd+an) i odnosnih (djed+ov) pridjeva
- prefiksalna tvorba pridjeva:
- umanjenice i uveanice (pre+velik)
- pridjevi sa zanijekanim svojstvom (ne+veseo)
III. Tvorba priloga - izvedenice (danomice, udesno)
IV. Tvorba glagola - sufiksalna tvorba - tvorbeni nastavak nalazi se izmeu
tvorbene osnove i infinitivnog nastavka (zapis+iva+ti)
imperfektivizacija (pasti - pad+a+ti) i perfektivizacija (klecati - klec+nu+ti)
- prefiksalna tvorba najea je kod glagola (na+pisati)
40

FRAZEOLOGIJA
= lingvistika disciplina - prouava ukupnost frazema jednog jezika
FRAZEM - vielana jezina jedinica koja se u komunikaciji uvijek
reproducira kao cjelina (trn u oku) - etiri uvjeta postanka frazema:
1. postojanost veze leksema
2. najmanje dva punoznana leksema
3. barem kod jednog leksema dolazi do znaenjske pretvorbe
4. frazemi mogu biti u svim sintaktikim funkcijama
a) frazemi inaice (varijante) - hladan kao kamen / hladan kao led
b) frazemi vieznanice - tvrd orah
Frazeoloka sinonimija - kost i koa / suh kao bakalar
Frazeoloka antonimija - ivjeti na kruhu i vodi / kao bubreg u loju
- jezini purizam ne zahvaa frazeme (gutati knedle)
- vrste frazema: 1. imeniki (bi boji), 2. glagolski (kupiti prnje)
3. pridjevski (mrtav pijan), 4. priloni (mirne due)
frazemske sraslice - barem jedna sastavnica nema svog leksikog znaenja
a) FRAZEMI SINTAGME - najbrojnija skupina (ni za ivu glavu)
b) FRAZEMI REENICE - poslovice i krilatice (Sit gladnu ne vjeruje.)
Podrijetlo hrvatskih frazema:
a) nacionalni frazemi - ispraviti krivu Drinu
b) posueni frazemi - Sturm und Drang / Veni, vidi, vici.
LEKSIKOGRAFIJA
= umijee sastavljanja i pisanja rjenika: GLOSARI i ANEKSNI RJENICI
rjenik - samostalni popis leksema nekog jezika s objanjenjem njihova
znaenja (u obliku knjige) - vrste rjenika:
1. enciklopedijski:
a) enciklopedija i leksikon (prirunik)
b) opi i posebni (specijalni)
2. jezini (lingvistiki ili filoloki): a) mali (depni), srednji i veliki
b) opejezini i posebni (specijalni)
c) jednojezini, dvojezini, viejezini
LEKSIKOGRAFSKA JEDINICA:
1. natuknica ili lema - kanonski oblik (N jd. i infinitiv) - barjak
2. odrednica - kratice: a) gramatika - im. m. r.
b) etimoloka - tur.
c) stilistika - stil. obilj.
d) normativna - arh.
3. leksikografska definicija
Vrste leksikografskih poredaka natuknica: 1. abecedni poredak
2. odostrani rjenik
3. estotni rjenik
4. slikovni rjenik

41

HRVATSKA LEKSIKOGRAFIJA
a) Najstariji hrvatski rjenici: glosari i aneksni rjenici
Faust Vrani: "Rjenik pet najuglednijih europskih jezika", Mleci, 1595.
b) Vaniji hrvatski rjenici od XVII. do XIX. st.:
Jakov Mikalja: "Blago jezika slovinskoga", 1650. (tokavica)
Juraj Habdeli: "Dikcionar", Graz, 1670. (kajkavski estotnik)
Ivan Belostenec: "Gazophylacium", Zagreb, 1740. (hibridni jezik)
Sunik i Jambrei: "Lexicon latinum", Zagreb, 1742.
Joakim Stulli: "Trojezini rjenik" (tokavica)
Bogoslav ulek - dvojezini i trojezini rjenici, Zagreb, 1860., 1875.
Dragutin Pari - dvojezini rjenici (purizam)

POVIJEST JEZIKA
HRVATSKI JEZIK DO KRAJA 15. STOLJEA
Staroslavenski jezik jezik je prvih pisanih slavenskih spomenika. Ovaj su jezik u 9. st.
Konstantin i Metod zabiljeili u svojim prijevodima Biblije koji su nainjeni za misionarske
pohode meu Slavenima.
Kasnije je staroslavenski jezik doivio mnoge redakcija u slavenskim zemljama i utjecao na
formiranje nacionalnih knjievnih jezika. Tako su i Hrvati naslijedili staroslavensku knjievnu
batinu i onda su je dalje razvijali.
Jezik prvih hrvatskih glagoljskih spomenika u osnovi je staroslavenski, ali ve od poetka
gube se neke tipine osobine staroslavenskog jezika. Tako se, primjerice, nazalni glasovi e,
o i y zamjenjuju glasovima e, u i i. Osim toga, sve se vie zamjenjuju i neki drugi stari
glasovi, oblici i rijei osobinama narodnoga (hrvatskog) jezika te se tako stvara norma
hrvatske redakcije staroslavenskog jezika.
Kratki pregled
VII. st. latinski jezik i latinica
IX. st. - staroslavenski jezik i glagoljica hrvatska redakcija
XII. st. - bosanica ili bosanica jug Hrvatske, Bosna i Hercegovina:
Povaljska listina, Poljiki statut, Libro od mnozijeh razloga
XV. st. latinica kao nacionalno pismo
BAANSKA PLOA, oko 1100. prijelazni tip glagoljice (s oble na uglatu)
VINODOLSKI ZAKON, 1288. - najstariji hrvatski zakonski spomenik
LJETOPIS POPA DUKLJANINA latinski jezik - preveden u XIV. st.
POLJIKI STATUT, 1444. - hrvatska irilica akavsko podrijetlo
LUCIDAR - tip srednjovjekovne enciklopedije
ZAPIS POPA MARTINCA, 1493. biljeka u brevijaru

HRVATSKI JEZIK OD 16. DO KRAJA 18. STOLJEA

esnaesto stoljee
Za Hrvatsku su to izrazito nepovoljne politike prilike jer je razbijena na nekoliko dijelova
kojima vladaju razliiti gospodari: veliki dio hrvatske obale u rukama je Mleana, Turci su

42

zauzeli neka podruja (Slavonija), a banska Hrvatska nalazi se u sastavu Habsburke

Monarhije. Jedino je Dubrovnik slobodan.
Ovo je zlatno razdoblje dalmatinske knjievnosti (renesansa). Dominiraju djela na
akavskom narjeju, a najpoznatiji su autori Marko Maruli (Judita), Hanibal Luci (Robinja),
Petar Hektorovi (Ribanje i ribarsko prigovaranje), Brne Karnaruti (Vazetje Sigeta grada),
Petar Zorani (Planine) i dr.
U ovom razdoblju i dubrovaka knjievnost doivljava procvat razvija se bogata knjievnost
na tokavskom narjeju, a pisci u svoja djela unose i akavske elemente. Vidljivo je to
posebice u djelima hrvatskih petrarkista (Zbornik Nike Ranjine, 1507., u kojem su zapisane
pjesme Dore Dria i ika Menetia i dr.) te u djelima najveega hrvatskog renesansnog
komediografa Marina Dria (Novela od Stanca, Skup, Dundo Maroje).
Knjievnost na kajkavskom narjeju postojala je i ranije (sredita su Varadin i Zagreb), a
najznaajniji je prijevod latinskoga djela Ivana Pergoia Decretum tripartitum (1574.) te
Antun Vramec s djelima Kronika kratka (1578.) i Postila (1586.)
Krajem 16. stoljea nastaje prvi hrvatski rjenik. To je rjenik koji je sastavio Faust Vrani:
Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum Latinae, Italicae, Germanicae,
Dalmaticae et Ungaricae. Objavljen je u Veneciji 1595.g.
Sedamnaesto stoljee
Odmah na poetku stoljea objavljena je prva hrvatska gramatika. Bartol Kai pisac je
prve hrvatske gramatike Institutionem linguae illyricae libri duo (Dvije knjige temelja *ilirskoga
jezika). Gramatika je objavljena u Rimu 1604.g.
Zbog tekih politikih prilika zamire bogata knjievna djelatnost prethodnog razdoblja na
akavskome narjeju, a cvate barokna dubrovaka knjievnost u djelima Ivana Gundulia,
Ivana Bunia Vuia, Junija Palmotia i drugih autora.
Kajkavski pisci nastavljaju tradiciju pisaca 16. stoljea. Najznaajniji je Juraj Habdeli koji je
sastavio prvi kajkavski rjenik, Dikcionar (Graz, 1670.) te Zrcalo Marijansko (1662.), prirunik
namijenjen vjerskome odgoju.
Na posjedima Zrinskih i Frankopana (od Vinodola do Pokuplja s Ozljem kao kulturnim
sreditem) jo u 15. i 16.st. razvila se bogata kulturna djelatnost koju su poticali i sami
vladari. U 17. stoljeu ovo podruje postaje centar ozaljskoga knjievno-jezinog kruga, a
najvaniji su predstavnici Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Ana Katarina Zrinska i Ivan
Belostenec. Osnova je trodijalektalna.
Osamnaesto stoljee
Pod europskim utjecajem razvijaju se prosvjetiteljske ideje. Nakon povoljnijih politikih prilika
(odlazak Turaka i sl.) dolazi do obnove kulturnog ivota, a djela su uglavnom pounog
karaktera. Istie se racionalizam i ukazuje na praznovjerje, neukost i sl. Kako bi se pribliili
neukom itatelju, autori se sve vie slue oblicima narodne knjievnosti.
Dalmatinski pisci Filip Grabovac i Andrija Kai-Mioi svojim prosvjetiteljskim djelima
afirmiraju tokavsku ikavicu. Slavonski pisci od samih poetaka biraju tokavsku (posavsku)
ikavicu jer im se ini najslinijom dalmatinskoj i bosanskoj tokavici. Najistaknutiji su
slavonski pisci 18. stoljea Matija Petar Katani, Matija Antun Reljkovi Antun Kanili i dr.
Kajkavski pisci nastavljaju tradiciju bogate kajkavske knjievnosti. Titu Brezovaki,
najpoznatiji kajkavski komediograf, pie prosvjetiteljske komedije na kajkavskom narjeju, ali
su sauvane i njegove pjesme na tokavskom narjeju. Ovakva djelatnost kajkavskih pisaca
priprema klimu za djelovanje Ljudevita Gaja u 19. stoljeu.

