Sjeme na udaru

Analiza poljoprivredne politike prema

ouvanju tradicijski dobivenih sorata

otisnuto uz podrku

Sjeme na udaru
Analiza poljoprivredne politike prema
ouvanju tradicijski dobivenih sorata

www.zmag.hr
info@zmag.hr
Izdava
Zelena mrea aktivistikih grupa (ZMAG)
Autorica teksta
Sunana Peak
Lektura
Jasenka Peak
Grafika obrada
Jele dominis
Tisak
Act Printlab
Naklada
100 kom
Prosinac, 2014.

Supported by Rosa
Luxemburg Stiftung
Southeast Europe with
funds of the German
Federal Ministry for
Economic Cooperation
and Development. Free
copy not for commercial
use.

Sadraj

Uvod

Bioraznolikost kultiviranih vrsta koja

zasluuje posebnu zatitu

10

Genetska erozija i trite sjemena

12

Proizvodnja i trite sjemena u Hrvatskoj

14

Tko koristi sjeme domaih, tradicijskih

i slobodno opraujuih sorata

16

Tko brine o genetskim resursima

21

Razvoj zakonodavnih okvira u sjemenarstvu

i njihov utjecaj na genetske resurse

25

Razvoj procesa donoenja Uredbe o proizvodnji

i stavljanju na trite biljnog reproduktivnog materijala

28

Usporedba postojeih sjemenarskih zakona u Europi

30

Zakonodavstvo prema ouvanju i razvoju

agrobioraznolikosti i biljnih genetskih resursa u Hrvatskoj

33

Zakljuci

34

Prilog

34

Biljeke

Uvod
Ova broura nastala je potaknuta brigom da u modernoj poljoprivredi obini ljudi,
seljaci, proizvoai sve vie gube kontrolu nad usjevima koje uzgajaju. Prema procjenama FAO1 (Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda) raznolikost
kultiviranog bilja smanjila se za 75% tijekom 20. stoljea, a treina od onoga to
je preostalo mogla bi biti izgubljena do 2050. Studija utjecaja koju je 2013. izradila
Europska komisija kao studiju utjecaja predloene nove Uredbe o proizvodnji i stavljanju na trite biljnog reproduktivnog materijala (SWD(2013) 162 final), pokazala je
da je sjemenarska industrija, a time i vei dio dostupnih resursa sjemena, sve vie
koncentrirana u rukama malog broja uglavnom kemijskih kompanija. Iako je u Europi registrirano oko 7000 sjemenarskih kompanija, vlasniki odnosi vode do svega
nekoliko imena. U trgovini sjemena povra na primjer, 95% trita kontrolira svega
pet kompanija. Sjeme se uglavnom proizvodi izvan EU-a, u zemljama gdje je cijena
rada znatno nia. Zatim se prevozi u EU na doradu i pakiranje te ponovo prevozi,
bilo na lokalno trite, bilo za izvoz2. Kako je u Hrvatskoj proizvodnja sjemena mala
i koncentrirana uglavnom na itarice dok se velik dio sjemena povra, krmnog bilja,
eerne repe i ekoloko sjeme uvozi, veinu sjemena na naem tritu predstavljaju
strane sorte i hibridi uzgojeni na taj nain. Dok velike kompanije svake godine obilaze
sela nudei poljoprivrednicima sjeme uz priloenu listu potrebnih vlastitih preparata
nazivajui to savjetima za poljoprivrednike, autohtone sorte polako nestaju s naih
polja i sve vie gubimo vlastiti sjemenarski suverenitet.
Raznolikost vrsta i sorata za nau prehranu jako je vana s raznih aspekata, u
stvari moe biti presudna za opstanak ovjeanstva, poevi od potroaa iji zahtjevi diktiraju marketing poljoprivrednih proizvoda, a sve su vie orijentirani na kvalitetu
i tradicijske proizvode. Posebno je to vano za ekoloku poljoprivredu gdje se njeguje
tradicija i predstavlja veliku prednost na tritu. Kupci povezuju tradicijske sorte sa
specifinim okusima i mirisima iz djetinjstva i cijene njihovu kvalitetu. Neke lokalne
sorte u prolosti su postale poznate i cijenjene upravo radi zahtjeva trita gdje se
znalo da je najbolji krumpir onaj liki, najbolji luk turopoljski i sl. Ta tradicija jo uvijek
je iva iako su tradicijske sorte nepravedno potisnute. Isto tako moderne inovacije
u poljoprivredi usmjerene odrivim rjeenjima nemogue su bez tradicijskih sorata.
Primjer tome daju eksperimenti na farmi Marc Bonfilsa3 u Francuskoj iji prinosi premauju prinos u konvencionalnoj proizvodnju, a sustav se bazira na konzervacijskoj
obradi, tj. brizi o tlu bez oranja. Organski uzgojena tradicijska visoka sorta rai sije se
na relativno velik razmak (60 cm) kako bi busanjem dala gust sklop, a tlo konstantno
prekriva pokrov bijele djeteline i mala od etve prijanje kulture. Osim veeg prinosa utede su znatne u koliini potrebnog sjemena, gorivu za pogon mehanizacije i dr.
Takvi modeli prouavani su s ciljem razvijanja alternativa u postkarbonskom drutvu

i daju odgovor na problem prekomjernog iscrpljivanja tla i smanjenja njegove plodnosti u konvencionalnoj proizvodnji. Domai pokusi raeni su na naoj autohtonoj
sorti Varadinskog zelja na poljima u Vidovcu odakle potjee i dokazano, ta sorta
pokazuje iznimnu otpornost u odnosu na hibride i na sortu istog imena iz Italije4.
enjak autohtone sorte arac iz trogirskog zalea, sela Ljubitovica, certificiran je
Slow food certifikatom i prije nekoliko godina na Meunarodnom sajmu autohtonih
poljoprivrednih proizvoda u Torinu proglaen svjetskim brendom5.
Unato nizu znanih ili skrivenih prednosti koje nude, sustavne analize domaih,
tradicijskih sorata in situ vrlo su rijetke6. Mi praktiki jo uvijek ne znamo ni to smo
izgubili ni koliko raznolikosti je jo uvijek prisutno na naim prostorima na poljima i
vrtovima. Struni mediji redovito vre pritisak propagirajui uporabu certificiranog
sjemena. Tome se pridruuje i Ministarstvo poljoprivrede objavivi slubenu preporuku poljoprivrednicima da siju iskljuivo certificirano sjeme7, a ne tzv. tavanuu,
zanemarujui injenicu da se time gubi cijeli niz vrijednih domaih sorata. Sve to ne
ide na ruku poljoprivrednicima koji ipak ele sauvati svoju batinu i svakako pridonosi daljnjoj degradaciji agrobioraznolikoti naih polja. Problem bi mogao biti rijeen
organizacijom dorade i edukacijom poljoprivrednika kako bi sijali kvalitetno farmersko sjeme, onako kako je to primjerice uinjeno u Austriji.
Hrvatsku javnost potresla je u svibnju prole godine dezinformacija da Europska
unija donosi novi zakon kojim zabranjuje uporabu tradicijskih sorata na poljima koju
su prenijeli ili demantirali gotovo svi mediji u zemlji. Gotovo svaki graanin Hrvatske

u tom je trenutku osjetio patriotski nagon za ouvanjem nae batine agrobioraznolikosti i domaih sorata. Iako to ipak nije bilo u potpunosti tono, proces donoenja
nove Uredbe o proizvodnji i stavljanju na trite biljnog reproduktivnog materijala
((COM (2013) 262) final, 2013/0137 (COD)) bio je praen nizom prosvjeda civilnog
drutva i javnosti akcijama od demonstracija na ulicama Bruxellesa u 2011. do potpisivanja peticija i slanja na stotine paketia sjemena uz pisma lanovima Komisije u
2014.
elja nam je bila istraiti tko i na koji nain uva agrobioraznolikost u Hrvatskoj,
koje su pozicije i stavovi tih uvara te kako na to gledaju dravne institucije kao i
institucije Europske unije. Zakonodavni okviri istraeni su prema kriteriju utvrivanja
naklonjenosti i primjerenosti potrebi ouvanja agrobioraznolikosti. Cilj koji smo si
zadali je proanalizirati koje konkretne akcije bi dovele do irenja posebnoga ekolokog sjemenarstva tradicijski dobivenih sorata i na koji nain usmjeriti aktivistiko
djelovanje kako bi postiglo najvee rezultate u ouvanju genetike raznolikosti bilja.
Analize zakona izradili su lanovi udruge ZMAG te zaposlenici partnerske udruge
Arche Noah iz Austrije koja je u studenome 2012. pokrenula meunarodnu koaliciju
udruga kako bi zajedniki pratili proces donoenja spomenute Uredbe o proizvodnji i
stavljanju na trite biljnog reproduktivnog materijala. Da bi prenijeli stvarne ivotne
prie ljudi na koje se to zakonodavstvo odnosi, provedeno je istraivanje po metodi
etnoloke studije. Tijekom 2014. snimljeno je niz intervjua na razmjenama sjemena,
sajmovima i strunim skupovima. Audiozapisi uvaju se u arhivi udruge, a stavovi su
ugraeni u ovu brouru.

Bioraznolikost kultiviranih vrsta

koja zasluuje posebnu zatitu
U trenutku kad su ljudi poeli namjernim odabirom izdvajati biljke ije su sjeme
stavljali u zemlju kako bi izniklo i dalo plod, kao i pripitomljavati ivotinje, poinje
poljoprivreda. Sve od tih vremena odabiranje i uvanje dijela usjeva za ponovnu
sjetvu davalo je genetiku podlogu za razvoj novih vrsta i sorata. Svaka sjemenka,
bilo moderne ili stare sorte, u sebi nosi dio tog povijesnog naslijea. Tijekom povijesti
kultivirano bilje nije se razvijalo samo za sebe, ve u interakciji sa svojim okoliem,
ime su se razvili specifini krajolici, biljni i ivotinjski svijet, raznolike vrste i raznolikost gena meu tim vrstama. Jednim imenom zovemo ih agrobioraznolikost.
Osim tradicijskih kultiviranih biljaka ona obuhvaa i moderne sorte i varijetete kao
i divlje bilje, a i niz vrsta koje nisu izravno za uporabu. Te vrste koje ne koristimo su
divlji srodnici kultiviranih vrsta, divlje vrste agroekosustava (korovi) i pratea raznolikost. Njihova uloga, iako esto nama nepoznata, vana je radi odravanja ravnotee

u agroekosustavu. Unato tome to se konvencionalna poljoprivreda trudi da ih

potisne agrotehnikim metodama i primjenom pesticida, tradicijske sorte i modeli
poljoprivrede esto su s njima imale neku vrstu simbioze. Poznat je recimo primjer
danas gotovo istrijebljenog korova kukolja (Agrostema gitago) koji izluuje kemijsku
tvar agrostemin i time potie rast korijena itarica (Hulina 1998)8. Moemo rei da je
agrobioraznolikost osnova razvoja i opstanka ljudi na zemlji.
Prvi arheoloki dokazi sjemenarstva pronaeni su na Bliskom istoku i starost im
se procjenjuje na 9000.-8000 g. stare ere. Od tada pa sve do kraja 18. stoljea nove
ere sjemenarstvo nije bilo prepoznato kao posebna znanstvena disciplina. Sjeme
kultiviranih vrsta se irilo zemaljskom kuglom zajedno s ljudskim migracijama, osvajanjima, putovanjima i sl. Poeci poljoprivrede u Europi poznavali su znatno manje
kultiviranih vrsta nego mi danas, ali koristilo se puno divljeg jestivog bilja. Kao samonikle biljke skupljale su se paroge, pasternjak, celer, a uzgajali su se ratika, postrna
repa, kupus, graak, bob, lea, slanutak i crnookica. Za vrijeme irenja grke i rimske
kulture stigli su luk, enjak i poriluk, poznati jo u Egiptu 3000 g. pr.n.e; korabica, brokula, rotkva, rotkvice, endivija, radi, bijeli korijen, artioka, perin, kopar
podrijetlom s Mediterana; krastavci i dinje poznati u Africi jo 2500 g.pr.n.e. i stari
oblici lisnatih salata koji nisu formirali glavice. Arapskim osvajanjima stigli su patliani, mrkva, pinat, bamija i vrtna loboda. Nakon otkria Amerike dobili smo rajice,
paprike, krumpir, tikve, ioku, grah, batat, kukuruz. Cijelo to vrijeme uope nije bio
poznat pojam kultivara skupine kultiviranih biljaka koje se jasno razlikuju po bilo
kojem svojstvu od drugih skupina i kod umnoavanja zadravaju svoja svojstva9. U
literaturi se taj oblik uzgoja navodi kao naturalno sjemenarstvo (Kolak 1994.)10.
Unato tome to se prevladavajui oblik proizvodnje uvelike promijenio, naturalno
sjemenarstvo i danas je odrano u vrtovima i na malim obiteljskim gospodarstvima,
posebno ekolokim. Takvi uzgojni oblici biljaka esto su genetiki vrlo varijabilni i
prije bi se mogli opisati kao lokalne populacije nego kultivari ili sorte. Osim svjesnog
odabira najboljeg dijela uroda za iduu sjetvu, do izraaja esto dolazi i prirodna
selekcija (prilagodba na lokalne mikroklimatske uvjete, kvalitetu tla, predatorske
organizme i sl.) i nesvjesna selekcija odabirom vremena sjetve i etve ili metode
uzgoja. Za ekoloku proizvodnju i kune vrtove to moe biti prednost jer su ulaganja
manja, a nepovoljni uvjeti i pojava bolesti i tetnika ne pogaaju sve biljke jednako,
pa je usjev kao cjelina manje podloan. Kod povra varijabilnost se esto manifestira
duim periodom dozrijevanja to je takoer prednost u kunim vrtovima i uzgoju za
direktnu prodaju. Te stare sorte i lokalne populacije rijetko su istraivane i opisivane
u strunoj literaturi ili drugim zapisima. Najee se navode kao domae. Zapisi postoje za neke sorte koje je trite ocijenilo kao posebno dobre, a imena su najee
dobivale prema podrijetlu i vremenu sjetve (grah Tetovac, Trogirska rana cvjetaa,
Istarski crveni enjak, Turopoljski luk i sl.).

