Javno mnijenje i psi uvari javnosti

esej o propagandnom oblikovanju miljenja

Ako nauku o moralu u okviru novinarstva posmatramo sa stanovita istine i drutvene grupe kojoj je namijenjena
neizbijeno je da razmotrimo praksu tj. metod novinarske profesije i psiholoke i socioloke uslovljenosti drutvene grupe, koju
nazivamo javno mnijenje.
ta novinar radi pravei tekst za novine ili prilog za TV, ako je informacija ono to se dodaje onome to znamo? Novinar
izvlai bitno, savladava neman, pravi rezove u montai, vri selekciju i interpretira stvarnost
Jednom rijeju novinar je reality cutter (reza stvarnosti). Proizvod novinarstva onda ide jednom, pa drugom uredniku i
konano tehnikom uredniku, koji to tkivo usklauje sa prostorom ili vremenom finalnog proizvoda. Najoitiji primjer za razmatranje
faktora cjelovitosti u kontekstu konteksualne etike je kada novinar selektuje realnost izvlaei iz konteksta, a onda jo i tehniki
urednik sijee proizvod novinara u kontekstu sa raspoloivim prostorom, vremenom i estetikom.
Sluei se dananjom visokom tehnologijom digitalnog, novinar oblikuje stvarnost i kao proizvod na tritu, prodaje je
korisnicima tj. javnom mnijenju. Etika ove profesije zavisi od samokontrole ili autocenzure selektora plasiranog proizvoda
novinara. Kolika je granica ili sloboda tog rezanja u odnosu na PROPAGANDU?
Od ega psi uvari uvaju javnost? Da bismo pokuali dati neke pretpostavke ovom odgovoru razmotriemo definicije
javnosti.
Od ideolokog uzora politike javnosti, antike Grke, miljenje puka nazivalo se DOXA. Permenid prvi put stavlja doxu
nasuprot razuma to ostaje tako sve do pojave Loka, Hobsa, Hjuma Doxa ili mnijenje (miljenje) posmatrana je kao neto
izmeu neznanja i nita. Sofisti ga vide kao ambivalentno, jer je mjera stvari i kao takvo istinito, a ne vidi istinu i kao takvo je
pogreno. Aristotel i Platon koriste taj argument u tezi o spoznaji promjenjivosti istine i nepostojanju apsolutne istine. Evo
simplificiranog pregleda vienja filozofsko-naune misli u odnosu na javno mnijenje:
filozof

ta je javno mnijenje

Lok
Hobs
Hjum
Tard
Bentam

Tradicija, moral
Savjest vanije od 1000 svedoka
Socijalni arbitar
Javno mnijenje mrtvih i obiaja
Sankcija, socijalna kontola

filozof
Kant

Komparacija:

Pogled na javno mnijenje

mnijenje-nesubjektiva uvjerljivost,
neobjektivna zasnovanost.
vjerovanje-subjektivna uvjerljivost,
neobjektivna zasnovanost.
znanje-subjektivna uvjerljivost,

Ruso

objektivna zasnovanost.
Volja svih kao egoizam.
Opta volja kao javno mnijenje koje moe donijeti odluke, ali je nesposobno da rezonuje,

Hegel

tako su mu potrebne prosvijeene voe.

Kolektivno suenje.
Miljenje je iznad vjerovanja.
Moral je za javno mnijenje, politika za dravu.

Hajdeger
Mill
Marks

Jedno je javno mnijenje u krevetu drugo van kue.

Miljenje ne daje rezultat
Javno mnijenje je neosposobljeno, ali pozitivnan aspekt je raspravljanje koje donosi.
Proleterijat mora ui u privatnu sferu!
Dobro javno mnijenje je miljenje koje vodi promjeni, revoluciji.

