Dr.

Gloria Polo

SVJEDOANSTVO
Od iluzije k Istini
Stajala sam pred vratima raja i pakla

Gloria Polo
Od iluzije k Istini
Stajala sam pred vratima raja i pakla
Osobno svjedoanstvo gospoe dr. G1orie Polo.
Ovo svjedoanstvo je iz originalnog panjolskog prevedeno na njemaki jezik. Ono se moe
slobodno iriti, kopirati i koristit, ako se ispune slijedei uvjeti:
1) Ovdje predloeni tekst ne smije se skraivati niti izmijeniti - niti se smiju reenice izdvajati iz
njihova konteksta.
2) Ove stranice i njihove kopije odn, pretisak smiju se upotrebljavati i iriti samo badava i bez
trgovakih ciljeva.
Hrvatski prijevod je napravljen prema njemakom prijevodu.
Naslov originala:
Dr. Gloria Polo: Testimon. Von der Illusion zur Wahrheit. Ich stand an der Pforte des Himmels
und der Halle Internet: www.gloriapolo.net Ili: Apostolat ANE, Postfach 102, AT-lOll Wien-Austria
Preveo s njemakog: Dr. Josip Marceli
Izdaje i odgovara: Don Boidar Medvid 21465 Jelsa 2008L
Tisak: "D E S" SPLIT

NJEMAKI PREDGOVOR
Ovaj spis je prijevod razliitih dijelova iz originalnih predavanja gde Dr. Glorie POLO ORTIZ,
zubarice iz Kolumbije, koja i danas ivi u Bogoti i tamo zasluuje potrebno za ivotno uzdravanje
svojim radom kao zubarica, a predavanja je odrala u razliitim prigodama (dani obnove u
katolikim upama, zajednicama i na intervjuima na kranskim radio i TV- odailjaima).
Ga dr. POLO je roena 30. studenog 1958. i godine 1995., u vrijeme nesree s munjom, imala je
tridesetest (36) godina.
Ga dr. POLO posebno istie da ona nema nikakvih provizija ili prihoda iz irenja njezinog
pismenog svjedoanstva kao ni od DVD, CD i drugih medijskih sredstava koja su u opticaju. Svoje
ivotno uzdravanje ima od vrenja svoje slube kao medicinski visoko izobraene zubarice. Za
svoja predavanja ona ne trai i ne dobiva nikakve vrsti prihoda ili honorara. Pozivana je od mnogih
upa i zajednica u Rimokatolikoj Crkvi u zemlji i inozemstvu.
Ona ima duhovnog vou, koji je posebno prati kao duhovnik i ispovjednik. To je prc. gosp.
upnik Wilson Alexander Mora Gonzalez, koji je ujedno upnik upe "Svetoga Kria" (Parroquia
"La Santa Cruz") u Bogoti, Kolumbija. (Poslije ovog Uvoda donosimo njegovo svjedoanstvo o gi
dr. POLO).
Njezino zalaganje na spaavanju dua treba protumaiti jedino iz doivljaja vlastitog suda u
vjenosti, gdje joj je izriito nareeno da to svjedoanstvo ne samo 1.000 puta, nego 1000 x 1000
puta iznese. Ovo iskustvo je nju takoer navelo da potpuno izmijeni svoj ivot i da se svim svojim
silama i svim svojim mogunostima zaloi za spaavanje dua i za Novu evangelizaciju ljudi naega
vremena, koja je od blago pok. Pape Ivana Pavla II. tako esto i zduno zahtijevana. Velika podrka
mom misionarskom djelovanju bio je njezin suprug Fernando RICO RAMIREZ (roen 25. svibnja
1957.), koji je posve nenadano umro 7. listopada 2006. od sranog udara.
Izdava za njemako jezino podruje:
ANE
Apostolat Nove Evangelizacije
Ured za koordinaciju za njemako jezino podruje Postfach 102
AT- 011 Wicn - Austria
Email: ne@gmx.eu Telefon: +4 -(0)699112728464
Internet: www ane.at * www.gloriapolo.net
"ANE, Apostolat Nove Evangelizacije" je laiko udruenje Katolike Crkve, osnovano s
DEKRETOM ARZ.1999/l18 dne 1.svibnja 1999. od nadbiskupa Cochabamba Fernandez Apaza
(Bolivija) Juna Amerika prema propisima Kanonskog Prava Crkve (C.I.c. - 113-123 i 298329).
Svjedoanstvo upnika ge dr. Glorie POLO ORTIZ
Nadbiskupija Bogota
Biskupijsko pastoralno podruje Svetog Petra, upa Svetog Kria
Ovim pismom svjedoim da je ga GLORIA POLO OSOBA ZRELE VJERE KOJA JE UVIJEK
RADILA ZA Katoliku Crkvu evange1izirajui svjedoanstvom ivota. Osoba je iskuanog
kreposnog ivota i kroz osam (8) godina kroz koje sam je pratio kao duhovni voa istiem njezinu
molitvu i njezino predanje Gospodinu Isusu. Potvrujem njezinu svetost, njezi krepost i njezinu
jednostavnost u navijetanju Evanelja Krista Gospodina.
Svjedoim za njezino dobro
evangelizatorsko djelovanje u Kolumbiji i u inozemstvu, uvijek voena duhovnim vodstvom,
poslunou i orijentirana vjerom Crkve
Wilson A xander Mora G. Pbro., s.r. upnik
Calle 143 Ni. 65-57 Casa Blanca Norte, Tel,: 682 5368, Bogot D. C.
Ako netko u sebi sumnja ili misli da BOG ne postoji i da je onostrani svijet stvar za snimatelje
filmova, ili ako netko vjeruje da je sa smru sve gotovo, bilo bi dobro da proita ovu knjiicu. Ali
itajte je potpuno od poetka do kraja. Sigurno e se vae miljenje, ma kako bilo skeptino,
izmijeniti. Ovdje se radi o jednoj injenici,o jednom dogaaju, koji je dobro dokumentiran i

dogodio se godine 1995. Ga dr. Gloria Polo je ena iz Kolumbije, zubarica, koja je kod jedne
nesree "umrla", to jest bila je tako teko ranjena da je nekoliko dana leala u "komi" i jo je jedino
po medicinskim bolnikim aparatima odravana na ivotu. Da se iskljuilo te aparate, ona bi odmah
umrla. Lijenici koji su je lijeili posve su se predali i htjeli su ve iskljuiti aparate. Jedino njezina
sestra, koja je takoer lijenica, zahtijevala je da aparati jo i dalje rade.
Ona je za vrijeme svoje kome bila na drugoj strani stvarnosti, u Onostranosti, i smjela se ponovno
vratiti natrag da dade svjedoanstvo za one koji ne mogu vjerovati. Ona nam je dakle odatle
donijela vanu Poruku. Ali proitajte radije sami tu poruku na slijedeim stranicama i izravno iz
njezinih usta ...
Ga Gloria mogla je u ovom sadanjem vremenu, - u jednom mistinom doivljaju, - koji ona
vrlo jasno opisuje, baciti jedan pogled u svoju "Knjigu ivota". I taj doivljaj ju je tako potresao da
je ona po ovlatenju GOSPODINA postala glasnikom u "PUSTINJI VJERE" naeg modernog
vremena. Pri tome je bit njezine Poruke i njezinog doivljaja nita drugo do pogled na beskrajnu
BOJU ljubav prema nama ljudima i na NJEGOVO veliko milosre. Ona pri tome govori o istoj
temi kao na sadanji papa Benedikt XVI. u svojoj prvoj enciklici "DEUS CARITAS EST" (BOG
JE LJUBAV).
BOG nam uvijek iznova daje dokaze, ali mi usprkos tome nijeemo NJEGOVO postojanje.
SVJEDOANSTVO
GOSPOE DR. GLORIE POLO
Nesrea s udarcm munje
Dobro jutro, hvaljen Bog , draga brao i sestre! Veoma se osjeam lijepo i radujem se, da smijem
ovdje biti i s vama podijelit ova veliki dar, to mi ga je BOG udijelio. Ono to u iznijeti, zbilo se 5.
svibnja 1995. kod Nacionalnog sveuilita u Bogoti, glavnom gradu Kolumbije, oko 16,30 sati.
Ja sam zubarica. Ja i moj 23 -godinji neak, koji je takoer po zanimanju zubar, upravo smo
radili na naoj dizertaciji. Tog dana a bio je to kiovit petak, ili smo zajedno s mojim suprugom u
smjeru Fakulteta za zubne bolesti, da uzmemo nekoliko knjiga, koje su nam trebale.
Moj neak i ja ili smo zajedno pod malenim kiobranom. Moj suprug je imao nepropusni ogrta
(kabanicu) i iao je izravno du zida Glavne biblioteke da bi se zatitio od kie. Dok smo nas dvoje
uvijek prelazili s jedne strane na drugu da bismo izbjegli ustajalu vodu - i tako smo se pribliavali, a
da toga nismo ni zapazili, jednom drvoredu stabala i kada smo skoili preko jedne vee lokve,
pogodila nas je munja iz visine, koja je bila tako jaka da smo mi pougljenili. Moj neak je na mjestu
bi mrtav.
Munja ga je udarila odostraga i spalila njegovu nutrinu. Izvana je on ostao netaknut. Makar je bio
tako mlad, on je bio ovjek posve predan BOGU. Posebno je tovao Dijete-ISUSA. Nosio je
NJEGOVU medalju u jednom kvarcnom kristalu oko vrata. Strunjaci za sudsku medicinu su rekli
da je ba kvarc privukao munju. Munja je izravno prodrla u njegovo srce. Odmah je srce prestalo
kucati. Spaljeni su svi njegovi nutarnji organi i tada je jaka struja munje napustila njegovo tijelo
preko njegovih nogu. Pokuaji ponovnog oivljavanja su bili uzaludni. Ali posve izvana nije imao
nikakvih opekotina. to se mene tie, munja je ula preko moje ruke i spalila je itavo moje tijelo,
iznutra i izvana, na straan nain. Ovo moje obnovljeno tijelo, koje vi sada i ovdje vidite, ja mogu
zahvaliti jedino Bojem milosru ono je oitovanje milosra ovog naeg dobrog BOGA koji
nadasve ljubi. Moje itavo meso je bilo po tom snanom udaru munje pougljenjeno, moje grudi su
nestale, nadasve na lijevoj strani, gdje je ranije bila moja sisa, imala sam jednu veliku rupu. Na
meni vie nije bilo nikakvog mesa, takoer moja rebra, moj trbuh, moj donji dio tijela kao i moje
noge i moja jetra posve su se pretvorili u ugljen. Munja je napustila moje tijelo preko moje desne
noge. Moji bubrezi su pretrpjeli teke opekotine, isto tako plua i jedan moj jajnik.
Ja sam upotrebljavala spiralu kao sredstvo protiv zaea, ona je bila od bakra, a bakar je dobar
elektrini ! vodi. Stoga su takoer i moji jajnici tako teko opaljeni. Bili su tako maleni kao dva
zrna groa. Pretrpjela sam prestanak kucanja srca i praktino sam bila bez ivota. Moje tijelo je
drhtalo i treslo se zbog elektrinog oka, to ga je munja proizvela. ak i mokro tlo je jo bilo pod

elektrinim naponom. Zbog toga mi u prvi as nitko nije mogao pomoi jer kroz due vrijeme nije
bilo mogue mene dotaknuti.
udesa koja je Gospodin na meni izveo
I upravo te teke ozljede i opekotine, kao i prestanak rada srca, to sam pretrpjela, i zbog njihova
trajanja, - u prvim asovima zbog elektrinog naboja mojega tijela i zbog vlanog tla oko mene
nitko me nije mogao dodirnuti, - to je bilo veoma pogibeljno za ivot koji je bio poloen na
izvanredan nain u veliku dobrotu, beskrajno milosre naega GOSPODINA I BOGA, koji je sve
nas unio u SVOJE Srce i svakoga od nas uvijek iznova poziva da MU se vratimo.
Po trima pojedinanim injenicama, za koje svjedoi moje tijelo, elim vam pokazati ta BOJA
udesa. Tu je prestanak rada srca, to nehotino vodi k nedostatnom hranjenju mozga s vanim
kisikom i to ima za posljedicu trajno oteenje mozga.
(Lijeniki komentari uz prestanak rada srca)
"Samo ako se odmah poduzmu mjere oivljavanja moe se spasiti ivot koji ve nakon tri minute
prestanka rada srca i stoga pomanjkanja kisika nanosi nepopravljive tete mozgu ... " ili "Jer
pacijenti s akutnim prestankom rada srca imaju veoma male anse da preive i da ostanu bez veih
duhovnih oteenja ... ").
Ipak, makar da sam mogla biti prikljuena na aparat za srce-plua nakon predugog trajanja
prestanka rada srca, poslije dugog ostanka u komi nisam dobila nikakvih oteenja na mozgu, kako
vi sami, koji me pred sobom vidite, moete ustanoviti.
Mnogi lijenici u Bogoti su govorili mojoj sestri koja je takoer bila lijenica, kako je beznadno i
besmisleno drati me prikljuenu na aparat za srce-plua i time su je htjeli nagovoriti da treba
prekinuti s tim mjerama spaavanja ivota. Ali usprkos svim tim dobronamjernim savjetima moja
sestra je svojom upornou i svojim utjecajem u toj bolnici uspjela da moje tijelo i dalje ostane
povezano s aparatom. Dakle, kakvo divno udo, koje nema nikakvog medicinskog tumaenja.
Na isti nain se dogodilo udo kako su moji bubrezi i plua ponovno poeli raditi. Lijenici nisu
primijenili dijalizu na meni, jer su drali da moji bubrezi ne mogu raditi. Om su mislili da za mene
nije vie vano ulogu bubrega umjetno zamijeniti, jer nisam imala nikakve anse da preivim. Ali
usprkos njihovom medicinskom miljenju moji pougljenili bubrezi ponovno su poeli raditi.
Jednako tako treba procijeniti kao veliko udo ponovni rast moje koe. Moje itavo tijelo je bilo,
nakon to su s mene skinuli i ostrugali spaljenu kou, jedna jedina otvorena rana. ivo meso se
moglo vidjeti. Bolovi su bili neopisivi. Gorjelo je kao kada se u vatri pri. Gorjelo je izvana, gorjelo
je iznutra, pri svakom disaju.
Sve me je boljelo, jedino od nogu prema gore nisam imala nikakvog osjeaja. Kada su oni istili
moje otvorene rane, nisam osjeala na svojim nogama uope nita, dok je ienje na drugim
dijelovima tijela uzrokovalo neopisive boli. Moje noge su sliile dvama pougljenjenim komadima
drva. One su bile posve crne.
I nakon jednog mjeseca doli su mi lijenici i rekli: "Gle, draga Gloria, udo koje je BOG na
vama uinio, tako je veliko i nevjerojatno. To je jednostavno predivno da je ve gotovo itava koa
ponovno narasla. Doista ona je jo tanka koica, koja je ovdje i ondje narasla, i jo ima mnogo
otvorenih mjesta izmeu. Ali ta mjesta, gdje je narasla tanka koica, bude nam nadu da e se
ponovno itavo tijelo prevui zatitnom koom. Ali brigu nam zadaju Vae noge. Mi tu ne moemo
vie nita uiniti. Moramo naalost otkinuti Vae noge."
Ja sam se ranije veoma bavila portom (Aerobic-Fan). I kada su mi sada rekli da mi moraju
odrezati noge, ja sam jedino i samo mislila: Ja moram to je mogue prije pobjei iz ove bolnice. Ja
moram otii odavde, moram to uiniti, da spasim svoje noge. Izili su dakle lijenici iz sobe i ja sam
se digla iz svojeg bolesnikog kreveta da odatle pobjegnem. Ali ve kod prvog koraka moje noge
nisu izdrale i ja sam pala na trbuh kao aba koja prvi put skae i trbuhom na zemlju pada.
Oni su me dakle morali dignuti s tla i odnijeli su me s 5. kata na 7. kat bolnice. I znate li koga
sam tamo srela? Srela sam jednu enu kojoj su ve odrezali noge ispod koljena. I sada je ona ekala
da njezine noge jo vie - dakle ispod kuka - odreu. I kada sam tako vidjela tu enu, pomislila sam
na to koliko bi novca ovoga svijeta trebalo da se kupi nove noge.

