ZNAENJE I ZNAAJ TRADICIJE

Osnovni pojmovi
tradicija - lat. traditio (predavanje, predaja drugom) od glagola tradere (predati
drugom, uruiti, dostaviti, dati na uvanje, preuzeti)
predaja gr. paradosis od gl. paradidomi (predati drugom).
Skup ideja, vjerovanja, uenja, iskustava, vrijednosti, principa i obiaja koje
smo preuzeli od drugih (traditum i tradendum) - tradicija.
Proces predavanja, prenoenja i odravanja ovih ideja, vjerovanja... usmeno,
pisanim putem, ili primjenom od narataja narataju (tradere) - predaja.
Pojam tradicije proima sve oblasti ljudskog ivota i djelatnosti.
Bez tradicije se ne da zamisliti ni goli opstanak, a kamoli kultura ljudskih
zajednica.
Tako je tradicija ono to odrava drutva i civilizacije, neprestanim
promicanjem djela i misli, i njihovim stvaralakim modificiranjem.
Znaaj predaje :
Daje odgovore na pitanja o ljudskim poecima i zavretku koje
pojedinano iskustvo i samostalno promiljanje ne mogu ponuditi.
Ona ovjeka pouava najdubljim smislovima, viem svijetu i poretku te od
Stvoritelja uspostavljenoj svrsi bitisanja.
Omoguava napredak ljudskog drutva

tradicija nije samo konzervirana vrijednost nego, daleko vie od

toga, osnova za stvaranje novih vrijednosti;

bez prenoenja prethodnih znanja i iskustava ovjeanstva razvitak

ljudskog drutva ne bi bio mogu. Bez tog prenoenja ne bi bilo
organizirane proizvodnje, znanosti, tehnike, filozofije, kulture,
civilizacije ne bi bilo ovjeka kao ljudskog bia.

bez prenoenja iskustava ranijih generacija individualna bi

iskustva nastajala i nestajala zajedno s pojedincima koji su
ih stekli. Svaki bi ovjek poinjao iz poetka.

Tek prenoenjem iskustva prethodnih generacija na mlade narataje

oni postaju ljudi naeg vremena i na temelju steenih znanja,
razvijenih sposobnosti, izgraenih stavova i prihvaenih vrijednosti
otkrivaju nove spoznaje,

a ukupno iskustvo ovjeanstva se proiruje, obogauje, nastaju

nove znanosti, nove tehnike, usavrava se proizvodnja, unapreuju
meuljudski odnosi, kultura, poboljavaju se uvjeti ivota.

Svaki istinski potpuni napredak obavezno podrazumijeva oslanjanje

na ranije stvorene vrijednosti kao to podrazumijeva i njihovo
kritiko preispitivanje to ne znai i njihovo negiranje.

Sva ta znanja i iskustva vie ne moe usvojiti pojedinac, ali moe nova mlada
generacija.
Ona moe i treba ovladati svim tim spoznajama i rezultatima do kojih su doli nai
prethodnici, jer je to jedini nain da mladi narataji uine jo jedan korak dalje u
pravcu napretka i time potpomognu proces drutvenog razvitka.
Time je tradicija ugraena u temelje drutvenog napretka.
Podsjea na slavnu prolost, ali ukazuje i na svijetlu budunost.
Ako je mogao u prolosti ostvariti takve zapaene rezultate, ako e isto to moi
ostvariti u budunosti, zato ne bi mogao i sada u ovom trenutku.
Tradicija je tu da pomogne ljudima da se bore sa eljeznim dobom sadanjosti.
Tradicija nas podsjea na obavezu sjeanja, jer memorija prkosi vremenu i
promjeni.
Predajom se prenose osnovna naela vjerovanja i izvorna muslimanska praksa.
Od usta do usta, od ruke do ruke, od glave do glave i od srca k srcu.
Uzimanje i davanje omoguuje prenoenje osnovnih vjerskih istina i izvornu
praksu, ali i povezuje pokoljenja vjernika meusobno.
Uloge predaje :
-konstitutivna
ona prije svega ima konstitutivnu (izgraujuu) ulogu, tj. ona izgrauje praksu
kolektiva. ini jednu zajednicu karakteristinom, posebnom.
-kontinuirajua
ona uva ono to je nastalo i to treba kao takvo dalje prenositi
-odgojna
predstavlja ivu svijest o sebi i volju za trajanjem. Ovakva svijest i elja za
trajanjem oznaavaju povijesnost jednog naroda.
Odnos prema predaji
Budui da stoji u osnovi ovjekova identiteta prema tradiciji se ne moe biti
neutralno. Prema njoj su ljudi uvijek u pozitivnom ili u negativnom odnosu.
negativan:
-precjenjivanje. U tradiciji se ovjek moe zatvoriti prema svemu novome to
nadolazi ime se zapada u mehaniki otpor prema pozitivnim dostignuima
savremenog svijeta.
-potcjenjivanje. Jaroslav Pelikan, profesor historije kranstva, kae: "Tradicija je
iva vjera mrtvih, a tradicionalizam je mrtva vjera ivljenja."
Definitivni raskid s tradicijom kao skupom svog znanja i iskustva kojeg smo
preuzeli od ranijih generacija je apsolutno nemogu, a prekid s kulturnom i
vjerskom tradicijom ima za posljedicu progresivno gubljenje vlastitog identiteta.
Time ovjek kao individua i kolektiv postaje predmetom raznolikih
instrumentalizacija i manipulacija.
-pozitivan

pozitivan odnos spram tradicije se ima onda kada se ona ne shvaa neim
statinim i za ivot mrtvim iskustvom ve ivim i dinamikim kvalitativnim
procesom unutar kojeg se osigurava duhovni i kulturni kontinuitet jednog
kolektiva.
Vrste predaje
konstitutivna

uzorna praksa Boijeg Poslanika, s.a.v.s., na kojoj se temelji

cjelokupni ivot muslimana, njegovo vjerovanje, moral, znanost,
kultura i civilizacija.

Zaokruena je smru Boijeg Poslanika, s.a.v.s. (sunije)

Zatvorena oblast koja nije predmet idtihadskog mijenjanja,

prilagoavanja, umanjivanja ili uveavanja.

To je oblast kategorinosti i konanosti iji su propisi utvreni

kategorikim i neopozivim tekstovima tj. Kur'anom i mutevatir
sunnetom kategorikog znaenja, tako da se ni dva pravnika ne
mogu razlikovati u njihovom razumijevanju.

