Sveuilite u Zadru

Odjel za pedagogiju
Predkolska pedagogija 1

JESPER JUUL
VAE KOMPETENTNO DIJETE
Seminarski rad

Nastavnica:

Studentice:

Prof.dr.sc. Slavica Bai

Marijana Petkovi
Lucia Metrovi
Zadar, 01. prosinca 2014.

SADRAJ

I.Uvod..................................................................................................................................3
II. ivotopis.........................................................................................................................4
III. Obiteljske vrijednosti.....................................................................................................5
III.1 Obitelj kao struktura moi...........................................................................................5
III.2 Demokratsko meurazdoblje.......................................................................................8
III.3 Zajednitvo ravnopravnog dostojanstva....................................................................10
IV. Djeca surauju..............................................................................................................11
IV.1 Temeljni sukob...........................................................................................................11
IV.2 Suradnja.....................................................................................................................11
IV.3 Integritet.....................................................................................................................13
IV.4 Sukob.........................................................................................................................14
V. Samosvijest i samopouzdanje........................................................................................16
V.1 Definicije.....................................................................................................................16
V.2 Vidi me, mama!...........................................................................................................16
V.3 Priznanje i procjena.....................................................................................................17
V.4 Nevidljiva djeca.......................................................................................................18
V.5 Nasilje je nasilje..........................................................................................................19
V.6 Samosvijest odraslih....................................................................................................19
VI. Odgovornost, preuzimanje odgovornosti i mo.........................................................20
VI.1. Djeja osobna odgovornost.....................................................................................21
VI.2. Preodgovorna djeca..................................................................................................22
VI.3. Mo roditelja............................................................................................................23
VII. Granice.......................................................................................................................24
VIII. Obitelji s tinejderima...............................................................................................25
VIII.1. Partnerstvo i roditeljstvo........................................................................................26
IX. Zakljuak.....................................................................................................................27
X. Popis literature..............................................................................................................28
X. 1 Knjige........................................................................................................................28

I.Uvod

Ponaanje djece, bez obzira surauju li ili odbijaju suraivati, vano je za razvoj i
zdravlje roditelja onoliko koliko je ponaanje roditelja vano za razvoj i zdravlje djece.
Interakcija izmeu odraslih i djece uzajaman je proces uenja. to vie nastupamo jedni
prema drugima s ravnopravnim dostojanstvom, to smo svi vie na dobitku.
Predavanja Jespera Juula, slavnog djejeg psihologa i autora ove kultne knjige u kojoj
iznosi primjere iz svog rada na Kemplerovom institutu Skandinavije, uvijek su odlino
posjeena. Ovog danskog strunjaka za djeju psihologiju koji pola godine provodi u
Danskoj, a pola u Hrvatskoj zahvaljujui supruzi zagrepanki, uvaavaju svi kojima je stalo
izgraditi svoju djecu u kvalitetne i sretne ljude. U ali je rekao kako bi najvei problem u
Hrvatskoj, kolstvo, moglo biti rijeeno za tri-etiri generacije, ironino primjeujui da je to
istinski problem u Hrvatskoj te da politika nema volje za sustavne promjene, a individualci u
kolama pojedinano ne mogu unijeti nita novo. On tvrdi kako su konzervativne kole
najvei hrvatski problem.
Knjiga je podijeljena u sedam poglavlja i broji 270 stranica. Juul polazi od stajalita
kako odrasli smatraju za svoju djecu da nisu pravi ljudi od roenja, to jest da trebaju znaajno
utjecati na njih odgojem kako bi se mogli ponaati kao pravi i odrasli ljudi. Roditelji i djeca se
vole, no obino se meusobno ne odnose jedni prema drugima s ljubavlju. Dijete je
kompetentno i vrlo sposobno nauiti svoje roditelje sve ono to trebaju znati.
Sljedee stajalite jest kako djeca surauju, ak i onda kad roditelji smatraju da su
nepodnoljiva. Djeca toliko vole svoje roditelje i u stanju su uiniti velike rtve protiv sebe
samih, protiv vlastitog integriteta, jer imaju povjerenja u njih. Juul govori jo i o samosvijesti
kojoj roditelji obino ne pomau, ne jer su loi, nego jer ne znaju. Velik je problem to ne
govore osobnim jezikom, zaboravili su ga. Kad govore njime, djeca ue od njih. Djeca ue
kopirajui roditelje i njihovo ponaanje, iako oni esto trae od njih jedno, a pokazuju im
neto drugo.
Jesper Juul iznosi temelj ove knjige: djeca su u mogunosti pruiti roditeljima
povratnu informaciju to e im omoguiti zadobivanje njihove vlastite izgubljene
kompetentnosti i pomoi im odbaciti njihove neplodne i bezosjeajne obrasce ponaanja.

II. ivotopis

Jesper Juul je meunarodno priznati obiteljski terapeut, pisac i voditelj edukacija s

aktivnostima u vie od 16 zemalja irom svijeta. Od 2007. g. osniva je i voditelj Familylab
3

Internationala - organizacije koja nudi seminare, predavanja, radionice i savjetovanja

roditeljima i obiteljima, javnom sektoru, kao i privatnim tvrtkama. Mnogima je Jesper Juul
najpoznatiji kao autor knjige "Vae kompetentno dijete" (1995. g.; u Hrvatskoj 1996. g.) u
kojoj je saeo svoje 25-godinje iskustvo rada s obitelji te gdje osporava velik broj temeljnih
pretpostavki tradicionalne razvojne psihologije kao i dominantnih pedagokih modela i
metoda odgoja. Ideje iznesene u tom djelu u meuvremenu su potvrene od strane
neuroznanosti i psihologije meuljudskih odnosa te predstavljaju osnovu za novu paradigmu i
perspektivu u prouavanju obitelji, kao i interakcije izmeu djece, mladih i odraslih. Jesper
Juul je u protekla dva desetljea formulirao novu paradigmu naina na koji doivljavamo
djecu i naina kojima se trudimo podrati njihov razvoj i socijalizaciju. Njegovi glavni ciljevi
su inspirirati, pomoi i pruiti podrku roditeljima i profesionalcima kako bi se osiguralo da
novi narataji djece odrastu u drutveno i mentalno zdrave pojedince, nudei alternative
mnogim nasilnim i tetnim postupcima kojima su djeca i mladi bili izloeni u prolosti, a dio
njih i u sadanjosti. Nakon to je od 1979. 2004. bio predsjednik Uprave Kempler instituta
Skandinavije koje nudi poslijediplomsko obrazovanje o obiteljskoj terapiji i savjetovanju,
Jesper Juul svoje vrijeme sada posveuje podrci i edukaciji socijalnih poduzetnika diljem
zemalja, osiguravajui time da nova generacija strunjaka dalje razvija njegov rad i filozofiju
kroz nove i inventivne naine.
Jesper Juul je:

Poasni lan Drutva za psiholoku pomo

lan Upravnog vijea Drutva za razvoj djejih ivotnih kompetencija

lan Upravnog vijea za Sinn-Stiftung

Curriculum menader Familylab International-a

Familylab Hrvatska dio je meunarodne organizacije Familylab International iji je

osniva upravo Jesper Juul. Projekt Familylab aktivan je u 12 europskih zemalja, Junoj
Americi, Australiji i Novom Zelandu, a u Hrvatskoj postoji od 2008. godine. Osnovna
ideja Familylaba je pruiti podrku roditeljima koji se susreu s nizom pitanja, dilema i
izazova vezanih uz odgoj i izgradnju odnosa s djecom, ali i s partnerima te ostalim lanovima
obitelji.
4

III. Obiteljske vrijednosti

U gotovo svim dijelovima svijeta, osnovne vrijednosti koje su tijekom vie od dva
stoljea omoguavale siguran temelj obitelji, prolaze trenutno kroz razdoblje dezintegracije 1 i
promjene. Hijerarhijski strukturirane, autoritarno patrijarhalne ili matrijarhalne obitelji postaju
stvar prolosti. Neke se oajniki trude zadrati standarde iz dobrih starih vremena, dok
druge pak eksperimentiraju s novim i plodnijim nainima zajednikog ivota. (Juul, J.
1995:15)
III.1 Obitelj kao struktura moi

Stoljeima postoji obitelj kao struktura moi u kojoj mukarci imaju mo nad enama, a
odrasli nad djecom. Apsolutna mo, koja je zahvaala drutvene, politike i psiholoke razine,
a redoslijed se nije dovodio u pitanje: prvi je uvijek mukarac, potom ena ukoliko u obitelji
nije bilo odraslih sinova zatim sinovi pa keri. Uspjenost braka ocjenjivala se po eninoj
sposobnosti i spremnosti podvrgavanja muu, a jasan cilj odgoja bio je natjerati djecu na
prilagoavanje i poslunost onima na vlasti. Poto je obiteljska struktura moi bila totalitarna,
svaki se manjak sposobnosti ili spremnosti na suradnju kanjavao tjelesnim nasiljem i/ili
ogranienjima ionako smanjene osobne slobode. Idealna situacija bila je upravo ona bez
sukoba. Obitelj je pruala siguran temelj. Poticalo se na pokazivanje razumijevanja, ljubav i
nepopustljivost, ali nikako na predavanje svoje moi.
Zamisao o tome kako djecu dovesti u red, jasno je znailo da su djeca potencijalno
poput ivotinja i asocijalna. Odraslima stoga trebaju metode s pomou kojih e omoguiti
razvoj djece u ljudskom i drutvenom smislu. Nunost primjene metode nije bila upitna. No,
danas smo svjesni da su djeca zbiljski ljudi od samog poetka, stoga je besmisleno govoriti o
metodama. Djeca se raaju kao ljudska i drutvena bia te kako bi se te osobine i dalje
razvijale, ona trebaju biti s odraslima koji se ponaaju ljudski i drutveno. Bilo kakva metoda
tetna je za djecu jer ih pretvara u objekte u odnosu na njihove najblie i najdrae.
Oko druge godine ivota, djeca se postupno poinju oslobaati svoje potpune ovisnosti
o roditeljima. Tada poinju htjeti i razmiljati, osjeati i samostalno postupati. Razvija se
samostalna kompetentnost koja u odreenom trenutku nailazi na prkos roditelja. Djeca postaju
mudra i kada naiu na roditeljsko negodovanje, postaju ili prkosna doekujui prkos
prkosom ili ovisna i bez inicijative. No, mala djeca postaju sve neovisnija i samostalnija, jer
to je sastavni dio njihova razvoja, a samo totalitaran sustav moe taj trajni razvoj jedinstvene,
samoodreene osobnosti pretvoriti u problem.
1 dezintegracija (franc.) - raspadanje, rastakanje, razaranje neke cjeline
5