43

HRVATSKI JEZIK U 19. STOLJEU

1830.
Ljudevit Gaj (Krapina,1809.- Zagreb, 1872.) objavljuje
Kratku osnovu horvatsko-slavenskog pravopisanja.
Gajeva reforma
Gaj je u Kratkoj osnovi predloio kajkavcima reformu latininog pisma. Uzor mu je bio
Pavao Riter Vitezovi koji je jo poetkom 18. stoljea predlagao slina rjeenja za
palatale (sa znacima iznad slova). Njegovo naelo bilo je jedno slovo = jedan
fonem.
Predlae drukije pisanje palatala iznad svakog slova postavlja dijakritiki znak za
palatalnost tildu: c, z, s, d, g, l, n
g = u tuicama i vlastitim imenima : Guro, angel (uro, anel)
U Kratkoj osnovi nije bilo znaka:
za jer ga u kajkavskom narjeju nema
za d jer ga u kajkavskom narjeju nema
za ije/je jer kajkavsko narjeje nema dvoglasnika.
1835. Ljudevit Gaj pokree Novine horvatske s knjievnim prilogom Danica
horvatzka, slavonszka y dalmatinzka (u poetku je to stari pravopis i kajkavtina)

Gaj pie lanak Pravopisz u kojem donekle odstupa od rjeenja u Kratkoj

osnovi. Ukratko emo prikazati Gajevu reformu.

Palatalima c, z, s mijenja tildu u kvaicu.

Umjesto jednoslova l, n, d, g predlae

, ,
lj, nj, dj, gj

dvoslove lj, nj, dj, gj (zarez na j umjesto

toke)
Od 1838. j se mijenja u j.
uvodi iz poljskoga jezika

Uvodi rogato e (e) na mjestu nekadanjeg

jata ele ujediniti jekavce, ikavce i ekavce
samoglasno r

Pie se i izgovaraju s popratnim

glasom: perst/parst.

1847. zakljueno da se u hrvatski javni ivot kao slubeni jezik uvede hrvatski jezik.
Filoloke kole
Zagrebaka filoloka kola

Zagrebaka filoloka kola nastavlja ilirsku koncepciju knjievnoga jezika i cilj joj je dovriti
proces standardizacije. Najvei procvat doivljava kada joj na elo dolaze Adolf Veber
Tkalevi (gramatike) i Bogoslav ulek (rjenici).

44

1859. Antun Maurani: Slovnica Hervatska

1859. Adolfo Veber Tkalevi: Skladnja ilirskoga jezika
1871. Adolfo Veber Tkalevi: Slovnica hervatska
1860. B. ulek: Nemako-hrvatski renik
1874./1875. B. ulek: Hrvatsko-njemako-talijanski rjenik znanstvenoga nazivlja

Oslanjaju se na (i)jekavsku tokavtinu, ali vode rauna i o kajkavcima i akavcima

ne eli se odrei jezine povijesti na tri dijalekta.
Oni su protiv fonolokog pravopisa piu etimolokim pravopisom (morfonolokim).
Umjesto rogatoga e za refleks jata piu je ili ie: rjenik, diete.
Zalau se za *stare padene nastavke:

Zbog pisanja -ah u genitivu mnoine njihovi ih protivnici pogrdno zovu ahavcima.

Opirui se uporabi njemakih termina, Bogoslav ulek nastoji utemeljiti hrvatsko

znanstveno nazivlje. On trai domae rijei, a ako ih nema, preuzima ih iz slavenskih
jezika (eki, ruski) i prilagoava hrvatskome jeziku.

Zadarska filoloka kola

Glavni je predstavnik Ante Kuzmani. Kasnije se okupljaju oko lista Zora
dalmatinska (prvi broj izlazi 1844.) u Zadru.


Sporno je pitanje pisma i pitanje tokavskoga govora (ilirci su skloniji ijekavici

nego ikavici). Kuzmani trai da se u buduem jedinstvenom jeziku sauva
ikavski izgovor u tokavskom narjeju te prihvaanje onakvog pisma kakvo
ima tradiciju u ovim hrvatskim krajevima (Dalmacija, Slavonija).
Nakon revolucionarne 1848. Ante Kuzmani ipak prihvaa Gajevu reformu
pisma, ali se i dalje zalae za tokavsku ikavicu. Svoj stav argumentira velikim
djelima: Razgovorom ugodnim naroda slovinskoga Andrije Kaia Mioia te
prvim cjelovitim prijevodom Biblije (M. P. Katani).

Rijeka filoloka kola

Glavni je predstavnik i utemeljitelj Fran Kurelac. Kao profesor utjecao je na svoje
uenike koji odlaze na studij u Be i ire ideje Rijeke filoloke kole.
Zagovornik je starijih oblika u zajednikom jeziku, onih oblika koji su
zajedniki veini slavenskih jezika.
1862. Ivan Maurani propisuje Gajev slovopis u hrvatskoj nastavi. To je vana
pobjeda Zagrebake filoloke kole.
kola hrvatskih vukovaca
Glavni su predstavnici Tomo Mareti, Ivan Broz i Franjo Ivekovi.
Oni se zalau za fonoloko naelo u pravopisu pii kao to govori. Primjerice,
45

umjesto dvoslova dj, gj, lj, nj uvode znakove , g, l, n da bi se znalo to se ita

kao jedan glas (roen), a to kao nesliven glas (djevojka).
Zagreb, 1882. Ivan Broz: Hrvatski pravopis
Taj je pravopis nastao po nalogu vlasti u vrijeme vladavine bana Khuena Hedervaryja
i obvezan je u kolstvu. Izraen je prema fonolokom naelu.
Zagreb, 1899. Tomo Mareti: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga
knjievnoga jezika
1901. I. Broz, F. Ivekovi: Rjenik hrvatskoga jezika (1-2) grau je prikupio
Ivan Broz. Preuzeo ju je iz djela koja je priredio Vuk Karadia, uro Danii te iz
narodne knjievnosti. U njemu nema djela hrvatskih knjievnika druge polovice 19.
toljea. Poslije njegove smrti grau je obradio i rjenik izdao Franjo Ivekovi.

HRVATSKI JEZIK U XX. STOLJEU

a) 1901. - 1918.
- hrvatski vukovci - fonoloki pravopis, gramatika i rjenik
(BROZ, MARETI, IVEKOVI, BORANI)
- hrvatski puristi - jezini savjetnici(V. ROI i N. ANDRI)
b) 1918. - 1941.
- srpski jezini unitarizam - jedan jezik (srpskohrvatskoslovenaki)
- prvi razlikovni rjenik hrvatskog i srpskog - GUBERINA i KRSTI
- prvi slikovni rjenik - ANDRI i VELIKANOVI, 1940.
- prvi svezak Hrvatske enciklopedije - Mate UJEVI, 1941.
c) 10. travnja 1941. - 1945.
Dravni ured za jezik u NDH - purizam
(krugoval=radio, munjovoz=tramvaj, hrvatka=kravata)
- morfoloki pravopis "KORIENSKO PISANJE", 1942.
- gramatika "HRVATSKA SLOVNICA", 1943. (Bla JURII)
d) 1945. 1990.
1954. NOVOSADSKI DOGOVOR - ideja jezinog ujedinjenja
17. oujka 1967. "DEKLARACIJA O NAZIVU I POLOAJU
HRVATSKOG JEZIKA" (proglaeno hrvat. nacionalizmom)
1971. "hrvatsko proljee" - fonoloki pravopis ("londonac")
BABI - FINKA - MOGU : "HRVATSKI PRAVOPIS" (zabrana tiska)
Hrvatsko filoloko drutvo - asopis "Jezik", 1952.
- povjesniari jezika - Ljudevit JONKE i Zlatko VINCE
Enciklopedija Leksikografskog zavoda "Miroslav Krlea"
e) 1990. - danas
Vladimir BRODNJAK: "RAZLIKOVNI RJENIK SRPSKOG I
HRVATSKOG JEZIKA"
Vladimir ANI: "RJENIK HRVATSKOG JEZIKA", 1991.
- prvi priruni jednojezini rjenik hrvatskoga jezika
46

PREGLED RJENIKA OD 16. DO 20. STOLJEA

Do 15. stoljea nastaju nesamostalni popisi leksema:
- glosari- nastaju od 9. stoljea i
- aneksni rjenici- popisi rijei koje su autori dodavali djelima.

16. stoljee- prvi hrvatski rjenik

Faust Vrani: Dictionar
Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum:
latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae (Rjenik
pet najuglednijih europskih jezika, latinskoga, talijanskoga,
njemakoga, dalmatskoga i maarskoga),
Mleci, 1595.

dalmatski jezik akavska

ikavica s malo tokavskih
elemenata

latinski rjenik; isusovac

Mikalja pie dubrovakom
tokavtinom

prvo djelo kajkavske

leksikografije; hrvatskolatinski rjenik namijenjen
uenicima isusovake
gimnazije

prvi koji uz natuknice donosi

primjere iz knjievnosti

jezik ozaljskog kruga akavski, kajkavski i

tokavski leksemi

namjera je nadomjestiti
Habdeliev rjenik; preteito
kajkavski leksik

najopsenije djelo starije

hrvatske leksikografije;
jezik: tokavska jekavica;
utjee na preporodnu
knjievnost

17. stoljee
Jakov Mikalja: Blago jezika slovinskoga
(trojezini hrvatsko-talijansko-latinski rjenik),
Loreto-Ancona, 1649.-1651.
Juraj Habdeli: Dikcionar
(Dikcionar ili rei slovenske z vekega vkup zebrane u
red postavljene i diakemi zlahkotene),
Graz, 1670.

18. stoljee
Ardellio Della Bella: Talijansko-latinsko-ilirski rjenik
( Dizionario italiano, latino, illyrico),
Mleci, 1728.
Ivan Belostenec: Gazophylacium seu latino-illyricum
onomatum aerarium (Gazofilacij ili blago latinsko-ilirskih
imena) (nastao u 2. pol. 17. st.; objavljen u Zagrebu 1740.)

