METODOLOGIJA

ZA IZRAČUN INDEKSA RAZVIJENOSTI JLS I

KANTONA U FEDERACIJI BIH

1
Sadržaj

UVOD ....................................................................................................................................................... 3
I KONCEPT (EKONOMSKOG) RAZVOJA I NJEGOVO MJERENJE ............................................................... 4
II PREGLED KOMPOZITNIH INDEKSA RAZVOJA ....................................................................................... 7
III INDEKSI LOKALNOG / REGIONALNOG RAZVOJA U ZEMLJAMA OKRUŽENJA.................................... 11
IV 1. Metodologija izračunavanja Indeksa razvijenosti za Republiku Hrvatsku ............................... 11
IV 2. Metodologija izračunavanja Indeksa razvijenosti za Crnu Goru .............................................. 13
IV OSVRT NA POSTOJEĆU METODOLOGIJU I ANALIZA DOSTUPNIH POKAZATELJA ZA UTVRĐIVANJE
INDEKSA RAZVIJENOSTI U FEDERACIJI BIH ............................................................................................ 15
V PRIJEDLOG NOVE METODOLOGIJE ZA UTVRĐIVANJE NIVOA RAZVIJENOSTI OPĆINA I KANTONA U
FEDERACIJI BIH ...................................................................................................................................... 18
PRILOZI .................................................................................................................................................. 20
Prilog I 1. Vrijednost indikatora korištenih za izradu indeksa razvijenosti – nivo JLS ........... Pogreška!
Knjižna oznaka nije definirana.
Prilog I 2. Indeks razvijenosti JLS, rang i grupa ...................Pogreška! Knjižna oznaka nije definirana.
Prilog I 3. Kategorizacija općina i gradova prema indeksu razvijenosti u FBiH ........ Pogreška! Knjižna
oznaka nije definirana.
Prilog II 1. Vrijednost indikatora korištenih za izradu indeksa razvijenosti – nivo kantona .. Pogreška!
Knjižna oznaka nije definirana.
Prilog II 2. Indeks razvijenosti kantona, rang i grupa .........Pogreška! Knjižna oznaka nije definirana.
Prilog II 3. Kategorizacija kantona prema indeksu razvijenosti u FBiH. Pogreška! Knjižna oznaka nije
definirana.

2
UVOD

U velikom broju zemalja širom svijeta briga za uravnoteženi regionalni razvoj građana
predstavlja ustavnu kategoriju. Ocjenjivanje nivoa razvijenosti teritorijalnih jedinica vrlo je
važno u regionalnom planiranju i politici razvoja. Ono je često ključni kriterij za alokaciju
različitih strukturnih fondova i državne pomoći (Cziraky et al., 2005.). Najveći dio budžeta
Evropske Unije za period 2014-2020. godina vezan je upravo za Regionalnu politiku.
Regionalna politika predstavlja glavni investicijski instrument EU. Njen primarni cilj je
ravnomjerni razvoj EU, odnosno smanjenje ekonomskih, socijalnih i teritorijalnih nejednakosti u EU
kroz niz instrumenata i fondova.

Ocjena nivoa razvijenosti u principu se vrši primjenom kompozitnih indeksa koji agregiraju više
relevantnih indikatora socio-ekonomskog razvoja. Kao ključne prednosti kompozitnih indeksa
obično se navode: jednostavnost prikazivanja stvarnog stanja, privlačenje pažnje javnosti i
donosioca odluka. Nedostaci su vezani za nesuglasice u vezi izbora odgovarajućih indikatora i
metoda mjerenja regionalnih/lokalnih dispariteta, zatim arbitrarnosti u procesu ponderisanja
različitih indikatora, itd.

Postoji generalna saglasnost istraživača u oblasti razvoja da oslanjanje samo na ekonomske

pokazatelje nije poželjno i ne pruža dobar uvid u stvarno stanje stvari. Ne može se ignorisati
činjenica da ekonomski rast nerijetko za sobom ostavlja velika područja siromaštva, stagnacije,
marginalizacije i stvarnog isključenja iz ekonomskog i socijalnog napretka (United Nations,
1969.). Potreba za uključivanjem većeg broja pokazatelja za mjerenje socio-ekonomskog
razvoja dovela je do toga da smo danas svjedoci velikog broja različitih kompozitnih indeksa.
Međutim, ovdje je bitno istaći da loše konstruirani ili krivo interpretirani kompozitni indeksi
mogu navoditi na pogrešnu politiku upravljanja razvojem. U svrhu maksimiziranja korisnosti
indeksa i minimiziranja njihove zloupotrebe, kompozitni pokazatelji moraju biti razvijeni
korištenjem najboljih mogućih parametara, transparentno dokumentirani i validirani
korištenjem prikladnih metoda. Konceptualni okvir koji bi trebalo slijediti jeste da se najprije
definiraju ciljevi razvoja, nakon čega se isti grupišu u nekoliko supina, te konačno predlažu
mjerljivi pokazatelji za svaku skupinu. Obzirom na ograničenje u vezi dostupnosti podataka,
ovo predstavlja poseban izazov kod konstruisanja indeksa razvoja na regionalnom ili lokalnom
nivou.1

Snage i slabosti kompozitnih indeksa izviru iz kvalitete pokazatelja uključenih u izračun. U tom
kontekstu, prvi i vrlo važan korak prilikom izrade indeksa lokalnog/regionalnog razvoja u FBiH
bio je vezan za odabir pokazatalja koji su korišteni prilikom njegove izrade. Nastojalo se da

1
Pozicioniranje indeksa razvijenosti kao instrumenta regionalne politike unutar adekvatnog konceptualnog
okvira izazovan je istraživački zadatak. Ovo posebno imajući u vidu da ekonomska teorija i praksa (pa ni
zakonodavstvo i praksa Europske Unije) ne nude jednostavan, jedinstven i opće prihvaćen pristup. Najznačajniji
problemi prepoznati u praksi odnose se na odabir reprezentativnih pokazatelja i način njihovog vrednovanja. O
ovome ćemo detaljnije govoriti u prvom i drugom poglavlju materijala.

3
ovaj izbor bude temeljen na analitičkoj ispravnosti, mjerljivosti, dostupnosti i važnosti
pokazatelja za utvrđivanje nivoa razvijenosti, odnosno razlika između lokalnih zajednica ili
kantona, kao i na međusobnom odnosu pokazatelja. Proces odabira podataka pratio je
unaprijed određen teoretski okvir kako bi se oganičila subjektivnost u ovoj fazi. Pri kreiranju
indeksa razvijenosti osnovni kriterij za odabir pokazatelja bila je procjena njegovog doprinosa
stvaranju što objektivnije slike o socio-ekonomskim razlikama među lokalnim
zajednicama/kantonima. Obzirom da Federani zavod za programiranje razvoja već duži niz
godina priprema i objavljuje indeks razvoja za Federaciju BiH, dat je i osvrt na indikatore
korištene u njegovoj pripremi. Neki od njih su zadržani u prijedlogu novog indeksa razvoja.

Zbog različitih mjernih jedinica pokazatelja koji su korišteni prilikom formiranja indeksa, kao i
postojanja razlika u srednjim vrijednostima i devijaciji, pokazatelji su u sljedećem koraku
normalizovani. Ovo predstavlja dodatni iskorak u odnosu na postojeću metodologiju izračuna
indeksa u FBiH.

