02 Cosic

516
Kreimir osi, Robert Fabac*
UDK 338.91:338.97
Izvorni znanstveni rad
GOSPODARSKI RAST, TEHNOLOKI RAZVITAK

I SUVREMENO OBRAZOVANJE
Gospodarski razvitak nacije vrsto je povezan s gospodarskim rastom i
teoretiari ekonomskog rasta uglavnom se slau da je tehnoloki napredak glavna
odrednica dugoronog gospodarskog rasta. Za tehnoloki napredak i inovacije,
osobito su znaajni procesi i aktivnosti istraivanja i razvitka, odnosno difuzije
tehnologija. Strategije i gospodarske politike u razvijenim zemljama daju svoj
doprinos afirmaciji znanja i intelektualnog kapitala. Autori raspravljaju o
kljunim resursima i izvorima konkurentske prednosti u suvremenim
ekonomijama zasnovanima na znanju.
Uvod
Klju za ekonomski uspjeh i gospodarski rast ovisi prije svega o mogunostima
nacije da stvori nove vrijednosti i dobra, te pobolja kvalitetu postojeih. Zato se
onda u Republici Hrvatskoj toliko pozornosti pridaje samo smanjenju javne
potronje, poveanju osobne tednje, monetarnim i fiskalnim politikama, a nema
diskusije o inovacijama, otkriima, tehnolokom napretku i o kvalitetnom obrazovanju? Nije, dakle, jedino vano kako smanjiti i rasporediti dravni proraun, nego
je znaajno kako poveati nacionalni dohodak, koji e onda omoguiti i vea
proraunska sredstva.
Glavni ciljevi gospodarskog razvitka odnose se na poveanje dobra i blagodati
u drutvu. Rije je o ciljevima poput ovih: porast proizvodnosti, rast ivotnog
standarda, bolja socijalna i zdravstvena skrb, visoka zaposlenost, vei izvoz i
* K. osi, doktor znanosti, Fakultet elektrotehnike i raunarstva Sveuilita u Zagrebu. R.

Fabac, magistar znanosti, Institut za obrambene studije, istraivanje i razvoj, MORH, Zagreb. lanak
primljen u urednitvu: 25. 04. 2001.
K. OSI, R. FABAC: Gospodarski rast, tehnoloki razvitak i suvremeno obrazovanje

EKONOMSKI PREGLED, 52 (5-6) 516-544 (2001)
517
konkurentnost ekonomije. Kreiranje vizije poeljne budunosti nacije mora biti

cilj planiranja nacionalnog razvitka. Ideja razvitka podrazumijeva izvjesne strukturne promjene u ekonomiji: pomak u koritenju dostupnih resursa za proizvodnju od jednih dobara prema drugima. On se odnosi na to da zajednica pribavlja odreene politike, drutvene, kulturne karakteristike koje rezultiraju time
da je veina pojedinaca u mogunosti stvoriti sebi eljene prilike i realizirati
ivotne ciljeve.1
Kada govorimo o razvitku drave, onda mislimo i na ambiciju upravljanja
razvitkom. Postoji, dakle, namjera da se drutvom upravlja i vodi prema stanju:
vieg ivotnog standarda pojedinaca, vie razine zaposlenosti, bolje zdravstvene i
socijalne skrbi itd. U odsutnosti ekonomskog razvitka, koji ima atribute navedene
u tekstu, sam visoki ekonomski rast ne moe biti odriv na due vrijeme. Napori
stimuliranja iskljuivo samog gospodarskoga rasta zajednice, u odsutnosti politike,
administrativne i kulturne infrastrukture, poznati su u povijesti kao promaaji.
Takoer, kao to je razvitak prijeko potreban uvjet za ekonomski rast, moe se rei
i obrnuto: rast je potreban da bi se ostvario razvitak. Izmeu dva navedena pojma
postoji svojevrsna sinergija.2
Uspjenost se odnosi na predmet razvitka, predstavlja vanjsku karakteristiku
otvorenog sustava i znai usmjerenje aktivnosti na prave stvari. Kakav je odnos
ovog pristupa prema ambiciji tretiranja gospodarskog razvitka makroekonomskim
pristupom? Paradigma ovog drugog naina jest tenja uspostavi stabilnosti, ali
ne i pronalaenje dobrog usmjerenja po svaku cijenu, konkretnih inovativnih
rjeenja u podruju gospodarske strukture i drugdje. Usmjerenost na uspjenu
strategiju znaila bi pronalaenje puta kojim e zec sustii psa, kako se popularno
nastoje izraziti pojedini ljudi.
Zbog potrebe ostvarenja viih stopa ekonomskoga rasta, tome je zadatku potrebno pridati posebnu pozornost. Danas se teoretiari ekonomskog rasta uglavnom slau da je tehnoloki napredak i razvitak glavna odrednica dugoronog gospodarskoga rasta. Nove teorije rasta zasnivaju se na poveanju profita primjenom
novih metoda proizvodnje, razvijanjem novih proizvoda i uvoenjem raznovrsnih
inovacija.
Inovacije su, pak, ovisne o znanju koje je takoer svojevrsno dobro i koje se
proizvodi. Kako to istiu neki autori (J. Bradford DeLong, 1997.), poveanje proizvodnosti i poboljanje standarda ivljenja uvijek dovodi od prednosti u znanju i do
1
K. J. Rea: A course in Canadian economic development, 1998., Topic 1, http://

www.chass.utoronto.ca/~echist/topics.htm
2
Op. cit. K. J. Rea.

518
poboljanja u primjeni znanja.3 No, naivno je misliti da se ta unapreenja u znanju

i poboljanja u primjeni stvaraju samo procesima unutar istraivakorazvojnih
(I&R) instituta, nepovezano s ostatkom gospodarstva kao cjelovitog sustava.
Gospodarski rast i tehnoloki napredak

Uz porast kapitalne opremljenosti rada, na privredni razvitak poseban utjecaj
ima i tehniki napredak. Neki stariji modeli rasta tretirali su tehnoloki napredak
kao egzogenu varijablu. U neoklasinom modelu rasta (Solow 1957.) mali dio
ekonomskog rasta moe se pripisati faktoru rada, a jedan se dio odnosi na faktor
kapitala. Veliki je ostatak pripisan tehnolokom progresu, koji je ovdje tretiran
kao egzogena varijabla, tzv. Solow ostatak (residual).
Na poetku osamdesetih godina napredak u tehnologijama poeo se tretirati
kao dio ekonomske teorije. Skup razliitih teorijskih i empirijskih radova pojavio
se kao nova endogena teorija rasta. Za razliku od neoklasine teorije, naglasak je
na tome da ekonomski rast postoji kao endogeni ishod (outcome) dinamikog
ekonomskog sistema, a ne kao posljedica djelovanja neke mistine sile izvana.
Endogena teorija rasta postulira nekoliko kanala kroz koje tehnologija, ljudski
kapital i stvaranje novih ideja omoguuju utjecajne veze prema varijabli ekonomskog rasta (Romer, 1990, Barro, 1991.).
Razumljivo je da znaajan i odrivi gospodarski rast moe osigurati samo
kontinuirani tehnoloki napredak, to se vidi iz poznatih matematikih izraza za
stopu rasta domaeg proizvoda po stanovniku.4 Naime, dugorono ne moemo
oekivati konstantan prirast faktora rada, a vei rast kapitala u odnosu na rad vodi
smanjenju povrata na kapital i kao krajnjoj posljedici padu rasta, ak i za sluaj
konstantnog prirasta kapitala.5 Stoga svako gospodarstvo mora kontinuirano poboljavati svoju tehnologiju i ovdje je rije o tzv. intenzivnom rastu. Istaknimo da
tehnoloki napredak za sluaj Grupe pet industrijaliziranih zemalja (SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemaka, Francuska, Japan) ima daleko najznaajniju ulogu,
inei izmeu 46% i 71% njihova ekonomskog rasta.
Pozitivna visoka korelacija gospodarskog rasta s tehnolokim napretkom
upuuje na to da se posebna pozornost unutar strategije gospodarskog razvitka
3
J. Bradfor DeLong: What Do We Really Know About Economic Growth?, 1997. http://
econ161.berkeley.edu/Econ Articles/Econ Articles.html#anchor writings
4
5
Vidjeti M. Babi: Makroekonomija, MATE, Zagreb, 1998., str. 567.
Michael Sarel: Growth in East Asia, Economic Issues 1, Washington , D. C., 1996.
International Monetary Fund.

519
mora pridati dvjema parcijalnim strategijama: strategiji znanstvenotehnolokog

razvitka i strategiji obrazovanja.
Tehnoloki napredak pojedine drave ili nacije, ostvaruje se razvijanjem ili
difuzijom novih tehnologija.
One industrijske grane ili sektori, koji poivaju na visokim tehnologijama,
ostvaruju danas i visoke profite, odnosne visoke iznose povrata novca u odnosu na
investicije. Kada govorimo o rastu i strategiji razvitka gospodarstva, moramo dunu
pozornost pridati toj injenici. Hrvatska naalost danas nema u ozbiljnijem razmjeru
proizvoda, konkurentnih na meunarodnom tritu, koji bi nuenjem tzv. dodane
vrijednosti potroaima, donosili prihode svojstvene razvijenim gospodarstvima.
Privlaenje stranog kapitala i poveanje faktora kapitalne opremljenosti rada nije
dovoljan uvjet koji e osigurati dugoroan ekonomski rast. Isto tako ni samo poveanje investicija u odreenim sektorima nije dovoljno. Te veliine valja disagregirati u promatranju, jer postoji mogunost da isti brojani podaci o investicijama,
primjerice, mogu biti popraeni razliitim iznosima stope ekonomskoga rasta.
Vano je primijetiti da nacionalne drave i interesi njihovih gospodarstava ne
moraju biti uvijek u skladu s interesima profita onih kompanija koje posjeduju
proizvodne i druge kapacitete na teritoriju tih drava. Tu valja traiti i razloge
zbog kojih esto izostaje podruje istraivanja i razvitka (I&R) kod stranih poduzea
na tlu Hrvatske. Sama pojava stranih ulaganja ne smije nas potpuno zadovoljiti.
Kako to neki analitiari istiu, strani se ulagai nee pri ulasku u Hrvatsku osobito
brinuti za to kako da nam stvore zadovoljavajuu gospodarsku strukturu. Tehnoloki
napredak zemlje nije njihova preokupacija i zadaa. To je naa zadaa.
Danas se uspjenost nacionalnog gospodarstva povezuje sa stupnjem raspoloive tehnologije, sa stupnjem razvijenosti znanosti i s kvalitetnom koliinom
ljudskog kapitala, i to su dokazano vani imbenici u odreivaju efikasnosti i proizvodne moi gospodarstva.
Gospodarska politika i nacionalni inovacijski sustavi (NIS)