Primjeri konstitutivne predaje:

temeljne doktrine vjere,
moralni principi,
obligatnost pet islamskih arta: kelimei-ehadeta, namaza,
posta, zekata i hada;
zabrana preljube, alkohola i kamate i dr.,
zabrana enjenja majkama, sestrama, sestrama majki naih
(tetkama), sestrama oeva naih (halama),
pripadanje mukarcu dvostrukog dijela ene u ostavini
njegovog oca ili majke,
pripadanje eni etvrtine muevljevog imetka ako nije imao
dijete, a osmina ako bude imao
i slini kategorini propisi koje utvruju jasni i precizni tekstovi
koje je prihvatila islamska zajednica (umma) i revnosno ih
prenosila s generacije na generaciju.
Ove kategorike odredbe ne mogu nikako biti predmet polemike i diskusije, kao
naprimjer:

da neko razmilja o dopustivosti obustave obligatnosti zekata,

ograniivi se samo na poreze,

da razmilja o ukidanju posta radi stimuliranja produktivnosti rada,

obaveze hada radi akumulacije novca ili

doputenja alkohola radi ohrabrenja i poticaja turizmu ili

kamate radi podupiranja razvoja ili drugom neem to je

neosnovano i po sili zakona nitavno.

interpretativna

razumijevanje, percepcija, interpretacija konstitutivne tradicije.

Intelektualni rad utemeljen na konstitutivnoj tradiciji islamskih

znanstvenika od vremena Poslanika, s.a.v.s., do danas:

tefsiri,

komentari hadiskih zbirki,

djela iz erijatskog prava,

filozofije,

tesavvufa,

umjetnosti,

knjievnosti i svih drugih znanstvenih disciplina.

Oko interpretativne tradicije su se kroz povijest, pa sve do danas, najvie

sukobljavali muslimanski umovi.
Naalost, to se nije zavravalo samo na raspravama akademskog nivoa.
Svaka vjerska skupina uzimala bi sebi iskljuivo pravo tumaenja islama,
ime bi interpretativna tradicija esto nasilno promicana u konstitutivnu
tradiciju.
ISLAMSKA TRADICIJA
U arapskom jeziku se za tradiciju, odnosno predaju koristi vie izraza:
nakl, odnosno
intikalul-adat min dilin li ahar,
turas,
urf,
eser, a najee
el-hadisun-nebevi, ili el-hadisu-erif
Ranije generacije muslimana, svjesni znaaja nae tradicije, posveivali su veliku
panju njenom ouvanju i afirmiranju.
Nema nijednog znaajnijeg momenta, postupka, rijei Muhammeda, s.a.v.s., a da
ih njegovi ashabi nisu pomno zapamtili ili zabiljeili i tako ih prenijeli narednim
generacijama.
Takav njihov postupak bio je posljedica jake ljubavi prema Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s., i svemu onom to je on donio, jake elje da se on slijedi u svim

domenima njegovog ivljenja i da se to o mogui i kasnijim generacijama, ali i

izravnih preporuka samog Poslanika, s.a.v.s.:

: :



.
Zejd b. Sabit prenosi da je uo Boijeg Poslanika, s.a.v.s., kako kae:
Obveselio Allah, d.., ovjeka koji od nas uje hadis pa ga pomno zapamti dok
ga ne prenese drugom, jer mnogo je onih koji nose odreeno znanje pa ga
prenesu jo razumnijem, mnogo je i onih koji prenose znanje, a uope ga ne
razumiju.
SUNNET
ETIMOLOKO ZNAENJE POJMA SUNNET
Sunnet od gl. senne ustanoviti, ii, slijediti
-Arapska rije sunnet (mn. sunen) je vieznana.
-Njome se moe oznaavati:
-elo, obline lica ili lice u cijelosti,
-pravac, put, utabana staza,
-nain, metod, obiaj, ustaljeni nain ponaanja ili ivotni put openito, bez
obzira kakav bio.
Korijen s-n-n, iz kojeg je izvedena rije sunnet, sa sobom prije svega nosi
znaenje jasnoe, ispravnosti, kontinuiteta i produetka prema naprijed.
Za etimoloko razumijevanje znaenja rijei sunnet od najvee pomoi je
izvedenica senen, u znaenju jasne staze koja se prua pravolinijski ispred
putnika.
POJAM SUNNET U KUR'ANU
Sunnet se spominje na 14 mjesta u Kur'anu (azimu-an), a njegova mnoina
sunen na dva.
Ovaj termin u Kur'anu se odnosi prvenstveno na Boiji nepromjenljivi zakon koji
vlada svemirom u cjelini:

jer tako je bilo sa svima onima koji su poslanike protjerali, koje smo prije tebe
poslali, i ni ti nee naii na odstupanje od zakona Naeg. (El-Isra', 77)
U veini sluajeva oznaava nain ivljenja, ponaanje i vladanje protivnika
islama koje je bilo karakteristino i za ranije narode (el-evvelin), odnosno
negativni nain ponaanja. Takvo je znaenje rijei sunnet u sljedeem ajetu:

Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, bit e im oproteno ono to je prije bilo;
a ako se ne okane, - pa zna se ta je s drevnim narodima bilo. (El-Enfal, 38)
Samo na jednom mjestu sunen je upotrijebljena kao pozitivni nain ponaanja:

Allah eli da vam objasni i da vas putevima kojima su ili oni prije vas uputi, i da
vam oprosti. - A Allah sve zna i mudar je. (En-Nisa, 26)
Glavno znaenje koja ova rije nosi u Kur'anu, bilo da se vee za Allaha, d.., ili
ranije narode jeste konstantnost, postojanost i nepromjenljivost.
Jednom rijeju, pod sunnetom se podrazumijevaju konstantni i nepromjenljivi
prirodni i drutveni zakoni.
POJAM SUNNETA U HADISIMA POSLANIKA S.A.W.S
Sunnet je uobiajeni nain ivljenja bez obzira bio pozitivan ili negativan, kako se
to spominje u hadisu Boijeg Poslanika, s.a.v.s.:

Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik (sallallahu alejhi ve sellem)
rekao:
Doista ete pedalj po pedalj, arin po arin, slijediti nain ivljenja (ivotni put,
stazu) onih prije vas tako, kada bi oni ugmizali u gutersku rupu, i vi biste ih
slijedili.
Upitasmo: Boiji Poslanie, da li se to misli na nain ivljenja jevreja i krana?
A on ree: A koga drugog?!
Drugo znaenje rijei sunnet koje ona ima u hadisima Boijeg Poslanika, s.a.v.s.,
jeste Poslanikov, s.a.v.s., ustaljeni nain ivljenja:

Prenosi se od Aie, r.a., da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., rekao:
Brani ivot je moja ivotna praksa, pa ko ne radi u skladu sa mojom praksom
nije moj. enite se, jer u se ja vaom brojnou ponositi pred ostalim narodima!
Ko je imuan neka se eni, a ko nema sredstava neka posti, jer mu je post tit!
(Ibn Mada, Sunen, En-Nikah, br. 1.836)
U hadisima Boijeg Poslanika, s.a.v.s., pojam sunnet nekada sasvim jasno ukazuje
na obavezni nain ponaanja:

Prenio mi je Abdullah el-Muzeni, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:
Klanjajte prije akamskog farza!, a onda je u treem navratu rekao da je to za
onoga ko hoe - ne elei da to ljudi prihvate kao obavezni nain ponaanja.
SUNNET KAO TUICA
Ima miljenja da je rije sunnet tuica i da potjee od hebrejske rijei mina koju
jevreji koriste da bi ukazali na skup usmenih predaja koje komentiraju Tevrat
(Toru, Pentatevh) i slue im kao izvor spoznavanja normi Tevrata.
Iako su klasini hebrejski i klasini arapski jezik veoma srodni i veliki je broj rijei
veoma slinih u hebrejskom i arapskom jeziku koja imaju skoro istovjetna
znaenja kao npr.:
dara derese

(istraivati, uiti)

ehad ehad (jedan, jedini)

abat sebt

(subota)

taharot

taharet

(istoa)

-rijei mina i sunnet nemaju zajedniko ni etimoloko, a ni terminoloko

znaenje. Mina jeziki znai studirati, ponavljati, dok u terminolokom smislu
oznaava prije svega usmenu predaju koja pojanjava norme navedene u Tevratu.
Sunnet u ovom znaenju cjeline Poslanikovih, s.a.v.s., predaja poinje se koristiti
tek nakon prvog stoljea po Hidri, pa je shvatanje da se radi o preuzetom
terminu bez ikakva utemeljenja.
ORIJENTALISTIKO DEFINIRANJE POJMA SUNNET
Orijentalisti e uglavnom nastojati minimizirati znaaj sunneta i izbjegavati vezati
ga za Muhammeda, s.a.v.s.
Ignaz Goldziher je pojasnio da je to, u osnovi, idolopokloniki termin kojeg je
islam usvojio.

Joseph Schacht zakljuuje da je u I. st. sunnet u islamskom drutvu razumijevan

kao obiajna praksa (el-emrul-urfi the customary practice) ili opeprihvaena
praksa (el-emrul-mudteme alejh - The generally agreed practice).
On e, takoer, u djelu The Origins of Muhammadan Jurisprudence rei da
klasina teorija islamskog prava definira sunnet kao uzorna djela Vjerovjesnika,
s.a.v.s.
TERMINOLOKO ZNAENJE RIJEI SUNNET
Definiranje pojma sunnet je razliito, zavisno od oblasti u kojoj se tretira, ali je
ono umnogome zadralo svoje osnovno jeziko znaenje.
Definiranje pojma sunnet od muhaddisa
Cjeloviti uzorni ivot Muhammeda, s.a.v.s., tj.:
rijei, djela, odobrenja,
tjelesne i moralne osobine Poslanika, s.a.v.s.,
sva njegova stanja mirovanja i kretanja, na javi i u snu,
bez obzira bila prije ili nakon primanja Objave.
Ovakva upotreba termina sunnet poela je jo za ivota Boijeg Poslanika,
s.a.v.s., a i on sam ga je u tom znaenju koristio.
Krajem II. st. po H. u pravnim djelima ovaj termin se koristi skoro iskljuivo za one
norme koje je ustanovio Poslanik, s.a.v.s.
I dalje je u upotrebi i ire znaenje ovog pojma, ali rijetko.

POJAM SUNNET U USULI-FIKHU

S obzirom da se metodolozi islamskog prava u prouavanju pravnih izvora
interesiraju onim na emu mogu graditi pravne norme, oni pod sunnetom
podrazumijevaju samo:
-rijei,
-djela i
-odobrenja Boijeg Poslanika, s.a.v.s., ali ne i njegove tjelesne i moralne osobine.
Pojedini islamski znanstvenici, npr. E-atibi, proirit e razumijevanje sunneta i
na rijei i djela ashaba Boijeg Poslanika, s.a.v.s.
iijski autori e dati sasvim drukiji koncept sunneta smatrajui da su sunnet ne
samo rijei, djela i odobrenja Boijeg Poslanika, s.a.v.s., nego i svih ostalih
imama.
POJAM SUNNET U FIKHU
Prema nekim erijatskim pravnicima, sunnet su oni postupci koje je Poslanik,
s.a.v.s., stalno radio i svega jednom ili dvaput u svom ivotu ih izostavio.
Radnje koje je Poslanik, s.a.v.s., nekada radio, a nekada izostavljao.

Trei to formuliraju na nain da su to radnje koje je i bez opravdanja izostavljao.

etvrti kau da je sunnet ono za to e ovjek, ako bude prakticirao, imati
nagradu, a ako bude izostavljao, bit e prekoren, ruen i kritikovan, ali ne i
kanjen.
Sve to je poteklo od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., a nije farz ili vadib.
U svakom sluaju, sunnet je opozit pojmu bidata i oznaava svaku normu koja
ima svoje utemeljenje u erijatu.
Etimoloki termin bidatun mn. bideun znai: novotarija, novina, novo uenje,
hereza, novosti, umjetnika djela i sl.
U Kur'anu se za sljedbenike Isa'a, a.s., kae da ...su monatvo, oni sami, kao
novotariju, uveli..., (El-Hadid, 27) sam Poslanik, s.a.v.s., istie da nije prvi
poslanik (bidan miner-rusul..), (El-Ahkaf, 9) a za Allaha, d.., se naglaava da je
On stvoritelj nebesa i Zemlje (Bedius-semavati vel-erd) bez uzorka i modela.
TERMINOLOKO ZNAENJE POJMA BID'AT
Bidat je suprotnost od sunne, te znai gledite, smisao ili nain djelovanja u vjeri,
slino emu nije postojalo ili bilo primjenjivano, dakle novinu ili novotariju u vjeri
koja nema utemeljenja u erijatu.
VRSTE BID'ATA
Prema E-afiiju sve to je novo i proturjei Kur'anu, sunnetu, vjernikom
konsenzusu (idma) ili predajama (asar) je bidat koji zavodi na krivi put.
Meutim, dobra novina je pohvalna. Prema tome sve inovacije u vjeri, shodno
miljenju ovih islamskih znanstvenika, mogu se podijeliti na dobre (hasene) i loe
(sejji'e).
Izraenija klasifikacija dijeli novine prema pet kategorija pravnih normi, na one
koje su:
-obavezujue,
-poeljne,
-doputene,
-pokuene i
-zabranjene.
El-Karadavi kae da su gornje podjele nainjene uzimajui u obzir etimoloko
znaenje pojma bid'at, meutim, treba unutar znanosti preferirati njeno
terminoloko znaenje po kojoj je bidat samo ono to nema nikakva utemeljenja
u erijatu.
Ako se odreenom razumijevanju ili praksi moe pronai osnova u erijatu onda
se ono ne moe nazvati bidatom.
U hadisu Boijeg Poslanika, s.a.v.s., se kae da je : svaka novina u vjeri
zabluda , to znai da novina u vjeri apsolutno ne moe biti pozitivna, a kamoli
da se moe dijeliti na pet kategorija pravnih normi.

POSLJEDICE INOVIRANJA U VJERI

1. Inovator se postavlja u poziciju Zakonodavca

Ovo je naruilo istotu i izvornost drugih vjera, koji stavove svojih najviih
svetenika i zakljuke najviih tijela, naprimjer koncila, smatraju vjerom koja se
treba slijediti. Zbog toga se islam estoko bori protiv inovacija u vjeri!