Dvije su osnovne struje kod definisanja javnog mnijenja: socioloka, koja trvdi da je javno mnijenje kolektivni duh ili
svijest i psiholoka, koja kae da je jedan ovjek jednak jednom glasu. Postoje ozbiljne primjedbe za obe teze, a Truman ih
pokuava ujediniti definiui javno mnijenje kao agregat pojedinaca koji kroz diskusiju oblikuju javnost.
Javno mnijenje mora imati sledee inioce (vidi Nuhanovi: 1998) da bi se ovaplotilo:
Predmet: socijalno naruena situacija koja iskustveno tangira individuu u drutvenoj grupi;
Subjekt: drutvena grupa - politika javnost;
Rezonovanje: promiljanje i iznalaenje rjeenja za poremeenu socijalnu situaciju kroz sueljavanje razliitih miljenja (ako ima
jednoduja, nema javnog mnijenja) javno mnijenje mora biti u diskusiji, sporu, sukobu i imati mogunost izbora;
Kristalizacija: formiranje dominantnog miljenja koje nudi rjeenje situacije;
Akcija: ponaanje drutvene grupe u odnosu na problem i dominantno miljenje.
Ovaploenje javnog mnijenja umnogome podsjea na osnovni postulat u kreiranju filma (prema Poetici Aristotel)
subjekt je lik, koji ima problem i motiv, da bi ga razrijeio prelazi odreeni put na kome nailazi na prepreke, te u skladu da putanjom
i preprekama dolazi do razrjeenja.
Dakle, javno mnijenje je miljenje drutvene grupe o rjeenju socijalno naruene situacije, koja kao problem nepostredno
tangira drutvo i nalaenje rjeenja problema kroz diskusiju i sueljavanje razliitih miljenja u kojoj su svi uesnici, te priprema
ponaanje i akcije te grupe u odnosu na problem i dominantno miljenje.
Dvije su komponente javnog mnijenja (uporedi Nuhanovi: 1998):
a.) socioloka - koju karakteriu sljedei postulati:

ljudi koji imaju iste logiko-saznajne mogunosti a razliito misle (Manhajm)

misli zapravo nisu ovjekove, ve proizvod socijalne zbilje (Marx)

b.)psiholoka - ako je javno mnijenje socijalno uslovljeno, ipak je psihikog porijekla jer dolazi iz afektivno-kognitivnog sklopa
linosti i u skaldu sa tim ovjek razvija tri nivoa ponaanja:
1.

individualni djeluje iz linih motiva, emocija;

2.

grupni djeluje iz kolektivnog ivota, obiaja, tradicija (npr. religoizno ponaanje);

3.

institucionalni djeluje sa nivoa ideologije, norme tradicije drutvene grupe, pokazuje kakav bi ovjek trebao da bude.
Ovi nivoi ponaanja nerazdvojivi su ba kao i kompleks linosti sastavljen iz ida, ega i superega.
Rezulatat ovih ponaanja je ovjek kao prizvod kulture kojoj pripada, a koja poluuje ovjekove statove, koji su uslovljeni

psihikim faktorima i ovjekovom intergisanou u drutvo, te na taj nain utiu na formiranje toka javnog mnijenja. Svi ovi faktori
ine ono to Schroll naziva graaninom-itaocem. Ovako ralanjen ovjek dio je drutvene astrukturalne grupe (strukturalne su
religiozne i politike) u kojoj nema formacija statusa i uloga ili identifikacije sa pojedincem, a to je politika javnost. Da bi objasnili
pojam politike javnosti, razmotriemo druge strukturalne grupe (vidi Nuhanovi: 1998):
Masa je aglomeracija individua, nema uticaj na vlast i fluidna je. Svaki ovjek u masi djeluje iz vlasitith pobuda i interesa. Ona je
latentna socijalna sila, jer se njome najlake vlada i ugaa.