Pubertet, pojam koji je poprimio krajnje negativno znaenje, danas se automatski

povezuje sa sukobom, svaom i nevoljom. On predstavlja unutarnji psihiki (osobni),
psihoseksualni razvoj koji u mnogih mladih izmeu 12 i 15 godina stvara snanu unutarnju
nesigurnost i uznemirenost. Stajalite da taj razvoj (razdoblje) ve sam po sebi treba biti
uzrokom meusobnih svaa (s odraslima) obina je glupost. Juul naglaava kako uestalost
sukoba i njihova jaina ovise i o sposobnosti odraslih da priznaju da se priroda njihove uloge
mijenja te o suoavanju, odnosno o nainu hvatanja u kotac s razvojem ponaanja tijekom
prve 3-4 godine djetetova ivota.
Tinejderske godine uvelike su definirane terminima: pobuna, neovisnost, revolucija,
te manjak discipline. Unutar obitelji s tinejderima, krivnja se sentimentalno pripisuje djeci.
Tu se naglaava uvjerenje da je ouvanje strukture moi najbolje za obje strane, odnosno sve
se pripisuje tim godinama i hormonima.
Granice, koje odreuju to je djeci doputeno, a to ne, to trebaju i ne trebaju initi,
neka su vrsta obiteljskih policijskih propisa koji slue za upravljanje djetetovim tjelesnim,
duevnim i emocionalnim tenjama. Djeca se razvijaju zdravo i harmonino samo onda kada
odrasli u obitelji postave neke granice. No, vano je da i djeca i odrasli postave vlastite
granice, jer je samo pitanje postavljanja granica drugima prije svega iskazivanje moi.
Roditelji su se uvijek obraali strunjacima kako bi dobili koji savjet vezan za djeje reakcije
ili poslunost, a oni su se uvijek sastojali od etiri kljuna elementa: slonosti,
nepopustljivosti, posljedica i nepristranosti.
"Vano je da su roditelji sloni u odgoju djece." (Juul, J. 1995: 24) Ovo je jedno od
najsnanijih obiteljskih uvjerenja, iza ega stoji bitna izreka: Slonost je snaga. Unato silnim
patnjama, rtvovanjima, brojnim svaama i osjeajima krivnje zbog neuspjeha, roditelji
uvijek nastoje biti sloni jer je upravo to najbolje za djecu kojoj nesklad u obitelji teti.
Slonost je ideal kojem svaka obitelj tei. No, praksa u svakodnevnom ivotu pokazuje
upravo suprotno, taj ideal ne postoji. Roditelji su rijetko kada sloni. Pri dovoenju djece u
red i discipliniranju, otac ima drugaiji pristup od majke koja se gotovo uvijek umijea kao
prva pomo, jer ona po prirodi i donosi zatitu u obitelji. Jesper Juul zakljuuje kako je posve
nevano slau li se roditelji u pogledu odgoja ili ne. Najbitnije je da se oni sloe u jednome, a
to je da je prihvatljivo ne slagati se. Samo ako razlike meu sobom vide kako neto loe, djeca
postaju nesigurnom.
Strogost ne teti sve dok se djeca osjeaju voljeno. Ovaj pojam je nuan u ouvanju
strukture moi kao i pojam slonosti s kojim je povezan. Kada se slonost odraslih pokae
nedovoljnom u postizanju poslunosti, nastavlja se strogou. Vrijednost strogog postupanja
6

iskljuivo je povezana s nepopustljivim ne. Najvanije je da disciplina i strogost proizlaze

iz dobrih namjera.
Roditelji se vrlo esto pitaju to im je initi kada ih djeca ne sluaju, unato tome to
su sloni i strogi. Razmiljaju o posljedicama, a odgovor uvijek lei unutar dviju istih
kategorija: fizikog nasilja i/ili ograniavanja osobne slobode gdje se javlja i potreba za
opravdanjem, primjerice: To je za tvoje vlastito dobro! Shvatit e to kada odraste! Nakon
izvrenja kazne, gdje roditelji jasno pokazuju svoju dominaciju i uspjeno oduzimaju osobnu
djeju slobodu, pitaju se nisu li pokvarili odnose sa svojim djetetom, pa najee takve
nedoumice rjeavaju zahtjevom: Zagrli sada tatu i zaboravimo sve to je bilo., ili pak
neizravnijom metodom: Jesmo li opet prijatelji?. (Juul, J. 1995:26) Ovakvi postupci
postupno unitavaju odnos izmeu djece i odraslih, a jedan od razloga je upravo sklonost
odraslih odbaciti svu odgovornost za ono to se zbilo i pripisati je djetetu to je destruktivno i
za djetetovo povjerenje u odrasle i za djetetovu samosvijest.
Roditelji su oduvijek ispravljali i kudili djecu kada su se krivo ponaala, a kada bi
dijete priznalo da je pogrijeilo ili pokazalo neke druge znakove kajanja, prizor se smatrao
uspjeno zakljuenim i ta filozofija se i dalje nastavljala uz primjenu izreka poput: Sram te
bilo!; Treba te biti sram!; Zar te nije sram? (Juul, J. 1995:27) No, u taj sustav je uveden
novi koncept nepristranosti (pravednosti), kao neka vrsta vodia kako bi se smanjila
mogunost neuspjenosti odgoja. To je znailo da je odrasla osoba morala biti sigurna da je
dijete uistinu krivo, prije nego je primijenila kaznu iz ega se jasno vidi da je nepravednost
predstavljala nasilje naneseno nedunima. Pravednost u odgoju je jedan od najvanijih faktora
psiholoke stabilnosti djeteta.
Skup opisanih vrijednosti, zastupljen je diljem svijeta. One imaju visok stupanj
povezanosti meu sobom, njihovim polazitima i ciljevima. Djeca su se uvijek trebala
uklopiti, pristojno govoriti, slagati, odnosno, nisu trebala biti ono to jesu. Od njih se
oekivalo da glume poput nekih glumaca koja trebaju uiti odreeni tekst. Juul tei za
traenjem novog sustava vrijednosti, koje e biti veliki korak za ovjeanstvo i podsjea nas
da oni roditelji koji obitelj smatraju strukturom moi vjerujui kako je to najbolje to mogu
pruiti svojoj djeci, ne shvaaju da je to prvenstveno izraz moi.
III.2 Demokratsko meurazdoblje

Na temelju stoljetne podreenosti, ene zakljuuju da je jednakost bolja. Borba je ila

u pravcu demokratizacije uloga izmeu spolova i odgovornosti u obitelji te protiv
7

nejednakosti u drutvu u podruju zapoljavanja i obrazovanja. Novonastali roditelji, koji su

bili odgajani po principu zabrana i propisa, smatraju kako djeca trebaju imati pravo na
objanjenje u vezi s normama i granicama koja su im odrasli nametnuli. Zbog iskustva
odrastanja u obitelji s manje-vie totalitarnom strukturom moi, strunjaci su mislili kako su
pravila demokracije moda bolja, pa pojmovi poput prava na utjecaj, sudjelovanje u
donoenju odluka i djeja prava ulaze u sustav nove vrste odnosa izmeu djece i odraslih.
Metode odgoja padaju u vodu, a zamjenjuje ih vanost razumijevanja djece i mladei. Javlja
se i pravo ena na odluivanje o svom tijelu, a potpomae i industrija lijekova za
omoguivanje uspjene zatite od zaea. Juul je ovo razdoblje nazvao demokratskim
meurazdobljem iz dva razloga: demokratske vrijednosti iskuavale su se kako alternativan
sustav obiteljskih vrijednosti u obitelji koji se pokazao valjanim, mada nedostatnim. Stoga je
to razdoblje bilo prilino ogranieno - jedno vano meurazdoblje u sukobljavanju s
tradicionalnom strukturom obitelji. Demokratske vrijednosti svakako su koristan dodatak
temeljnim obiteljskim vrijednotama, no, same po sebi, nisu dovoljne. (Juul, J. 1995:30)
Odluujui element za zdravlje i razvoj kako djece, pa tako i odraslih predstavlja kvaliteta
interakcijskog procesa u obitelji, a pod tim se smatra ton, duh i ozraje (atmosfera). Na
kvalitetu odnosa utjeu brojni initelji: linost i ivotno iskustvo roditelja, njihov uzajaman
odnos, njihovi osobni usponi i padovi, njihova gledita, stavovi i filozofija, njihova svjesnost
o sukobima i sposobnost njihova prevladavanja te njihova snaga u odnosu na stresove i krize.
Djeca takoer utjeu na proces svojim manjkom ivotnog iskustva, osjetljivou prema
sukobima, eljom za suradnjom, svojom ivotnou i kreativnou. No, djeca ne mogu biti
odgovorna za kvalitetu interakcije, jer tamo gdje upravo ona odluuju, rezultat je vrlo
destruktivan. Roditelji trebaju biti odgovorni za dobrobit obitelji. U situacijama u kojima
djeca i odrasli trebaju zajedno funkcionirati (djeci se daje pravo utjecaja u demokratskom
smislu, pod uvjetom da je opi cilj njihovo uvoenje u demokraciju), djeci e biti bolje ako
odrasli budu u prvom redu ozbiljno shvaali njihove elje i potrebe. Juul istie da je obitelj
pravna cjelina samo pri stvaranju i raspadu. Izmeu toga tijekom svog nastojanja, ona je, prije
svega, egzistencijalna i emocionalna cjelina. Nuno je ravnopravno dostojanstvo. Prijelaz na
demokratsku obitelj doveo je do sukoba kao i svaki novi pokuaj i veina revolucionarnih
zamisli da se prekrii ono staro bez odreenih ideja o novome. Danas smo tako svjedoci
mnogim nesigurnim suvremenim obiteljima koje nemaju gotova rjeenja za svoje probleme.
Sukob je normalna pojava u ivotu svake obitelji. Obiteljski suivot donosi sitne
nesuglasice od toga koji e se film gledati ili kome e se ii u posjet, ali i neslaganja oko
bitnih, da ne kaem presudnih obiteljskih odluka kao to je npr. odabir zvanja. Prije se na
8