Izuzetno važan aspekt kod konstruiranja indeksa lokalnog/regionalnog razvoja vezan je za

odabir pondera za različite pokazatelje, kao i izbor metode agregacije. Kada postoji više visoko
koreliranih pokazatelja, dodjeljivanjem jednakih pondera moguće je istom fenomenu dodijeliti
višestruku težinu. Prije nego je ekspertski utvrđena vrijednost pondera za svaki od korištenih
indikatora, prethodno je ispitana koreliranost pokazatelja uključenih u indeks.

I KONCEPT (EKONOMSKOG) RAZVOJA I NJEGOVO MJERENJE

Koncept (ekonomskog) razvoja je inicijalno interpretiran u kontekstu rasta ukupne

proizvodnje, odnosno proizvodnje po stanovniku. Termini ekonomski rast i razvoj su korišteni
kao sinonimi. Međutim, iskustva tokom 1950-ih i 1960-ih su pokazala da su mnoge zemlje u
razvoju postizale postavljene ciljeve u pogledu ekonomskog rasta, ali bez posljedične
promjene nivoa životnog standarda. Očigledno je bilo da nešto nije uredu sa ovom definicijom
ekonomskog razvoja.

Porast proizvodnje dobara i usluga i porast nivoa dohotka u nekoj zemlji ne implicira
poboljšanje životnog standarda ljudi, budući da je bruto društveni proizvod vrlo ograničen
indikator ekonomskog razvoja koji ne uključuje ne-ekonomske indikatore kao što je vrijeme za
odmor, pristup zdravstvenim uslugama, obrazovanju, kvalitet životne sredine, sloboda ili
socijalna pravda.

Razvoj predstavlja višedimenzionalan koncept; otuda ne postoji jedna zadovoljavajuća

definicija ili mjera koja bi obuhvatila ukupnost ovog procesa. Ekonomski razvoj je proces
putem kojeg se ekonomije niskog dohotka, niskog životnog standarda, transformiraju u
moderne industrijske ekonomije. On uključuje kvalitativna i kvantitativna poboljšanja
ekonomije jedne zemlje. Političke i društvene transformacije su takođe sastavni elementi
koncepta ekonomskog razvoja, pored ekonomskih promjena.

4
Drewnewski (1966) definiše razvoj u kontekstu ekonomskog i socijalnog blagostanja. Prema
ovom autoru, ekonomski razvoj u pogledu životnog standarda ljudi uključuje porast dohotka,
ali i kreiranje novih prilika u obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, zapošljavanju, itd. Razvoj je
limitiranog značaja, ukoliko ne vodi ekonomskom blagostanju. Ekonomski razvoj implicira
rastući dohodak po stanovniku, kao i smanjene nejednakosti u dohotku i zadovoljstvu
stanovništva kao cjeline.

Svjetska banka u Izvještaju o svjetskom ekonomskom razvoju iz 1991. godine navodi: „Izazov
razvoja je da poboljša kvalitet života. Posebno u siromašnim zemljama širom svijeta, bolji
kvalitet života generalno zahtijeva više dohotke, ali podrazumijeva mnogo više od toga. Kao
krajnje ishode, on u sebi uključuje bolje obrazovanje, više standarde zdravstva i ishrane, manje
siromaštva, čišću okolinu, više jednakosti i prilika, veće individualne slobode, i bogatiji kulturni
život.“ (World Bank, 1991, str. 4).

Prema Majklu Todaru (2011), definicija ekonomskog razvoja uključuje ekonomske i socijalne
izbore. Ovaj autor sugerira da poboljšanje životnog standarda mora garantirati ekonomske i
socijalne izbore, te konstatuje da bi razvoj trebao proširiti spektar ekonomskih i socijalnih
izbora za pojedince i zemlje oslobađajući ih ropstva i zavisnosti, ne samo u odnosu prema
drugim ljudima i državama, nego također i u odnosu na snage neznanja i ljudske bijede.

Na osnovu svega iznesenog, možemo zaključiti da ukupna ili proizvodnja po stanovniku ili
dohodak nisu dovoljni indikatori ekonomskog razvoja. Umjesto toga, razvoj podrazumijeva
ekonomske, socijalne i institucionalne mehanizme koji su neophodni za značajna poboljšanja
životnog standarda stanovništva.

U skladu sa naprijed navedenim, vremenom su razvijena tri pristupa mjerenju razvoja koja
danas na neki način koegzistiraju. Prama prvom pristupu, razvoj je moguće mjeriti određenim
tipom monetarnog indikatora: bruto društveni (domaći) proizvod, obično posmatrano po
stanovniku i sa posebnim fokusom na stopu njegovog rasta. Većina zagovornika ovog pogleda
ne tretiraju ekonomski rast kao „krajni cilj“ razvoja, ali smatraju BDP po stanovniku dovoljno
dobrom približnom mjerom blagostanja, koja visoko korelira sa drugim indikatorima koji se
mogu tretirati kao ciljevi razvoja.

Drugi pristup zastupa stav da BDP po stanovniku ima previše nedostataka kao indikator
blagostanja i da ne korelira uvijek dobro sa ciljevima razvoja; stoga je za mjerenje razvoja
potrebno koristiti portfolio socijalnih indikatora (uključujući, ali se ne ograničavajući samo na
monetarne indikatore).

Zagovornici trećeg pristupa smatraju da je portfolio razvojnih indikatora informativan i

neophodan, ali takođe identificiraju potrebu za sumarnom mjerom koja kombinira neke od
ovih idnikatora u jedan broj. Ovaj pristup postavio je temelje konstrukciji kompozitnih indeksa
razvoja. Kompozitni indeks je funkcija više varijabli i specifičnih težina (pondera) koja mapira
postignuća u pogledu različitih atributa u jedan realan broj, koji može imati kardinalno ili samo
ordinalno značenje.

5
Esencijalni aspekt razvoja je da osigura da maksimalan broj ljudi uživa u plodovima razvoja.
Koncepti proizvodnje ili dohotka po stanovniku nisu u stanju obuhvatiti ovaj aspekt razvoja.
Rast blagostanja stanovništva odražava se prije svega u socijalnim indikatorima razvoja kao
što su očekivani životni vijek, stopa pismenosti, pristup bazičnim sadržajima, kao što je pitka
voda i sl.

Dohodak po stanovniku nema određene specifične osobine koje imaju ne-monetarni ili
socijalni indikatori. Najvažnija osobina je ta da na socijalne indikatore ne djeluju, odnosno da
su oni „oslobođeni“ distribucijskih efekata. Druga važna osobina je da socijalni indikatori
predstavljaju direktne mjere. Socijalni indikatori kao što je, primjera radi, prosječna dužina
života, zdravstvena slika stanovništva, status u pogledu stanovanja, prehrambeni uslovi,
dostignuti nivo obrazovanja, itd. predstavljaju direktne mjere koje osiguravaju kvalitetnije
informacije o životnom standardu i blagostanju stanovništva. Manje je problema u vezi njihove
konceptualizacije i mjerenja, kompleksnih šema vrednovanja, itd.

Sljedeća važna karakteristika socijalnih indikatora je da imaju gornje granice. Ovo praktično
znači da ne mogu biti „iskrivljeni“ kao rezultat prisustva pojedinaca čije su karakteristike
značajno različite u odnosu na prosječne pojedince, kao što je to slučaj kod recimo dohodaka
po stanovniku. Osjetan porast socijalnih indikatora osigurava rastući standard ukupne
populacije a ne uske elite. Pored toga, obzirom na njihovu multidimenzionalnost, socijalni
indikatori odražvaju različite aspekte svakodnevnog života.