Potkraj 18. stoljea razvija se trgovina sjemenom kao i sustavni rad na namjernom
krianju i odabiru. Jedan od pionira metode bio je Louis de Vilmorin u Francuskoj, a
tijekom 19. stoljea takve metode postale su pravi hit, posebno u uzgoju ukrasnog
bilja, ali i posebno kvalitetnih usjeva. Zanimljivo je da su se u to vrijeme selekcijom
najee bavile javne ustanove i znanstveni instituti, a tek se tijekom 20. st. oplemenjivanje bilja prebacilo u privatni sektor. Poetkom 20. st. poeli su se pojavljivati
prvi namjerni hibridi. Tek tada oplemenjivai su se poeli zalagati za svoja prava i
razvilo se sjemenarsko zakonodavstvo. Cijeli niz sorata iz vremena prije zatite oplemenjivakim pravima ponegdje se i danas zadrao, a i niz privatnih oplemenjivaa i
hobista odbija zatiti svoje sorte. Danas je taj pokret sve razvijeniji i prati ga alternativno trite sorata koje se u engleskom govornom podruju nazivaju open polenated, u doslovnom prijevodu slobodno opraujue. One nastaju kao dio pokreta
za slobodu stvaralatvu koji se protivi patentnim pravima i pravima intelektualnog
vlasnitva openito u svim podrujima ljudskog djelovanja.
Sjemenarstvo je poetak svakog uzgoja hrane i nemogue ga je promatrati odvojeno
od prehrambenog sustava u cjelini. Vano je naglasiti da je takva agrobioraznolikost
Bioraznolikost koja je predmet ovoga naeg istraivanja ine dakle stare, tradicijske
sorte i lokalne populacije kao dio naturanog sjemenarstva, prirodni hibridi, stare
oplemenjivane sorte na koje nitko ne polae prava, kao i novonastale slobodno
opraujue sorte. Isto tako neki uzgajivai odravaju i sjeme nekih divljih, prateih
vrsta i korova kao dijela specifinog agroekosustava u eksperimentalne svrhe, kao
ukrasne vrste ili dio ugroene flore.
i model uzgoja hrane s kojim je povezana u potpunosti razliit sustav od industrijske
poljoprivrede razvijene zbog trinih interesa. Ovi modeli nastali su iz potrebe traenja izlaza iz svjetske krize prehrambenog sustava. Ta kriza nastala je zbog neodrivog koritenja osnovnih resursa (plodnog tla, vode i dr.), zagaenja okolia, potpune
ovisnosti o ogranienim resursima fosilnih gnojiva i na kraju nepravedne raspodjele
koja, unato tvrdnji da je zadaa moderne poljoprivrede nahraniti ovjeanstvo,
dovodi do raslojavanja u drutvu i ne smanjuje znatno broj gladnih u svijetu. Zelena
revolucija u poljoprivredi dovela je do porasta broja stanovnitva, ali na svijetu prema
podacima FAO iz 201411 i dalje ima oko 805 milijuna gladnih. Prema izvjeu iz 2013.
dva bilijuna ljudi pati od nedostatka mikroelemenata u ishrani, dok 1,4 bilijuna pati
od prekomjerne teine i 500 milijuna je pretilo12. Goleme koliine hrane se bacaju
radi manipulacija na tritu i potroakih navika. Industrijska poljoprivreda razvija se
prema potrebama i zakonitostima trita, a ne ljudi u lokalnim zajednicama. S druge
strane ekoloka poljoprivreda, tradicijski i moderni sustavi uzgoja u skladu s posebnostima lokalne sredine i povezanosti svih elemenata unutar sustava nude rjeenja

koja nipoto ne smiju biti marginalizirana i potisnuta ni zakonodavnim okvirima ni

pritiscima korporativnog sektora. Treba ih poticati ili im, u najmanju ruku, osigurati
jednake mogunosti razvoja.
Tablica 1 usporedba dva razliita modela uzgoja bilja

industrijska poljoprivreda

mali, inovativni proizvodni sustavi

okrupnjene parcele

mala i srednja gospodarstva, vrtovi

monokultura ili uzak plodored

raznolikost na polju i irok plodored

svjetska trina utakmica

lokalno trite i vlastite potrebe

ovisnost o fosilnim gorivima

radno intenzivni sustavi, zapoljavanje

veeg broja ljudi

podreenost usjeva mehanizaciji

inovativni, ekoloki pristupi (konzervacijska obrada tla, specifina, prilagoena

mehanizacija)

razliiti, ujednaeni (uniformirani) i

stabilni kultivari visokog prinosa

tradicijske sorte, lokalne populacije i

slobodno opraujue sorte prilagoene
specifinim uvjetima i zahtjevima,
ouvanje batine, fokus na kvaliteti i
odrivosti

Iz bogate bioraznolikosti kultiviranih vrsta zbog navedenih razloga izdvajamo

sve one sorte i kultivare namijenjene industrijskoj proizvodnji i trinom modelu.
To su nove sorte zatiene pravima oplemenjivaa (osnovno, predosnovno sjeme,
certificirano sjeme) ili patentnim pravima, sorte koje se iz tehnikih razloga ne mogu
slobodno razmnoavati kao i sorte dobivene raznim biotehnolokim metodama (F1
hibridi, inbred linije, GMO, klonovi, sorte dobivene namjernim mutacijama i dr.). Da
bi bile registrirane takve sorte prolaze osnovna testiranja razliitosti, ujednaenosti
i postojanosti (DUS test) te ispitivanje gospodarske vrijednosti (VCU test). Razliitost, ujednaenost i postojanost karakteristike su koje pogoduju tritu kako bi
proizvoa mogao opisati sorte koje prodaje kao jedinstvene i jamiti da e njihove
karakteristike biti tono onakve kakve su opisane i da e iz godine u godinu plasirati
na trite sjeme iste kvalitete. No upravo te karakteristike ne predstavljaju pogodnost za model agrobioraznolikosti. Ujednaenost oznaava vrlo malo genetske
raznolikosti meu biljkama istog kultivara, to znai i da e cijeli usjev jednako biti
pogoen u sluaju nepovoljnih prilika, napada bolesti i tetnika, ekstremne sue ili vlage i sl. Postojanost znai da biljke nemaju sposobnost prilagoavanja posebnostima
okolia i drukijih agrotehnikih metoda iz generacije u generaciju. Takva svojstva ne
jame sigurnost opstanka u sve vidljivijim nepredvidivim ekstremima pod utjecajem

klimatskih promjena. Gospodarska vrijednost se isto tako ispituje samo u uvjetima

konvencionalne poljoprivredne proizvodnje i vrlo su rijetka istraivanja svojstava
koja neka sorta pokazuje u ekstremnim prilikama, primjerice niske razine duika u tlu
(low input proizvodnja) ili u ekolokoj proizvodnji. U svijetu je istraivaka djelatnost
sve vie koncentrirana u rukama privatnog sektora koji osigurava resurse za njegovo
provoenje. Oplemenjivanje bilja svakako je vana grana biljne proizvodnje i pridonosi veoj kvaliteti usjeva. No pitanje je za koga i s kojim interesima.

Genetska erozija i trite sjemena

Iako predstavlja tek kratki bljesak u povijesnom tijeku, 20. i 21. st. donijelo je drastine promjene u odnosu prema sjemenu i uzgoju hrane. Proizvodnja i trgovina organizirane su kao i kod svih ostalih vrsta robe. Sjeme se proizvodi u zemljama gdje je
manja cijena ljudskog rada, prevozi u druge zemlje gdje se dorauje, pakira i ponovno
izvozi u zemlje gdje postie veu cijenu. Na pakiranju nije naznaeno podrijetlo
sjemena nego samo zemlja gdje je obavljena dorada i pakiranje. Protivno temeljnoj
ideji slobodnog trita, trite sjemenom u mnogim zemljama nipoto nije slobodno
i nadzire se bilo preko dravne kontrole bilo preko prava oplemenjivaa ili patentnih
prava. Drave preuzimaju te modele potpisujui trgovinske sporazume i kopiraju
zakone kako bi se lake ukljuile u globalnu trgovinu.
Trite sjemena sve je vie koncentrirano u rukama korporacija. ak 75% svjetskog trita kontrolira svega 10 najveih kompanija. Takva koncentracija nije nimalo
zdrava sa stajalita slobodne trgovine i zdrave konkurencije, kao ni sa stajalita raznolikosti usjeva. Dovodi najprije do rasta cijena. Prema podatcima Eurostat-a13 cijene
sjemena na europskom tritu primjerice, porasle su izmeu 2000. i 2008. za 30,2%.
Isto tako dovodi do znatnog smanjenja genetike raznolikosti usjeva i smanjene dostupnosti raznolikih sorata poljoprivrednicima. Ova pojava ope je poznata injenica
i opisana je pojmom genetska erozija. Pravilnikom o stavljanju na trite sjemena
uvanih sorti (NN 40/14) genetska erozija definirana je kao gubitak genetske razliitosti izmeu i unutar populacija ili sorti iste biljne vrste tijekom vremena, ili smanjenje genetske osnove vrste zbog utjecaja ovjeka ili promjena u okoliu. U uvodnom
dijelu ve smo spomenuli podatak Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih
naroda (FAO) da se tijekom 20. st. raznolikost usjeva smanjila za 75% to je vrlo alarmantno. Isti izvor navodi da je tijekom povijesti za zadovoljavanje osnovnih potreba
ovjeanstvo koristilo ak 7000 vrsta dok danas svega 30 vrsta osigurava 90% kalorija u naoj prehrani, a samo tri (kukuruz, ria i penica) ine polovinu. Proces gubitka
genetske raznolikosti povezan je s razvojem trita sjemenom, jer je time teite
brige o ovom osnovnom resursu prebaeno s poljoprivrednika koji su stoljeima

10

stvarali raznolikost na sjemenarsku industriju i znatno manji broj usko specijaliziranih

strunjaka. Od bogate raznolikosti kultiviranih vrsta odabrane su samo one vrste
i sorte koje su pogodne za industrijski oblik proizvodnje, daju visok prinos i mogu
uspijevati na irokom arealu neovisno o lokalnim uvjetima. Dodatno, razvojem raznih biotehnologija odabran je jo manji broj sorata koje daju visoke prinose najprije
metodom pedigrea, zatim tehnikom hibridizacije i drugim metodama. Genetska raznolikost usjeva smanjuje se poput lijevka stvaranjem hijerarhije meu njima. Iako na
sortnim listama i dalje ima velik broj sorata, to ne znai da su one genetski stvarno
razliite, kao ni to da je njihovo sjeme stvarno dostupno poljoprivrednicima. Dogaa
se da pojedine kompanije registriraju sorte kako bi postigle monopol na tritu, ali
proizvode samo one najisplativije. Isto tako razne tehnologije proizvodnje osmiljene
su da uine poljoprivrednike ovisnima o industrijskom sjemenu, jer biljke u iduoj
generaciji daju neplodno potomstvo ili su zatiene pravima oplemenjivaa i patentnim pravima kako se ne bi mogle slobodno umnoavati.
Stanje u Europi prati svjetske trendove. Europa je tree svjetsko trite sjemenom (20%) nakon SAD-a (27%) i Kine (22%). U 2012. vrijednost tog trita bila je 7
bilijuna eura. Gotovo 2/3 europskog trita zauzimaju Francuska, Njemaka, Italija,
panjolska i Nizozemska14. EU je i najvei izvoznik, a vrijednost izvoza procjenjuje se na 4,4 bilijuna eura, to je 60% ukupne svjetske vrijednosti izvoza sjemena
(SWD(2013) 162 final). U sijenju 2014. stranka Zelenih Europskog parlamenta objavila
je studiju: Koncentracija moi na europskom tritu sjemenom15 kako bi opovrgnula tvrdnju Europske komisije da je trina mo u Europi raspodijeljena izmeu
gotovo 7000 sjemenarskih kompanija. lanovi Komisije esto su iznosili tu tvrdnju
u pregovorima o novoj Uredbi o proizvodnji i stavljanju na trite biljnog reproduktivnog materijala ((COM (2013) 262) final, 2013/0137 (COD)) kao odgovor na optube
da je ona pisana pod velikim utjecajem monog lobija korporativnog sektora. Studija
je pokazala da vlasniki odnosi u svim tim kompanijama vode do svega nekoliko
najveih korporacija prisutnih u kompletnom prehrambenom sustavu kroz kontrolu
nad sjemenarskim sektorom. Tijekom posljednjih dvadeset godina odvijao se proces
okrupnjavanja tih kompanija preuzimanjem manjih ili sklapanjem partnerstava gdje
se stvaraju netransparentni oligopoli. Najvee kompanije koje kontroliraju trite su
kemijske kompanije, a u njihovom su vlasnitvu tvrtke koje se bave proizvodnjom,
oplemenjivanjem, doradom i trgovinom. Najvie (68%) registriranih sjemenarskih
tvrtki ima u Poljskoj, Rumunjskoj i Maarskoj ali one su uglavnom u stranom vlasnitvu. U Poljskoj je svega 18% poljskih sjemenarskih tvrtki tj. 23, a veina tvrtki bavi se
trgovinom i imaju mali godinji promet. Ima vrlo malo tvrtki koje se bave oplemenjivanjem, to ne jami raznolikost.
Kad ponovno pogledamo iru sliku sjemenarstva u svijetu, takvo koncentrirano
trite industrijskog sjemena okuplja tek manje od 10% poljoprivrednika. Tri etvrtine

11

hrane na zemlji proizvodi se na samodostatnim i malim gospodarstvima koja proizvode za vlastite potrebe i lokalno trite. Ta gospodarstva imaju visoku razinu raznolikosti uzgajanih kultura i ekonomski nemaju interes nabavljati industrijsko sjeme
namijenjeno proizvodnji monokulture cash-crop usjeva ovisnih o unosu kemikalija i
namijenjenih globalnom tritu16.

