JEZINI I SADRAJNI ASPEKTI

UREVIEVA DERVIA

Nasko

Frndi

U hrvatskoj baroknoj poeziji XVII. stoljea lirsko-dramski spjev Dervi

Stijepa urevia jezinom osebujnou i sadrajnim izazovima usamljeno je
knjievno ostvarenje. Ovaj dubrovaki pjesnik nadahnuto je posegnuo u susjedni
bonjaki jezini idiom, a s nakanom izraziti sasvim dubrovaki lirski i dramski
sadraj, tovie odabranoj temi dati jaku parodijsku intonaciju, s mjerom kolebajui
izmeu uivljavanja u ljubavne zanose svoga junaka i distanciranja od njegovih
namjerno kienih ljubavnih epiteta, na taj nain iskazujui i pripadnost i kritiki
odnos prema lirskom petrarkistikom nasljeu dubrovakih pjesnika XV. i XVI.
stoljea.

Da je u XVII. stoljeu i kasnije bio Dervi poznat i prihvaen meu itala

kom elitom, dokaz je i legenda koja je zapisana o nastanku toga spjeva. Taje legenda
vezana za burnu biografiju Stijepa urevia. Mihovil Kombol kae da je urevi
... bio u mladosti jedan od onih vlasteliia kojima ma nije sluio samo za ukras,
kako se vidi iz zapisnika dubrovakih sudova. Dva puta u kratko vrieme dopada
tamnice zbog izgreda, a jednom je ak osumnjien i radi ubojstva ... Doskora je
upleten u akciju vojvode od Savoje i Mantove oko podizanja ustanka protiv Turaka
na Balkanu, i dubrovaka ga vlada, znajui opasnost takva pothvata, kanjava
etirigodinjim progonstvom, navodi Kombol u svojoj Poviesti hrvatske knjievnosti do preporoda (Matica hrvatska, Zagreb, 1945).
A legenda o nastanku Dervia vezana je za jedan autorov boravak u zatvoru.
Na izlasku iz tamnice u dubrovakom Kneevu dvoru bradatog zatvorenika ugledala
je kneeva kerka, pa iznenaena neobinim susretom, uskliknula: Gle kakav je,

152

kao neki dervi! Stijepo urevi uo je taj enski usklik, okrenuo se, ugledao
prekrasnu djevojku i na prvi pogled se zaljubio. Odluio je svoje osjeaje prenijeti u
srce i misao pravog dervia. Tako ovu legendu navodi dr. Rafo Bogii u svom
Zborniku stihova XVII. stoljea (Pet stoljea hrvatske knjievnosti, Matica hrvatska
i ZORA, Zagreb, 1967). Taj susret izmeu zatvorenika urevia i kneeve kerke
zaista se mogao dogoditi u Kneevu dvoru, u ijem se sjeveroistonom kutu
prostrano g atrija i danas nalaze vrata nekadanje tamnice. A kneeva ljepotica mogla
je silaziti niz kamene stepenice iz gornjih kneevih soba, i pogled s tih stepenica
usmjeren je ravno prema vratima nekadanjeg zatvora. Eto, ve sama ova legenda
nosi izraajnu dramsku sliku koja bi se mogla autentino doarati ako bi nekom
kazalinom redatelju bilo ponueno scenski oivotvoriti urevieva Dervia.
Meutim, nisu dramske vrijednosti primarne u ovom spjevu nego su to njegove
pjesnike posebnosti. U Derviu je sadrana stvaralaka dvojnost. Naime, pjesnik
je oito bio iskreno zaljubljen u svoju odabranicu, i to je u spjevu iskazao svom
puninom ljubavnog zanosa. Pa ipak je njegov pjesniki govor dvoznaan, jer u isto
vrijeme uzdie privlanu ljepoticu, sve njene fizike pa i duhovne ari, ali se na usta
dervia i ruga njenoj krutoj naravi, koja utnjom prima ljubavno udvaranje, a
ponaanjem odbija da se ljubavna igra zavri fizikim kontaktom i ljubavnim
uitkom. To je i bio razlog zbog kojeg je urevi svoj ljubavni pjesniki zanos
posudio jednom dolutalom bonjakom derviu.
Ve svojom prvom strofom u est osmeraca autor iskazuje baroknu razvedenost
svog pjesnikog govora: Ja sam Dedo aik dervi l kiti izranjen padam prid dvor; l
izid', danum, da me vidi l i da uje moj razgovor- l je li sladak, a, to veli?- l ja
sam Dedo smamljen dervi! Evo prvim stihom je predstavio neobinog momka svog dvojnika u ijem se liku skriva pjesnik, koji ve u drugom stihu priznaje osobnu
zaljubljenost ki ti izranjen padam prid dvor, a onda opet bjei u posueni lik i
govor dervia: izid', danum (duo), da me vidi. U treem i etvrtom stihu javlja
se parodija, ismijavanje petrarkizma: i da uje moj razgovor- l je li sladak, a, to
veli? -. esti stih je barokno variranje prvog stiha: Ja sam Dedo smamljen
dervi!
Prvom je strofom autor saeo sutinu itava spjeva, koji se odlikuje prije svega
originalnom kombinacijom dvaju govora - pjesnikog dubrovakoga i aljamiado-bonjako-muslimanskog, to je ilustrativno za prvu polovinu XVII. stoljea
kada je Dubrovnik odravao bogate trgovake i respektabilne diplomatske odnose s
turskim carstvom na konavoskim granicama. ureviev Dervi je plod tolerantnog onodobnog proimanja dviju kultura, koje su i na planu religije imale u
samom Dubrovniku jedan spomenik suivota, a to je bila u starom gradu muslimanska bogomolja- damija koja je postojala sve do potresa 1667. namijenjena