Gomila je skup ljudi na ogranienom prostoru u kojoj ovjek gubi svoju kritinost, a svako djeluje na osnovu racinalnih ciljeva i svi
se slau.
Masa i gomila sa stanovita psihologije mogu biti: panina (u poarima, zemljotresima i sl.), ekspresivna (na karnevalima,
mitinzima) i agresivna (u linovanjima).
Publika je skup ljudi na ogranienom prostoru i vremenu, koji su povezani zajednikim interesom.
Javnost je bezlina i medij je dri na okupu (TV; Radio, pozorite, novine, srednjovjekovni suveren), a formira se unutar neke
djelatnosti: ekonomija, nauka, umjetnost, politika, ekologija Ne postoji samo jedna javnost i jedan ovjek moe pripadati raznim
javnostima. Unutar javnosti se raspravlja o problemima, trai njihovo rjeenje i priprema odreena akcija. Uloga drave je da uva
nezavisnost javnosti, izmeu ostalog i putem autonomnosti IKS-a. Napredna demokratija zavisi od stepena osposobljenosti
javnosti, u kojoj mora biti zagarantovano slobodno uee, bez granica.
Politika javnost je masa koja se prelijeva u publiku ili javnost i partner je u borbi sa politiarima. To je oblik grupisanja koji se
dobija kroz aktivni odnos individua ili grupa prema politici. To je Schrollov italac iz Mjesene zajednice. Za pripadnost javnostima
(sportskoj, naunoj, religijskoj) potrebno je znanje ili vjetina, a za pripadnost politikoj javnosti potrebna je opta volja i svako joj
moe pristupiti. Politikoj javnosti treba sloboda pojedinane volje, udruivanje, kontola i vrednovanje javnog ponaanja,
nesankcionisanje iznoenja stavova, opozicija vlasti, nezavisnost i ukidanje tajnosti.
Veina teoretiara svrstava javno mnijenje u domen politikologije, iako je ova disciplina vezana za politikologiju,
sociologiju, socijalnu psihologiju, socologiju saznanja i komununikologiju, a ispitivanje javnog mnijenja politike javnosti iskljuivo je
imanentno politikologiji, sa Galupovim stavovima o ispitivanju kao meteorologu javnosti, stalnom plebiscitu i predvianju ponaanja
u domenu politike. Sa tog stanovita politikologija zakljuuje da javno mnijenje nije osposobljeno da rezonuje i donosi odluke, jer
ne moe spoznati stvarnost. Javno mnijenje bi u bajkovitoj slici definicije ovog fenomena trebalo da se ovaplouje kroz razgovor ili
neposredni kontakt, meutim u dananjem ambijentu miljenje javnosti se formira najvie putem medija, dakle posrednika, dakle
selektora, dakle naeg rezaa realnosti. Kako je i Hegel naglsio da je itanje jutarnjih novina vanije od jutarnje molitve, mediji
zapravo tjeraju ljude iz javnog u privatni ivot, od realnog komije u virtuelno susjedstvo, iz kafane u kuu. Mediji imaju i funkciju
obrazovanja javnosti, kako ekonomski i politiki problemi postaju sve sloeniji, mediji daju pojanjenje zbivanja i formiraju
totalitarnog ovjeka sa prividom demokratskog ubjeenja. Zanimljivo je da kao tuma javnosti, drava koristi narodni suverenitet u
pojanjavanju stvari putem medija i u diktaturama i modernim demokratijama. Odnos politike i propagande postaje odnos forme i
sadraja. Kakva je etika medija u tom odnosu, ako se prihvati da privatna sfera sve vie kupuje javnu, i da nekadanji posrednik
izmeu ovih sfera (tampa) postaje vlasnitvo privatnika u javnoj sferi. Kakva je razlika izmeu informativne i propagandne
djelatnosti?
Informativna djelatnost je irenje informacija sa ciljem obavjetavanja o aktuelnim socijalnim zbivanjima prema definicija
koja ukljuuje odnos sa propagandnom djelatnou, koja je planski, sistematski osmiljeno irenje odreenih ideja radi pridobijanja
javnog mnijenja politike ili drugih javnosti za ostvarivanje strateki postavljenih ciljeva odreene djelatnosti (politike, ekonomije, i
sl.). To je spektar intervencija sa ciljem da se informacija sugerie (tumai, izree) i utie na djelovanje pojedinca. Gdje je granica?
Savremena propaganda ima sljedee elemente: denominacija, sinestezija, repeticija, djelovanje podsjesnog na mitoloki
nain, akcija, racionalizacija. Ona pojanjava stvarnost, ureuje stvarnost, ostavlja privid komunikacije izmeu javnog mnijenja i
monika, vri selektivnu interpretaciju, individualizira sadraj, kreira objekt javnog mnijenja i slui se fenomenima podsvjesnog i
odbrambenim mehaniznima (najoitiji primjer je samoposluga ili upotreba mobilnih telefonskih aparata i jedno dugo nisu
ovjekove potrebe bitne za opstanak, ali primaljivost sinestezije poruke koja ga ini potrebom raa u linosti odbrambeni
mehanizam racionalizacije u kojoj postaje potreba).