sukobe izmeu djece i odraslih gledalo kao na izraz odgoja ili njegovo pomanjkanje. To je
bilo neprimjereno za obitelj jer je stvaralo pobjednike i gubitnike. Nastaju vrlo potresna
iskustva, najee razvodi brakova i obitelji s jednim roditeljem koje su uestalije nego ikada
prije u ljudskoj povijesti. Kvalitetno rjeavanje sukoba u obitelji ide prema tome da su na
kraju ipak svi pobjednici jer su svi lanovi obitelji otkrili nove mogunosti koje odgovaraju
svima. Cilj nije otkrivanje krivca ve definiranje problema i otkrivanje uzroka i njihovo
uklanjanje to dovodi do ukazivanja puta za zajedniku suradnju.
Ideja o ravnopravnosti pokazala se kao pokuaj ruenja uloga spolova i njihovo
preoblikovanje u smislu vee jednakosti. Mukarac vie nema ulogu opskrbljivaa, a ena
ulogu kuanice. Mukarci u obitelji kao izravni nasljednici starih totalitarnih vladara,
podvrgnuti su opoj kritici. Doivljavaju pokude kao neku vrstu kastriranja, to je, u svakom
sluaju, bio paradoks: mukarci i oevi nikada nisu igrali vanu ulogu u obitelji, ni
kvantitativno, ni kvalitativno, pa se, prema tome, kritika uglavnom temeljila na onome to
mukarci i oevi nisu radili. Preuzimali su sve vie zadaa i odgovornosti u obitelji, a uz sve
rasprostranjenije pojavljivanje ena na tritu rada, monopol mukaraca na ulogu dobavljaa
doivio je svoj kraj. (Juul, J. 1995:34) Dolazi do potrebe za identifikacijom mukog identiteta,
kao temelja za ponovno odreivanje uloga mukaraca kao partnera, ljubavnika, oeva i
lanova obitelji. enama su se godinama poricala osnovna ljudska prava, no one su, unato
tome, u manjoj ili veoj mjeri, zadrale svoja ljudska obiljeja, dok su se mukarci, izolirani u
svojoj ulozi, udaljili od svojih ljudskih obiljeja. Sve to govori o nedvojbenom pomanjkanju
ravnopravnosti.
Potovanje i prihvaanje bile su kljune rijei u novoj ravnopravnosti izmeu
spolova, no shvaale su se na razliite naine. Primjerice, je li potovanje neto to mi kao
ljudska bia dugujemo jedni drugima samo zato to postojimo, ili je to neto to moramo
zavrijediti? to znai kada partner kae: Mora to prihvatiti!? Treba li drugi partner skriti
svoje neslaganje, trebaju li pristati ili to odglumiti? Moe li se zahtijevati partnerovo
prihvaanje ili je to moda dar koji se moe pokloniti jer nekoga volimo? Bitno je nauiti
prihvaati sebe takvima kakvi smo i s tog polazita izgraivati odreeno samopotovanje,
naglaava Juul. Pokazivanje potovanja prema partneru uvijek je stvar koja ojaava odnos.
Potovati nekoga znai cijeniti ga i nastojati razumjeti njegove osjeaje, a to iziskuje puno
truda i ulaganja.
Odnos pun ljubavi izmeu mukarca i ene, ili izmeu roditelja i djece, dar je i
povlastica, to nije neto to moemo zahtijevati jedni od drugih. Glavno pravilo sastoji se u
prirodnom prihvaanju zahtijevanja onoga to elimo i moda e nam se ponekad posreiti da
9

to i dobijemo, no posljedica toga je da esto gubimo dodir s osobom za kojom teimo. Bilo
koji zahtjev u obitelji (vezano za odgovornost, obzirnost, spolnost, paljivost, dunost,
zajednitvo ili potovanje), predstavlja zahtjev za ljubavlju to je naravno apsurdno, ali ujedno
i opravdanje enje. Obitelji, kao demokratskom sustavu, nedostaje jedna dimenzija koja e se
pobrinuti za zdravlje i razvoj njezinih lanova, a to je dimenzija ravnopravnog dostojanstva.
III.3 Zajednitvo ravnopravnog dostojanstva

Bitno obiljeje naela ravnopravnog dostojanstva istie upravo razlike i ne nastoji ih

ujednaiti ili razrijeiti. Temeljne ljudske vrijednosti promiu jednako dostojanstvo izmeu
esto razliitog naina razmiljanja mukaraca i ena. Dok je jednakost statika, mjerljiva
cjelina, ravnopravno dostojanstvo dinamiki je proces. Ravnopravno dostojanstvo periodiko
je iskustvo koje obje strane doivljavaju u odnosu, no koje u nekim drugim razdobljima treba
prilagoditi kako bi se ponovo uspostavilo. Ravnopravno dostojanstvo se razlikuje od
jednakosti po nainu na koji se ne mora nuno odraavati ni u jednoj odreenoj dodjeli uloga.
Nejednakost je vana za ravnopravno dostojanstvo samo onda kada je nametnuta, a jednakost
je vana samo ukoliko razliita podruja rada i odgovornosti pridonose razvoju odreenih
sredinjih i opih ljudskih vrijednosti za osobu koja ih je poprimila. Sposobnost spontanog
odnoenja s ravnopravnim dostojanstvom prema odraslom partneru ili djetetu ovisi, kao i
mnoge druge stvari, o iskustvu koje nosimo iz obitelji u kojoj smo odrasli i o modelima uloga
koje smo tamo vidjeli. Za veinu ljudi, ravnopravno dostojanstvo jo uvijek predstavlja
vrijednost koja zahtijeva uenje i svakodnevno upranjavanje. (Juul, J. 1995:39) Ono je uvijek
bilo jedini valjani nain rjeavanja psiholokih sukoba i egzistencijalnih kriza. U stvaranju
uspjenih obitelji i zajednica, za njihovo psiholoko, socijalno i duhovno blagostanje,
zadueni su pojmovi kao to su: samosvijest, dostojanstvo (dignitet), biti ono to jesmo,
ouvanje osobnog identiteta, iskazivanje sebe, postavljanje granica i povlaenje crte. Sa svim
ovim osobinama, djeca se ili raaju ili ih razvijaju uz odgovarajuu potporu. Status
nacionalnih bolesti poprimili su niski stupanj samosvijesti, zlostavljanje i ostali oblici
destruktivnog ponaanja, psihosomatska oboljenja i depresija. Danas se nalazimo na
prekretnici naputanja ideala o dobro prilagoenom pripadniku masa i stekli smo spoznaje i
iskustvo o ljudskom zdravlju i razvoju koji su u mnogome potpuno izmijenili nae gledanje na
ljudska bia, zakljuuje Jesper Juul.

IV. Djeca surauju

10

Kada djeca prestaju suraivati, to je, onda, ili zbog toga to su suraivali previe i
predugo, ili stoga to su im naruili integritet, ali nikada stoga to ne bi bila spremna na
suradnju. (Juul, J. 1995:41)
IV.1 Temeljni sukob

Ljudi su oduvijek bili svjesni osnovne egzistencijalne dileme: sukoba izmeu

pojedinca i skupine, izmeu pojedinca i drutva, individualizma i konformizma, identiteta i
adaptacije, ili kako to Juul radije naziva: sukoba izmeu integriteta (svijesti o sebi, identitetu)
i suradnje (kopiranje/oponaanje). Generacijama su se sav odgoj, obrazovanje i ophoenje
temeljili na odreenom nainu shvaanja tog sukoba, shvaanju da su djeca u osnovi nesklona
suradnji, da su asocijalna i egocentrina. Stoga je zadaa odraslih bila jasna: djecu svakako
treba nauiti suraivati, prilagoavati se i voditi rauna o drugima. Uz razne naine, razvojem
suvremenog drutva, smanjuje se primjena tjelesnog nasilja i poveava primjena dijaloga.
Kada su djeca stvarno suoena sa sukobom izmeu integriteta i suradnje, a to se njima dogaa
jednako kao to se dogaa i odraslima, veinom svakodnevno, ona, u devet sluajeva od
deset, odabiru suradnju. (Juul, J. 1995:43) Djeci nisu potrebni odrasli kako bi ih nauili
prilagoavati se i suraivati. No, s druge strane, ona osjeaju potrebu za odraslima koji ih
mogu pouiti kako da paze na sebe u interakciji s drugima. Dva su razloga koja odraslima
predstavljaju teinu noenja s problemom. Nadalje, odrasli ne posveuju mnogo pozornosti
djejem ponaanju kada surauju. Poinju opaati tek kada prestaju, ili odbijaju suraivati.
Djeca surauju/oponaaju na dva naina: izravno i nesvjesno.
IV.2 Suradnja