Franjo Sunik, Andrija Jambrei: Latinski rjenik ,

Zagreb, 1742.
19. stoljee
Prije preporoda
Joakim Stulli: Hrvatsko-talijansko-latinski rjenik,
Budimpeta, Dubrovnik, po. 19. st

47

Preporod
Ivan Maurani, Jakov Uarevi: Njemako-ilirski slovar,
Zagreb 1842.

prvi hrvatski rjenik izraen

po suvremenim kriterijima

obogaivanje jezika
novotvorenicama i
posuenicama;
na prvi terminoloki rjenik

Bogoslav ulek: Njemako-hrvatski rjenik,

Zagreb, 1860.
Hrvatsko-njemako-talijanski rjenik
znanstvenog nazivlja,
Zagreb, 1874./1875.

- djeluje u junoj Hrvatskoj

na nain slian ulekovom
-

Dragutin Pari: Hrvatsko-talijanski i talijansko-hrvatski

rjenik

prvi hrvatski jednojezini

rjenik (dovren je tek 1976.)
po opsegu najvee djelo
hrvatske leksikografije

Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika (Akademijin rjenik)

Izdava: JAZU (danas HAZU)
Zagreb, 1880.
(u poetku su uzimani samo tokavski leksemi, a kasnije
postupno ulaze i akavski i kajkavski)
20. stoljee
-

prvi dovreni jednojezini

rjenik (nedostatak mu je to
je gotovo sva graa na
primjerima iz usmene
knjievnosti)

prvi suvremeni slikovni

rjenik

Ivan Broz, Franjo Ivekovi: Rjenik hrvatskoga jezika

(1901.)

Nikola Andri, Iso Velikanovi: ta je ta (1938.)

Petar Guberina, Kruno Krsti: Razlike izmeu hrvatskoga i

srpskoga knjievnog jezika (1940.)

- prvi razlikovni rjenik:

Vladimir Ani: Rjenik hrvatskoga jezika (1991.)

Vladimir Brodnjak: Razlikovni rjenik srpskog i hrvatskog
jezika (1991.)

48

PRISTUP KNJIEVNOSTI
a) ZNANOST O KNJIEVNOSTI:
1. TEORIJA KNJIEVNOSTI ili poetika:
(Aristotel, Horacije)

a) stilistika
b) versifikacija
c) klasifikacija knjievnosti

2. POVIJEST KNJIEVNOSTI:

a) povijest nacionalne knjievnosti

b) poredbena povijest knjievnosti
c) opa povijest knjievnosti (svjetska)
epohe i razdoblja svjetske knjievnosti:
1. antika, 2. srednjovjekovna knjievnost, 3. predrenesansa i humanizam,
4. renesansa, 5. barok, 6. klasicizam i prosvjetiteljstvo, 7. predromantizam i
romantizam, 8. realizam, 9. naturalizam, 10. modernizam, 11. avangarda i
modernistiki pokreti, 12. suvremena knjievnost, 13. postmoderna
3. KNJIEVNA KRITIKA ili "knjievnost o knjievnosti"
b) RAZDIOBA KNJIEVNOSTI
- usmena i pisana knjievnost
- po stilskim epohama
- knjievni rodovi i vrste
I. LIRIKA

Znaajke lirske pjesme: saetost, osjeajnost, ritam, subjektivnost

Analiza sastavnih elemenata lirske pjesme: 1. TEMA
2. KOMPOZICIJA - motivi
3. JEZIK I RITAM
TRADICIONALNI LIRSKI OBLICI
himna, oda, epitaf, epigram, elegija, ditiramb, idila; sonet
TEMATSKA PODJELA LIRIKE:
ljubavna, domoljubna, duhovno-religiozna, pejsana, socijalna, refleksivna
PJESNIKE FIGURE:
I. FIGURE DIKCIJE (glasovne ili zvune figure):
1. asonanca /"Olovne i teke snove snivaju"/
2. aliteracija /I cvri, cvri cvrak na voru crne smre/
3. onomatopeja /"utanjem lia i apatom kie"/
4. lirski paralelizmi:
a) anafora / "I nema sestre ni brata
I nema oca ni majke"/
b) epifora / "ujem u snu
Sanjam u snu"/

49

c) simploka /"Donijet u ti cvijee nae krvi

Donijet u ti nebo nae krvi"/
d) anadiploza /"Vrati mi moje krpice
Moje krpice od istoga sna"/
II. FIGURE KONSTRUKCIJE (sintaktike figure):
1. inverzija /"Niz zapadno nebo i iz rasprsnutih ipaka u vrtu krv se cijedi"/
2. retoriko pitanje /"Tko me ponizio k rijeci, mene, koja sam voda?"/
3. elipsa /" Gori! Gori!"/
4. asindeton /"Plemii lani - carski svodnici, Mranjaci tusti..."/
5. polisindeton /I nema ga sutra, ni prekosutra ne"/
III. FIGURE RIJEI (tropi):
1. simbol (emblem)
2. metafora /"Suton je danas crveni akvarel"/
3. metonimija /"Sto puaka, sijeda kosa"/
4. personifikacija /"Livade su me voljele"/
5. sinegdoha /"Dolo je nekoliko glava"/
6. eufemizam
7. epitet /"Oni imaju visoka ela, vijorne kose, iroke grudi"/
8. alegorija
IV. FIGURE MISLI:
1. poredba /"A tada je plamen liznuo, Ko da stenje, ko da gine"/
2. antiteza (slavenska a.) /"Tijesan mi bijae vijek, a velebna bjee dua"/
3. hiperbola /"Imao je glas kao vjetar, ruke kao hridine"/
4. litota /"Biti e redovno sutra, kao jue to nije bilo sveto"/
5. gradacija /"Naite me, veite me, spalite moje sjeanje"/
6. ironija /"Sad si sretan..."/
7. paradoks /"Znam da nita ne znam"/
8. oksimoron /"Zimsko ljetovanje"/
VERSIFIKACIJA = znanost o stihu (metrika) - stih ili verz
Versifikacijski sustavi:
1. KVANTITATIVNA (antika ili klasina) versifikacija
2. SILABIKA versifikacija
3. AKCENATSKA (tonska) versifikacija
KVANTITATIVNA VERSIFIKACIJA
- mjerna jedinica je MORA: a) ARZA (dvije more) - dugi slog
b) TEZA (jedna mora) - kratki slog
- osnovna ritmiko-melodijska jedinica je STOPA:
a) dvoslone stope (pirihij, spondej, trohej, jamb)
b) troslone stope (daktil, anapest, tribrah)
trimetar, tetrametar, pentametar, heksametar
- vrste stihova:
HEKSAMETAR je stih od est stopa po etiri more.
50

SILABIKO-AKCENATSKA VERSIFIKACIJA
esterac, osmerac, deseterac, jedanaesterac,
- vrste stihova:
dvostruko rimovani dvanaesterac
- RIMA (slik ili srok) - raspored rima:
1. PARNA RIMA (aa bb)
2. UNAKRSNA RIMA (abab)
3. OBGRLJENA RIMA (abba)
4. NAGOMILANA RIMA (aaaa)
5. ISPREKIDANA RIMA (abcb)
- vrste strofa (kitica):
distih, tercet (tercina), katren, sestina, septima, oktava, stanca; sonet
II. EPIKA
a) PRIPOVIJEDA
b) FABULA, SIE
c) LIKOVI
d) TEMATIKA
1. epska poezija: EPSKA PJESMA
Epske vrste:
EP EPOPEJA I EPILIJ
2. prozne epske vrste:
a) JEDNOSTAVNI OBLICI
(mit, legenda, bajka, basna, saga, vic, zagonetka, poslovica)
b) SLOENI OBLICI
(novela, pripovijetka, roman)

Elementi strukture epskog djela:

NOVELA - kompozicija novele:

1. nagli poetak
2. neoekivani obrat u radnji
3. saet i zatvoren kraj poanta

VRSTE I TIPOVI ROMANA

I. Tematska klasifikacija romana: drutveni, obiteljski, psiholoki,
povijesni, pustolovni, ljubavni, viteki, pikarski, kriminalistiki, filozofski
II. Podjela prema stavu autora i tonu:
sentimentalni, humoristiki, satirini, didaktini, tendenciozni
III. Podjela romana prema nainu izgradnje siea:
1. lanani ili stepenasti, 2. prstenasti, 3. paralelni roman
IV. Povijesna klasifikacija romana: 1. realistiki roman
2. moderni roman
Lirsko-epske vrste:
1. POEMA
2. ROMANCA
3. BALADA

51

III. DRAMA
- knjievni rod i knjievna vrsta
Dramske vrste: 1. TRAGEDIJA
2. KOMEDIJA
3. DRAMA U UEM SMISLU RIJEI
Kompozicija drame:
1. uvod ili ekspozicija
2. zaplet
3. vrhunac ili kulminacija
4. preokret ili peripetija
5. rasplet
TRAGEDIJA - tragos (gr. jarac) i oda - obredi posveeni bogu Dionizu
Glavni dijelovi starogrke tragedije:
1. PROLOG, 2. PAROD, 3. EPIZODIJ, 4. STASIM, 5. EKSOD
Ope znaajke tragedije:
I. TRAGINI JUNAK, II. TRAGINA KRIVNJA
III. TRAGINI ZAVRETAK, IV. UZVIENI STIL katarza
KOMEDIJA - komos (gr. veseli ophod) i oda - razvila se iz pukih obreda
Elementi kompozicije starogrke komedije: 1. PARABAZA i 2. AGON
Podvrste komedije: I. komedija karaktera, II. komedija intrige
III. komedija situacije, IV. komedija konverzacije
IV. KNJIEVNO-ZNANSTVENE VRSTE I PUBLICISTIKA
(diskurzivni oblici)
I. knjievno-znanstvene vrste: esej, rasprava, putopis
II. publicistika:
feljton, reportaa, polemika
POVIJEST KNJIEVNOSTI
I. TEMELJNA CIVILIZACIJSKA KNJIEVNA DJELA
GILGAME - babilonska knjievnost, 17. st. pr. Kr., 12 glinenih ploa
MAHABHARATA - staroindijski ep, od 4. st. pr. Kr. do 4. st. n. e.
- 100 tisua strofa (loka) Pjesma o kralju Nali
RAMAJANA, VEDE
BIBLIJA - Sveto pismo - Stari i Novi zavjet
- 73 knjige nastale izmeu 1300. god. pr. Kr. i 100. god. n. e.
STARI ZAVJET: Petoknjije (Tora) Kain i Abel
Povijesne knjige - Judita
Psalmi - David
Mudrosne knjige - "Pjesma nad pjesmama"
Proroke knjige
52

NOVI ZAVJET:

Evanelja (Matej, Marko, Ivan i Luka)