U ovom konetkstu namee se pojam laganja, kao opozicija istini (a istina kao ovaploenje dobrog ili morala). Umijee
laganja kroz odnose sa javnou najpotpunije je razvijeno u SAD, gdje se osoblje Bijele kue redovno stara o tome kako mediji
prikazuju predsjednika. (uporedi: Keane: 1991, Arendt: 1995). Da li je samo cilj laganja izgled predsjednika ili neki vii cilj, koji
javnost nije osposobljena da shvati?
Ili je laganje postalo baza profesije, prema slijedeem citatu iz Celestinskog proroastva Redfielda: U prolosti smo
barem pokuavali da radimo posao u okviru izvijesnih cjelovitih standarda. Ali vie ne. Sve je samo senzacionalizam. Niko vie ne
traga za istinom, niti pokuava da je precizno predoi. Novinari tragaju za arom, za najodvratnijom perspektivom mogu da
zatakaju svaku prljavtinu. ak i kad pojedine optube imaju logino objanjenje, one se prenose svakojako zbog njihovog uticaja
na tira. U jednom svijetu u kome su ljudi otupjeli i rasijani, jedino se prodaje ono to je nevjerovatno. I prava je teta to se takva
vrsta novinarstva napaja sama sobom. Mladi novinar posmatra situaciju i smatra da mora da prihvati ovu igru da bi preivio u
poslu. Ako je ne igra, smatra da e zaostati, da e biti uniten, a to onda dovodi do takozvanih istranih izvjetaja koji su namjerno
lani. To se dogadja sve vrijeme. Druge profesije pate od istog stanja. Boe, pogledajte advokate! Logian nastavak ove misli bio
bi igrani film Devil's advocate, koji personificira ameriko pravo u liku Sotone. Jesu li metodi manipulacije zdravim razumom
putem propagandnih metoda, koje su se umigoljile u pojmove dobrog i istinitog, doveli svijet do pakla ili smo tu oduvijek bili?
Jedna od najveih propagandnih poruka koja individualizira sadraj i ini da se pojedinac izdvoji iz mase i ukljui
racionalizaciju jeste: ne pitaj ta tvoja zemlja moe uiniti za tebe, nego ta ti moe uiniti za svoju zemlju (ask not what your
country can do for you, but what you can do for your country - Kennedy). Djelotvornost ove parole potpuno je oigledna u
vjetakoj unifikaciji miljenja javnosti povodom napada na Afganistan. ta se zapravo krije iza istine da je Osama Bin Laden agant
CIA? (dok kucam ove redove, ne mogu da vjerujem, check spelling ne reaguje na ime Bin Laden. Koliko je unaprijed zapravo
osmiljen napad na SAD? Unazad deset godina Hollywood, koji ima potpunu dominaciju nad medijima u SAD i nakon pojave CNNa, prozvodi filmove kao to su Executive Decision, Hannibal, Peacemaker, Three Kings, Die Hard, Pearl Harbour, Thin Red
Line, Saving Private Rian, Schindler's List i slino koji sistemski pripemaju Ameriku na potencijalnog neprijatelja iz islamskih
zemalja, a u nekima se izravno pominje Osama Bin Laden, kao najtraeniji terorista, te veliaju manifestacije amerikog
patriotizma i kreiraju neprijatelja (osnovna paradigma faistike propagandne kreiranje neprijatelja i stvaranje ugroenosti) bilo
meteor, koji se usmjerio ba na SAD-a ili neko udovite poput Godzile ili dinosurusa, kome se, od svih mjesta na svijetu, najvie
dopada New York. Kad nema neprijatelja, stvori jednog, da bi tvoje drutvo napredovalo moto vojne diktature. Da li su zapravo
teroristi, samoubice, kriminalci, meteori, dinosaurusi i svi koji su se u zadnjih deset godina urotili protiv Amerike u filmu, samo
propagandna priprema racionalizacije drutva na najveu prevaru u istoriji medija.)
Hollywoodsku produkciju je u posljednjih deset godina zapljusnuo val patriotskih ili bolje reeno, sofisticirano
propagandnih filmova, koji se u sutini svode na poetiku Leni fon Rifental. Takvi su filmovi Pearl Harbour, Black Hawk Dawn, We
Were Soldgers, Behind the Enemy Lines, Thin Red Line i slino. Poruka ovih filmova je istovjetna onoj koju su pred NATO-om
iznijele amerike vlasti nakon 11. septembra: ko nije sa nama, protiv nas je. U tekstu Dragana Rubee pod naslovom Patriotske
igre ili Uncle Sam iza kamere (Hollywood broj 76. veljaa 2002.) stoji sljedee: Ponekad e nam zaprijetiti opasnim
vanzemaljcima aliene e zamijeniti prijeteim Englezima (Patriot). Efekti su identini, bilo da se u ulozi spasitelja nae ameriki
predsjednik ili farmer. Ionako se sve svodi na Dan nezavisnosti. ovjek se pita da li je film, kao to je oduvijek bio odraz
drutvenih pitanja, drutvene svijesti, (jer je veoma konkretan bavi se onim to je znaajno u odreenom vremenu i prostoru i
tangira drutvo i time postaje odraz tog vremena i prostora; prema nekim od definicija ovo je osnovno obiljeje filmske umjetnosti,
kao i svake umjetnosti odraz duha ljudi u odreenom dobu) ili je film u rukama Velikog brata koji preko njega kreira budunost,
namee vjataki objekt javnom mnijenju (drutveni problem) i kreira svijest i duh odreenog naroda. Postaje li svjetska
demokratija hollywoodska demokratija, predvoena medijima?

