Mujo u Kanadi - Dec 27, 1999 16:41 (24.226.

*)
12. avgust. Uselili smo se u nasu novu kucu u Kanadi. Tako sam uzbudjen!
Ovdje je tako lijepo!. Planine su prekrasne. Jedva cekam
da ih vidim prekrivene snijegom!
14. oktobar. Kanada. To je najljepsa zemlja na svijetu! Lisce je
poprimilo sve one divne nijanse zute i narandzaste boje.
Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su graciozni! To
su najljepse zivotinje na svijetu! Ovo mora da je raj.
Volim Kanadu.
11. novembar. Dan sjecanja (Kanadski drzavni praznik). Lov na jelene ce
poceti uskoro. Ne mogu da zamislim da neko moze ubiti
tako divnu zivotinju. Nadam se da ce uskoro snijeg! Tako je divno.
2. decembar. Nocas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno
bijelim pokrivacem. Izgleda kao najljepsa razglednica!
Izasli smo napolje, ocistili stepeniste i prilazni put a onda
se grudali (ja pobjedio!). Kad je prosla ralica morali
smo ponovo ocistiti kapiju. Koja divna zemlja! Volim
Kanadu!
12. decembar. Nocas opet snijeg. Opet prosla ralica i zatrpala kapiju.
Ovdje je zaista prekrasno!
19. decembar. Nocas opet snijeg!! Nisam mogao izvesti auto da odem na
posao. Ovdje je zaista divno, samo sam malo umoran od
lopatanja. Opet jebena ralica!
22. decembar. Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noc. Dobio zuljeve od
lopatanja i ledja me bole. Ovaj majmun sa ralicom kao da
se krije iza coska i samo ceka da ja ocistim ispred kapije. Supak!
25. decembar. Sretan jebeni i usrani Bozic! Jos malo usranog snijega .
Ako mi ikad padne saka na ovog pedera sto vozi ralicu - ubicu
ga!
Mater im jebem sto ne posipaju vise soli po cesti pa da se
prije otopi.
27. decembar. Nocas opet snijeg. Ne izlazim vec tri dana sem sto cistim
snijeg kad god prodje grtalica. Ne mogu nigdje ici, auto
se zaglavilo u brdu snijega ispred kapije a i hladno je! Kazu da
ce nocas pasti novih 30 centimatara ovih govana.
28. decembar. Pragnoza je bila losa. Palo je pola metra. Ako ovako
nastavi, nece se otopiti do ljeta. Ralica se zaglavila i
taj supak dosao kod mene da trazi lopatu. Rekao sam mu da sam vec slomio
sest lopata cisteci ta govna sa vrata sto ih je on nabio
i zamalo da sam mu je slomio od glavu.

4. januar. Najzad izisao iz kuce! Otisao do prodavnice da kupim nesto

hrane i kada sam se vracao udario kolima jelena. Tri
hiljade dolara stete na kolima.
Te jebene nemani trebaju biti ubijene. Svugdje ih ima! Sto li
ih lovci sve ne pobise jesenas!!!
3. maj. Odvezao kola kod mehanicara. Nevjerovatno koliko su zahrdjala
od jebene soli sto je posipaju svuda.
10. maj. Selim na Floridu !!!!! Pun kurac mi je svega!
Ne mogu zamisliti kako neko normalan moze zivjeti u toj jebenoj
Kanadi.

Evo Vam nastavak Kanadske price.