Strateko upravljanje na razini drave po karakteru je decentralizirano i po
dosegu ogranieno, ako fokusiramo Vladu kao nositelja tog posla. Ono je voeno
konsenzusom, odnosno uvaavanjem interesa brojnih unutarnjih, a i nekih vanjskih
aktera. Dalje, ovo upravljanje teorijski mora biti spoj koncepata razvijenih za
privatni (business) sektor i onih iz javnog sektora. Dok tvrtke privatnog sektora
autonomno alociraju svoja dostupna sredstva za korisne projekte (novi proizvodi,
infrastruktura i sl.), radi ostvarenja vlastitih stratekih ciljeva, drava mora poticati
nekog drugog (ponajvie privatni sektor, ali i javni) da ue u projekte odnosno

520
investicije koje bi predstavljale pomake prema ostvarenju drutvenih stratekih

ciljeva.
Od razliitih ekonomskih kola istiemo tzv. revizionistiko gledanje koje
odbacuje neoklasino vjerovanje u efikasnost trita i ograniavanje uloge vlade u
ekonomiji. Stajalite je da, posebno u siromanijim zemljama, trite radi nesavreno.6 Revizionisti predlau aktivniju vladu, koja bi podupirala sistemski razvitak
ekonomije pribavljanjem tehnologija i alociranja fondova za korisne projekte koji
obeavaju dobar iznos povrata. Vlada bi morala ubrzavati gospodarski rast transformiranjem ekonomije i to je obino bri nain od onoga koji se privatnim poduzetnitvom moe realizirati.
Institucionalni faktori, poput vladinih regulacija, poreza, politike stabilnosti
itd.; znaajni su za dugorone ekonomske performanse (North, 1990.). Naime,
akumulacija faktora proizvodnje i razvitak novih tehnologija ne dogaaju se u
vacuumu. Ekonomska razmjena i proizvodnja dogaaju se u realnom svijetu gdje
uvjeti, okolnosti i inicijative, puno znae. Ekonomska (javna; public) ili gospodarska politika ima veliki utjecaj na rast proizvodnosti i na ekonomski rast, pa je
od kljunog znaenja to kako je ona osmiljena dugorono.
U Njemakoj je, primjerice, dravnog poticaja i zatite u prolosti bilo najvie
u zrakoplovnoj i svemirskoj industriji, u nuklearnoj industriji, u mikroelektronici,
u proizvodnji elektronskih procesora podataka i u povezanoj informatikoj i telekomunikacijskoj industriji. Zanimljivo je da se radi o industrijama obiljeenima
upotrebom visokih tehnologija.
Primjer Vlade SAD koja je godinama podupirala razvitak visoke tehnologije
u svrhe obrane takoer je zanimljiv. Primjena nekih spektakularnih tehnologija
u civilnom sektoru javila se tek poslije, kao posljedica njihova razvitka i prvotnog
iskoritavanja od Ministarstva obrane.7 Rije je o pojavama: superraunala, komunikacijskih satelita, integriranih krugova, programskih jezika visoke razine, Interneta.
Tehnologije dvostruke namjene isplativo su podruje za ulaganje.
U najrazvijenijim regijama svijeta, vlade ulau znatne napore u promociju
ljudskoga kapitala, potporu takozvanim kljunim tehnologijama i iskoritavanje
dobitaka iz eksternalija koje tako nastaju. Potrebna pozornost pridaje se usklaivanju razvitka i istraivanja s komercijalnim potrebama. U Hrvatskoj mnogo toga
izostaje, a u vezi s posljednjim, prevladavaju fundamentalna istraivanja koja nisu
u doticaju s realnim proizvodnim aktivnostima. O ljudskom kapitalu, koji ima
6
7
Op, cit. M. Sarel.
K. osi, I. Kopriva: Uloga i mjesto visokokolskih i znanstvenih institucija u modernizaciji

sustava obrane i strategiji razvoja Republike Hrvatske. Uvodni lanak konferencije MIPRO, Zagreb,
svibanj 1999.

521
stavke poput know-how, obrazovanje, struna kvalifikacija, psihometrina ocjena;8

valja rei da je on kod nas vjerojatno u nesrazmjeru s konceptom prosjene
inteligencije organizacije.
Dalje, potpora kljunim tehnologijama u Hrvatskoj ne postoji pa, se ak nismo
ni odredili koje su to kljune tehnologije u kojima mi moemo ostvariti neke svjetske
standarde. Veliki je to manjak, jer je na drugoj strani nezaobilazan znaaj inovacija
i primjene visokih tehnologija u proizvodnji. Industrije osnovane na naprednim i
visokim tehnologijama uglavnom imaju vii rast od ostalih sektora i pridonose
ostvarenju viih stopa rasta nacionalnih ekonomija.
U razvijenim je zemljama naglasak i na stvaranju to bolje komunikacije i
interakcije meu sustavima: drava-znanost i istraivanje-gospodarstvo. Pokazuje
se da to ima posebno znaenje za efikasno funkcioniranje nacionalne ekonomije i
postizanje zadovoljavajueg rasta i razvitka.
Za svaku naciju uinkovita sprega gospodarstva i institucija znanosti i tehnologije, uz dravu kao regulatora i katalizatora, postaje potreba radi zadovoljavajueg odgovora na izazov globalne konkurentnosti.9
Najznaajnija podruja djelovanja gospodarske politike u vezi sa znanstvenotehnolokim razvitkom RH, moraju se oitovati u: promicanju ulaganja u znanost
i tehnologiju, snanom podupiranju inovacija i podravanju inovativnih tvrtki, potpori modernom obrazovanju, uspostavljanju odgovarajue infrastrukture stvaranja
i razmjene znanja u nacionalnom inovacijskom sustavu,
Danas se pojam tradicionalne nacionalne politike istraivanja i razvitka
zamjenjuje obuhvatnijim modelom nacionalnih inovacijskih sustava (NIS). Koncept
nacionalnih inovacijskih sustava zasniva se na postavci da povezanost meu
akterima ukljuenima u inovacijski proces, predstavlja klju za unapreenje
tehnolokog, odnosno inovacijskog uinka zemlje. Tokovi tehnologija i informacija
postoje izmeu ljudi, poduzetnikog sektora i institucija.10 Taj je sustav obiljeen
stvaranjem i koritenjem znanja, i razvitkom i koritenjem visokih tehnologija.
Povezanost i interakcija aktera NIS moe poprimiti oblik zajednikih istraivanja,
razmjene istraivaa i osoblja, razmjene patenata, svrhovitog educiranja i usavravanja, kupnje opreme. Tokovi znanja i informacija unutar NIS mjere se i procjenjuju, pa se dovode u vezu s performansama poduzea. NIS naglaava komercijalno
iskoritavanje inovacija i istraivakih rezultata.
8
A. Pulji, M. Kolakovi: Intelektualni kapital poduzea, D. Tipuri: Konkurentska
sposobnost poduzea, Sinergija, Zagreb, 1999., str. 220.
9
S. Domljanovi et al Prikaz elemenata znaajnih za razvitak znanosti i tehnologije RH,
Institut za obrambene studije istraivanje i razvoj, (Internsa studija), 1999.
10
National Innovation Systems, OECD, Paris, 1997.
522

Zbog znaaja pojma NIS za nacionalno gospodarstvo razliita se komparativna

istraivanja navedenih sustava rade irom svijeta. Istraivanje nacionalnih inovacijskih sustava esto tei utvrditi na koji su nain razlike u nacionalnoj povijesti,
institucijama, politici i tradiciji utjecale na inovativne mogunosti i kompetencije.11
Uglavnom se razlikuju etiri osnovna kanala tokova znanja meu akterima
nacionalnog inovacijskog sustava: (a) interakcije meu poduzeima; (b) interakcije meu poduzeima, sveuilitima i istraivakim institucijama; (c) irenje znanja
i tehnologije prema tvrtkama; (d) migracije osoblja.
Upravo se navedena etiri kanala mogu bez potekoa promatrati i analizirati
na primjeru nae zemlje. ak smatramo da je navedena opsenija analiza posebno
da moe elegantno ukazati na zastoje koji onemoguuju jaanje NIS-a u RH, pa
samim time i usporavaju rast gospodarstva. Naravno, uzroci zastoja dublje su
prirode.
Istraivanje i razvoj i NIS u Hrvatskoj

Migracije osoblja idu u smjeru Hrvatska-razvijeni svijet. Time se gubi
nenadoknadiv ljudski kapital koji potpomae izgradnju drugih gospodarstava.
Interakcije naznaene pod (b) nerijetko su obiljeene konfliktom interesa koji su
ponekad i politike ili osobne naravi. Istraivanja u RH manjkava su u smislu
njihove primjenjivosti, a obrazovanje, osobito ono visoko, nije orijentirano prema
potrebama gospodarstva.
Uspjeh poduzea, a time i nacionalnih ekonomija u cjelini danas sve vie
ovisi o uinkovitosti u skupljanju i koritenju primijenjenih znanja iz razvojnih i
istraivakih instituta. Istraivaki sektor slui kao spremite ukupnog znanstvenog
i tehnolokog znanja u pojedinim poljima.
Istraivaki instituti stvaraju osnovno znanje za industriju, ali i za javnu upravu.
Koncepti upravljanja poslovnim sustavima, menadment kao nova tehnologija,
praksa upravljanja proraunom i slino, sve su to pristupi koji iz sfere biznisa
ulaze u podruje javne uprave, pa se rabe u ministarstvima, vladinim agencijama,
lokalnoj upravi itd. Taj trend u razvijenim zemljama zapoeo je jo prije nekoliko
desetljea. Cilj je bio podizanje razine efikasnosti u javnoj upravi. Hrvatska koja
ima skupu dravu, sektorski gledano, morala bi i te kako biti zainteresirana za
postignua drugih zemalja u primjeni spomenutih koncepcija pri upravljanju javnim
sektorom.
11
PB Maurseth, B Verspagen: Knowledge Spillovers in Europe and its Consequences for
Systems of Innovation, ECIS, The Netherlands, Working Paper, 98,1, str 11.