itavo zlato svijeta ne moe nabaviti nove noge. Kakvo udo su noge. Kada su mi htjeli odrezati
noge, zahvatila me je neopisiva tuga, i prvi put mi je dola na pamet misao da nikada nisam
zahvalila GOSPODINU za udo svojih nogu. Posve suprotno ja sam svoje noge i itavo svoje tijelo
muila da bih se oslobodila svoje debljine i dobivanja na kilogramima.
Gladovala sam kao nepametna, troila novac punim rukama na dijete i ostale kure, samo da bih
izgledala vitka i da imam vitke noge. To me je kotalo ne samo jedan imutak, nego sam vie
imutaka na to potroila.
I sada najednom vidim svoje noge bez miia, vrlo tanke, posve crne, na svim stranama posute
rupama. I sada zahvaljujem GOSPODINU BOGU na tim iznakaenim nogama. One su najednom
za mene postale tako vrijedne. Nije mi bio vaan njihov izgled, nego njihova uloga. Bilo mi je
vano jedino da ih imam. I na tom sam zahvalila GOSPODINU. I rekla sam dragom BOGU:
"GOSPODINE, zahvaljujem TI za ovu drugu ansu, koju SI mi dao! Hvala, velika hvala na toj
ansi, koju stvarno nisam zasluila. Ali, dragi BOE; molim TE iz dubine srca, za jednu uslugu,
posve malenu uslugu. Ostavi mi barem ove moje iznakaene noge! Ostavi mi ih da se mogu barem
na pol micati, da se mogu barem na pola uspraviti. Pusti mi ih, molim, pusti mi ih barem tako, kako
su sada. Bit u TI zauvijek zahvalna. "
I najednom poinjem osjeati svoje noge. Bilo je to u petak. I od petka do ponedjeljka ova moja
crna vretena, koja su bila bez ivota, koja su izgledala kao aa tamne limunade sa zranim
mjehurima, polako su postajala crvenkasta i svijetla. Izravno sam osjetila kako sve vie krvotok
uzima moje pougljenile noge. Uvijek sve vie osjeam svoje vlastite noge.
I kada su u ponedjeljak lijenici doli uz moj bolesniki krevet u vizitu da obave zadnje
ispitivanje i prije moje amputacije, zaudili su se kada sam ustala s kreveta i stavila se na svoje
vlastite noge, koje su me takoer drale. Ja dakle nisam pala natrag. Pregledali su me, uvijek su
ponovno dirali moje noge i nisu mogli vjerovati i nisu imali povjerenja u svoje vlastite oi.
I pokazala sam im pokrete koje sam mogla uiniti nogama. Imala sam doista neopisive boli u
svojim nogama. Ali vjerujem, ja jo nisam nikada bila toliko sretna, usprkos tako velikim bolima,
koje sam u nogama osjeala, kao tog asa. Moje noge su se vratile natrag mojem tijelu. I sve to na
nain koji se medicinski ne moe protumaiti i nad ime su se lijenici jednostavno mogli uditi.
ef odjela na 7. katu bolnice ree mi: "Znajte, Gloria, da u 38 godina lijenikog sluenja jo
nikada nisam vidio ni doivio tako veliko udo kao Vaih nogu."
I pogledajte sada, moje drage sestre i brao u GOSPODINU, ovdje su moje ponovno
uspostavljene noge. Ne iz preuzetnosti i tatine, nego jedino da dadem BOGU ast, ponosno se
eem ovdje pred vama gore-dolje i pokazujem vam svoje noge da vam dokaem veliinu djela
GOSPODNJIH, naega ivoga BOGA, NJEGOVE beskrajne LJUBAVI prema nama i NJEGOVE
SVEMOI. (Komentar: Gloria na govornici ide amo tamo i sluatelji pljeu na pogled tog
BOJEG uda).
Jedno drugo ve,liko udo koje mi je GOSPODIN uinio je .slijedee. Ja vie nisam imala grudi.
Zamislite samo, ja sam bila ohola, ponosita ena. Moje geslo je bilo:
"ena mora pokazati i iskoristiti svoju dr, koju je od prirode dobila na dar. "
I rekla sam sebi da je najljepe to imam, moje grudi, moje noge i uope moj lik, moje ensko
tijelo, i ja u ih staviti na divljenje. Ja sam pokazivala svoje enske drai uvijek i vrlo izazovno.
Naglaavala sam obline svojega lika i pokretala sam upadno svojim bokovima. I na taj nain bih
pobuivala uvijek veliku panju. Nosila sam uvijek odjeu s velikim dekolteom, da naglasim i
pokaem svoje lijepe grudi. I mnogo sam drala do svojih lijepih nogu.
I pogledajte, moje drage sestre i brao u GOSPODINU, upravo svi ti ljubimci moje tatine
najvie su izgorjeli. Upravo sve to je pougljenilo i bilo je neizgledno.
Sada, dalje s ovim udesnim djelom BOJIM koje je ON na meni uinio. Ila sam k jednom
lijeniku, koji me je redovito pratio u mojim portskim aktivnostima i rezultatima. Predstavite
lijenika koji je uvijek navikao vidjeti samosvjesnu enu koja mnogo polae na svoje tijelo, koja je
gladovala zbog svoga tijela poput bezumnice, gutala lijekove i droge radi svog izgleda, - taj moj
lijenik za moju portsku aktivnost vidio je moje tijelo najednom pola spaljeno i iznakaeno. Nije
htio vjerovati svojim oima. Uinio je sve mogue pretrage s CTR i s najmodernijim, nuklearnim

medicinskim aparatima.
I na to mi je rekao:
"Znajte, go Gloria, s tim malim komadiem jetre, koji vam je ostao, moi ete preivjeti. Ali vai
jajnici, draga gospoo, jednostavno su posve smeurani, pougljenili i osueni poput grane osuene
loze. Stoga neete vi nikada vie moi u svojem ivotu dobiti dijete. "
I ja sam u sebi pomislila: Hvala mojem BOGU da mi je na taj nain otklonio svaku brigu oko
planiranja obitelji. Ja sam na prirodan nain neplodna.
BOE, zahvaljujem TI za to, SLAVA TI, BOE za to. Ja sam bila sretna zbog toga, jer sam tako
imala barem jednu brigu manje.
Ali godinu i pol kasnije osjetila sam da tamo, gdje su bile moje grudi i gdje je sada koa samo
pokrivala moja rebra, osjetila sam najednom neko micanje i svrab i koa se natezala i zaobljavala.
Dobila sam bolove. Najednom su se ponovno zapaale moje dojke i narasle su mi grudi. Bilo mi je
posve neobino i ne protumaivo da ponovno imam grudi.
I znajte koji je tome bio uzrok? Ustanovila sam da sam nosea. Nosea usprkos sasuenih jajnika.
Tako mije BOG ponovno darovao moje grudi. I s tim grudima sam bila u stanju dojiti svojim
majinskim mlijekom divnu, veoma zdravu djevojicu, koju sam porodila.
Ta moja najmlaa kerka zove se Maria Jose (Marija Josipa). I kao posljedica toga normalizirala
se takoer moja menstruacija i svi moji enski hormoni su doli u ravnoteu. I moji jajnici na
redoviti nain su proizvodili jajaca.
I sve su to u cjelini i openito udesna djela BOJA, koja je ON uinio na meni, na mojem tijelu i
za koja ja svjedoim.
Druga strana dogaaja
Ali posluajte sada dobro! To je bio tjelesni, materijalni, fiziki dio moje nesree. Ali drugi dio
ovog dogaaja bio je daleko ljepi; to je bio nezamisliv, predivan doivljaj. Jer dok je moje tijelo tu
lealo pougljenilo, (moja dua) se nalazila u divnom bijelom tunelu . Bilo je bijelo svjetlo oko
mene, neopisivo svjetlo , koje je u meni proizvelo jednu takvu milinu,takav mir, takvu sreu.
Osjeaji koji se ljudskim rijeima jednostavno ne mogu opisati. Nema- posve jasno reeno nikakve zemaljske rijei, da bi se opisalo veliinu tog asa. Bio je to neshvatljivo golem zanos,
neopisiv vrhunac. - U tom svjetlu ja sam se kretala naprijed, neopisivo sretna i puna radosti, nita
me nije smetalo u tom tunelu. Kada sam pogledala gore, vidjela sam na kraju tog tunela kao neko
sunce,jedno bijelo svjetlo,kaem "bijelo" samo da spomenem neku boju, jer su boja svjetla i njegov
sjaj bili neopisivi, boja se nije mogla usporediti ni s im to na svijetu postoji na podruju boja.
Svjetlo je jednostavno bilo predivno. To svjetlo je za mene bilo kao izvor ove posve velike ljubavi,
ovog mira u meni i oko mene, neopisiva ljubav i mir, koje nisam poznavala iz svijeta...
Dok sam se u tom tunelu gibala naprijed, rekla sam samoj sebi. "Do bijesa! Pa ja sam umrla." I
tog asa pomislila sam na svoju djecu i jadikovala sam: "Oh, moj BOE, moja djeica! to e rei
moja djeca?" Ja sam jedna majka uvijek zaposlena i pod stresom, koja nikada nije imala vremena za
sebe. Ja sam vrlo ran jutrom izlazila iz kue, da bih svijet osvojila, i vraala bih se tek kasno
naveer ponovno kui. I pri tome sam bila nesposobna svoju obitelj i svoju djecu pravo dvoriti. I
sada sam vidjela posvemanju bijedu svojeg vlastitog ivota u pravoj istini i bez uljepavanja, i na
mene se spustila velika alost.
U tom asu nutarnje praznine zbog odsutnosti moje djece nisam zapaala niti svoje tijelo niti
dimenzije vremena i prostora. Opet sam otvorila oi i vidjela neto veoma lijepo. Vidjela sam sve
ljude svojega ivota u jednom jedinom asu, i to ive i mrtve. Zagrlila sam svoje praroditelje, moju
baku i djeda, moje roditelje, koji su ve bili umrli, jednostavno sve! Bio je to takav as punine, bilo
je udesno. Sada sam shvatila da sam bila prevarena s povijeu reinkarnacije. Ja sam time
praktino dala samoj sebi "vlastiti gol", jer sam "reinkarnaciju" uvijek fanatino i estoko branila.
Bilo mi je reeno da se moja prabaka inkarnirala u nekog drugog, ali mi nisu rekli u koga, i budui
da su mi proricatelji istine, da bih to doznala, bili preskupi, odustala sam i nisam dalje istraivala u
koga se je ona inkarnirala. Ja sam sama uvijek ponovno sretala ljude, za koje sam mislila da se moj
pradjed i moja prabaka inkarnirala u njihovim osobama. I sada sam, ba sada, zagrlila svojeg

pradjeda i svoju prabaku. Mi smo se zaista i stvarno zagrlili, i ja sam susrela sve u jednom jedinom
asu; i to se dogodilo sa svim ljudima koje sam poznavala i iz svih krajeva, gdje sam nekada bila, i
to sa ivima i mrtvima - i to sve u jednom asu
Samo je moja kerka reagirala prestraeno, kada sam je zagrlila. Ona je tada imala upravo devet
(9) godina i moj zagrljaj je u svojem stvarnom ivotu na ovom svijetu u tom asu osjetila. Ona je
dakle osjetila moj zagrljaj tog asa, kada su ona i moja itava obitelj strahovali za moj ivot, jer je
moje tijelo jo lealo u bolnici u komi. Redovito mi ne osjeamo takav zagrljaj iz onostranosti. U
tom udesnom stanju vrijeme je zastalo, tako jednostavno tako divno, bez tereta tijela, bez tijela. I
promatrala sam ljude ne vie kao prije. U svojem ranijem ivotu gledala sam samo na to, da li je
netko debeo, tanak, odvratan, tamne koe, lijepo odjeven ili ne ... Po tome sam svrstavala ljude i
zbog toga sam bila puna predrasuda i cinine kritike. UVijek, kada sam govorila o drugima, ja sam
kritizirala. Sada je to bilo posve drugaije. Sve je bilo bez tjelesnog vida. Sada sam ja vidjela
takoer nutrinu ljudi i kako je bilo lijepo vidjeti nutrinu ljudi, njihove misli i osjeaje, dok sam ih
gr1ila. I dok sam sve tako uzela u ruku; kretala sam se istovremeno vijek prema gore.
I na taj nain uvijek sam ila naprijed, puna mira i sree. I to sam se vie uspinjala sve vie sam
ostajala svjesna da mi je darovano divno vienje - i na kraju tog puta sam vidjela jedno jezero,
divno jezero, opkoljen o predivnim stablima, tako lijepim, tako lijepim, da nema vee ljepote. I
jednako tako bilo je tu cvijea svih boja, jednog mirisa, koji je toliko godio - sve je bilo toliko
drugaije, sve je bilo nadasve lijepo u tom divnom vrtu, na tom sjajnom mjestu -da nema rijei
kojima to ,opisati, sve je bilo ljubav.
Postojala su dva stabla koja su neto zatvarala. Izgledalo je da su to ulazna vrata. Sve je posve
drugaije nego li mi to znamo. Pa ni boje nemaju slinosti s naima. Tamo je sve neizrecivo lijepo.
Tog asa sam vidjela svojega neaka, koji je bio unesreen sa mnom, kako je uao u taj predivni vrt.
I ja sam znala, osjeala sam, da ja tamo ne smijem ui, i takoer jo nisam mogla, - tamo ui ...
Prvi povratak
Tog asa sam ula glas svoga supruga. On je jaukao, plakao slomljena srca i zvao je iz dubine
due: "Gloria!!! to se dogodilo! Gloria! Molim te ne ostavljaj me samoga. Gle tvoja djeca te
trebaju. Gloria, povrati se natrag! Ne budi kukavica i ne ostavi nas same!"
Tog asa sam ugledala sve - kao jednim pogledom - imala sam pregled svega - i vidjela sam ne
samo njega, koji je tako bolno plakao. I tog asa GOSPODIN mi je udijelio povratak. Ali ja nisam
htjela natrag. Taj mir, ta radost, ta milina kojima sam tamo (ovdje) bila ovijena, oarali su me. Ali
postepena i sve vie poela sam se kretati dolje u smjeru svojega tijela, kojega sam gledala bez
ivota. Vidjela sam da moje beivotno tijelo lei na jednoj nosiljci na odjelu medicinskog
Sveuilita u Bogoti. Vidjela sam lijenike, kako su se trudili oko mene, i zadavali su mi s jednim
aparatom elektro-okove, da bi pokrenuli moje srce koje je mirovala. Prije toga smo moj neak i ja
vie od dva sata leali na tlu, jer nas nisu mogli ticati zbog elektrinih udaraca koji su izlazili iz
naih tjelesa ispunjenih strujom po udaru munje. Tek sada su se mogli brinuti za nas i tek sada je
poelo nastojanje za moje ponovno oivljavanje. I pogledajte. Ja (moja dua) dolazi u moje tijelo i
dodirujem s nogama moje due ovo mjesto moje glave (ga Gloria pri tome pokazuje mjesto svoje
glave). Dua je slika naeg ljudskog tijela u njegovom obliku. - I tog asa iskoila je jedna iskra
veoma snano na mene. I tako sam se ja ponovno ugurala u svoje tijelo. Izgledalo mi je da me ono
ponovno usisava u sebe. To ulaenje u tijelo uzrokovalo je beskrajne boli, jer je sa svih strana moje
tijelo izbacivalo (elektrine) iskre. I osjeala sam se da sam gurana u neto vrlo malo i usko. Ali to
je bilo moje tijelo. Izgledalo mi je da u ja u svojoj odrasloj veliini biti ugurana u djeju odjeu,
koja je izgledala od ice. Bila je to strana bol. I tog asa poela sam takoer osjeati bolove itavog
svojeg izgorjelog tijela, to izgorjelo tijelo tako je boljelo, tako neizrecivo, palilo je strano, sve se
dimilo i isparavalo.
ula sam lijenike kako kliu: Ona je dola k sebi! Ona je dola k sebi! Oni su bili izvan sebe od
radosti, ali moje boli su bile neopisive. Moje noge su bile sasvim crne i pretvorene u ugljen, moje
itavo tijelo je bilo jedna otvorena rana, ako je uope jo na njemu bilo mesa.