Nastavak price "jednog naseg fiktivnog iseljenika" koji je napustio
svoju
poznatu rodnu grudu i otisao na zapad. Da podsjetim , nas pisac se prvo
odselio u sjevernu Kanadu u neko mjesto gdje ima puno snijega.
12. maj Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kucu. Tako
je velika ima sav konfort, naravno i pool. Kako je
ovdje samo toplo i prijatno. Vec sam zaboravio Kanadu. Volim Floridu
20 maj Ovdje su ljudi nevjerovatno dobri i uvijek se samo smiju.
Stvarno je Florida interesantna a ima puno interesantnih
zivotinja. Bas je fino toplo u ovaj tjedan sam se pregrijao od one
k... Kanade. Puno volim Floridu.
12. jun Vec smo mjesec dana tu, vrijeme je jos uvijek toplo i
jako vlazno. Dobro da u kuci imamo klimu. Susjed mi je
pricao kako u jednom restauranu u blizini sluze dobrog aligatora. Kako
mogu ljudi da jedu te zivotinje, koje izviru iz doba
dinosaura to ne mogu nikako razumijeti. Vidjeli smo puno
toga na Floridi, nevjerovatno je interesantna. Najvise te volim, >
Florida
30 jun Odkad smo dosli vrijeme se skoro nije mjenjalo uvjek
toplo a sad i pomalo suvise vlazno. Ali klima uredaj u
kuci i u kolima radi odlicno. Nocu nam jedino smetaju komarci, kojih ima
u
ovo doba puno. Upoznao sam jos neke susjede stvarno su
ljudi na Floridi dobri.
18 jul Nevjerovatna vrucina i skoro 100% vlaga, za vikend idemo
na obalu. Nadam se na lijep provod..
20 jul Kakva noc. Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren
prozor. Zamalo da me zivog pojedu ti komarci. Kad se
zelimo vratitikuci neko nam je ukrao kola. I tako ima da se vozim 100
milja

taksijem. Crnac taksista uvjek se samo smjeska, imam

utisak da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na
Floridi.
21. jul Posle vracanja kuci, opet taksi i na posao, pa ja kao da
radim samo za ove taksiste. U firmi sef mi je rakao, da
se ne smijem dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka
od onih komaraca a kamoli da spominjem ukradena kola.
Nevjerovatna vrucina.
30.jul Vrucinski val je na maximumu, a nama je u kuci crkla
klima. I jos ovi komarci, jedino me spasi ujutro jedno
kupanje da prozivim. Vec kad hocu da se bacim u pool vidim u njemu
aligatora od 3 metra!! Jos mi je samo ta pickarija
trebala, brzo zovem policiju da upitam sta treba da
radim Oni kazu da ga pustim na miru da ce sam otici od
gde je dosao. Poludjecu.
31.jul Vec ujutro neverovatna vrucina. Na poslu sam opet kao
prebijen. Sef, onaj kurac kaze da se uopste ne smijem
i da to nije dobro za konzumente. Jebo njega i konzumente.
1. avg Kakva vrucina. Vec drugi dan bez klime sto znaci i bez
spavanja. Sve ce da izgori samo komaraca ima sve crno i
sve vise. Onaj mrgan od 3 metre kao da je u mom poolu kampirao. Kazem
cjelu pricu susjedu, on se samo smije, kao uvjek,
picka li mu lijepa mila materina.
2. avg. Jedva docekam, da mi dodu spremit tu kurcevu klimu a onaj
niger umesto klime sredi mi cerku.
Policija kaze samo da treba biti pazljiv a da crnca
verovatno nece moci izslediti jer su i onako svi
isti. Vrucina kao da smo u paklu jebem ti Floridu.
12. avg Ne mogu da zamislite tu vrucinu. Tu smo jos uvjek kao u
paklu a odkad smo dosli vrjeme je isto. Sef me bacio iz
firme sa osmijehom na licu i rekao da se konzumenti pobunili jer se
nisam dovoljno smijao. E tako sam ostao bez posla i
na putu idem u kafanu kde se propijem. Svi se
meni i mojoj prici samo smiju, a osobito onaj policajac
koji me uhiti pijanog i trazi da mu platim 3000 USD.
Majku im, mrzim Floridu, prokleta bila.
13. avg - Petak, 13. Boze kakva vrucina. Vracam se kuci iz cuze bez
kola, posla i bez para. Mrzim taksiste Svi bezu
sa osmijehom na licu, a usput mi kazu da dolazi Mitch. Legnem u kucu o
kojoj jos uvijek ne radi klima da malo razmislim
o svemu. Odjednom neverovatan vjetar
zapara zrak i kuca nema vise krova, jos minut dva i nema vise kuce
Vjetar se poleze. Nemam vise nista, samo je onaj
aligator ostao u poolu. Sto ga nisu poklopali u