musafirima-putnicima Muslimanima koji su dolazili u Dubrovnik

trgovakim

153

poslovima a ti su dodiri imali i svoje kulturoloke reflekse. Tako se Stijepo urevi

u samom Dubrovniku mogao upoznati i odueviti bonjakim muslimanskim
oblikom aik-poezije, a koju je tako skladno stopio s dubrovakom lirikom u
jedinstvo pjesnikoga govora u svome >>Derviu. Upravo u tom XVII. stoljeu na
tlu Bosne i Hercegovine bila je u punom cvatu muslimanska aljarniado-poezija, iji
sedmerci i osmerci nose iste pjesnike naboje barokne kienosti, pjesnikih ukrasa,
meu ostalim i ponavljanjem udarnih stihova, koji su nosili poruku i vjersko-moralistiku pouku.
Ne moemo zbog >>Dervia ureviu pripisati sklonost Turcima zbog kojih
je 1612. kanjen etvorogodinjim progonstvom, >> ... jer je pomogao bratu Jakovu i
prijatelju Jakovu Ristiu, protuturskim zavjerenicima, a talijanskim pouzdanicima,
da pobjegnu iz zatvora (R. Bogii, Zbornik stihova XVII. stoljea, str. 83). Iako je
autor odabrao jedan bizaran bosanski lik, bradatog pripadnika islamske sekte dervia,
za svog pjesnikog udvarakog portparola , nije mu oduzeo nita od njegove
autentinosti, a dodao mu je svoj meditativan i kritiki nain miljenja i tumaenja
osjeaja, doivljaja, duhovnog i fizikog shvaanja svijeta i odnosa meu pojavnostima. Tako je ve u drugoj strofi ureviev dervi kieno ironian i pjesni~i
elokventan: >>Od repate ljepa s ' zvizde (bosanska ikavica, pr. N.F.) l i od sunca i od
zore, l punija si dike i gizde l negli iak posred gore, l a sva u licu ruom capti- l
ja sam Dedo smamljen dervi!
Pjesnik apozicijama zvijezda, sunce i zora patetino uzdie ljepoticu u nebesa,
a onda je ironijom sputa na priprostu ikovitu zemlju usporedbom da je punija
>>dike i gizde l negli iak posred gore. U finalu iste strofe pjesnik odaje ipak svoju
zaljubljenost: >>a sva u licu ruom capti -l ja sam Dedo smamljen dervi! Tom
jezinom i sadrajnom akrobatikom proet je itav spjev, kao dopadljiva barokna
igrarija, kojom je prekrivena bol zaljubljenog neutjeenog udvaraa. Autor jasno
kae da ga njegova privlana odabranica ne prihvaa: moje od mene srce baka l
bez milosti svakas dri- l uvrijeen sam Dedo dervi. Zbog odbijanja zaljubljeni
stradava: >>nu uzel uk (ljepota) tvoj me kolje l i veoma jadno pr li, 1... 1 zlovoljan sam
Dedo dervi!
Neki su knjievni povjesniari urevieva >>Dervia svrstali u anr specifinog ljubavnog romana (Bogii) , a neki tom spjevu pripisuju dramske osebujnosti. Svakako ima romaneskne poetinosti u >>Derviu, a ima i dramskog
nijansiranja i suprotstavljanja, pa i obrtanja raspoloenja vie samo dervia nego
njegove drage, koja ostaje nijema i hladna, ali nije odsutna, nego naprotiv, njena je
utnja znakovita, vrlo prisutna i upravo dramatina, jer je u njoj sadrano iekivanje
- da li e onaj koji se u ljepoticu zagledao, pruiti joj rijeima i djelima ono to
ona smatra dovoljnim, da bi uzvratila na njegovo udvaranje. ureviev >>Dervi je
zapravo beckettovska monodrama s dva lica od kojih jedno uti, a drugo govori