Imajući u vidu gore izneseno, većina teoretičara razvoja zastupa stav da bilo koja mjera razvoja
mora, pored proizvodnje ili dohotka po stanovniku, uključivati i ove druge (socijalne)
indikatore. Neki od važnijih socijalnih indikatora razvoja su različiti obrazovni i zdravstveni
indeksi, pristup čistoj vodi, itd. U dijelu koji slijedi dajemo kratak osvrt na iste.

a) Obrazovanje: Obrazovanje, posebno obrazovanje žena, pokazuje se kao dobar socijalni

indikator ekonomskog razvoja neke zemlje. Obrazovanje pomaže određenoj osobi da usvoji
znanja, vještine, vrijednosti i stavove, koji pomažu da se postigne bolji kvalitet života. Na
bazičnom nivou, obrazovanje je bitno budući da omogućava da se raskrsti sa starim
tradicijama koje ograničavaju razvoj. Na sekundarnom nivou, ono postavlja osnovu za više
obrazovanje istovremeno poboljšavajući vještine i produktivnost. Pored toga, na ovom nivou
se osiguravaju kadrovi za poslove srednjeg nivoa složenosti. Tercijarno ili visoko obrazovanje
poboljšava vještine radne snage, unapređuje kvalitete liderstva i pomaže da se postigne bolji
kvalitet života. Obrazovanje je važna determinanta svih faza promjene i otvara vrata
modernizaciji. Stoga se smatra pogodnim i pouzdanim indikatorom razvoja. Neki od
obrazovnih indiaktora su: stopa pismenosti, stopa upisa u srednje ili visoko obrazovanje,
učešće stanovništva sa srednjim i visokim obrazovanjem, prosječne godine školovanja, itd.

b) Zdravlje: Dobro zdravlje je važan preduslov za kvalitetan život i predstavlja mjeru

kvaliteta ljudskog kapitala. Zdravlje je izuzetno bitan faktor za postizanje viših stopa
ekonomskog i socijalnog razvoja. Zdravlje je indikator inherentnog kapaciteta pojedinca da

6
obavlja određene stvari i utiče na blagostanje. Ono proširuje kapacitete siromašnih i povećava
njihove standarde potrošnje. Vezano za zdravlje, bitno je naglastiti da postoje različiti faktori
koji određuju zdravstveni status stanovništva, kao što je hrana, voda, uslovi stanovanja,
santirani uslovi, obrazovanje i prisustvo kapaciteta za pružanje zdravstvenih usluga. Zdravlje
pokriva širok spektar aktivnosti kao što je kontrola rasta stanovništva, planiranje porodice,
kontrola upotrebe narkotika, kontrola kvaliteta hrane, imunizacija i otklanjanje glavnih
infektivnih i neinfektivnih bolesti. Slično kao i kod obrazovanja, postoje različiti indikatori
zdravstvenog stanja stanovništva: očekivani životni vijek, stopa smrtnosti majki, stopa
smrtnosti dojenčadi, itd.

c) Pristup čistoj vodi i santitarni uslovi: Ograničen pristup čistoj, pitkoj vodi, ili generalno
komunalnim uslugama, direktno i značjano utiče na zdravstveni status stanovništva, ali i na
ukupni kvalitet života.

II PREGLED KOMPOZITNIH INDEKSA RAZVOJA

Jedan od prvih pokušaja izrade kompozitnih indeksa razvoja (Moris, 1978) predstavlja Indeks
fizičkog kvaliteta života (engl the Physical Quality of Life Index - PQLI), koji se računao kao
aritmetička sredina (normalizirana) očekivanog trajanja života, stope smrtnosti
novorođenčadi i stope posmenosti. Interesantno je primijetiti da indeks nije uključivao niti
jednu mjeru ekonomskih performansi.

Drugi slični kompozitni indeksi su bili Indeks socijalnog progresa (engl. Index of Social Progress
– ISP), (Estes 1984) i Indeks ljudske patnje (engl. Human Suffering Index –HSI), (Camp and
Speidel 1987). ISP su činili preko četrdeset indikatora grupisanih u deset pod-indeksa:
obrazovanje, zdravstveni status, status žena, napori u pogledu odbrane, ekonomski,
demografski, okoliš, socijalni, kulturalni diverzitet i blagostanje.

Ove inicijalne aktivnosti u vezi sa izradom kompozitnih indeksa naglašavaju potrebu za jednim
brojem koji će, slično kao BDP po stanovniku, biti lako razumljiv i koji daje približnu indikaciju
„socijalnog razvoja“ (Hicks i Streeten, 1979). Svaki od naprijed navedenih indeksa privukao je
određenu pažnju. Ipak, kompozitni indeksi pravu pažnju privlače tek sa pojavom Indeksa
humanog (društvenog) razvoja (engl. Human Development Index – HDI) iz Izvještaja o
humanom (društvenom) razvoju (engl. Human Development Report – HDR) iz 1990. godine.
HDI (Anand i Sen, 1994) razmatra postignuća zemlje u tri dimenzije: životni standard, zdravlje
i obrazovanje. U njegovoj originalnoj formulaciji, indikator životnog standarda je bio logaritam
realnog BDP-a po stanovniku (prema paritetu kupovnih snaga – PPP$), indikator zdravlja je bio
očekivano trajanje života, i obrazovni indikator je bio stopa pismenosti. Indeks je predstavljao
aritmetičku sredinu ovih (normaliziranih) indikatora.

7
Ključne prednosti HDI su bile: (1) uključivanje BDP-a po stanovniku, što je dalo odgovarajući
značaj ekonomskoj dimenziji razvoja, (2) činio ga je relativno mali broj indikatora koji su se
mogli lako zapamtiti, (3) svi navedeni indikatori su nedvosmisleno bili indikatori razvoja, (4)
specifične težine indikatora i formule za normalizaciju svakog indikatora su bile transparentne,
lako razumljive i mogle su se jednostavno replicirati. Ove osobine, zajedno sa činjenicom da
je UNDP počeo objavlivati HDR na godišnjem nivou i kontinuirano dorađivati indeks, učinile su
to da je HDI istinski primjer onoga što smo ranije u tekstu označili kao treći pristup mjerenju
razvoja, koristeći kompozitne indekse razvoja.

Komponente za iračun HDI, kao i Multidimenzionog indeksa siromaštva (engl.

Multidimensional Poverty Index – MPI) date su u tabeli ispod.

Tabela 1. Primjeri kompozitnih indeksa razvoja

Kompozitni indeks Struktura indikatora ( osnovne komponente)
Dug i zdrav život Znanje Životni standard

Indeks humanog  Očekivano trajanja  Očekivane godine  GNI per capita (PPP)
(društvenog) života školovanja
razvoja HDI  Srednje godine
školovanja

Zdravlje Obrazovanje Životni standard

 Neuhranjenost  Godine školovanja  Gorivo za kuhanje

Multidimensional  Smrtnost djece  Pohađanje škole  Sanitarije
Poverty Index  Voda
(MPI)  Električna energija
 Kvalitet stana
 Imovina (radio, TV,
telefon)
Izvor: http://hdr.undp.org/

Iako HDI na nacionalnom nivou ima veliku informacijsku moć, na nižim teritorijalnim
jedinicama, posebno na nivou gradova i općina ima i svoja ograničenja. Istraživači navode da
povezanost između ekonomskog prosperiteta i HDI nije automatska i da primjera radi, dvije
regije s identičnim HDI vrijednostima mogu imati vrlo različitu ekonomsku snagu, dok dvije
regije sa sličnom privrednom snagom mogu imati vrlo različite HDI vrijednosti. U istraživanju
regionalnog aspekta HDI u Slovačkoj posebno se upozorava na ovaj nedostatak HDI kao
pokazatelja za niže teritorijalne razine (Michálek, 2002). Na regionalnom ili lokalnom nivou
vrlo je teško povezati uticaj pojedinih komponenti HDI sa stvarnim stanjem, posebno malih
JLS, ne samo zbog statističkih ograničenja, već i velikih dnevno-migracijskih kretanja unutar
pojedinih prostornih zona, kao i povezivanja, primjera radi, nivoa zdravstvenih i obrazovnih
usluga sa stanovništvom na području svake od njih, ili doprinosa stvaranja vrijednosti
proizvodnog outputa samo lokalnog stanovništva.

