Edgar Allan Poe

Gavran
s engleskog preveo
Luko Paljetak

Edgar Allan Poe: Gavran

Jednom, dok sred none tmue, u pono, slab, strte due

Listah udne stare knjige gdje se drevna znanja slie
Skoro usnuh, u tom trenu kucanje me neko prenu,
Kucanje to s vrata krenu, mojih vrata, od sveg' tie.
Posjetilac, rekoh, neki kuca, ispred vrata die
samo to i nita vie.
Ah, to bje, sad jasno mi je, prosinac, kad studen bije,
Kad ugarak svaki mrije i sablasti po tlu rie.
arko udjeh osvit zore; itah zalud, jo su gore
Bile boli to me more jer Lenore da me lie
Divne djeve mi Lenore, aneli je, da me lie,
uzee, tu nije vie.
A zavjesa od barna, nekog udnog uma puna,
Plaila me fantastinom nekom jezom, dok se njie;
Tad, da smirim srce svoje, stojei razmiljah: Tko je?
Posjetilac neki to je, rekoh, ispred moje hie,
Posjetilac neki pozni to je ispred moje hie;
to je, to i nita vie.
Kad povratih malo snagu pooh prema kunom pragu:
Gospodine ili gospo, ne znam kako tko vas pie,
Oprostite, drijemah lako, a kucali vi ste mlako,
Vrlo tiho i polko tu na vrata moje hie,
Jedva da se ita ulo. Tad otvorih vrata hie;
vani mrak i nita vie.
Pogledom u tamu glede' stajah, ude' se i blijede,
Sumnjaju' da takve snove smrtnici do tada snie;
Tiina je svuda cvala, tmina nije znaka dala,
Samo jedna rije je pala s usana mi, to sve brie,
Lenora!, proaptah, jeka Lenora! mi vrati tie
jedino to, nita vie.
Vratih se, zatvorih vrata, svu mi duu plamen hvata,
Tad uskoro malo jae udarci se nastavie.
To zacijelo, rekoh, stie s mog prozora, dolje nie,
Pogledat u malo blie kakve tajne tu se skrie
Miruj, srce, dok ne vidim kakve tajne tu se skrie;
to je vjetar, nita vie.

Edgar Allan Poe: Gavran

Pritisnuh na oknu kvaku, uz lepet i lupu jaku

Ue dostojanstven Gavran to na davnu dob mirie.
I ne pogledavi n me, ne oklijevaju' iz tame,
Poput lorda ili dame prletje mi preko hie
I na Paladin kip sltje iznad vrata moje hie
sltje, sjde, nita vie.
Kad tu crnu pticu spazih u smijeh tugu preobrzih
Vide' strogo dostojanstvo to ga kretnje njene krie.
Perja mnogo ba ne broji, rekoh, al' se i ne boji,
Gavrane to crn tu stoji, sa ala gdje No sve brie
Kako zove se u Hadu, na alu gdje No sve brie?
Ree Gavran: Nikad vie.
Vrlo sam se udit stao to taj stvor je zborit znao,
Premda te mi dvije rijei pravi smisao svoj skrie.
ovjek, to se priznat mora, vrlo rijetko takva stvora
Moe vidjet odozgra iznad vrata svoje hie
Zvijer il' pticu povrh kipa iznad vrata svoje hie,
to se zove Nikad vie.
Gavran, to sam sjedi tamo na toj bisti, kaza samo
Te rijei to sve ba kao da mu se iz due slie.
Tad zatje, sta tako, niti perom nije mako
Jedva apnuh: Svi polko drzi ve me ostavie,
Pa e i on, zorom, poput Nada to me ostavie.
A on ree: Nikad vie.
Trgnuh se, tiina prsta jer odgovor dobih smjesta.
Zacijelo to sva su znanja, rekoh, to se u njem' skrie,
Kaza neki tuni gazda tu mu rije to bol je sazda,
to mu pratnja bjee vazda, dok u pjesmu se ne slie
Patnje praznih Nada s tugom, dok u pjesmu se ne slie,
u 'Nikada nikad vie'.
Opet Gavran taj to svrati smijeh mi tunoj dui vrati;
Pred pticu i kip dogurah tad naslonja to se njie;
Na barunu mekom sjedah i matu uz matu redah,
Sav razmiljanju se predah to ta ptica to tu die,
to ta ptica, pozna, grozna, grobna, kobna, to tu die,
misli graku: Nikad vie.

Edgar Allan Poe: Gavran

Sjedah mozgaju' u tmici, al' ni slog ne rekoh ptici

Ovoj ije oi sjajne u dno srca ar mi lie;
Matah svata u tom trenu, na ljubiast barun snenu
Glavu spustih tad u sjenu to je svjetlo nad njim njie;
Sjest' u barun taj i sjenu to je svjetlo nad njim njie
Ona nee nikad vie!
Tad se zrakom, to gust psta, prosu miris udan dosta
Od Serafa nekog ije stope tad se osjetie.
Prokletnie, slavi Boga, rekoh, anela ti svoga
alje i naptak koga zato da ti spomen zbrie
Popij, blag napitak, zato da Lenore spomen zbrie!
Ree Gavran: Nikad vie.
Proroe kog pako stvri vrag si, ptica, prorok? zbri!
Napasnik te psla ili oluje te izbacie.
Samotna, al' lika stroga, na al kraja ukletoga
Usred jeze stana moga reci, melema to brie
Boli sve na Gileadu1 ima li? to boli brie?
Ree Gavran: Nikad vie.
Proroe kog pako stvori vrag si, ptica, prorok? zbri!
Boga ti i Neba onog koje iznad nas se njie
Da l' mi dua, sva u vaju, ikad grlit e u raju
Djevu sveticu u sjaju Lenora je okrstie
Aneli, Lenora, tako aneli je okrstie.
Ree Gavran: Nikad vie.
uh te, kriknuh, sad odvle poi, ptico ili avle!
U oluju bje', na Hadske ale to se u No skrie!
Ni pero, znak tvojoj zloi, ne psti kad bude poi!
Ostavi me u samoi sleti s biste te to tie!
Vadi kljun svoj iz mog srca, nestani iz moje hie!
Ree Gavran: Nikad vie.
I taj Gavran to me mui, jo tu ui, jo tu ui
Na Paladi onoj blijedoj iznad vrata moje hie,
A u oku mu se krije pravi demon koji snije,
Svjetlo, koje na nj se lije, sjenu mu po podu njie;
Moja dua iz te sjene, koja se po podu njie,
nee ustat nikad vie!

Gilead - gorje u Palestini; Zar u Gileadu nema balzama? Jeremija, 8, 22 (op. prev.)