Djela apostolska
Poslanice apostola Pavla
Katolike poslanice
Otkrivenje ili Apokalipsa
- najstariji prijevodi : a) SEPTUAGINTA - gr., 3.-2. st. pr. Kr.
b) VULGATA - lat., 4. st. n. e.
TALMUD , KURAN
II. GRKA KNJIEVNOST
Razdoblja grke knjievnosti: 1. HELENSKO DOBA
a) pretklasino razdoblje /od 8. st. do 6. st. pr. Kr./
b) klasino razdoblje / 5. i 4. st. pr. Kr./
2. HELENISTIKO DOBA
a) aleksandrijsko razdoblje /od 3. st. do 30. god. pr. Kr./
b) rimsko razdoblje /od 30. god. pr. Kr. do 526. god. n. e./
HOMER - VIII. st. pr. Kr. - tzv. homersko pitanje, ILIJADA, ODISEJA
ALKEJ - Lezbos, VI. st. pr. Kr. - monodijska lirika, "LAI"
SAPFA - Lezbos, VI. st. pr. Kr. - monodijska lirika - epitalamij
"MOLITVA AFRODITI" i "LJUBAVNA STRAST"
ANAKREONT VI. st. pr. Kr. PIJUCKAJMO, ISKREN SAM
PINDAR - V./IV. st. pr. Kr. - epinikiji - PJESNIK O RATU
DRAMA KLASINOG RAZDOBLJA GRKE KNJIEVNOSTI, V. st. pr. Kr.
ESHIL - "OKOVANI PROMETEJ" i trilogija "ORESTIJA" (drugi glumac)
SOFOKLO - trilogija: 1."KRALJ EDIP"
(trei glumac)
2. "EDIP NA KOLONU"
3. "ANTIGONA"
EURIPID - "MEDEJA", "ELEKTRA", "IFIGENIJA", ANDROMAHA,
HEKUBA, HIPOLIT, HERAKLO ("deus ex machina")
III. KLASIFIKACIJA RIMSKE KNJIEVNOSTI
1. UVODNO RAZDOBLJE
2. ARHAJSKO RAZDOBLJE - Nevije i Enije (epovi)
3. ZLATNI VIJEK: a) Ciceronovo doba - od 80. do 30. god. pr. Kr.
b) Augustovo doba - od 30. do 14. god. pr. Kr.
4. SREBRNI VIJEK - do 117. god. n. e.
5. STOLJEA PROPADANJA - do 476. / do 524.

53

PLAUT, III./II. st. pr. Kr. - "KRTAC" i "HVALISAVI VOJNIK"

komedije intrige - nastavak novogrke komedije (Menandar)
KATUL, I. st. pr. Kr. neoterik - lirski uzor Sapfo - "LEZBIJIN CIKLUS"
("Jadni Katule!")
VERGILIJE, 1. st. pr. Kr. "ENEIDA" - ep u 12 knjiga - uzor: Ilijada i Odiseja
BUKOLIKE utemeljitelj ekloge
OVIDIJE, I. st. pr. Kr. - "METAMORFOZE", EX PONTO
HORACIJE, I. st. pr. Kr. - "POSLANICE" ili "EPISTULE"
("Poslanica Pizonima" ili "ARS POETICA"), Lidiji
TIBUL, I. st. pr. Kr. DELIJI
MARCIJAL, I. st. n. e. EPIGRAMI
IV. SREDNJOVJEKOVNA KNJIEVNOST
Srednjovjekovni epovi
BEOWULF - staroengleski ep, VIII. st.
PJESAN O ROLANDU - starofrancuska epopeja, XII. st.
PJESAN O CIDU - panjolski ep, XII. st.
KALEVALA - zbornik finskih narodnih pjesama, XII. st.
SLOVO O PUKU IGOREVU - staroruski ep, XII. st.
PJESAN O NIBELUNZIMA - njemaki ep, XIII. st. (tzv. nibelunka strofa)
Viteki romani
ROMAN O TRISTANU I IZOLDI - ljubavni roman, XII. st.
ROMAN O ALEKSANDRU,
ROMAN O TROJI
Srednjovjekovna poezija od XI. do XIII. st.
1. TRUBADURI - GUILHEM, XI. st. i VENTADORN, XII. st.
2. MINNESANG njem. dvorska ljubavna lirika - VOGELWEIDE, XIII. st.
HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIEVNOST
IRILOMETODSKA TRADICIJA
- Slavenska misija u Moravsku, 863. g.
- traktat rnorisca Hrabra: "O PISMENIMA", 9./10. st.
Najstariji hrvatski pisani spomenici: ROKI ABECEDARIJ, IX. st.
PLOMINSKI NATPIS, VALUNSKA PLOA, XI. st., Cres
"BAANSKA PLOA"
prvi hrvatski knjievni spomenik - izmeu 1077. i 1100. god.
crkva sv. Lucije u Jurandvoru kraj Bake, Krk - darovnica kralja Zvonimira
a) POVIJESNI I PRAVNI TEKSTOVI
"VINODOLSKI ZAKON", 1288., "ISTARSKI RAZVOD", 1325. i
"POLJIKI STATUT", 1444., "LUCIDAR", "ZAPIS POPA
MARTINCA", 1493., "LJETOPIS POPA DUKLJANINA", XII./XIV. st.
54

b) BIBLIJSKI I LITURGIJSKI TEKSTOVI

MISAL KNEZA NOVAKA, 1368., "HRVOJEV MISAL", 1404.
"MISAL PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA", 22. II. 1483.
c) PROZA
moralnodidaktina i legendarna proza (apokrifi, pasije, mirakuli, vizije)
romani - prijevodi: "ALEKSANDRIDA" I "RUMANAC TROJSKI"
d) POEZIJA - zainjavci
"VA SE VRIME GODIA", "SVIT SE KONA"
"IBENSKA MOLITVA" - najstarija hrvatska pjesma na latinici, 14. st.
e) DRAMA
dijaloke pjesme - RAZGOVOR BOGORODICE S KRIEM
crkvena prikazanja - "MUKA SV. MARGARITE"
V. HUMANIZAM I PREDRENESANSA
DANTE ALIGHIERI (1265.-1321.)
VITA NOVA, GOZBA, MONARHIJA, O NARODNOM JEZIKU
"BOANSTVENA KOMEDIJA" - savrena kompozicija (100 pjevanja):
1. Pakao - 9 krugova, 2. istilite, 3. Raj
FRANCESCO PETRARCA (1304.-1374.)
- petrarkizam - subjektivnost (europska moda XV. i XVI. st.)
"KANCONIJER" - intiman lirski dnevnik, 366 soneta, kancona...
GIOVANNI BOCCACCIO (1313.-1375.)
"DEKAMERON" - zbirka 100 novela
HUMANIZAM I LATINIZAM
hrvatska knjievnost latinskog izraza - XV. i XVI. st.
knjievni krugovi hrvatskog latinizma: Zadar, ibenik, Trogir, Split, Dubrovnik
IVAN ESMIKI (Janus Pannonius)
- elegije i epigrami - "U smrt majke Barbare"
MARKO MARULI (Marcus Marulus) - Split
"Pouke za estit ivot", 1506., "Evangelistarium", 1516.
"Davidijada" - ep u 14 knjiga
JURAJ IGORI (Georgius Sisgoreus) - ibenik
"Elegija o pustoenju ibenskog polja", 1477.

55

ANTUN VRANI (Antonius Verantius) - ibenik

"Epistolae" - 400 pisama - dva nedovrena putopisa iz Turske:
1. "Razgovor s bratom Mihovilom o Carigradu"
2. "Putovanje iz Budima u Drinopolje"
ILIJA CRIJEVI (Aelius Lampridius Cervinus) Dubrovnik
- poeta laureatus - Elegije Flaviji, Oda Dubrovniku
VI. RENESANSA
LODOVICO ARIOSTO (1474.-1533.)
viteki ep "BIJESNI ORLANDO", 1516.
FRANCOIS RABELAIS (1494.-1553.)
"GARGANTUA I PANTAGRUEL", 1532.-64., tzv. pantagruelizam
MIGUEL CERVANTES (1547.-1616.)
LA GALATEA, UZORITE NOVELE
"DON QUIJOTE", 1605., 1615. - satirini roman na vitetvo - donkihotizam
WILLIAM SHAKESPEARE (1564.-1616.)
- 1616. god. umiru Shakespeare i Cervantes - kraj renesanse
1. rane tragedije (lirske tragedije) - "ROMEO I JULIJA", TIT ANDRONIK
2. tragedije - "ANTONIJE I KLEOPATRA", TIMON ATENJANIN,
KORIOLAN, "JULIJE CEZAR", "HAMLET", "KRALJ LEAR",
OTHELLO, MACBETH
3. komedije - "UKROENA GOROPADNICA", NA TRI KRALJA,
MNOGO VIKE NI ZA TO, KOMEDIJA ZABLUDA,
IZGUBLJENI LJUBAVNI TRUD, DVA VERONSKA
PLEMIA, MLETAKI TRGOVAC, "SAN IVANJSKE
NOI"
4. povijesne drame HENRIK IV., HENRIK V., HENRIK VI.,
HENRIK VIII., RICHARD II., RICHARD III.,
KRALJ JOHN
5. romantine igre - "CIMBELIN", "OLUJA", PERIKLO, ZIMSKA PRIA
HRVATSKA RENESANSNA KNJIEVNOST
- petrarkistika poezija i - ZAINKE - gradske puke popijevke
Sredita hrvatske renesanse:
DORE DRI, MENETI, CRIJEVI,
1. Dubrovaki krug VETRANOVI, MARIN DRI
56