Proizvodnja i trite sjemena u Hrvatskoj

Obiljeje hrvatskog trita ponajprije je neopravdano nedostatna domaa proizvodnja sjemena gotovo svih vrsta povra, eerne repe i krmnog bilja. U 2012. uvezeno je
sjemena u ukupnoj vrijednosti 35 milijardi dolara (Miloloa i ori, 2013)17. Sjemenarska industrija i oplemenjivanje bilja u Hrvatskoj imaju stogodinju tradiciju, a najvie
su se razvijali poslije Drugoga svjetskog rata kada je osnovana Sjemenarska centrala
u Zagrebu i pokrenuta prva sjemenarska poduzea. Glavni kapaciteti za doradu bili
su organizirani u sklopu poljoprivrednih kombinata, a hrvatski oplemenjivai i proizvoai pratili su sve svjetske trendove. Nakon raspada Jugoslavije, Domovinskog
rata i privatizacije, kombinati su uglavnom propali ili su privatizirani, na trite su
ule velike strane kompanije, a proizvodnja je drastino smanjena.
Danas se u Hrvatskoj sjeme proizvodi na oko 30 000 ha, a prevladava proizvodnja
itarica. Najvie se proizvodi sjeme kukuruza (5500 ha). Penica i jeam proizvode se
za potrebe trita Hrvatske, a manjim dijelom i za izvoz. U 2013. Zavodu za sjemenarstvo i rasadniarstvo prijavljeno je 23.780 ha u nadzor sjemenarske proizvodnje.
Proizvodnju su prijavila 252 gospodarska subjekta od ega su 91 obiteljska gospodarstva. Proizvodile su se ukupno 33 biljne vrste i 329 sorti i hibrida to ne jami
raznolikost izbora domaim poljoprivrednicima. Od ukupnih povrina 57,9% inile su
itarice , industrijsko bilje 19,3% (najvie soja i suncokret), krmno bilje 2,7% (najvie
lucerna i stoni graak). Sjeme povra proizvodilo se na tek 0,4% povrina to je oko
100 ha, od ega 67,9% ini proizvodnja sjemenskog krumpira18. Ni jedna institucija ili
gospodarski subjekt se sustavno ne bave oplemenjivanjem povra, pa su na tritu i u
proizvodnji redovito strane sorte i hibridi.
U uvozno-izvoznoj bilanci vidljivi su veliki gubitci zbog nedostatne domae
proizvodnje i loe organiziranosti. Uvoz sjemena u 2012. godini, ne raunajui uvoz
sjemenskog krumpira i luice, za najvanije 24 biljne vrste koliinski je za 50% manji
od ukupnog izvoza, ali vrijednosno je vei za 65%. Uvozno sjeme iste kategorije i
kakvoe u pravilu ima viu cijenu od izvozne, jer su vlasnici kultivara najee inozemne tvrtke koje proizvoau sjemena plaaju samo uslugu proizvodnje, a vlasnika
se prava ostvaruju u inozemstvu. Tako se sjeme jednolinijskih hibrida kukuruza izvozi
po cijeni od 3049 $/toni a uvozi po 4238 $/t, a sjeme suncokreta se izvozi po cijeni

12

2859 $/t a uvozi po 13.588 $/t. (Miloloa i ori, 2013). Zanimljiv je podatak da je
Hrvatska u kratkom vremenu uvrtena meu najvee izvoznike sjemena hibridnog
suncokreta, no suncokretovo ulje kao finalni proizvod i dalje u velikoj mjeri uvozimo. Isto tako proizvodi se primjerice sjeme stonog graka, to znai da ono dobro
uspijeva u naoj klimi, a uvozi sjeme konzumnog po vioj cijeni. Kvaliteta uvezenog
sjemena esto je slabija od domaeg i manja cijena postie se trgovinom trinim
vikovima, pa su zbog takvog dampinga domai proizvoai na gubitku. Unato
tome niz hrvatskih sjemenarskih strunjaka naglaava: Izvoz sjemena bi trebao biti
osnovni strateki cilj u programu razvoja sjemenarstva jer domae trite ne moe u
potpunosti uposliti hrvatsku industriju sjemena. (imi, Pukari, Miji, Juki, 2014.).
Velike sjemenarske kompanije koje dre monopol na europskom tritu (DuPont/
Pioneer, KWS, Syngenta, Limagrain/Vilmorin i Monsanto) prisutne su na naem tritu, esto i organiziranim vlastitim tvrtkama registriranim u Hrvatskoj. No tritem
sjemena itarica ipak dominiraju hrvatski proizvoai i oplemenjivake kompanije,
uglavnom BC-Institut i Poljoprivredni institut Osijek. Stranim kompanijama ini se,
proizvodnja u Hrvatskoj sve je manje interesantna, pa je tako ove godine, nakon 20
godina djelovanja u Hrvatskoj, tvrtka Pioneer odluila zatvoriti pogon u Osijeku19.
Domaeg sjemena za ekoloku proizvodnju gotovo i nema. Registriran je tek
jedan ekoloki proizvoa sjemena itarica koji na obiteljskom gospodarstvu proizvodi sjeme nekoliko sorata u vlasnitvu tvrtke RWA Reifeisen Agro d.o.o. Ekoloki
proizvoai koriste se sjemenom iz vlastite proizvodnje, nabavljaju ga u stranim
zemljama (to znatno poskupljuje proizvodnju), a s obzirom na nedostatak ekolokog
sjemena na tritu imaju pravo uloiti zahtjev za koritenje netretiranog sjemena iz
konvencionalne proizvodnje. Takvi zahtjevi pak predstavljaju dodatna administrativna optereenja, posebno za male proizvoae povra namijenjenog direktnoj prodaji
koji ee siju raznolike kulture.
Domae sjemenarstvo u svakom je sluaju potrebno razvijati bilo za potrebe
industrijske proizvodnje bilo za mala raznolika gospodarstva i vrtove. Sjemenarstvo
stvara veu dodanu vrijednost proizvoda, zapoljava vie radne snage i dravi daje
sigurnost i prehrambeni suverenitet smanjujui ovisnost o drugima. Uz to domae
sjeme je kvalitetnije i otpornije jer je prilagoeno lokalnim uvjetima.

13

Tko koristi sjeme domaih, tradicijskih

i slobodno opraujuih sorata
mala obiteljska gospodarstva
Prema UNDP-ovoj studiji: Kvaliteta ivota u Hrvatskoj regionalne nejednakosti
(UNDP, 2007.) u ruralnim siromanijim upanijama kod nas, najvie u sjeveroistonom dijelu, i dalje je prisutna proizvodnja hrane za vlastite potrebe i to nekoliko puta
vea nego u EU15 (starim lanicama EU-a prije proirenja 2004.). Takva proizvodnja
motivirana je i drugim razlozima, ne samo ekonomskom situacijom (primjerice potivanjem tradicije i kvalitete domaih proizvoda), a moe se zakljuiti da nemonetarni
dohodak predstavlja vaan dio ivotnog standarda. Takvi uzgajivai ne smatraju se
profesionalnim proizvoaima i imaju interes za odravanjem naturalnog sjemenarstva. Isto tako s obzirom na velik broj obiteljskih gospodarstava (185.798 u 2014.)
koja u Hrvatskoj imaju prosjenu veliinu 5,3 ha, probleme organizacije otkupa njihovih proizvoda i dampinkih cijena na tritu, konvencionalna proizvodnja cash-crop
usjeva za svjetsko trite nije isplativa. Raste orijentiranost na direktnu prodaju i
lokalno trite, a time i vei interes za uzgojem vrlo raznolikih kultura. Unato proglasima Ministarstva poljoprivrede, velik dio poljoprivrednika i dalje koristi vlastito,
naturalno sjeme itarica (tzv. tavanuu), a djelomino i naturalno sjeme ostalih
kultura. Uz dobru organizaciju obiteljska gospodarstva mogu stvoriti kapacitete za
proizvodnju kvalitetnog domaeg sjemena.
ekoloki proizvoai
Ekoloka proizvodnja u Hrvatskoj je jo uvijek nedovoljno razvijena i provodi se na
svega 3,12 % povrina, dok je europski prosjek 5,7%. Proizvodnja se iz godine u godinu ipak razvija, a kao cilj Akcijskog plana razvoja ekoloke poljoprivrede 2011.-2016.
postavljen je rast na 8% povrina. S obzirom na dobre prirodne uvjete i dovoljno iste
zemlje ekoloka proizvodnja predstavlja prednost za domae proizvoae jer ostvaruje vee poticaje, stvara kvalitetnije proizvode koji postiu viu cijenu i na domaem
i stranom tritu. U 2013. certificirana proizvodnja odvijala se na 19.131 ha oranica,
1.368 ha povrina za uzgoj ljekovitog i aromatinog bilja i 167 ha povra. Sjeme za uzgoj na tim povrinama tek je djelomino dolo iz domae proizvodnje i to uglavnom
na samim gospodarstvima, najee kao naturalno sjeme. Nema podataka o udjelima
koritenog sjemena koje proizvoai sami proizvedu u odnosu na udio uvezenog
ekolokog sjemena ili netretiranog sjemena iz domae proizvodnje. U bazi podataka
sjemena dostupnog ekolokim proizvoaima registrirana su ukupno dva dobavljaa
povra, jedan dobavlja sjemena itarica i jedan dobavlja sadnica voa20.
Ekoloko sjemenarstvo posebno je zahtjevna grana proizvodnje i sortiment bi se
trebao razlikovati u odnosu na sortiment za konvencionalnu proizvodnju. Razlike su

14

ponajprije u visokim zahtjevima prema prirodnoj otpornosti na bolesti i tetnike kao

i na prilagoenost lokalnim uvjetima. Orijentiranost domaem tritu i koritenje
prednosti organizacije kratkih lanaca izmeu proizvoaa i potroaa koji su u ovom
sektoru od velike vanosti zbog vee kvarljivosti primjerice svjeeg povra takoer
zahtjeva veu raznolikost vrsta i sorata, a nerijetko i velik udio tradicijskih sorata.
Lokalne populacije ovdje nude niz mogunosti, do sada nedovoljno istraenih. Zbog
toga je nerealno oekivati rast ekoloke proizvodnje bez domae proizvodnje ekolokog sjemena.
vrtlari hobisti, korisnici gradskih vrtova, kolskih vrtova
Posljednjih godina u Hrvatskoj ponovno sve vie raste popularnost vrtlarenja, bilo
zbog poveanja ivotnog standarda u kriznim vremenima, bilo zbog rekreacije ili
uenja i dodira sa zemljom. Mnogi su ponovno uredili povrtnjake na okunicama
ili se prikljuili nekoj od inicijativa zajednikih urbanih vrtova. Samo u Zagrebu je
trenutano 10 javnih gradskih vrtova s vie od 2000 vrtnih parcela i 20 ha povrine21
te niz neformalnih inicijativa zajednikih vrtova graana na privatnim parcelama.
Posebno uspjean primjer su gradski vrtovi Varadina, a sline inicijative (formalne
ili neformalne) postoje i u Osijeku, Koprivnici, Ivani Gradu, Virovitici, Rijeci, Splitu
Osim pukog odravanja vrtova mnoge inicijative gotovo redovito organiziraju edukativne radionice i promiu naela ekolokog uzgoja, a esto prenose i znanja o uvanju
sjemena. Vrtlari vole raznolikost, rado koriste tradicijske i slobodno opraujue sorte,
a ponekad se iz hobija bave i selekcijom novih slobodno opraujuih sorata. Mnogi
vrtlari kolekcionari su raznolikih sorata iz cijelog svijeta. Kod nas je poznat primjer
Trudi Boro koja u svom vrtu u Vidovcu kraj Poege uzgaja oko 500 sorata rajica22.
Vrtlarenje i povezanost sa zemljom i prirodnim ciklusima dobro djeluje na ope
psihofiziko stanje pa se vrtovi nerijetko koriste i u terapijske svrhe te za edukaciju.
kolski vrtovi imaju bogatu tradiciju jo od kraja 18. st. Postoji podatak da je prvi
kolski vrt osnovan 1840. u Vrbovcu (Cuvaj 1910.), a od 1874. bili su obvezni u nastavi.