523
Stanje hrvatskog NIS i openito razina gospodarskoga razvitka, u okruenju

koje biljei rastuu konkurentnost, zabrinjava i poziva na djelovanje. Oni koji su
razvijeni ulau i vee napore od nas da bi ostali u igri. Europske zemlje danas
osjeaju zaostajanje u rastu proizvodnosti, gledano u svjetskim razmjerima. No
pojaana integracija koja je jedan od preduvjeta sustizanja SAD, znai i pomak od
nacionalnih sistema inovacija prema zajednikom, europskom sistemu. Nacionalni
sistemi inovacija danas postaju manje nacionalni, ali jo uvijek relativno snano
geografski koncentrirani.12
Gospodarski jaz izmeu razvijenih zemalja i onih koje to nisu u znaajnoj je
korelaciji s tehnolokim jazom. Smanjivanje tehnolokog zaostajanja zemalja poput
Hrvatske, mora ii putem poticanja za osnivanjem tehnolokih centara i razvojnoistraivakih tehnolokih parkova.13
Odreeni autori navode14 da je za proces dostizanja razvijenih, od manjih i
tranzicijskih zemalja, vano ispuniti nekoliko kljunih uvjeta: imati mogunosti i
sposobnosti za iskoritavanje novih generikih tehnologija; prihvatiti i modificirati
tehnoloke inovacije drugih, za vlastiti razvitak; ostvariti prodor u odreenoj uskoj
nii visoko kvalitetnim proizvodima.
Za sva tri uvjeta, a u interesu poveanja povrata za cjelokupnu nacionalnu
ekonomiju, tehnoloka politika trebala bi se usredotoiti na stimuliranje ili potporu
ulaganjima unutar pojedinih industrija u istraivanje i razvoj. Naini za to poznati
su: privremeno nenaplaivanje poreza, poreski zajmovi, subvencije i ostalo.
Koncept nacionalnog inovacijskog sustava omoguuje stvaraocima politike
da uoe sistemske greke koje mogu smetati inovativnom uinku industrije.15
Dijelom smo ve ukazali na njih analizirajui interakcije meu sudionicima unutar
NIS. Veoma slab inovativni uinak cijele nacionalne ekonomije najee je
posljedica: niskog intenziteta interakcija meu akterima u sustavu, neusuglaenosti
prakse fundamentalnih istraivanja i potreba za primijenjenim istraivanjima u
industriji, nefunkcioniranja institucija za transfer tehnologije, problema poduzea
u saznavanju o postojanju tehnologije, problema tvrtki pri samom usvajanju tehnologije.
to je kod nas zastupljeno od nabrojanih problema? Gotovo sve. Uz ve spomenuto istaknimo da u Hrvatskoj postoji openito slaba suradnja izmeu javnih
12
Op. cit. PB Maurseth, B Verspagen, str 4.
13
http://www.mzt.hr/mzt/hrv/djelatnosti/tehnolog/tehno_p01/htm; Program hrvatskog

inovacijskog tehnologijskog razvitka.
14
J. varc: Higher Education, Research And Industry In Croatia, International conference

on Higher education, research and industry in European economies in transition Jurmala, Latvia,
October 4-7, 1997.
15
Op. cit. Domljanovi et al.

524
institucija za istraivanje i razvitak, i poslovnog sektora na drugoj strani16. Industrija

nije previe zainteresirana za znanstvena istraivanja, to je samo po sebi indikativno. Javne istraivake institucije i dalje nisu dovoljno aktivne u podupiranju i
oblikovanju potreba proizvodnog sektora preko svojih projekata. Uska suradnja
kod nas postoji jedino izmeu velikih industrijskih kompanija iz istraivaki
intenzivnih sektora ekonomije (npr., Pliva, Podravka, INA) i njihovih vlastitih
instituta za potrebe istraivanja. Naalost, mnogi poznati instituti industrijskih giganata od prije petnaestak godina (Konar, Jugoturbina, Tesla, RIZ, Prvomajska)
u meuvremenu su kroz procese tranzicije i ratnih dogaanja doivjeli kolaps.
Sadanja se struktura hrvatske industrije najveim dijelom koristi srednjom i
niskom tehnologijom, zahtjevom u smislu kapitala i rada kao to su: strojarska,
tekstilna, prehrambena, drvna, brodograevna, kemijska i elektronika industrija.
To i nije najzahvalnija startna osnovica. Druga se dimenzija odnosi na veliinu
poduzea. Najvei dio tvrtki, 96,6%, male su (do 50 zaposlenika), 2,4% srednje
(do 250 zaposlenika) i 1,0% velike tvrtke s vie od 250 zaposlenika. U privatnom
sektoru dominiraju mala poduzea bez velikog kapitala i bez odgovarajue tehnoloke opremljenosti i razine, a bave se preteito trgovinom, ugostiteljstvom i financijskim uslugama.
Iz ove strukture ekonomije mogu se izvesti razlozi za brojne probleme proizvodnog dijela hrvatskog gospodarstva. Poduzetnici kao vlasnici malih tvrtki ne
mogu podnijeti rizik ulaganja u istraivanje i razvitak novih proizvoda, osobito ne
u podruju visokih tehnologija. Oekuje se, naime, da bi nova poslovna infrastruktura koja bi poticala tehnike inovacije, najveim dijelom morala doi iz novih
malih i srednjih poduzea (SME17), jer je tako u nekim drugim zemljama. Poznata
su poduzea iz skupine SME, tzv. Gazelle, male fleksibilne i efikasne gospodarske
organizacije velikog rasta, koje poboljavaju zaposlenost i podiu tehnoloku razinu
u svojim regijama.
Dalje, od ukupnog broja malih poduzea kod nas samo ih je 13% industrijski
orijentirano. Sa druge strane, ogromna je veina novostvorenih poduzea u RH u
posljednjih desetak godina u podruju usluga, osobito u trgovini. To dosta govori
o posljedicama gospodarske politike i klime u kojoj subjektima nije isplativo
proizvoditi. Naravno da oni onda ne mogu i ne ele stvarati gospodarstvu potrebne
inovacije. Hrvatske banke s visokim kamatnim stopama nimalo ne olakavaju situaciju manjim poduzetnicima, dapae, mnogi upozoravaju na destimulirajuu
bankarsku politiku.
Konkurentna je sposobnost hrvatske nacionalne ekonomije u opadanju zbog
nezadovoljavajuih ulaganja u istraivanje i razvitak, i nesposobnosti stvaranja i
16
Op. cit. J. varc.
17
Skraenica engl. Small and Medium Enterprises.

525
prihvaanja novih tehnologija. Budui da je u naoj industriji ponajvie rije o

niim tehnologijama, ne moe se oekivati ni zadovoljavajui doprinos takvog
gospodarstva ekonomskom rastu. Potrebna je promjena strukture industrije prema
znaajnijem udjelu visokih tehnologija.
Ukupna ulaganja u istraivanja i razvitak u RH procjenjuju se na manje od
1% bruto drutvenog proizvoda (1998.), a to ni priblino nije zadovoljavajue.
Oko 60% od toga iznosa ine sredstva iz dravnog prorauna, a industrijska ulaganja
ine oko 36%. Nepovoljno je nizak udio stranih ulaganja od samo 4% u ukupnim
ulaganjima u istraivanja i razvitak na razini RH.
Izvozna orijentacija gospodarstva
Kada se govori o gospodarskom uspjehu nekih zemalja (primjerice onih
Dalekog istoka, ali i nama bliih), uglavnom se analitiari slau da je znaajna
uloga dvaju faktora: izvozne orijentacije i investicijskih stopa. Oni se esto nazivaju
motorima rasta, jer svojim jaanjem vuku i cijelu ekonomiju naprijed. Empirijski
je utvrena jaka pozitivna korelacija izmeu navedenih dviju varijabli i stopa rasta
istono- azijskih ekonomija. 18
Izvoz djeluje pozitivno na rast gospodarstva, a teorijski je argument to da
izvozna orijentacija poveava otvorenost ekonomije i uz izlaganje stranim tehnologijama i konkurenciji omoguuje brze stope tehnolokog napretka. U drugom
smjeru tehnoloki napredak isto tako omoguuje izvoznu orijentaciju. Zemlje u
razvoju koje su spretnije u usvajanju i primjeni naprednih tehnologija uivaju prednost na svjetskim tritima na osnovi mogunosti da svoje savrenije proizvode
prodaju u stranim zemljama.
Industrijalizacija hrvatske ekonomije morala bi biti izvozno usmjerena i tu
posebnu ulogu igra drava svojim intervencijama. Poticajne se mjere moraju kretati
od povlatenog uvoza roba namijenjenih izvoznoj proizvodnji, preko bankarskih
kredita za izvozne proizvodne programe do stimulacije transfera suvremenih tehnologija.19
Razmatrajui konkurentnost hrvatskog gospodarstva potrebno je analizirati
sposobnost nae zemlje da svojim proizvodima konkurira na meunarodnom tritu.
Rije je o makroekonomskoj konkurentnosti koja se moe shvatiti veim dijelom
kao rezultanta mikroekonomske konkurentnosti.20 Jedan od glavnih faktora koji
18
Op. cit. M. Sarel.
19
M. Crkvenac, Z. Kovaevi: Industrijska politika, u: Hrvatsko gospodarstvo, redaktor I.

Drui, Politika kultura, Zagreb, 1998.
20
Ivan Pavi: Tehnologija kao initelj konkurentnosti velikih hrvatskih poduzea, u: D.
Tipuri: Konkurentska sposobnost poduzea, Sinergija, Zagreb, 1999., str. 293.

526
utjee na trokove proizvodnje u poduzeima, a time i na proizvodnost, odnosno

na konkurentnost, uz pretpostavku zadovoljenja odreene razine kvalitete, jest primijenjena tehnologija u proizvodnji. Tako se, dakle, pokazuje da i prema postupcima
mikroekonomske analize dolazi do zakljuka o tehnologiji kao kljunom faktoru
za konkurentnost nacionalnog gospodarstva, dakle i mogunost stvaranja profita,
veih prihoda i u konanici ostvarenja boljeg ivotnog standarda.
Svjetska trgovina dobrima danas postaje sve vie tehnoloki intenzivna. Od
godine 1980. izvoz i uvoz roba visoke tehnologije rastao je bre nego razmjena u
drugim sektorima proizvodne industrije. Trgovina robama visoke tehnologije iznosila je oko 10% razmjene ukupne svjetske robne razmjene godine 1980, a godine
1994. narasla je na 17%. Visoko tehnoloki sektori ukljuuju zrakoplovstvo, raunalnu i uredsku opremu, elektrine strojeve, farmaceutiku i znanstvenu opremu.
Udio visokih tehnologija u ukupnoj izvoznoj proizvodnji razvijenih svjetskih
zemalja u posljednjih tridesetak godina u pravilu raste. U tablici 1.21 prikazani su
podaci za neke zemlje pri emu su mnoge u odreenim obiljejima sline Hrvatskoj.
Tablica 1.
UDIO INDUSTRIJA VISOKE TEHNOLOGIJE U UKUPNOJ
IZVOZNOJ PROIZVODNJI.
Zemlja
Kanada
Novi Zeland
Austrija
Finska
Irska
Grka
Udio 1970. %
9.0
0.7
11.4
3.2
11.7
2.4
Udio 1993. %
13.4
4.6
18.4
16.4
43.6
5.6
Stupanj otvorenosti zemalja znaajan je faktor. Male zemlje moraju trgovati

vie od velikih koje posjeduju unutarnje trite velikih dimenzija. Stoga bismo
onda i mi u Hrvatskoj morali gledati svoju ansu: u kojim se industrijskim granama
najvie trguje uz zadovoljavajue profite, a da pritom i nai proizvodi mogu konkurirati svojom kvalitetom. Proizvode i opremu ne smije se samo kupovati, ve je
potrebno nastojati da se ugraena tehnologija i znanje uine dostupnima za manipulaciju unutar i izmeu hrvatskih poduzea.
Globalizacija ekonomije ini da sve vie poduzea, iz sve veeg broja zemalja,
sudjeluje na rastuem broju trita, zaotravajui meusobno natjecanje u svakom
21
The Knowledge-Based Economy, OECD, Paris, 1996.