154

cijepajui svoje bie na dva antagonistika dijela, nudei ljubav i ponitavajui je,
izazivajui dramu i stradajui u njoj. Ljubavni solilokvij naslovnog junaka prti
emocijama i pjesnikom smjelou racionalnih usporedaba. Autor je Dervia

dobro natopio eterom produhovljene parodije, da bi se distancirao od petrarkistike

opijenosti ljubavnim uznesenjem. Ironija kojom ureviev dervi svoju
dragu usporeuje s nakienim ikom, prizemljuje ovaj spjev, dajui mu vrijednost
vieznana pjesnikog ostvarenja.
Uivljujui se u psihologiju odbijenog smijenog udvaraa urevi budi u
svom dvojniku syoznaju da je to sve ala: Sto se tunim Dedom ali, l slatka moja
haramzado. U Skaljievom rjeniku turci zama znaenje rijei hararnzada pod jedan
je kopile, vanbrano dijete, a pod dva harambaa, gorska haramija. I jedno i drugo
znaenje je diskreditivno za arobnu vilu, kojoj se autor obraa u liku dervia, iako
bi se to mjesto moglo shvatiti kako pjesnik od milja atribuira svoju dragu zloestim
epitetom. U sljedeoj strofi autor svoje usporedbe drai ljepotice sputa na nivo
kulinarskih pukih uitaka: Od pilava draa s' meni l i od masla i od meda. A zatim
artistikim uznesenjem iz pri zemnih asocijacija urevi die odabranicu u nebeske
visine: Ti si rajski melek (aneo) lijepi l koji sletje zgara s nebi, l ki me opoji i
zaslijepi l da ve ne znam nita o sebi.
Takvim oscilacijama izmeu zemlje i neba, uzdizanjem i prizemljenjem svoje
vile urevi stvara dinamiku pjesnikog jezika i sadraja u spjevu Dervi. Ako
se ljepotica ne oglaava rijeima, ona ipak daje znake svoga prisustva oima:
tvojijem slatki jem kad pogledom l peaona (alosna) me oporavi- l ja sam Dedo
trudan dervi! Zatim u nekoliko osmerakih sekstina urevi otkriva neutaenu
enju svog junaka za djevojkom koja udvaraa pomiluje pogledom, ali nita dalje
ne doputa, iako vidi kako on pati nastrijeljen ljubavlju: zlatnom strijelom ... d ig er
sve moj rani. Dervi upravo vapi za dodirom: Pomiluj me radi boga, l o gizdava,
o pridraga l haramijo srca moga. Kad drugog izlaza nema, dervi posee za svojim
arolijama: Hamajliju (amulet, talisman) ve u nosit, l kom u tebe mo usilit, l
kad ti ljubav doem prosit.
Iako pokuava razliitim nainima pridobiti ljepoticu, dervi zna tko je i kakav
je, fiziki zaputen i traljavo odjeven, te se opravdava pred djevojkom: Zbabljen,
zgrbljen nu ako sam l ne imam vele ja godita l moju mlados poharo sam l ne hajui
za me nita. Ali jo je u njemu ostala snaga: ali u meni nu vidjet e l veu snagu
neg u lava, l k tebi ako me ti pripusti- l jakostan sam Dedo dervi!
Nije urev iev dervi pjesniki brbljavac i ljubavna neznalica, jer je ve imao
mukih iskustava. Njega je>> ... sve ljubila l uzel Mare iz Cernice, a to mu je, misli
dervi, smetnja uspjehu kod ohole Dubrovanke: >>zacije esa na me mrzi? -l ja
sam Dedo gizdav dervi! Na tom mjestu iz njega bukne otpor i ponos njegova
jednoline