Jesper Juul istie kako suradnja ovdje znai da djeca kopiraju i oponaaju najvanije
odrasle osobe koje ih okruuju (roditelji i svi ostali odrasli s kojima dolaze u blii dodir).
Djeja sposobnost za suradnju oituje se na svim podrujima. Roditelji su uzor djeci (prvi
super junaci) i zbog toga ih djeca u igri esto oponaaju. Djeca rade stvari koje su ih vidjeli da
rade. Kuhaju, peglaju, djevojice se minkaju, djeaci popravljaju aute, grade... Dijete
promatra roditelje i trudi se razumjeti uloge i meusobne odnose roditelja. Djetetova igra i
radnje e pokrivati oba spola, iako se zna dogoditi da e uporno oponaati samo jednu ulogu.
Djeca se potpuno uive u igranje uloga, zato e roditelji u njihovoj igri raspoznati svoje
ponaanje, nauke, rijei i izraze. Roditelji, djeca su vaa mala kopija! Ne udite se kada vas
dijete iznenadi nekom reakcijom ili radnjom. Dobro razmislite kada i gdje ste vi reagirali tj.
djelovali na taj nain. Djeca vas promatraju, trebate znati da su uvijek na oprezu. Najee je
suradnja na osnovi neravnopravnog dostojanstva zamijenjena poslunou: Obitelj je u
11

restoranu, djeca se zabavljaju provlaenjem izmeu stolova, to ljuti oca koji ih kori
reenicom: Ako se ne znate lijepo ponaati, ne vrijedi vas sa sobom voditi. Idemo kui!
Nekoliko mjeseci kasnije, djeca postavljaju pitanje: Moemo li i mi u restoran?, na to otac
odgovara: Moda, ali ete se morati lijepo ponaati, a ne sve pokvariti kao proli put. U
knjizi su navedeni mnogi primjeri kako bi novonastalim i ve uigranim roditeljima otvorili
oi na male, ali po djeci jako tetne pogreke. Djeja sposobnost i spremnost da kopiraju svoje
roditelje see tako daleko da ak ukljuuje i nain na koji roditelji rjeavaju sukobe i
probleme. Nije nita neuobiajeno da dvoje djece iz iste obitelji surauju razliito: jedno
izravno, drugo neizravno, to udi i roditelje i strunjake poto djeca imaju iste uvjete i
odgojena su na isti nain.
Juul navodi itav problem izravne i nesvjesne suradnje/oponaanja :

Djeca izvrgnuta pokudama postaju i sama kritina prema drugima ili samokritina.

Djeca koja su odgajana uz primjenu nasilja, postaju i sama nasilna ili autodestruktivna.

Djeca odgojena u obiteljima u kojima nitko ne iskazuje osjeaje, postaju povuena ili
priljiva.

Djeca koja su bila izvrgnuta nasilju ili spolnom zlostavljanju, postaju neumjerena i
autodestruktivna ili neumjerena i nasilna. (Juul, J. 1995:52)

Cilj je, jednostavno reeno, istaknuti da svi imaju valjane razloge za ono to ine. Svi su
neduno

dovedeni

do

destruktivnog/autodestruktivnog

ponaanja,

naglaava

Juul.

Zanimljivost je da djeca preuzimaju i iskrivljavaju destruktivno ponaanje odraslih te to esto

ine tako da se tek kasnije u njihovom ivotu to pojavi kao problem to, s druge, ne znai da
djeca uvijek neizravno surauju s destruktivnim ponaanjem odraslih. U polovini sluajeva
surauju izravno, to se doivljava kao problem mnogo ranije. Djeca roditelja koji izbjegavaju
destruktivno ponaanje, kopiraju izravno.
IV.3 Integritet

Integritet se odnosi na djetetovo tjelesno i psiholoko postojanje: individualnost,

granice, nepovredivost, karakter, ja i identitet. Imati integritet znai imati bezuvjetnu i
nepokolebljivu obvezu prema vlastitim moralnim vrijednostima i dunostima. Imati integritet
znai biti svjestan svoje potpunosti kao ljudskog bia kao i raznolikosti izmeu drugih ljudi.
12

Djeca su bespomona u pogledu zatite svog integriteta u odnosu na roditelje, ali to ne znai
su ona i nekompetentna. Djeca mogu u velikoj mjeri odrediti svoje granice, to znai da esto
spremno zanemaruju obzire prema sebi kako bi suraivala sa svojim roditeljima, a Juul ovdje
kao primjer navodi incest. Pod ovim pojmom se podrazumijeva spolno zlostavljanje djece ili
pastoradi to ine oevi ili majke te stranu povredu djetetovog tjelesnog ili psihikog
integriteta. (Juul, J. 1995:53) rtve incesta svjedoe kako su sve ono to im se zbilo doivjeli
kao veliko zlo, unato pokuajima verbalne i neverbalne obrane. Nastojei biti to lojalnijima
tom nerazumnom obeanju, a ne samima sebi, zbog prijetnji zlostavljaa, rtve djeluju
autodestruktivno. Cilj zlostavljanja jest totalno naruavanje integriteta rtve da ona pritom ne
umre. Uspjeh je, s muiteljevog stajalita, ako rtva doivi osjeaj krivnje. Kako u ovakvim
sluajevima, tako se i u svakidanjim nepravdama djeca nose i prihvaaju autodestrukciju kao
koristan ili sastavni dio dobrog odgoja. Djeca u odreenim situacijama ne dolaze do
zakljuka da su upravo roditelji pogrijeili te na taj nain gube osjeaj samosvijesti i gomilaju
u sebi osjeaj krivnje. Ona esto znaju dati roditeljima na znanje da su im povrijedili
integritet, no to njihova kompetentnost zanemaruje, potiskuje ili pogreno shvaa. Vrlo est
primjer kada djeca zbog povrede integriteta sputaju pogled kako bi se obranili, to odrasle
ljuti jer ele da ih se gleda u oi jer je to prava pristojnost i najee ih izluuje do uporabe
fizikog nasilja ili osamljivanja djeteta dok ne popusti, govori nam kako je ovo ozbiljna
povreda djetetova integriteta s doivotnim posljedicama koja ne ostavlja posljedice samo na
trajnu kvalitetu djetetova ivota ve i na trajnu kvalitetu odnosa izmeu roditelja i djeteta.
(Juul, J. 1995:56) injenica je da dijete nije bijesno na svoje roditelje i ne odnosi se prema
njima nimalo kritiki kao prije, ono zato gubi jo malo svoje samosvijesti, jo jedan mali dio
sebe i postaje malo vie onakvim kako ga upravo njegovi roditelji ele. No, dijete kao i svako
drugo, voli svoje roditelje bezuvjetno i spremno je biti onakvim kakvim oni ele, ne obazirui
se na cijenu koju plaaju. Sposobnost djece za suradnju esto se uzima za potporu teoriji da
je neka odreena metoda odgoja ba ona prava, ili da djeci nee nakoditi ono emu ih
izlau odrasli. (Juul, J. 1995:57) Bitno je da roditelji uoe signale koje im djeca alju i da ih
ozbiljno shvate, pa i ako se radi o promjeni uobiajene prakse koju su drali ispravnom na
temelju svog vlastitog odgoja ili obrazovanja. Jesper Juul naglaava da nije dovoljno moi
tvrditi da je neto djelotvorno. Potrebno je ispitati zato i kako. Kakva je ljudska i
meuljudska cijena koju djeca i ostali lanovi drutva moraju platiti za neto to samo na
povrini izgleda kao uspjeh? Ako je cijena rtvovanje integriteta jedne strane kako bi se
zadovoljila druga, onda je cijena previsoka, a to je civilizacijski neetino. Stvaran je problem
u tome to djeca ne znaju to trebaju. esto znaju samo to ele. To ne znai da su
13

nekompetentna, ve da im manjka ire sagledavanje i jezina sposobnost za koje se jedino

mogu nadati da ih posjeduju njihovi roditelji. Ona ne znaju izraziti to im je egzistencijalno
potrebno, ali mogu osjetiti kada to ne dobivaju pa roditeljima daju povratnu informaciju u
obliku frustriranog (tekog) ponaanja (primjer djevojice Louise, malenog Nicolasa i
malene talijanke) ili potpune predaje i pasivnosti.
IV.4 Sukob

Djeca i odrasli svakodnevno doivljavaju situacije u kojima su suoeni s odabirom i

davanjem prednosti jednoj od dviju stvari: treba li prednost dati vlastitom integritetu (osobnim
granicama i potrebama) ili treba li prihvatiti kompromis zbog zajednitva. Upravo ovo
predstavlja sukob, za puno ljudi, a nita manje i za djecu tijekom prve tri do etiri godine
njihova ivota koje su od presudne vanosti za njihov razvoj i dobrobit kasnije u ivotu: tu se
radi o ili-ili (mladi taj sukob doivljavaju kao sukob gdje postoji odabir)! (Juul, J. 1995:72) U
ovom sukobu izmeu integriteta i suradnje, djeca obino biraju suradnju i tako podcjenjuju
sebe, osobito ako su izloena vjetom pritisku roditelja (primjer male Sarah). Ako se integritet
sve ee rtvuje, to je jaa bol, a tako potiskujemo patnju koju kasnije ne primjeujemo ni
mi, niti itko drugi. No, kad tad e signali (verbalni ili neverbalni) doi na vidjelo i tako
ukazati da neto nije u redu. Juul predstavlja tri vrste naruavanja djejeg integriteta:

Neprihvatljivo (pretjerano tjelesno zlostavljanje, spolno zlostavljanje, nehaj)

Prihvatljivo (puno od onoga to podrazumijevamo pod dobrim i nunim odgojem)

Ideoloko (prisilna politika ili religijska indoktrinacija2)