2. Inovator smatra vjeru manjkavom, pa je upotpunjuje

Inovator unoenjem u vjeru onoga to joj je strano iskazuje, svjesno ili ne, elju
da upotpuni nedostatke koji shodno njegovom rezonovanju u vjeri postoje.
Inoviranje u vjeri je optuba na raun Boijeg Poslanika, s.a.v.s., da je pronevjerio
svoju misiju, da svoje poslanstvo nije upotpunosti izvrio u to ne moe
povjerovati nijedan musliman.

3. Inoviranje u vjeri oteava vjeru i izvodi je iz njezine prirodne jednostavnosti

Vjera koju je Allah, d.., obznanio je lahka, prirodna i jednostavna; prirodna u

vjerovanju, a jednostavna u obavezama i prakticiranju.
Stalnim dodavanjem u vjeru novih propisa i novih vrsta ibadeta ona se iz svog
prirodnog stanja jednostavnosti i lahkoe pretvara u tekou i optereenje.

4. Inoviranje u vjeri umrtvljuje sunnet

Ovo je sasvim prirodno, ak zakonitost koja vlada u kosmosu, u drutvu: Ako se u

neemu pretjera i posveti mu se prevelika panja, zanemarit e se neto drugo!
To znai ako se posveti panja i uloi energija u inoviranje, neminovno je da
ponestane snage u izvravanju odreenih sunneta. Pitanje kurbana.

5. Inoviranje u vjeri udaljava od inoviranja u ovosvjetskim aktivnostima

Budui da prvi muslimani nisu troili svoje potencijale na inoviranje u vjeri, nego
su slijedili sunnet Boijeg Poslanika, s.a.v.s., sasvim je opravdano bilo oekivati da
e oni inovirati u ovosvjetskim poslovima i da e otkriti ono to je ranijim
generacijama i drugim narodima bilo nepoznato.
Kada smo se poeli udaljavati od vjere doveli smo se u sasvim obrnutu situaciju,
pasivizirali smo se i samo slijedimo druge u razvoju tehnike i tehnologije, a
inoviramo u vjeri.

6. Inoviranje u vjeri dijeli ummet i cijepa njihovo jedinstvo

Uvaavanje i ustrajnost u slijeenju sunneta odrava ummet cjelovitim i
kompaktnim, jer je sunnet, bez obzira na pojedine razliite detalje, cjelovit i
jedinstven, za razliku od inovacija u vjeri kojima nema kraja.
To se potvrdilo i u povijesti muslimana. Dok su se muslimani vrsto drali
Poslanikove, s.a.v.s., rijei i prakticirali njegov sunnet ummet je bio jedinstven i
vrsto povezan.
Meutim, kada su u muslimansko drutvo ula drukija promiljanja i drukiji
odnos spram sunneta sljedbenici Boijeg Poslanika, s.a.v.s., su se podijelili na vie
sekti i pravaca.
ODSTRANJIVANJE NOVINA IZ VJERE UVA ISLAM
Odstranjivanjem iz vjere infiltriranih inovacija mi uvamo osnovu vjere, tako da
ona nee doivjeti promjene koje su doivjele druge vjere.

Sasvim je jasno da su se meu muslimanima u vjeri pojavile brojne inovacije,

emu je esto uzrok neznanje, kako onih koji pozivaju inovacijama, tako i onih koji
ih u tome sluaju.
Meutim, Boiji Poslanik, s.a.v.s., nagovjetava da e se u svakom stoljeu
pojaviti osoba koja e obnoviti vjeru, njeno razumijevanje i prakticiranje.
I za razliku od drugih vjera, kae Handi, po miljenju svih iskrenih prijatelja
islama, obnova u islamu ne moe biti dopunom i promjenom, jer je islam savren
i potpun. Put obnovi je samo povratiti se istoi vjere i njenom prvotnom obliku,
odstranivi sve to se je privjesilo i krivo shvatilo.
LICEMJERNO POZIVANJE NA ODBACIVANJE NOVOTARIJA
Nekada se oni koji govore o novotarijama ponaaju licemjerno i intelektualno
nepoteno.
Tako mnogo toga odbacuju pod izgovorom da nije postojalo u vrijeme Boijeg
Poslanika, s.a.v.s., ali istovremeno prihvataju mnogo postupaka i ustanova koje,
takoer, nisu postojale u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., koje idu u prilog njihovih
interesa. (uvoenje razglasa, obiljeavanje mevluda, iskljuianje ene iz javnog
ivota, monarhijsko ureenje drave).
Islamske znanosti (tefsir, hadis, fikh, kelam) nisu postojale u prvo vrijeme na
nain kako ih poznajemo danas, ali su kao takve prihvaene od muslimana irom
svijeta.
Ovo je mogue jedino ako shvatamo da je islamska tradicija iva i da se moe
razvijati, a ne da je fiksirana i mrtva.
Ako se tradicija shvati na gore izloeni nain, onda stvarno pitanje nije da li je
odreena ideja ili praksa postojala u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s.,
nego da li oni odgovaraju karakteru islama, kakav je objavljen u Kur'anu i
autentinom sunnetu,
i da li oni slue ciljevima islama i interesima muslimana.
KO JE BIO MUHAMMED S.A.W.S
:








:

!

Od Ibn Ebul-Ded'a se prenosi da je rekao:
"Boiji Poslanie, kada si bio Vjerovjesnik?

Kada je Adem bio izmeu duha i tijela.

On se pojavljuje kao uzor ili pravolik preko koga Allah, d.., pokazuje put
zadobijanja vjenoga ivota i poslanika paradigma (usvetun hasenetun).
Pod pojmom "Muhammedanske zbilje" podrazumijeva se vjerovanje da je
Muhammed, s.a.v.s., stvoren od svjetla

da je njegovo svjetlosno bie prvostvoreno u duhovnom svijetu

da su od njegovog svjetla stvorena oba svijeta, dunjaluk i ahiret.
Muhammedanska zbilja je otuda osnova i tajna ivota koja se provlai kroz sva
ovosvjetska i onosvjetska bia.
Potpuno ljudsko bie
injenica da je blagoslovljeni Poslanik, s.a.v.s., bio ljudsko bie ne znai da je on
bio svakidanje, kao bilo koje drugo ljudsko bie,
ve da njegovo ljudsko stanje posjeduje mogunost izuzetnosti i punine koje nije
doseglo nijedno drugo stvorenje
Poslanik, s.a.v.s., je osoba najviih:

duhovnih,
moralnih,
intelektualnih, pa i
tjelesnih kvaliteta.