plemenitog podrijetla: Nijesam

oban

ni kopile, l jok, ja nijesam lciridija, -/ od

155

kadune (ugledne gospoe) ja sam vile l s kom me rodi elebija (otmjen gospodin); l
da emu me ve ne grli?- l plemenit sam Dedo dervi!
ureviev neposredni utjecaj sadrajem Dervia prepoznajemo u satirinoj
Pjesni godinicam od ulice Antuna Gleevia, koji se rodio 24 godine nakon ur
evieve smrti. U navedenoj Gleevievoj pjesmi kao da nalazimo urevievu
puanku iz Hercegovine uzel Maru iz Cemice, koja je ljubila dervia. Kod
Gleevia ljubavno udvaranje izmeu Bonjaka muslimana i Dubrovanke otilo je
neto dalje, a to doznajemo nakon uvodnih stihova: Babka u bijeloj poejelici l vodi
kolo po ulici. l U tom kolu Anka bosa l i njom Kate kuk on osa 1... 1Lucija se bani i
kree l i nogami uz gunj mee, l a prknjaa pre-Tomaa l s Prijekog ih gleda i slua.
l Kolovoa doim gazi, l padoe joj puni pazi: l uzee se njom rugati, l ona im roge
omicati l velei im (i sad dolazi detalj koji podsjea na Dervia): Ja sam vila l
scijenjena od svih vazda bila; l mene hoda jes dvorio l i za ljubu svu prosio.
S dubrovakim godinicama (slukinjama) lake se izlazilo na kraj nego s
gosparskim kerima , pa je ureviev dervi na pravim mukama. Traei naina
kako se pribliiti ljepotici bio se odluio: vala u ti dar darovat l ki podoban j es za
pae. Ali Dedo nema zlata ni dragulja koji bi impresionirali uznositu Dubrovkinju.
On je muslimanski derviki redovnik, te u osobnoj neimatini moe ljubljenoj eni
ponuditi: me tekije lijepu zgradu 1.. .1 i oko nje sve livadu, l svoj teferi da tuj stavi
-l dobrostiv sam Dedo dervi! I to je samo aljiva domislica zaljubljena, neutjeena
udvaraa, jer tekija, dervika zgrada u kojoj se obavljaju obredi, javno je dobro ili
po islamu vakufski, to jest zakladni, zavjetni neotuivi imetak. Tih je tekija bilo
najvie u Sarajevu, ali i po drugim mjestima Bosne i Hercegovine. Dervii su bili
svrstani u nekoliko sekta ili dervikih tarika. Razlikovali su se po nainu vrenja
pobonosti u specijalnim obredima. Prvi derviki red Kaderije ili Kadirije osnovan
je u Maloj Aziji u XII. stoljeu , za vladavine ujedinitelja turskih plemena Selduka.
U Sarajevu je bila poznata tekija reda Halvetija koja je imala i svoj hanikah, to jest
internat ili konvikt za dervie u sastavu vakufskih dobara Gazi Husrevbegove u
Sarajevu najvee damije. Drugi poznatiji sarajevski derviki red bili su Mevlevije,
ija je tekija bila malo izvan centra na Bentbai uz rijeku Miljacku. Poznat
derviki red izv an Sarajeva bili su N akibendije, koji su imali svoje tekije u
Travniku, Visokom i na Oglavku.
Sarajevski ljetopisac Mula Mustafa evki Baeskija ostavio je zapise o mnogim
uglednicima od sredine XVITI. do poetka XIX. stoljea, a meu njima ima i dervia.
Evo kako je opisao jednoga. Zvao se Kuranija (Kurani) iji je pjesniki pseudonim
(bio) Mejli, kasati dervi u ulahu (bijela kapica slina albanskoj) od ugledne
porodice, uen i obrazovan, odlian pjesnik - pie Baeskija tako da mu
ravnog nije bilo u itavoj Bosni ... Bjee neenja, bijele brade, pametan, bistra
pamenja, odgojen i uen. Bio je i slikar. Konano, iako bijae dobar poznavalac

156

arapske gramatike i sintakse, nije se isticao kao poznavalac arapskog jezika. Krasno
je pisao pismo talik. Nisu svi dervii bili vjerski intelektualci. Meu njima je bilo i
obinih graana. Evo kako je Baeskija jednog takvog opisao: Hadi Ahmed
Preljo, trgovac duhanom, poludio od pia. Nakon ozdravljenja stupio je u derviki
red; obue hrku (topli gornji haljetak), ulah, zanemari ovaj svijet i postade pravi
dervi. Redovno je obavljao namaz (molitva s klanjanjem), dobar ovjek, ostario je i
umro. I jo jedan Baeskijin suvremenik, bliskog nam zanimanja: Hadi Salih,
knjigovezac, koji u svom zanatu bijae pravi majstor ... Bio je ... potpuni sofija
(mistik), ljubitelj dervia i bogougodnika, a i sam je bio bogougodnik. Nosio je na
glavi a tal-turban ... lako nije bio uen, ipak se vladao po nauci. Imao je njean glas
i govor. (Svi citati iz Baeskije prema prijevodu s turskog Mehmeda Mujezinovia
u knjizi Mula Mustafa evki Baeskija: LJETOPIS (1746-1804), Sarajevo, 1968.
Uvjerljivost urevievih slika i ivo doarana psihologija bonjakog Dede
dervia s izvornim jezinim i etnikim kompendijem asocijacija nudi nam pretpostavku da nije samo legenda o autorovu susretu s ljepoticom u Kneevu dvoru bila
dovoljnom kao poticaj za ovaj spjev, nego je vjerojatno u nastanku Dervia bio i
jedan impresivan pokuaj ljubavnog zbliavanja lijepe Dubrovkinje i muslimanskog
moda bradatog dervia ili nekog pjesniki nadahnutog putnika namjernika, koji je
ureviu bio dobro doao za bizarnu fabulu i za njenu parodijsku interpretaciju.
Jer urev iev dervi je toliko samosvojan i autentian, da se vidi kako neposredno
rastvara svoju bonjaku duu, natopljenu aljamiado pjesnikom poetikom, u kojoj
je vrlo izraajno aikovanje - ljubavno udvaranje. A rije aik - ljubavnik, u
varijantama aiklija i aik! uk bile su u ta stara vremena prele iz poezije u ivot dotle
da se u Sarajevu jedna mahala (kvart) i danas zove Aikovac.
urevi svoj spjev poinje pravim aljamiadskim aiklijskim osmercem: Ja
sam Dedo aik dervi<~, koji ne ali svojoj dragoj dati kou kaplan-posta tj. tigrovu
kou kom se rese sve delije, l da njom pender svoj uresi. Da pridobije naklonost
Dubrovkinje, dervi e joj dati jo jednu intimnu dragocjenost: >>Tikvica ti na dar ov a
l majstorije puna svake, l koju mi hoda moj darova - l jo na bradi ne imah dlake.
Derviima su bile bliske arolije, pa je mogla tikvica koju spominje dervi biti neka
vrsta bosanske arobne lampe, ili jednostavno to je bila ureena posuda za jelo, jer u
sljedeoj strofi dervi nastavlja: >>Jo kaiku imam i tap l i toj u ti darovati! l
benum danum (duo moja) in'mo hesap (trgujmo).
Ali sve mu je >>Zain oldi - uzalud, jer >>na pla moj gluha stoji i na pozive
>>Del (doi) na ardak i >>uka' mi se da me utjei. Nema odaziva, pa dervi ako
drugo ne pomae, nudi i viteko rjeenje: >>ik mejdane (izai na dvoboj) i >>ure
elum (pohrvimo se). Groteskna dramatika dalje raste, jer dervi koji se osjea
>>Zatoenik, >>uhiljen (ojaen), >>ucviljen pripravan je i na samounitenje:

}}Mnokrat uzmem britvu u ruku l ter izreem vas sam sebe. To

fiziko

ranjavanje
157

bio je dio vjerskog i arobnjakog rituala dervia u Bosni. Oni su prema predaji koja
postoji u narodu, zabadali sebi duge tanke igle kroz oba obraza da nije potekla kap
krvi, i time su impresionirali puk i pridobivali nove sljedbenike. Tako i ovaj ur
eviev dervi, iako jarali oldum (izranjen) po tijelu, on osjea da su brojnije one
rane u srcu, pa predbacuje svojoj dragoj: a ti ne' me da ozdravi - l ja sam Dedo
bolan dervi!
Zatim se dervi jo dublje sputa u fiziko i ljubavno stradaje, prijetei: ... u
krvi vas poduen l kad se smrtno ja izreem l u pokrovcu ter poruen l hukajui ti
prid dvor leem, s nakanom izazvati pozornost prolaznika: i zavikam 'medet'
(milost), a oni (dakle publika spontanog teatra na otvorenom prostoru) u gorku me
vide vaju, l proplau se nada mnome l i paka me upitaju: l emu taj pla, Dedo,
tui? ja sam Dedo nebog dervi. Tu se pretapa dubinski osjeaj traginog stanja
jednostrane zaljubljenosti i monodramsko glumljenje, to jest dervievo uivljavanje
u takvo osjeanje i razmiljanje, pri kojem spominje i huktanje ( huktajui ti pri dvor
leem) , a to je takoer dio poznatog rituala bosanskih dervia, koji su zborno u
svojim tekijama, sjedei na tepisima s podvijenim nogama, satima do omamljenja
huktali trzajui glavom na desnu pa na lijevu stranu, uz dramatian zborni ritam
hu-hu-hu-hu! I kad su doli do odreenog stupnja transa, nastavljali su ostali
iracionalni derviki ritual.
Oito je i ovaj ureviev dervi stupnjevao svoje ljubavno iskazivanje, od
verbalnog individualnog do animacije zajednikog zbornog angairanja, jer oni koji
su do malo prije bili neutralni, sada pitaju dervia: emu taj pla, Dedo, tui, a
on, da ih glumaki pridobije, da ih opini svojom sudbinom, odgovara: .... rone
suze l eto Dedo vee gine, l eto ahar (konjunicu) za stan uze l a u! (kostrijet) za
haljine. Da jo jae svoje gledatelje vee uza se, dervi beutnoj ljepotici prinosi
najudniji ljubavni dar, verbalnu rtvu u krvi: Ne, zvjerinja od nijednoga l neg ti
malo kurban tvorim l od peena srca moga l ki u plamenu svakas gorim l er
pogledom sve me prli - l izgorjen sam Dedo dervi!
U voenju kroz razliita psihika stanja, spustivi do dna naturalistike
slikovitosti svog dervia urevi kao pjesniki vitalni artist zatim uspravlja svog
junaka-glumca od kurbanske rtve vlastitog srca do pjevaa s engijom (neka vrsta
harfe) u rukama. Dakle, sve je igra i gluma, monodramsko sugestivno zazivanje da
bi se ganula dua i omekalo srce tvrde ljepotice: Pod engiju beit (stih) tuan l
kliknem mn o krat .. .1 ... l tvoj sam suan. Dervi ovdje i Allaha uplee u svoju
tualjku: Alahise verse (za ljubav boju) ... l ... l o gizdava ma su !tano! l vrijeme
da tvoj gnjev utai - l pogubljen sam Dedo dervi!<<
Koliko god sadraj spjeva kazuje svu pjesniku slojevitost autorova doivljaja
svijeta, u Derviu ureviev jezik je posebno bogatstvo, sastavljeno od dvaju
ivuih pjesnikih izvora hrvatskog dubrovakog i muslimanskog bonjakog