U odnosu izmeu odraslih i djece ono to se obino prihvaa kao dobar moral moe lako biti
neetino! (Juul, J. 1995:77) Ovom injenicom Juul upuuje poruku svim roditeljima da se
kritiki osvrnu na uobiajeno, na ono to svi ine, na ono to je normalno u naoj
kulturi. No, niti jedna odrasla osoba nije savrena, a svako dijete je drukije. I zato roditelji
grijee, uz najbolju namjeru i puno ljubavi, to je prihvatljivo. Oni moraju prihvatiti
odgovornost za svoje pogreke, a ne za njih okrivljavati djecu, kako je uobiajeno. Kada djeca
jednostavno ne ele sluati, bez obzira to im roditelji govorili, to je obino zbog toga, to
ono, to im roditelji govore, nije vrijedno sluanja! Ne znai da je to nuno netono, beutno,
2 indoktrinacija (lat. doctrina nauk) je proces usaivanja ideja, stavova, kognitivnih strategija ili
profesionalne metodologije; nasilno ali svrhovito usaivanje neke ideologije; namjerno zavoenje u
znanstvenu zabludu
14

nerazumno i nepravedno, ili ak da nije poteno u nekoj odreenoj situaciji. Moda to znai
da nain iskazivanja, vrijednosti koje se podrazumijevaju, kontekst u kojem je izreeno ili
neto posve drugo, nisu u redu. Jo uvijek ima puno roditelja koji smatraju da djeca moraju
nauiti biti posluna, to gotovo uvijek raa neposlunost, bilo otvorenu ili prikrivenu.
Razlog tomu je upravo taj da je poniavajue, a i uvredljivo morati izvravati nareenja, kad
smo vie nego spremni suraivati. Juul poruuje roditeljima da bez obzira koliko se odluno i
predano nastoje brinuti za svoju djecu, ivot nije uvijek lak, a niti djeca. Mogu voljeti svoju
djecu i pripremati ih za ivot kako najbolje znaju i umiju, ali ih ne mogu zatititi od stvarnosti
postojanja. Bol i patnja sastavni su dio ljudskog ivota od roenja pa sve do smrti, a to
svakako ukljuuje i bol kao rezultat nerijeenih sukoba izmeu integriteta i suradnje. Treba
pokuati sagledati djetetov ivot njegovim oima te iskoristiti priliku i upoznati dijete na novi
nain, a to je puno vanije od pronalaenja uzroka. Odrasli iz djetetovog okruenja
trebaju ozbiljno shvatiti psihosomatske signale (psihiki sustav, emocije, osobito psiholoki
neugodni doivljaji, sukobi i nerijeeni meuljudski odnosi koji mogu izazvati tjelesne
poremeaje i tjelesnu bolest) i simptome, tj. jednostavne kodirane signale, te pomoi djetetu
da o njima izravno i jasno progovori. Kada djeca postaju destruktivna, razlog je povreda
njihovog integriteta od strane jedne ili vie odraslih osoba iz njihovog okruenja, u verbalnom
ili fizikom obliku (primjer Petera i devetogodinjeg djeaka koji je udario svoju trogodinju
sestru). Na ovaj ili onaj nain, ivot s roditeljima (ili drugim odraslima koji su za njih
odgovorni) uzrokuje njihovo sve vee gubljenje samosvijesti u trenutku kada im je potrebno
ba suprotno. Ovo vrijedi i za djeju autodestruktivnost, to je samo drukiji oblik suradnje, a
djeca surauju. Na roditeljima je da ustanove i shvate s ime oni to surauju, upozorava
Jesper. Djeca koja su obiljeena socijalno problematinom, imaju probleme uklapanja meu
drugu djecu i ostalo, nemaju problem ve odailju dimni signal kako bi svratili pozornost na
svoju patnju koju skrivaju negdje duboko gdje im nagriza ivot i prua im iskrivljenu sliku o
njima samima. Ponaanje djece, bilo prilagoeno ili neprilagoeno, jednako je vano za
ljudski razvoj i zdravlje roditelja kao to je i ponaanje roditelja za razvoj i zdravlje djece.
Interakcija izmeu odraslih i djece uzajaman je proces uenja, u kojem je stupanj
ravnopravnog dostojanstva izravno proporcionalan s dobrobiti obiju strana. (Juul, J. 1995:90)
V. Samosvijest i samopouzdanje

Roditelji i pedagozi svjesni su djejeg osjeaja osobne vrijednosti i svakodnevno ine

velike napore kako bi ga ojaali. Problem je kod ovakvih nastojanja u tome to se odluno

15

poduzimaju koraci na jaanju djejeg samopouzdanja kada je stvarni problem u njihovu

pomanjkanju samosvijesti.
V.1 Definicije

Samosvijest govori o naoj osobnoj svijesti i doivljavanju onoga to smo i tko smo,
dakle spoznavanje samog sebe i naeg odnosa prema tome to smo spoznali. To je neka vrsta
stabilnog unutarnjeg stupa, sredita ili jezgre. Zdrav, razvijen osjeaj samosvijesti prepoznaje
se po zadovoljstvu sa samim sobom, po smirenosti u odnosu na samog sebe. Nizak stupanj
samosvijesti obiljeava stalan osjeaj nesigurnosti, samokritinost i osjeaj krivnje,
pojanjava Juul. Gledana iznutra, zdrava samosvijest kae: Ja sam u redu i ja vrijedim ve
samim tim to postojim! Bila visoka ili niska, samosvijest je egzistencijalna osobina koja se
moe tijekom itavog ivota razvijati i kvantitativno i kvalitativno.
Samopouzdanje se odnosi na nae sposobnosti, to nam ide dobro i u emu smo vjeti
ili u emu smo nespretni i neuspjeni, te to moemo postii. To je vie izvanjska steena
osobina, ali ne vanjska u smislu povrnosti. (Juul, J. 1995:93)
Iako su posve razliiti po svojoj naravi, samosvijest i samopouzdanje su ipak neim
povezani: ako ovjek posjeduje zdravu samosvijest, onda rijetko ima problema sa
samopouzdanjem (dok obrnuto nije sluaj). Jesper zakljuuje kako pomanjkanje
samopouzdanja koje nije povezano s niskom stupnjem samosvijesti nije osobit problem,
odnosno pomanjkanje ili nizak stupanj samopouzdanja nije psihiki problem, ve praktini
pedagoki problem koji se moe rijeiti pomou objektivne povratne informacije (primjerice
motivirajua pohvala od trenera, uitelja). Samopouzdanje raste ukorak s postignuem.
V.2 Vidi me, mama!

Naa se samosvijest razvija uz pomo dva osnovna potkrepljenja: kada nas najvanija
osoba u naem ivotu vidi i potvruje, kada doivljavamo da smo drugima vrijedni ovakvi
kakvi smo. Udruenjem tih dvaju osnovnih elemenata s osobnim izraavanjem, imamo sve
zadovoljene zahtjeve za stvaranje uspjenog osobnog ivota i u zajednitvu s drugima. Juul
naglaava kako je ljubav uvijek nazona i njeno iskazivanje je presudan initelj u razvoju
djetetove samosvijesti. Zabrinutost je jedan od najveih neprijatelja samosvijesti, jer uporno
ponavlja: Mislim da ti to ne moe. Djeci je vano dati osoban jezik putem kojega mogu
razumjeti i izraziti svoje osjeaje i doivljaje zato to se tako svi sukobi izmeu ljudi koji
jedni drugima neto znae mogu prevladati i razrijeiti. Ako ne znamo izraziti na osoban
nain, postajemo zbunjeni s obzirom na to tko smo, a i druge zbunjujemo i oteavamo im da
znaju na emu su s nama. U obiteljima koje ne potiu osoban jezik (dre do vanjskih, nebitnih
16

vrijednosti), sve se nadomjeta lijepim (pristojnim) drutveno prihvaenim jezikom ija je

uporaba potpuno neprimjerena za svladavanje osobnih ili interpersonalnih problema. (Juul, J.
1995:100) Djecu treba vidjeti i obratiti pozornost, kako bi ona imala priliku sluiti se
osobnim jezikom i tako smanjiti svoju napetost. Najvanija njihova potreba jest da budu
vieni, no kada umjesto toga dobiju procjenu, ostaju duboko povrijeeni.
V.3 Priznanje i procjena

Zanimanjem za djecu kojoj manjka samopouzdanja, pedagozi i psiholozi doli su do

zakljuka da pomanjkanje pouzdanja u djece ima svoje uzroke u stalnom ispravljanju i
pokudama koje dolaze od roditelja. Juul tvrdi kako je ta dijagnoza netona, a zakljuak
nepotpun jer je stvaran problem nizak stupanj samosvijesti. Smatra da je tono da pokude
djeluju destruktivno i na djetetovu samosvijest i na njegovo samopouzdanje, ali kada je rije o
samosvijesti, pohvale su jednako tako destruktivne kao i pokude. No, prije je cilj odgoja bio
postii kod djece poslunost, prilagoavanje i pristojno ponaanje., dok se samosvijest nije
spominjala, a razlog tolike zabrinutosti za djeje pomanjkanje samopouzdanja bio je taj da su
djeca zbog njega imala problema s uenjem u koli. Roditelji slijepo vjeruju da su pohvale i
pokude korisne za razvoj zdravog osjeaja samosvijesti, to znai da roditelji zapravo moraju
nauiti kako najprije nuno nahraniti njihovu samosvijest, a kljuni pojam je priznanje. Djeca
svojim postupcima daju sebe, svoje neposredno postojanje, sasvim spontano, a zauzvrat
dobivaju procjenu (primjer malenog Larsa koji iz ljubavi crta za majku koja mu nedostaje i jer
je voli, na to ona reagira s reenicom: Kako dobro crta, ovo je zaista dobro.). Pohvala
godi, a pokuda boli. Ako roditelji svoju ljubav prema djeci iskazuju pomou istih, postoji
opasnost od njihovih trajnih posljedica po razvoj djetetove osobnosti. Stvara se ovisna, izvana
upravljana osobnost. Djeje gledanje na ivot se mijenja od biti na biti sposoban, od
postojanja u postignue. Juul predstavlja samosvijest kao egzistencijalni obrambeni
mehanizam: to nam je razvijenija samosvijest, manje smo ranjivi, a na ivot je sretniji i
bolji. Kako se neke obitelji odluuju za upravljanje djecom izvana, uznemirava ih ova
injenica, sama pomisao na gubitak moi unutar obitelji, s time i mogunost postavljanja
normi i okvira vanih za zdrav djeji razvoj. Poruka je jasna, roditelji trebaju dopustiti djeci
da im daju sebe i tako e njihova samosvijest biti zdravija.