Tatina
Najvea, nepodnoljiva bol bila je moja tatina. To je bila druga vrsta boli u meni, to je bila bol
jedne svjetske ene, emancipirane svjetske ene, neovisne, samosvjesne egzekutivne strunjakinje,
profesionistice, akademiarke, intelektualke, jedne znanstvenice, jedne ene privrednice, jednog
stvorenja koje je htjelo u drutvu igrati jednu ulogu. Istovremeno sam takoer bila ropkinja svojega
tijela, ropkinja ljepote, mode. Dnevno sam provodila etiri sata s aerobikom, s masaama, dijetama
i injekcijama, i svime to u tom smjeru moete zamisliti. Najvanije, moj idol je bila ljepota mojega
tijela i za to sam se mnogo rtvovala. To je bio moj ivot, samo jedno sluenje idolu moje vanjske
ljepote.
Trudila sam se govoriti da su lijepe grudi tu da ih se pokae. Zato bih ih trebala skrivati? Isto
sam govorila o svojim nogama, jer sam znala da imam veoma lijepe noge i sve u svemu jedan lijepi
izgled. I u jednom asu vidjela sam sa zaprepatenjem i shvatila, kako sam se itav svoj ivot uvijek
samo za svoje tijelo briula. To je bilo sredite mojeg ivota i svega mojeg zanimanja: ljubav prema
svojem tijelu. I sada nisam vie imala nikakvog tijela. Tamo gdje su bile moje grudi, bile su
izazovne rupe, posebno je na lijevoj strani sve nestalo. Moje noge su izgledale uasno, sada samo
gole kosti, pretvorene u ugljen, posve crne kao ispeeni kotlet. Da, sve su strane mojega tijela,
kojima sam najvie poklanjala panju i gajila ih, postale ugljen i unitene.
U bolnici
Naknadno su me odnijeli u bolnicu socijalnog osiguranja. Tamo su me zapoeli brzo operirati i
izgorjela mjesta koe strugati. Za vrijeme narkoze napustila sam po drugi put svoje tijelo i
promatrala sam to lijenici sa mnom rade i bila sam veoma zabrinuta za svoj ivot; posebno sam
bila u tjeskobi za svoje noge. Kad se nenadano - grozno i strano- neto uasno dogodilo ...
Jer sam ja, moram vam to priznati, moje drage sestre i brao, takoer i na religioznom podruju
bila - kao inae u itavom svojem ivotu - "na dijeti". Dakle,ja sam u odnosu prema GOSPODINU
BOGU bila takoer "katolkinja u vjeri na dijeti". Vano je da budete toga svjesni: Ja sam bila slaba
katolkinja.
Moj itav odnos prema BOGU je bio u tom da sam posjeivala nedjeljnu misu, koja je trajala
samo 25 minuta. Uvijek sam traila svete mise, na kojima je sveenik to manje govorio, jer su mi
njegovi govori dosaivali. Kakvo muenje su za mene bili sveenici koji su dugo propovijedali! To
je bio moj odnos prema BOGU - on je bio veoma oskudan i stoga su nada mnom sve svjetske struje
i modne revije imale takvu prevlast. Ja sam bila prava zastava na vjetru. to je upravo vrijedilo kao
najnovije, najmodernije u racionalizmu ili slobodarstvu, k tome sam letjela s vijoreom zastavom.
Nedostajala mi je zatita molitve, nedostajala mi je vjera. Nedostajala mi je takoer vjera u mo
milosti, u mo svete misne rtve. I ba kada sam se dalje izgraivala i specijalizirala za svoje
zvanje, moja prevrtljivost je donijela najgore plodove. U to vrijeme sam jednog dana ula na
Sveuilitu jednog sveenika koji je govorio da "nema avla a takoer ni pakla". To je bilo upravo
ono to sam htjela uti! Odmah. u sebi mislila: ako nema avla ni pakla, tada emo svi doi u nebo.
Tko tada treba biti zabrinut?;'
Zbog ega sam jo sada veoma alosna, to vam s velikim stidom mogu priznati jest, da je to,
naime vjera u pakao, bila posljednja veza koja me je jo drala u Crkvi. Bila je jednostavno ta
egzistencijalna tjeskoba pred avlom, koja je uinila da sam jo ostala povezana sa zajednicom
Crkve. Kada mi se dakle reklo da avla ni pakla uope nema, rekla sam dakle odmah sebi:
"Zato bih se morala jo truditi i boriti se za ivot po pravilima "stare Crkve"? Pa dobro, i onako
emo svi doi u nebo, te je stoga svejedno to smo mi i to radimo."
Upravo to je bilo konani razlog, zbog kojega sam potpuno udaljila od GOSPODINA. Udaljila
sam od Crkve i poela sam joj prigovarati i nazivala sam je glupom i zastarjelom itd. Vie nisam
imala nikakva.straha pred grijehom i poela sam kidati svoj odnos s BOGOM. Grijeh nije ostajao
samo u meni unutra, nego se taj grijeh poeo preko mene iriti na vani i druge trovati, Ja sam bila
aktivna u negativnom smislu. Da, ja sam sada zapoela svima priati da avao ne postoji, da je to
iznaae sveenika - i ela sam takoer svojim kolegama na Sveuilitu govoriti da niti BOG ne
postoji i da smo mi proizvod evolucije itd. itd. I tako sam utjecala na mnoge ljude. To je unaprijed

reeno da bolje moete razumjeti ono to slijedi.

avo stvarno postoji
Sada posluajte to se dogodilo: Dok sam se nalazila u tom stranom stanju, kakav uasan strah!
Je sam najednom vidjela da stvarno avli postoje; i oni su sada doli da me uzmu. Vidjela sam te
avle u njihovom uasu pred sobom. I nijedno prikazivanje koje sam do sada na zemlji vidjela, ne
moe ni najmanje doarati kako uasno ti avli izgledaju u stvarnosti. I tako vidim, kako se
najednom na zidovima operacione dvorane, pojavljuju mnogi tamni likovi. Oni izgledaju kao posve
normalni i obini ljudi, a svi oni imaju taj straan, grozan pogled. Mrnja izlazi izravno iz njihovih
oiju. I najednom spoznah da im neto dugujem. Oni su doli da me uzmu jer sa m prihvatila
njihovu ponudu na grijeh, i sada sam morala za to platiti cijenu, i ta cijena sam bila ja sama. Moji su
naime grijesi imali posljedice. Grijesi pripadaju sotoni; to nisu njegove besplatne ponude; njih treba
platiti. Cijena smo mi sami, Ako dakle mi, tako rei, kupujemo u njegovom duanu, mi emo morati
platiti robu. Toga moramo biti svjesni. Mi moramo platiti svaki grijeh, mi plaamo mirom svoje
savjesti, plaamo svojim nutarnjim mirom, plaamo svojim zdravljem... I ako smo mi veoma vjerni
posjetitelji sotonske veletrgovine i uvijek samo kod njega kupujemo, on e na kraju nas same
inkasirati.
I najvee zavaravanje i glavna la, veliki trik avla jest, to on iri priu da njega (avla) uope
nema. I ti strani, tamni likovi me okruuju i jasno je da dolaze samo sjednim ciljem, da me uzmu.
Vi vjerojatno ne moete zamisliti kako je to strano, kakva je to bila uasna tjeskoba, da mi moj
itav razum, moja visoka intelektualnost, moja znanstvenost, moji akademski naslovi i moja
profesionalna izgradnja u toj situaciji uope nisu pomogli. Oni su bili posve bez vrijednosti. Ti
grijesi nas vuku u dubinu, prema dolje, prema "OCU LAI". Ali ako mi svoje alosne prijestupe i
grijehe (koje moramo platiti) predamo BOGU u sakramentu pokore, tada BOG plaa cijenu. ON ju
je platio svojom krvi i ivotom na Kriu. I ON plaa ponovno svaki put kada sagrijeimo. ON je za
nas pretrpio paklene muke, koje smo mi zasluili i kojima smo se zaduili kod posjednika grijeha
(Sotone). Mi smo otkupljeni po ISUSU KRISTU. Mi sada imamo pravo na NJEGOVO Kraljevstvo,
na NJEGOV ivot, jer nas je ON uinio "djecom BOJOM".
I sada su doli ti tamni likovi da inkasiraju svoje vlasnitvo - MENE ...
Sada sam ih vidjela kako izlaze iz zida i ulaze u operacionu dvoranu. Bilo je njih veoma mnogo
koji su najednom stajali naokolo. Naizvan su izgledali normalno ali pogled svakog od njih je bio
pun mrnje, pun avolske mrnje. I oni su bili tako bez due, kao da su iznutra izgorjeli. Moja dua
se najeila i tresla, i odmah sam razumjela, da su to avli. Razumjela sam da oni ovdje zbog mene,
jer sam im neto dugovala, jer grijeh nije zabadava. To je najvea avlova podlost i la da ini te
ljudi vjeruju da njega uope nema. To je njegova strategija, po kojoj moe sve raditi s nama, to god
hoe, taj laac. I sada sam s uasom vidjela: O da ,oni postoje i ve su me poeli opkoljavati, htjeli
su me uzeti. Moete li zamisliti moj uas? Moju tjeskobu, taj teror?! Sva moja znanost, moja pamet
i drutveni poloaj nita mi nisu koristili. Poela sam se na tlu valjati, bacati se na svoje tijelo, jer
sam htjela pobjei u svojem tijelu, ali moje tijelo nije me vie primalo; i to je bila uasna tjeskoba.
Poela sam trati i letjeti. Ne znam kako, ali sam probila zid operacione dvorane. Htjela sam da
iziem, ali kada sam prola kroz zid zack - uinila sam skok u nita. Ula sam u nutrinu jednog od
tih tunela, koji su najednom bili tu i koji su vodili prema dolje. Na poetku je bilo neto svjetla i
bila su svjetla kao pelinje sae. I tu je zujalo kao u pelinjaku, tako je mnogo ljudi bilo tu. Odrasli,
stari, mukarci, ene i s jakim krikovima, ekinjasti i s divljom grivom kripali su zubima. I bila
sam vuena uvijek sve dublje u zemlju i neprestano sam se kretala prema dolje, makar sam uvijek
nastojala da odatle iziem. Svjetla je uvijek bivalo sve manje, bilo je sve tamnije, i tjerana sam
uvijek dalje u tom tunelu dok nije postalo posve tamno. Bespomono sam upala u tu tamu, za koju
nema nikakve usporedbe. Crna tama ove zemlje je nasuprot tome svijetlo podne. Ali tamo ta tama
uzrokuje strane boli, uas i stid, - i strano zaudara. To je jedna iva tama; tamo nije nita mrtvo ili
nepokretno. Nakon to sam se bespomono i bez obrane klizala kroz taj tunel, dola sam nenadano
na jedan ravan prostor. Ovdje sam bila posve oajna, ali opsjednuta jednom eljeznom voljom da
odatle izaem. Bila je to ista volja kao ranije, da neto u ivotu postignem, to mi sada i ovdje

uope nita ne koristi -jer sam ja sada bila ovdje i nisam se mogla osloboditi. Od velikih ranijih
zamiljanja i snova nita nije preostalo. Ja sam najednom postala samo posve malena, posve
siuna.
I tada sam najednom vidjela kako se otvara tlo. Izgledalo je kao velika usta, kao strano velika
usta, drijelo. Tlo je bilo ivo, treslo se!!! Osjeala sam se uasno prazna i ispod mene taj tjeskoban,
straan ponor, koji jednostavno ljudskim rijeima ne mogu uope opisati. I najstranije je bilo da
nisam apsolutno nita vie osjeala od BOJE prisutnosti i ljubavi; ovdje nije bilo nita vie, ni kapi
nade. Ta rupa je imala neto na sebi, da me je neodoljivo vukla prema dolje. Kriknula sam kao
luak. Prestraila sam se smrti, kada sam zapazila, da taj pad nisam mogla sprijeiti, nego da sam
nezaustavljivo vuena prema dolje. Znala sam kada jednom dolje padnem. da se vie ne vraam
natrag. I ja u uvijek sve dublje i dublje padati. To je bila smrt moje due, duhovna smrt moje due;
ja u biti zauvijek izgubljena.
Ali za vrijeme tog uasnog straha, na rubu tog ponora, osjetila sam nenadano kako me za noge
dri sveti Mihovil arhaneo. Moje tijelo je palo u tu rupu, ali ja sam zadrana, uhvaena za noge.
Bio je to as strane boli i strane tjeskobe. Ali dok sam tako visjela nad ponorom, avle je iritiralo
malo svjetla, koje se jo nalazilo u mojoj dui, i tada su se sve te nakaze bacile na mene. Ti strani
likovi su bili kao maske, kao pijavice, da bi u meni ugasili konano to svjetlo. Zamislite moje
gaenje i uasavanje, kada sam vidjela da sam pokrivena tim odvratnim stvorenjima. Kriala sam,
kriala sam kao luda. Te stvari su palile. O moje sestre i brao, radi se o jednoj tami koja je iva, i to
je mrnja, koja tako pali, koja nas prodire, koja nas iskoritava i isisava. Nema rijei da se opie tu
strahotu.
Sakrament enidbe
Ovdje se elim osvrnuti posebno na sakrament enidbe. Htjela bih vam ujedno pripovijedati o
velikoj milosti sakramenta enidbe. Kada ovjek prima u Crkvi sakrament enidbe i izree svoju
privolu i time se obvezuje na vjernost, da e ostati vjeran u dobrim i u zlim danima, tada to on
obeava samome BOGU OCU. ON je jedini svjedok kada dajemo svoje obeanje. Kada umremo
nai emo ovaj as napisan u Knjizi svojega ivota. Ja sam vidjela da je brani par tog asa ovijen
neizrecivo lijepim zlatnim svjetlucanjem. BOG OTAC pie te rijei zlatnim slovima u nau Knjigu
ivota.
Kada mi potom primimo TIJELO i KRV GOSPODNJU sklapamo savez s BOGOM i s osobom,
koju smo izabrali kao branog druga, s kojom hoemo dijeliti itav ivot. Dok svojom voljom to
obznanjujemo,vrijede te rijei ne samo za branog druga nego takoer i za Presv. Trojstvo .
GOSPODIN mi je dopustio vidjeti, kako na dan mog vjenanja, kada smo_moj suprug i ja primili
Presvetu Euharistiju, nismo vie bili dvoje, nego tri. Nas dvoje i ISUS. Jer u asu kada se
prieujemo, sjedinjuje nas GOSPODIN tako, da smo mi jo samo jedno. ON nas uzima u Svoje
Srce i u Njegovu Srcu postajemo nas dvoje Jedan. Zajedno s ISUSOM tvorimo mi zajedno jedno
Sveto Trojstvo. ovjek stoga ne smije rastavljati, to je BOG, sjedinio. I sada ja pitam: tko smije to
rastavljati? Nitko! Nitko, brao i sestre u GOSPODINU, ne smije rastavljati taj savez. Stvarno
nitko, poto je BOG blagoslovio taj savez. I ako oboje ide djevianski u brak, kakav li blagoslov
tada poiva nad takvim parom.
Vidjela sam takoer enidbu svojih roditelja:
Kada je moj otac stavio prsten na prst moje majke i sveenik ih je proglasio kao mua i enu,
predao je GOSPODIN mojem ocu pastirski tap, on je izgledao kao gore svinut tap od svjetla, to
oznauje milost, koju GOSPODIN daje muu.
To je dar (donum) auktoriteta od BOGA OCA, da taj ovjek moe upravljati malo stado svoje
obitelji, to su njegova djeca koja e mu po braku biti darovana kao i da moe braniti brak, da moe
tititi djecu od mnogih zala i opasnosti, kojima su obitelji izloene.
Mojoj majci BOG OTAC je darovao tako neto kao vatrenu kuglu i stavio ju je u njezino srce. To
oznauje ljubav DUHA Svetoga: Vidjela sam da je moja majka bila veoma ista ena. BOG je bio
pun radosti.
Ne moete zamisliti koliko je neistih duhova tog asa pokualo napasti mojega oca. Ti duhovi su

10

izgledali kao liinke (maske), kao pijavice.