158

pjesniki plodnom XVII. stoljeu. Dok u Dubrovniku cvjeta barokna

i parodijska duhovitost, dotle u bosanskim gradovima , u dervikim
tekijama, na muslimanskim teferiima i sijelima, te u nonim momakim i djevojakim stihovanim razgovorima cvjeta aljamiado-poezija, protkana romantikom
sevdaha, i bogobojaznim poukama, ali i duhovitim humoristikim dosjetkama. U
nonim sevdalinskim satima izmeu momka i djevojke bila je na prozoru drvena
reetka (muebak) koja je pruala zatitu od direktnog dodira, i dvoje mladih mogli
su samo aptati i u stihovima otkrivati treptaje svojih udnji, pa je i ta okolnost
pomagala da se uskraeni dodir pretvori u ljepotu i bogatstvo pjesnikog govora.
Jedan takav zaljubljenik neostvarenih snova zaista se mogao nai u Dubrovniku
i urevi biti ivim poticajem za stvaranje >>Dervia, jer jezik ovog spjeva koliko
i sadraj na to nas upuuje . Veinu kljunih rijei u svojim osmerakim sekstinama
urevi je uzeo iz bonjakog muslimanskog jezinog fundusa, na primjer: Ja sam
Dedo aik dervi/, izid ' danum da me vidi/, nu duzeluk tvoj me kolje/, slatka moja
haramzado l, Ti si raj ski melek lijepi l, molju ti se eremejle l, er hoe adet da ga
grli/, Hamajliju ja u nosit l, od kadune ja sam vile l, s kom me rodi ele bija l, pod
eng ije da se pjeva l, i beitim da se slavi l, me tekije lijepu zgradu l, tvoj teferi da
tuj stavi/, dat u t' kou kap/an-posta l, da njom pender tvoj uresi l, benum
danum in ' mo hesap l, Del na ardak l, Ma bojnice, ik mejdane l, dure elum,
slatko dosti l, Jara/i oldum sa svih strana. U spjevu je i ramazan, muslimanski
mjesec posta, i mesno jelo ebab (zapravo evap) , i mehema (sudnica), i pamaga
(papua) , i zulum, i afir (nevjernik) itd., itd.
Vanija od koritenja bonjakog jezika jest injenica da urevi kreativnim
pjesnikim osjeajem i doivljajem stapa dva srodna govorna idioma i ostvaruje
spjev trajne vrijednosti , koji i danas zrai znaenjem i smislom produbljene sklonosti
i proetosti hrvatskoga i bonjakog muslimanskog naroda, jer se zapravo radi o
jednome narodu dviju vjerskih ispovijesti, a koje nisu bile zaprekom ureviu u
XVII. stoljeu da svoje pjesnike emocije povjeri muslimanskom bradatom
redovniku.
Ljubavno jadovanje u Derviu iz petrarkistike je poezije, i urevievo
pretjerivanje u tom smjeru epitet je barokne bujnosti. Pjesnik svog dervia vodi kroz
labirinte emotivnog proivljavanja i racionalnog dovijanja, uz evokaciju ljubavnike
udnje sa psihikim i fizikim stradanjima neutjeenog zaljubljenika: Svaka rados
benden diti (pobjee od mene) l er sve imam na pameti l gordost od tve oholasti; l
benum rahum (duo moja) .. . l emeran sam Dedo dervi! Zatim slijedi jo jedna
varijanta fizike muke dervia, jer mu ni cviljenje nije pomoglo, te nemilost ljubljene
vas moj ivot izbastisa (izgazi) .. . l ja sam Dedo skonan dervi! Tijelo mu se lomi
i fiziki kopni: od ljuvene gorke bijede l Dedo hljeba ni e baba l nelagodan ve ne
jede, l a ti zlom se mojijem goji.