V.4 Nevidljiva djeca

U nekim su obiteljima djeca nevidljiva, tj. nikada ih se ne vidi onakvima kakvi

su i kako se osjeaju. To moe potrajati tijekom itavog njihovog djetinjstva i adolescencije,
17

ili u nekim posebnim vremenskim razdobljima, kao naprimjer, u doba puberteta. (Juul, J.
1995:113) Takva djeca, ne uspijevaju opomenuti svoje roditelje koliko je vano da ih oni koji
ih vole, istovremeno i vide. Juul nam daje primjer djevojice Alecie koja im problem
prekomjerne teine. No, ona je jedna od rijetkih koja je razvila zdrav borbeni duh i umijee
izraavanja rijeima. Najvei uzrok pohlepnog hranjenja (pretilosti) ili izgladnjavanja, osjeaj
je nevidljivosti. Ta bol se javlja puno prije poetka razvijanja simptoma koji su toliko oiti i
njihovo okruenje bi trebalo reagirati. Djeca trebaju ojaati samosvijest, ne smiju sebi
dopustiti preputanje onom nezdravom dijelu tijela koje vodi do autodestrukcije, ve nastojati
otkriti onaj zdravi i estoki dio, biti otvoreni u potrazi za njim te ga prihvatiti u sebi.
Nevidljiva djeca u nekom razdoblju svoga ivota esto poinju skretati pozornost na sebe
odjeom, svojim tijelom, ponaanjem ili stavovima na to roditelji reagiraju gotovo uvijek s
reenicom: Oni samo trae panju. (Juul, J. 1995:115) To je tono, no djeca to rade upravo
zato to su nevidljiva. Djeca zbog mnogo razliitih razloga postaju nevidljiva u svojoj
obitelji, a jedan od njih je i pokuaj oblikovanja djece prema odreenoj slici.
Pitanje koje se javlja: to roditelji trebaju uiniti kada otkriju ili kada im se ukae da
imaju nevidljivo dijete, ije pojedinano, osobno bie nisu bili u stanju vidjeti. Juul
upuuje roditeljima kako je tada najvanije oprostiti sebi i jedno drugom! Pod tim se misli da
se treba dati dovoljno vremena kako bi se suoili s vlastitom odgovornou, krivnjom, prije
svega pogledati se u oi. Moraju nauiti neto, ali i o sebi samima. Proces je to koji trai
vremena, ali je bitan za mogunost razvoja djetetove samosvijesti. Roditelji trebaju nauiti
nov i teak aspekt razmiljanja, da u kui imaju potpuno nepoznato dijete koje doivljava
stvarnost razliito od svih drugih i koje u mnogoemu ne slii na on dijete koje poznaju sve
te godine. Trebaju nauiti prii djetetu to otvorenije i fleksibilnije. No, treba proi vrijeme da
ono opet postane vidljivim.
V.5 Nasilje je nasilje

Povezanost izmeu integriteta i samosvijesti je neupitna. to se roditelji uspjenije

brinu za djetetov integritet, to su vee mogunosti za razvoj djetetove zdrave samosvijesti.
Nasilje predstavlja naruavanje djejeg integriteta pa je time pogubno za njihovu samosvijest.
Kakvo god bilo, nasilje je destruktivno za samosvijest i ljudsko dostojanstvo obiju strana, bez
obzira na to kakvim se izrazima sluili i kako ga opravdavali. Juul roditelje koji se slue
nasiljem dijeli u dvije skupine. U prvu skupinu spadaju oni za koje je primjena nasilja stvar
stava ili, jednostavno, njihova ideologija: Dobit e po turu kada zaslue, to im nee nauditi.
(Juul, J. 1995:122) Takve roditelje injenica da je nasilje destruktivno po pojedinca ostavlja
18

ravnodunima. U drugu skupinu spadaju oni koji ponekad udare svoju djecu, ali se svaki put
kad se to dogodi osjeaju loe. Sve vrste nasilja nad djecom imaju potpuno iste posljedice
kao i nasilje izvreno nad odraslima: ono stvara strah, nepovjerenje i osjeaj krivnje, a na dui
rok raa niskim stupnjem samosvijesti, srdbom i nasiljem. Nasilje, kojem su bili podvrgnuti
kao djeca, ima kasnije sljedee posljedice:

Na emocionalnom planu, potiskivat e strah, bol i ponienje iz svijesti i pamtiti

svoje djetinjstvo kao sretno.

Na spoznajnom planu, stvorit e zakljuak da je nasilje razuman nain

odgajanja djece, kada su ona za njega kriva.

Na egzistencijalnom planu bit e obiljeen niskim stupnjem samosvijesti i

pomanjkanjem osjeaja za granice drugih. Bit e autodestruktivan u odreenim
podrujima ivota.

Na tjelesnom planu, imat e probleme u obliku greva i koenja to e imati

funkciju openite, nesvjesne suzdranosti u njegovom dodiru s najbliima i
najmilijima.

Ako roditelji krivo reagiraju u odreenim situacijama i ne mogu ili ne ele preuzeti
odgovornost za sebe, iznevjeruju sebe i postaju teretom ljudima oko sebe i optereuju svoj
odnos prema njima. Stoga su obje strane, ukljuene u nasilje, povrijeene. No, odgovornost za
nasilje, u odnosima izmeu djece i odraslih, uvijek lei na odraslima.
V.6 Samosvijest odraslih

Roditelji postavljaju pitanje je li uope mogue dati djeci potporu u razvoju zdravog
osjeaja samosvijesti u situaciji kada je i stupanj samosvijesti roditelja nizak. Juul odgovara
kako je to mogue ako su roditelji istodobno spremni djelatno i svjesno razvijati svoju vlastitu
samosvijest, koja se razvija tijekom cijelog ivota, poto sami sebe s vremenom bolje
upoznajemo. To znai da se samosvijest razvija kvantitativno, ali nuno i kvalitativno. (Juul,
J. 1995:129) Znamo vie o sebi, no to jo uvijek nuno ne znai da na sebe gledamo drukije.
ele li promijeniti kvalitativnu dimenziju, roditelji trebaju upotrijebiti svjesni napor, neovisno
o tome je li u poetku obiljeen nesigurnou, samokritikom, povrnou, pesimizmom ili
vjerom u bolju budunost. Ako nisu toga svjesni, nizak stupanj samosvijesti postoji kao dio
onoga to se obino zove drutvenim naslijeem, a trebalo bi se poeti nazivati drutvenim
psiholokim naslijeem. To se dogaa ako su roditelji izloeni drutvenoj situaciji koja
uzrokuje pogoranje njihovog osjeaja samosvijesti ili samopouzdanja (situacije poput
nezaposlenosti).
19

VI. Odgovornost, preuzimanje odgovornosti i mo

Sredinji termin djejeg odgoja

jest odgovornost. Autor izdvaja dvije vrste

odgovornosti: drutvena odgovornost i osobna odgovornost. Obe odgovornosti su od iznimne

vanosti, kako za ouvanje djetetovog integriteta, tako i za povezivanje sa svojom okolinom
(zajednicom). Drutvena odgovornost je vrsta odgovornosti koju imamo jedni prema
drugima u naoj obitelji, skupini, drutvu i svijetu. Osobna odgovornost ona je vrsta
odgovornosti koju imamo za svoj vlastiti ivot-za nae tjelesno, psihiko, mentalno i duhovno
zdravlje i razvoj. (Juul, J.1995:132) Obe odgovornosti se meusobno proimaju na nain da
dijete koje ima razvijen visok stupanj osobne odgovornosti, tj. da ima razvijenu visoku svijest
o sebi i svojoj prirodi, povlai za sobom i elju za suradnjom u drutvu te automatski razvija
obzir i odgovornost prema drutvenoj zajednici. Autor tvrdi da glavni krivac za sukobe
izmeu odraslih i djece jest taj to sukobljene strane ne ele preuzeti odgovornost za sebe te
rasipaju energiju okrivljujui jedni druge.
Promatramo li standardni okvir odgoja djeteta, moemo uoiti da su upravo vanjski
faktori koji utjeu na ideal dobrog odgoja. Dijete konstantno preuzima neku ulogu u
odreenim situacijama, dolazi u poloaj da udovolji drugoj strani (strani roditelja) kako se ne
bi druga strana nala uvrijeenom te na taj nain pomalo gubi fragmente svoje osobnosti.
Problem nastaje kada roditelji dijete smatraju svojom ekstenzijom, tj. na nain da je dijete
njihov produetak; nastavak njihovih emocija i svjetonazora. Kljuno je da roditelj treba
promatrati dijete kao individuu koja posjeduje itav spektar emocija i individualnih
razmiljanja te ima jedinstvenu podlogu za individualni rast i razvoj.
Ako krenemo od samog poetka, roditelji ve onda prolaze prve dileme kako se najbolje
postaviti u odgoju; razvijati djetetovu osobnost kao vrst autoritet tako da sam bira koja su
usmjerenja i svjetonazori najbolji za njega, ili koristiti vanjske injenice (religijske, politike,
filozofske) kao neosporivi autoritet da bi se lake integrirao u zajednicu. Kako svaki roditelj
kree s pretpostavkom da zna to je najbolje za njegovo dijete , kreui od sebe samog jer
smatra da je on dobro ispao pod odgojnom palicom svojih roditelja, vjerojatno je da e taj
slian, ako ne i isti obrazac primijeniti u odgoju svog djeteta. Meutim, roditelji , iako ele da
njihovo dijete bude dosljedno, principijelno i vjerno sebi, u isto vrijeme mu suptilno
nameu obrasce ponaanja koje slijede svi ostali kako bi to vie bili prihvaeni i integrirani
u svijet koji ih okruuje. Povlaimo li paralelu izmeu roditeljskog doma i ostalog djetetovog
drutvenog okruenja, vrlo brzo se vidi kako u oba sluaja dijete koristi prkos kao strategiju
20

preivljavanja ukoliko osjeti da mu je samosvijest ugroena. Autor tvrdi da ako roditelj

ugrozi djetetov osobni nain izraavanja koristei mo nad njim, dijete se ui, ili u potpunosti
podvrgavati autoritetu ili odupirati te tako gubi uzor koji e mu pomoi preraditi i regulirati
osjeaje te u isto vrijeme pokazati kako preuzeti odgovornost za sebe.
VI.1. Djeja osobna odgovornost