2. Splitski i ibenski krug - MARULI, IGORI, VRANI

2.
3. Hvarski krug - Hvarsko kazalite, 1612. (javno) - LUCI,
HEKTOROVI, PELEGRINOVI, BENETOVI
4. Zadarski krug ZORANI, KARNARUTI, BARAKOVI
5. Sjeverna Hrvatska - latinizam - ESMIKI
6. Istra - protestantizam - VLAI-ILIRIK
MARKO MARULI - MARUL
"JUDITA", 1501. - biblijski ep - stih: dvostruko rimovani dvanaesterac
"MOLITVA SUPROTIVA TURKOM"
"ZBORNIK NIKE RANJINE", 1507.
820 pjesama (LEUTE MOJ MILI, ODILJAM SE, DJEVOJKA HODI)

utjecaji zainjavaca -

DORE DRI
"DRAA JE OD ZLATA", GREM SI GREM
RADMIO I LJUBMIR

IKO MENETI
"PRVI POGLED", "BLAENI AS I HIP..." petrarkistiki i narodni motivi
HANIBAL LUCI
kanconijer "SKLADANJA IZVARSNIH PISAN RAZLICIH" (Venecija, 1556.)
("JUR NIJEDNA NA SVIT VILA")
"ROBINJA" - prva hrvatska drama
MAVRO VETRANOVI
1. poezija ("Pjesanca Marinu Driu u pomo", Pjesanca turku)
2. drama "POSVETILITE ABRAMOVO", ORFEO
3. epika ("Piligrin")
BRNE KARNARUTI
- povijesni ep "VAZETJE SIGETA GRADA", 1568.-72.
PETAR ZORANI
"PLANINE", 1536. - prvi izvorni hrvatski roman (Perivoj od slave)
PETAR HEKTOROVI
"RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE", 1568.
prvi zapisiva hrvatskih narodnih pjesama: Na gospodin poljem jizdi
"Marko kraljevi i brat mu Andrija", "I klie djevojka" balada

57

MIKA PELEGRINOVI
"JEUPKA", 1525. - izvorna maskerata - vesela pokladna igra (cingareska)
MARIN DRI - VIDRA (1508.-1567.)
puanin (sveenik) - studij u Italiji - umro u Veneciji
demokrat - urotnika pisma protiv dubrovakoga Senata
1. sauvano u cijelosti: "PJESNI LJUVENE", "NOVELA OD STANCA",
VENERA I ADON, TIRENA, ARKULIN,
GRIULA, HEKUBA
2. oteeno: "SKUP", "DUNDO MAROJE", "TRIPE DE UTOLE"
3. fragmenti: "PJERIN", "UHO KRPETA"
4. izgubljeno: "POMET", "NOVELA OD STANCA", 1550. - pokladna ala
"DUNDO MAROJE", 1551. - prolog Dugog Nosa - Pomet (inteligentan sluga)
VII. BAROK
LUIS DE GONGORA (1561.-1627.)
gongorizam - kulteranizam SAT NA ZVONIKU, PJEANI SAT
GIAMBATTISTA MARINO (1569.-1625.)
marinizam - zvuni efekti PJEVA, LJUDSKI IVOT
CALDERON DE LA BARCA (1600.-1681.)
"zlatni vijek" panjolske knjievnosti
svjetovne drame (psihoanaliza) IVOT JE SAN i autosacramentalesi
TORQUATO TASSO (1544.-1595.)
talijanska kasna renesansa - "OSLOBOENI JERUZALEM", 1575.
- ep u 20 pjevanja - inkvizicija (prerada), strofa - stanca
BAROK U HRVATSKOJ KNJIEVNOSTI
"zlatni vijek dubrovake poezije", XVII. st. - nastavak visoke renesanse
MANIRIZAM - gomilanje figura, igra rijei, concetto - uenje
protureformacija (isusovci) - pesimizam, tematika smrti (prolaznost)
IVAN GUNDULI (1589.-1638.)
tri stvaralaka razdoblja:
1. 1606.-1616. - deset drama - "Porod od tmine"
2. 1616.-1621. - "Pjesni pokorne kralja Davida", 1620.
"Suze sina razmetnoga", 1622.
3. 1622.-1638. - "Dubravka", 1628. i "Osman"

58

"SUZE SINA RAZMETNOGA" - poema u tri plaa:

1. sagrjeenje, 2. spoznanje, 3. skruenje
strofa: sestina - stih: osmerac
"DUBRAVKA" alegorija - "Himna slobodi"
"OSMAN" - ep u 20 pjevanja - uzor: Tasso
izgubljeno je 14. i 15. pjevanje - dopunio Ivan Maurani
solilokvij - "kolo od sree"
DIVO BUNI VUI (1592.-1658.)
"MANDALJENA POKORNICA" barokni pla
"PLANDOVANJA" - marinizam Vrhu smrti, "Slatka duo mom ivotu",
"Tvra je vil moja tvrdoga kamena", Nemoj, nemoj, ma Ljubice
JUNIJE PALMOTI (1607.-1657.)
"PAVLIMIR", 1632. - nacionalna drama
IGNJAT UREVI (1657.-1737.)
novost: ironija i cinizam - konetozni paradoksi "SUZE MARUNKOVE"
"Ozaljski knjievni krug"
Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan i Ivan Belostenec
mjeoviti tip jezika - Ivan Belostenec: "GAZOPHILACIUM", 1740.
FRAN KRSTO FRANKOPAN (1643.-1671.)
1671. pogubljen s Petrom Zrinskim u Bekom Novom Mjestu
pjesme otkrivene tek u XIX. st. u Beu - "GARTLIC" ("Vrti")
- subjektivitet, anakreontska lirika - tip napojnica pri stolu
sestra Ana Katarina Zrinska od Frankopana (1625.-1673.) - hrvatska pjesnikinja
Kajkavski barok - JURAJ HABDELI (1609.-1678.)
"DICTIONAR", 1670. - kajkavsko-latinski rjenik za kole
religiozna djela: "ZRCALO MARIJANSKO"
"PERVI OCA NAEGA ADAMA GREH"
Slavonski barok - ANTUN KANILI (1699.-1777.)
"KAMEN PRAVI SMUTNJE VELIKE", 1780. i "SVETA ROALIJA", 1780.
VIII. KLASICIZAM
u Engleskoj i Francuskoj XVII. i XVIII. st. - uzori u antici
racionalistika filozofija - Kant i Descartes
teoretiar BOILEAU: "Pjesnika umjetnost"

59

PIERRE CORNEILLE (1606.-1684.)

Aristotelova poetika - naela klasicistike tragedije: mjesto, vrijeme, radnja
"CYD", 1636. - tragikomedija - sukob ljubavi i asti
aristokratsko-herojski moral
JEAN RACINE (1639.-1699.)
"zlatni vijek francuske drame" - XVII. st. - stih - aleksandrinac
"FEDRA", 1677. - antiki uzori, gl. junak ena
MOLIERE (1622.-1673.)
Jean Baptiste Poquelin - najvei francuski komediograf (tri tipa komedija)
33 komedije: "TARTUFFE", "DON JUAN", "MIZANTROP", "KRTAC"
- uvodi jedinstvo vremena - etika mjere
PROSVJETITELJSTVO
druga pol. XIII. st. - rad na enciklopediji - voa DENIS DIDEROT
VOLTAIRE (1694.-1778.)
Francois-Marie Arouet - "Voltaireov vijek" - XVIII. st.
"CANDIDE" ili Optimizam - filozofski roman (zabranjen)

CARLO GOLDONI (1707.-1793.)

reformator talijanskoga kazalita
"GOSTIONIARKA MIRANDOLINA", "RIBARSKE SVAE"
HRVATSKA KNJIEVNOST XVIII. STOLJEA
kulturni i politiki zastoj u Hrvatskoj XVIII. st. - latinski - slubeni jezik
regionalizam hrvatske knjievnosti prosvjetiteljstva:
a) Slavonija - Reljkovi i Doen
b) Dalmacija - Kai Mioi i Grabovac
c) bosanski franjevci
d) Dubrovnik - latinisti
e) kajkavska knjievnost Brezovaki
MATIJA PETAR KATANI (1750.-1825.)
"JESENJI PLODOVI" ("Autumnales fructus"), 1791. - bukoliki dijelovi
MATIJA ANTUN RELJKOVI (1732.-1798.)
"SATIR ILITI DIVJI OVIK", 1762., 1779.
stih: narodni deseterac - jezik: tokavska ikavica
60

ANDRIJA KAI MIOI (1704.-1760.)

"RAZGOVOR UGODNI NARODA SLOVINSKOGA", 1756., 1759.
stih: narodni deseterac - prozni dijelovi
TITU BREZOVAKI (1757.-1805.)
Zagrepanin - utjecaj kolskih i pukih komedija
komedije: "SVETI ALEKSEJ", "MATIJA GRABANCIJA DIJAK" i
"DIOGENE ili Sluga dveh zgubljenih bratov"
Latinizam u XVIII. stoljeu
URO FERI, RAJMUNDO KUNI, BRNO ZAMANJA
IX. PREDROMANTIZAM I ROMANTIZAM
opekulturni pokret s kraja XVIII. i poetkom XIX. st.
uporite u emocijama - jaki individualizam (sloboda mate)
zaetnici romantizma: JEAN-JACQUES ROUSSEAU i
FRANCOIS-RENE DE CHATEAUBRIAND
subjektivnost i "svjetski bol" (Weltschmerz)- sinestezija- otkrie romantizma
teme: 1. intima - WORDSWORTH, COLERIDGE, SOUTHEY
engleski "jezerski pjesnici"
2. nacionalna povijest - HUGO, SCOTT
3. pejza i egzotika - LAMARTINE, BYRON
4. okultizam i misticizam - HOFFMANN, POE
lirika prodire u prozne i dramske vrste - poema (Byron, Pukin, Ljermontov)
roman u obliku pisama, dnevnika i memoara (Rousseau, Goethe, Pukin, Ljermontov)
JOHANN WOLFGANG GOETHE (1749.-1832.)
"Sturm und Drang" - tzv. mladi geniji (povratak prirodi i sloboda stvaralatva)
"PATNJE MLADOG WERTHERA", 1774. - epistolarni roman
verterizam - ivotni stav (slijediti svog idola)
"FAUST", 1808.-1832. - ivotno djelo
FRIEDRICH SCHILLER (1759.-1805.)
"RAZBOJNICI", 1782. - tema Sturm und Dranga (osamljeni pojedinci)
GEORGE GORDON BYRON (1788.-1824.)
"HODOAE CHILDEA HAROLDA", 1812.-18.
romantina poema u etiri dijela - bajronizam - literarna moda
"Laku no domovini" (ironini oprotaj) - strofa: Spencerova stanca

61

WILLIAM WORDSWORTH (1770.-1850.)