Morate znati, ako netko ima spolne odnose izvan braka, tada se ti neisti duhovi objese na njega,
oni se gdje lijepe, poinju s predjelima spolnih organa, zagospodare tijelom,hormonima, uvlae se u
mozak, zauzimaju hipofizu, titnjau i sva neuralgina mjesta ovjejeg organizma i poinju
proizvoditi mnotvo hormona, koji bude nie instinkte.
Oni pretvaraju dijete BOJE u roba svojeg uivanja,svojih instinkta, svoje seksualne pohote. Oni
ine od njega ovjeka o kojemu se obiava rei: On uiva ivot.
I mi kaemo tako lakomisleno: jedanput znai nijedanput - i taj "samo jedanput" ima' tako gorke
posljedice ...
Kada je brani par djevianski, BOG se posebno proslavljuje. BOG sklapa s njima sveti savez i
blagoslivlja njihovu seksualnost. (Ovaj blagoslov dobiva takoer i par koji nije ist uao u enidbu)
Jer seksualnost nije grijeh. BOG je nju dao kao blagoslov. Gdje se brak pred BOGOM izvruje,
BOG je prisutan, takoer i u branom krevetu.
U sakramentalno sklopljenom braku supruzi darivaju jedno drugome kod njihovog intimnog
susreta milosti od BOGA, kod jednog ne blagoslovljenog braka kaljaju jedno drugo svojim
grijehom.
BOG se raduje kada ih ON smije pratiti u njihovom novom ivotu. BOG i taj brani par tvore
jedinstvenu cjelinu. teta da mnogi brani parovi to ne znaju i na tone misle. Kada se samo iz
tradicije vjena u crkvi, a ne iz vjere u sakrament, nedostaje blagoslov.
Mnogi za vrijeme sveanosti misle, kada e to ve zavriti, da konano moemo slaviti, jesti, piti,
zabavljati se. Oni zaboravljaju na, GOSPODINA. Tako kao to sam ja nekada radila i
GOSPODINA ostavljala na cesti.
Nije mi ni padalo na pamet pozvati GOSPODINA u svoj novi dom, u svoj novi ivot. ON se
raduje da GA pozovemo da bude s nama u svim ivotnim okolnostima. ON hoe da osjeamo
njegovu prisutnost. On je doista GOSPODIN (Gospodar) i ve zbog sakramenta enidbe nazoan,
ali ON se raduje kada GA izriito i iz slobodne volje za to molimo i pozovemo.
Takoer i ja GA nakon svoje enidbe nisam pozvala da doe sa mnom u na dom. Ja sam GA
ostavila u crkvi, i tada sam svoj medeni tjedan lijepo provela, gotovo nisam na NJEGA ni mislila,
dok se nisam vratila svojoj kui, i ON je ostao vani, ostao je alostan na ulici, i ja GA gotovo nisam
ni zapazila i niti pozvala k sebi.
Ali kako bi lijepo bilo za brane drugove, kada i bili svjesni NJEGOVE prisutnosti i ne bi
napravili istu pogrjeku kao ja nekada. Kod sklapanja braka mojih roditelja bilo je najljepe jo to,
da je BOG vratio sve milosti koje je on bio izgubio po ivotu. BOG je to uinio iz ljubavi prema
mojoj majci, njegovoj eni, koja je kao djevica ula u brak. Bog je stoga ozdravio zaprljanu
seksualnost i sav hormonalni nered takoer. Ali budui da je on bio vrlo "mukaraki" - pravi tzv.
Mukarina (Macho) - i njegovi prijatelji su ga poeli ponovno trovati i zavaati, kada bi mu rekli
da se ne smije dati svezati od svoje ene. Tako su ga vrlo brzo nagovorili da ponovno nastavi s
ranijim ivotom . Tako je on ve 14 dana nakon enidbe postao nevjeran svojoj eni, mojoj majci, i
dopustio je da ga odvedu u jednu javnu kuu, samo da dokae svojim prijateljima,daje on jo onaj
stari, da se ne daje pod noge svojoj eni. I znate li to je postalo od pastirskog tapa koji je on
primio od GOSPODINA? avao ga je odnio. I svi zli neisti duhovi su se vratili natrag i zalijepili
na njega. Moj otac je od pastira svoje obitelji postao vuk , koji nije vie titio svoje obitelji, nego je
avlima iroko otvorio kuna vrata i tako postao strahota za itavu kuu.
Moj otac je tamo gore rekao u suzama: Zahvaljujui svojoj divnoj eni, tvojoj majci, koja je 38
godina molila za mene i moje obraenje i vodila ivot kao portvovna majka, ja sam spaen od
pakla.
Moja majka je 38 godina molila za ovoga mojeg oca koji je takoer po krivnji mojega djeda, koji
ga je ve s 12 godina odveo u jednu kuu prijatelja, da ga i "mukarinom", i koji je tako naao put
k tom pokvarenom nainu ivota i krenju braka .
I znate li kako je moja majka uvijek molila pred Presvetim? Ona bi govorila: "GOSPODINE,
MOJ BOE, ja znam i pouzdajem se da TI nee dopustiti da TVOJA slubenica umre a da ne
doivi obraenje svoga mua. Ja molim ne samo za svoga mua, nego takoer vapijem TEBI, da

11

bude takoer uz te jadne ene, koje se nalaze u istom zlom stanju. I posebice TE molim za sve one
ene koje posiu za moi po gataocima, arobnjacima, itaima iz lana i slinim magijskim
sredstvima i demonskom utjecaju. Sve koji na taj nain svoje due i due svoje djece prodaju avlu,
umjesto da pred Presvetim - kod Tebe- budu i ovdje mole, da TI se klanjaju. Ja se molim takoer za
njih. Budi uz sve njih i oslobodi ih od veriga Zloga!"
Tako je moja majka molila. I znate li zato sam ja uvijek svojega oca ljubila i na njega gledala?
Jer je moja majka bila veoma dobra ena koja nas nikada - uope nikada - niti u najmanjem nije
navela, da koga mrzimo, i pogotovo ne svoga oca, makar joj je on dao svaki razlog za to.
I katkada bi mi rekla moja majka u svojoj predionici, da je imala objavu i da zna, da se nakon
svakog tekog grijeha otvori zemlja da bi progutala tu duu. Ja sam se esto rugala tom izriaju
svoje majke i nazivala je naivnom i glupom. Tako bih jo esto rekla:,Da, znaj da mi je BOG
pokazao da se je zemlja otvorila i da je progutala mojega oca." Ja bih to rekla nadovezujui na
njezine izjave o tekom grijehu.
Ali na drugom svijetu sam postala svjesna da je moja majka imala jednu mistinu viziju. Ona bi
mi odgovorila na slijedei nain: "Da, keri moja,ja sam vidje tvojega oca. On je bio svezan od
avla, koji ga je htio odvui u ponor. Ali ti mora znati, da sam ga ja odmah obuhvatila svojom
krunicom i odvukla sve do Presvetoga u naoj crkvi. Bila je to teka borba. Sotona ga_je htio
svojim verigama povui dolje ali ja sam ga opet vukla prema gore svojom krunicom. I kada sam ga
konano dovela u crkvu, tada sam rekla GOSPODINU: 'Ovdje ga TEBI donosim i uzdam se u
TEBE, da e ga TI spasiti.'" .
Osam (8) godina prije svoje smrti, on se je obratio. U dubokom kajanju molio je GOSPODINA
za oprotenje. I milosrdni BOG mu je oprostio. Ali moj otac nije zadovoljio za vremenitu kaznu za
svoje grijehe. On se doista pokajao, ispovjedio i dobio odrjeenje. Ali vie nije dobio priliku, da
izvri zadovoljtinu. Zbog toga je bio u istilitu sve do grla u tom smrdljivom blatu, koje sam ve
opisala.
Mi lako zaboravljamo dati zadovoljtinu za uinjen grijehe i ispraviti nepravdu. Mi naime vrlo
malo mislimo na to. I takoer je tako da mi sami vrlo moemo ponovno ispraviti nepravdu.
Ali ISUS u Presvetom Sakramentu moe nam dati milost da moemo zadovoljiti, da smijemo
zadovoljiti. Kada GA posjetimo u Presvetom i klanjamo MU se, esto o dobivamo taj milosni dar
zadovoljtine, ispravljanja posljedica svojih grijeha.
Upravo na drugom svijetu pokazuje nam BOG kakve posljedice nai grijesi imaju za druge. I ON
trpi zbog tih posljedica koje su prouzroili nai grijesi drugima esto vie nego li zbog samoga
grijeha. Jer su te posljedice esto izravni napad protiv LJUBAVI. A BOG je ba LJUBAV i u sebi.
Euharistija i klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu je jedini put koji nas izravno vodi u
Nebo. Zapamtite to! To je veoma, veoma vano za sve nas!
Kada netko bude nevjeran svojem branom drugu, on postaje nevjeran GOSPODINU BOGU. On
kida obeanje koje je na dan vjenanja dao BOGU i svojem branom drugu. Ako netko unaprijed
odlui ne biti vjeran svojem obeanju, radije se ne bi smio vjenati. Gospodin nam kae: "Ako si
nevjeran, osuuje sam sebe. Ako ne prihvaa vjernost, nemoj se eniti." GOSPODIN kae:
"Djeco moja, molite Me, da moete biti vjerni svojem branom drugu, da moete biti vjerni svojem
BOGU."
Koliko tete i boli dolazi na jedan brak, jedino zbog nevjere! Ako npr. mu ide u javnu kuu ili
ima odnose sa svojom tajnicom, tada dobiva usprkos prezervativa virus. Tome ne koristi nita
kupanje. Taj virus ne umire i kasnije, kada doe k svojoj eni, prenosi on virus i on se ugnijezdi u
vagini ili u maternici i kasnije se iz toga razvija rak. Da, rak!
Tko hoe jo smatrati da gaenje braka ne ubija? I koliko li ena koje izvre preljub, tada zbog
tjeskobe da se ne otkrije njihovo preljubniko ponaanje, izvre pobaaj djeteta!? - One ubijaju
nevino dijete, koje ne moe govoriti i ne moe se braniti. To su neki primjeri o nepreglednim
posljedicama grijeha, jednog kratkog asa uivanja.
Preljub ubija na vie naina. I tada jo imamo bestidnost da se svaamo s BOGOM, da strijelu
okreemo prema NJEMU, da svojem dobrom BOGU podmeemo krivnju zbog nevolja, kada stvari
ne idu kako bismo htjeli, kada imamo probleme, kada nas te bolesti.

12

Mi smo koji uzrokujemo zlo i privlaimo ga po svojim grijesima. Iza grijeha uvijek stoji
Protivnik (Sotona). Mi Protivniku otvaramo vrata, kada teko grijeimo. I kada nas tada snae zlo
(bolest ili to drugo), tada BOGU prigovaramo za to.
Jao onome koji nastoji unititi jedan brak. Kada netko razori jedan brak, on udara protiv jedne
hridi i ta hrid je ISUS. BOG brani brak, nikada u to ne sumnjajte!
Htjela bih vam jo rei da morate dobro paziti na onu vrstu svekrva (punica) koje se mijeaju u
brak svoje djece, da bi njihov brak unesreile, da bi odnos meu branim drugovima bio
poremeen, kada siju nepovjerenje ili se inae prave vanima.
Takoer ako vi svoju nevjestu ili svoga zeta ne volite, da li s pravom ili ne, ne mijeajte se molim
vas u njihov meusobni ivot. Radije molite za taj brak. Oboje su ve vjenani i nema tu vie to
initi.
Jedino to vi za njih moete uiniti jest moliti se za njih. Molite za taj brak i utite. I tu utnju, koja
vam moda teko pada, prikazujte GOSPODINU. Mnoge ene su same sebe osudile, jer su se
mijeale u brak svoje djece. To je teak grijeh. Kada zapazite da neto nije u redu, da jedno od njih
dvoje grijei protiv svojeg branog obeanja, utite i molite.
Molite BOGA za njih, molite BOGA za pomo. Moete s obojicom razgovarati i moliti ih da
spase svoj brak, da trebaju gledati na svoju djecu, da je brak zato tu da se ljubi, da se dariva i da
trajno jedno drugome oprata. Mora se boriti za njihov brak. Ali nikada ne na neki nain se mijeati u
njega i jo manje braniti jednu stranu meu njima.
Podmuklost avla
Tko je vidio film o Kristovoj muci, "PASIJU"" sjetit e se da je Sotona prikazan kod bievanja
GOSPODNJEG kao dijete, koje je pogledalo prema ISUSU i nasmijalo MU se.
Znajte da danas Sotona nije dijete, on je nakaza, producent i uzrok svakog zla, perverzan gad
koji mnoge ljude ini robovima po tjelesnom uivanju, po arobnjatvu i krivim uenjima, npr. to,
da se misli da avao ne postoji.
Zamislite kako je podao da hoe da bude zanijekan. On nam se predstavlja kao da ga nema, da u
miru s nama moe initi to hoe.
Pa i vjernike zavarava na sve mogue naine. On zbunjuje narod na tisuu naina i iskoritava
kod svakog pojedinog njegove slabe strane. Tako ima mnogo "praktinih" katolika, koji idu na
svetu misu ali ujedno i gataocima. Jer Zli ini da vjeruju da to nije vano i da emo doi u Nebo,jer
time ne inimo nikome nita zla. avao zavaa, iskoritava i upravlja sve to s jednom izmiljenom
prijevarom, s podlou.
Ali vam kaem, ako idete vraarici, svejedno je to tamo radite ili ne radite. Zvijer e vam u
svakom sluaju udariti peat, ako se bavite vraanjem, ili traite da vam gataju na karte, ako oni
zaklinju duhove, bave se pomicanjem stola, spiritizmom ili astrologijom - kod svih tih hobija " ,
koji su danas u velikoj modi, Sotona vam utiskuje svoj peat.
Bila sam prvi put na jednom takvom mjestu s prijateljicom, koja me je, uzela sa sobom, za jednu
konzultaciju, da bi doznala o budunosti. I tamo sam bila opeaena od Zvijeri. Da, Zli mi je tako
udario peat. I od tog asa poelo je sa mnom zlo, nutarnji nemiri, zbunjenost, nona mora,
tjeskobe, muenja, strahovi, jeza.
I napadala me je duboka elja da se ubijem. Ja nisam nikako mogla shvatiti "razlog" te elje. Ja
sam plakala, osjeala sam se nesretnom i nikada vie nisam nala mira. Ja sam se dodue molila, ali
sam osjeala da je GOSPODIN tako daleko od mene, nikada vie nisam osjeala BOJU blizinu,
koju sam kao dijete osjetila. Uvijek mi je bilo teko moliti. Jasno, ja sam otvorila vrata Zlome, i on
je svom snagom uao u moj ivot.
Due istilita
Ipak vratimo se natrag na strano mjesto, na kojem sam se nalazila, na rubu tog stranog ponora.
Morate znati da sam ja bila bezbonica, praktino ateistkinja. Ja vie nisam vjerovala u postojanje
avla, i time takoer niti u postojanje BOGA. Ali ovdje u tim okolostima - poela sam kriati:
Siromane due istilita, molim vas, izvucite me odavde, pomozite mi da iziem. Molim,