527
pogledu. Biznis stoga mora ulagati napore da sauva mogunost odgovarati na sve
vee zahtjeve kupaca. Zato se investira u nove vrste imovine (engl. assets), od
kojih je sigurno najvaniji tzv. nedodirljiv, odnosno nematerijalni.22 Kompetitivna
nedodirljiva imovina koja u novom okruenju daje traene mogunosti poduzeu
jesu: tehnologija i I&R, menadment, vjetine zaposlenih, poslovna organizacija,
razvitak trita, softver. Trokovna struktura poduzea mijenja se u smjeru sve
manjeg udjela izvornih trokova proizvodnih imbenika. Posljedica je toga da na
dulji rok ni sve nia cijena radne snage nee dovoljno pridonijeti ouvanju konkurentnosti23.
Istraivanje i razvitak i difuzija tehnologija

U nekim je prijanjim pokuajima izrade dokumenta strategije razvitka RH
deklarativno istaknut cilj stvaranja jake znanstvenoistraivake osnove. Zanimljivo
je na drugoj strani da su u praksi (1998.) najrazvijenije zemlje svijeta izdvajale
iznos od 2% BDP za I&R, a u Hrvatskoj su izdvajanja bila u intervalu 1.1% 1.25% BDP. Oito je da se znaenje ovoga cilja nije reflektiralo implementacijom
strategije u procesu stratekog upravljanja. Takvim pristupom dokument strategije
gubi na ozbiljnosti i ostaje u podruju deklaracija ili popisa lijepih elja, popularno
reeno. Opasnost postoji da se sline sistemske greke kod nas ponove i u sadanjosti, odnosno u budunosti.
Stvaranje inovacija i prihvat inovacija
Poveanje izlaznih rezultata ekonomskih proizvodnih subjekata, vei prihodi
i bolja konkurentnost ne mogu se oekivati bez permanentnog uvoenja inovacija.
Jo uvijek prihvatljiva definicija inovacije jest ona iz godine 1934. (Schumpeter).
Po njemu, inovacija predstavlja novu kombinaciju naina proizvodnje24: (1)
uvoenje novih dobara; (2) uvoenje novih naina proizvodnje; (3) otvaranje novih
trita; (4) osvajanje novih izvora dobavljanja; (5) nova organizacija industrije.
Neki autori istiu da se inovacije dogaaju u etiri glavna podruja: inovacija
proizvoda, inovacija procesa, inovacija sistema i kulturna inovacija.25
22
Industrial performance and competitiveness in an era of globalisation and technological
change, OECD, Paris, 1998.
23
EU Commision, 1990.
24
A Norman, K Mahmood, M Chowdhury: The Need for a Paradigm for Innovations,

http://www.eco.utexas.edu/Homepages/Faculty/Norman/long/InnParadigm.html
25
Tony Jones: Master of Engineering in Management, Innovation in Manufacturing, 1999.
http://www.elec.canterbury.ac.nz/MEM/EN.../Jones%20Innov%20in%20manufacturing. htm

528
Budui da je pristup znanju danas sve vie transnacionalan, rast pojedine

nacije ovisi znaajno o njezinoj sposobnosti prihvaanja tehnolokih inovacija,
bez obzira odkuda same inovacije stiu. Moe li hrvatsko gospodarstvo uspjeno
prihvatiti tehnoloke inovacije? Odgovor bi za veinu industrijskih grana bio prije
negativan nego pozitivan, a jedan je od glavnih razloga tehnoloko zaostajanje.
Ekonomije zemalja Dalekog istoka uspjene su zato to su nauile koristiti
se visokim tehnologijama bre i efikasnije nego njihovi konkurenti.26 Isto se tako
neuspjeh nekih zemalja, poput biveg Sovjetskog Saveza, moe objasniti sporou
u prihvaanju inovativnih tehnologija, uz istovremenu masivnu akumulaciju kapitala i rada.
Danas u razvijenim zemljama postoji fenomen stvaranja specijaliziranih centara znanja, blizu vodeih sveuilita, koji su orijentirani na istraivanje i razvijanje
pojedinih tehnologija, poput: raunalnog softvera, biotehnologije, komunikacija.
Tvrtke visokih tehnologija uz istraivake institucije imaju tendenciju grupiranja
na pogodnim lokacijama radi pristupa formalnim i neformalnim tehnikim i poslovnim mreama. U SAD primjeri ukljuuju Silicijsku dolinu (Stanford i UCLA),
ili biotehnoloki klaster u podruju Bostona (Route 128, MIT), komunikacijski
klaster u New Jerseyu (Princeton, Bell Labs). Europa je ve u ezdesetim godinama
poela s kreiranjem mree tehnolokih parkova (kotska, Belgija, Francuska), a
taj je koncept poslije prihvaen i u Australiji, u Koreji i u Japanu.27
U analizi tokova znanja unutar NIS razvijene zemlje svijeta koriste se sve
vie tzv. klaster pristupom. Rije je o prepoznavanju bliske interakcije izmeu
odreenih tipova poduzea i industrija. Te se interakcije razvijaju oko kljunih
tehnologija, zajednikih znanja i vjetina, odnosa proizvoaa i dobavljaa.28 U
suvremenom svjetskom gospodarstvu klasteri predstavljaju znaajnu pojavu i postali su predmet znanstvenog izuavanja. Klasteri zasnovani na znanosti, predstavljaju nakupine iz podruja visokih tehnologija koje imaju izravan pristup osnovnim
istraivanjima, odnosno javnim istraivakim institutima i fakultetima, nadopunjujui na taj nain vlastite znanstveno istraivake djelatnosti.
U odreenim istraivanjima elemenata znanstvenotehnolokog razvitka u
SAD, a vezano uz faktore znanstvenotehnolokog razvitka, nainjena je i analiza
o regionalnom razvitku industrija visokih tehnologija.29 U spomenutim razmatranjima autori istiu da unutar sfere ekonomske politike poseban znaaj za znanst26
Op. M. Sarel.
27
Op cit http://www.mzt.hr/mzt/hrv/djelatnosti/tehnolog/tehno_p01/htm; Program hrvatskog

28
29
Ross C. DeVol: Americas High-Tech Economy: Growth, Development, and Risks for
Metropolitan Areas,Milken Institute, 1999., str. 21.

529
venotehnoloki razvitak imaju porezne inicijative, a uz njih neto manji javne investicije i komercijalizacija ideja. Zatim, su iz sfere usporedbe smjetaja infrastrukture za visoke tehnologije posebno znaajni atributi faktori trokova, istraivake institucije, vjeta i obrazovana radna snaga, blizina dobavljaa i trita. Znaajna trea skupina faktora odnosi se na drutvenu infrastrukturu.
Ekonomska bi politika morala dovesti hrvatsko gospodarstvo u takvu situaciju
da u veoj mjeri kreira i prihvaa potrebne inovacije. Zbog boljeg funkcioniranja
hrvatske tehnologijske infrastrukture i po mnogima, je svakako potrebno kvalitetno
djelovanje kompetentne dravne institucije30 koja bi preuzela potrebne zadae i
odgovornosti. Institucija koja je zamiljena da bude krovna u vezi stvaranja tehnologijske infrastrukture (Poslovno-inovacijski centar Hrvatske BICRO), svoj posao
djelomino uspjeno obavlja.
Sposobnost pronalaenja i prepoznavanja informacija i mogunost pristupa
mreama istraivaa i znanstvenika vana je kvaliteta znanja i preduvjet je za stvaranje i prihvaanje inovacija. U veini studija o difuziji tehnologija pokazano je
da su vjetina i sposobnost umreivanja strunjaka kljuni imbenik koji potie i
omoguuje implementaciju i usvajanje nove tehnologije.31 Zato valja poticati susrete, diskusije, zajedniki rad strunjaka, kako istih, tako i razliitih profila.
Ulaganja u istraivanje i razvitak - inovacije i nove tehnologije

Ve je istaknut problem preniskih ulaganja u hrvatsku znanost odnosno u
istraivanje i razvitak. Potrebne tehnoloke promjene ne dolaze sluajno. One su
rezultat svrhovite dugorone ekonomske politike. Za tehnoloke je iskorake potrebna odgovarajua inicijativa pojedinaca i poduzea o stvaranju novih proizvoda,
usluga i proizvodnih tehnologija. No, znaajna je i uloga javne uprave.
Jaanje I&R aktivnosti na vlastitom teritoriju ima specifian znaaj, jer zemlje
koje ih usvajaju ostvaruju time i najvei dobitak. To valja imati na umu kada se
donose odluke o podupiranju i pokretanju projekata i investicija u visoke tehnologije. Hrvatska mora kreirati vlastitu inovacijsku tehnologijsku politiku, sastavnice
koje su infrastrukturne institucije, i instrumenti i kontrolni mehanizmi inovacijske
tehnologijske politike.32
30
Op. cit. http://www.mzt.hr/mzt/hrv/djelatnosti/tehnolog/tehno_p01/htm, Program hrvatskog inovacijskog tehnologijskog razvitka.
31
32
Op. cit. http://www.mzt.hr/mzt/hrv/djelatnosti/tehnolog/tehno_p01/htm, Program hrvatskog inovacijskog tehnologijskog razvitka.

530
Isticanje potrebe privlaenja financijskog kapitala u Hrvatsku ima i te kako

smisla. Odreena su istraivanja33 provedeno za 14 europskih zemalja i 22 proizvodna sektora, pokazala postojanje pozitivne i znaajne korelacije izmeu vlastitog I&R i omjera kapital-rad, to jest: visoka kapitalna ulaganja poveavaju ulaganja u istraivanje i razvitak, a intenzivnije istraivanje i razvitak poveava efikasnost kapitala.
Zajednika znaajka veine trinih dobara zasnovanih na znanju jest visoka
cijena samog poetka njihova razvitka. Dakle, rije je o visokim inicijalnim investicijama, nerijetko rizinima, pri emu na odgovarajuoj razini mora biti i bankarski
sustav s potrebnim uvjetima kreditiranja. Visokotehnoloki proizvodi poput farmaceutike, softvara, raunalnog hardvera i telekomunikacijske opreme, gotovo
uvijek imaju trokove razvitka i istraivanja veoma visoke u odnosu na trokove
proizvodnje jedinice proizvoda.
Sektori intenzivni znanjem (obrazovanje, komunikacije, informacije) rastu
danas ak i bre od visokotehnolokog sektora. Zato se investicije u svijetu sve
vie usmjeravaju prema visokotehnolokim dobrima i uslugama, informacijskim i
komunikacijskim tehnologijama.
Zapadne se industrijalizirane zemlje danas natjeu u privlaenju istraivakih
i razvojnih djelatnosti multinacionalnih korporacija (MNK). Kod nas naalost,
esto, postoje samo lokalni ogranci velikih kompanija, poput njihovih marketinkih
odjela. Odreeni podaci sugeriraju da strana ulaganja u istraivanje i razvitak
openito imaju trend praenja proizvodnje upravo na stranim tritima: to je vie
proizvodnje locirano u nekoj stranoj zemlji, to je vjerojatnije da e i djelatnosti
istraivanja i razvitak biti tamo locirane. Primjeri tvrtki koje su decentralizirale
svoje istraivake aktivnosti, pa onda iskoritavaju strane centre ekspertize veoma
su rijetki. Naalost, veina meunarodnih korporacija uva svoje strateke projekte
i kljune tehnologije u svojim domaim ekonomijama, a u inozemstvu izvode
razvitak i dizajn radi prilagodbe lokalnom tritu.34
Obavljena su razliita istraivanja o pravilnostima koje se odnose na I&R
pojedinih skupina zemalja. Kod manjih, razvijenih zemalja s izvoznom privredom,
utvreno je da se vie od polovine istraivanja privatnog sektora odvija u inozemstvu.35 Isto tako, odreena su istraivanja (Coe&Helpman, 1995.)36 pokazala da je
33
N. Fagerberg: Productivity, R&D Spillovers and Trade, Eindhoven Centre for Innovation
Studies, The Netherlands, Working Paper, 98, 2, 1998.
34
G. Regger, Changes in the R&D Strategies of Trans-national Firms: Chalenges for National
Technology and Innovation Policy, STI Review, No. 22, OECD, Paris, 1998.
35
OECD: Internationalization of Industrial R&D: Patterns and Trends, Paris, 1998.
36
Op. cit. Fagerberg.