SUNNET JE PARADIGMA SVIH POSLANIKIH ORTOPRAKSI

Kur'an je primarno Objava, na nain nestvorene Boije rijei, dok je sunnet
sekundarno objava ili nadahnue pod vidom nepogreivoga Poslanikova, s.a.v.s.,
nauavanja.
Kako god Kur'an predstavlja paradigmu svake objave, jednako tako i Poslanikov,
s.a.v.s., sunnet predstavlja paradigmu svake druge poslanike ortoprakse.
Svi poslanici prije njega su samo dio Kur'ana navijetali, kao dio punine objave, a
njihova poslanika praksa je posjedovala samo neke osobine njegova
univerzalnoga sunneta.
Zbog toga njegove rijei imaju paradigmatino i univerzalno znaenje, isto kao
to Kur'an ima univerzalno vaenje u odnosu na svaki drugi povijesni vid objave.
ZNAAJ SUNNETA
Poslije Boije Rijei sunnet je najkompetentniji izvor islamskog uenja i prakse
Budui da je posjedovao sve ljudske kvalitete u najveoj moguoj mjeri jedino je
Poslanik, s.a.v.s., mogao dati:
-sasvim valjano tumaenje Kurana i
-potpunu primjenu kuranskih principa u praksi.
Bez sunneta Kuran bi ostao na razini teorije, zamisli, ideje.
Neosporno je da se Muhammedova, s.a.v.s., poslanika zadaa nije svodila samo
na puko prenoenje Objave.
Obznanjujui Kur'an ljudima, on ga je istovremeno tumaio i praktiki
demonstrirao njegov sadraj,
stvarajui na taj nain konkretne modalitete ponaanja koje su ljudi u svome
ivotu obavezni slijediti.

TUMAENJE I PRIMJENJIVANJE KUR'ANA

Nema valjanog tumaenja Boije Rijei, ni njezinog potpunog provoenja u
praksu mimo sunneta Boijeg Poslanika, s.a.v.s.
Svi se muslimanski uenjaci slau u tome da Boiju objavljenu rije ne moemo
svojevoljno tumaiti, nego iskljuivo u skladu s voljom Boijom, a ta je tu volja
Boija ui nas Poslanikova praksa.
U njoj se volja Boija najneposrednije izrazila.
Kur'an moemo tumaiti otkrivajui njegov viestruki smisao, ali samo ako je u
skladu s voljom Allaha, d.., i Njegovog Poslanika, s.a.v.s.
KOHEZIVNI ZNAAJ SUNNETA
Tokom razvoja muslimanske povijesti prakticiranje sunneta e biti glavni
kohezioni faktor muslimanskog zajednitva.
Radi se o zajednitvu muslimana s obzirom na bitne segmente njihove vjere, ne
ponitavajui pluralitet raznolikih autohtonih kulturnih tradicija u kojima ive
muslimani u svijetu
Primjeri kohezionog djelovanja sunneta:

pozdravljanje selamom
uenje ezana
obavljanje namaza
okretanje prema Kibli
obavljanje hada.

Sveobuhvatnost (integralnost)

Uravnoteenost

Provodljivost

KARAKTERISTIKE SUNNETA

SVEOBUHVATNOST

Sunnet proima ljudski ivot kroz tri dimenzije:

vertikalno,

horizontalno,

dubinski.

Sunnet Boijeg Poslanika, s.a.v.s., obuhvata cjeloviti ljudski ivot,

od roenja do smrti,

ili preciznije reeno, od prenatalne faze, pa sve do onoga to slijedi nakon smrti.
Zakon Boiji opsee svaki aspekt ivota i brie razliku izmeu svetog i svjetovnog
ili izmeu religijskog i sekularnog.
Poto je Bog Stvoritelj svih stvari, tad ne postoji nikakva legitimna domena ivota
na koju se Njegova Volja ili Njegovi zakoni ne primjenjuju.

ak i najpriprostiji ivotni postupci, izvedeni u skladu sa erijatom, posveeni su,

a ljudi vjere, koji ive ivot u skladu sa Zakonom Boijim, ive ivot uronjen u
milost (berekeh).
Njihov ivot zadobiva smisao, a ivotna staza kojom se kreu, put (er') koji je
Bog doznaio, put je koji vodi spasenju i srei u smislu konanog susreta s Njim.
Sunnet regulira sve sfere ljudskog djelovanja.
Govori o problemima osobnog, porodinog i drutvenog ivota.
Hadisi Boijeg Poslanika, s.a.v.s., usmjeravaju muslimana kako da se ponaa:
-u kui, na javnom mjestu, damiji,
-na ulici, poslu,
-u odnosu prema Bogu, drugim duhovnim i vidljivim ivim biima (biljkama,
ivotinjama), kako da se ophodi prema drugim ljudima, porodici, samome sebi.
Postavlja principe politike, ekonomske i socijalne naravi.

Sunnet posveuje panju cjelovitom ovjeku, ne zanemarujui nijednu

sferu njegovog bia.

On se obraa dui, intelektu i tijelu.

On ima za cilj:

duhovni,

intelektualni,

moralni,

radni,

tjelesni, ali i

estetski odgoj.

URAVNOTEENOST

Sunnet nudi uravnoteen program, koji odrava ravnoteu izmeu:

ovoga i budueg svijeta,

duha i tijela,

uma i srca,

morala i zakona,

idealnog i realnog,

ideje i interesa,

teorije i prakse,

slobode i odgovornosti,

individualizma i kolektivizma.

To je srednji put koji je upotpunosti proet Allahovom jedinou (tevhidom).

Poslanik, s.a.v.s., je insistirao na umjerenosti i odmjerenosti u svemu.

Smatrao je pretjerivanje neispravnim, bilo ono ak i u ibadetu.
Zbog toga je osudio i Abdullaha ibn Amra zbog pretjeranog ibadeta istiui da i
njegovo tijelo, porodica i njegovi prijatelji imaju prava kod njega koja on mora
ispuniti.
PROVODLJIVOST
Jedna od bitnih karakteristika sunneta jeste njegova jednostavnost, lahkoa i
fleksibilnost.
injenica da je Boiji Poslanik, s.a.v.s.,
-historijska linost,
-da je ivio i djelovao u konkretnim povijesnim i drutvenim okolnostima
-da je svoj osobni, porodini i drutveni ivot upotpunosti temeljio na Kur'anu i
kur'anskim principima i
-da je na tim temeljima uspostavljena zajednica skoro jedan milenij bila vodea
svjetska civilizacija najbolje svjedoi o primjenjivosti i provodivosti Kur'ana i
kur'anskih ideja u konkretnim drutveno-historijske okolnosti.
U prilog jednostavnosti i lahkoi ovog programa govore i slijedee injenice:
musliman ivi u svijetu bez klera i religijske hijerarhije, kada obavlja
namaz ne obavlja ga preko posrednika, nego se direktno obraa
Bogu, to vjeru oslobaa misterije;
u islamu vai princip da sve to nije izriito zabranjeno je doputeno,
to znai da je doputenost osnovni princip i pravilo, a zabrane
izuzetak, a sve ono to je u islamu zabranjeno je runo i tetno za
ovjeka, bez obzira bio svjestan toga ili ne;
ovo se odnosi na drutvene poslove (muamelat). U pogledu
formalnih obreda (ibadat), pravilo je potpuno suprotno: zabranjeno
je sve to god nije izriito naloeno.
DOPUTENOST OSNOVNI PRINCIP U ISLAMU

Svijest da nam je svemir ponuen i da je sve u njemu dar koji moemo

slobodno koristiti, sa sigurnou, izvorni je stav koji treba da usvojimo
prema ivotu i prirodi.

