1) Dok čeka bebu, svaka majka mašta, nada se i zamišlja majčinstvo.

Kako ste zamišljali majčinstvo prije i

tokom trudnoće? Kako ste zamišljali sebe u ulozi majke? Kako ste zamišljali bebu?

Trudnoća je stigla neplanirano. Bila sam rastrešena većim dijelom trudnoće i pomalo depresivna. Moja
okolina me nije razumjela. Nije da nisam željela bebu, samo nisam bila spremna. Neki ljudi nikad nisu
spremni za takve stvari. Ja sam jedna od njih. Vjerovatno je bolje što se tako desilo jer se ja nikada ne bih
odlučila na taj korak. Stalno sam mislila da ću biti loša majka, nedovoljno posvećena, nedovoljno
informisana. Radila sam do posljednjeg dana prije odlaska na trudničko i bila sam presretna zbog toga.
Nisam osjećala „majčinstvo“ ili kako god to da se zove. Počela sam da zamišljam malog ćelavog i njegove
potrebe i da čitam sve što mi dođe pod ruku o porodu i vremenu poslije zato da bih odagnala strah od
nepoznatog, a ne zato što sam se potpuno prepustila novom stanju. Meni se činilo da se nije mnogo šta
promijenilo u mom životu sa trudnoćom.

2) Beba je stigla. Kako su izgledali prvi mjeseci nakon poroda?

Beba je stigla. Bio je to mali plavi dječak sa dosta kose na glavi, ni nalik onome iz mojih misli. Bez obzira
na sve pripreme, sve je bilo drugačije. Trudnoća je prošla odlično, porod još lakše, sada je samo trebalo
da se naviknemo jedno na drugo. Nije nam bilo druge.

3) Koja su osjećanja bila dominantna u vašoj svakodnevnici? Možete li se sjetiti vaših misli tada?

Čini mi se da je moje majčinstvo proradilo tek mnogo kasnije, a ne u trudnoći ili po dolasku bebe kako su
svi oko mene pričali. Ja sam samo željela da se naspavam. Osjećaj majčinstva je došao s vremenom.

4) Kako je okolina reagovala? Koje posljedice je to imalo na vaš odnos sa djetetom, suprugom,
prijateljima i porodicom?

Svi su oko mene bili presretni zbog bebe te je i mene to djelimično uveseljavalo, ali ja sam ipak najviše
voljela da budemo sami, on i ja. Svi su mi drugi smetali. Nisam vjerovala da su drugi sposobni da paze na
bebu dovoljno dobro, jer ako nisam bila sposobna ja nakon toliko priprema, kako bi drugi to mogli.

5) Da li ste imali osjećaj da vas bliski ljudi razumiju? Da li ste pričali ikome o tome kako se osjećate? Da li
ste tražili pomoć i podršku? Ako niste, zašto niste?

Nisam baš mnogo pričala o svojim osjećanjima nakon poroda, ali sada znam da sam bila depresivna i
mnogo nepovjerljiva prema drugima. Malo me je bilo sramota, a mislim da me ne bi ni razumjeli.

6) Šta vam je pomoglo u prevladavanju neprijatnih emocija i depresije? Šta ste naučile?

Pojedine osobe iz moje okoline kao da su osjetile promjenu u mom ponašanju. Često su se bile tu baš
kada je trebalo.