15

Time su uvelike pridonijeli razvoju hrvatskog gospodarstva kao i ope kulture vrtlarenja i uzgoja hrane. Vrtovi u gradovima bili su povezani s igralitima i imali ponajprije
rekreativnu ulogu. U svojoj knjizi kolski vrt E. Schwab 1877. kae: Ovdje imaju
prostrano, zrano, drvljem osjenjena igralita i gombalita nadomjestiti gradskoj
djeci manjkajue domae vrtove, ter preprijeiti, da djeca kod kue u sobah vazda ne
ame, ili da se po ulicah ne potepaju, kako to obino biva.23 Danas kolski vrtovi ve
odavno nisu obvezni dio nastave, ali sve vie kola odluuje se obnoviti kolski okoli
i urediti u njemu vrt, a slino je i s djejim vrtiima. Iako vrtii zbog dobi djece nisu
pogodni za odravanje kolekcije tradicijskih sorti, kolski vrtovi osnovnih, a posebno
srednjih poljoprivrednih kola jako se rado ukljuuju u takve inicijative. Visoko gospodarsko uilite u Krievcima kao dio Hrvatske banke biljnih gena provodilo je 2007.
u sklopu Seed Net projekta skupljanje sjemena uz pomo uenika svih osnovnih i
srednjih kola na podruju Koprivniko-krievake upanije. Slian projekt proveden
je 2014. s uenicima Krapinsko-zagorske upanije. Tradicijske sorte uvale su se primjerice u vrtu Srednje poljoprivredne kole u Zagrebu i Slavonskom Brodu.

Tko brine o genetskim resursima

Kada se jednom zatre sjeme neke kulture, gubitak njezinog genetskog materijala
je trajan i ne moe se vie obnoviti. Kada je genetska erozija prepoznata i priznata
kao ozbiljan problem, pokrenuto je niz inicijativa i u politikim i strunim krugovima, meu poljoprivrednicima i vrtlarima. Ovisno o pristupu, razvilo se vie modela
ouvanja genetskih resursa ali kroz dva osnovna pristupa. Prvi je nastao u dravnim
i strunim krugovima. U gotovo svim zemljama svijeta pokrenute su banke biljnih
gena kao tzv. ex situ (lat. izvan lokacije gdje su sorte nastajale) kolekcije. Genetski
materijal, najee sjeme ali i drugi dijelovi biljke iz kojih je mogue razmnoavanje
poput gomolja, lukavica, reznica i sl. pohranjuje se u hladna spremita kako bi bio
istraen i jednog dana moda upotrijebljen u buduem oplemenjivanju bilja. Sve vie
se meutim uvia i vanost tzv. ex situ (lat. na lokaciji gdje su sorte nastale) ouvanja
genetskih resursa i provoenje pokusa. Drugi model je nastao meu organizacijama
civilnog drutva i inicijativama graana, seljaka, vrtlara i poljoprivrednika koji ele ne
samo sauvati genetske resurse konzervirane u onakvom stanju kako su pronaeni
nego ele ponajprije koristiti se tim resursima i nastaviti s njihovim oplemenjivanjem
u praksi staroj gotovo 10 000 godina uvajui sjeme na vlastitom gospodarstvu.
Zakonodavni okviri prepoznaju i potiu prvi model iako se u praksi pojavio cijeli niz
problema. Drugi model, iako prua niz potencijala i vrlo je razvijen u mnogim zemljama, jo uvijek je predmet diskusija kao i mogunost suradnje i nadopunjavanja oba
pristupa.

16

 banke gena
Prvu banku gena pokrenuo je ruski znanstvenik Nikolaj Ivanovi Vavilov u Petrogradu. Izmeu 1916. i 1940. Vavilov i njegovi kolege obili su vie od 50 zemalja svijeta
i stvorili kolekciju od oko 160.000 uzoraka. Tim ekspedicijama dokazano je da su
kultivirane vrste domestificirane u tono odreenim regijama svijeta nazvanim
centri podrijetla. Iako su i drugi vani oplemenjivai bilja tog vremena imali svoje
velike kolekcije lokalnih sorti i populacija (primjerice Vilmorinova kolekcija penice
u Francuskoj ili von Proskovitczeva kolekcija jema u Njemakoj), Vavilov je stvorio
potpuno novi pristup oplemenjivanju bilja baziranom na promatranju kompletnog
genetskog materijala pojedinih vrsta, ukljuujui i pratee korove i divlje srodnike
kao nositelje vanih osobina.
Tijekom ezdesetih godina prolog stoljea otvoreno je niz banaka gena u Europi,
a FAO je ukljuen u rad na ouvanju genetskih resursa od kasnih etrdesetih, no zelena revolucija ipak je zauvijek izbrisala velik dio njihove batine. S vremenom se pristup genetskim resursima sve vie mijenjao. Banke gena stvarane su s idejom uvanja
genetskih resursa kao baze za rad znanstvenika i profesionalnih oplemenjivaa jer se
poljoprivrednici vie ne smatraju dovoljno osposobljenima da ih uvaju i unaprjeuju.
ak i u najboljoj namjeri esto jednostavno nema sredstava za razmnoavanje dovoljno uzoraka kako bi bili dostupni irokom broju korisnika. Izvori sredstava za rad
banaka gena centralizirani su, ovise o politikoj volji i vrlo esto ih nema dovoljno,
a time ni povrina niti osoblja da brinu o velikim kolekcijama. Nakon nekog vremena
dio sjemena propada u spremitima gubei klijavost, jer se pri regeneraciji ipak rade
prioriteti. O sortama i populacijama esto se uva vrlo malo podataka iako su upravo
tradicijska znanja vrijedna koliko i samo sjeme. Problem regeneriranja ex situ kolekcija je da se biljke s vremenom prilagoavaju mikroklimi i uvjetima pokusnog polja,
gubei svoje izvorne karakteristike. In situ ouvanje i pokusi na poljima trebali bi biti
sastavni dio cijelog modela ravnopravno sa ex situ kolekcijama24.
U vrijeme Jugoslavije genetski resursi iz Hrvatske uvani su od osamdesetih godina u Jugoslavenskoj banci biljnih gena u Beogradu u bogatoj kolekciji, posebno raznih
starih sorata i lokalnih populacija kukuruza. Raspadom Jugoslavije, kolekcija je uglavnom propala. Dananja, Hrvatska banka biljnih gena nastala je kroz projekt Seed Net
vedske agencije za razvoj i suradnju (SIDA) koji je trajao od 2004. do 2010. Projekt
je bio usmjeren istraivanju genetskih resursa i formiranju banaka gena u 12 zemalja
jugoistone Europe. U Hrvatskoj je banka formirana po decentraliziranom modelu
kroz radne grupe za pojedine skupine bilja koje je koordiniralo Povjerenstvo za biljne
genetske izvore. Nekoliko aktivnih kolekcija odravaju razliite institucije: HCPHS
Zavod za sjemenarstvo i rasadniarstvo, Osijek (sorte povuene sa Sortne liste),
HCPHS Zavod za voarstvo, Zagreb (kontinentalne vone vrste), Institut za jadranske kulture i melioraciju kra, Split (mediteranske vone vrste), Visoko gospodarsko

17

uilite, Krievci (povre), te Agronomski fakultet, Zagreb (krmno bilje, ljekovito i

aromatino bilje, vinova loza, itarice i kukuruz). Kao jedna od najaktivnijih, radna
skupina za povre provela je dva zanimljiva istraivanja: prikupljanje starih domaih
sorti i ekopopulacija povra uz pomo uenika osnovnih i srednjih kola na podruju
Koprivniko-krievake upanije, a drugi je prikupljanje, karekterizacija i regeneracija
lokalnih ekopopulacija ratike (Brassica oleracea var. acephala) istono jadranskog
obalnog podruja. Uenici su prikupili 9.536 uzoraka sjemena povra pohranjenih u
dijelu banke gena koji odrava Visoko gospodarsko uilite u Krievcima. Prikupljeno
sjeme i reprodukcijski materijal posijani su na kolekcijskom polju Visokog gospodarskog uilita gdje su napravljeni deskripcija, karakterizacija i evaluacija. Materijalima,
za koje je utvrena sortna pripadnost deklariranom nazivu, napravljena je regeneracija te je sjeme pripremljeno za trajno uvanje u nacionalnoj banci biljnih gena25.
Nakon zavretka Seed Net projekta 2010. banka gena nije imala sredstva za rad
te je ta vana zadaa preputena dobroj volji nekolicine entuzijasta. U 2013. izraen
je nacrt Nacionalnog programa ouvanja i odrive uporabe biljnih genetskih izvora
za hranu i poljoprivredu u Republici Hrvatskoj gdje je (pod pritiskom meunarodnih
institucija i potpisanih konvencija) ipak prepoznata vanost njezinog rada te su u
2014. odobrena sredstava i raspodijeljena izmeu 10 institucija (Agronomski fakultet
Sveuilita u Zagrebu, Bc Institut d.d., Institut za jadranske kulture i melioraciju kra,
Institut za poljoprivredu i turizam Pore, Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu
i selo, H.Z.P.C. d.o.o., Podravka d.d., Poljoprivredni institut Osijek, Poljoprivredni
fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera u Osijeku, Visoko gospodarsko uilite u Krievcima)26. Meu tim institucijama nalaze se i gospodarski subjekti, pa banka gena
nije iskljuivo javna i neovisna institucija. BC-institut jedna je od vodeih tvrtki na
hrvatskom tritu sjemenskog kukuruza, a H.Z.P.C.d.o.o. je zastupnik nizozemske
tvrtke HZPC B.V, koja je u Nizozemskoj i u svijetu poznata kao oplemenjiva novih
sorata krumpira i proizvoa sjemenskog krumpira. Podravka d.d. jedno je od najpoznatijih imena hrvatske prehrambene industrije, a bavi se i istraivakim radom radi

18

razvoja novih tehnologija i napredovanja na tritu. Od ukupno 13 uvanih sorata na

sortnoj listi Hrvatske kao odriva sorte Podravka je prijavljena za njih 6. Nema javno
dostupnih podataka o intenciji takvog smjetanja batine genetskih resursa direktno u ruke korporativnog sektora. Pravilnikom o ouvanju i odrivoj uporabi biljnih
genetskih izvora (NN 089/2009 i 004/2014) odreeno je da Ministarstvo odreuje
subjekte za odravanje kolekcija odreenih biljnih vrsta ili skupina vrsta koje su u
sastavu Nacionalne banke biljnih gena.
Banka gena odrava nacionalnu bazu podataka povezanu s europskom bazom
EURISCO27. Uzorci iz baze meutim trebali bi biti dostupni na zahtjev svim uzgajivaima u bilo kojoj zemlji EU-a uz obvezu plaanja odtete ukoliko se to ne potuje.
Sredstva za rad banke gena ne omoguavaju regeneraciju velikog broja uzoraka te
bi preveliki broj zahtjeva mogao izazvati problem. Nacrtom nacionalnog programa
utvrena je takoer i potreba ouvanja in situ kolekcija u suradnji s proizvoaima i
odrivo koritenje u proizvodnji, obuka i obrazovanje te podizanje javne svijesti, no
na tom podruju do sada nije bilo znaajnih rezultata niti su pokrenute konkretne
akcije.
nevladine organizacije i neformalne inicijative
U vrijeme nezaustavljivog irenja zelene revolucije, dio poljoprivrednika i vrtlara i
dalje se opirao takvom pristupu, razvijajui raznolike modele ekolokog poljodjelstva i sjemenarstva. U 50-im i 60-im godinama potreba za formalizacijom njihovih
inicijativa sve je vie rasla. Jedan od pionira grass roots pokreta za ouvanje i razvoj
agrobioraznolikosti i genetskih resursa u Europi bio je Lawrence Hills, britanski
vrtlar, entuzijast. Iskreno zabrinut za budunost tog osnovnog resursa u uzgoju bilja
s obzirom na sve vei razvoj monopolistikih zakona u formi prava oplemenjivaa,
Hills je 1975. preko svoje organizacije Henry Doubleday Research Asociation pokrenuo knjinicu sjemena s oglednim vrtom. Heritage Seed Library danas ima kolekciju
sjemena s vie od 7800 uzoraka, a na 4ha povrine vrta svake godine regeneriraju
oko 1200 sorata. Osim u vrtu organizacije kolekciju regenerira i niz poljoprivrednika
s kojima surauju, a oko 180 volontera regenerira manje zahtjevne sorte u kunim
vrtovima. Sav uzgoj je organski, a udruga ujedno i promie organsko vrtlarstvo i poljoprivredu. Korisnici knjinice za godinju lanarinu dobivaju est paketia sjemena,
a udruga organizira edukaciju, izdaje asopis te savjetima pomae svojim lanovima.
Slini projekti razvijaju se diljem Europe i uvelike se razlikuju po nainu organizacije
i stupnju formalnog djelovanja. Osim niza neformalnih inicijativa kakve su recimo
Sjemenarski krugovi u Portugalu gdje se male grupe ljudi redovito sastaju u vrtovima
kako bi motivirali i savjetovali jedni druge u ouvanju domaih sorti, postoji i niz vrlo
formalnih organizacija koje mogu parirati profesionalnim bankama gena. Svim inicijativama je zajedniko da odravaju iskljuivo slobodno opraujue sorte i tradicijskim