To e nam dati mir i intenzivni osjeaj ljubavi za Onoga koji nam daje i koji
nas stvara bezgrene.

Tu se ostvaruje duboki osjeaj za ogranienje, onaj koji u ljudsku svijest

donosi uvjerenje o stalnoj odgovornosti, a ne o krivici.

Ovaj sutinski princip usulul-fikha je od izuzetnog znaaja kada

razmiljamo o naoj situaciji u Evropi.

To jasno kazuje da islam doputa da koristimo njegove unutranje mogunosti za

prilagoavanje mjestu i vremenu;
drugim rijeima, da prihvatimo i usvojimo, u okviru svake civilizacije i kulture ono
to nije protivno jasno izraenim pravnim propisima.
Islamsko uenje je jasno: u pogledu drutvenih poslova (muamelat) sva sredstva,
tradicije, vjetine i obiaji koji, po sebi ili na nain na koji su upotrijebljeni, nisu
suprotni islamskim pravilima ne samo da su prihvatljivi nego su i po definiciji
islamski.
PROVODLJIVOST
Islam uvaava ljudsku prirodu i usmjeravajui je daje joj puni smisao.
Islam zabranjuje blud i preljubu, ali doputa seksualne odnose, jer su seksualni
nagoni prirodni, ljudski, s tim da nalae brani ivot kao legalan nain da se te
potrebe zadovolje.
Islam nije nita zabranio a da nije ljudskoj dui ponudio doputenu alternativu:
zabranjen blud - doputen brak; zabranjena kamata - doputena trgovina...;
u tekim situacijama kada nije u stanju izvriti odreene propise obaveza se
ublaava, prolongira ili upotpunosti dokida. Islam poznaje princip olakice
(ruhse).
Boiji Poslanik, s.a.v.s., je uvijek "izmeu dvije mogunosti birao laku, osim ako
se nije radilo o grijehu, a ako se radilo o grijehu onda je bio najudaljeniji od
njega."
OBAVEZE MUSLIMANA PREMA SUNNETU
Osnovne obaveze muslimana prema sunnetu
Upoznavanje sunneta
Razumijevanje sunneta
Primjenjivanje sunneta
Prenoenje sunneta drugima
Negativni pristupi sunnetu
-Iskrivljavanje ekstremnih
-Imputiranje laaca
-Tumaenje neukih.
UPOZNAVANJE SUNNETA
Boiji Poslanik, s.a.v.s., svojom rijeju, postupcima, odobravanjima
postupaka ili iskaza drugih objanjava Kur'an i sputa Boiju rije s nivoa
teorije na razinu ljudske prakse.
Obaveza muslimana je da to bolje upoznaju sunnet Boijeg Poslanika,
s.a.v.s., sa svim njegovim temeljnim osobinama: integralnou,
uravnoteenou i provodljivou.

 Sunnet se moe upoznavati kroz autentine hadise i vjerodostojnu

muslimansku praksu.

RAZUMIJEVANJE SUNNETA
Da bi se sunnet pravilno razumio neophodno bi bilo ispotovati sljedee
kriterije:
Razumijevanje sunneta u kontekstu kur'anskih ajeta
Ostvarivanje cjelovitog uvida u vjerodostojne hadiske tekstove i
autentini sunnet Muhammeda, s.a.v.s.
Utvrivanje univerzalnosti poruke hadisa
Uspostaviti vezu izmeu sadraja hadisa i intencija erijata i pravnih
pravila
Konsultirati interpretativnu tradiciju islama, posebnu tradiciju prvih
generacija
Uvaavanje kosmikih zakona, historijskih i znanstvenih injenica
Otkrivati vieslojne smislova hadisa (doslovni smisao, preneseno,
simboliko i metafiziko znaenje)
PRIMJENJIVANJE SUNNETA
Integralno primjenjivanje
Istrajno primjenjivanje

( )
Ummu Habiba, r. anha, od trenutka kada je ula ove rijei od Muhammeda,
s.a.v.s., nikada nije izostavila klanjanje dvanaest rekata u toku dana.
PRENOENJE SUNNETA DRUGIMA
Pruanje cjelovite slike sunneta
Postupnost u primjeni sunneta
Biranje najljepih metoda za prenoenje sunneta
Istrajnost u prenoenju sunneta

NEGATIVNI PRISTUPI SUNNETU

Glavne negativne pristupe sunnetu spomenuo je Boiji Poslanik, s.a.v.s., u
jednom hadisu.

 Ibn Derir, Temmam u Fevaidu, Ibn Adijj, el-Mutteki el-Hindi, el-Hejsemi i

dr. prenose od Ebu Hurejre i Abdullaha b. Omera da je Boiji Poslanik,
s.a.v.s., rekao:

Ovo znanje e u svakoj generaciji nositi estiti koji e od njega

odstranjivati: iskrivljavanja (devijacije) ekstremnih, imputiranja laaca i
tumaenja neukih.
ISKRIVLJIVANJE EKSTREMNIH
Postoje dvije osnovne vrste ekstremnosti:
ekstremnost u miljenju, odnosno vjerovanju

O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o
Allahu govorite samo istinu! (En-Nisa', 171)
Ibn Abbas, r. anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao:

uvajte se pretjerivanja u vjeri! Zaista su oni prije vas propali zbog
pretjerivanja u vjeri!
Enes ibn Malik, r.a., pripovijeda:
"Neki ashabi Boijeg Poslanika, s.a.v.s., eljeli su biti jo revnosniji u
injenju ibadeta, pa je jedan rekao da e ibadetiti cijelu no, drugi je rekao
da e uvijek postiti i nikada nee prekidati, a trei je rekao da se nikada
nee eniti.
Poslanik Muhammed, s.a.v.s., je uo ta govore, a onda je skrenuo panju
da je njegov ivot mjerodavni i smjerodavni obrazac vjere, pa je rekao:

"Kunem se Bogom, da sam Ga svjesniji od vas i vie Ga se bojim, ali ja
nekada postim, a nekada ne postim, tokom noi ibadetim, ali i spavam i
enim se, a svi oni koji izbjegavaju moj nain ivota (sunnet) meni ne
pripadaju."
IMPUTIRANJE LAACA
Uzroci apokrifnosti:
Politiki
Potpora svoga naroda, plemena, politike partije, odnosno
opcije