13

pomozite mi!
Kada sam tako zavapila, ispunila me je bol koja grize. Zapazila sam kako milijuni i milijuni ljudi
plau i uzdiu. Najednom sam vidjela kako je ovdje bezbrojno mnotvo ljudi, mladih, ponajvie
mladia, s i u neizrecivim bolovima. Shvatila sam dakle da oni na ovom stranom mjestu,u toj
movari i glibu, kripaju puni mrnje i boli, i da iz njih izlazi jedno zavijanje i zapomaganje, koje je
uinilo da zadrhem i koje neu nikada zaboraviti. Shvaate li? To je udaljenost od Boga , to je
grijeh, to su posljedice grijeha. Shvaate li, to je grijeh? Posvemanje suprotstavljanje BOGU koji
je beskrajna Ljubav. Takvo neto strano je grijeh, da ima tako nezamislive posljedice. I mi se s
njim alimo. ale izriemo o grijehu, o paklu i o avlima. Pri tome na alost ne znamo to inimo.
Prole su ve godine, otkako sam to doivjela, ali uvijek, kada na to mislim, moram plakati nad
bolima tih mnogih, mnogih ljudi. Bili su to samoubojice, koji su se ubili u asu oaja, i sada su bili
u tim bolima, u toj potrebi, u tom muenju; zaokupljeni tim stranim sjeanjima kad su ih opsjedali
i muili avoli. Ali najstranije u itavom muenju je osjeaj odsutnosti BOGA, potpuna odsutnost
BOGA, jer se tamo ne osjea BOG.
I shvatila sam da oni, koji si oduzimlju ivot, tamo moraju ostati tako dugo, toliko godina koliko
su jo trebali ivjeti na zemlji. Inae su u istilitu "siromane due" poteene od svakog zlog
utjecaja; one su ve sveci BOJI i nemaju nita vie zajedniko s avlima. Moj BOE, tako mnogo
jadnih ljudi, veinom mladih, tako mnogo, tako mnogo, koji plau, koji trpe, neizrecivo trpe. Da su
oni znali to ih nakon samoubojstva eka, sigurno bi na sebe bili preuzeli kaznu zatvora i dr. nego
takvo to.
Znate li koju drugu patnju oni trpe uz sve ostalo? Oni moraju gledati kako njihovi roditelji ili
blii roaci, koji jo ive, zbog njih trpe, trpe sramotu, imaju osjeaje krivnje: da sam ga samo
stroe odgajao/la, da sam ga kaznio/la, ili: da ga nisam kaznio/la ... da sam mu rekao/kla ... da sam
uinio/la ovo ili ono ... Ovi prigovori savjesti su veoma veliki i teki; oni su pakao na zemlji. Morati
promatrati tu patnju svojih roaka, nanosi im veliku patnju. To je najvea patnja za njih i avli se
vesele i pokazuju im sve te scene: gledaj kako tvoja majka plae Gledaj, kako trpi tvoj otac, kako su
oajni, puni tjeskobe, kako se okrivljuju, kako raspravljaju i jedan drugoga okrivljuju. Pogledaj
patnju koju si im nanio. Gledaj kako se oni sada bune protiv BOGA. Gledaj na svoju obitelj - sve je
tvoja krivnja!
Te siromane due trebaju prije svega da preostali na ivotu zaponu s boljim ivotom, da oni
promjene svoj ivot, da vre djela ljubavi, da posjeuju bolesne. I da daju itati svete mise za
pokojne i da tim misama i sami prisustvuju. Te due time bi dobile vrlo mnogo dobra i utjehe. Due,
koje su u istilitu, ne mogu vie nita za sebe uiniti. Nita, gotovo nita. Ali BOG" moe neto
uiniti po beskrajnim milostima svete misne rtve. Mi im trebamo na taj nain pomoi.
I ja sam takoer, puna tjeskobe, sada shvatila da te due koje su u tom dubokom istilitu ni meni
ne mogu pomoi. I u toj tjeskobi i stranoj panici poela sam ponovno vikati: "Tko seje ovdje
zabunio? Mora biti zabuna! Pogledajte naime, ja sam jedna sveta osoba, jer su me svi u mojem
ivotu nazivali sveticom. Nikada nisam krala i nikada nisam ubila. Nikome nisam nanijela bol. Prije
nego sam financijski propala, badava sam lijeila zube i esto nisam traila nikakav novac, kada
netko nije mogao platiti. Kupovala sam stvari za siromahe ... to ja sada ovdje inim?
Pozivala sam se na svoje "pravo"! Ja, koja sam bila tako dobra, koja bih trebala posve ravno doi
u nebo. to ja ovdje inim? Ila sam svake nedjelje na svetu misu, makar sam se oitovala kao
bezboac i nisam pazi la ni na to, to je upnik propovijedao. Nikada nisam propustila svetu misu.
Ako sam u itavom svojem ivotu propustila 5 puta svetu misu, tada je to mnogo. to ja dakle ovdje
inim? Oslobodite me odavde! Izvedite me odavde!" (Due istilita, po iskazima svetaca, tek kad
preu u vie jaze - po ognju ljubavi - mogu misliti i na druge i pomoi im - op. prevodioca).
Nastavila Sam kriati i vikati, pokrivena tim gadljivim stvorenjima koja su se prilijepila na mene.
"Ja sam rimokatolkinja, ja sam praktina katolkinja, molim vas oslobodite me odavde!"
Vidjela sam svojega oca i svoju majku
Dok je moje tijelo lealo u dubokoj komi, dok sam ja tako vikala da sam katolkinja, vidjela sam
jedno malo svjetlo - i znajte da je samo jedno malo svjetlo u toj nepropusnoj tami neto najvee,

14

kada doivite tu neopisivu tamu. To je najbolje to vam se moe dogoditi u tim okolnostima, to je
najvei dar o kojemu se moe samo snivati a ne usuuje se nadati da e se takoer i dobiti. Vidim
nad tom stranom, tamnom rupom nekoliko stepenica i pogledam prema gore i tamo iznad tog
stranog ponora, vidim kako stoji moj otac. On je umro pred 5 godina. Stajao je gotovo na rubu te
rupe. On je imao neto vie svjetla nego li ja dolje, i etiri stepenice vie vidjela sam svoju majku s
mnogo, mnogo vie svjetla. Ona je bila uronjena u molitvu. Kada sam vidjela njih dvoje, ispunila
me tako velika radost, da sam posve izvan sebe poela zvati: "Oe ! Majko! Kakve li velike radosti
to vas vidim. Molim, izvadite me odavde! Molim vas iz itavog srca uzmite me odavde! Uzmite
me odavde!"
I kada su oni tada svoj pogled upravili dolje na mene i moj me otac vidio u mojoj bijednoj
situaciji, tre ali ste vidjeti, tu preveliku bol, koja se mogla oitati s njihovih lica. I gore se to
automatski vidi, jer se svakoga prepoznaje sve do u najnutarnjije dijelove. I tako sam ja na njih
pogledala i odmah osjetila tu beskrajnu alost i bol, koju su pretrpjeli moji roditelji, kada su me
takvu vidjeli. Moj otac je poeo gorko plakati, drao je ruke pred licem i plakao je druim
glasom: ,,O moja keri! O ti moja keri!" A moja majka je molila dalje i tako sam shvatila da me
moji roditelji ne mogu odatle izvui. Pri tome je za mene bila jo jedna velika bol da sam ja po
svojem stanju samo jo doprinijela da su oni takoer tamo,gdje su se nalazili, dodatno trebali nositi
moju alost i moju bol.
Eutanazija i pomo pri umiranju
Iznova sam zapoela dakle svom snagom vikati: "lzvucite me odavde! Sve to mora biti zabuna.
Tko je odgovoran za tu zabunu? Izvucite me odavde!" Tog asa, dok sam tako kriala, moje je tijelo
bilo na zemlji u dubokoj komi. Bila sam prikljuena na mnoge aparate. Bila sam u agoniji. Ja sam
umirala. Nikakav zrak nije ulazio u moja plua, moji bubrezi nisu vie radili, ja sam jo "ivjela"
jedino jer sam bila prikljuena na aparate i jer je moja sestra, koja je takoer lijenik, inzistirala da
me ostave prikljuenu na aparate. Ona je rekla lijenicima i bolnikim sestrama koji su se brinuli za
mene: "Vi niste BOG!"
Jer lijenici su mislili da se vie nee isplatiti nastaviti s intenzivnom terapijom. Oni su ve
razgovarali s mojom rodbinom i pripremali se na to da u ja umrijeti i da me trebaju pustiti da u
miru umrem, jer sam leala u dubokoj agoniji. Ali moja sestra nije poputala. Uoavate li ovdje
suprotnost? Ja sam u svojem ivotu uvijek branila eutanaziju, takozvano pravo "da se
dostojanstveno umre".
Moja sestra je jedino stoga mogla ostati uz mene, jer je bila lijenica. Ona je itavo vrijeme
stajala uz mene. I zamislite. U asu, kada je moja dua bila na drugoj obali i ja sam vidjela svoje
roditelje i svim snagama sam ih dozivala, ula je moja sestra na ovom svijetu, u svojoj stvarnosti
tadanjeg asa, posve jasno, kako sam ja dozivala svoje - nae - roditelje, puna radosti da su me
doli izbaviti. .. Ali moja sestra je krivo protumaila to dozivanje. Ona je od straha gotovo umrla,
kada je osjetila moje zapomaganje, jer je ona to stvarno jasno ula uz moj krevet . Jer ona je
protumaila taj krik da u ja konano umrijeti i da to elim. I tako je ona uzviknula: "Moja sestra je
sada umrla! Ona je izgubila bitku."
Ispit
I ja sam ponovno poela vikati: ,,Zar ne razumijete! Izbavite me odavde, jer sam katolkinja! Sve
to mora bi nesporazum, zabuna! Tko se je zabunio? Molim, izbavite me odavde!" I kada sam ja
ponovno tako oajno zazivala, ula sam najednom jedan (nebeski) glas, tako sladak i ljubazan glas,
jedan nebeski glas. I kada sam ga ula zgrozila se moja dua u radosnom uzbuenju. Moja dua se
ispunila dubokim mirom i nezamislivim osjeajem ljubavi. I svi ti tamni likovi i sva ta gamad, to
su bili oko mene, nestali su naglo i zaprepateno, jer se nisu mogli suprotstaviti toj ljubavi. Oni
takoer ne mogu podnijeti tu ljubav. Oko mene se dakle vraa taj neopisivi mir i zapaam kako taj
draestan glas meni govori: "No, dobro, ako si ti stvarno katolkinja, moe li mi rei kako glasi
Deset zapovijedi BOJIH?"
Kakav teak izazov za mene. Ja sam se morala osramotiti. Ja sam si sama postavila stupicu s

15

mojim krikom i svojom ispovijesti da sam katolkinja. itav svijet moe uti sada moje
vjerolomstvo, moju krivu vjeroispovijest. Strana predstava za mene. Moete li si to predstaviti? Ja
sam jo tek znala da ima deset zapovijedi. Ali to je bilo sve. Poslije toga "tabula rasa" (prazna
ploa). Do bijesa, kako u se izvui? to trebam sada uiniti? Samo se ne smijem predati, nekako e
ve ii!
Ljubi BOGA svoga iznad svega
Moja majka uvijek mi je govorila o prvoj zapovijedi, o BOJOJ LJUBAVI. Konano imaju
njezine rijei takoer praktinu vrijednost. Vrijednost za mene. Njezine neprestane opomene i
pouke nisu dakle bile uzaludne. Sada je doao as da se pokaem kao dobra, posluna kerkica.
Moja majka e se tome veseliti. Pogledajte hou li se s tim minimalnim znanjem provui a da ne
doe na vidjelo moje ostalo neznanje. Mislila sam sve staviti pod jedan eir, kako sam uvijek to
obiavala u svojem dosadanjem ivotu. Uvijek sam imala najbolje izgovore (opravdanja) i svugdje
sam se mogla ,,izvui". Uvijek sam se tako opravdavala i branila da jednostavno nitko ne bi zapazio
to ja sve ne znam i ne mogu. I tako sam i sad pomislila i poela sam jednostavno govoriti: "Prva
zapovijed glasi: "Ljubi BOGA svoga nadasve, a svoga blinjega kao samoga sebe ... !" I ve sam
ula odgovor "Vrlo dobro!" Ali odmah na to kae taj lijepi glas: " A TI? Jesi li ljubila svoga
blinjega?" Ja sam odmah na to odgovorila: "Da, da, ja sam ih ljubila; da, stvarno sam ih ljubila; da,
da, ja sam ih ljubila!" I s druge strane ujem: "NE!" Kratak, kristalno jasan: NE! I posluajte me,
molim, dobro sada! Kada sam uli taj NE, to me je pogodilo poput udarca munje, jer sam udarac
munje stvarno doivjela. Bio je to ok, bila sam kao uzeta. Strah je popustio.
I (nebeski) glas je dalje govorio: "Ne, ti nisi ljubila GOSPOD INA BOGA iznad svega! I mnogo
manje si ljubila svoga blinjega nego samu sebe! Ti si sama sebi izrezala svoga GOSPODINA
BOGA, ti si sebi prilagodila svojega BOGA,koji ti je upravo odgovarao. Ti si u svojem ivotu dala
GOSPODINU BOGU jedno mjesto jedino u asovima, kada si bila u velikoj nevolji On je bio, tako
rei, tvoja SIGURNOSNA PRIBADAA (POMO U NEVOLJI)! Ti si se pred NJIM bacala na tlo,
dok si bila siromana, dok je tvoja obitelj ivjela u posve obinim uvjetima, i kada si eljela imati
bezuvjetno dobar profesionalni odgoj i poloaj u drutvu. Da, tada si ti svaki dan molila i tome si
posvetila mnogo vremena. Mnogo sati si vapila GOSPODINU, NJEGA molila i pred NJIM si na
koljenima kleala .. Ti si neprestano za to molila i upravljala molitve k nebu da bi te ON izbavio iz
tvoje nevolje, da bi ti ON omoguio astan profesionalni odgoj i da te ON uini osobom priznatom
u drutvu. Kada si bila u potrebama, jednostavno si eljela dobiti novac! - Tako i tome slino su bile
mnoge tvoje molitve! I to je bio odnos s BOGOM to si ga imala! Tako si se obraala
GOSPODINU BOGU i po svojim predstavljanjima si MU davala jedno mjesto u svojem ivotu
koje si ti htjela!"
I stvarno je bilo tako. Ja sam tako u svojem ivotu postupala s GOSPODINOM BOGOM. To je
alosna istina, koju ja ne mogu uljepati niti nijekati. Mogu na to samo rei, da je za mene BOG bio
jedna vrsta "BANKOMATA". Ja bih ubacila "jednu krunicu" i tada je morao izai vani iznos novca,
novanica. To je bio moj odnos prema GOSPODINU BOGU.
I to mi je pokazano, i postalo mi je takoer veoma jasno. im je GOSPODIN dopustio da sam
stekla dobro profesionalno obrazovanje; im je ON dopustio da sam "u drutvu stekla jedno IME" ,
da sam ja bila "NETKO", im je ON dopustio da sam dola do NOVCA i da sam si mnogo toga
mogla priutiti, GOSPODIN BOG je za mene postao nevaan - ON je postao SPOREDNA STVAR
u mojem ivotu.
Ja sam si poela mnogo o sebi umiljati UMILJANJE je veoma opasan dio na putu ivota! Moj
EGO-JA razvijao se u giganta! Nisam bila sposobna ni za najmanji in ljubavi, pa ni zahvalnosti
prema OSPODINU! Biti zahvalna! Nikada i nikad vie! Zato bih to bila! Ja sam sve sama
ostvarila! Ja sam uinila da budem,,NETKO" . JA sama sam postigla sve o emu sam sanjala. Bila
sam posve slijepa; nisam se vie mogla sjetiti svojih vapaja (molitava)! Meni nije bilo mogue rei:
"GOSPODINE, zahvaljujem za ovaj novi dan, koji mi TI daruje! Zahvaljujem TI za svoje zdravlje!
Zahvaljujem TI za ivot i zdravlje svoje djece, zahvaljujem TI da imamo krov nad glavom; pomozi
takoer siromanim ljudima koji su bez krova i nemaju to jesti; ne ostavi ih same; budi uz njih!"- -

16

NITA od svega toga nisam mogla rei. Nisam bila sposobna za to. Nisam na to ni mislila. Posve
sam bila okrenuta prema samoj SEBI. I JA sam bila dostatna samoj SEBI. I tako sam bila
najnezahvalnije bie koje se moe zamisliti. I jo uz to to nisam bila sposobna za zahvalnost,
obescjenjivala sam GOSPODINA BOG i izvrgavala sam GA ruglu.
Ezoterija - reinkarnacija
Vie nego li u NJEGA vjerovala sam u Merkura, Veneru i druge zvijezde. Nositelji sree su mi
bili vaniji od GOSPODINA. Bila sam zaslijepljena astrologijom i tumaenjem zvijezda i svugdje
naokolo sam priala kako su zvijezde utjecale na moj ivot i pozitivno ga usmjerile. Astrologija je
jedna od tih malih pukotina u naem duevnom ivotu, emu ne pridajemo nikakvu vanost. I kada
zapazimo kako smo uhvaeni u te trikove, koje imaju svoj izvor takoer u demonskom, tada je
veinom prekasno da se toga oslobodimo. Tada sam zapoela slijediti svaku modnu struju vremena.
Sva nauavanja - makar proizala iz bolesnih glava - bila su mi zanimljivija negoli Radosna vijest
GOSPODINOVA. Sve je bilo "VANIJE" nego li Sveto pismo i stoljeima stari katoliki nauk
Crkve. Poela sam stoga vjerovati u to d se jednostavno umre i tada iznova zapone s jednim
drugim ivotom. Ponovno roenje, reinkarnacija je za mene bila dobrodola nauka da bi ispunila
svoj ivot bez vjere i bez due. Zahvalnost prema svojem STVORITELJU bila mi je tua. Uope
nisam na to mislila. MILOST je bila neto to sam izbrisala iz svojeg rjenika - ona je postala
TUA RIJE za mene, ije znaenje sam posve zaboravila i koju nisam vie trebala za moje
ivotno usmjerenje. Uope nisam bila svjesna da je GOSPODIN za mene platio veliku cijenu, da
sam takoer i ja otkupljena za cijenu NJEGOVE dragocjene Krvi. Toga svega sam postala svjesna
kod tog ispita O DESET ZAPOVIJEDI po rijeima i pitanjima tog nebeskog glasa. Sada sam sve to
posve jasno vidjela. Sljepoa je kao izbrisana. Pitali su me (ti nebeski glasovi) i eljeli znati to
znam o DESET ZAPOVIJEDI. I predbacivali su mi da sam priznala da sam si umiljala da astim
BOGA; da ljubim BOGA. Udarali su me mojim vlastitim rijeima. I to bi to trebalo znaiti ... da li
sam trebala jednostavno biti poslana avlu, u pakao?
Kada je jednom jedna dobra ena dola k meni u ordinaciju da bi moje prostore pokadila s
mjeavinom trava, pokropila svojim tekuinama sree i da bi odrala ceremoniju za izgonjenje
nesree, rekla sam joj:Ja ne vjerujem u takvo zavaravanje. Ali samo vi to obavite; nikada se ne
moe znati Ako ne kodi, moe samo neemu koristiti! I tako je ona ispunila oblacima dima
prostore, mrmljala svoje rijei aranja i pokropila je svim vodicama, da bi time pomogla srei i
dobrom raspoloenju u mojim prostorima. Tako se pokazalo,da je ovo primitivno aranje i
praznovjerje koje se protivi mojoj znanstvenosti imalo vee znaenje i utjecaj u mojem ivotu nego
li GOSPODIN i NJEGOVO EVANELJE.
Imala sam u svojim prostorima ordinacije, - u jednom uglu, kamo nitko nije mogao pogledati, ni
pacijenti takoer to nisu mogli zapaziti - skriven jedan mesnat list biljke "Aloe Vera" (na
panjolskom: "Penca se saliba"), za koji mi se reklo, da e istjerati zle energije iz prostorije.
Prosudite na kojim stranputicama i krivim putovima sam se nalazila! Ako ste sve to zapazili, vidite
kakva je PRAZNINA ispunjala moj ivot umjesto pravog NAUKA. To je sramota i danas se toga
stidim. Ali naalost takav je stvarno bio moj tadanji ivot!
I nastavljali su (ti glasovi) tako analizirati moj ivot na temelju DESET BOJIH zapovijedi. Pri
tome su pokazali takoer posve tono kako sam se ponaala prema svojim blinjima. Kako esto
sam ipak oitovala GOSPODINU da GA ljubim i rado imam, prije nego li sam se od NJEGA,
svojeg GOSPODINA BOGA okrenula. Prije nego li sam poela lutati po stranputicama ateizma i
slijediti kriva uenja, esto sam rekla GOSPODINU: "Moj GOSPODINE i moj BOE, ja TE
ljubim!"
Ja i moji blinji
Ali istim jezikom, kojim sam GOSPODINA tako hvalila i slavila, istim tim jezikom i istim
ustima prigovarala sam svim ljudima i osuivala ih. Sve i svakoga samo sam kritizirala. Nita mi
nije odgovaralo. Svojim sam prstom pokazivala na itav svijet i okrivljavala ga, jedino na sebe
nisam pokazivala; ja sam bila izuzeta iz svojih prigovaranja! Ja sam bila "sveta Gloria", "dobra",