U pokušaju rješavanja problema izbora odgovarajućih pokazatelja, veliki su napori uloženi u

okviru INTERCO projekta (EU Commission, 2004) koji polazi od konceptualnog pristupa

8
teritorijalne kohezije kao jednog od ključnih ciljeva EU. Prema dokumentima Evropske
komisije teritorijalna kohezija treba osigurati jednake šanse za sve Europljane, bez obzira gdje
žive ili rade. Polazeći od bogate raznolikosti europskih teritorija, teritorijalna kohezija ima za
cilj osigurati skladan i uravnotežen teritorijalni razvoj svih svojih područja. U tom kontekstu,
INTERCO projekt imao je zadatak ponuditi pokazatelje i indekse koji se mogu koristiti za
mjerenje teritorijalne kohezije ili, drugim riječima, postojećih razvojnih i regionalnih
dispariteta. Ono što je s aspekta ove Studije važno za spomenuti je konceptualni pristup koji
polazi od određivanja ciljeva uravnoteženog razvoja teritorijalnih jedinica, grupisanja tih
ciljeva u nekoliko skupina2, te ovisno o tako postavljenim ciljevima predlaganje mjerljivih
pokazatelja za svaku skupinu. Primjera radi, za mjerenje cilja jake lokalne ekonomije
predloženi su sljedeći pokazatelji: produktivnost rada, BDP po stanovniku (kupovna snaga),
stopa nezaposlenosti, stopa starog stanovništva (uzdržavanog). Za ostvarenje cilja inovativnog
područja odabrani su pokazatelji: populacija od 25-64 godine s tercijarnim obrazovanjem,
troškovi za istraživanje i razvoj, stopa zaposlenosti 20-64 godine.

Za mjerenje pristupa uslugama, tržištu i radu odabrani su slijedeći pokazatelji: pristup

obveznom školovanju, pristup bolnicama, trgovinama, fakultetima, dostupnost cesta, zračnih
luka, željeznica. Mjerenje uključenosti i kvalitete života uključuje pokazatelje: raspoloživog
dohotka domaćinstva, očekivanog trajanja života, indeksa starenja, razlike stope
nezaposlenost žena i muškaraca. Za mjerenje atraktivnosti područja s obzirom na ekološku
vrijednost predloženi su: stepen ozonske koncentracije, onečišćenja zraka, osjetljivost na
klimatske promjene. Za mjerenje uspješnosti realizacije integriranog policentričnog
teritorijalnog razvoja predloženi su pokazatelji: neto stopa migracija, kooperacijska
intenzivnost i stupanj kooperacije pojedine teritorijalne jedinice.

Grupiranje pokazatelja prema ciljevima regionalne politike, odnosno prema posebnim

područjima koja se žele mjeriti, prikazano je primjera radi u monografiji koja se bavi
regionalnim disparitetima u teritorijalnom razvoju Republike Češke.3 Polazeći od koncepcije
regionalnih dispariteta i njihovih podjela prema područjima, u ovoj studiji identificirane su tri
osnovne razvojne dimenzije važne za mjerenje regionalne nejednakosti: socijalna, ekonomska
i teritorijalna. U okviru njih definirana su potpodručja koja su predmet mjerenja razvoja
teritorijalnih jedinica. Na primjer, za mjerenje socijalnih dispariteta važni su pokazatelji
stanovništva, socijalne infrastrukture i socijalne patologije, dok su za mjerenje ekonomskih
dispariteta uzeti u obzir pokazatelji ekonomske snage, razvojnog potencijala, ekonomske
strukture i radne snage. Kod mjerenja teritorijalnih dispariteta također su korišteni i
pokazatelji fizičko-geografskog potencijala, kao i razvijenosti prometne i tehnološke
infrastrukture te stanje okoliša.

2
Ciljevi: jake lokalne ekonomije, inovativna područja, slobodan pristup uslugama, tržištu i radu, inkluzivnost i
kvaliteta života, atraktivna područja visoke ekološke vrijednosti, integrirani policentrični teritorijalni razvoj.
3
http://disparity.vsb.cz/edice_cd/cd11_regdis_mono_angl/pdf/Regional%20disparities.pdf

9
OECD je u oktobru 2014 uspostavio web stranicu sa intencijom da mjeri blagostanje regiona i
gradova, a na osnovu metodološkog vodiča (OECD, 2014). Ovaj indeks je baziran na jedanaest
tema koje su definirali kao centralne za kvalitet života. Pored ovog važno je naglasiti da ovaj
indeks služi za uočavanje trendova tokom vremena, rangiranje, te razumijevanje nejednakosti
između regiona.

Tabela 2: OECD indeks regionalnog blagostanja

Tema Indikator
Prihod Kućni raspoloživi dohodak po glavi stanovnika (realni u $ PPP)
Materijalno
stanje

Stopa zaposlenosti (%)

Zaposlenje
Stopa nezaposlenosti (%)
Stambeni uslovi Broj soba po osobi ( omjer)
Očekivano trajanje života po rođenju (godine)
Zdravstvo
Dobno prilagođena stopa smrtnosti (na 1 000 stanovnika)
Obrazovanje Udio radne snage sa najmanje srednjom stručnom spremom (%)
Kvalitet života

Procijenjena prosječna izloženost zagađenju zraka PM 2,5 (μg/m³), na

Okoliš
osnovu podataka satelitskih snimaka, 2012
Sigurnost Sopa ubistava (na 100 000 stanovnika)
Građanska aktivnost Izlaznost birača (%)
Dostupnost usluga Udio domaćinstava sa širokim pristupom (%)
Procenat stanovništva koje ima prijatelje ili rodbinu na koje se može
Subjektivno
blagostanje

Zajednica
osloniti u slučaju potrebe
Zadovoljstvo životom
Prosječna samoprocjena zadovoljstva životom na skali od 0 do 10

Izvor: OECD Database Regionalnog blagostanja

Naprijed prezentirani pregled ukazuje na veliki broj različitih pokazatelja, i na osnovu njih
konstruiranih kompozitnih indeksa koji mjere nivo razvijenosti nacionalnih ekonomija, regija i
jedinica lokalne samouprave. Krajnji cilj je dobiti što realniju sliku razvijenosti pojedinih nivoa,
kao i izmjeriti stepen regionalnih nejednakosti odnosno dispariteta (kada se analize rade
unutar određene zemlje). S obzirom na dosta visok nivo regionalnih nejednakosti u Federaciji
BiH, kao i problem „demografskog pražnjenja“ određenih krajeva, prioritetni cilj regionalne
politike trebao bi biti ublažavanje navedenih problema. Identifikacija i mjerenje regionalnih
nejednakosti osnovni je uslov za odabir odgovarajućih instrumenata ekonomske politike
usmjerenih na njihovo rješavanje. Pritom je važno pitanje koje indikatore odabrati za njihovu
identifikaciju i mjerenje. Ovdje se prvenstveno želi naglasiti da nisu svi indikatori i kompozitni
indeksi primjenjivi za mjerenje svih razina prostornih jedinica. Pored toga, izbor indikatora,
kao što smo vidjeli iz pregleda, prevashodno je determiniran proklamovanim razvojnim

10
ciljevima (npr. ravnomjeran regionalni razvoj, demografska obnova, smanjenje fiskalnih
neravnoteža).