 Omalovaavanje protivnika, neistomiljenika

Vjerski:
Dobronamjerni
Zlonamjerni
Materijalni
ostvarivanje materijalne koristi i s tim ciljem dodvoravanje
vladarima i upraviteljima
ostvarivanje popularnosti
TUMAENJE NEUKIH
Pogreno interpretiranje iskrivljuje istinu islama i esto dovodi do nijekanja
osnovnih principa, uenja i normi islama.
Oni marginaliziraju ono to je u islamu prioritetno, a daju prioritet onome
to je u islamu marginalno.
Uzrok ovoj pogrenoj interpretaciji jeste nedovoljno razumijevanje vjere,
njenih intencija i propisa.
Bez obzira na formalna zvanja i funkcije koje ove osobe nose i zauzimaju
oni nisu shvatili duh islamskih propisa, niti su njihovi umovi dokuili sr
vjerskih istina.
Razumijevanje vjere je velika Allahova blagodat i ast ovjeku:
...
Kome Allah, d.., eli dobro da mu da razumije vjeru...
OSNOVNA NAELA ODNOSA PREMA SUNNETU
Uvjeriti se u vjerodostojnost hadisa
Provjeriti upotrebljivost hadisa
Pravilno shvatanje teksta hadisa
UVJERITI SE U VJERODOSTOJNOST HADISA
Kada elimo obraivati odreenu temu nuno je krenuti od istraivanja hadisa koji
govore o tome i nastojati u hadiskim zbirkama doi do svih hadisa o toj temi,
a ne krenuti od formiranog stava o odreenom pitanju i traiti samo one hadise
koji idu u prilog naem stavu, a ostale zanemariti bez obzira na njihovu
vjerodostojnost.
Nakon prikupljenih hadisa obratiti panju na njihovu vjerodostojnost i nastojati
zaustaviti se u odabiru samo na vjerodostojnim (sahih) i dobrim (hadisima)
hadisima, a sve ostale, poglavito apokrifne, upotpunosti zanemariti.
PRIMJENA SLABIH HADISA

U osnovi slabi hadis ( )je odbaen i po njemu se ne postupa za razliku od

vjerodostojnog (sahih) i dobrog (hasen) hadisa.
Islamski znanstvenici su istraivali mogunost primjenjivanja slabih hadisa te su o
tom pitanju zauzeli tri razliita stava:
Veina erij. pravnika, te pojedini muhadisi kao to je Ebu Davud, smatra da se
slabi hadis apsolutno moe koristiti ako nema vjerodostojnijeg koji tretira to
pitanje, jer u tom sluaju bolje je usvojiti i slabi hadis nego osobno miljenje (
).
Navedeni stav se prenosi od Ebu Hanife, E-afiija, Malika. Kao primjer moemo
uzeti slabi hadis: na osnovu kojeg hanefije smatraju da
je obavljanje namaza u gradu jedan od uvjeta valjanosti dume.
Pojedini islamski znanstvenici, poput Abdurrahmana ibn Mehdija, Abdullaha ibn
el-Mubareka i Ahmed ibn Hanbela, ralanjuju tretiranje slabih hadisa, pa
doputaju njihovo koritenje u
podstrekavanju i zastraivanju ( ) i
pohvalnim djelima ( ) ,
a zabranjuju njihovu upotrebu u pitanjima islamskog vjerovanja ( ) i
propisima kojima se doputa, odnosno zabranjuje ( ) .
Njihovu upotrebu u pohvalnim djelima uvjetuju sljedeim:
da hadis nije isuvie slab, tj. da prenosilac nije laljivac (( , odnosno da
besramno ne grijei (;)
da se hadis moe podvesti pod ope erijatske norme;
da se zna da se radi o slabom hadisu i da uvijek postoji izvjesna rezerviranost, da
se ne bi Poslaniku, s.a.v.s., pripisalo ono to on nije rekao.

Jedna grupa islam. znanstvenika smatra da se slabi hadis apsolutno ne moe koristiti,
bez obzira govorio o islamskom vjerovanju ( ), o erijatskim propisima (
), poticanju na dobro, odnosno zastraivanju () , ili pak govorio o
pohvalnim djelima () .
Ovo miljenje zastupa Jahja ibn Me'in, El-Buhari, Muslim, Ebu Bekr ibnul-Arebi
(erij. pravnik malikijskog mezheba), Ebu ame el-Makdisi, Ibn Hazm i dr.
Oni smatraju da su sve ove oblasti vjere (vjerovanje, erijatski propisi, pohvalna djela,
moralne osobine) vjera, koja trai potpunu sigurnost i postojanost, a slabi hadis koji
prua nesigurno, hipotetiko znanje ne moe biti njen izvor, jer
...( En-Nedm, 28)
...a pretpostavka istini ba nimalo ne koristi. Takoer, oni smatraju da
pored tolikog broja sahih i hasen hadisa nema nikakve potrebe za slabim
hadisima.
Zbirke koje su poznate po tome da sadre veliki broj slabih hadisa su:

El-Mudemul-kebir, El-Mudemul-evsat i El-Mudemus-sagir od Et-Taberanija;

El-Efrad Ed-Darekutnija;
Djela El-Hatib el-Bagdadija;

Hil'jetul-evlija ve tabekatul-asfija Ebu Nuajma el-Asbehanija.

Ed-Du'afa El-Ukajlija;
El-Musnedul-firdevs Ed-Dejlemija.

Posebno u sluajevima kada samo spomenuti autori biljee odreeni hadis to biva
jasnim pokazateljem slabosti hadisa.
Na naem jeziku zbirke koje sadre hadise svih stepena autentinosti jesu:
Izbor Poslanikovih hadisa Jakuba Memia;
Tako je govorio Muhammed Resulullah Ahmeda Mehmedovia;
Bin bir hadis u prijevodu rahm. hfz. Fuada Subaia

PROVJERITI UPOTREBLJIVOST HADISA

Moe se desiti da se radi o vjerodostojnom hadisu, ali nam on ipak ne moe biti
sasvim validan argument.
Mogue je da se radi o derogiranom hadisu ili da pak nije u skladu s kur'anskim
ajetima ili drugim hadisima koji su brojniji, utemeljeniji, vie odgovaraju
osnovama vjere ili bolje prilie mudrosti erijata.
Moe se, takoer, desiti da je u proturjeju s opim intencijama erijata koje su
nepobitno utemeljene (kat'ijja), jer nisu izvedene na osnovu jednog ili dva teksta,
nego na osnovu vie kur'anskih i hadiskih tekstova ime daju potpuno uvjerenje i
sigurno znanje o njihovoj utemeljenosti.

( 927 . )

Aia, r. anha, je prigovorila Abdullahu ibn Omeru, r.a., kada je ula da

prenosi ovaj hadis jer se po njezinom miljenju suprotstavlja kur'anskim
ajetima u kojima se govori o pojedinanoj odgovornosti.
Mogue je sasvim valjano na sljedei nain razumjeti hadis:
rije "ju'azzebu" treba shvatiti u smislu "jete'ellemu" da umrlog mui, boli
to to njegova porodica plae za njim;

meleci ismijavaju i prekoravaju osobu nad kojom se plae i narie;

da se rije "buka" shvati u znaenju rijei "nijaha", pa prema tome umrli e
biti kanjen zbog naricanja porodice nad njim.
U svakom sluaju porodica nee biti kanjena, a o tome postoji i konsenzus
islamskih znanstvenika, za suze koje pusti iz alosti za umrlim.
KRITIKA HADISA ISKLJUIVO RAZUMOM
Vjerodostajan hadis se ne moe odbacivati samo zbog toga to nam je
njegovo znaenje naizgled neprihvatljivo i to nam ne izgleda logian.