onom restoranu.... Susjedi se vracaju i sa

osmjehom na licu kazu da imam srecu da sam
prezivio hurikana Mitcha. Opet je vrucina ko prije, a ja bez svega
mrzim Floridu selim se odavde.
Gdje .....ovaj put necu da vam kazem.....
DNEVNIK JEDNOG BOSANCA - POVRATAK
1. septembar: Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika.
Kao i Kanada, uostalom. Ubjedjujem familiju da odemo
u Disneyland. Poslije cemo smisliti gdje ce mo i kako cemo...
8. septembar: Potrosio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca bi
vec trebala u skolu. Sinula mi je napokon pametna
ideja. Zovem rodbinu da me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Ucimo
ubrzano gramatiku, ja vec uspjesno razlikujem ekavicu I
ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo
c, zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im
nijedna ne ide od ruke. Sta li ce s nas biti.
24. oktobar: Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan sto bi prodao
knjizicu i da ima ope' jedan u Opstini koji bi pogurao
za stan, ukoliko...Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.
25. novembar: Papiri za stan u Sarajevu sredjeni, sreci nema kraja. Mi
smo bez para. Djeca ne idu u skolu.
Svi pomazemo u obliznjoj samoposluzi, imamo dovoljno za
motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u
sobi CNN i pokusavamo da shvatimo trenutnu politicku situaciju. Ja
imam problema sa razumijevanjem unutarnjih granica,
nismo se valjda za to borili. Kazu mi da malo puno
naginjem na unitaristicku politiku, a da opet nisam dovoljno ekstreman
da mogu prezivjeti lako politicku realnost. Kazu mi isto
tako da ne serem.

24. decembar: Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na

prvi dan Bozica, bice prazan avion.
Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me vise gledati u
dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo
nesto baterija, svijeca, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri cokolade, da
obradujemo nase. Posljednja noc na jebenom
sjevernoamerickom kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga
otkri, o ove sto na njemu zive.
25. decembar: Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na
palmama. Samo da mi je docepati se aviona. Nalecem na
Deda Mraza u bermudama, saljem ga u neku stvar. Predajemo stvari,
oduzimaju nam vrecu sa rizom i otpakovane vrece mlijeka u
prahu ... kazu supci, zabranjeno po nekom njihovom
zakonu. Ovo je vec prevrsilo mjeru. Psujem tecno. Oni se smiju. Budale.

Stjuardesa me upozorava pazim kako se ponasam nakon sto

sam ljubazno stisnuo pilota i vikn'o mu na uho:
"Vozi Misko!".

27. decembar: Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Evrope. Zadrzavaju nas u

policiji, kazu istekla nam oba pasosa,
i crveni, i plavi. "Ma, koji ste mi vi ..." mislim se, ja
- tamo se ja vise ne vracam. Fino mu kazem: "No Amerika,
no, niks, kaput, finito..." Prenocili na policiji. Uzelo nam tariguz
i svijece, kaze treba da prodje neko ispitivanje. Bas
smo se sjebali. U policiji upoznajemo puno naseg svijeta,
svi idu na drugu stranu. Svijece mogu s nama, tariguz ostaje,
zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne
rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjecuje.
31. decembar: Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu,
evo nas na putu za Bec. Svi smo se vec medjusobno
posvadjali. Optuzuju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje.
Ubjedjujem ih da ne seru i da ponavljaju gradivo, vec smo
skoro kuci. Slecemo u Bec. Ah, Wienna, Shtrauss, Waltzer,
Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na poseban izlaz.
1. januar: Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrasenoj
celiji. Gledam novogodisnji koncert kroz resetke. Djeci
poklanjam cokolade, Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu
u Amsterdamu - Gyvency for men. Svidja joj se. Mirise.
Izgleda da ce nas pustiti vec za dva dana. Hrana puno
bolja od one u Amsterdamu. Vec sam skoro zaboravio ona sranja sto smo
jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud,
Mekintos, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih rijeci
nakon naseg groznog McDonald'skog iskustva.
6. januar: Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj.
Opet bajbok. Uvozenje opasnih materija, oduzimaju
nam baterije. Brzo nas oslobadjaju iz policaije, izvinjavaju se. Da ne
bi placali carinu, ostavljam lazni Rolex u policiji I
otkidam dugmad sa Fatine jakne da pokazem da je
koristena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je moja glupa
ideja o povratku.
Carinik se smjeska, policajci se smjeskaju, taksista se
smije, ja mislim da nesto debelo nije u redu. Nisu ma cak
pitali cak ni za putovnicu, domovnicu, sahovnicu... Pitam treba li mi
viza, oni se svi grohotom smiju. Kazu, kak' ste vi
Bosanci bedasti.
7. januar: Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medjudrzavni
sporazum. Nije mi jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru.
Odustajem, iz carapa vadim zadnje dolarske rezerve. Odlucujem se na put
autobusom. Taksista prima dolare. Sreca. Bas bih se
obruk'o. Stizemo u zadnji cas na Kolodvor, banka jos
radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za