III INDEKSI LOKALNOG / REGIONALNOG RAZVOJA U ZEMLJAMA

OKRUŽENJA

Uvidom u metodologije mjerenja razvoja u zemljama u regionu možemo konstatovati da su

najznačajniji iskorak po tom pitanju napravile Slovenija4, Hrvatska i Crna Gora. U ovom
poglavju se detaljnije analiziraju metodologije primijenjene u Hrvatskoj i Crnoj Gori.

IV 1. Metodologija izračunavanja Indeksa razvijenosti za Republiku

Hrvatsku

Briga za uravnotežen privredni razvoj svih dijelova zemlje u Hrvatskoj predstavlja ustavnu
kategoriju. Donošenjem Zakona o regionalnom razvoju (ZRR) 2009. godine kao temelj za
ocjenjivanje i kategorizaciju jedinica lokalne samouprave (JLS) i jedinica regionalne
samouprave (JRS) uveden je indeks razvijenosti. Vlada Hrvatske je 2010. godine donijela
Uredbu o indeksu razvijenosti, kojom su uređeni: pokazatelji za izračun indeksa razvijenosti,
izračun vrijednosti indeksa razvijenosti i udio pojedinog pokazatelja u ukupnoj vrijednosti
indeksa razvijenosti.5

Indeks razvijenosti je kompozitni pokazatelj koji se računa kao ponderirani prosjek pet
socioekonomskih pokazatelja:

1. prosječan dohodak per capita (X1),

2. prosječni izvorni prihodi JLS-a odnosno JRS-a per capita (X2),
3. prosječna stopa nezaposlenosti (X3),
4. kretanje stanovništva (X4),
5. udio obrazovanog stanovništva u ukupnom stanovništvu dobi 16-65 godina (X5).

Indeks razvijenosti lokalne jedinice c izračunava se pomoću formule:

Ic = 0,25xc1 + 0,15xc2 + 0,3xc3 + 0,15xc4 + 0,15xc5 c=1,2,....,m

gdje su xci, i = 1,2,...,5 normalizirane vrijednosti pokazatelja Xi za jedinicu c.

Stopa nezaposlenosti je omjer broja nezaposlenih i radne snage (zbir svih zaposlenih i
nezaposlenih osoba na području pojedine općine, grada odnosno županije).

4
Slovenija, na primjer, za kompartaivnu analizu razvijenosti regija u svom Izvještaju o razvoju, koristi bruto
društveni proizvod.
5
Identičan način izračun indeksa, uredila je i Crna Gora svojom razvojnom strategijom iz 2010. godine (Satrategija
regionalnog razvoja Crne Gore 2010. – 2014.)

11
Dohodak po stanovniku predstavlja omjer ukupnog iznosa dohotka kojega su tokom jednog
poreznog razdoblja (kalendarska godina) ostvarili porezni obveznici, fizičke osobe s
prebivalištem ili uobičajenim boravištem na području općine, grada odnosno županije za koju
se vrši izračun, i broja stanovnika koji žive na području te jedinice.

Budžetski prihodi općine, grada odnosno županije po stanovniku izračunavaju se kao omjer
ostvarenih prihoda općine, grada odnosno županije, umanjenih za prihode od domaćih i
stranih pomoći i donacija, iz posebnih ugovora: sufinansiranje građana za mjesnu samoupravu,
ostvarene na osnovi dodatnih udjela u porezu na dohodak i pomoći za izravnanja za
finansiranje decentraliziranih funkcija i od prireza porezu na dohodak, i broja stanovnika na
području općine, grada odnosno županije.

Opće kretanje stanovništva predstavlja omjer usporedivog broja stanovnika općine, grada
odnosno županije u dva zadnja popisa stanovništva Republike Hrvatske, a prema podacima
Državnog zavoda za statistiku RH.

Stopa obrazovanosti je udio stanovništva sa završenom srednjom školom i višim nivoom

obrazovanosti u ukupnom stanovništvu, u dobi između 16 i 65 godina, na području općine,
grada, odnosno županije.

Treba naglasiti da se prema članku 10. Uredbe vrijednost indeksa razvijenosti izračunava kao
ponderirani prosjek odstupanja standardiziranih vrijednosti navedenih propisanih pokazatelja
(stope nezaposlenosti, dohotka po stanovniku, budžetskih prihoda općine, grada, odnosno
županije po stanovniku, općega kretanja stanovništva i stope obrazovanosti), od prosjeka
Republike Hrvatske.

Uredbom o indeksu razvijenosti određeno je provođenje normalizacije pokazatelja Xi pomoću

minmax metode pri čemu se umjesto početne vrijednosti pokazatelja posmatra njegova
udaljenost od najmanje vrijednosti u uzorku relativno na raspon vrijednosti pokazatelja.
Nadalje, normalizirana vrijednost svakog pokazatelja dijeli se s normaliziranom vrijednosti
pokazatelja na nivou Hrvatske te se dobiva
𝑥𝑖 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛
𝑥𝑖,𝑚𝑎𝑥 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛 𝑥𝑖 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛
𝑥𝑖∗ = 𝑥 − 𝑥 =
𝑖,𝐻𝑅 𝑖,𝑚𝑖𝑛 𝑥𝑖,𝐻𝑅 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛
𝑥𝑖,𝑚𝑎𝑥 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛

Temeljem indeksa razvijenosti JLS-i su kategorizirani u pet skupina, dok su JRS-i kategoriziranei
u 4 skupine. Status potpomognutog područja stiču JLS-i kategorizirani u skupine I i II, te JRS-i
kategorizirani u skupinu I.

Tabela 3. Kategorijacija JLS i JRS prema indeksu razvijenosti u Hrvatskoj

Skupina Vrijednost JLS indeksa Skupina Vrijednost JRS indeksa

I <50 I <50
II <50, 75> II <50, 75>

12
 III <75, 100> III <75, 100>
IV <100, 125> IV <100, 125>
V >125 V >125

Postupak ocjenjivanja i razvrstavanja JLS-a i JRS-a prema indeksu razvijenosti provodi se svake
tri godine.

IV 2. Metodologija izračunavanja Indeksa razvijenosti za Crnu Goru

U cilju mjerenja stepena razvijenosti jedinica lokalne samouprave, u Crnoj Gori se, slično kao
u Hrvatskoj, računa indeks razvijenosti (kompozitni pokazatelj) kao ponderisani prosjek više
osnovnih društveno-ekonomskih pokazatelja. Inicijalno su identificirani pokazatelji koji su
razvrstani u tri grupe, i to:

 pokazatelji ekonomske razvijenosti - dohodak po stanovniku, udio osoba koji ostvaruju

prihode u ukupnom stanovništvu, i vlastiti i zajednički prihodi lokalnih budžeta po
stanovniku;
 pokazatelji strukturnih promjena – stopa nezaposlenosti, stopa zaposlenosti i socijalna
pomoć po stanovniku;
 pokazatelji demografske razvijenosti – opšte kretanje stanovništva, stopa obrazovanja,
gustina naseljenosti, indeks starosti i vitalni indeks.