531
za veinu malih i srednje velikih zemalja, strano I&R mnogo vei izvor rasta proizvodnosti domaeg.
I manje i velike razvijene zapadne zemlje ulaganja u znanost i tehnologiju
openito tretiraju kao aktivnost koja e pridonijeti:
rastu proizvodnosti industrije, stvaranju poslova s visokim nadoknadama,
poveanju izvoza zasnovanog na tehnolokim prednostima.
Hrvatska ima problem unutar svojeg I&R sektora koji je istovremeno znaajna
posljedica ali i uzrok, za tekoe ubrzavanja gospodarskog napretka. Kod nas je
gotovo 70% istraivaa zaposleno u javnom I&R sektoru (53 % na sveuilitima,
12.4% u javnim institutima, 6% u institutima industrije). Na drugoj strani, u zapadnim zemljama ak 40% do 70% istraivaa radi u sektoru bisinisa.37 Veliki dio
znanosti u Hrvatskoj ovisi o proraunu koji danas ima sve skromnije mogunosti.
Za ekonomije koje su u fazi zaostajanja, a to se odnosi i na Hrvatsku, primarni
je cilj dobiti pristup odreenim tehnologijama i to je mogue, vie iriti upotrebu
novih tehnologija - bilo meunarodnim I&R programima, trgovinom i direktnim
stranim ulaganjem. Unato razliitosti prihvaenih politika kao reakcije na globalna
zbivanja u ekonomiji i I&R-u, OECD zemlje dijele etiri cilja ekonomske politike
u irem smislu: (a) sprijeiti bijeg domaeg I&R u inozemstvo, (b) ohrabriti I&R
ulaganja stranih tvrtki u domau ekonomiju, (c) bolje iskoristiti lokalne dobitke
stranih ulaganja u I&R, (d) produbiti veze izmeu domaeg i globalnog inovacijskog
sustava, i bolje iskoristiti I&R koji se obavlja u inozemstvu.38
Rije je o pounom pristupu istraivanju i razvitku i slian bi se model morao
uvaiti i pokuati implementirati u hrvatsko gospodarstvo. Kod nas bi valjalo ispitati
i mogunosti stvaranja posebnih fondova, po uzoru na investicijsko bankarstvo u
svijetu (tzv. venture capital) koje preuzima rizik u financiranju odreenog broja
ideja inovativnog poduzetnitva. Poslovni uspjeh malog postotka visokotehnolokih
firmi u pravilu rezultira povratom novca koji nadmauje ukupna poetna ulaganja.
Moramo biti svjesni da vea novana izdvajanja za znanost ne znae istovremeno i eljena poboljanja znanstvenog outputa. Analogno je s obrazovanjem.
Znaajna je mikrostruktura ulaganja: prepoznavanje stratekih prioriteta unutar
programa znanstvenih istraivanja. Vano je povezivanje elemenata sustava: privrede, obrazovnog sustava, znanosti i istraivanja. To je ono to donosi sinergijski
uinak, potreban za efikasnije funkcioniranje proizvodnog sustava. Sinergijski je
uinak predmet interesa onda kada se razmatraju nacionalni inovacijski sustavi.
37
Op. cit. J. varc.
38

532
Difuzija tehnologija
Nijedna nacija ne moe sama nainiti vlastitim istraivanjima sve korisne i

potrebne tehnoloke inovacije koje bi omoguile poveanje proizvodnosti i ostale
pozitivne efekte. Razvitak novih tehnologija i njihova difuzija kroz firme i nacije
kritine su komponente procesa razvitka (Mokyr, 1990.;Lipsey, 1996.).39
Nova tehnologija moe obaviti difuziju na vie razliitih naina: na osnovi
ugraenosti u dobra i usluge, izravnom stranim investicijama, imitativnim aktivnostima domaih poduzea. Sektori visokih tehnologija i industrije zasnovane na
znanosti openito se bolje i vie koriste znanjem i tehnologijom iz stranih izvora.
Znanje o tehnologijama moe doi od korisnika i dobavljaa, i od konkurencije i
javnih institucija.
Teorija tehnolokog jaza (technology gap theory), u kojoj se govori o
ekonomskom rastu i o meunarodnom tritu i meunarodnoj difuziji tehnolokog
znanja (Fagerberg, 1994),40 usredotouje se na mogunosti i nainu da zemlje slabije proizvodnosti sustignu one razvijenijeg gospodarstva. Difuzija tehnologija
pomae u tim pokuajima. ali, sposobnost prihvaanja novih tehnologija ovise o
institucionalnoj infrastrukturi, o obrazovanju, geografskim osobitostima i o resursima usmjerenima prema I&R. Stoga se napori manje razvijenih zemalja, kojima
pripada Hrvatska, moraju usmjeriti prema ureivanju potrebnih uvjeta (financije,
sustav obrazovanja, politika).
irenje tehnologija kao proces za efekt postizanja inovativnog uinka vano
je gotovo kao i ulaganja u istraivanje i razvitak. Tako je irenje tehnologija jae
utjecalo na rast proizvodnosti u Japanu, primjerice, nego direktna ulaganja u
istraivanje i razvitak, sve u razdoblju 1970.-1993. Intenzivna upotreba naprednih
strojeva i opreme u proizvodnji vie je pridonijela tehnolokoj naprednosti japanske
ekonomije, nego direktna ulaganja u istraivanja.41
Pojedini autori (Griliches, 1979.)42 razlikuju dva tipa preuzimanja tehnologija. Rije je o tzv. financijskomspilloveru i spilloveru istog znanja. U prvom sluaju inovativna tvrtka ne moe poveati cijenu proporcionalno s poboljanjem svoga proizvoda. No, na dobitku su ona poduzea kojima taj isti proizvod
slui kao ulazni, za njihovu proizvodnju. Omjer kvaliteta/cijena za njih postaje
povoljniji. U drugom je sluaju rije o utjecaju otkria drugih poduzea na vlastito
39
Marc T. Law: Productivity and Economic Performance, http://www.fraserinstitute.ca/

publications/pps/37/
40
Op. cit. PB Maurseth, B Verspagen.
41
OECD: Technology and Industrial Performance, Paris, 1996.
42

533
I&R, bilo u smislu kopiranja ili stvaranja novih ideja. Kao indikator za tu vrstu
preuzimanja tehnologija slue podaci o patentima.
Ispitivanja difuzije tehnologije imaju za cilj prepoznavati barijeru prihvaanja
tehnologija kod poduzea. Meu glavnim imbenicima koji onemoguuju taj proces
prepoznati su:43 nedostatak informacija o postojeim i novim tehnologijama, nedostatak financiranja ulaganja u nove tehnologije, nedostatak tehnike ekspertize za
koritenje nove tehnologije.
Dublja istraivanja esto pokazuju da openito organizacijske i upravljake,
tj. menaderske vjetine brojnih tvrtki nisu na potrebnoj razini i one smanjuju
mogunosti tvrtki za usvajanje novih tehnologija. Je li to sluaj i sa hrvatskim
poduzeima? Vjerojatno je da jest, i ovdje opet dolazimo do osvjedoenja o tome
koliki je znaaj obrazovanja i strunog usavravanja. U dananje su doba vea
proizvodnja i vei profit uvjetovani kvalitetnom eksploatacijom znanja i specifinih
vjetina, to se nerijetko u praksi ne prepoznaje.
to se za tu priliku moe predloiti, a o promjenama unutar hrvatskog gospodarstva? Svakako bi valjalo razmisliti o sljedeem: (a) privlaiti nae obrazovane
ljude s iskustvom i kapitalom iz razvijenih zemalja natrag u zemlju, (b) mijenjati
nastavne programe sveuilita i kreirati moderniji sustav visokog obrazovanja, (c)
poticati razvoj industrijski orijentiranog I&R.
Tehnoloka se dostignua moraju gledati imajui na umu da ona predstavljaju
imbenik konkurentske prednosti. Tehnoloku prednost nastoji ostvariti svako poduzee i nastoji je sauvati tako da stalno bude ispred konkurencije. S vremenom,
se dogaa poznati proces difuzije, pri emu druge tvrtke raznim kanalima, uspijevaju
ovladati specifinom tehnologijom ili je razviti. Iznos ili stopa difuzije - to ovisi o
kojoj specifinoj industriji zapravo govorimo. Ako je tehnologija sloena, ako se
trai veoma specijalizirano tehniko osoblje, i to u veem broju, tada e difuzija
odreene tehnologije biti sporija.44 Igre u poslovnome svijetu za ovladavanje
tehnologijama ozbiljne su i upuuju na znaaj predmeta.
Za poduzea postoji mehanizam zatite patentima, ali i pristup kontinuiranog
stvaranja novih tehnologija vlastitim istraivanjem i razvitkom. Novosteeno znanje
omoguuje kompanijama dodatna vremenska razdoblja tzv. ekskluzivnog prava
iskoritavanja otkria. Zanimljiv je za ilustraciju primjer Plive, koja dobar dio
prihoda ostvaruje na osnovi prava licence za vlastiti antibiotik.
43
44
Michael E. Porter: Competitive strategy: techniques for analyzing industries and

competitors, The Free Press, 1980., str.173.