prtljag. U cekaonici svi puse, postaje neizdrzivo. Idem

do klozeta da dodjem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na
nogama, nekako se dokopam izlaza. Guramo se na ulazu u
autobus, neko je prodao visak karata, bice gusto. Ja
pristajem na tri sjedista za cetiri karte, pod uslovom da prtljag drzimo
u krilu. Bolje ista nego nista. Hajd', mislim se, nek'
je ziva glava.
8. januar: Ovo pisem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u
nesvjest pali. Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi.
Pokusavam zaspati, ne mogu, muzicki ukus sofera je gori od onog vec
loseg predratnog. Neko povraca pozada. Neko otvorio
Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraca mi se, da
hoce zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na
tri carine i tri policije. Oduzimaju mi koznu jaknu
koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam ukocen toliko da me
policajci skidaju. Kakva noc.
11. januar: Ovo pisem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na
Makljenu. Sreca, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je
imao karton kuhanih jaja. Neki svercer pristaje da trampi paket argete
za dzepni Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na
rasprodaji. Nismo gladni. Ja sam ukocen, svaki me misic
boli. Sad svi imamo mjesta jer su policija poskidali neke nevaljalce
usput.
12. januar: Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo
ovdje cekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa,
nece Bosna nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi zena
kaze da je vidjela neke momke kako pretovaraju svijece i
nesto se domundjavaju oko nasih sjedista.
Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom,
svi mu se krnjatci vide. Kaze, dobro dosli, kuci. Svi nam
se sahvaljuju na stanici sto smo ih zabavili. Svi puse.
Malo mi je zlo. Nude me picem, odbijam da pijem na
javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju,
jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Miris
alkohola me zapahne, istrcavam na cisti zrak.
13. januar: Pokusavam prvi put da udjem u "svoj" stan.
14. januar: Vec nekoliko puta pokusavam da udjem u stan. Provodimo
citav dan u raznim opstinskim kancelarijama,
vadimo potvrde, pokusavamo da iznudimo nalog za iseljenje
"stanara".
15. februar: Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih
uljeza u "nasem" stanu. Pokusavam istjerati te
nevaljalce. Vise smo dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za
noc. Danas kod ovog, sutra kod onog.
20. februar: Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj
stanici. Prepoznaju me, kazu da nisu usli u trag
lopovima iz autobusa, jos, i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi

pomognu, da imam rjesenje za stan, i nalog, i da nemam

gdje spavati, i da cu se ubiti na mjestu ako nesto ne
ucine. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput
ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For Na To - a da nam se pridruze, i u zdruzenoj akciji ulazimo
u stan. Stan prazan. Nigdje nista. Ni parketa, ni
lustera, ni bojlera, nista. Al' jebi ga, svoje je svoje,
ljubim stokove tako strasno da mi se usne lijepe za hladan metal.
28. februar: Bas je nas svijet dobar. Sa prvog sprata donose nase
cilime sto su komsije cuvale sest godina. Neko na
podvoznjaku nasao nas televizor i otkupio od jednog svercera. Sa smeca
donijeli nas bojler. Nadjeno dosta nasih slika,
predratnih. I moja diploma, zguzvana na mjestu
odvaljenih pipa u kuhinji. Sve polahko dolazi na svoje
mjesto. Vec pomalo i djeca razgovaraju sa mnom.
Fata je rekla da ce mi dati cim ponovo nabavimo krevet.
1. mart: Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me
bole jos od onog autobusa, imam puno unosenja, radim s
robom. Fata pocela da sije kod jedne fine zene. I ona je, kaze,
bila izbjeglica, u Sarajevo, trebalo joj je dosta
da dodje na svoje, ali, kaze, ako radimo vrijedno i
imacemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne casove djeci. Oni nisu
jos u skoli, do septembra. Sada su nam dali dobru
sansu da polazu ove razrede sto su zavrsili u Kanadi
i Americi, jer se to ovdje nista ne priznaje. Imaju
problema sa gramatikom. Ja jos imam problema sa
politikom. Sreca, televizor nam se cesto kvari pa ni ne pratimo vijesti.
Ja ocekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozackom
dozvolom mogu dobit' fini posao za neku
medjunarodnu organizaciju. Sve je super. Malo me
nerviram, gdje god dodjem, svi puse. Puse pravo. Na to
se nikako ne mogu navici, k'o da nisam citav zivot zivio
ovdje.
2. mart: Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je
dobro, tako nam i treba. Dobro se dobrim vraca. Super je
nama ovdje. Ne mogu nas odavdje vise ni puskom otjerati. Dobro nam je u picku materinu.

Postigao sam sve to nisam hteo

Postigao sam sve to nisam hteo, rekao je Matija Bekovi osvrui se na sve ono to je sa svojih 60 godina
uradio i odgovarajui na pitanje ta je eleo a nije postigao.
U mladosti sam esto ponavljao stih Gustava Krkleca: pedeset leta i za stablo dosta! U ono vreme mi je smetalo
to umesto 50 nije napisao 30 leta. Pedeset je bilo previe, a na 60 niko nije ni pomiljao. Duko Radovi mi je
govorio da ovek dugo ivi jedino zato da bi video kolika je budala. Teim se da neki moji vrnjaci jo studiraju. A
neke tek eka velika karijera.