Ako misli nisu ovjekove, ve odraz drutva, a drutvo tumaeno kroz medije, koji postaju portparoli raznih PR-a, kako u
vrtlogu te stvarnosti, koju proizvode mediji, utvrditi postavke etike? Ako se realnost gubi u kolektivnoj svijesti, kakvu nam realnost
na pladnju serviraju rezai? Ima li smisla ii u potragu za stinom, ako je Hilter rekao:
Ljudi bolje primaju svaku la od istine.
Evo nekih citata za razmiljanje, a ne instant zakljuaka ovog teksta:
Vijetnamska regrutacija je kada bijeli alju crne da ratuju protiv utih branei zelenu zemlju koju su oteli od crvenih. (Mjuzikl Kosa
dio pjesme)
Pojedinac je pametan. Ljudi su glupi, paniari, povodljivi. Prije 500. godina su vjerovali da je Zemlja okrugla. Na posao ne radimo
pred oima javnosti, jer uvijek postoji neka kuga, rat, meteor, prijetnja koja e opustoiti zemlju. Jedini nain da ovi ljudi ive sretno
je da to ne znaju. (Iigrani film Men in Black izjava agenta NSA)
Ljudi iz vlada su poput antikih bogova, pomau onima koji pomognu sebi. (Igrani film Jill Rips)
Novine su izmiljene da bi se kreiralo javno mnijenje.(Benito Musolini)
Naconalna tampa je majino mlijeko politike.(Igrani film City Hall izjava zamjenika gradonaenika NYC o magazinu Time)