534
Znanje i obrazovanje
Znaajna je razlika izmeu endogenih i egzogenih teorija ekonomskog rasta

bila u ulozi znanja. Nasuprot kapitalu i radu, za znanje se pretpostavlja da je kumulativno i to onda objanjava dugoroan kontinuirani gospodarski rast.45 Znanje se
ne mora stvarati, ono se moe i kopirati, a to ga vie posjedujemo, jeftinije postaje
i stvaranje novoga znanja.
Znanje je izravno povezano s obrazovanjem. Potranja za obrazovanjem u
drutvu raste onda kada gospodarstvo raste i kada populacija postaje bogatija.
Dalje, u sluaju tehnolokog napretka zemlje pojavljuje se i vea prednost educirane
radne snage nad onom manje educiranom.46 Prema navedenim se indikatorima
moe dijagnosticirati da hrvatska ekonomija vjerojatno ima obiljeja stagnacije.
Znanje jo uvijek kod nas nije na cijeni i to se onda mora osjetiti na nedostatnom
gospodarskom rastu.
Znaaj je obrazovanja velik. Istraivaki sektor i visoko obrazovanje glavni
su faktori47: (a) proizvodnje novog znanja i njegova akumuliranja, (b) transmisije
znanja kroz proces obrazovanja i usavravanja, ime se poveava veliina ljudskog
kapitala, (c) procesa transfera znanja.
No, danas nije dovoljno imati kvalitetno visoko obrazovanje, vrhunske znanstvenike i dobre istraivake institute. Prije tridesetak godina znanost je sama po
sebi bila dobra za drutvo, neovisno o njezinu usmjerenju. U modernom vremenu
govorimo o mreama znanja (knowledge networks) kao o novoj strukturi razliitih
meusobno povezanih institucija: od sveuilita preko vladinih ustanova do instituta
i financijskih institucija.48 Posebno je znaajna u navedenom kontekstu suradnja
izmeu industrije i sveuilita.
Industrije koje sada u svijetu imaju veliki rast, pa se oekuje da e ga imati u
nadolazeim godinama, zasnivaju se na znanju i ljudskoj intelektualnoj snazi.
Teoretski se one mogu locirati u bilo kojoj zemlji na svijetu, uz najzahtjevniji
uvjet da ta zemlja organizira intelektualni kapital.49 Govori se stoga i o novoj podjeli
zemalja: na one s obrazovanom radnom snagom i one s neobrazovanom radnom
snagom. U sluaju Hrvatske, najalosnije je to to se ljudski kapital stvara u relativno
visokoj mjeri, ali upravljanje njime nije osobito racionalno.
45
Ingrid Fjeldsenden: The Economic Growth in Malaysia and Thailand- The Past and the
Future, Norwegian School of Economics and Business administration, Bergen, 1998.
46
Op. cit. M. Sarel.
47
Op. cit. J. varc.
48
Op. cit. J. varc.
49
Lj. Juri: Utjecaj drave na izgradnju konkurentnosti, u: D. Tipuri: Konkurentska


535
Poznat je znaaj konkurentskih prednosti poduzea za konkurentnost

nacionalnog gospodarstva. Po nekim istraivaima jedino to danas omoguuje
trajno obranjivu konkurentsku prednost jesu znanje koje poduzee zna i njime se
koristi i sposobnost uenja- usvajanja novih znanja. Definira se intelektualni kapital
organizacije ili poduzea, koji obuhvaa kompletno znanje koje stvara ili moe
stvarati novu vrijednost za poduzee.50
Intelektualni je kapital intelektualni materijal, u formi: znanja, informacija,
intelektualnog vlasnitva i iskustva, koje se moe upotrijebiti za stvaranje bogatstva.
To je kolektivan intelektualni kapital.51 Obrazovanje i struna kvalifikacija ulaze u
element ljudskog kapitala, sadranog unutar intelektualnog kapitala.
Koncept intelektualnog kapitala znaajan je za kontekst hrvatskog nacionalnog
gospodarstva u svjetlu neodgovarajueg tretmana kojem je on esto podvrgnut.
Menaderi privatnog sektora, ali i javne uprave, nerijetko ne mogu prepoznati:
koje to znanje postoji u njihovim organizacijama, ili je veoma potrebno i moe se
iskoristiti u stvaranju dodanih vrijednosti.
Gledajui na nau dravu kao na jednu sloenu organizaciju, moemo se
zapitati pridaje li ona dovoljno vanosti intelektualnom kapitalu unutar svojih institucijskih i drugih struktura. Pitanje je donekle podudarno s predmetom istraivanja
nacionalnog inovacijskog sustava. Svakako bi opsenija istraivanja s ciljem nalaenja odgovora donijela korisne rezultate i preporuke za odreene dublje sistemske
akcije za promjenu postojeeg stanja.
Bogate su se drave nekada borile za teritorije, za prirodne resurse i za izvore
bogatstava, a u novije je vrijeme uinjenen veliki zaokret prema intelektualnim
resursima, kao kljunom faktoru razvitka i ostvarenja konkurentske prednosti. Proces globalizacije, suvremena sve intenzivnija kretanja roba, kapitala i ljudi izmijenili su izgled svjetske pozornice. Zemljovidi i granice danas nemaju tako
kljuni znaaj, a tradicionalnu dravu merkantilistikog tipa zamjenjuje tzv. virtualna drava. Ona svoj politiki i gospodarski utjecaj iri izvan vlastitih zemljovidom zacrtanih granica, posjedujui proizvodne i druge kapacitete na zemljopisno
udaljenim destinacijama.
Ekonomije utemeljene na znanju
Novi teoretiari rasta postuliraju da znanje ima poseban i izdvojeni utjecaj
na poveanje proizvodnosti i na ekonomski rast. Tehnoloke inovacije koje su
50
A. Pulji, M. Kolakovi: Intelektualni kapital poduzea, u: D Tipuri: Konkurentska

51
Op. cit. A. Pulji, M. Kolakovi.

536
klju za poboljanje proizvodnosti, proizlaze iz uveanog i poboljanog znanja. O

modernim se svjetskim ekonomijama govori danas kao o ekonomijama
zasnovanima na znanju (knowledge based economy). Strateke smjernice u razvitku
Hrvatske morale bi biti sve vie usmjerene na strukturiranje gospodarstva, i to
tako da ono poprima obiljeja knowledge based economy (KBE). Rije je o putu
koji su izabrale i napredne zemlje, o procesu transformacije u ekonomije zasnovane
na znanju52, u kojima se novo znanje i tehnologija brzo ukljuuje u industriju radi
poveanja proizvodnosti i radi bolje kvalitete proizvoda.
Poveana dematerijalizacija ekonomske proizvodnje, odnosno sve vee znaenje nedodirljivih imbenika proizvodnje, potakli su europske zemlje da definiraju
novi odnos prema razvitku i iskoritavanju znanja, kako openitog tako i specijaliziranog. Prolost je industrijsko doba obiljeeno masovnom proizvodnjom i
ugradnjom velike koliine materijala u proizvode. Poveanje proizvodnje u
modernoj ekonomiji znai poveanje koliine informacija i znanja, poveanje
efikasnosti, kvalitete i vrijednosti.53 Moderno je poslovanje sve vie intenzivno
znanjem i smatra se da znanje ak i u proizvodnoj djelatnosti sudjeluje u stvaranju
nove vrijednosti s vie od 75%.
Ekonomske performanse gospodarstva znaajno ovise o distribuciji znanja.
Moderno informacijsko drutvo biljei poveavanje aktivnosti kodiranja i prijenosa
znanja preko raunalnih i komunikacijskih mrea. Upravo razmjena znanja koja
postoji u sistemu modernih KBE, na osnovama interakcija proizvoaa i korisnika,
omoguuje stvaranje eljenih inovacija.54
Pri mjerenju uspjenosti nacionalnih gospodarstava, tradicionalno se ve od
prije II. svjetskog rata, koriste odreeni ekonomski indikatori, od kojih je
najznaajniji tzv. BDP. Ti indikatori utjeu, kako na politiku vlade, tako i na
strategije drugih sudionika ekonomskih interakcija. Tradicionalni su indikatori
oduvijek bili izvrgnuti kritikama, a posebno se smatra da nisu pogodni za novu
situaciju mjerenja uspjenosti nacionalnih KBE.55 Openito, poboljani ekonomski
pokazatelji, koji bi zahvaali i fenomene iza primarnih konvencionalnih trinih
transakcija, potrebni su za ove zadae: mjerenje inputa znanja, mjerenje stock
i flow stanja znanja, mjerenje outputa znanja, mjerenje mrea znanja, mjerenje znanja i uenja.
Hrvatska se drava moe shvatiti kao jedna velika organizacija. Uspjene
organizacije, osobito u poslovnome svijetu, jesu one koje ue. Paradigma uee
52
Knowledge based economies.
53
V. Sria, M. Spremi: Informacijskom tehnologijom do poslovnog uspjeha, Sinergija,

Zagreb, 2000., str. 189.
54
55
The Knowledge-Based Economy, OECD, Paris 1996.

537
organizacije odlino oslikava stanje stvari. Memorija organizacije sainjena je od

znanja i pamenja njezinih lanova. Ako se nakon njihovog zavrenog obrazovanja
odriemo tih usavrenih predstavnika i oni odlaze u inozemstvo, tada je gubitak
resursa i potencijala u sustavu teko nadoknadiv. Naalost, danas je znanje u
Hrvatskoj veoma jeftino. Duge godine kolovanja i usavravanja na tritu nerijetko
vrijede mnogo manje od niskog stupnja obrazovanja u kombinaciji s nekim drugim
prozainim vjetinama. U praksi je ponekad problem i u kvalifikacijama u politikoj
prikladnosti pojedinaca i u neskladu osobnih interesa s interesima organizacije.
Dobar dio naih organizacija privatnog i javnog sektora ponaa se neracionalno,
gledano kroz metaforu sustava koji se efikasno koristi raspoloivim resursima.
Zaposlenost u zemljama s KBE obiljeena je upravo poveanom potranjom
za visokoobuenim radnicima. Promjene u tehnologijama, osobito unutar sfere
informacijskih, obrazovanu i vjetu radnu snagu ine posebno vrijednom.
Nai bi znanstvenici i struni ljudi s poduzetnikim i menaderskim afinitetima
morali poraditi na osmiljavanju projekata iz sfere visokih tehnologija, koji bi se
radili u Hrvatskoj. Time bi se od velike masa strunjaka koja kontinuirano naputa
zemlju, dio njih zadralo da za svoju naciju stvaraju profit i viak vrijednosti. U
Prijedlogu strategije informatizacije Hrvatske (radna skupina Predsjednika RH,
srpanj 2000.) pobrojan je i ukratko opisan odreeni broj potencijalno zanimljivih
pilot projekata i programa, u okviru izvrenja same Strategije.56 To je pozitivan
primjer pokuaja iznoenja vizije kako poveati hrvatski BDP. Rije je o inicijalnim
prijedlozima od kojih veina zasluuje evaluaciju, prethodnu analizu, pa na osnovi
nje i plan pokretanja provedbe, ili pak modifikaciju, ako se ustanovi da prijedlog
nije zadovoljavajui.
Vjerojatno najvie od svih naprednih tehnologija, svijet mijenjaju upravo
informacijske tehnologije. Koliko su trenutano, primjerice, informatike tehnologije vane za gospodarstvo razvijenih zemalja svjedoi i procjena da one danas
sudjeluju s jednom treinom iznosa u ukupnom ekonomskom rastu SAD. Prema
rijeima biveg ministra obrane SAD-a dr. W. Perrya,57 tri su imbenika omoguila
uspjeh amerikih informatikih tvrtki: poduzetniki duh; kapital za financiranje
tehnoloki zasnovanog poduzetnitva i vrsna tehnika sveuilita. Hrvatska je
ekonomija premala da bi u svim elementima slijedila primjer SAD. No, odreene
pravilnosti i uzorci vezani za pozitivne primjere i trendove, poput navedenoga,
morali bi se iskoristiti pri osmiljavanju kreiranja napretka hrvatskoga gospodarstva.
56
Radna skupina Predsjednika RH: Prijedlog strategije informatizacije Hrvatske, Zagreb,
srpanj, 2000., str.15.
57
Predavanje dr. sc. W. Perrya, na FER-u u Zagrebu, rujan 1998.