Da li Veru Pavladoljsku doivljavate kao svoju linu kartu? Ili je to moda neka druga pesma?
- Kao to nam u linoj karti nije slika iz mladih dana - tako je i u ovoj drugoj, na koju mislite, poslednja a ne prva
pesma. Stare pesme su nas napustile i ive svoj ivot. Kada je Arsen Dedi komponovao Veru Pavladoljsku
mnogi su mislili da je to njegova pesma, pa ak i pripitkivali Veru: kako onaj Crnogorac reaguje to mu drugi
opevavaju enu.
Kada sagledate vreme vae mladosti i dananji trenutak kakvu paralelu izvlaite?
- To je bilo najgore vreme, ali mi smo iveli za poeziju i od poezije. I znali svaku pesmu koju je bilo ko bilo gde,
objavio. Poenili se, dobili decu, pa ak i stanove! Ima li toga jo? Ko sada brine o mladim pesnicima? Izgleda da je
lake objaviti knjigu nego nekad, ali i za one koji su objavili po nekoliko zbirki i dobili najbolje kritike - niko ne
zna.
Vai drutveno politiki stavovi su uvek veoma intrigantni za iru javnost. Kako vi gledate na sebe u tom
smislu?
- Sebi nikad nisam pridavao onaj politiki znaaj koji su mi pridavali drugi. Najvei drutveni polo aj koji sam
imao bilo je zaposlenje u iku. I ni to nije ilo ni malo lako. Zabavlja me kad zapazim da ljudi koji su nekada kao
ideoloka i novinarska policija vodili kampanje protiv umetnika imaju obraza da to ine sada kao opozicioni
barjaktari! A nisu ni tada bili mali! Za neke partijske krugove i glasila vee ogreenje i uvrede naneo je onaj koji je
rekao da je Kosovo najskuplja srpska re, nego oni koji su govorili o valjivoj irilici, prljavim popovima i
znojavim Srbima. Oni su izazvali rat, a ovi se bore za mir.
Va odnos prema srpstvu danas i situaciji s Crnom Gorom?
- Holandski fiziar H. A. Lorenc je rekao da je srean to pripada jednoj naciji koja je premalena da bi inila velike
gluposti. Naalost, mi ne moemo rei da smo sreni u tom pogledu... Ovo to se dogaa sa Srbijom i Crnom
Gorom je novum u njihovoj dosadanjoj istoriji. Sa vrednostima i svetinjama koje su stvarali toliki narataji sprdaju
se dananji vlastodrci. Drava u njihovim rukama je, kako bi rekao Ajntajn jednim drugim povodom, kao brija u
ruci trogodinjeg deteta!
Kako sagledavate budunost ovih prostora iz perspektive svoje duhovitosti?
- Pedesetogodinja istorija Srbije stala je u dva distiha. Poela je ovako: U stolicu Petra Kralja seo Tito pa
upravlja!
A zavrava se ovako: U stolici Kralja Petra prdi iftar od dva metra!
ta bi ste na ovo pitanje odgovorili ozbiljno?
- Svi se ude kako to da Srbija nema nikoga, da po njoj vrlja kusi i repati. Niko da pomisli da je to mo da zato to
nema njene krune, Topole, Oplenca... Da je to o emu govorim stvarano vekovima. Ona nema ime to da zameni.
itavih petsto godina pod Turcima nije zaboravila ta je bila. Za pedeset godina pod komunistima - jeste.
lan ste Srpske akademije nauka i umetnosti. ta ta eminentna ustanova kae na temu dananje realnosti?
- Mnogi su nezadovoljni Srpskom akademijom nauka i umetnosti, Srpskom pravoslavnom crkvom, Udruenjem
knjievnika Srbije... Zato niu nove akademije, crkve, udruenja... To je moda i najbolje reenje. Treba primeniti
princip: uradi sam!
Vaa poema eraemo se jo je uzburkala javnost, ali joj poetski kvalitet niko nije mogao osporiti. Pa,
hoemo li se jo erati? Dokle i kako?
- Srpski Heraklit nije rekao Panta rei nego eraemo se jo.

Sinstvo
Pre nego to sam elom pao
I po pepelu pomilio
Ti si ve moju tajnu znao
I na mene se samilio
Kad sebe bejah zagubio
Pozverio i zapasao
Opet mi nisi pogubio
Kada si na mene nabasao
Ni odgurnuo ni izdao
Ni dumaninu prosoio
Ve se u mene pouzdao
I pre ikog me uoio
I ta sad meni da govore
Kako bez sina i bez sinstva

Nema ni crva ispod kore

Kamoli oca i oinstva
I ta e meni ko da kae
Oe da jesi da e biti
Kad glas tvoj zamnom
zapomae
Sine, nemoj me ostaviti!