Pokazatelji kao što su dohodak po stanovniku, vlastiti i zajednički prihodi lokalnih budžeta po
stanovniku, stopa nezaposlenosti, identificiranu su kao ključni pokazatelji socio-ekonomskih
razlika. Ovo su standardni pokazatelji uključeni u indeks. Njima su, u skladu sa dostupnošću
podataka na nivou jedinica lokalne samouprave, pridodata još dva pokazatelja - opšte kretanje
stanovništva i stopa obrazovanja.

Stopa nezaposlenosti se izračunava kao odnos broja nezaposlenih i zbira broja svih zaposlenih
i nezaposlenih osoba na području jedinice lokalne samouprave.

Dohodak po stanovniku se računa kao odnos ukupnog iznosa oporezivnog dohotka koga su
tokom jedne fiskalne godine ostvarili poreski obveznici, fizička lica s prebivalištem ili
uobičajenim boravištem na području jedinice lokalne samouprave za koju se vrši
izračunavanje, i broja stanovnika koji žive na području te jedinice. Dohodak uključuje ukupni
iznos ostvarenog dohotka prema svim izvorima oporezivog dohotka u skladu sa zakonom.

Budžetski prihodi jedinica lokalne samouprave po stanovniku, izračunavaju se kao odnos

ukupno ostvarenih prihoda budžeta jedinica lokalne samouprave, umanjenih za prihode od
prireza porezu na dohodak, prihode iz egalizacionog fonda, uslovne dotacije, donacije,
pozajmice, subvencije, prihode od prodate imovine i prenesena sredstva iz prethodne godine
i ukupnog broja stanovnika koji žive na području te jedinice lokalne samouprave. Zapravo, to
su sopstveni i zajednički prihodi budžeta jedinica lokalne samouprave umanjeni za prirez

13
porezu na dohodak fizičih lica i podijeljeni sa brojem stanovnika na nivou jedinice lokalne
samouprave.

Opšte kretanje stanovništva, odnosno stopa rasta stanovništva jedinica lokalne samouprave,
dobija se upoređivanjem broja stanovnika jedinica lokalne samouprave prema rezultatima dva
poslednja popisa stanovništva u Crnoj Gori (1991. i 2003. godina).

Stopa obrazovanja se računa kao udio stanovništva sa završenom srednjom, višom i visokom
školom u ukupnom stanovništvu, u dobi između 15 i 64 godine, na području jedinice lokalne
samouprave.

U skladu sa izabranim pokazateljima, indeks razvijenosti se izračunava kao prosječno

ponderisano odstupanje standardizovanih vrijednosti ovih pokazatelja od nacionalnog
prosjeka.

Standardizacija pokazatelja se vrši po sledećoj formuli:

Xi STAND=(Xi-Xmin)/(Xmax-Xmin)

pri čemu Xi predstavlja vrijednost pokazatelja za pojedinu jedinicu lokalne samouprave, dok
Xmin i Xmax predstavljaju minimalnu, odnosno maksimalnu vrijednost pokazatelja na nivou svih
jedinica lokalne samouprave.

Indeks razvijenosti za Crnu Goru se računa za poslednje tri godine, odnosno za tri godine koje
prethode postupku ocjenjivanja. Ponderi za različite indikatore su arbitrarno utvrđeni. Ispod
su date vrijednosti pondera za svaki od pokazatelja koji ulaze u sastav indeksa razvijenosti:

1. Dohodak per capita 25%

2. Stopa nezaposlenosti 15%
3. Budžetski prihodi (spostveni i zajednički) jedinica lokalne samouprave (per capita)
15%
4. Opšte kretanje stanovništva (stopa rasta stanovništva) 25%
5. Stopa obrazovanja stanovništva 20%

U odnosu na Hrvatsku, moguće je uočiti nešto uvećane pondere demografskih pokazatelja6 u

ukupnom indeksu (45 posto ukupne težine indeksa), odnosno relativno izjednačeno učešće
ekonomsko-strukturnih i demografskih pokazatelja.

6
Obzirom da problem demografskog pražnjenja predstavlja ozbiljnu poteškoću za razvoj regiona i pojedinih
jedinica lokalne samouprave u Crnoj Gori.

14
IV OSVRT NA POSTOJEĆU METODOLOGIJU I ANALIZA DOSTUPNIH
POKAZATELJA ZA UTVRĐIVANJE INDEKSA RAZVIJENOSTI U FEDERACIJI
BIH

Federalni zavod za programiranje razvoja već duži niz godina priprema i objavljuje indeks
razvojai u Federaciji BiH. Od početka njegovog objavljivanja Zavod je u nekoliko navrata vršio
reviziju metodologije izračuna indeksa razvijenosti. Prema posljednjem objavljenom
rangiranju kod utvrđivanja zbirnog indeksa razvijenosti općina/kantona u Federaciji BiH,
korišteni su sljedeći pokazatelji:

1. stepen zaposlenosti stanovništva,

2. stepen nezaposlenosti stanovništva,
3. broj učenika osnovnih i srednjih škola na 1000 stanovnika,
4. proksi dohotka kroz prosječni prikupljeni porez (prikupljeni porez po općinama po
glavi stanovnika) i
5. odsutno stanovništvo u odnosu na popis iz 1991. godine.

Indeks se računa kako prosti prosjek navedenih indikatora. Zapažanja u vezi sa indikatorom i
njegovim izračunom predstavljena su u tekstu koji slijedi. Najprije dajemo osvrt na korištene
indikatore sa prijedlozima unapređenja prilikom izrade novog indeksa razvoja.

Budući da stopa nezaposlenosti i stopa zaposlenosti mjere dosta sličnu stvar i iskazuju visok
stepen korelacije, u izračun indeksa treba uzeti samo jedan od ovih indikatora. Kako prema
stopi nezaposlenosti neke vrlo male JLS (primjera radi Ravno) mogu biti dosta visoko
rangirane, prijedlog je da se koristiti stopa zaposlenosti, tj. da se u odnos stavi broj zaposlenih
i procijenjeno stanovništvo u uzrastu od 15 do 64 godine. Dodatni razlog za uključivanje ovog
pokazatelja predstavlja činjenica da pad nezaposlenosti na određenom području ne mora
rezultirati istovremenim porastom zaposlenosti na tom području i obrnuto. Određeno
ograničenje vezano za izračun indikatora stopa zaposlenosti vezano je za to da se radi o
procijenjenom broju stanovnika, a ne o egzaktnom pokazatelju.