govora u

kienost

159

I kad bi tuna drama mogla prerasti u nesreu, pjesnik urevi priskae

parodijom u pomo derviu, koji u monodramskoj glumi, zazivajui suut gledalaca
ni se igra ni raduje l neg se u prsi stijenom lupa. Zatim smijena situacija postaje
satirinom: Plaan Dedo ve ne rua l niti vee kafu srka, l neg gologlav, bez papua l po najveem snijegu trka l ci plamena kim ga gori. Moda se najbolje ur
evi na usta dervia narugao naivnostima petrarkistike ljubavne poezije strofom:
Samo pijem i no i dan l ljuti erbet mojih suza, l er se utim jaoh probadan l od
ljuvenih tv ih mamuza, l kim nada mnom ti gospodi - l izboden sam Dedo dervi!
Tu ima i jedna anticipacijska slika koju je s istim smislom koristio poneki boemski
pjesnik naeg vremena izmeu dvaju svjetskih ratova, opijevajui kako se po
barovima u ljubavnom transu ispija opojna tekuina iz male lakirane enske cipelice.
Evo kako je urevi doarao tu ljubavnu harlekinsku dornislicu: Ja bih htio, moja
draga, l ci ljubavi tve jedine l da mi 'e aa dva pamaga (papua) l kom bih inio
tebi akine (zdravice).
Nakon rugalakog parodijskog, urevi vraa svog junaka u pravi dramski
kreendo, u prihvaanje i najteih moralnih katarzi i fizikih muka, pod uvjetom
obostranog ljubavnog uitka: Nu ako mi ' obeati l k tebi da me ' ti prigrlit, l za
te u se aur (kranin) zvati, l za te rezat, za te prlit, l ta ako me obeseli - l
nesretan sam Dedo dervi! U ovoj strofi se urevi dodiruje s bosanskim
muslimanskim pjesnikom Mehmedom s kraja XVI. stoljea, koji takoer u osmercu
ima poznatu aljamiado pjesmu Ah, nevista, duo moja. Drugi njen stih glasi: daj
mi da se obeselim, a u urevia taj dodirni stih glasi ta ako me obeseli, pa i
ova slinost nudi pretpostavku da je urevi upoznao u Dubrovniku, jer nije
poznato da je putovao u Bosnu, pravog der'(ia pjesnika, ili Bonjaka ljubitelja i
kazivaa poezije koji mu je postao medijem za pisanje Dervia. U citiranoj
Mehmedovoj pjesmi sa est kvartina ima udvarakog aljamiadskog trpljenja u
ljubavnom iekivanju: doklam ne izila dua, l daj mi da se po veselim 1... 1Ne mori
me, prosim tebe, l izgubil sam ja sam sebe. Bilo bi zanimljivo istraiti kako su u
muslimansku aljamiado pjesmu iz XVI. stoljea dospjeli kajkavski oblici prosim i
izgubil sam.
Finalnih pet sekstina Dervia u znaku su monodramskog obrata, u kojem ur
eviev zaljubljenik iz temelja mijenja raspoloenje. Od atributa nesretan u
posljednjoj strofi sentimentalnog moljakanja naklonosti ljepotice, dervi se mijenja
u osvijetenog i samouvjerenog subjekta: ja sam Dedo gnjevan dervi! I jo dalje
ide u preciziranju svog izmijenjenog odnosa prema nedohvatno j vili: afir duman
sad mi jesi. Zatim u stilu barokne didaktike na usta dervia urevi izrie osudu
enske oholosti naspram onih koji naivno hlepe za arovitom ljetopom: Proklet
svaki ovjek da je l lei se u ensku glavu uzda l ka za ljubav hi ne haje; l zato, Dedo,
volju obuzda' l dokle bolje ti promisli - l slobodan sam Dedo dervi!

160

I to bi bilo dovoljno za poantu, jer je autor svog junaka proveo kroz ibe
uzaludne ljubavne udnje, i muenje njegova duha i tijela, da bi pri volio odabranicu
na ljubavni in, ali uzaman, do konane snage za gnjev i za spoznaju da nakon svega
ostaje ono to je najvrednije: slobodan sam Dedo dervi! Pa ipak urevi dodaje
jo jednu strofu u zavrnici ovog spjeva, kojom vri inventuru preostalih osjeanja
njegova junaka. Prvo utvruje da se je spram ljepotice sasvim ohladio: >>Ve za tebe
ne uzdiem, a kad je tako, onda e se lako rijeiti tereta koji je bio na se natovario:
vee te se kurtaliem. I kad se je spasio od neplodnih ljubavnikih muka, u derviu,
odnosno u autoru spjeva ureviu javila se potreba apostrofirati i neku kaznu koju
zasluuje ljepotica srca kamenoga: idem na te dozvat tepti (kaznu, jer od svih
velikih emocija i matovitih aiklijskih nadahnua, da bi se ganulo srce okrutnice,
ostalo je tek ljuto-gorko osjeanje: rasren sam Dedo dervi!
Iako je sadraj motorna snaga >>Dervia, jezik ovog spjeva je njegov ures i
ukras, kvalitet koji i danas privlai lingvistiku i aktualnu politiku pozornost, jer ur
eviev spjev iz XVII. stoljea spomenik je interferencije dvaju srodnih jezinih i
pjesnikih idioma dubrovakog hrvatskog postpetrarkistikog baroka i bonjakog muslimanskog aljamiado pjesnikog izraza, u kojem je uz ljubavni i
religiozno-didaktini karakter bila naglaeno prisutna i svijest o povezanosti s
nevirnicima, svojom istokrvnom kranskom braom u Bosni i ire. Sve do danas
nitko bolje od urevia nije taj aspekt iskazao jezikom i sadrajem kakav je u
Derviu. Zbog toga ureviev spjev sam sebi stvara mjesto i u bosansko-hercegovakoj muslimanskoj knjievnosti.
Ovo djelo nadivjelo je svoje vrijeme pa i nadmailo barokne okvire hrvatske i
bosanske muslimanske poezije XVII. stoljea likom simpatinog antijunaka,
ljubavnog Don Kihota koji svoju zaljubljenost odijeva u klaunsku tunu sudbinu,
toliko blisku europskom duhu XIX. i XX. stoljea. Dervi asocijativno ima svoju
subrau u Paglliacciu Ruggiera Leoncavalla i u Cyranou de Bergeracu Edmonda
Rostanda, s tim to je urevi dva stoljea prije europskih pjesnika svom derviu
dao osebujne atribute autoironijskog zaljubljenika i dramski izbruenog subjekta,
koji je znao ne samo humorom nego i snagom oduprijeti se degradaciji svojih bogatih
emocija i otkrivenih prostora due i tijela.
ureviev Dervi u stilu dubrovake varijante knjievnog baroka ima
izrazite atribute krasnorjeivosti s obiljem ukrasa, patetike koja nosi dramske naboje,
ali kojih se autor s lakoom oslobaa, razvijajui bogatu skalu sadrajnih i jezinih
obrata, artificijelnih skokova iz jednog psiholokog stanja u drugo. Jezina osmoza
izmeu dubrovakog i bonjakog govora znaajno je barokno iznenaenje pomou
kojeg je u Derviu Stijepo urevi promiljeno marinistiki impresionirao svoje
suvremenike.