Suzama sam lepio tapete, kad ti ode i odvede dete. Otio si, sarmu probo nisi, kue laje, a ja mislim ti si Jedva
ekam da mi umre majka, nije htela da joj bude snajka
- Ovi stihovi nalaze se u jednom udbeniku sociologije kao primeri kia i neukusa u narodnoj muzici osamdesetih
godina. Kasnije je usledila oder lista. Dragoljub Bianin, alijas Ruzmarin, je na svoj erertski nain skretao
panju javnosti na und u ovoj vrsti muzike.
A danas? Ko to tamo i ta peva?
Plitak potok, a voda duboka, da me eli, vidim ti iz oka.
Fali samo pojas za spasavanje - slualaca! U nastavku Bilja Jevti peva:
Prui ruke, vodi me sa sobom, javlja mi se da u biti s tobom.
Citirani Ljubia Trgovevi, vidovnjak, nije potpisan kao koautor teksta. A nama se javlja da se i ne ljuti mnogo
zbog toga.
Caki, caki, Cale kupi mi sandale, samo pazi Cale da ne budu male.
Samo da je Sneki na vreme rekla Caletu koji broj obue nosi, do ove dileme ne bi dolo. Dodue, ne bi nastala ni
ova pesma koja je, verovali ili ne, postala veliki hit!
Baja nema problema sa sandalama. Njega mui ljubavni trougao. Ljubomoran je na drugaricu svoje devojke i
priznaje:
Ljubomoran jesam, vidim da ti laska, il e samnom, ili sa njom, neu da ti budem maska.
A kako reaguje Mira kori kada joj neko ukrade deka?!
Joj, ta bi ja, kad bi mi tebe druga uzela, joj, ta bi njoj uradila, joj, celu no svoje bi zvezde ona brojala, joj, joj,
joj, ma bilo bi njoj.
Nema ale sa Mirom. A kada joj neki mukarac ukrade srce pretnja je jo ozbiljnija:
U bunaru, pored moga, trulie ti lice, srcekradice.
Za razliku od Mire, njena kuma ne preti. Ona nareuje:
Umri muki na moj znak, ne plai se budi jak, umri muki, neu ja, slava mrtvima.
Zbog takve dame, kao to je Ana Bekuta,verujemo, da ni Brusu Vilisu ne bi bilo teko da i po etvrti put Umre
muki.
Dok njegove koleginice prete, Dule Uroevi gleda kako da sauva ivu glavu:
Dva su loa ubila Miloa, a mene e jedan to mu enu gledam.
Da bi publici to slikovitije doarao ozbiljnost situacije u kojoj se nalazi, ovaj peva se na televiziji pojavio u majici
na kojoj je odtampao sopstvenu umrlicu!
Bora Drljaa ne dozvoljava godinama da mu utiu na mukost, pa hrabro poruuje mlaoj koleginici:
Kai mala ta ti fali, ima ia da navali, nee ia tu da mrlja, oe lepo da podrlja.
A ona mu odgovara:
ia drljo, ia drljo, ia drljo, pa nadrljo.
Vremeni Drljaa mnogo uverljivije zvui u pesmi:
Mala lezi, teku mitraljezi, ja u na te, ne boj se granate.
Nada Topagi, zvana:Rukice gore, nogice gore, obavetava nas:
Rodio se sin, mali gospodin, oko mamino, srce tatino, pamet babina, snaga dedina.
Evo ta tri dame, Brena, Vesna i Mira, misle o intelektualcima kao ljubavnicima:
Intelektualci, od njih nema vajde, oni em to loe, em to retko rade.
ta to dananje ene cene kod mukaraca, objanjava Nadica Jovanovi:
Ti vozi Ferari, u gradu si glavni.
A Bilja Jevti dodaje:
Ima golfa dva, i mercedesa, ima kue dve, a sada i mene
Najotvorenija je Jelena Karleua:

Najvie volim dijamante, to su mi najbolji drugovi, devojke vole dijamante, samo su oni veiti.
Za razliku od koleginica, Suzana Jovanovi ne pada na bogatstvo, pa kae:
Dabe care sve te tvoje pare, kua bela, vea od hotela, i da ima jo i blago vee, dabe, dabe kad te srce
nee.
A za suparnicu kae:
Ona je biuterija, nije ni pola kao ja.
Sindi, Naomi, Naa , Klaudija ifer i ostale manekenke, vae vreme je definitivno prolo, jer Goca Lazarevi
poruuje:
Mala ena od velike slaa, mala ena u srce pogaa, mala ena lepa kao slika, telo malo, a ljubav velika.
Od svega, ovde napisanog, ograuje se Ljubia i tvrdi:
Za mojim stolom, sve je pod kontrolom.
Nije nam bio cilj da kritikujemo, ve da se svi zajedno nasmejemo i zabavimo. A onaj udbenik sociologije,s
poetka prie,-slobodno zaboravite! I, posluajte Viki Miljkovi:
Udri brigu na veselje, bie bolje, kae se, kolo sree dok se kree, sve e doi na svoje.