Uključivanje indikatora dohotka po stanovniku u posljednjoj verziji rangiranja se smatra bitnim

iskorakom kod računanja indeksa u posljednjih nekoliko godina. Ovaj indikator se smatra
relativno kvalitetnom zamjenom za bruto društveni proizvod po stanovniku koji se ne
operacionalizira na nivou kantona ili JLS. Konceptualno, ako se problemu regionalne
razvijenosti pristupa sa stanovišta blagostanja stanovništva, prosječan dohodak po stanovniku
bi upravo to trebao i izražavati (što proizlazi iz njegovog sadržaja kao pokazatelja kupovne
moći stanovništva, pa stoga i nivoa blagostanja).7 Ipak, predlaže se da se, slično kao u Hrvatskoj

7
Međutim, treba voditi računa da kupovna moć nije određena samo visinom dohotka po stanovniku već zavisi i
od troškova života u pojedinim područjima koji se mogu značajno razlikovati između regija. Stoga, postoje
razmišljanja da bi opravdano bilo u indeks razvijenosti uključiti i dodatne pokazatelje kojima se može izmjeriti
nivo blagostanja stanovništva. Primjera radi: veličina stambenog prostora po stanovniku, potrošnja električne

15
i Crnoj Gori, provjeri mogućnost da se, umjesto prikupljenih poreza, koristi osnova za obračun
poreza (prije bilo kakvih odbitaka), tj. ukupno prijavljeni dohodak po stanovniku. Ovdje je
bitno fokusirati se na osnovu poreza na dohodak budući da su moguće drugačije stope za neke
poreze po kantonima, kao i da su kod nekih drugih poreza trenutno uključenih u izračun ovog
indikatora primjećene značajne varijacije po godinama.

U slučaju indikatora „broj učenika osnovnih i srednjih škola na 1000 stanovnika“ problem
nailazimo kod općina u Kantonu Sarajevo gdje je očigledno da imamo situaciju da učenici iz
jedne općine pohađaju školu u drugoj općini. Ovo vrijedi za osnovne, ali posebno za srednje
škole. Imajući ovo u vidu, zaključeno je da se ovaj indikator isključi iz budućeg izračuna indeksa.
Obzirom na izražen problem negativnih demografskih kretanja praktično na cijelom području
Federacije BiH, umjesto broja učenika, moguće je koristiti indikator učešća starog
(izdržavanog) stanovništva kao omjera broja stanovnika preko 65 godina i ukupnog broja
stanovnika na području JLS kao pokazatelja biodinamičke i potencijalne vitalnosti stanovništva
nekog područja.

U vezi sa indikatorom odsutno stanovništvo problem predstavlja činjenica da se radi o dosta

velikom vremenskom horizontu (27 godina) i da se javljaju situacije da su prema ovom
indikatoru neke JLS (primjera radi, Novi Grad Sarajevo) dosta nisko rangirane iako broj
stanovnika u istim kontinuirano raste u zadnjih 5 ili 10 godina. Zaključeno je da se ovaj
indikator zamijeni sa indikatorom kretanja broja stanovnika gdje bi se u obzir uzelo prirodno
kretanje (rođeni minus umrli) i mehaničko kretanje, tj. migracije (doselili minus odselili). U
slučaju migracija potrebno je uzeti u obzir unutrašnje i vanjske migracije8. Takođe, obzirom na
godišnje oscilacije ovog indiktora, konstatovano je da je neophodno izračunati prosječno
kretanje za minimalno tri posljednje godine.

Obrazovanost stanovništva važan je pokazatelj raspoloživosti ljudskih resursa odnosno

ljudskog kapitala koji teoretičari razvoja smatraju sve značajnijim faktorom razvoja. Primjera
radi, istraživanja za Hrvatsku pokazuju da je fizički kapital bio najznačajniji faktor rasta prije
tranzicije dok su se ljudski kapital i ukupna produktivnost faktora proizvodnje pokazali
ključnim faktorima za objašnjavanje prirode ekonomskog rasta nakon 1990. godine (Raguž,
Družić i Tica, 2012). Nekoliko je opće prihvaćenih činjenica među istraživačima u ovoj oblasti:
(1) savremeni tokovi kapitala idu sve izraženije k područjima na kojima je visoka koncentracija
obrazovanog stanovništva; (2) ljudski kapital temeljna je konkurentska prednost nacionalnih,
regionalnih i lokalnih privreda; (3) dugoročne analize pokazuju da su se uvijek brže razvijala
područja s obrazovanijim stanovništvom; (4) što je stanovništvo obrazovanije, to je manje
izloženo riziku siromaštva. Uprkos navedenim argumentima za uključivanje indikatora stepena
obrazovanja u izračun budućeg indeksa, problem nalazimo u činjenici da su ovi podaci
dostupni od popisa do popisa stanovništava, dakle, svakih deset godina. Budući da se radi o 2-

energije, vode i plina po stanovniku, broj automobila na 1000 stanovnika, broj korisnika Interneta po stanovniku
i drugo.
8
Ovaj podatak objavljuje Federalni zavod za statistiku.

16
3 obrazovna ciklusa, a da je namjera da se indeks razvoja računa na godišnjem nivou, korištena
je verzija ovog indikatora koja se odnosi na obrazovanost radne snage.

U zemljama okruženja, prilikom izračuna indeksa razvijenosti koristi se i indikator „budžetski

prihodi po stanovniku“ koji se računa kao omjer ostvarenih prihoda umanjenih za prihode: od
domaćih i stranih pomoći i donacija, iz posebnih ugovora: sufinansiranje građana za mjesnu
samoupravu, ostvarenih na osnovu dodatnih udjela u porezu na dohodak i pomoći za
izravnanja za finansiranje decentraliziranih funkcija od prireza porezu na dohodak i od prodaje
nefinansijske imovine, te broja stanovnika na području JLS. Budžetski prihodi
lokalnih/kantonalnih budžeta po stanovniku realno izražavaju stvarnu snagu privrede. Oni su
dobar pokazatelj iz razloga što visina tih prihoda posredno utiče na životni standard
stanovništva, omogućujući zadovoljavanje javnih potreba koje se iz njih finansiraju. Problem
sa ovim indikatorom bi se pojavio u slučaju Kantona Sarajevo gdje je odnos raspodjele prihoda
od poreza na dohodak bitno drugačiji u poređenju sa drugim kantonima u Federaciji BiH. Iz
tog razloga, prije nego se naprave neophodni prerečuni i riješe problemi u vezi sa pristupom
neophodnim podacima na nivou općina i kantona9, ovaj pokazatelj ne treba uključivati u
izračun indeksa razvoja.

Tokom rada na projektu pripreme prijedloga novog indeksa razvijenosti pojavila se ideja
uključivanja i dodatnog indikatora vezanog za gustoću naseljenosti10 lokalnih zajednica. Od
ovog indikatora se odustalo budući da, prema savremenom pristupu problematici razmještaja
stanovništva i njegovog uticaja na privredni razvoj, nema jednostrane zakonitosti: negdje je
visoka gustoća naseljenosti gotovo sinonim za nerazvijenost, dok drugdje pak obilježava visoko
razvijena urbana središta. S obzirom na specifičnosti teritorijalne podjele FBiH, na gustoću
naseljenosti, osim društveno-ekonomskih faktora, uveliko utječu i brojni drugi faktori. To se
primjera radi odnosi na veličinu površine JLS-a koja je određena njihovim administrativnim
granicama, te konfiguraciju terena i geografska obilježja područja na kojima se one prostiru,
što dominantno uvjetuje razmještaj i koncentraciju privrednih djelatnosti, stambenih prostora
i stanovništva, ali i namjenu zemljišta u JLS-ima, nezavisno o njihovoj veličini. Zbog toga se
ispodprosječna ili iznadprosječna gustoća naseljenosti ne može jednostrano povezati s
pozitivnim ili negativnim razvojnim tendencijama.