tzv. "jezerska kola" engleskih pjesnika
"LIRSKE BALADE", 1798. s pjesnikom Coleridgeom - po. engl. Romantizma
WALTER SCOTT (1771.-1832.)
otac povijesnog romana - tona povijesna pozadina, ali imaginarna radnja
"ROB ROY", "IVANHOE", "WOODSTOCK"
EDGAR ALLAN POE (1809.-1849.)
ameriki knjievnik (boem)- prethodnik simbolizma i larpurlatizma
"GAVRAN", 1845. - morbidni motivi (intima) - psiholoki efekt ljepote
"CRNI MAAK" - atmosfera smrti (bogata, ali bolesna mata)
zaetnik kratke detektivske i znanstveno-fantastine prie
ALPHONSE DE LAMARTINE (1790.-1869.)
pejzana poezija - "JEZERO" - sjedinjenje srca i krajolika
ALEKSANDAR S. PUKIN (1799.-1837.)
razmea triju stilskih epoha- klasicizam, romantizam i realizam
bajronistika varijanta europskog romantizma
"EVGENIJ ONJEGIN" - roman u stihu (osam poglavlja)
- tip "suvinog ovjeka",
tzv. onjeginska strofa
MIHAIL J. LJERMONTOV (1814.-1841.)
slavan postaje pjesmom "Pjesnikova smrt" (posveena Pukinu)
ruski predstavnik "svjetske boli" - pod utjecajem Byrona
"JUNAK NAEG DOBA" - prvi ruski psiholoki roman - roman u prozi
pet pria povezanih gl. likom - razliiti pripovjedai
gl. junak Peorin - tip "suvinog ovjeka" (samounitenje)
FRANCE PREEREN (1800.-1849.)
"SONETNI VIJENAC", 1833. - inspiracija ljubavlju prema Juliji Primicovoj
glavni sonet "Magistrale" akrostih
X. HRVATSKI NARODNI I KNJIEVNI PREPOROD (1830. - 1860.)
- tri faze hrvatskoga narodnog preporoda:
1. predpreporodna faza (1813.-1835.)
2. faza ilirskoga pokreta (1835.-1842.)
3. neoapsolutistika faza (1842.-1860.)
1815. Antun Mihanovi: "Re domovini o hasnovitosti pisanja..."
1832. Janko Drakovi: "Dizertacija", Ivan Derkos: Genius patriae
1834. Ljudevit Gaj: "Oglas" - poziv na suradnju u novinama
62

ILIRSKI POKRET - idejni nositelj je Ljudevit GAJ- program "Iliria Magna"

dva paralelna programa: a) politiki (hrvatski)
b) kulturni (junoslavenski)
1835. NOVINE HORVATSKE (kajkavski)
"Danica horvatska, slavonska i dalmatinska"
1836. ILIRSKE NARODNE NOVINE (tokavski)
"Danica ilirska"
1842. KOLO (Vraz, Rakovac, Vukotinovi) - prve hrvatske knjievne novine
1843. NARODNE NOVINE
"Danica horvatska, slavonska i dalmatinska"
BUDNICE I DAVORIJE - buenje nacionalne svijesti (rodoljublje)
Gaj: "Horvatov sloga in zjedinjenje" ("Jo Hrvatska nij' propala")
Preradovi: "Zora puca, bit e dana"
Mihanovi: "Horvatska domovina" (hrvatska himna "Lijepa naa")
Demeter: Pjesma Hrvata ("Prosto zrakom ptica leti")
Livadi - Gaj: "Nek se hrusti aka mala"
LJUDEVIT GAJ (1809-1872.)
"Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja", Budim, 1830.
PAVAO TOOS (1806.-1862.)
"KIP DOMOVINE LETA 1831." - slika zaputene Hrvatske (lik ene)
DIMITRIJA DEMETER (1811.-1872.)
"TEUTA", 1844. - najbolja ilirska drama, "GROBNIKO POLJE" ep
STANKO VRAZ (1810.-1851.)
Jakob Frass - "Ilir iz tajera" - najromantiniji ilirac
"ULABIJE", 1840. - petrarkistiki kanconijer, stih - krakovjak
PETAR PRERADOVI (1818.-1872.)
tri tematska kruga poezije:
1. rodoljubna poezija - "PUTNIK", "RODU O JEZIKU",
"ZORA PUCA, BIT E DANA"
2. ljubavna poezija - "MRTVA LJUBAV", "LJUDSKO SRCE"
3. refleksivna poezija - "PRVI LJUDI", "MUJEZIN"
romantiarski elementi: pejza, atmosfera, ljubav, egzotika...
IVAN MAURANI (1814.-1890.)
"SMRT SMAIL-AGE ENGIA", 1845. - romantini ep (poema)
1. Agovanje, 2. Nonik, 3. eta, 4. Hara, 5. Kob
narod kao kolektivni junak - aforistika forma sentencije

63

MATIJA MAURANI (1817.-1881.)

putopis "POGLED U BOSNU", 1844.
XI. PROTOREALIZAM - ENOINO DOBA (1860. - 1881.)
predrealizam - hrvatski romantizam- enoina smrt 1881.
sredinji asopis generacije "Vijenac" (1869.-1903.) - enoa urednik (1874.-1881.)
1. enoino stvaralatvo:
"NAA KNJIEVNOST", 1865. - rani manifest realizma
"ZAGREBULJE", 1866.-80. - feljtoni
"DOPISI IZ PRAGA", 1860.-63. - novinarski lanci
POVJESTICE: "Propast Venecije", "Kugina kua", "Smrt Petra Svaia"
pripovijetke: "UVAJ SE SENJSKE RUKE", "PRIJAN LOVRO",
"PROSJAK LUKA", "KARANFIL S PJESNIKOVA GROBA"
povijesni romani:
"ZLATAROVO ZLATO", 1871., "DIOGENE"
"SELJAKA BUNA", "KLETVA" (nedovrena)
2. hrvatski roman XIX. st.:
a) tipovi likova: 1. likovi dobra, 2. likovi zla,
3. Femme fatale i 4. tajanstveni dobroinitelj
b) kompozicija: kompleksno-paralelna
c) forma naracije: autorsko pripovijedanje - digresije
d) stil: patetika, pounost i sentimentalnost
3. hrvatska drama XIX. st.:
anrovi: a) povijesna tragedija (Kukuljevi, Bogovi)
b) komedija (Markovi, Tomi)
c) puka igra s pjevanjem (Freudenreich, Starevi)
XII. EUROPSKI REALIZAM (1830. - 1870.)
interes za svakodnevnu stvarnost - drutveni roman - opis svih slojeva drutva i
psihe - znaajke: a) kontinuitet fabule (cijeli ivot) i b) kritinost
HONORE DE BALZAC (1799.-1850.)
prijelaz romantizma u realizam - utemeljitelj tzv. kritinog realizma
prikaz cjelokupnog francuskog drutva ("prirodopis drutva")
"LJUDSKA KOMEDIJA" (92 romana od 100) - "OTAC GORIOT", 1834.
GUSTAVE FLAUBERT (1821.-1880.)
"GOSPOA BOVARY" - tema: nesretan brak i ivot u provinciji
- tzv. izazovni realizam, "bovarizam"
- trodijelna kompozicija (triptih) kontrapunkt
64

NIKOLAJ V. GOGOLJ (1809.-1852.)

djela: a) pripovijetke - "TARAS BULJBA", "KABANICA"
b) komedije - "REVIZOR", "ENIDBA"
c) roman "MRTVE DUE" - kritiki realizam
"KABANICA", 1835. - anegdotalna novela - naelo tipinosti
IVAN S. TURGENJEV (1818.-1883.)
"LOVEVI ZAPISI", 1852. ("uma i stepa")
pejza - element kompozicije - lirski pejzai
"OEVI I DJECA" - tema: sukob generacija - lik Bazarova (nihilist)
FJODOR M. DOSTOJEVSKI (1821.-1881.)
romani: "BIJEDNI LJUDI", "ZAPISI IZ MRTVOG DOMA", "IDIOT",
"BRAA KARAMAZOVI", "ZLOIN I KAZNA", 1866. - moderni roman:
a) psiholoka analiza likova, b) unutranji monolog, c) esejistiko tkivo
kriminalistika fabula - emocionalna pozadina zloina (geneza ideje)
moderna tehnika suavanja vremena i prostora
LAV N. TOLSTOJ (1828.-1910.)
"tolstojevtina" - filozofsko-moralistiko uenje (evaneoska ljubav)
romani: "RAT I MIR", "USKRSNUE", "ANA KARENJINA", 1873.-77.
dvostruka kompozicija - dvije suprotstavljene fabularne linije:
1. Levin i Kiti - patrijarhalni ivot / 2. Ana i Vronski - gradska kultura
Tolstojev psiholoki realizam - "skidanje maski" (depoetizacija)
XIII. NATURALIZAM
EMILE ZOLA (1840.-1902.)
tzv. sirovi realizam - "eksperimentalni roman" - zakon hereditarnosti (nasljee)
THERESE RAQUIN, "TRBUH PARIZA", "JAZBINA", "NANA", "GERMINAL"
pozitivizam - ovjek je determiniran rasom, sredinom i trenutkom (H. Taine)
GUY DE MAUPASSANT (1850.-1893.)
Zolin naturalistiki krug - novelist ("NA VODI", "DUNDA")
romani: "JEDAN IVOT", "LJUBIMAC", "PIERRE I JEAN"
XIV. HRVATSKI REALIZAM
hrvatski fenomen tzv. zakanjelog realizma - mijeanje romantizma i realizma
ispreplitanje politikog i literarnog koncepta:
a) pravaki model (Kovai) - kritinost
b) narodnjaki model (enoa) - idealiziranje

65

problemski krugovi:

1. nacionalna problematika
2. odnos selo - grad
3. propadanje plemstva
dvije faze hrvatskog realizma: 1. kritiki realizam 2. psiholoki realizam
regionalizam u hrvatskoj knjievnosti
Zagorje - alski, Kovai i Leskovar
Slavonija - Kozarac
Primorje i Istra - Kumii, Novak i Kranjevi
Hrvatski naturalizam
Eugen Kumii: "O ROMANU", 1883. kopija Zolina "Eksperimentalnog
romana" - kritiarska napetost - za i protiv naturalizma

EUGEN KUMII (1850.-1904.)

povijesni romani: "UROTA ZRINSKO-FRANKOPANSKA"
suvremeni roman: "ZAUENI SVATOVI"
naturalistiki romani: "OLGA I LINA", "GOSPOA SABINA"
KSAVER ANDOR ALSKI (1854.-1935.)
intimna povezanost sa zaviajem - teme: zagorski plemenitaki ivot (propast)
"POD STARIM KROVOVIMA", 1886. - novelistiki ciklus
tip tzv. uokvirene novele "Illustrissimus Battorych"
defabularizacija radnje - novele karaktera (portreti)
ispreplitanje dviju stilskih koncepcija: 1. realizam (objektivni pripovjeda)
2. impresionizam (pejza)
ANTE KOVAI (1854.-1889.)
"U REGISTRATURI", 1888. - poluautobiografski roman
lirski odnos prema selu, a kritini prema gradu - satira
gl. lik - tip poluintelektualca - autentinost sredine, tragini zavretak (fatalnost)
razbijanje kronologije radnje - tzv. okvirna pripovijest
moderna tehnika retrospekcije i introspekcije
pripovijedanje u 1. licu (lik) i 3. licu (sveznajui pripovjeda)
JOSIP KOZARAC (1858.-1906.)
a) socijalna problematika - "MRTVI KAPITALI", "TENA"
b) psiholoke pripovijesti - "OPRAVA", "DONNA INES"
VJENCESLAV NOVAK (1859.-1905.)
"hrvatski Balzac" - "POSLJEDNJI STIPANII", 1899.
"IZ VELEGRADSKOG PODZEMLJA", 1905.