161

Kao to se u baroknoj arhitekturi XVII. stoljea u gradnji dvoraca i crkava

ponavljanjem ukrasnih stupova stvara dojam bogate kienosti, tako i urevi u
gradnji svog spjeva, u stvaranju osmerakih sekstina s blagim varijantama razlika
ponavlja iz strofe u strofu svoj poetni kieni stih Ja sam Dedo aik dervi! U
spjevu ima takvih pedeset i jedan osmeraki pjesniki stup, na kojima vrsto stoji ova
barokna pjesnika palaa. lako se slui istom formom, u svaki taj nosei stih urevi
inkorporira baroknu nijansu razlike, pa se osnovnoj sintagmi Dedo aik dervi
dodaju ili mijenjaju atributi koji poblie doaravaju psiholoko i fiziko stanje
naslovnog junaka. Tako je on prvo aik, zatim smamljen, pa uvrijeen, zlovoljan,
jadni, alostan, zanesen, trudan, bijedan, ustrijeljen, potom suan, muan,jakostan,
tamaan, sharan, gizdav, plemenit, razuman, milostiv, dobrostiv, blagodar,
ljubetljiv, praznoruk, uhiljen, (tj. ojaen), te plaan, zatonik, umoren, izranjen,
bolan, poraen, pravoduh, poruen, nebog, poginuo, izgorjen, tuan, pogubljen,
emeran, skonan, otrovan, taan, pogren, uruen, izboden, alostan, nesretan,
gnjevan, jedovit, i na kraju slobodan i rasren.
U jezinom i sadrajnom bogatstvu ima u Derviu i prazne krasnorjeitosti, i
glumljene patetike; ima ukrasa na tetu sadraja i jasnoe, ima kienosti i bombastinog razmetanja rijeima i figurama, ali ta sv a maniristika obiljeja pjesnikog
baroka XVII. stoljea urevi je dao s mjerom, u kojoj je prevagnula izvorna
umjetnika inspiracija. Jer osebujni ureviev zaljubljenik slui se lirskim i
produhovljenim misaonim iskazima, da bi razbudio ukipljenu ljepoticu. Zatim
ironinim i satirinim domiljajima, patetinim prijetnjama ranjavanja svog tijela, i
gladovanjem hoe izazvati suut ne samo odabranice, nego i prolaznika, do finalnog
proklinjanja enske glave ka za ljubav hi ne haje i srditog odustajanja od svog
utopijskog posla. U tome je i barokni raspon od lirskog zanosa do naturalistikog
otkrivanja due i tijela. Sve to s humornim i parodijskim retuom kontrastno dramski
intonirano rezultiralo je djelom u kojem je autor, nastojei se distancirati postao
dvojnikom vlastitome liku, i u tome je posebna umjetnika zanimljivost i vrijednost
Dervia, koji se kroz kalupe i klieje barokne poezije XVII. stoljea probio do
spjeva opeljudske udnje za ljepotom koja je nedohvatna. U toj estetskoj i
filozofskoj spoznaji lei i ureviev dug petrarkistima i njihovoj temi neusliane
ljubavi. Tu temu urevi je na originalan nain u Derviu osvijetlio u isto
vrijeme eznui za ljubavnim ostvarenjem, i smijui se tragikominom stanju
neutjeenog zaljubljenika.

162