17

"ljubav" i "lijepa".
I ako bih se jo pri tome nadula, kad bih rekla, da BOGA slavim; a pri tome sam bila zavidna,
nepodnoljiva i nisam nikako bila zahvalna!
Svojim roditeljima i svojoj obitelji ni u kojem asu nisam odala priznanje ili zahvalnost za sva
nastojanja, rtve ljubav, to su mi ih svi iskazivali da bih mogla dobi dobru izobrazbu, da bih
napredovala u drutvu, da se zalaem. A k tome dolazi jo da, odmah nakon sto sam izvrila svoju
izobrazbu, odmah nakon to sam zapoela svoju karijeru, tada za mene nisu bili vani roditelji i
moja obitelj. ak oni, koji su me svi sredstvima podupirali, za mene su postali neka bezvrijedna
sporedna stvar. Ja sam dola tako daleko da sam se stidjela svoje majke. Stidjela sam se zbog nje jer
je ona bila iz jednostavnog ambijenta i ivjela je u tako bijednim okolnostima.
Ja i moja obitelj
I po tim rezultatima o mojem sebinom stilu ivota pokazali su mi (ti nebeski glasovi) jo po tom
ispitu prema DESET BOJIH zapovijedi, kako sam ja zakazala i kao supruga i posve sam se
ponaala mimo toga. Daleko udaljena od oekivanja koje BOG povjerava kranskim supruzima.
Kakva m ja bila SUPRUGA? to je bilo sa mnom? itav dan sam trajno samo mrmljala, ve od
asa kad bih ustala iz kreveta. Moj dragi suprug pozdravio bi me prijateljski rijeima: "Dobro
jutro!" A ja bih znala rei: "Kakvo bi to bilo dobro jutro? Pogledaj vani kroz prozor! Ponovno opet
kii!" Jednostavno sam uvijek neto prigovarala i kritizirala; bila sam slabe volje. Nitko mi nije
mogao udovoljiti. Svugdje sa nalazila neku neispravnost i odmah bih se nad time uzrujala. Ne samo
prema svome suprugu, nego takoer i prema djeci sam se ponaala na taj nepodnoljiv i izazovan
nain.
Na tom tamonjem ispitu glasovi su mi takoer pokazali, da ja nikada nisam imala pravi osjeaj
LJUBAVI ili iskrenog suosjeanja prema svojim blinjima, prema svojoj brai i sestrama, izuzev
(svoju) obitelj. I GOSPODIN mi je rekao: "Ti jednostavno nisi mislila na njih!" I vidjela sam
bezbrojne bolesnike i osamljene i poela sam jadikovati.
"O GOSPODINE, kako li su siromani, kako naputeni, ti bolesni ljudi. Nitko se za njih ne brine!
Udijeli mi milost da idem k njima i da ih posjetim, da ih tjeim i otjeram njihovu osamljenost, dok
kod njih ostajem. Takoer i ova mnoga djeca koja vie nemaju majke, esto tako malene sirote, o
GOSPODINE, koliko patnje su oni morali podnijeti ve u posve mladim godinama.
I to sam jasnije sam vie gledala i nastavljala taj ispit, tim jasnije sam vidjela u sebi svoje
"kameno srce". Bilo je za mene kao nakaza, koju sam ja sada najednom morala potvrdi u svojem
prijanjem nainu ivljenja (prema reinkarnaciji). I sve je bilo tako jasno i jednoznano da se ni na
koji nain - kako sam inae bila navikla - nisam mogla izvui iz sluaja. Svedeno na jednu toku,
kratko i zbito reeno i saeto: Na tom ispitu prema DESET BOJIH ZAPOVIJEDI ja sam propala s
bombama i granatama. Na temelju svojeg prolog ivota nisam imala nikakvog izgleda da ga
poloim.
To je jednostavno neizrecivo strano! U svojem prolom ivotu sam ivjela u golemom neredu.
Nije bilo vie nikakvog reda, kakav je dan stvorenju. to mi je koristilo nisam nikoga ubila? Ispriat
u vam jo jedan primjer:
Ja sam vrlo esto mnogim potrebnim osobama darivala predmete, ivotne namirnice, odjeu i
mnogo drugoga. Ali ja to nisam nikada uinila iz iste ljubavi, nego veinom da steknem priznanje,
da pokaem kako sam dobra, da izazovem utisak i da u naem povrinskom drutvu pokaem lijepu
sliku o sebi. Budui da sam bila veoma bogata, htjela sam ljudima pokazati kako sam dobra i
velikoduna. Oni su trebali zbog moje velikodunosti pregristi usne i mene takoer zbog toga
blagoslivljati i diviti mi se. I budui da sam bila tako bogata, htjela sam svojim darovima i svojom
velikodunou, iskoristiti potrebu i siromatvo ljudi i jo time sebi koristiti. Tako bih na primjer
rekla: " Gledaj, dajem ti ovo i ono (to bi mi dolo pod ruke ili mi je jednostavno pretjecalo), ali ja
te za to molim, da bude tako dobra i idi mjesto mene na veernji susret roditelja u kolu moje djece
i tamo me zastupaj, jer ja naalost nemam vremena da idem na te sastanke u kolu, gdje se uvijek
kontrolira da li su roditelji prisutni." I na taj nain dijelila bih u itavoj okolici bezbroj stvari, ali
svaki dar je bio s moje strane povezan s nekim uvjetom ili zahtjevom. Ja sa tako imala ljude na

18

uzici. Ja sam njima manipulirala i oni su bili ovisni o meni. A uz to mi se svialo izvanredno, kada
bih zapazila, da mnotvo ljudi tri za mnom i da iza mojih lea dalje priaju kako sam velikoduna,
dobra i sveta. Tako sam u drutvu gradila dojmljivu sliku o sebi. Nitko nije znao da je to lana slika,
da ona ne odgovara stvarnosti. I sada je to postalo javno. Kod tog mog ispita sve je dolo na vidjelo.
Oni (nebeski glasovi) su mi rekli: "Jedi BOG kojega si ti astila, bio je novac. Kroz tog idola novca
ti si sebe osudila!! Zbog toga tvoga BOG novca i zlata ti si pala u ponor. I tako si se sama uvijek sve
dalje udaljivala od GOSPODINA BOGA.
To je odgovaralo stvarnosti. Jedno vrijeme imali vrlo mnogo novca, ali poslije smo bankrotirali.
Dugovi su rasli preko nae glave, imali smo nevjerojatno mnogo dugova. I posve smo ostali bez
novaca; vie nismo imali nita ...
I kada su mi iznijeli sve to o novcu, jednostavno sam kriknula: Ali o kakvom novcu govorite;
tamo na zemlji sam ostavila itav dugi niz problema i dugova vie nita nisam mogla rei ..
Ne vrijeaj Ime Boje
Kada su mi iznosili predbacivanja glede druge zapovijedi, vidjela sam sasvim jasno, kako sam jo
kao dijete na alostan nain nauila da je la izvrsno sredstvo da izbjegnem kaznama svoje majke,
koje su nekad mogle biti veoma stroge i tvrde. I tako sam ja zapoela hodati svojim putem u drutvu
s ocem lai, Sotonom. Tako je on postao moj suputnik. Postala sam velika laljivica. I napredovala
sam u tom "umijeu lai".Postajala sam sve savrenija. I u mjeri, kako su moji grijesi postajali
uvijek vei i tei, rasle su i moje lai i postajale su uvijek vee i bestidnije.
Htjela sam izgleda dokazati do kojeg majstorstva mogu narasti toj disciplini lai. Lai su uvijek
postajale tee i narasle su preko moje glave - na isti nain kao i svi grijesi.
Vrhunac grijeha lai sam dosegnula takoer kada se radilo o Presvetom i o samom
GOSPODINU. Zapazila sam da je moja majka imala veliko strahopotovanje pred GOSPODINOM
BOGOM. Za nju je Ime GOSPODNJE bilo neto vrijedno potovanja i veoma sveto. Tada mi je
prolo kroz glavu i promislila sam da je to najbolje oruje za mene. Tako imam nju (svoju majku)
uvijek u svojoj ruci. I poela sam da bih dokazala svaku sitnicu i svaku svoju la kleti se Bogom.
Uzimala sam Ime BOJE lakomisleno i bez razloga u usta. Rekla bi na primjer svojoj majci:
Majko, kunem ti se naim dragim KRISTOMili "Majko, kunem ti se Imenom BOGA OCA,
tvrdim ti to itd. itd ... " i tako bih po laima tako uinjenim uvjerljivima izbjegla pravo zasluenu
kaznu svoje majke.
Moete li si zamisliti da sam zbog svojih lai, za svoje male svinjarije, za tu gomilu blata, u emu
sam se tako esto osjeala dobro kao svinja, zloupotrebljavala Presveto IME BOJE i NJEGA
takoer time bacala u blato, jer sam i sama leala do grla u tom blatu grijeha i u tom ljudskom
talogu.
I pogledajte sada, moje drage sestre i brao, ja sam po svojoj nesrei i po iskustvu smrti, o emu
ja ovdje upravo sada govorim, takoer nauila i iskusila na vlastitom tijelu da rijei i reenice, koje
izlaze iz naih usta, i koje mi esto lakomisleno i nepromiljeno izgovaramo, ne budu jednostavno
od vjetra raznese i da tako rei nestale. Ne, one esto ostaju stvarnost koja nas mnogo kasnije
zahvati, kao to "BUMERANG" najednom opet dolazi k nama, ili moda jo boljE reeno, na nas
natrag pada.
Moda e s proi hladni srsi kada vam ispriam - slijedee. Ne samo jednom, nego vrlo esto,
kada je moja majka bi vrsta i nije htjela vjerovati, rekla sam joj veoma kratko: "Majko, neka me
udari munja (ili grom), ako ti laem. Govori ti samo istu istinu!"
I te rijei koje sam esto opetovala pale su u zaborav i nitko nije vie mislio na njih. Ali sada
pogledajte, ja stojim pred vama jedino iz BOJEG milosra, jer me stvarno udarila munja; ona je
praktino prola kroz mene, praktino me je rascijepila u dva dijela i potpuno me spalila.
Tako su mi dakle pokazali u onostranosti, kako ja, koja sam se tako sveano prikazivala kao
katolkinja, nikada nisam drala rije, kako sam uvijek krila rije i kako sam u uvijek
zloupotrebljavala Presveto Ime naega GOSPODINA i BOGA svojim nepotenim ponaanjem.
Bila sam dirnuta time kako je GOSPODIN podnosio sve te strane i uasne sluajeve i kako se
istovremeno sva stvorenja pred NJIM u znak izrazitog klanjanja i tovanja bacaju na zemlju. Vidjela

19

sam Presvetu Djevicu Mariju, Majku Boju, pred nogama GOSPODINA u velikom tovanju i
klanjanju. Ona je molila za mene i zaklinjala GA. A ja, velika i zlobna grjenica, bila sam iz svojeg
movarnog blata s NJIM na Ti i ti. Ja, koja sam navodno bila tako dobra i uivala sam tako dobar
glas, to sam ga kupila svojim manipulacijama. I tako sam vidjela sebe kako sam se esto
usprotivila BOGU, kako sam na NJEGA bila ljuta, rugala MU se i takoer GA proklinjala. Za mene
to nije bilo samo posramljujue, nego nepodnoljivo i bolno, postati svjesna te svoje prolosti i
imati jasan pogled na to.
Svetkuj dan Gospodnji
Kada je - na mojem ispitu prema Deset Zapovijedi - na red dola zapovijed tovanja DANA
GOSPODNJEGA i blagdana, bio je to straan as. Obuzela me je jedva podnoljiva bol. (Nebeski)
Glas je rekao sasvim jasno i kratko, da sam ja dnevno etiri i do pet sati bila zabavljena svojim
tijelom, svojom vanjtinom, svojom navodnom ljepotom, a pri tome dnevno nisam ni 10 (deset)
minuta upotrijebila dokaem GOSPODINU svoju duboku odanost i svoju zahvalnost, ili da MU
upravim jednu molitvu.
Da, esto je bilo tako, da ja, kad bih MU obeala jednu krunicu, veinom sam je izbrbljala na
brzinu i u napetosti. Pri tome bi se takoer dogodilo da bih rekla:To sada ide opet dobro. Ja mogu
zacijelo dobro izmoliti krunicu u propagandnoj pauzi na svojoj najdraooj seriji."
I tak su mi pokazali (glasovi) u onostranosti kako sa uvijek bila nezahvalna prema svojem
GOSPOD INU BOGU; nikada mi nije dolo na pamet d se zahvalim NJEMU, svojem Stvoritelju i
OTKUPITELJU. I jasno su mi stavili pred oi, kakve sam sve izgovore iznaala kada se radilo o
tome kada , iz iste lijenosti nisam htjela ii na svetu misu.
"Ali majko, ako je BOG svugdje i posvudanji zato je moram onda bezuvjetno ii u crkvu da Ga
sretnem?
Jasno, za mene je bilo vrlo jednostavno i lagodno takve izriaje iznijeti i tako govoriti. A Glas je
opetovano iznova prigovarao da sam svaki dan putala GOSPODINA BOGA da eka na mene i
kroz itavo vrijeme ne bih se sjetila NJEGA. Nisam se molila NJEMU i ne bih otila nedjeljom k
NJEMU, da MU zahvalim, da MU barem u Dan GOSPODNJI oitujem svoju zahvalnost i svoju
ljubav prema NJEMU. To je jednostavno bilo previe za mene. Bila sam odvie ohola i umiljena.
Ali najgore u tom mojem sluaju je bilo da je taj posjet crkvi bio kao "restoran za moju duu".
Bez posjeta crkvi propadala je, bolje reeno izgladnjela je moja dua, jer nije primala nikakvu
hranu. Ja sam se posvetila jedino svojem tijelu, i da ovo prolazno tijelo gajim i titim imala sam sve
vrijeme svijeta. Postala sam ropkinja svojega tijela. I pri tome sam previdjela posve jedan maleni,
ali bitni detalj.
Ja sam takoer imala duu za koju se jednostavno nisam brinula. Ona je bila "prava sirota".
Nikada je nisam hranila BOJOM RIJEI. Jer i za to sam imala klimavu ispriku u svojem rjeniku,
kada bih glasno iznosila da onaj koji redovito ita Bibliju, kroz krae ili due vrijeme poludi.
I sa sakramentima nisam nita imala. Kako bih mogla jednom takvom "starom, okamenjenom
momku" (tj. sveeniku - op. prev.) koji je bio gori i grjeniji od mene, priznati svoje grijehe? Jer mi
je veoma dobro dolo da zbog svojih svinjarija ne idem na ispovijed. Veliki laac i smutljivac (to je
doslovno znaenje rijei "diabolos"), naime avao, drao me je daleko od ispovijedi i sakramenata.
I tako je Sotona uspio da sprijei moje ozdravljenje i ienje moje due. Naime, dogaalo se, da bi
avao svaki put kad bih sagrijeila, na bijelu haljinu moje due udario peat, crni znak svojeg
kraljevstva tame.
Moji grijesi nisu dakle bili bez posljedica. Oni nisu bili bez cijene i zabadava, nego su imali teke
posljedice za zdravlje moje due. Nikada - osim pri svojoj prvoj priesti - nisam nainila dobru
ispovijed. I od tada nisam vie ila na ispovijed. I nerijetko sam susretala takoer sveenike
prilagoene vremenu, koji su odobravali moj stav prema (oitovanju grijeha u) ispovijedi, - i
govorili su da taj sakrament vie ne odgovara naem modernom vremenu i ovjeku. I tako je
takoer dolo da sam svaki put kada sam ila na svetu priest nedostojno primala GOSPODINA
ISUSA KRISTA u Presvetom Oltarskom Sakramentu.
I moja psovka (vrijeanje Boga) je ila tako daleko da sam ponosno i svjesno svugdje govorila:

20

"to bi to bilo Presveto? Kako bi to bilo mogue da je Svemogui, ivi BOG prisutan u jednom
komadiu kruha, u Hostiji ? Ti sveenici bi trebali radije Hostiji dodati neto slatkog da bude
barem ukusna a ne tako neukusna."
Tako daleko je izvan kontrole stigao moj ivot i toliko sam napustila red stvorenoga, da sam
postala sposobna izricati takve uvrede na Boga. I tako sam dostigla najdublju toku, razgradnju i
unitenje svojeg odnosa s BOGOM, svojim Stvoriteljem.
Nikada nisam pruila svojoj dui neto to je istinski izgrauje, to je hrani. I danas ima svaka
majka i svaki otac istu odgovornost ako on ili ona ili oboje svoje dijete ne dadu krstiti. Sakrament
krtenja je "majinsko mlijeko za duu". esto se dandanas kae:
"Da, dijete mora samo odluiti, kada odraste, hoe li se krstiti ili ne. "
Ne krstiti dijete je isto, kao da mu se ne bi pruilo nikakvu hranu za tijelo s obrazloenjem: "Da,
ono treba kasnije samo odluiti to e jesti i piti!"
Naa je odgovornost pred GOSPODINOM BOGOM dati dui djeteta pravu hranu. A bez
sakramenata mi smo bez hrane za svoju duu. I tada jednostavno dua izgladnio.
Sakramenat svetoga reda
I da bih svemu tome stavila krunu, nisam ita drugo radila nego sam kritizirala sveenike i crnji
vala ih. Trebali biste doivjeti kako mi je teko pala na glavu ta toka na mojem ispitu u
onostranosti. Ovaj grijeh mi je GOSPODIN vrlo teko uraunao. U mojoj je obitelji uvijek bio
obiaj zlo govoriti o sveenicima. Otkako se mogu sjeati, dakle otkako m bila posve malena, kod
nas u kui se zlo govorilo sveenicima.
Poevi od mojega oca svi su govorili da su ti tipovi enskari, da idu za svakom suknjom i da svi
skupa i ju vie novca i bogatstva nego mi obini ljudi. I sva ta klevetanja ponavljali smo mi djeca
od djetinjstva. I na to mi je rekao GOSPODIN alosnim ali strogim glasom: "to si mislila, tko si ti,
da tako radi, ka da si GOSPODIN BOG, i izrie sud nad mojim pomazanicima, i pri tome ih
klevee i izruguje ?
I ON je nastavio: "Oni su ljudi od tijela i krvi. I to se tie svetosti jednog sveenika, ona je
podravana prije svega takoer po zajednici vjernika, po vjernicima upe. Zajednica nosi BOGU
POSVECENE o svojim molitvama, po vrednovanju i potovanju, koje im daje, po podravanju koje
im ljudi pruaju.
I ako sveenik sagrijei, tada ga ne trebate pitati za razlog i okrivljivati, nego radije krivnju traiti
u zajednici, koja im je zanijekala tovanje, vrednovanje, podrku i molitvu ili im nije u dovoljnoj
mjeri pomagala.
I GOSPODIN mi je tada pokazao kako bi svaki put, kada bi kritizirala i vrijeala nekog
sveenika, avli na mene skoili i meni se priljubili. I po tome sam vidjela kako sam veliki grijeh
uinila kada bih nekog BOGU POSVEENOG pokazala kao homoseksualca i oigosa, i ta novost
bi kao brza paljba prola kroz svu zajednicu vjernika. Ne moete zamisliti kako sam velike,
beskrajne tete time nanijela.
Potuj oca i majku
Doli smo do etvrte zapovijedi: Potuj oca i majku!
I GOSPODIN mi je pokazao takoer i na ovom podruju kako sam za vrijeme svojega ivota bila
nezahvalna prema svojim roditeljima. Kako esto i kako grubo sam ih vrijeala i proklinjala.
Predbacivala sam im to mi nisu mogli ponuditi sve ono to su moje prijateljice dobivale. I jasno mi
je postalo kakva sam bila kerka koja nita nije znala cijeniti i kako je sve to su mi moji roditelji s
mnogo rtve i uz velike napore nudili, jednostavno bilo bez ikakve vrijednosti.
Dapae ja sam u svojoj srdbi prema roditeljima dola dotle da sam jednostavno drala da ta ena
ne moe biti moja majka, jer mi je jednostavno izgledala odvie primitivna i premalena, da bi bila
moja majka.
Tako mi je bilo uasno vidjeti pred sobom taj rezultat. Naime, jednu enu bez BOGA i kako je ta
ena bez BOGA sve ruila i negativno utjecala na sve to je dolo u njezinu blizinu; ali najgroznije
od svega je bilo da sam si pri tome umiljala da sam neto posebno, nadasve da sam dobra i sveta.

21

GOSPODIN BOG mi je takoer razjasnio kako sam ja mogla umiljati da se u toj etvrtoj
zapovijedi sigurno nita ne trebam bojati. Ja sam naime samo zato bila si ma da u taj teret lako
nositi lijevom rokom, jer sam ja posljednjih godina njihova ivota financirala lijenike i lijekove
koje su moji roditelji trebali, kad su bili bolesni. Samo zbog te posve jednostavne vijesti umislila
sam si da sam tu etvrtu (4.) zapovijed izvrila vie nego li je dostatno. To je odgovaralo mojoj
ivotnoj filozofiji po kojoj sam sva svoja djela mjerila i sreivala samo po principu novca. Tako je
to bilo takoer i s mojim roditeljima. Pomou svojeg novca uinila sam da se prilagode meni i s
njima sam manipulirala.
Moje bogatstvo mene je pred njima, - mojom majkom i mojim ocem iz jednostavnih ivotnih
uvjeta, - uzdiglo meu neku vrst boanstva, koje su oni zaslijepljeni mojim novcem doista tovali. I
to mi je dopustilo, po drutvenoj situaciji proetoj mamonom, da gazim po svojim roditeljima
svojom grobom samovoljom. Ne moete si zamisliti kako su me muile i do kostiju boljele te jasne
spoznaje o svojem ranijem ivotu, koje sam smjela dobiti po BOJOJ milosti. Morala sam gledati
kako moj otac ispunjen velikom alou i plae i jaue nada mnom i mojim ponaanjem, jer je on
usprkos svojih slabosti bio dobar otac. On me je nauio da budem radina i marljiva i da vodim
astan ivot. Jer jedino onaj koji dobro radi i dokae se svoji zanimanjem, takoer e napredovati i
neto ostvariti. Ali mu je naalost uza sve njegovo nastojanje da me odgoji, promakao "maleni
detalj", koji je ipak neto posve bitno, naime, da ja takoer imam i duu, koja je gladovala, i da je
on trebao kao uzor koji je imao poslanje za svoju kerku, preda mnom ivjeti Radosnu vijest i vjeru.
I u tom pogledu on je posve zatajio i uope nije vidio kako itav moj ivot na temelju pomanjkanja
tog
p. "malog detalja", ide niz vodu, i kako ja uvijek sve dublje tonem u blato.
Boljelo me je kada sam vidjela kakav enskar je bio moj otac. On se osjeao sretnim i vrlo dobro
kada je mogao priati mojoj majci i svim ljudima i time se hvaliti, kakav je "mukarina" ("macho")
bio ("Macha" je junoameriki izraz za mukarinu, kunog tiranina i tome slino - op. prev.) jer je
u isto vrijeme imao mnoge ene i mogao ih je drati u redu i zadovoljiti. Osim toga moj otac je
prekomjerno pio i puio. Na sve te slabosti i krive navike moj otac je jo bio ponosan i time se
diio; on je naime bio krivog miljenja da to nisu nikakve mane, nego naprotiv kreposti, koje su ga
inile neim posebnim.
Tako sam ja jo u mladim godinama doivjela kako moja majka esto kui sjedi i gorko plae,
dok se moj otac ponovno diio drugim enama i pustolovinama koje je s njima imao. I to sam
ee to doivljavala, tim vea je bila moja ljutnja, bijes i resentiment, koji bi me uhvatili. I sada
vidim tijek svojeg ranijeg ivota i najednom shvaam kako me ti nenadvladani osjeaji i
resentimenti polako guraju u "duhovnu smrt, a moju duu vode u izumiranje. Uhvatila me je
strana srdba, kada sam morala vidjeti, kako moj otac najprostakije ponizuje moju majku na oi
svega svijeta. I poinjem se braniti protiv toga, tome prigovaram i nagovaram svoju majku i
pokuavam na nju utjecati. Ja joj govorim na primjer ovako: "Nikad neu biti kao ti, neu nikada
dopustiti da tako prema meni postupa jedan mukarac. Mi ene nemamo nikakvu vrijednost u
naem drutvu i zato smo tako poniavane, jer ima ena koje su kao ti i doputaju da im se svata
ini. Ima ena, koje se bezvoljno podlau samovolji "machos-a (mukarine) koje vie nemaju
nikakvo dostojanstvo niti kakav ponos, nego su samo ponitene osobe. ene koje doputaju
umiljenim mukarcima da po njima gaze i s njima postupaju kao s posljednjim blatom."
A svoje ocu sam rekla, kada sam bila neto starija: "Nikada, vjeruj mi i zapamti dobro, moj oe,
nikada neu dopustiti, da tako postupa sa mnom i ponizuje me jedan mukarac, kako ti uvijek
iznova postupa s mojom majkom. Ako doe tako daleko da je mu meni nevjeran i mene vara, ja
u mu se osvetiti i u jarku na njega gaziti. Sa mnom ne, moj dragi oe!"
Na to me je moj otac izlemao na mrtvo i viui mi rekao: "to si ti umilja? to misli, tko si ti,
da sa mnom tako govori?" Vi uope ne moete zamisliti kako je ljutit "macho" bio moj otac. A ja
nisam mogla utjeti i odgovorila sam: "Makar me ti tukao pa ak i ubio, kunem ti se, da takvo to
neu dopustiti. Ako netko tako daleko doe, da, se s njim i vjenam i tada saznam da je moj mu
meni nevjeran, tada u mu se na straan nain osvetiti, da vi mukarci shvatite, to ini jedna ena
kada mu s njom postupa kao s posljednjim blatom, nju ponizuje i nju gazi kao mokru krpu.
Na taj nain izjedali su me svi ti resentimenti, ljutnja i bijes itavo vrijeme i zalijevali su moje isli

22

i moj mozak. Ja sama sam zatrovala svoj duh i svoj karakter. Kada sam bila samostalna i odrasla, - i
naravno kada sam imala dovoljno novca, - poela sam uvijek ponovno utjecati na svoju majku, i
rekla bih joj: "Zna li to, majko? Odijeli se od oca, rastavi od njega!" Ja sam se tako ponaala,
makar sam svoga oca veoma tovala i voljela. Usprkos tome ja sam uvijek iznova nagovarala majku
i rekla joj: "Ne moe biti da ti moe podnijeti jednog tipa kao to je moj otac! Budi svjesna svojeg
dostojanstva ene! Osvoji ponovno svoju ast i pokai ju, da si ti neto vrijedno, posebno, a ne
komad krpe, kojom si on moe oistiti (cipele)!"
Ove i sline fraze uvijek sam ponavljala pred mojom majkom. Moete li to zamisliti? Ja se
trudim da rastavim svoje roditelje jedno od drugoga, da ih krenem na rastavu braka. Ali veinom bi
moja majka meni na to rekla:
"Ne, moja draga keri, ja se neu nikada rastaviti. Ti ne smije vjerovati, da je to ponaanje
tvojega oca mene tako poniavajue i bolno. Ja mnogo trpim zbog toga - kako si sigurno moe
predstaviti. Ali ja prinosim tu rtvu i izdravam, jer ste tu vi - moje sedmero djece. Vas ima sedmero
(7) djece, a ja sam jedina. Onda je bolje da samo jedan pod time trpi, a ne da sedmero osoba mora
tu bol podnositi. I na koncu tvoj otac je ipak dobar otac i ne mogu prihvatiti srcem da jednostavno
pobjegnem i da dopustim da uzrastete bez oca. Uz to te pitam: Ako se odijelim od oca, tko e jo
moliti da se on obrati i da se tako spasi njegova dua. Bol i ponienje koje mi tvoj otac nanosi, ja
sjedinjujem s neizrecivim bolima naega GOSPODINA ISUSA KRISTA na Kriu. Svaki dan kaem
naem GOSPODINU BOGU:To to trpim i podnosim, nije gotovo nita u poredbi s bolima koje si
Ti na kriu za nas podnio. Da bi moje patnje dobile vrijednost, molim Te doputenje, da se poveem
i sjedinim s tvojim patnjama, da tako i moje malene patnje dobiju mo da od Tebe dobiju milost i da
se moj mu i moja djeca obrate i tako budu spaeni od vjene osude!
Meni to sve nije bilo shvatljivo i ja sam nad tolikom ludou samo tresla glavom. To je
jednostavno bilo previsoko za mene. Te misli su bile posve tue meni i mojem nainu ivljenja i
miljenja; bile su posve oprene i stoga nisam imala nikakva pristupa. tim izriajima svoje majke. A
znajte takoer i to, ne samo da nisam imala nikakvo razumijevanje za te izriaje svoje majke, nego
su me jo vie izazivali i poticali na srdbu. To je vodilo tome da se moj ivot posve promijenio, jer
sam ja postala upravo buntovna. Taj bunt se najprije pokazao u tome da sam se zalagala za prava
ena i ensku emancipaciju - i to ne samo kao redovita lanica - ne,ja sam se borila na prvim
linijama u borbi za enska prava. Poela sam braniti pobaaj, pravo ene da sama raspolae svojim
trbuhom; neovisnost ene i pravo da ivi pojedinano ili u slobodnom partnerstvu - s takozvanim
partnerima-na odreeno vrijeme; propagirati rastavu kao dobrodolo rjeenje branih problema.
Posebno sam branila takoer "Zakon taliona" (Ley de Talion = [latinski: lex talionis] pravni
aksiom "vratiti jednako s jednakim" - "oko za oko, zub za zub"). To znai: Davala sam enama
uvijek "dobar" savjet, jednostavno vratiti jednako s jednakim, i tako onom muu koji je bio
nevjeran, takoer se osvetiti s jednom nevjerom - po mogunosti s njegovim najboljim prijateljem.
Makar nisam osobno nikad bila tjelesno nevjerna svome muu, tako sam nanijela svojim zlim
savjetima velike tete velikom broju ljudi. Naalost!
q. Ne ubij - pobaaj
Kada smo u mojoj "Knjizi ivota" doli do PETE zapovijedi BOJE - "Ne ubij" -, mislila sam:
Konano, tu nemam to sebi predbaciti, jer nisam nikoga ubila i nikoga smaknula. I na svoje veliko
zaprepatenje GOSPODIN BOG mi je otkrio posve drugo. ON mi je pokazao sasvim jasno da sam
ja bila grozna ubojica. I ubojstva u koja sam bila zapletena pripadala su osim toga takvim
ubojstvima, koja su u oima GOSPODINA meu najgorima, naime pobaaji neroene djece" .
Pripazite sada dobro! Mo i utjecaj koje sam svojim NOVCEM stekla, zaveli su me na to i doveli
da financiram ne samo jedno, nego vie - da ne kaem mnoge - pobaaje. Moj novac je uinio
moguim te pobaaje. Jer sam ja uvijek govorila: "ena ima pravo odluiti kad e ostati nosea i
kada ne. Njezin trbuh pripada njoj samoj!"
I pogledajte sada! U mojoj "Knjizi ivota" stajalo je crno na bijelom, - i to je bila teka bol za
mene, ovdje to vidjeti i konano to shvatiti, u kakav gnusan zloin sam po svom novcu bila
upletena. Ali to je neizbrisivo stajalo u mojoj "Knjizi ivota". Jednu djevojku koja je imala tek 14