U vezi sa trenutnom metodologijom Zavoda traba još primijetiti da korišteni podaci nisu
normalizovani iako su u pitanju različite skale kod indikatora uključenih u indeks. Ovo svakako
treba korigirati. Takođe, indeks se računa kao prosti prosijek, tj. svi indikatori imaju istu

9
Ovi podaci nisu javno dstupni i potrebno je dosta vremena za njihovu kalkulaciju budući da je potrebno
analizirati pojedinačno budžete svake JLS ili kantona. Ukoliko se promijeni pristup i opredjeli za računanje indeksa
svakih tri ili pet godina (što je slučaj recimo u Hrvatskoj ili Crnoj Gori) mišljenja sam da bi vrlo važno bilo
uključivanje i navedenog indikatora u izračun indeksa.
10
Razmišljalo se još i o indikatoru pristupa javnim komunalnim uslugama na području JLS (priključak na javni
vodovod i kanalizacionu mrežu, priključak električne energije u nastanjenim stambenim objektima). Od njega se
odustalo obzirom da je isti dostupan od popisa do popisa stanovništva.

17
specifičnu težinu. U novoj verziji indeksa potrebno je, na osnovu izabrane metode, dodijeliti
različitu specifičnu težinu pojedinim indikatorima.

V PRIJEDLOG NOVE METODOLOGIJE ZA UTVRĐIVANJE NIVOA

RAZVIJENOSTI OPĆINA I KANTONA U FEDERACIJI BIH

Kako je ranije navedeno, nakon što je dat osvrt na izračun indikatora lokalnog/regionalnog
razvoja u zemljama okruženja i svijetu, u svjetlu dobijenih nalaza napravljena je ocjena
metodologije izračuna indeksa razvijenosti koji se trenutno primjenjuje od strane Zavoda za
programiranje razvoja FBiH. Nakon toga se, imajući u vidu dostupne statističke podatke u FBiH
i njihov kvalitet, u konsultacijama sa predstavnicima Zavoda i UNDP-a u BiH, pristupilo
izračunu novog indeksa.

Za izračun je korišteno ukupno pet indikatora. To su:

1) prosječan dohodak per capita (X1),

2) prosječna stopa zaposlenosti (X2),
3) kretanje stanovništva (X3),
4) udio starog stanovništva u ukupnom stanovništvu (X4),
5) stepen obrazovanja radne snage.

Dohodak po stanovniku (X1) se računa kao odnos ukupnog iznosa oporezivnog dohotka koga
su tokom jedne fiskalne godine ostvarili poreski obveznici, fizička lica s prebivalištem ili
uobičajenim boravištem na području jedinice lokalne samouprave za koju se vrši
izračunavanje, i broja stanovnika koji žive na području te jedinice. Dohodak uključuje ukupni
iznos ostvarenog dohotka prema svim izvorima oporezivog dohotka u skladu sa zakonom.

Stopa zaposlenosti se računa kao odnos ukupnog broja zaposlenih na području JLS (prema
podacima Zavoda za statistiku FBiH) i radno sposobnog stanovništva na području date JLS
(procjena Zavoda za statistiku FBiH) za posljednju dostupnu godinu.

Indikator kretanje stanovništva se računa kao odnos zbroja prirodnog priraštaja (rođeni –
umrli) i migracija (unutrašnje i vanjske) na području određene JLS prema ukupnom
stanovništvu date JLS. Zbog problema u vezi sa konzistentnošću podataka o broju stanovnika
prije i nakon popisa iz 2013. godine, ovaj indikator je (umjesto za 10 godina kako je to slučaj u
Hrvatskoj ili Crnog Gori) računat za period posljednjih pet godina.

Indikator udio starog stanovništva se računa kao odnos broja stanovnika sa 65 godina i više na
području određene JLS u odnosu na ukupan broj stanovnika date JLS u posljednjoj dostupnoj
godini.

18
Indikator stepen obrazovanja se računa kao odnos zaposlenih i nezaposlenih sa srednjom,
višom i visokom školom prema ukupno registrovanom broju zaposlenih i nezaposlenih (radna
snaga).

Podaci su normalizirani koristeći verziju min-max metode na način kako je to učinjeno u

Republici Hrvatskoj i Crnoj Gori. Normalizirana vrijednost svakog pokazatelja dijeljena je s
normaliziranom vrijednosti pokazatelja na nivou FBiH, tj. prema slijedećoj formuli :
𝑥𝑖 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛
𝑥𝑖,𝑚𝑎𝑥 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛 𝑥𝑖 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛
𝑥𝑖∗ = 𝑥 − 𝑥 =
𝑖,𝐹𝐵𝑖𝐻 𝑖,𝑚𝑖𝑛 𝑥𝑖,𝐹𝐵𝑖𝐻 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛
𝑥𝑖,𝑚𝑎𝑥 − 𝑥𝑖,𝑚𝑖𝑛

pri čemu Xi predstavlja vrijednost pokazatelja za pojedinu jedinicu lokalne samouprave, Xmin i
Xmax predstavljaju minimalnu, odnosno maksimalnu vrijednost pokazatelja na nivou svih
jedinica lokalne samouprave, dok XFBiH predstavlja vrijednost pokazatelja na nivou FBiH.

Nakon konsultacija sa predstavnicima UNDP-a i Zavoda za programiranje razvoja FBiH,

arbitrarno, tj. eksperstski 11 su utvrđeni ponderi za svaki od korištenih indikatora. Dajemo
vrijednosti pondera za svaki od pokazatelja koji ulaze u sastav indeksa razvijenosti:

1) Dohodak per capita 25%

2) Stopa zaposlenosti 20%
3) Opšte kretanje stanovništva (za tri posljednje godine) 20%
4) Učešće starog stanovništva (65 i više godina) 15%
5) Stepen obrazovanja stanovništva 20%

Dakle, indeks razvijenosti lokalne jedinice c računa se pomoću formule:

Ic = 0,25 Xc1 + 0,20 Xc2 + 0,20 Xc3 + 0,15 Xc4 + 0,120 Xc5 c = 1,2,...,m

gdje su Xci, i = 1,2, … ,5 normalizirane vrijednosti pokazatelja Xi za jedinicu c.

Kao što se može vidjeti, imajući u vidu izražen problem demografskog „pražnjenja“ pojedinih
područja u FBiH, gotovo jednaka specifična težina postavljena je na demografsku komponentu
indeksa razijenosti (kretanje stanovništva i učešće starog stanovništva) u odnosu na
ekonomsku komponentu – 35% naspram 45%.

Temeljem indeksa razvijenosti jedinice lokalne samouprave u FBiH su kategorizirani u pet

skupina (Tabela 4).

Tabela 4. Kategorizacija jedinica lokalne samouprave prema indeksu razvijenosti u FBiH

Skupina Vrijednost JLS indeksa Skupina Vrijednost indeksa na
nivou kantona

11
Diskusija u vezi prednosti i nedostataka pojedinih metoda utvrđivanja pondera data je ranije u tekstu.

19
 I >1,25 I >1,25
II <1,00, 1,25> II <0,75, 1,25>
III <0,75, 1,00> III <0,75
IV <0,60, 0,75>
V <0,60

Temeljem istog indeksa primijenjenog na nivou kantona, kantoni u FBiH su kategorizirani u tri
skupine (Tabela 5).

Tabela 5. Kategorizacija kantona prema indeksu razvijenosti u FBiH

Skupina Vrijednost indeksa Kanton
na nivou kantona
I >125 Kanton Sarajevo
II <60, 125> Hercegovačko-neretvanski kanton , Zapadnohercegovački
kanton, Bosansko-podrinjski kanton Goražde, Zeničko-
dobojski kanton, Tuzlanski kanton
III <60 Srednjobosanski kanton, Unsko-sanski kanton, Posavski
kanton, Kanton 10

20