Prije svega roditelj treba djetetu omoguiti preuzimanje odgovornosti naspram

njegovog fizikog, emocionalnog i intelektualnog ivota. Meutim, roditelj u isto vrijeme
treba znati ouvati vlastiti integritet i autoritet paralelno sa razvojem visokog stupnja osobne i
drutvene odgovornosti svog djeteta. Imperativ dobrog odgoja jest shvaati ozbiljno, tj.
shvaati i sebe i svoje dijete ozbiljno. Ozbiljno shvaanje neke osobe zahtijeva nekoliko
osobina: - sposobnost priznavanja prava druge osobe na njezine potrebe, elje, iskustvo,
osjeaje i nain iskazivanja. (Juul, J. 1995:146) Juul pod sposobnost priznavanja iznosi
sposobnost sagledavanja potreba druge osobe s njezine toke gledita, sposobnost
usredotoavanja na nain iskazivanja druge osobe s ciljem upoznavanja njezine stvarnosti te
sposobnost odgovaranja na poticaj druge osobe s razumijevanjem i ozbiljnim shvaanjem
naeg vlastitog poloaja. Kod uvaavanja svog djeteta, roditelj treba biti model s kojim e
njegovo dijete moi suraivati i s kojim e se poistovjeivati, a ne autoritet koji pouava neto
ega se i sam ne dri. Uglavnom se od djeteta oekuje da ozbiljno tumai stvarnost, ali se
njega ne uzima za ozbiljno gdje do izraaja dolazi manjak roditeljskog razumijevanja za
njegove potrebe, te izostanak objektivnog pojanjenja odreene stvarnosti.
Uz to, vano je da dijete u svom dijalogu s roditeljima ima osobni jezik preko kojeg
moe izraziti svoje osjeaje, reakcije i potrebe te da taj jezik bude pogodan za rjeavanje
meusobnih sukoba. Djeje osobno izraavanje omoguuje i njima, i njihovom okruenju,
shvatiti tko su. Klasina, pedagoka oporba roditelja, samo im govori kakvima bi trebali biti i
poveava roditeljski utjecaj na to (Juul,J. 1995:154). Djeca znaju to ele, no treba im netko
da im ukae jeli im je to stvarno potrebno. Drugim rijeima, djeca nam mogu ukazati na
svoju osobnu odgovornost, ali je samo u iznimnim sluajevima mogu samostalno razvijati.
(Juul, J. 1995:155) esto se deava kod roditeljskog poduavanja, ako im ne odgovara
djetetov doivljaj stvari i okoline, preusmjeravanje djetetovog svjetonazora po uzoru na
njihov vlastiti jer je ispravan. Usprkos tome, dijete bi trebalo dobiti povratnu informaciju
ako preispituje odreene vrijednosti jer tako najbolje razvija osobnu odgovornost, te u isto
vrijeme ui da postoje stajalita drugih ljudi i njihova percepcija zbilje te automatski razvija i
svoju drutvenu odgovornost. S druge strane, djeca se ele osjeati vrijedima u svojoj obitelji
21

i vano je jeli dijete gleda svoje roditelje kao pomo na svom putu ili nekog tko mu zadaje
zadatke jer smatra da je to najbolje za njega. Autor navodi da je velika razlika izmeu ove
dvije stavke: u prvoj se razvija osjeaj osobne vrijednosti djeteta u odnosu na njegove
roditelje, dok u drugoj dijete je samo objekt roditeljskog nadmonog znanja u odgoju. Tu
nastupa razlika izmeu korisnog i svjesnog djeteta gdje prvo dijete slui samo za korisnu
reprodukciju naloenih dunosti koje mora ispuniti kao znak zahvalnosti za ljubav svojih
roditelja, dok drugo razvija svoju autentinu osobnu vrijednost i odgovornost. Autor zapravo
eli naglasiti da najii oblik savjesnosti ne dolazi kroz drutvenu odgovornost koja je
nametnuta i upravljana izvana , nego kroz slobodu gdje se dijete moe posvetiti neemu, a da
ga drugi na to ne obavezuju.
VI.2. Preodgovorna djeca

Preodgovorna djeca se odnose na onu djecu koja imaju previsok stupanj odgovornosti,
tj. od roenja se osjeaju odgovornom za dobrobit svojih roditelja. esto se to odnosi na
roditelje koji nisu u stanju da se nose sa svojim problemima i sve vie prebacuju teret
odgovornosti na lea svoje djece. Iz tih razloga, kod te djece se razvija osjeaj pretjerane
odgovornosti u vezi roditeljskih branih problema te cijela ta situacija ostavlja posljedice na
djetetov razvoj. Kada u obitelji roditelji ne preuzimaju svoju osobnu odgovornost, esto se
dogaa da jedno od djece popunjava prazninu prouzrokovanu roditeljskim sukobima. Rezultat
toga je podrivanje djejeg integriteta, a znaci koje djeca pokazuju su pokazivanje pretjerane
obzirnosti prema roditeljima i slabo druenje s vrnjacima, izazivanje sukoba i
suprotstavljanje, ne pridravanje dogovora, destruktivno i agresivno ponaanje u vrtiu i koli,
glavobolje, pobuna u doba adolescencije, introvertiranost, melankolija i sklonost povlaenju.
U takvom roditeljskom zlorabljenju i iskoritavanju djetetove odgovornosti, roditelji se
trebaju vie truditi oko zadovoljstva u svom ivotu odrasle osobe kako bi se dijete moglo
vie opustiti i fokusirati energiju na vlastite aktivnosti. U suprotnom, pretjerana odgovornost
postaje centar njegova integriteta i jedini nain kako su se nauili osjeati vrijednim drugim
ljudima. Protutea prevelikoj odgovornosti osobna je odgovornost i samosvijest. Zadaa
odraslih ne sastoji se u slamanju ili lijeenju prevelike odgovornosti, ve u jaanju
samosvijesti i osobne odgovornosti, kako bi se uspostavila ravnotea izmeu osobne i
drutvene odgovornosti. (Juul,J. 1995:185)
S druge strane postoje i ona djeca koja se osjeaju odgovornima samo za sebe i to im
predstavlja jedinu odgovornost. Ovo se najee dogaa kod zanemarene i tjelesno
zlostavljane djece a razlozi su problematini odnosi njihovih roditelja i manjak emocionalnog
22

zajednitva gdje se dogaa da jedan od roditelja zahtijeva previe emocionalne privrenosti, a

sam najee nije u stanju uzvratiti istom mjerom. Rezultat toga je da ta djeca poinju
smatrati da im roditelji nemaju puno toga za pruiti osim osnovnih zahtjeva poput osiguranog
krova nad glavom i hrane. Sve to u konanici daje frustriranu djecu koja naginju
destruktivnom ponaanju sa ozbiljnim psiholokim i drutvenim problemima, i koliko god ih
drutvo eli integrirati u svoje krugove, oni se najbolje osjeaju kad su izolirani i osamljeni jer
smatraju da su od najranije dobi preuzeli najtei oblik odgovornosti i ne treba im niija
pomo. Svaka intervencija pribliavanja takvoj djeci rezultira jo veim zatvaranjem i
udaljavanjem jer na taj nain ele pokazati da su oni preuzeli ve prevelik teret ivota i ne
treba im netko sa pedagokim i profesionalnim pristupom da bi im pokazao put. Stoga je
nuno da se takvom djetetu pristupa prema njegovim pravilima, tj. da se ne nastupa kao onaj
koji je predodreen da rijei njegove probleme i rasvijetli mu mogunosti, ve kao netko tko
mu prua respekt za ono to je prebrodio i uvaava njegovu samostalnost, a istovremeno
strpljivo eka, surauje i daje mu do znanja da i on eli neto nauiti od njega.
VI.3. Mo roditelja

Ope je poznato da roditelji pokuavaju nai najodgovorniji nain kod upotrebljavanja

svog roditeljskog autoriteta nad djecom. esto se dogaa da roditelji zloupotrebljavaju svoju
mo kad ne uspijevaju nai ravnoteu moi izmeu sebe i djece. Juul posebno naglaava
vanost interakcije u obitelji, tj. eli pokazati da se interakcija ne sastoji samo u rijeima,
gestama i izrazima lica, ve se ona deava izmeu redaka i ukljuuje osjeaje, stavove,
sukobe i cijelu nau osobnost. U obiteljskoj terapiji razlikujemo sadraj od procesa; ono to
inimo i kaemo od onoga kako to inimo i kaemo. Tradicionalno smo naueni sadraj
smatrati najvanijim. To je nepravilno. Kada su sadraj i proces usklaeni, ta dva initelja
povezuju se u jednu cjelinu i poprimaju jednaku vanost.(Juul,J. 1995:195) Ovdje autor eli
istaknuti da iza onog to govorimo svojoj djeci treba stajati i vrst dokaz, trebamo se ponaati
u skladu s uputama koje dajemo svojoj djeci, uspjeno rjeavati unutarnje sukobe, nositi se s
promjenama raspoloenja i ne zanemarivati vlastite sumnje i konflikte, kako unutar sebe tako
i u radu s djecom. Roditelji imaju mo da kroz interakciju konstruktivno ili destruktivno
utjeu na kvalitetu djetetovog ivota. Koliko god roditelji ele potedjeti svoje dijete od
vlastitog destruktivnog ponaanja, takvo ophoenje se vrlo brzo poinje primjeivati u
djetetovom ponaanju. Uglavnom roditelji nisu svjesni takvog ophoenja dok se ono polako
uvlai u djetetovo ponaanje i zapravo pokazuje kako sve poinje od roditelja.