19

metodama oplemenjuju ih u ekolokom uzgoju. Ukljuuju velik broj korisnika od

vrtlara hobista do profesionalnih poljoprivrednika koji na svojim poljima uvaju sorte
i rade na njihovom unapreivanju i istraivanju njihovih svojstava na polju, u uvjetima
proizvodnje gdje su i nastale. Sve inicijative isto tako redovito organiziraju razmjene
sjemena. Pravila razmjene isto tako variraju od inicijative do inicijative. Sjeme se
veinom slobodno razmjenjuje, a dio naprednijih uzgajivaa prodaje sjeme u malim
pakiranjima uzgajivaima poetnicima kako bi pokrili trokove uzgoja. Takav decentralizirani pristup uz okupljanje velikog broja umreenih malih uzgajivaa i volontera
predstavlja svojevrsni crowd sourcing koji jami znatno veu sigurnost batine genetskih resursa.
Udruga koja je najvie pripomogla razvoju takvih inicijativa u Hrvatskoj je Arche
Noah smjetena u gradiu Schilternu nedaleko Bea u Austriji. Arche Noah djeluje
od 1990., a krasi ih ponajprije pedantnost i predanost. Kolekcija broji nekoliko tisua
uzoraka i uva se u posebnoj prostoriji, dijelom u staklenkama s gumenim epovima,
a dijelom u zamrzivaima. Posebno su ponosni na svojih 200 ugroenih domaih
sorata krumpira koje je posebno teko sauvati jer ih treba razmnoiti svake godine.
Dio sjemena regeneriraju sami u prekrasnom baroknom vrtu uz stari dvorac, a velik
dio posla obavljaju lanovi mree uvara domaih sorti. Mrea ima gotovo 9000 lanova, a njihove uloge su razliite. Dio lanova su poljoprivrednici koji redovito razmnoavaju vee koliine sjemena za prodaju u vrtnom duanu zajedno sa sjemenom
iz vlastitog vrta udruge. Sjeme se prodaje u malim pakiranjima izravno korisnicima s
ciljem njihovog ouvanja i regeneracije, a sorte su registrirane u kategoriji amaterskih sorata (takva kategorija trenutano ne postoji u hrvatskim zakonima). Ovakav
oblik prodaje nije usmjeren stjecanju dobiti nego zajedno s prihodima od velikog broja donacija omoguava financijsku samodostatnost i odrivost inicijative neovisno o
sredstvima javnih fondova ili profitnog sektora. Udruga danas zapoljava 19 ljudi. Dio
lanova ima drukiju ulogu i redovito uvaju nekoliko svojih odabranih sorata, a drugi
pak preuzimaju brigu o nekim sortama na godinu dana. Svake godine udruga izdaje
katalog sorata i kontakte sjemenara uz objanjenja pravila razmjene tako da se ona
odvija ne samo preko udruge nego i meu lanovima direktno. lanovi udruge zajedno sa suradnicima u Hrvatskoj, proveli su 1996. istraivaku ekspediciju diljem naih
sela. Prikupljeno je niz naih domaih sorata, a velik dio te kolekcije pohranjen je kao
rezerva u Arche Noah. Osim uzgoja sjemena, Arche Noah se bavi i zagovaranjem i
praenjem sjemenarske politike. Kroz niz radionica pod nazivom How to protect our
seeds (eng. Kako da zatitimo nae sjeme) ve nekoliko godina okupljaju europsku
koaliciju udruga ujedinjenih u praenju europske politike prema agrobioraznolikosti.
U Hrvatskoj trenutano djeluje niz inicijativa za ouvanje i unapreenje agrobioraznolikoti. Veina ih je u kontinentalnoj Hrvatskoj (akovec, Varadin, Ludbreg,
Nova Gradika, Zagreb, Sisak) no razmjene sjemena i zanimljive inicijative organizira-

20

ju se i u junom dijelu. Sve vei broj posjetioca dolazi na razmjene sjemena motiviran
najee eljom za ouvanjem raznolikosti, tradicije ili ponukan znatieljom.

Razvoj zakonodavnih okvira u sjemenarstvu

i njihov utjecaj na genetske resurse
Prvi zakon o sjemenu u svijetu razvijen je u Ujedinjenom Kraljevstvu 1869. Razvoj
zakona u svim ostalim zemljama Europe pratio je povijesni kontekst ratova, gladi i
ratom oslabljenih ruralnih zajednica koje nisu uspijevale prehraniti rastue stanovnitvo u poslijeratnom razdoblju. Iako je dio znanstvenika i prvih oplemenjivaa zagovarao sustavno oplemenjivanje tradicijskih sorata i populacija kroz odrivi pristup, na
stvaranje zakonodavnih okvira utjecala je opinjenost poveanjem prinosa, razvojem
mehanizacije i stvaranjem superiornih sorata visoke produktivnosti kao dijela zelene
revolucije 1945.-1970. Temelji europskih zakona o sjemenu razvijeni su ve samim pokretanjem Europske ekonomske zajednice i prvom Zajednikom poljoprivrednom politikom 1957. Njezini ciljevi u vrijeme kada je stvarana bili su podizanje poljoprivredne
produktivnosti promicanjem tehnikog napretka, industrijalizacija proizvodnje pa
tako i sjemenarstva radi uinkovitije organizacije, osiguranje ivotnog standarda
poljoprivrednika ali i dovoljnih koliina proizvoda za potroae po razumnim cijenama
te stabilizacija i sigurnost opskrbe trita. Razvoj industrije i trita sjemena u tome
je imao vanu ulogu, a ono se razvijalo s ciljem stvaranja jasnoe i transparentnosti,
dobre klijavosti i zdravstvene ispravnosti sjemena. Za razliku od zakona u Americi
gdje je osnovna postavka od poetka bilo reguliranje kvalitete sjemena razvojem
slobodnog trita i dobrovoljna registracija sorti, u Europi je sjemenska proizvodnja
strogo nadzirana. Izmeu 1966. i 1970. doneseno je 10 osnovnih direktiva o marketingu pojedinih skupina kultiviranog bilja kao i o zajednikom katalogu (sortnoj listi)
onih sorata koje se smiju proizvoditi i stavljati na trite.
Rezultat takve poljoprivredne politike uvelike je premaio oekivanja i prerastao
zadane ciljeve. Kada su zadovoljene osnovne potrebe prehrane stanovnitva, indu
strijalizacija poljoprivrede poela je razvijati trine vikove, dovela do ponovne
destabilizacije trita, znatnih zagaenja okolia i silne erozije biljnih genetskih
resursa. Zajednika poljoprivredna politika revidirana je vie puta (2003. te ponovo u
programskom razdoblju 2007.-2013.), a nova reforma je u zavrnoj fazi. Sjemenarsko
zakonodavstvo takoer je doivjelo neke izmjene, ali u osnovi je ostalo isto, osim to
su 2008.-2010. uvedene tri nove direktive kojima se uvode pojmovi zatite tzv. uvanih sorata i biljnih genetskih resursa.
Postojei okviri zakona koji reguliraju trite sjemenom razvijeni su kroz 11 direktiva prema skupinama biljnog materijala, direktivu o zajednikoj sortnoj listi te tri

21

direktive o stavljanju na trite uvanih sorata. Taj dio zakonodavstva povezan je s

jo 90 razliitih pravnih akata (biljnog zdravstva, prometa GMO, prava oplemenjivaa
i patentnih prava, ostalih trgovinskih propisa i sporazuma o slobodnoj trgovini i dr.).
Drave lanice implementiraju te direktive u svojim zakonima na razliite naine,
ovisno o lokalnim prilikama i pravnim tradicijama. Moe se rei da je sjemenarsko
zakonodavstvo Europe vrlo komplicirano i fragmentirano, a u mnogim zemljama
lanicama propisi o primjerice marketingu sjemena, biljnom zdravstvu i pravima oplemenjivaa i dalje su izmijeani. Tijekom 2012. Europska komisija iznijela je prijedlog
reforme takve zakonske strukture kroz uvoenje nove Uredbe o stavljanju na trite
biljnog reproduktivnog materijala ((COM (2013.) 262) final, 2013/0137 (COD)). Uredba
bi predstavljala jedinstveni zakon koji bi bezuvjetno prihvatile sve lanice i ujedinio bi
sve postojee direktive i svo sjeme na tritu bez obzira na skupinu (poljoprivredno
sjeme, sjeme ukrasnog bilja, ak i divljih vrsta te umarsko sjeme). Osim kompleksnih
rasprava meu razliitim strukama (agronoma, krajobraznih arhitekata, umara, biologa) razvio se i vrlo velik konflikt ukljuujui tri strane:
sjemenarska industrija ouvanje biljnih genetskih izvora na formalnoj razini
neformalno, grass roots ouvanje i unapreenje agrobioraznolikosti
model sjemenarske industrije
Interes razvoja industrije uglavnom se i dalje opravdava brigom o sigurnosti hrane za
rastuu svjetsku populaciju iako, kako je navedeno u uvodnom dijelu, razvoj trita
ne podupire pravednu raspodjelu osnovnih resursa na zemlji. Svjetska trgovina i
ostvarivanje dobiti kompanija u trinoj utakmici takoer je neupitan interes. Kako i
dalje velik dio proizvoaa samostalno brine o sjemenu i osnovnim biljnim genetskim
resursima za svoju proizvodnju te ne predstavlja trite velikih svjetskih kompanija,
sjemenska industrija u partnerstvu sa zakonodavstvom ulae napore da stekne prednost. Otkrie metode hibridizacije bilo je prva karika osiguravanja trita s obzirom
na to da se hibridno sjeme ne moe dalje razmnoavati kao farmersko sjeme jer u
iduoj generaciji ne daje plodno potomstvo ili oekivani prinos. Trgovina osnovnim
sjemenom roditeljskih biljaka za dobivanje hibrida odvija se meu oplemenjivakimkuama, a sjeme se poljoprivrednicima prodaje kao certificirano sjeme. Prava
oplemenjivaa kao dio prava intelektualnog vlasnitva u Europi regulirana su 1961.
uspostavljanjem Meunarodne unije za zatitu novih biljnih sorti i potpisivanjem
Meunarodne konvencije za zatitu novih biljnih sorti UPOV (revizije su provedene
1961., 1972., 1978. i 1991.). Konvencija je u Europskom zakonodavstvu implementirana
Uredbom Vijea (EZ) br.2100/94 o oplemenjivakim pravima Zajednice. Oplemenjivaka prava dodjeljuju se u Uredu zajednice za zatitu novih biljnih sorti (CPVO). U
Hrvatskoj je isti sustav uspostavljen potpisivanjem UPOV konvencije 2000. godine28.
Ovakav oblik zatite jami oplemenjivaima ekskluzivno pravo na koritenje sorte i

22

pravo na naknadu. Time je omogueno prebacivanje oplemenjivanja bilja u privatni

sektor.
Za razliku od europskog zakonodavstva, u Americi su prava oplemenjivaa regulirana patentnim pravima. Prvi patent na ivi organizam dodijeljen je za Pasteurov
kvasac 1873, a US Plant Patent Act donesen je 1930. Patentna prava razlikuju se od
prava oplemenjivaa jer njihov nositelj dobiva pravo ne samo na novu sortu nego
na odreeno svojstvo ili dio ivog organizma. Patenti se nerijetko izdaju za svojstva
poznata u tradiciji raznih zemalja, najee takozvanog Treeg svijeta te se time
ograniava njihova tradicijska upotreba. Takav obrazac nazvan je biopiratstvo.
Sporazumima o slobodnoj trgovini i ulaskom u WTO lanice Eu preuzele su obvezu
izdavanja patenata izmeu ostalog i na ive organizme, pa oni postupno postaju
praksa. U veljai 2014. meunarodna koalicija nevladinih organizacija pokrenula je niz
prosvjeda ukazujui na ove probleme29.
Neovisno o pravima oplemenjivaa za sve sorte stavljene na trite u bilo kojoj
zemlji EU-a obvezan je upis na sortnu listu te zemlje kao i na zajedniku sortnu listu
EU-a. Za dokazivanje identiteta sorata obvezno je provoenje DUS testa, testa razliitosti, ujednaenosti i stabilnosti te VCU testa vrijednosti za kultivaciju i upotrebu.
Testiranja traju dvije godine, a obavljaju se u uvjetima konvencionalne proizvodnje30. Promatraju se meu ostalim prinos, gospodarske kvalitete prema vrsti i sorti,
otpornost na najee bolesti i dr. Ispitivanja su usmjerena zadovoljavanju kriterija
industrije, ne ukljuuju promatranja kako se sorta ponaa u specifinim uvjetima ili
u ekolokoj proizvodnji, ne utvruje se stabilnost prinosa ili okus plodova. Za odravanje sorte na listi plaa se naknada i korist od toga imaju kompanije koje to sjeme
proizvode i/ili plasiraju na trite. Veu prednost na tritu ostvaruje kompanija koja
ima oplemenjivaka prava i prijavljeno odravanje veeg broja sorata kao i najprodavanijih sorata.
U nemilosrdnoj trinoj utakmici dogaa se da udruge za zatitu i unapreenje
agrobioraznolikosti budu na udaru kompanija. Poznat je primjerice sluaj kada je tvrtka Graines Baumaux SAS 2005. godine tuila francusku udrugu Kokopelli za nelojalnu
konkurenciju zbog prodaje 461 neregistrirane slobodno opraujue sorte s ciljem
odranja agrobioraznolikosti (A.G.Kokott Case C59/11). Suenje je trajalo sve do
2012. kada je Europski sud pravde presudio u korist kompanije, no nakon toga europsko zakonodavstvo ipak je poelo uzimati u obzir i druge oblike ouvanja genetskih
resursa izvan koncepta uvanih sorata, no uvodei pojmove kao amaterske sorte ili
nie31.
model uvanih sorata i formalnog ouvanja genetskih resursa
Uvidjevi razinu problema genetske erozije u europsko zakonodavstvo je uveden
model zatite starih domaih i udomaenih sorti specifinih svojstava sa ili bez znat-