 Prof. Abdurrezzak Nevfel problematizira hadise koji govori da je Boiji

Poslanik , s.a.v.s., zaloio svoj oklop kod jevreja da bi za to dobio neto
penice. Radi se o sljedeem hadisu:

Boiji Poslanik, s.a.v.s., je kupio od nekog jevreja hrane uz odgodu plaanja

zaloivi kod njega svoj oklop.

Na nama je da opovrgnemo djelovanje naih protivnika i neprijatelja, jer oni,

poto nisu nali naina da kroz Kuran napadaju na islam, usmjerili su se ka
ivotopisu Boijeg Poslanika, s.a.v.s., odn. prema njegovom sunnetu, u kojeg su
unijeli brojne lai i neistine koje mi i dan-danas prenosimo kao da je to suta
istina.
Stoga nuno je da budemo obazrivi i da promiljamo ono to prenosimo, odn. da
proistimo Poslanikovu, s.a.v.s., biografiju.
Kako moemo, primjerice, prihvatiti da se u biografskim djelima naeg Poslanika,
s.a.v.s., navodi da je zaloio svoj oklop kod nekog jevreja za neto penice kojom
bi nahranio sebe i svoju porodicu, i da je Poslanik, s.a.v.s., i umro, a oklop je
ostao zaloen kod ovog jevreja.
Da li je razumno da vojnik pohrani svoj oklop kod neprijatelja bez obzira na razlog
koji ga je ponukao da to uini, kako tek shvatiti da to uini vojskovoa, a kako da
to uini Boiji Poslanik, s.a.v.s.?! Da ga pohrani kod neprijatelja, jevreja?!
Je li zaista Boiji Poslanik, sa.v.s., bio u tako tekoj situaciji da je bio primoran ovo
uiniti, nakon svih tih osvajanja, irenja islama, zadobijanja obilnog ratnog plijena
da nije imao ta jesti. Gdje je njegov imetak?
ta je s njegovim udjelom u ratnom plijenu kojeg mu je Allah, d.., odredio? Da li
ga je cijelog potroio, da li je to suvie ruku rairio, a itao je sebi, kao i svojim
sljedbenicima:

















Gdje su tada bili velike islamske voe, gdje je Osman koji je znao iz svog imetka
opremiti cijelu vojsku, gdje je Ebu Bekr, Abdurrahman ibn Avf, da li su oni mogli
ostaviti svoga miljenika, vou, Allahova Poslanika da podijeli sav imetak i da mu
ne preostane nita drugo nego da zaloi oklop kod jevreja i da tako zaduen
umre, da bi ga tek kasnije otkupio Ebu Bekr.
Ja to ne vjerujem i ne mogu da shvatim. Neprijatelji i protivnici islama ele da nas
okrenu siromatvu, pasivnosti i neaktivnosti u stjecanju opskrbe. Oni su i uspjeli
jer su omilili muslimanima siromatvo.
Nalazimo veliki broj muslimana tokom dugih stoljea da pribjegavaju siromanom
ivotu ne trudei se da poboljaju svoje stanje, ne ulaui trud kojeg su ulagali
njihovi prethodnici da bi se isticali na ovom svijetu nad ostalima svojom vjerom,
znanjem i snagom, a jedan od osnovnih elemenata moi je imetak.
Misliti znai misliti drukije!

Kritika ovih predaja zasnovana je na isto logikom rasuivanju,

koje s jednog aspekta moe biti korektno, opravdano i ispravno,
a, s drugog aspekta, sasvim pogreno i nesuvislo, jer mi imamo razliite razliite
nadarenosti i drukije kriterije.
Tako ono to je jednoj osobi nerazumljivo i neshvatljivo to drugoj moe biti
sasvim logino i prihvatljivo.
Protuargumenti:

Pohranjivanje opreme kod tienika islamske drave;

Smatrao je vrijednim samo ona sredstva koja su potroena da bi se pomoglo drugima;
Boiji Poslanik, s.a.v.s., je insistirao na zaradi svojim rukama i bilo mu je daleko drae
da zaloi ono to posjeduje nego da trai pomo od bilo koga drugog;
Stavljanje u zalog kod muslimana vjerovatno ne bi bilo mogue, jer ashabi ne bi
dopustili da potrauju ita od Boijeg Poslanika, s.a.v.s.;
Ovim inom Boiji Poslanik, s.a.v.s., pokazuje doputenost obavljanja trgovakih
transakcija s nemuslimanima.

Ovi hadisi ne zagovaraju siromatvo, nego se pogreno razumijevaju i

treba ih dovesti u vezu s hadisima:
koji govore o vrijednosti "gornje ruke",
koji blagosiljaju "dobar imetak u rukama dobrog ovjeka"
brojnim drugima koji animiraju i aktiviraju muslimana da daje svoj
maksimum na svim pozitivnim poljima ljudskog djelovanja.
Odbacivanje vjerodostojnih hadisa jednako je prihvatanju apokrifnih predaja
Kako prihvatanjem apokrifnih predaja unosimo u islam ono to mu ne pripada na
isti nain odbacivanjem vjerodostojnih hadisa odstranjujemo iz islama ono to je
njegov sastavni dio. U oba sluaja iskrivljujemo sliku islama.
Vrlo esto se hadis odbacuje zbog pogrenog razumijevanja.
Bez dubljeg promiljanja stvori se negativna slika o sadraju hadisa.
Brzopleto odbacivanje vjerodostojnih hadisa je avanturizam
Tragati za valjanim razumijevanjem hadisa, a ne odmah odbacivati viestoljetne
napore hadiskih znanstvenika.
PRAVILNO SHVATITI TEKST HADISA
Neophodno je otkriti pravo jeziko znaenje upotrijebljenih termina.
U tome nam mogu pomoi poznati arapsko-arapski rjenici, opeg
karaktera, kao to su:
Lisanul-Areb Ibn Menzura,
El-Kamusul-muhit El-Fejruzabadija, ili neki od novijih rjenika, kao to
je El-Mevrid i sl., ili na naem jeziku odlini rjenik rahm. Teufika
Muftia.

 Ponekad ni ovi rjenici nisu dovoljni nego je nuno konsultirati specijalistike

rjenike, posebno one koji tretiraju hadiske pojmove, kao to su:
EL- Faik fi garibil-hadis od Ez-Zemaherija,
En-Nihaja fi garibil-hadis vel-eser od Ibnul-Esira Medduddina el-Dezerija.