538
Tokove znanja i faktore koji utjeu na tokove i preuzimanje (engl. spillover)

znanja, nije lako prepoznati, a jo manje kvantificirati. Stvaranje prije spominjanih
klastera poduzea potpomognuto je upravo mehanizmom razdjeljivanja i prelijevanja znanja (spillover).58 Nije svejedno gdje e se znanje koncentrirati, a koje e
prostore napustiti.
Nova znanost - kompleksnost i neizvjesnost

Drutva i ekonomije po cijelome svijetu postale su globalno meuovisne uz
kreiranje novog oblika odnosa drutva, drave i ekonomije. Informacijsko se doba
iskazuje kroz svoja dva lica: (a) Umreeno drutvo (Network Society) i (b) Doba
znanja (Knowledge Era). Oba spomenuta aspekta imaju znaajne posljedice za
drutvo u svim podrujima djelatnosti, kao to su: rad, kultura, ekonomija, nacionalna autonomija, biznis, identitet, ekologija.59
Umreeno drutvo sintagma je koja opisuje pojavu dosad nezabiljeene
povezanosti i globalizacije koja je zavladala svijetom. Suvremeni transport, komunikacije i informacijske tehnologije pridonijele su da svijet poinje biti nalik globalnom selu, ali vie od svega sveopu povezanost omoguuju i podstiu kompjutori: Internet i www usluge. Hrvatska je prema tome i te kako dio svijeta, no taj
svijet sve vie poprima obiljeja jednog veoma kompleksnog i dinaminog sustava.
Kako rastu kompleksnost i neizvjesnost, tako, naalost, i postojanost ili
sigurnost u irem smislu opada. Rije je o izvjesnosti da e ovjek zadrati svoj
posao, da e ostati u gradu u kojemu je dosad ivio, itd. Svijet je fleksibilniji,
dinaminiji, manje dosljedan i manje tradicionalan.
Istaknuli smo sintagmu umreenog drutva, pojava koja ima mnotvo
popratnih efekata. Umreenje je u businessu interesantan fenomen koji omoguuje
poveane povrate. Pojava kad napredan trini subjekt postaje jo napredniji, a
zaostali zaostaje jo bre nazvana je fenomenom poveanih povrata. Fenomen
poveanih povrata posljedica je vanjskih uinaka umreivanja tvrtki i kupaca,
odnosno korisnika usluge ili proizvoda i teoretski je okvir uspjeha tvrtki poput
Microsofta. Umreenje se moe pojasniti kao posljedica informacijskog doba, gdje
tvrtke i pojedinci raspolau velikim brojem informacijskih kanala prema dobavljaima, kupcima, odnosno korisnicima, i budui da su svi trini subjekti umreeni,
tok informacija i prilagodba trinih subjekata postaje veoma brza i veoma esta.60
58
59

competitors, The Free Press, 1980.
60

539
Fenomen poveanih povrata rezultat je viestrukog uinka umreenja trinih

subjekata.
U svijetu se tvrtke spontano povezuju zbog smanjenja trokova i ostvarenja
veih profita. Predodba atomistikih aktera koji se na tritu meusobno natjeu
za profit neodgovarajua je za dananji svijet u kojem poduzea stvaraju mree
meusobnih odnosa. Strateke mree potencijalno omoguuju tvrtkama dostup o
informacijama, resursna, trina, tehnologija.61
Zbog injenice da u svijetu vladaju sve vea neizvjesnost i kompleksnost,
znanost bi morala davati, a u razvijenim zemljama to i pokuava, odgovore na
pitanja o tome kako e izgledati budunost. Takav je pristup potreban, a radi cilja
donoenja boljih odluka danas. Pojavljuju se, stoga, termini razliitih metodologija
planiranja, odnosno anticipiranja budunosti: future techniques, system approach,
scenario driven planning, assumption based planning, complexity theory. Radi se
dakle, o tome da valja istraivati i pripremati se i to zbog oekivanja na osnovi
sadanjega stanja i procesa, o pojavama u budunosti: koje nove drave ili integracije
mogu nastati, koji novi tehnoloki izumi, nove gospodarske grane, energetske krize,
ekoloki poremeaji i slino.
Neke od naih institucija znanosti i visokog kolstva morale bi preuzeti zadau
prepoznavanja, izuavanja i kreiranja odgovarajuih teorija i metoda za pristup i
potporu procesima odluivanja i upravljanja u suvremenom okruenju. Ne manje
vana jest i zadaa prikladno educirati i informirati one ljude koji upravljaju
sloenim organizacijskim sustavima, pa, dakle, i samom dravom.
Kad je rije o upravljanju velikim organizacijskim sustavima, a drava je
jedan takav sustav, tada se neka od gorespomenutih istraivakih podruja mogu
shvatiti kao potencijalni doprinos u smislu generikog pristupa, novog naina
sagledanja problema, interdisciplinarne i sistemske sveobuhvatnosti. Praktinom
upotrebom pojedinih navedenih metoda u procesima upravljanja, odluivanja i
kreiranja sustava, mogu se ostvariti iskoraci prema organizaciji vee uinkovitosti.
Poznato je da se u planiranju razvitka pri razvijenim zemljama, kako u privatnom tako i javnom sektoru, uvelike koriste nekim specifinim pristupima koji ne
ulaze u podruje tradicionalnih znanosti. Rije je uglavnom o metodama interdisciplinarnog karaktera, generikog, nerijetko zasnovanome na kompjutorskoj potpori. Tradicionalna znanost, pogotovo neke egzaktne discipline matematikog
karaktera, nerijetko pristupaju problemima tako da pretpostavljaju idealne sluajeve,
zanemarujui razne sloenosti koje se u realnom svijetu javljaju. Posebno je ovo
znaajno za tretman drutvenih sustava za fenomene koji se u njima javljaju.
61
R. Gulati, N. Nohria, A. Zaheer: Strategic Networks, Strategic Management Journal,
Vol. 21, No. 3, March 2000.

540
Nedostatku repertoara tradicionalne znanosti pokuava se doskoiti novim

pristupima. Nastavni planovi i programi hrvatskih fakulteta morali bi ostvariti mali
iskorak prema modernim obrazovnim temama koje se ue u razvijenom zapadnom
svijetu.
Neki autori pojavu tih novih pristupa oznauju kao novu znanost. Ako
elimo da znanost pomogne rjeavati odreene probleme u gospodarstvu
(organizacija, upravljanje), tada se ne bismo morali previe usporavati predmetom
rigidne provjere odreenih metoda i pristupa: u koje znanstveno polje ulaze, zadovoljavaju li po kriterijima tradicionalne znanosti potpuno i slino. esto su ti novi
naini interdisciplinarni, primjenjivi na situacije koje se ne mogu reproducirati
itd. Vano je imaju li dobre rezultate ili ne, u odnosu na pojedine tradicionalne
naine.
U svojoj osebujnoj knjizi Metodologija drutvenih znanosti, A. Lauc istie
kako je stanje u Hrvatskoj nakon Domovinskoga rata prilika za ponovni uzlet
ljudskoga duha. No, velika je tekoa ve u definiranju problema, a onda u razradi
metodologije istraivanja i u primjenjivanju rjeenja. Kuhnov pojam paradigme
koja se rui znanstvenim revolucijama i te kako ima smisla u naoj situaciji.62
Poznato je razmiljanje Maslowa o opasnosti od tradicionalnog, odanog pristupa
u znanosti, i to moramo imati na umu pri osmiljavanju ekonomskog razvitka
Republike Hrvatske.
Zakljuak
Uspjean razvitak pojedinih zemalja objanjava se danas ponajprije indirektnim utjecajem faktora: kvalitetnog obrazovanja i ekonomske politike promicanja
izvozne orijentacije i konkurencije. Umjesto orijentacije na kratkorono dostupne
ciljeve, poput stope ekonomskog rasta uz dane uvjete, ekonomska strategija mora
pronalaziti i rjeenja za gospodarske skokove. Jedan od putova jest modernizacija i mijenjanje strukture gospodarstva. Kljuni pojmovi i procesi ovdje jesu: (a)
moderno obrazovanje, povezano s potrebama gospodarstva i javne uprave, (b) ulaganje u tehnoloki razvitak, podupiranje difuzije tehnologija i stvaranja inovacija,
c) kreiranje i podupiranje rasta novih industrija.
Je li strategija razvitka nacionalnog gospodarstva neto to se u potpunosti
moe tretirati makroekonomskim pristupom, gledajui odnose izmeu nekoliko
varijabli? Teko je vjerovati da su visoko-agregirani faktori poput kapitalne opremljenosti rada, dovoljni pokazatelji ijim se fokusiranim rjeavanjem omoguuje
ostvarenje ekonomskog napretka nacije.
62
Ante Lauc: Metodologija drutvenih znanosti, Sveuilite J.J. Strossmayera u Osijeku,

Pravni fakultet Osijek, 2000., str. 175.

541
Potrebno je ii dublje u strukturu gospodarstva i njegova funkcioniranja. Pri

kreiranju konkurentskih sposobnosti Republike Hrvatske posebno valja poraditi
na jaanju nacionalnog inovacijskog sustava. Snaenje i povezivanje znanosti, sektora naprednih tehnologija, sveuilita i javne uprave mora biti jedan od prioriteta
bavljenja onih koji kreiraju gospodarsku strategiju. Valja navesti i razraditi ideje i
konkretne poteze i mjere, koje bi pomogle u premoivanju tehnolokog i proizvodnog jaza izmeu hrvatskog gospodarstva i onih razvijenih. Na tome se ne smije
stati ve se i pri implementaciji strategije mora iskazati konsenzus i upornost.
Literatura
1.
K. J. Rea: A course in Canadian economic development, 1998., Topic 1, http: //

www.chass.utoronto.ca/-echist/topics.htm
2.
Bradfor DeLong: What Do We Really Know About Economic Growth?, 1997.http:

//econ 161. berkeley.edu/Ecom-Articles/Econ Articles.html#anchor writings
3.
Michael Sarel: Grownth in East Asia, Economic Issues 1, Washington, D. C.,

International Monetary Fund, 1996.
4.
K. osi, I. Kopriva: Uloga i mjesto visokokolskih i znanstvenih institucija u modernizaciji sustava obrane i strategiji razvoja Republike Hrvatske, Konferencija MIPRO,
Zagreb, svibanj 1999.
5.
A. Pulji, M. Kolakovi: Intelektualni kapital poduzea, u: D. Tipuri: Konkurentska

6.
S. Domljanovi et al.: Prikaz elemenata znaajnih za razvitak znanosti i tehnologije

RH, Institut za obrambene studije istraivanje i razvoj, (internsa studija), 1999.
7.
8.
P. B. Maurseth, B. Verspagen: Knowledge Spillovers in Europe and its Consequences

for Systems of Innovation. ECIS, The Netherlands, Working Paper, 98, 1, str 11.
9.
http: //www.mzt.hr/mzt/hrv/djelatnosti/tehnolog/tehno p01/htm: Program hrvatskog

10.
J. varc: Higher Education, Research And Industry In Croatia, International Conference on Higher education, research and industry in European economies in
transition, Jurmala, Latvia, October 4-7, 1997,
11.
M. Crkvenac, Z. Kovaevi: Industrijska politika, u: Hrvatsko gospodarstvo, redaktor I. Drui, Politika kultura, Zagreb, 1998.
12.
Ivan Pavi: Tehnologija kao initelj konkurentnosti velikih hrvatskih poduzea.

u: D. Tipuri: Konkurentska sposobnost poduzea, Sinergija, Zagreb, 1999., str. 293.
13.
14.
Industrial performance and competitiveness in an era of globalisation and technological change, OECD, Paris, 1998.