23

ne gospodarske vrijednosti. Takve sorte mogu se upisati na sortnu listu i radi in situ
ouvanja, doputenja je njihova proizvodnja i plasiranje na trite ali pod posebnim
uvjetima. uvana sorta definirana je kroz prilagoenost lokalnim uvjetima i regionalnim posebnostima to je najee i naznaeno u njezinom imenu. Kako bi se sauvala
ta specifina svojstva prilagoenosti lokalnim uvjetima, sorta se smije proizvoditi
i staviti na trite samo u regiji podrijetla. Odreena su i kvantitativna ogranienja
proizvodnje takvog sjemena. Doputena je proizvodnja do 0,5% (ili za neke vrste
0,3%) sjemena iste vrste koje se koristi u toj sezoni ili ukupna koliina dovoljna za
sjetvu na 100 ha povrine. Ukupna koliina sjemena uvanih sorti u svakoj od zemalja
lanica ne smije prijei 10 % ukupno koritenog sjemena (ili maksimalno za 100 ha
povrine). Takav pristup potie na sustavnu inventarizaciju batine tradicijskih sorata
i ponovno valoriziranje njihovih kvaliteta. No ovako zatvorena u svojevrsnu niu
agrobioraznolikost je ograniena na gotovo muzejski pristup zaustavljanja razvoja
batine tradicijskih sorata u trenutku registracije sorte i nastavka odravanja takvih
svojstava radi transparentnosti i jasnoe na tritu. Takvo poimanje svakako je vrijedno, ali i dalje nedostatno za zaustavljanje genetske erozije.
U kontekstu klimatskih promjena zadravanje tradicijskih sorata i populacija
unutar regije podrijetla ograniava irenje korisnog genetskog materijala diljem Zemaljske kugle (to se slobodno odvijalo posljednjih 10.000 godina). Time se zatvaraju
vrata moguem adaptiranju sorata iz drugih klimatskih pojaseva slinijih dananjoj
situaciji klimatskih ekstrema nego stanju klime prije 15 godina. Takav model, podsjetimo se, promovirali su nekad ugledni znanstvenici i oplemenjivai prije zelene revolucije poput N. I. Vavilova predlaui odriv model oplemenjivanja kombinacijama
unutar bogate kolekcije sorata iz cijelog svijeta, ukljuujui i divlje srodnike pojedinih
vrsta koje mogu pridonijeti prirodnoj otpornosti tako kreiranih novih sorata. Za
opstanak ovjeanstva ovaj model moe biti vrlo znaajan radi tenje odrivosti i
ekolokom pristupu proizvodnji.
Osim koncepta uvanih sorata Europska unija za povre uvodi i kategoriju amaterskih sorata bez posebne vrijednosti za kultivaciju i upotrebu, ali razvijenih za uzgoj
u posebnim uvjetima prema Direktivi Komisije 2009/45/EC32. Ovdje nema kvantitativnih niti regionalnih ogranienja, ali sjeme se smije stavljati na trite samo u malim
pakiranjima. Takva kategorija prua mnogo vie mogunosti, pogodnija je za zatitu
lokalnih populacija iako se od njih i dalje oekuje stabilnost i zadravanje svojstava iz
generacije u generaciju.
neformalno ouvanje agrobioraznolikosti
Radi stvaranja jasnije slike potrebe za takvim pristupom, moemo ouvanje slobodno
opraujuih sorata i lokalnih populacija usporediti s uzgojem pasa mjeanaca kao
kunih ljubimaca. Uzgoj istokrvnih pasmina moe biti profitabilan i est je razlog

24

zato se uzgajivai na to odluuju. S druge strane dokazano je da su mjeanci zbog

vee genetske razliitosti meu populacijama esto otporniji, zdraviji (mnoge pasmine imaju uroene bolesti) i daju beskonaan niz kombinacija raznolikih boja i oblika
to mnogi ljudi posebno vole. Pokuaj registracije svih tradicijskih, slobodno opraujuih sorata i lokalnih populacija bio bi slian pokuaju sustavnog opisivanja svih pasa
mjeanaca, njihovog svrstavanja u skupine i nastavka njihovog profesionalnog uzgoja
u uem srodstvu kako bi s vremenom njihovo potomstvo poelo zadravati iste karakteristike i pretvorilo se u pasminu. Od toga bi dio najboljih pasmina bio odabran
za daljnji uzgoj i oplemenjivanje dok bi sve ostale bile pospremljene unutar okvira
institucija, poput muzeja. Takav pristup predstavlja ponavljanje istog obrasca koji
je i doveo do propadanja bogatstva genetske raznolikosti kultiviranih vrsta i mnogi
uzgajivai odluno mu se protive. Zakonski okviri ne zabranjuju uzgoj takvih biljnih
mjeanaca, ali ograniavaju mu pristup tritu. Razmjene sjemena bez novca este
su, no mnoge posjetitelje i korisnike raznolikih programa, posebno poetnike, teko
je naviknuti da sjeme iskljuivo razmjenjuju. Napredniji uzgajivai bili bi demotivirani
da uzgajaju vee koliine sjemena namijenjenih praktinom promoviranju ouvanja
i unapreenja agrobioraznolikosti jer ne bi mogli pokriti trokove, to dugorono ne
bi bilo rentabilno. Isto tako prodaja sjemena zadrava udruge unutar okvira neprofitnog djelovanja ali omoguava samodostatnost i odreeni stupanj profesionalizacije
u ouvanju biljnih genetskih resursa in situ kroz iroke mree korisnika i ogledne,
edukacijske vrtove. Kada bi ta mogunost bila ukinuta financijska odrivost takvih
inicijativa ovisila bi ponovno o javnim sredstvima iz projekta udruga to je esto
riskantno i vodi veoj birokratiziranosti. U ovom kontekstu ostaje za raspravu to
uope znai pojam trita jer prodaja sjemena ovdje nije usmjerena stvaranju profita.

Razvoj procesa donoenja Uredbe

o proizvodnji i stavljanju na trite
biljnog reproduktivnog materijala
Rad na prijedlogu nove uredbe zapoeo je 2008. godine, a 2011. predloene su mogue opcije njezinog razvoja te izraena analiza moguih utjecaja. U 2012. neslubeni
dokument (non paper) izazvao je burne prosvjede u javnosti i pokrenuto nekoliko
meunarodnih koalicija i kampanja upuujui na jo nepovoljniji poloaj u kojem bi se
mogle nai slobodno opraujue sorte i agrobioraznolikost u sluaju da takav zakon
stupi na snagu. U svibnju 2013. Europska komisija objavila je slubeni nacrt dokumenta. Reakcije su bile jo burnije, to je u konanici dovelo i do odbijanja takvog
prijedloga u europskom Parlamentu u oujku 2014. Vijee nije poduprlo potpuno
odbacivanje, ali predstavnici su se sloili oko toga da su potrebne radikalne izmjene.

25

Nakon izbora, novi Parlament je potvrdio odbacivanje prijedloga uredbe i u tijeku je

njegovo revidiranje.
Gdje su nastali toliki problemi? Ve u prvom dijelu uredbe i njezinom sadraju
vidljivo je irenje ogranienja i stroge birokratske procedure kontrole za svo sjeme
na tritu jednako. Postojee direktive razdijeljene po grupama kultiviranih vrsta
od gospodarskog znaenja propisuju ogranienja primjereno praktinoj organizaciji
i potrebama u skladu s organizacijom trita i specifinostima prema biljnim skupinama. Time se djelokrug ovog zakona proirio na cijeli niz vrsta koje ranije nisu bile
unutar tih okvira, a ujedno predstavlja pokuaj spajanja gotovo nespojivog, kao to je
pokuaj odreivanja istih pravila za marketing sjemena poljoprivrednog i umarskog
biljnog reproduktivnog materijala. U uvodnom dijelu izbrisana je i formulacija namijenjeno komercijalnoj eksploataciji u definiciji trita, ime se djelokrug ovog zakona
proirio i na cijeli niz aktivnosti usmjerenih ouvanju agrobioraznolikosti, a ne iskljuivo komercijalnim aktivnostima. Zakonom je regulirana i razmjena sjemena meu
proizvoaima, pri emu bi oni u sluaju da ele razmijeniti sjeme bez novca trebali
zadovoljiti ostale propise koji se navode u uredbi i registrirati sorte bilo kao uvane
sorte ili tzv. niche market sorte. Ve na samom poetku dana je definicija profesionalnog proizvoaa kao bilo koje osobe (privatne ili pravne) koja se bavi proizvodnjom, oplemenjivanjem, odravanjem, uvanjem ili stavljanjem sjemena na trite.
Za sve takve proizvoae obvezna je registracija, osiguravanje kvalitete i slijedivosti
biljnog materijala i plaanje naknade u trenutano nepoznatom iznosu. Nigdje nije
definirano da je ostavljena mogunost proizvoau kako bi se bez dodatne registracije koristio farmerskim sjemenom iz vlastite proizvodnje. Takva praksa postoji ve
10.000 godina, stvorila je svu poznatu genetsku raznolikost usjeva i njezina zabrana
ili ograniavanje administrativnim optereenjima i kaznama nije osnovana. Kako bi se
izbjeglo dodatno marginaliziranje ranjivih skupina ruralnog stanovnitva i malih proizvoaa, iz zakona bi svakako trebali biti izuzeti pojedinci i mala obiteljska gospodarstva. Novost koju bi takav prijedlog zakona uveo je i obveza registracije vrsta i
sorata bez ikakve ili s vrlo malom komercijalnom vrijednou. Takva praksa takoer
je neosnovana i registracija slobodno opraujuih vrsta i sorata koje nisu zatiene
nikakvim pravima oplemenjivaa ne bi trebala biti obvezna. Mnogo bitnih stavki
ostavljeno je za kasnije odreivanje delegiranim aktima i trenutano je nepoznato, a
ne ostavlja se ni malo prostora dravama lanicama da prilagode pravila konkretnoj
situaciji u svojoj zemlji. Delegiranim aktima ostavljeni su i vani detalji oko definiranja obaveze DUS i VCU testa za sorte u organskoj proizvodnji koji su ovdje neprimjereni jer se, kao to je ve spomenuto, provode u uvjetima konvencionalne proizvodnje.
Uvoenje prilagoenih testova i nejasne formulacije heterogenog materijala ne bi
rijeilo ovaj problem i bilo bi ga lake rjeavati unutar postojeih okvira koje koriste
Europski konzorcij organskih oplemenjivaa bilja (EcoPB)33 i IFOAM-EU kao krovna

26

organizacija ekolokih proizvoaa. Registracija svega biljnog materijala predloena

je radi ostvarivanja transparentnosti na tritu no sortne liste esto ne daju kupcu
dovoljno informacija je li registrirana sorta stvarno dostupna na tritu kao ni o tome
kako se sorta ponaa u specifinim lokalnim uvjetima. Puno vie transparentnosti
postiglo bi se oznaavanjem sjemena oznakama proizvoaa. Pojednostavljeni oblik
registracije (slubeno priznati opis) mogu je jedino uz povijesna i geografska ogranienja (treba dokazati da je stara sorta nekada bila na tritu kao i regiju podrijetla).
Ovdje se ponovno ponavljaju ogranienja razvoju i irenju slobodno opraujuih sorata koje nisu zatiene pravima oplemenjivaa. Najvie polemika vodilo se oko lanka
36 koji izdvaja iz obveze registracije proizvoae s manje od 10 zaposlenih i dva
milijuna eura godinjeg prometa. Ovaj lanak uveden je s namjerom zatite genetskih
resursa pretpostavljajui da ih uvaju mali proizvoai. No ni mnoge sjemenarske
kompanije nemaju toliki godinji promet, a u uvjetima intenzivnog uzgoja kao recimo
u ekolokoj proizvodnji povrtnog sjemena, organizacija ili gospodarstvo moe brzo
premaiti brojku od 10 zaposlenih. Bez obzira ima li proizvoa obvezu registracije ili
ne, sorte koje uzgaja trebao bi registrirati, osigurati zdravstvenu ispravnost, dokazati
slijedivost i platiti naknadu tako da ovaj lanak ni malo ne olakava situaciju primjerice udrugama koje odravaju kolekcije i s nekoliko tisua uzoraka34.
Meunarodna koalicija udruga okupljena u Beu u studenom 2013. donijela je
Deklaraciju u duhu istine, ivota i pravde35 kojom zahtijeva:
1. Ljudi, bez obzira jesu li poljoprivrednici ili vrtlari, ne smiju imati obvezu kupovanja sjemena ili drugog biljnog reproduktivnog materijala od komercijalnih
dobavljaa. Bilo koja regulativa mora jamiti pravo poljoprivrednika, vrtlara i svih
kolektiva da koriste, razmjenjuju i prodaju vlastito sjeme i biljke kako bi se potivala Deklaracija o ljudskim pravima i Meunarodni ugovor o biljnim genetskim
izvorima (ITPGR-FA).
2. Industrijski standard ne smije biti prihvaen kao standard za trgovinu sjemenom i
biljkama. On podrazumijeva tehnike i pravne definicije s kojima se biljke kao dio
prirode ne mogu poistovjetiti i ne prepoznaje znaenje bioraznolikosti.
3. Biljke koje se slobodno razmnoavaju ne smiju biti predmet obvezne registracije
sorata niti certifikacije sjemena i biljaka. Bioraznolikost treba imati prednost pred
komercijalnim interesom jer je ona javno dobro isto kao i voda.
4. Javnost treba konzultirati za sve prijedloge koji utjeu na bioraznolikost i odluke
trebaju donositi odabrani predstavnici. Zatita bioraznolikosti nije tehniki detalj prema Ugovoru o funkcioniranju EU-a.
5. Pravila oznaavanja trebaju biti istinski transparentna i odraavati razvoj tehnologije, ukljuujui i nove mikrobioloke uzgojne metode i bilo kakva tehnika ili
pravna ogranienja uporabe.
6. Slubene kontrole kojima se upravlja sjemenom i biljkama trebaju ostati u djelokrugu javnih slubi i trebaju biti besplatne za male operatore (mikro-poduzetnike)