66

SILVIJE STRAHIMIR KRANJEVI (1865.-1908.)

motivi: a) nacionalni (domoljubni) - "MOJ DOM"
b) intimni - "IZA SPUTENIJEH TREPAVICA"
c) socijalni - "RADNIKU", "GOSPODSKOM KASTORU"
d) univerzalni - "MOJSIJE", "ELI! ELI! LAMA AZAVTANI"
XV. EUROPSKI MODERNIZAM
PARNASOVSTVO - LECONTE DE LISLE: "Slonovi"
1866. "Suvremeni Parnas" - zajedniki zbornik stihova
LARPURLARTIZAM - THEOPHILE GAUTIER: "Pastel"
SIMBOLIZAM - CHARLES BAUDELAIRE (1821.-1867.)
"CVJETOVI ZLA", 1857. i "SPLEEN PARIZA", 1869.
simboli - sinestezija : "Suglasja", "Albatros"- tzv. tamno pjesnitvo
PAUL VERLAINE: "Jesenja pjesma"
1874. "Pjesnika umjetnost" - simbolistiki manifest
ARTHUR RIMBAUD: "Pijani brod", "Samoglasnici"
HENRYK IBSEN
ibsenizam - reforma drame: suen prostor i broj protagonista, lajtmotiv
- obiteljske tragedije: "NORA ILI LUTKINA KUA", 1879.
ANTON P. EHOV
"GALEB", "UJAK VANJA", "VINJIK" i "TRI SESTRE", 1901.
znaajke tzv. lirskih drama: nema gl. junaka, radnje i dramskog sukoba
lirski ugoaji - krajolik - eznutljivo raspoloenje
XVI. HRVATSKA MODERNA
utjecaj beke moderne (secesija, dekadencija, impresionizam)
1. pokret hrvatske moderne (1897.-1903.)
1895. protumaarske demonstracije studenata - Vl. Vidri
1897. asopis "Hrvatska misao" u Pragu
2. moderna kao stilski pravac (1903.-1914.)
1909. najplodnija godina (Domjani, Mato, imunovi, Nehajev, Vojnovi)
JANKO LESKOVAR (1861.-1944.)
"MISAO NA VJENOST", 1891. - junak uro Marti (leskovarac)
VLADIMIR VIDRI (1875.-1909.)
secesionistiki pjesnik - epska forma poezije (kontrast)
motivi: pejza, klasini motivi, slavenska mitologija
"DVA PEJZAA", "DVA LEVITA", "ADIEU"
67

ANTUN GUSTAV MATO (1873.-1914.)

kritike i putopisi: "OGLEDI", "VIDICI I PUTOVI", NAI LJUDI I KRAJEVI
pripovijetke: "IVERJE", "NOVO IVERJE", "UMORNE PRIE"
a) anegdota: "Pereci, friki pereci", b) intima: "Balkon", "Cvijet sa raskra"
c) kozmopolitizam (simbolizam i impresionizam): "Mi","Camao"
poezija: 1. faza (1906.-08.) "Notturno", "Srodnost", "Utjeha kose", "Jesenje vee"
2. faza (1908.-1914.) - rodoljublje - "1909.", "Stara pjesma"
DINKO IMUNOVI (1873.-1933.)
pejza Dalmatinske zagore - analiza psihe - enski likovi (tragika)
"MRKODOL", "MULJIKA", "DUGA", "ALKAR", "RUDICA"
MILUTIN CIHLAR NEHAJEV (1880.-1931.)
"BIJEG", 1909. - najbolji roman hrvatske moderne (tip leskovarca)
IVAN KOZARAC (1885.-1910.)
"UKA BEGOVI", 1911. - tema ograniena na Slavoniju
FRAN GALOVI (1887.-1914.)
"Z MOJIH BREGOV" - pejzani motivi "Jesenski veter", "Crn - bel"
DRAGUTIN DOMJANI (1875.-1933.)
"KIPCI I POPEVKE", "PO DRAGOMU KRAJU", "V SUNCU I SENCI"
impresionizam pejzaa (rafinirani dekor) - motiv prolaznosti "Bele roe"
VLADIMIR NAZOR (1876.-1949.)
kastavsko akavsko narjeje "SEH DU DAN", "GALEOTOVA PESAN"
IVO VOJNOVI (1857.-1929.)
trajna inspiracija motivom rodnog Dubrovnika: "EKVINOCIJ", 1895.
"DUBROVAKA TRILOGIJA", 1903.:
1. "Allons enfants", 2. "Suton", 3. "Na taraci"
(prozni odlomci didaskalija i lirizam psiholokih dijaloga) - simbolika
disharmonina struktura - soneti "Prelude" i "Na Mihajlu"
MILAN BEGOVI (1876.-1948.)
drame: "PUSTOLOV PRED VRATIMA", 1926., "BEZ TREEGA", 1931.
JANKO POLI KAMOV (1886.-1910.)
najcjelovitiji avangardist moderne - "PSOVKA" - ok; poezija pobune
"Pjesma nad pjesmama" - antipoezija - krik, negacija, digresivnost, simultanost...

68

XVII. AVANGARDA I MODERNISTIKI POKRETI (I. razdoblje)

stilski pluralizam - otpor tradiciji - nihilistika raspoloenja
1. EKSPRESIONIZAM - 20-ih god. u Njemakoj
teme: vjenost, rat, mistika - motivi: strah, krik, oaj, jeza, kaos
GEORG TRAKL i FRANZ WERFEL
2. DADAIZAM - 1916. u Zurichu
TRISTAN TZARA - manifest 1918. - destrukcija
3. NADREALIZAM - 20-ih god. u Francuskoj (automatizam misli)
ANDRE BRETON - manifesti 1924. i 1930., P. ELUARD i L. ARAGON
4. IMAINIZAM - aluzivno pjesnitvo, slobodan stih, bez verbalizma
5. KUBIZAM - priroda doivljena kroz geometrijske oblike
6. FUTURIZAM - po. st. u Italiji i Rusiji (motivi industrijske civilizacije)
FILIPO TOMASO MARINETTI - manifest 1909.
VLADIMIR MAJAKOVSKI - antiesteticizam - urbane teme
SERGEJ A. JESENJIN (1895.-1925.)
voa ruskih imainista 20-ih god. - seoski pejzai
"ISPOVIJED MANGUPA" - "jesenjintina" - tragian boemski ivot
FEDERICO GARCIA LORCA (1898.-1936.)
panjolski pjesnik - vezan uz Andaluziju i folklor (nadrealizam) - tema: smrt
lirika: "CIGANSKI ROMANCERO", "PJESNIK U NEW YORKU"
drame: "KRVAVA SVADBA", "DOM BERNARDE ALBE"
PABLO NERUDA (1904.-1973.)
hispanoameriki pjesnik (ile), nobelovac - "PANJOLSKA U SRCU"
THOMAS STEARNS ELIOT (1888.-1965.)
Amerikanac - engleski knjievnik; nobelovac - imaizam i neoklasicizam
"PUSTA ZEMLJA", 1922. poema
MARCEL PROUST (1871.-1922.)
ciklus od 13 romana "U TRAGANJU ZA IZGUBLJENIM VREMENOM"
"Combray" dekadencija - susret prolosti i sadanjosti (simultanost vremena)
pejzai, metafore (mirisne i jestive slike) - afektivna memorija

69

FRANZ KAFKA (1883.-1924.)

njemaki idov iz Praga - prvak moderne knjievnosti
tzv. magijski realizam - efekt odbojnosti (sablasna kafkijanska atmosfera)
stil: ekspresionizam, nadrealizam, alegorija, groteska, drutvena kritika
"PREOBRAAJ", 1912. i "PROCES" - nema radnje; vremenski vakuum
WILLIAM FAULKNER (1897.-1962.)
teme amerikog Juga - "KRIK I BIJES", 1929., "SVJETLOST U KOLOVOZU"
moderni romani - tehnika struje svijesti (unutranji monolog)
LUIGI PIRANDELLO (1867.-1936.)
"EST OSOBA TRAI AUTORA", 1921. - moderna drama (misaono kazalite)
isprekidana pria - "efekt umnoavanja slika" (dva zrcala)
XVIII. HRVATSKA KNJIEVNOST OD 1914.-1929
(EKSPRESIONIZAM)
ekspresionistiki asopis "KOKOT", 1916. Ulderika Donadinija
ANTUN BRANKO IMI (1898.-1925.)
urednik ekspresionistikih asopisa: "Vijavica", 1917., "Juri", i "Knjievnik"
"PREOBRAENJA", 1920. - novost: slobodan stih
egzistencijalne teme - ljubav i smrt (sukob duha i tijela) - "Ciklus o siromasima"
XIX. HRVATSKA KNJIEVNOST OD 1929.-1952.
(II. razdoblje)
MIROSLAV KRLEA (1893.-1981.)
pjesnik, prozaist, dramatiar, esejist i leksikograf
urednik asopisa "Plamen", 1919. - lanak "HRVATSKA KNJIEVNA LA"
socijalni realizam - kulminacija 30-ih god. - tzv. "sukob na knjievnoj ljevici"
esej "PREDGOVOR PODRAVSKIM MOTIVIMA", 1933.
urednik asopisa "Knjievna republika", 1924. i "Danas", 1932.
urednik asopisa "Peat", 1939. - lanak "DIJALEKTIKI ANTIBARBARUS"
1. drame:

1. ciklus - "LEGENDE", 1914. (ekspresionizam)

2. ciklus - "GALICIJA" (U LOGORU), "GOLGOTA" I "VUJAK"
3. ciklus - "GLEMBAJEVI", 1928.-31. (trilogija)
I. "Gospoda Glembajevi", II. "U agoniji" i III. "Leda"
"ARETEJ" ili Legenda o sv. Ancilli, 1963.