542
15.
EU Commision, 1990.
16.
A. Norman, K. Mahmood, M. Chowdhury: The Need for a Paradigm for Innovation

http://www.eco.utexas.edu/Homepages/Faculty/Norman/long/Inn Paradigm.html
17.
Tony Jones: Master of Engineering in Management, Innovation in Manufacturing,

1999.
http://www.elec.canterbury.ac.nz/MEM/EN.../Jones%20Innov%20in%20
manufacturing.htm
18.
National Innovation Systems, OECD, 1997, Paris.
19.
Ross C. De Vol: Americas High-Tech Economy: Growth, Development, and Risks

for Metropolitan Areas, Milken Institute, 1999., str 21.
20.
N. Fagerberg: Productivity, R&D Spillovers and Trade, Eindhoven Centre for

Innovation Studies, The Netherlands, Working Paper, 98, 2, 1998.
21.
G. Regger: Changes in the R&D Strategies of Trans-national Firms: Chalenges for

National Technology and Innovation Policy, STI Review, No. 22, OECD, Paris,
1998.
22.
OECD Internationalization of Industrial R&D: Patterns and Trends, Paris, 1998.
23.
Marc T. Law: Productivity and Economic Performance,

http://www.fraserinstitute.ca/publications/pps/37/
24.
EOCD Technology and Industrial Performance, Paris, 1996.
25.
Michael E. Porter: Competitive stratey: techniques for analyzing industries and

competitors, The Free Press, 1980., str. 173.
26.
Ingrid Fjeldsenden: The Economic Growth in Malaysia and Thailand-The Past

and the Future, Norwegian School of Economics and Business administration,
Bergen, 1998.
27.
Lj. Juri: Utjecaj drave na izgradnju konkutentnosti, u: D. Tipuri: Konkurentska

28.
A. Pulji, M. Kolakovi: Intelektualni kapital poduzea, u: D. Tipuri: Konkurentska

29.
V. Sria, M. Spremi: Informacijskom tehnologijom do poslovnog uspjeha, Sinergija,

Zagreb, 2000., str. 189.
30.
Radna skupina Predsjednika RH: Prijedlog strategije informatizacije Hrvatske,

Zagreb, srpanj, 2000., str. 15.
31.

competitors, The Free Press, 1980.
32.
R. Gulati, N. Nohria, A. Zaheer: Strategic Networks, Strategic Management Journal,

Vol. 21, No. 3, March 2000.
33.
Ante Lauc: Metodologija drutvenih znanosti, Sveuilite J. J. Strossmayera u

Osijeku, Pravni fakultet Osijek, 2000., str. 175.

543
34.
OECD: Science, Technology and Industry Outlook, Paris, 1998.
35.
National Academy of Engineering: Prospering in a Global Economy: Foreign Participation in US Research and Development, National Academy Press, Washington
D. C., 1996.
36.
W. Keller: Trade and Transmission of Technology, NBER Working Papers, No.

6113, 1997.
37.
OECD: Technology, Productivity and Job Creation: Best Policy Practices, Paris,
1998.
38.
Yukiko Fukasaku: Revitalising mature industries The OECD Observer, Paris, Aug/
Sep, 1998.
39.
F. Kodama: Emerging Patterns of Innovation: Sources of Japans Technological

Edge, Cambridge, MA, Harvard Business School, 1995.
40.
H. Van de Ven & Garud: A Framework for Understanding the Emergence of New
Industries, Research on Technological Innovations, Management and Policy, 4, 1989.
41.
D. Fudenberg & J. Tirole: Learning-by-doing and Market Performance, Bell Journal

of Economics, 14, 1983, str. 522-530.
42.
W. B. Arthur: Increasing Returns and the New World of Business, Harvard Business
Review, July/August 1996, str. 100-109.
43.
K. R. Conner: An Historical Comparison of Resource-based Theory and Five Schools

of Thought within Industrial Organisation Economics: Do We Have a New Theory
of the Firm?, Journal of Management, 17, 1991, str. 121-154.
44.
Stephen Chen: A new paradigm for knowledge-based competition: Building an

industry through knowledge sharing, Technology Analysis & Strategic Management;
Abingdon, Dec. 1997.
45.
Smith et al.: The Norvegian National Innovation System: A Pilot Study of Knowledge
Creation, Distribution and Use, STEP Group, Oslo, 1995.
46.
Den Hertog et al: Assessing the Distributional Power of National Innovation Systems: Pilot Study of the Netherlands, TNO Centre for Technology and Policy Studies,
Apeldoorn, Netherlands, 1995.
47.
Horst Albach et al.: Innovation in the European Chemical Industry, Eurostat Conference on Innovation Measurement and Policies, May 1996.
544

ECONOMIC GROWTH, TECHNOLOGICAL DEVELOPMENT

AND CONTEMPORARY EDUCATION
Summary
Economic development of nation is in firm correlation with economic growth. According to modern comprehensions contemporary theoreticians of economic growth mainly
agree that technological progress is the main determinant of long-term economic growth.
For technological progress and innovations especially significant are processes and activities
of research and development, respectively diffusion of technologies. The most extensive
frame within which the eficiency of particular economies can be analyzed is the concept
of national innovative system. It implies a certain level of interaction and synchronization
among subsystems: universities, scientific and research institutions, economic subjects,
public administration. Strategies and economic policies in developed countries contribute
to affirmation of knowledge and intellectual capital. It is a question of key resources and
sources of competitive advantage in contemporary economies based on knowledge.

02 Cosic

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

02 Cosic

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

516

Kreimir osi, Robert Fabac*

GOSPODARSKI RAST, TEHNOLOKI RAZVITAK

* K. osi, doktor znanosti, Fakultet elektrotehnike i raunarstva Sveuilita u Zagrebu. R.

K. OSI, R. FABAC: Gospodarski rast, tehnoloki razvitak i suvremeno obrazovanje

konkurentnost ekonomije. Kreiranje vizije poeljne budunosti nacije mora biti

K. J. Rea: A course in Canadian economic development, 1998., Topic 1, http://

Op. cit. K. J. Rea.

K. OSI, R. FABAC: Gospodarski rast, tehnoloki razvitak i suvremeno obrazovanje

poboljanja u primjeni znanja.3 No, naivno je misliti da se ta unapreenja u znanju

Gospodarski rast i tehnoloki napredak

Vidjeti M. Babi: Makroekonomija, MATE, Zagreb, 1998., str. 567.

K. OSI, R. FABAC: Gospodarski rast, tehnoloki razvitak i suvremeno obrazovanje

mora pridati dvjema parcijalnim strategijama: strategiji znanstvenotehnolokog

Gospodarska politika i nacionalni inovacijski sustavi (NIS)

K. OSI, R. FABAC: Gospodarski rast, tehnoloki razvitak i suvremeno obrazovanje

investicije koje bi predstavljale pomake prema ostvarenju drutvenih stratekih

Op, cit. M. Sarel.

K. osi, I. Kopriva: Uloga i mjesto visokokolskih i znanstvenih institucija u modernizaciji

K. OSI, R. FABAC: Gospodarski rast, tehnoloki razvitak i suvremeno obrazovanje

stavke poput know-how, obrazovanje, struna kvalifikacija, psihometrina ocjena;8

National Innovation Systems, OECD, Paris, 1997.

K. OSI, R. FABAC: Gospodarski rast, tehnoloki razvitak i suvremeno obrazovanje

Zbog znaaja pojma NIS za nacionalno gospodarstvo razliita se komparativna

Istraivanje i razvoj i NIS u Hrvatskoj

K. OSI, R. FABAC: Gospodarski rast, tehnoloki razvitak i suvremeno obrazovanje

Stanje hrvatskog NIS i openito razina gospodarskoga razvitka, u okruenju

Op. cit. PB Maurseth, B Verspagen, str 4.

http://www.mzt.hr/mzt/hrv/djelatnosti/tehnolog/tehno_p01/htm; Program hrvatskog

J. varc: Higher Education, Research And Industry In Croatia, International conference

Op. cit. Domljanovi et al.

K. OSI, R. FABAC: Gospodarski rast, tehnoloki razvitak i suvremeno obrazovanje

institucija za istraivanje i razvitak, i poslovnog sektora na drugoj strani16. Industrija

Op. cit. J. varc.

Skraenica engl. Small and Medium Enterprises.

K. OSI, R. FABAC: Gospodarski rast, tehnoloki razvitak i suvremeno obrazovanje

prihvaanja novih tehnologija. Budui da je u naoj industriji ponajvie rije o

Op. cit. M. Sarel.

M. Crkvenac, Z. Kovaevi: Industrijska politika, u: Hrvatsko gospodarstvo, redaktor I.

K. OSI, R. FABAC: Gospodarski rast, tehnoloki razvitak i suvremeno obrazovanje

utjee na trokove proizvodnje u poduzeima, a time i na proizvodnost, odnosno

Stupanj otvorenosti zemalja znaajan je faktor. Male zemlje moraju trgovati

The Knowledge-Based Economy, OECD, Paris, 1996.

K. OSI, R. FABAC: Gospodarski rast, tehnoloki razvitak i suvremeno obrazovanje

Istraivanje i razvitak i difuzija tehnologija

A Norman, K Mahmood, M Chowdhury: The Need for a Paradigm for Innovations,

K. OSI, R. FABAC: Gospodarski rast, tehnoloki razvitak i suvremeno obrazovanje

Budui da je pristup znanju danas sve vie transnacionalan, rast pojedine

Op cit http://www.mzt.hr/mzt/hrv/djelatnosti/tehnolog/tehno_p01/htm; Program hrvatskog

National Innovation Systems, OECD, Paris, 1997.

K. OSI, R. FABAC: Gospodarski rast, tehnoloki razvitak i suvremeno obrazovanje

Ulaganja u istraivanje i razvitak - inovacije i nove tehnologije

Op. cit. Domljanovi et al.

Op. cit. http://www.mzt.hr/mzt/hrv/djelatnosti/tehnolog/tehno_p01/htm, Program hrvatskog inovacijskog tehnologijskog razvitka.

K. OSI, R. FABAC: Gospodarski rast, tehnoloki razvitak i suvremeno obrazovanje

Isticanje potrebe privlaenja financijskog kapitala u Hrvatsku ima i te kako

OECD: Internationalization of Industrial R&D: Patterns and Trends, Paris, 1998.

Op. cit. Fagerberg.

K. OSI, R. FABAC: Gospodarski rast, tehnoloki razvitak i suvremeno obrazovanje

Op. cit. J. varc.

Op. cit. Domljanovi et al.

K. OSI, R. FABAC: Gospodarski rast, tehnoloki razvitak i suvremeno obrazovanje

Nijedna nacija ne moe sama nainiti vlastitim istraivanjima sve korisne i