27

Usporedba postojeih sjemenarskih zakona u Europi

Postojei zakoni kojima je u Europi regulirano stavljanje na trite biljnog reproduktivnog materijala, iako postavljaju niz prepreka irenju agrobioraznolikosti, jo uvijek
predstavljaju bolje okvire od predloene uredbe. Niz zemalja iskoristio je mogua
odstupanja kako bi bolje zatitile svoje genetske resurse i omoguile njihov daljnji
razvoj36.
1. Definicija trita kroz formulaciju s ciljem komercijalnog koritenja omoguava razmjenu meu proizvoaima ili proizvoaa s drugim osobama ukoliko
sjeme i reproduktivni materijal nisu javno ponueni na tritu
2. Oslobaanje obveze slubenog zatvaranja i oznaavanja za mala pakiranja ponuena direktno krajnjim korisnicima i oslobaanje obaveze registracije malih
proizvoaa koji direktno prodaju iskljuivo mala pakiranja sjemena i drugog
reproduktivnog materijala - smanjuje birokratske obveze i trokove, omoguava
slobodniji promet sjemena namijenjenog irenju i unapreenju agrobioraznolikosti jer je to najei model. Takvo sjeme esto nude stariji ljudi sa sela koji uvaju
veliko bogatstvo domaih sorata i tradicijska znanja, a nisu ni dovoljno informirani niti imaju mogunost zadovoljiti slubene propise, a za tim nema ni potrebe.
3. Pojednostavnjeno oznaavanje kod direktne prodaje neprofesionalnim korisnicima reproduktivnog materijala ukrasnih vrsta - nije obvezna pripadnost tono
odreenoj sorti, a moe se odnositi i na cijelu grupu ili lokalnu populaciju.
4. Odstupanja vezana uz testiranja, selekciju, pokuse i znanstvene svrhe omoguava razmjenu sjemena, posebno meu poljoprivrednicima i prodaju biljnog reproduktivnog materijala u te svrhe. Ponekad se spominje i prodaja u svrhu pokusa
ouvanja genetske raznolikosti.
5. Lokalna cirkulacija biljnog reproduktivnog materijala iz obveze registracije i
slubenih kontrola mogu biti izdvojeni proizvoai koji prodaju direktno krajnjim
korisnicima na lokalnom tritu koji nisu profesionalno ukljueni u biljnu proizvodnju
6. Odstupanja kod uvoza sjemena paketi do dva kg sjemena mogu se slobodno
uvesti iz treih zemalja ako to nije izriito zabranjeno bilateralnim sporazumima.
7. Odstupanja kod izvoza postojee direktive ne primjenjuju se kod izvoza u tree
zemlje
8. Ostala odstupanja koja osiguravaju drukije kvalitete, proceduralne mjere, identifikaciju sorata primjerice omoguavanje drukijih uvjeta proizvodnje sjemena
u ekolokoj poljoprivredi ili manja ogranienja za sorte od minimalne ekonomske
vanosti (amaterske sorte)

28

ouvanje genetske
raznolikosti

ukrasno bilje

manje striktna pravila

za sorte od minimalne
gospodarske vanosti

Pokusi i istraivanja

Lokalna cirkulacija

mala pakiranja namijenjena

direktnoj prodaji krajnjem
korisniku odstupanja
od obveza registracije
proizvoaa

mala pakiranja namijenjena

direktnoj prodaji krajnjem
korisniku odstupanja od
slubenog oznaavanja

mala pakiranja

neobavezna registracija za
lozu, ukrasno bilje i voke

formulacija namijenjeno
za komercijalno koritenje

BG CZ DE DK

BE

odstupanje

ES

GR

HR HU

IE PL RO SL

SW UK

FR

Tablica 2 Primjena odstupanja u zakonodavstvu nekih zemalja Europe

29

Zakonodavstvo prema ouvanju

i razvoju agrobioraznolikosti
i biljnih genetskih resursa u Hrvatskoj
Zakonodavni okviri vezani za biljni reproduktivni materijal organizirani su Zakonom
o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja (NN 140/2005,
i 055/2011). Na taj zakon nadovezuje se niz pravilnika koji prate europsko zakonodavstvo prema skupinama korisnog bilja i Pravilnik o upisu sorti na sortnu listu (NN
045/2008, 084/2008 i 077/2013). Tri europske direktive o uvanim sortama spojene
su u Pravilnik o stavljanju na trite sjemena uvanih sorti (NN 043/2013 i 040/2014).
Prema ovom pravilniku i Pravilniku o upisu sorti na sortnu listu uvana sorta definirana je kao domaa sorta koja potjee iz domaih biljnih genetskih izvora i nije bila
predmet sustavnog oplemenjivanja, a uzgajana je, odravana i umnaana u Republici
Hrvatskoj, u slinim ekolokim uvjetima. Sorta se moe smatrati domaom i ako je
stvorena u RH prije vie od 15, ili u sluaju loze 30 godina, a sjeme se i dalje odrava i
proizvodi u Hrvatskoj ili u slinim ekolokim uvjetima. Udomaene sorte takoer su
ukljuene u ovaj koncept kao strane sorte koje su se proizvodile u RH prije vie od 15
godina i 50 godina u sluaju loze, prilagodile su se ekolokim uvjetima, a odravaju se
i proizvode i danas. Da bi bila upisana na sortnu listu, treba dokazati da je sorta razliita, da nakon reprodukcije zadrava svojstva i da ima odgovarajuu VCU vrijednost.
Mjeavine krmnog bilja takoer su ukljuene u ovaj pravilnik, a ne u zaseban propis
kao u EU-u. U koncept uvanih sorata ukljuene su i tradicijske sorte definirane kao
skup populacija ili klonova biljne vrste koji su prilagoeni okolinim uvjetima svojeg
podneblja. Proizvodnja reproduktivnog materijala uvanih sorata podlijee istim
kvantitativnim i geografskim ogranienjima prema europskoj direktivi.
Izmjenom Pravilnika o trokovima za usluge i postupke koje provodi Hrvatski
centar za poljoprivredu, hranu i selo Zavod za sjemenarstvo i rasadniarstvo dodatno su smanjeni trokovi priznavanja uvanih sorti. Plaa se samo zahtjev za priznavanje u iznosu od 500 kn, odravanje na Sortnoj listi Republike Hrvatske je besplatno
i nema dodatnih trokova. U godinjem programu aktivnosti za 2014. godinu, koji je
donijelo Povjerenstvo za biljne genetske izvore za potrebe provoenja Nacionalnog
programa predvien je postupak upisa dvadesetak najvrednijih autohtonih sorata
povra na Sortnu listu Republike Hrvatske kao uvanih sorti, a planira se osiguravati
potrebne koliine osnovnog sjemena za zasnivanje sjemenskih usjeva novopriznatih
uvanih sorti povra (Ministarstvo poljoprivrede, izvjee za medije, svibanj 2014.).
Sortne liste iz vremena prija ulaska u EU biljeile su niz domaih i udomaenih sorata
u uporabi37. Sve one izbrisane su sa sortne liste ulaskom u Europsku uniju radi pravila
obvezne registracije odrivaa za to nai poljoprivrednici nisu bili pripremljeni niti
su razumjeli posljedice takvog scenarija. Na sortnoj listi 2014. godine bilo je tek 13

30

registriranih uvanih sorti. Poljoprivrednicima registracija i dalje predstavlja dodatan

administrativni teret i mnogi ne vide interes za takvo ukljuivanje u ouvanje biljnih
genetskih resursa. Potrebno je u svakom sluaju raditi na podizanju svijesti, irenju
znanja ali i poljoprivrednicima pruiti adekvatnu savjetodavnu pomo i motivaciju.
U europskim direktivama (Direktivi Komisije 2009/45/EC), kao to je spomenuto
u prethodnom poglavlju, postoji odstupanje od kriterija za proizvodnju uvanih sorata u sluaju tzv. amaterskih sorata bez stvarne vrijednosti za proizvodnju ali za uzgoj
u specifinim uvjetima. Kao amaterske sorte priznaju se iskljuivo sorte povra, za
njih nema kvantitativnih niti geografskih ogranienja, ali na trite smiju doi samo
u malim pakiranjima. U Hrvatskoj su i te sorte ukljuene u isti pravilnik i na njih se
primjenjuju ista kvantitativna i geografska ogranienja. Ovakva praksa nepovoljna
je sa stajalita ouvanja agrobioraznolikosti, a i nelogina promatrajui krajobraznu
raznolikost Hrvatske koja prepoznaje ak 16 regija s razliitim uvjetima proizvodnje i
ograniavajuim initeljima u proizvodnji.
Zakon o sjemenu takoer u biljni reproduktivni materijal uvrtava i presadnice i
micelije jestivih i ljekovitih gljiva to je neuobiajeno i u drugim se zemljama ne primjenjuje. Formulacija namijenjeno za komercijalno koritenje primjenjuje se u opisu
trita kao i sva, u prethodnom poglavlju spomenuta odstupanja za ukrasno bilje.
Isto tako mogue je uvesti manje koliine sjemena za vlastite potrebe bez prijave
fitosanitarnoj inspekciji (NN 140/2005, lanak 73.1) . Prema pravilniku o stavljanju
na trite sjemena povra (NN 129/2007, 078/2010 i 043/2013) sjeme za ekoloku
proizvodnju treba udovoljiti jednakim zahtjevima kao i za konvencionalnu i uz to biti
proizvedeno u skladu s propisima o ekolokoj poljoprivredi (lanak 28). Ako ekoloki
proizvoa stavlja na trite sjeme uvane sorte treba zatraiti rjeenje Zavoda za
sjemenarstvo i rasadniarstvo uz dokaz da je registriran kao odriva te sorte (lanak
26). Pravilnik odreuje i veliinu sitnih pakiranja kao pet kg za mahunarke, 500 g za
luk, krasuljicu, parogu, blitvu lisnatu ili blitvu rebrastu, ciklu, postrnu repu, lubenicu,
buu, tikvu, mrkvu, rotkvicu, crni korijen, pinat, matovilac te 100 g za sve druge
vrste (lanak 3.2)
Pravilnik o stavljanju na trite sjemena povra (NN 129/2007, 078/2010 i
043/2013) nekoliko je puta izmijenjen. Izmjene 2010. godine ukinule su vana odstupanja kod stavljanja na trite sjemena u sitnim pakiranjima. Iz lanka 14 izbrisana
je formulacija koja je doputala da se sjeme u sitnom pakiranju oznaava samo proizvoakom informacijom. U lanku 16 ostavljena je mogunost da dobavljai koji
proizvode sjeme povra na teritoriju Republike Hrvatske mogu staviti na trite sitna
pakiranja mjeavina sjemena razliitih sorata iste vrste pod kategorijom standardno
sjeme. No izbrisana je mogunost jednostavnijih zahtjeva plombiranja i oznaavanja
za sitna pakiranja. Mogunost lokalne cirkulacije kroz omoguavanje proizvoaima
da na trite stavljaju male koliine sjemena namijenjene iskljuivo direktnoj prodaji