23

Pravi izvor sukoba poinje se najprije javljati kada se naa roditeljska odgovornost
poinje natjecati s djejom osobnom odgovornou ili kada je potpuno preuzme.(Juul,J.
1995:200) Kada dijalog izmeu sukobljenih strana postane negativan u obliku predbacivanja i
optubi, znak je da su roditelji prekoraili svoje granice te da su na sebe preuzeli djeju
osobnu odgovornost koja zapravo pripada djeci, dakle pokuavaju potisnuti njihov osobni
integritet, pravo i autoritet. Kvaliteta interakcije ovisi o roditeljskom preuzimanju
odgovornosti, a da pritom dozvole i da djeca preuzmu svoj dio odgovornosti te da ne
postupaju pasivno ako doe do konflikta. Ako je interakcija obostrana i aktivna, roditelj moe
oekivati iskrenu i spontanu reakciju od svog djeteta i trebao bi otprilike znati to oekivati
od njega. Preko spontanih reakcija djece i mladih najblie smo pravom iskazivanju njihova
integriteta, karaktera i bia. Prema tome, klasini, kritiki nain ophoenja s njima predstavlja
naruavanje njihova integriteta. (Juul, J. 1995:208)
VII. Granice

Granice se prije svega odnose na roditelje koji trebaju odrediti ogranienja u svom
odnosu s djecom. Djeca ele suraivati u tom odnosu , ali ne da ih se kritizira nego da ih se
dri ravnopravnima te da budu uvaena. Juul navodi dvije vrste granica- one razmjerno
stabilne i one koje se mijenjaju u skladu s naom osobnom dobrobiti. Stabilne se odnose na
standardne norme ponaanja u svrhu zatite svoje djece ( npr. pospremanje igraaka,
upuenost to dijete gleda na TV-u i sl.), dok granice osobne prirode se odnose koliko roditelj
zapravo misli na sebe i svoj mir koji mu je potreban da bi se bolje mogao usredotoiti na
odgoj djeteta te u isto vrijeme uzeti vrijeme za sebe koje mu je potrebno da vodi zadovoljan i
ispunjen ivot.

Problem nastaje kad roditelji pasivno ili aktivno daju izjave kojima

postavljaju granice. Ako jedna strana pasivno izdaje svoje granice, druga postaje previe
aktivna. Ono to je najvanije jest da roditelji ostaju dosljedni u izdavanju svojih granica i u
svom izraavanju jer teko je odrediti koje su granice same po sebi i u kojoj mjeri potpuno
zdrave za djeji odgoj.
S druge strane, imamo drutvene granice na koje dijete nailazi izvan svog sigurnog doma
kroz druenje s vrnjacima i slobodne aktivnosti. Kroz drutvene granice, dijete ui razvijati
dijalog na ravnopravnijem nivou jer sad mu pozornost ne okupiraju samo roditelji i na taj
nain se razvija njegova osobna odgovornost i integritet. Dijete sad ima prijatelja izvan svog
doma ije miljenje uvaava i od njega ui te se kroz interakciju polako vezuje uz tu osobu.
Otegotna okolnost jest to roditelji teko nalaze ravnoteu izmeu vlastitih svjetonazora i
svjetonazora vanjskog okruenja gdje je dijete izloeno i bira ono to mu najvie odgovara u
24

irokoj paleti miljenja i mogunosti. Ako elimo izbjei destruktivne sukobe, prijeko je
potrebno pristupiti obostranom dogovaranju pri emu obje strane ozbiljno shvaaju potrebe i
granice jedni drugih. (Juul, J. 1995:230) Autor eli rei da se svaki lan obitelji treba
potruditi pomou dijaloga uspostaviti granice na prihvatljiv nain, bez prekomjernog davanja
ili uskraivanja doputenja.

VIII. Obitelji s tinejderima

Adolescencija predstavlja period ivota kad dijete sve vie kritiki pristupa odgoju svojih
roditelja i svijetu oko sebe. Roditeljima je sve tee prihvatiti djetetovu potrebu za
samostalnou i stoga se esto dogaa da roditelji uvode stroe odgojne mjere kako bi zatitili
dijete od vanjskih utjecaja i to vie produili ovisnost djece o roditeljskoj brizi. Prve prepreke
se javljaju zbog razliitih elja dvaju roditelja kako najbolje usmjeriti i utjecati na dijete.
Dijete se u toj situaciji nae na raskriju i tee mu je odrediti koji je smjer ispravan. Juul tvrdi
da roditelj treba prestati odgajati svoje dijete na nain da se ne postavlja iznad njega kao
netko tko je predodreen da upravlja njegovim umom. Roditelj prije svega treba znati
uspostaviti ravnopravan dijalog izmeu sebe i svog djeteta. Izigravanje svemonog i
sveznajueg odgajatelja i pedagoga samo udaljava tinejdera od roditelja jer takav nain mu
zapravo podriva njegov autoritet i kritiki um te osporava njegov put ka neovisnosti. Vano je
uspostaviti jedinstven ravnopravan dijalog jer se na taj nain alje poruka djetetu da je roditelj
njegov prijatelj koji zajedno s njim prolazi adolescentske dileme, a ne netko tko polae pravo
na njegov um i svjetonazore kroz odgoj. Roditeljima tada teko pada gubitak djetetovog
povjerenja i bliskosti jer su svjesni da na neki nain gube nadzor i mo te ne mogu vie u
potpunosti utjecati kako i u kojoj mjeri e dijete postati kritiki nastrojeno na svom putu ka
samostalnosti. Kada tinejderi pitaju za doputenje, vano je da roditelji odigraju svoju
ulogu kao zakonodavci, ukoliko se ne radi o novcu i imovini. Roditelji moraju imati
mogunost iskazivanja svog bezrezervnog miljenja, koliko god to smatraju za potrebno, a da
se to ne protumai kao zlouporaba moi. (Juul, J.1995:241)
VIII.1. Partnerstvo i roditeljstvo

Od iznimne je vanosti da dijete osjeti ravnopravnost izmeu svojih roditelja;

ravnopravnost u odnosu kod donoenju odluka, meusobnog savjetovanja i odgajanja. Dijete
bi trebalo vidjeti da njegovi roditelji ne podrivaju jedno drugom autoritet, da se podravaju
kod odluka u odgajanju te da se ponaaju u skladu s onim to pouavaju i zahtijevaju od svog
25

djeteta. Kako bi sprijeili pojavu autodestruktivnih obrazaca ponaanja kod svog djeteta,
roditelj prije svega mora imati elju i ambiciju da i sam napreduje skupa s djetetom na nain
da uvidi da nije nepogreiv te da konstantno radi na unapreivanju i poboljanju svojih
osobina. Takoer je vano da roditelji kao partneri meusobno uspostave kompromis kad
naiu na prepreke tako da uvaavaju miljenja jedno drugog. Juul istie vodstvo
ravnopravnog dostojanstva gdje bi oba roditelja trebala imati jednaka prava u odluivanju.
Kod dogovaranja nije rije o tome tko e dokazati da je u pravu, ve o izraavanju svog
stava i ozbiljnom shvaanju jednih i drugih(Juul,J.1995:263). Roditelji

bi trebali znati

podjednako igrati ulogu partnera, ljubavnika, prijatelja i roditelja te uvaavati svoje osobne
potrebe i elje kao i potrebe svog djeteta jer u suprotnom bi moglo doi do slabljenja veze
izmeu dva partnera to na kraju rezultira slabljenjem veze s vlastitim djetetom jer dijete prije
svega osjeti neprijateljstvo u roditeljskom domu to na kraju vodi ka frustracijama i
autodestruktivnom ponaanju. Juul naglaava da roditelj ne bi smio zaboraviti sebe i svoj
odnos s partnerom tako da je dijete uvijek sredite razgovora. U istoj mjeri, roditelji kao
partneri bi meusobno trebali udovoljiti sebi s vremena na vrijeme u svrhu vlastitog
mentalnog napretka to se na koncu odraava i na dijete. I roditelji i djeca posjeduju
kompetencije za unapreivanje vlastite linosti, stoga je vano da roditelj uvidi da nije onaj
koji sve vidi i sve zna kad su u pitanju njegova iskustva i svjetonazori koja primjenjuje u
odgoju svog djeteta. Premda su odrasli, roditelji moraju biti svjesni da se konstantno razvijaju
kao ljudska bia i imaju mogunost za osobni rast i razvoj te samim time pospjeuju svoj
odnos sa svojom djecom.
IX. Zakljuak

Ovaj izriiti protivnik raznih metoda odgoja roditeljima i strunjacima posavjetovao je

da odgajaju djecu koja e za 30 godina biti mentalno zdrave osobe, koja e imati razvijenu
drutveno-psiholoku kompetenciju da se mogu nositi sami sa sobom i s drugima te da kada
za to doe vrijeme i sami imaju svoje obitelji. Greka je, kae Juul, odgajati dijete da bude
ono to bi roditelji eljeli.
Jesper bez ustruavanja i bojazni tvrdi kako su sve dosadanje metode odgoja djece i
mladih zapravo totalno pogrene (to i dokazuje bezbrojnim primjerima iz stvarnog ivota; od
samoubojstava, ubojstava, nasilja po kolama), a same metode smatra pogrenim nainom
jer to je metoda? Moe li postojati univerzalna metoda za rjeavanje kompleksnog
problema odgoja nekog bia? Moe li se ljude svrstati u nekoliko jednostavnih kategorija i
primjenjivati jednu ili drugu metodu na svaku kategoriju? On vrlo inteligentno i znanstveno
26

uklanja bilo kakvu potrebu za uobliavanjem metoda, stvaranjem formi i slino. On mijenja
pogled na odgoj do te mjere da gotovo vue na anarhiju! On ne voli pojam dijete. On dijete
smatra ovjekom od samog roenja i vidi gomilu problema u tome to osobe ne smatramo
kompetentnima i sposobnima dok ne dou do umjetno odreene granice od npr. 18 godina.
Mnogi ne sazriju niti do 60-te, tako da ova Jesperova razmiljanja definitivno pomiu granice
i rue sve dosadanje postavke suvremene psihologije odgoja. Ovdje se ne radi o djeci. Radi
se o ljudima. Da bi ovo mogli razumjeti, uistinu je potrebno proitati knjigu. Ako ste roditelj,
toplo preporuujemo ovu knjigu Jespera Juula. Nas je obogatila, nadamo se kako e to i dalje
initi.

X. Popis literature
X. 1 Knjige
Juul, J. (1995), Vae kompetentno dijete. Zagreb: Educa

27