2. poezija: "PAN", "TRI SIMFONIJE", 1917.

"PJESME I., II., III." i "LIRIKA", 1918.-19. - ratna lirika

70

"KNJIGA PJESAMA", 1931. - "PJESME U TMINI", 1938.

"BALADE PETRICE KEREMPUHA", 1936. (kajkavtina)
/"Ni med cvetjem ni pravice", "Na mukah", "Khevenhiller"/
3. proza:

a) novele: "HRVATSKI BOG MARS", 1922. (antiratna tema)

/"Baraka 5B", "Bitka kod Bistrice Lesne"/
"NOVELE", 1924. (malograanska tematika)
b) romani: "POVRATAK FILIPA LATINOVICZA", 1932.
"NA RUBU PAMETI", 1932.
"BANKET U BLITVI", 1938., 39., 63.
"ZASTAVE", 1967. (roman-rijeka)

4. eseji:

"MOJ OBRAUN S NJIMA", 1932. (polemike)

"DESET KRVAVIH GODINA", 1937. (politike teme)
"EUROPA DANAS", "EPPUR SI MUOVE", 1937. (studije)
"DAVNI DANI", "DJETINJSTVO U AGRAMU" (dnevnik)

IVO ANDRI (1892.-1975.)

"Hrvatska mlada lirika", 1914. - knjiga lirike "EX PONTO", Zagreb, 1918.
proza: "PROKLETA AVLIJA", "TRAVNIKA KRONIKA" nobelovac
AUGUSTIN (TIN) UJEVI (1891.-1955.)
"Hrvatska mlada lirika", 1914. - uzori: Kranjevi, Mato, Baudelaire
"LELEK SEBRA", 1920. - "Svakidanja jadikovka" (usamljenost, lamentacija)
"KOLAJNA", 1926. - "Notturno" (neopetrarkizam)
"AUTO NA KORZU", 1932. - "Visoki jablani" (motiv prirode - optimizam)
"OJAENO ZVONO", 1933. - "Pobratimstvo lica u svemiru"
"EDAN KAMEN NA STUDENCU", 1955. (rezignacija)
kritike i eseji: "SKALPEL KAOSA", "LJUDI ZA VRATIMA GOSTIONICE"
DOBRIA CESARI (1902.-1980.)
"SPASENA SVJETLA", 1938. - "Oblak", "Povratak"
socijalna lirika - "Balada iz predgraa", "Mrtvanica najbjednijih"
DRAGUTIN TADIJANOVI (1905.)
autobiografski motivi (Rastuje) - "Dugo u no, u zimsku bijelu no"
"PRSTEN", 1965. - sukob sela i grada (nostalgija) - "Veer nad gradom"
MATE BALOTA (1898.-1973.)
pravim imenom Mijo Mirkovi - akavska poezija "DVI DASKE", "KOZA"

71

IVAN GORAN KOVAI (1913.-1943.)

"OGNJI I ROE" - poezija gorskokotarske kajkavtine
"DANI GNJEVA" - socijalna tematika (defabularizacija proze)
"JAMA" - poema u 10 pjevanja (monoloki oblik, stih: jedanaesterac)
HERMAN HESSE (1877.-1962.)
elementi psihoanalize i meditacije autobiografska proza (esejistike digresije)
SIDDHARTA, STEPSKI VUK, IGRA STAKLENIM PERLAMA
BERTOLT BRECHT (1898.-1956.)
tzv. puki komadi:"MAJKA COURAGE", "KAVKASKI KRUG KREDOM"
EPSKO KAZALITE - pripovjedaki elementi u predstavi "efekt zaudnosti"
JEAN PAUL SARTRE (1905.-1980.)
EGZISTENCIJALIZAM - osjeaj strave i tjeskobe, besmisao
filozofski romani: "MUNINA", "RIJEI" (nobelovac)
ALBERT CAMUS (1913.-1960.)
1. faza apsurda - bliskost egzistencijalizmu - "STRANAC", 1942.
2. faza - raskid s egzistencijalizmom - "KUGA", 1947. pozitivan moral
EUGENE IONESCO (1912.-1994.)
"ELAVA PJEVAICA", "STOLICE", "INSTRUKCIJA", "NOSOROG"
antidrame - raspad dijaloga, govorni kliei - tzv. kazalite nasilja
SAMUEL BECKETT (1906.-1989.)
apsurdnost ivota - pesimizam i besmisao - "U OEKIVANJU GODOTA"
KAZALITE APSURDA - tzv. kazalite utnje (antiestetika)
ERNEST HEMINGWAY (1898.-1961.)
ameriki pripovjeda, nobelovac - pripadnik "izgubljene generacije"
novinarski stil - "ZBOGOM ORUJE", "I SUNCE SE RAA",
"KOMU ZVONO ZVONI", "STARAC I MORE", 1952.
MEA SELIMOVI (1910.-1982.)
"DERVI I SMRT" - gl. junak je pripovjeda - sentencioznost
XX. DRUGA MODERNA U HRVATSKOJ KNJIEVNOSTI
(1952.-1969.)
doktrina tzv. socijalistikog realizma (1945.-1952.) - kritika egedina i Krlee
1. "krugovai" (1952.-1960.) - urednik asopisa "Krugovi" Vlatko PAVLETI
kozmopolitizam - zapadni uzori, pjesniki ludizam
72

PUPAI, SLAMNIG, MIHALI, KRMPOTI, VRKLJAN

2. "razlogovci" (1961.-1969.) - asopis "Razlog" (DRAGOJEVI, STAMA)
tzv. pojmovno pjesnitvo
afirmacija Zagrebake stilistike kole - asopis "Umjetnost rijei", 1957.
PETAR EGEDIN (1909.-1998.)
intelektualni pisac (hermetinost i misaonost) - egzistencijalne teme monolokoasocijativni romani: "DJECA BOJA", 1946. i "OSAMLJENICI" (personalizam)
VLADAN DESNICA (1905.-1967.)
asocijativno-intelektualistika proza - tehnika struje svijesti (defabularizacija)
"PROLJEA IVANA GALEBA", 1957. - roman-esej, roman "spuva"
irealni dnevnik - lirske meditacije (tijek podsvijesti)
RANKO MARINKOVI (1913.-2001.)
"KIKLOP", 1966. - kritika drutva, ironija - egzistencijalna problematika (strah)
modernost teme i stila - unutarnji monolog, mozaina kompozicija
igra rijei - knjievne asocijacije i simbolika
SLOBODAN NOVAK (1924.)
"MIRISI, ZLATO I TAMJAN", 1967. - dvoplanska radnja (realna i alegorijska)
moralizatorski roman (monodrama) - ironija i sarkazam
JURE KATELAN (1919.-1991.)
"CRVENI KONJ", 1940., "PIJETAO NA KROVU", 1950., "DIVLJE OKO",55.
nadrealizam (simboli zaviaja) - "Jadikovka kamena"
VESNA PARUN (1922.)
"ZORE I VIHORI", 1947., "CRNA MASLINA", 1955., "ROPSTVO"
emocionalnost - motivi prirode i djetinjstva
"Mati ovjekova" ,"Ti koja ima nevinije ruke"
JOSIP PUPAI (1928.-1971.)
subjektivni svijet intime - ideal tzv. iste umjetnosti
"MLADII", 1955., "MOJ KRI SVEJEDNO GORI", 1971. - hermetinost
zaviajni motivi i intima, abeimievska grafika struktura ("More")
SLAVKO MIHALI (1928.)
pjesnitvo egzistencijalizma - "KOMORNA MUZIKA"
poezija frustriranosti - kolokvijalan govor, hermetizam
IVAN SLAMNIG (1930.-2001.)
neobino primorstvo ("Barbara") - urbani govor (ironija, dosjetka)
73

ANTUN OLJAN (1932.-1993.)

refleksivnost - egzistencijalna pitanja: "IZDAJICE", "LUKA",
"KRATKI IZLET" - parabola - arkadijski ugoaji (uloga klape)
VITOMIR LUKI (1929.-1991.)
Iz Bosne i Hercegovine kult istine i fantastine teme
SOBA ZA PROLAZNIKE, ALBUM, ZAUSTAVLJENI KALENDAR
XXI. SUVREMENA HRVATSKA KNJIEVNOST (1970.-1990.)
POSTMODERNIZAM
pluralizam stilova - intertekstualnost,
intermedijalnost - tzv. patchwork (estetiki infantilizam)
"proza u trapericama" (tzv. jeans-proza) - uzor amer. knji.(Salinger)
"fantastiari" - tzv. paralelni svjetovi (iracionalno, bizarno)
asopisi: "Republika" (izlazi neprekidno od 1945.), "Off" i "Quorum"
trivijalni anrovi - kriminalistiki, bulevarski, avanturistiki ili horror romani
"novi historizam" - povijesni i obiteljsko-genealoki romani
hrvatska knjievnost u egzilu (dijaspora)
asopis "Hrvatska revija", 1951.-1990., Buenos Aires (Nikoli i Bonifai)
poezija - Vinko Nikoli, Viktor Vida, Lucijan Kordi, Boris Maruna
IVO BREAN (1936.)
"PREDSTAVA HAMLETA U SELU MRDUA DONJA"
tzv. groteskne tragedije (predstava u predstavi) - uporaba literarnog arhetipa
IVAN ARALICA (1930.)
povijesna tetralogija: "PSI U TRGOVITU", 1979., "PUT BEZ SNA", 1982.,
"DUE ROBOVA", 1984., "GRADITELJ SVRATITA", 1986.
teme - sukob interesa u Hrvatskoj (Turska, Venecija, Austrija)
tzv. roman-ipak (zavreci nisu konani)
NEDJELJKO FABRIO (1937.)
romaneskna duologija: "VJEBANJE IVOTA", 85. i "BERENIKINA KOSA"
hrvatsko-talijanski odnosi (egzistencijalne drame)
PAVAO PAVLII (1946.)
najpopularniji suvremeni hrvatski prozaist (tehnike tzv. zabavne knjievnosti)
mijeanje fantastike i kriminalistikih elemenata - "VEERNJI AKT",
"SLOBODNI PAD", "KORALJNA VRATA", "RUPA NA NEBU"

74