31

krajnjim korisnicima u Hrvatskoj nije iskoritena. Takva praksa teti ouvanju biljnih
genetskih izvora in situ. Iste 2010. godine izmjenama Pravilnik o stavljanju na trite
reprodukcijskog sadnog materijala i sadnica namijenjenih za proizvodnju voa (NN
100/2009, 153/2009, 072/2010), ukinuta je mogunost takve lokalne cirkulacije i za
vone sadnice.
Na ouvanje i koritenje biljnih genetskih resursa itarica utjecaj ima i propis
vezan za biljno zdravstvo, a tie se spreavanja irenja smrdljive snijeti (Tilletia ssp.)
kod etiri vrste: penice, jema, zobi i tritikala. Ministarstvo je 2013. godine objavilo
Naredbu o poduzimanju mjera za spreavanje irenja i iskorjenjivanja smrdljive snijeti - Tilletia spp. (NN 080/2013) kojom propisuje obvezno koritenje certificiranog
sjemena u uzgoju itarica. Iznimno, proizvoa smije koristiti i naturalno sjeme iz
vlastite proizvodnje ukoliko je proveo testiranje zdravstvene ispravnosti. Testiranje
stoji 230 kn i moe se obaviti u jednom od ovlatenih laboratorija. Uz objavu ove
naredbe Ministarstvo je uputilo i proglas kojim poljoprivrednicima preporua sjetvu
iskljuivo certificiranog sjemena38. Kako se sline preporuke redovito mogu nai u
strunim medijima zapitali smo se u kojoj je mjeri ovo ozbiljna opasnost i postoji li
mogunost kompromisnog rjeenja za ouvanje vrijednih i sve rjeih domaih sorata
i populacija itarica. Velik dio proizvoaa u mnogim zemljama Europe i dalje koristi
sjeme iz vlastite proizvodnje i ne predstavlja trite sjemenarskih kompanija. Prema
nekim procjenama ak polovinu sjemena itarica koje poljoprivrednici koriste predstavlja farmersko sjeme. U nekim zemljama kupuje se i do 90% certificiranog sjemena
(primjerice u Danskoj i Nizozemskoj), dok u zemljama june Europe poput Italije i
Grke trite predstavlja tek 10% poljoprivrednika koji kupuju sjeme dok ga ostali
sami proizvode. To svakako nije u interesu sjemenarske industrije. U cijeloj Europi
farmersko sjeme esto ine oplemenjivane sorte koje poljoprivrednici nakon etve
ponovno koriste. Pravilnikom o uvjetima za koritenje poetog materijala zatiene
sorte na vlastitom poljoprivrednom imanju i kriterijima za utvrivanje malih poljoprivrednih proizvoaa (NN 145/2011) hrvatsko zakonodavstvo odreuje da je takva
praksa doputena dok god se sjeme poetog materijala koristi iskljuivo za vlastite
potrebe i ne stavlja se na trite. U mnogim zemljama pokuaj naplate prava oplemenjivaa od malih gospodarstava stvorio je vie trokova uspostavljanjem sustava
od vrijednosti naknada koje su naplaene. Kako bi provjerili koliko je opasnost od
epidemija biljnih bolesti stvarno opravdana i je li zbog toga progon tzv. tavanue u
redu, proveli smo ispitivanje zdravstvene ispravnosti na uzorcima itarica iz ekoloke
proizvodnje. Zbog nedostatnih sredstava ispitivanje nije obuhvatilo reprezentativni
uzorak, ali dalo je zabrinjavajue rezultate jer je gotovo polovina uzoraka stvarno bila
zaraena smrdljivom snijeti. To meutim i dalje ne dokazuje da bi upotreba iskljuivo
certificiranog sjemena bila jedino rjeenje. Spore gljivinih oboljenja prenose se sjemenom no isto tako ire se i zaraenom mehanizacijom, ostanu u tlu ponekad i do

32

osam godina od pojave zaraze. Zakone kojima se reguliraju prava oplemenjivaa ipak
bi trebalo promatrati odvojeno od biljnog zdravstva. Poljoprivrednike bi u svakom
sluaju trebalo upozoriti na te probleme i znatno vie raditi na njihovoj edukaciji.

Zakljuci
Genetska raznolikost naih usjeva osnovni je preduvjet opstanka ovjeanstva.
Formalni naini njezinog ouvanja ne daju uvijek zadovoljavajue rezultate jer je
genetsku eroziju nemogue u potpunosti sprijeiti ponavljajui iste obrasce koji su i
doveli da njezinog irenja. Niz neformalnih modela razvija potpuno razliit pristup i
unosi brojne inovacije, pa je ponajprije potrebno raditi na otvaranju javnog dijaloga
i prepoznavanju prednosti ovakvog pristupa. Raznoliki modeli ouvanja i razliiti
pristupi nisu prijetnja jedni drugima. Meusobno uvaavanje i suradnja meu inicijativama, bilo formalnim ili neformalnim, moe biti samo prednost.
Europski zakonodavni okviri marketinga biljnog reproduktivnog materijala vrlo
su kompleksni, no njihovom reformom zanemarujui postojea odstupanja koja otvaraju mogunost razvoja razliitih pristupa ouvanju biljnih genetskih resursa, agrobioraznolikost naih polja ponovno bi doivjela egzodus. Zbog toga je od iznimne
vanosti zalaganje za kvalitetnije europsko zakonodavstvo koje e prepoznati i osloboditi nau raznolikost te djelovati za dobrobit svih nas i budunosti nae prehrane.
Postojee zakonodavstvo u Hrvatskoj usklaeno je s pravnom steevinom Europske unije i primjenjuje sve njezine odredbe. Pod pritiskom gospodarskog sektora,
neke prilike otvaranja mogunosti za ouvanje agrobioraznolikosti ipak su proputene i treba raditi na njihovom otvaranju.
Od velike je vanosti umreavanje vrtlara, hobista, proizvoaa i svih zainteresiranih za odravanje i razvoj agrobioraznolikosti. Takav model u suradnji s profesionalnim oplemenjivaima i institucijama moe postaviti dobre temelje stvaranju odrivih
proizvodnih sustava budunosti. Od velike su vanosti svakako edukacija te irenje
znanja i kulture sjemenarstva.

33

Prilog 1 popis vaeih zakona i propisa u Hrvatskoj koji se odnose

na proizvodnju i stavljanje na trite biljnog reproduktivnog
materijala i odravanje biljnih genetskih izvora
Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja
(NN 140/2005, i 055/2011)
Pravilnik o upisu sorti na Sortnu listu (NN 045/2008, 084/2008 i 077/2013)
Pravilnik o stavljanju na trite sjemena krmnog bilja (NN 129/07, 78/10 i 31/13),
Pravilnik o stavljanju na trite sjemena itarica (NN 083/2009 i 031/2013)
Pravilnik o stavljanju na trite sjemena repa (NN 072/2007)
Pravilnik o stavljanju na trite sjemena povra (NN 129/2007, 078/2010 i 043/2013)
Pravilnik o stavljanju na trite reprodukcijskog sadnog materijala povra i presadnica
povra (NN 105/2010 i 040/2014)
Pravilnik o stavljanju na trite sjemenskog krumpira (NN 129/2007)
Pravilnik o stavljanju na trite sjemena uljarica i predivog bilja
(NN 126/2007 i 020/2013)
Pravilnik o stavljanju na trite reprodukcijskog sadnog materijala i sadnica
namijenjenih za proizvodnju voa (NN 100/2009, 153/2009, 072/2010)
Pravilnik o stavljanju na trite poljoprivrednog reprodukcijskog materijala ukrasnog
bilja (NN 129/2007, 002/2009, 135/2009)
Pravilnik o stavljanju na trite sjemena duhana (NN 061/2014)
Pravilnik o stavljanju na trite sjemena uvanih sorti (NN 043/2013 i 040/2014)
Pravilnik o uvjetima za koritenje poetog materijala zatiene sorte na vlastitom
poljoprivrednom imanju i kriterijima za utvrivanje malih poljoprivrednih
proizvoaa (NN 145/2011)
Zakon o zatiti sorti poljoprivrednog bilja (NN 131/1997 i 124/2011)
Pravilnik o ouvanju i odrivoj uporabi biljnih genetskih izvora
(NN 089/2009 i 004/2014)
Naredba o poduzimanju mjera za spreavanje irenja i iskorjenjivanja smrdljive snijeti
- Tilletia spp. (NN 080/2013)

Biljeke
1

First Report of the State of the Worlds Plant Genetic Resources for Food and
Agriculture (1997).

http://apps3.fao.org/wiews/docs/SWRFULL2.PDF
2 http://ec.europa.eu/dgs/health_consumer/pressroom/docs/proposal_aphp_
ia_en.pdf (Annex VIII)

34

http://www.agriculturesnetwork.org/magazines/global/monoculturestowards-sustainability/how-to-grow-winter-wheat-the-fukuoka-bonfils

4 D. Vincek, R. Ozimec, M. Bogovi (2012): Varadinsko zelje, Mediaks, Varadin

5 http://www.agroklub.com/povrcarstvo/cesnjak-iz-ljubitovice-i-svjetskibrend/8036/
6 Jedna takva studija provedena je na podruju Dalmacije u sklopu UNDP-evog
projekta Coast no objavljen je tek dio rezultata. (http://www.undp.hr/upload/
file/255/127565/FILENAME/Poljoprivredna_bioraznolikost_Dalmacije__s_.pdf)
Istraivanja su raena i u sklopu projekta Seed Net vedske agencije za
meunarodni razvoj (SIDA) no rezultati takoer nisu objedinjeni.
7

http://www.mps.hr/UserDocsImages/BILJNO%20ZDRAVSTVO/preporuka_
sjetva_certificiranog_sjemena_24_3.pdf

8 N. Hulina (1998): Korovi, kolska knjiga, Zagreb

9 Definicija prema: R. Lei, P. Pavlek, B. Cvjetkovi (1993): Proizvodnja povrtnog
sjemena, Agronomski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb
10 I. Kolak (1994): Sjemenarstvo ratarskih i krmnih kultura, Nakladni zavod
Globus, Zagreb
11 FAO (2014): The State of Food Insecurity in the World 2014, http://www.fao.
org/publications/sofi/2014/en/
12 FAO (2013): The state of food and agriculture 2013, http://www.fao.org/
docrep/018/i3300e/i3300e.pdf
13 Seed use by farmers in the European Union, European Parliament Library
Briefing 28/10/2011
http://www.europarl.europa.eu/RegData/bibliotheque/briefing/2011/110229/
LDM_BRI(2011)110229_REV1_EN.df
14 The EU Seed and Plant Reproductive Material market in perspective: a focus
on companies and market shares, Directorate-general for internal policies
of the European Parliament, November 2013, Brussels, p. 9, http://www.
europarl.europa.eu/RegData/etudes/note/join/2013/513994/IPOL-AGRI_
NT(2013)513994_EN.pdf
15 I. Mammana (2014): Concentration of market power on EU seed market,
Greens/EFA (https://www.greens-efa-service.eu/concentration_of_market_
power_in_EU_see_market/)
16 Slubena stajalita Europske koordinacije meunarodne mree Via Campesina
vezano za trgovinu sjemenom i kontrole u biljnom zdravstvu, prosinac 2012.
http://www.eurovia.org/spip.php?article711
17 D. Miloloa, D. ori (2013): Zbornik saetaka 6. meunarodnog kongresa:
Oplemenjivanje bilja, sjemenarstvo i rasadniarstvo, Hrvatsko agronomsko
drutvo

35

18 G. Juki, Z. Miji (2013): Proizvodnja sjemena u Republici Hrvatskoj 2013.

godine, Zbornik saetaka 6. meunarodni kongres: Oplemenjivanje bilja,
sjemenarstvo i rasadniarstvo, Hrvatsko agronomsko drutvo
19 http://www.glas-slavonije.hr/238166/7/Pioneer-zatvara-pogon-u-Osijeku
20 http://www.mps.hr/UserDocsImages/EKO/BAZA%20PODATAKA%20
SJEMENSKOG%20i%20SADNOG%20%20MATERIJALA%20_ZA%20WEB%20
listopad%202014.pdf
21 http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=53165
22 http://www.agroklub.com/povrcarstvo/trudi-cuva-rajcice-odzaborava/12946/
23 A. Cuvaj, 1910: Graa za povijest kolstva kraljevina Hrvatske I Slavonije od
najstarijih vremena do danas. Svezak V, Zagreb i E. Schwab (F. Klari) 1877:
kolski vrt, Zagreb, prema: D. Habu-Skendi, 2003: Katalog izlobe kolski
vrt, Muzej Prigorja, Sesvete
24 Podaci iz knjige R.Vellv: Saving the seeds,Earthscan Publications Ltd, London
25 http://www.agroklub.com/povrcarstvo/hrvatska-nastavlja-brigu-o-povrcukoje-izumire/13652/
26 http://www.mps.hr/default.aspx?id=11775
27 Baza podataka dostupna je na stranici http://cpgrd.zsr.hr/
28 http://www.dziv.hr/files/File/zakonodavstvo/medjunarodni/UPOV_
konvencija.pdf
29 T. Lebrecht, F. Meienberg (2014): Private Claims on nature Syngentas Patent
on Peppers, No Patents on Seeds, Berne Declaration, Bionext, Swissaid: http://
www.swissaid.ch/sites/default/files/EvB_Paprika_12-13_en_def.pdf
30 Pravilnik o priznavanju sorti (NN 99/08, 100/09 i 109/10)
31 T.Winge (2012): A Guide to EU Legislation on the Marketing of Seed and Plant
Propagating Material in the Context of Agricultural Biodiversity, Fridtjof
Nansen Institute, Lysaker, Norway
http://www.fni.no/doc&pdf/FNI-R1112.pdf
32 http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.
do?uri=OJ:L:2009:312:0044:0054:EN:PDF
33 http://www.eco-pb.org/fileadmin/ecopb/documents/ECOPB_Position_
EUSeedLawRevision_120530.pdf
34 Prema stajalitima udruge Arche Noah iz svibnja 2013. www.arche-noah.at
35 http://www.eu-seedlaw.net/
36 Prema analizi organizacije Arche Noah, 2014.
37 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/260416.html
38 http://www.mps.hr/UserDocsImages/BILJNO%20ZDRAVSTVO/preporuka_
sjetva_certificiranog_sjemena_24_3.pdf

36

Sjeme na udaru

Analiza poljoprivredne politike prema

ouvanju tradicijski dobivenih sorata

otisnuto uz podrku