23

godina, ja sam nagovorila da izvri pobaaj. Ja sam bila njezina uiteljica u profesiji. Kada netko
nosi u sebi otrov, tada u njegovoj okolini ne ostaje nita zdravo. Na sve, koji dolaze u dodir s tim
ovjekom, on negativno utjee; oni dolaze u dodir s otrovom i postaju i sami zatrovani i otrovni.
Daljnje jo posve mlade djevojke, tri moje neakinje i zarunica jednog mojeg neaka su izvrile
pobaaj. One su to bez daljnjega k meni dole, jer sam ja s velikim novcem sve rjeavala - i bila
sam tako "dobra". Ja sam bila dobra tetka, koja je uvijek sve pozivala, dobra tetka koja im je priala
o novinama iz svijeta mode i koja im je uvijek takoer predstavljala najnoviju modu i esto takoer
kupovala. Ja sam bila ona koja sam savjetovala tim mladim biima kako se uiniti privlanijima,
kako se mogu uspeti u drutvo "Glamoura" i kako mogu svoje mlado tijelo pokazati drugima to je
vie mogue sexy i izazovnim.
I zamislite! Moja sestra mi je poslala i povjerila svoju djecu u punom povjerenju. I kako sam ih ja
pokvarila i prostituirala. Da, ja sam ta mlada bia, jo napola djeca, dovela do prostitucije. I to je
bio daljnji zloin koji vapije u nebo i straan grijeh, koji stoji na listi najodvratnijih prijestupa pred
GOSPODINOM, odmah nakon pobaaja. Jer sam tim mladim djevojkama rekla slijedee: "Moje
drage djevojke, ne budite lude! Makar vam vae majke tako mnogo govore o vrijednosti
djevianstva, stidljivosti i istoe, to treba povezati s onim to su njihovi roditelji ivjeli u prolosti.
A njihov svijet nije sadanji svijet; one su zarobljene prolou; one su propustile ivjeti slobodan i
moderni ivot. Vi morate imati razumijevanja za to. Ali vi same trebate se prikljuiti modernom
ivotu, uivati slobodu koju smo mi ene izborile i ostvariti se posve kao ene - dakle posluajte ih,
imajte razumijevanja za njih, jer one ne mogu drugaije, ali nemojte radi toga pokvariti svoj mladi
ivot. Vae majke s vama govore o BIBLIJI, koja je ve 2000 godina stara. One nisu vie "up-todate" (posuvremenjene).
I upnici su odbacili moderno i ne ele ii s vremenom. Oni propovijedaju samo ono to im Papa
kae, a Papa nije vie prilagoen vremenu; ovaj Papa izvan mode. A svaki moderni ovjek, koji jo
njega slua, glup je i sam je kriv ako svoj ivot ne moe pravo uivati."
Pogledajte otrov koji sam bacila u ta mlada, nevina djevojaka srca. To je jednostavno
nezamislivo MONSTRUOZNO!
I te mlade djevojke sam takoer nauila kako najbolje mogu uivati u svojem tijelu i u seksu. Pri
tome sam ih upozorila na to kako je vano uvati se (zaea). Iznijela sam im sve meni poznate
metode. Ja sam ih pod naslovom "Savrena, samostalna ena" informirala o svim rizicima i o
uvanju od zaea kod spolnog odnosa. I jednog dana dolazi jedna od tih djevojaka, naime
ljubavnica mojeg neaka, - koja je imala tek 14 godina - meni u ordinaciju (i ono to vam ovdje
iznosim vidjela sam osobno uneseno u "Knjigu mojeg ivota"), - dola je dakle k meni u ordinaciju
i ispriala mi je u gorkim suzama: ,.Gloria, ja sam ipak tako mlada, praktino sam i sama dijete, pa
ipak sam ve nosea." Na to sam odgovorila: "Ali ti, glupao! Nisam li vam iznijela kako se uva!
~!" Ona je na to rekla uvijek i dalje plaui: "Da, ali to nije pravo funkcioniralo." I po uvidu u moju
"Knjigu ivota" vidjela sam da mi je GOSPODIN poslao to mlado stvorenje, da je sauvam od
jedne gluposti. On je htio da je sauvam da ne padne u ponor, da je od toga odvratim da pobaci
svoje djetece. Jer pobaaj vee teak lanac oko naeg vrata, koji nas pritie do zemlje i koji mi
tada jedva moemo za sobom vui. On uzrokuje bol, koja nikad ne prestaje u naem ivotu .. To je
besmislena svijest da smo ubili, dakle da smo ubojice. I pri tome je najgore da nismo ubili bilo koga
nego svoje vlastito meso i krv, svoje vlastito dijete.
I najgore u sluaju ove djevojke je bilo da sam joj, umjesto da sam je odgovorila od toga i
govorila joj o GOSPODlNU BOGU, ja sam joj dala novanik u ruke da moe izvriti pobaaj. I da
bih smirila svoju savjest (- ne znam moe li se to jo nazvati savjest, to sam tada uinila - ), dala
sam joj toliko novca, da moe ii u najpoznatiju kliniku za pobaaj, da ne bi poslije toga imala bilo
kakvih smetnji. I kao u ovoj zgodi financirala sam jo neke - da ne kaem mnoge -pobaaje.
To je tako strano kada na to sada mislim. Svaki put kada se tako prolijeva krv jednog djeteta, za
Sotonu je kao velika rtva paljenica, to je sveana gozba za avla. On trlja ruke i plee od veselja. A
naeg GOSPODINA ISUSA KRISTA boli kao kod NJEGOVE smrti na Kriu i pod tim bolovima
drhti on i trpi veoma mnogo svaki put kada neroeno, nevino dijete biva na smrt ubijeno.
U "Knjizi ivota" mogla sam naime takoer vidjeti kako nastaje ivot. Vidjela sam kako se naa

24

dua tog asa stvara, u asu kada sjemena stanica susretne jajnu stanicu. Tada bljesne predivna
iskra, koja isijava svjetlo, koja ima izvor u svjetlosnom suncu BOGA OCA. I trbuh ene koja
postaje majkom bude obasjan zrakama te nove due u asu, kada njezina jajna stanica bude
oploena. A kada doe do pobaaj , tada krii i jaue ta dua od velike boli, makar jo nisu
oblikovane ni oi niti ostali udovi. I itava zajednica svetih, itav onostrani svijet uje te krikove i
to jaukanje, kada jedna nova, s pomou BOJOM stvorena dua, bude ubijena. itav nebeski svod
trese se pod tim krikom i uje ga se od jednog kraja do drugoga, glasno i jasno kao jeka u brdima. U
paklu se takoer uju glasni krikovi, ali tamo su to krikovi radosti, koje svi avli izbacuju za
slavljenje tog dana i pri tome izvode ples veselja.
I neposredno poslije toga otvaraju se u paklu neki peati i izlaze vani grozne nakaze, koje bivaju
putene na zemlju da bi iznova napastovali itavo ljudstvo i zavodili na stanputice. I posljedica je
toga da su ljudi uvijek sve vie zarobljeni od Sotone, uvijek sve vie padaju u grjena uivanja,
uvijek nadolaze nove ovisnosti, i dogaaju se sva ta teka i grozna zlodjela o kojima dnevno u
vijestima sluamo i gledamo ih, i za koje mi svaki put mislimo da ne moe doi neto gore, da
bismo slijedeeg dana po novim zlodjelima vidjeli da je ipak mogu vei rast (u zlodjelima).
Imate li uope predodbu koliko beba bude dnevno ubijeno na itavom svijetu? Nije nam vie
mogue predstaviti veliinu tog stranog zloina. Mi gazimo u krvi te nevine djece i to gotovo ni ne
zapaamo. To je za nas normalno i spada ve u svakidanjicu. Ako se netko die protiv pobaaja
obiljeava se kao fanatik i konzervativac, staromodan i donekle lud. I to je jedna od veli ih pobjeda
paklenog kneza, Sotone. to e biti s naim svijetom, ako je cijena nevine krvi svakog pojedinog
neroenog djeteta tolika da jedan novi avao bude puten slobodno na zemlju. Uskoro e na naem
svijetu postati tama od brojnih avola koji budu puteni.
I tada sam vidjela kako sam uronjena u tu krv nevine djece i s njom oblivena. I posve suprotno
procesu pranja na nae svijetu , moja bijela dua je postala po tom pranju u krvi sve tamnija i
neuglednija, dok nije postala posve crna. I nakon te povijesti s pobaajima uope nisam vie
apsolutno imala osjeaj za grijeh. Za mene jednostavno vie nije postojao grijeh. Sve je bilo
doputeno i moje ponaanje mi je pri tome dobro dolo. Ja sam pomagala ljudima. Nisam jedino
bila svjesna da sam tim ljudima pomagala na sigurnom putu u pakao.
I na povrinu je dolo jo neto drugo, to nikako nisam zapazila niti mi je dolo na pamet, jer
sam ja sama bila na platnom popisu avla. Pokazane su mi sve bebe koje sam ja sama ubila, koje
sam ja sama pobacila. I upravo tako, kao to vi sada, - nisam u prvi as znala, kako, kada i gdje! I
pokazano mi je odmah i to sam tada imala posve jasno pred oima. Rekla sam vam jo na poetku
da sam ja sama kao metodu zatite za planiranje obitelji (protiv zaea) izabrala spiralu i dala je u
mene postaviti. I uz bolno uenje morala sam sada vidjeti u "Knjizi ivota" koliko je mojih jajnih
stanica bilo oploeno i bile su u stanju da narastu u male bebe. Vidjela sam mnoge svjetlosne iskre
koje bi se zapalile kod stvaranja njihovih dua. A ula sam krikove tih dua kako su bile istrgnute iz
ruke BOGA OCA.
I najednom sam shvatila razlog zato sam uvijek bila tako slabe volje, ogorena i neraspoloena.
Bila sam slabe volje, esto sam bila nedostupna, neobuzdana i mrzovoljasta prema svojim
blinjima, prema svojoj obitelji. itav dan sam bila frustrirana, nita me nije moglo zadovoljiti.
esto bi me napale strane depresije. I kao da su mi tada pale ljuske s oiju: "Jednostavno i posve
jasno - ja sam se pretvorila stroj za ubijanje beba!"
I sve to je uinilo da uvijek dublje tonem u blato grijeha. Kako sam se mogla na poetku tog
cjelovitog pregleda svojega ivota umisliti i ponosno izjaviti da nisam nikoga ubila? I kako sam
mogla nekog drugog, koji je meni izgledao predebeo ili mi bio nesimpatian, odbaciti na stranu,
prezirati, dapae grubo s njim postupati i jednostavno odbaciti? Kako sam se mogla tako oholo
ponaati, a bila sam posve obina ubojica?
Takoer mi je bilo pokazano da se ljude moe ubiti ne samo pucnjem iz pitolja. Ne, esto je
dostatno, kada ga se bez razloga mrzi, kada mu se zlo eli ili ini, da nekoga izjeda zavist protiv te
osobe. I ve time se moe nekoga ubiti. Ubojstvo u obitelji ili u nekom selu poinja se vrlo esto po
tim radnjama koje mi esto smatramo samo neopasnima, makar zlima.

25

r. Ne sagrijei bludno
Sada, kod ESTE ZAPOVIJEDI - "Ne sagrijei bludno - rekla sam samoj sebi: "Evo, konano
barem u ovoj zapovijedi ne moete mi predbaciti ikakve prekraje. Ne moete mi predbaciti
ikakvog ljubavnika, jer sam itav ivot samo sa svojim muem intimno ivjela - i to je bio moj prvi
i posljednji, naime moj suprug."
Najednom mi je pokazano da sam svaki put kada sam svoje razgoliene grudi pokazivala i moje
tijelo sa seks bikinijem izlagala pogledu, te strane ljude na to navodila, da me poele, da pri tome
imaju zle slike i da time sagrijee. I na taj posve jednostavan nain sam - tako usput-pala u preljub.
Ali takoer sa svojim nainom to sam uvijek druge ene savjetovala da trebaju biti nevjerne
svojim muevima, kada bih im rekla: . "Ne budite glupe, tajno im naplatite, ne pratajte im, nego se
rastavite i im prije se rastavite!" - Jedino tim rijeima i tim zlim savjetima sudjelovala sam u
gnjusnom preljubu.
I tako sam ja pri tome pregledu svojega ivota takoer jasno spoznala da su takozvani grijesi
"tjelesnog uivanja" gnjusni. Oni izravno vode u prokletstvo i treba ih posve odbaciti, pa makar ih
mnogi ljudi dandanas smatraju normalnim i kau da se to smije initi i da je to u redu; da ovo i ono
iskustvo trebamo sami iskusiti; da se mora iskuati da bi se vidjelo da li se pri tome osjea uivanje
ili se dolazi do posebnog uspona. Mnogi se ak ne susteu to usporediti sa ivotinjama kao dokaz za
svoje ponaanje i kau: "Ponaajmo se tako neobuzdano kao divlje ivotinje!" Takoer se esto
donosi i argument za homoseksualnost da je ona posve naravna i da je Bog odobrava, jer je ve
dokazano da kod ivotinja ima homoseksualnih parenja. Da, ne zapaamo li da pri tome sebi za
uzor uzimamo ivotinje? A to je isto kao i duu odbaciti. Ono to nas obiljeava kao BOJU sliku naime od NJEGA u svakom ovjeku stvorenu neumrlu duu - bacamo time pred pse.
Naalost, ja sam se u svojem ivotu otrgnula od BOJE ruke. Morala sam sa alou utvrditi da
grijeh nije samo izvren in, nego takoer da mogu teko grijeiti i u najskrivenijim mislima i u
svojoj dui. (Kae se takoer u priznanju grijeha" "u mislima, rijeima i djelima").
Za mene je takoer bilo bolno morati spoznati d svi ti uinjeni grijesi imaju posljedice i jo kroz
dugo vrijeme dalje djeluju. Grijeh preljuba - bolje reeno grijesi preljuba - mojega oca njegovoj je
djeci nanio mnogo tete i guio njihove due. Ja sam time postala prezirateljicom svih mukaraca, i
moja braa su postala pravi otisci, prave kopije svojega oca, koji svugdje na veliko govore da su
pravi "machos" (mukarine), pravi enskari i veliki pijandure. I time s oni jo ponose. Govore o
tom ponosno pred svim svijetom. Oni nisu nimalo svjesni kako teko kode takoer svojoj vlastitoj
djeci.
Zbog toga sam vidjela svojega oca kako na drugom svijetu tako gorko plae. On je tek tamo
shvatio i uvidio kako su teko njegovi sinovi i takoer njegove keri naslijedili njegove grijehe. I
uoio je kakvu je time tetu nanio u Bojem redu i u stvorenju BOGA OCA.
Ne ukradi
U sedmoj zapovijedi, - Ne ukradi - bila sam ponovno posve sigurna u svojoj stvari da u biti
uvrtena meu vrlo asne i nita si nisam imala prebaciti! Ali mi je GOSPODIN BOG pokazao na
drastian nain da su u mojoj kui mnoge veoma hranjive ivotne namirnice poele propadati i
gnjiliti, jer smo mi jednostavno na veliko kupovali i sve nismo mogli pojesti; dakle, dok sam
putala da propadaju ivotne namirnice, na itavom svijetu (pa i oko mene) je bilo toliko gladi i dok
mi je ON to stavljao pred oi, samo je k tome rekao: "JA sam bio gladan i pogledaj to si uinila s
tim to sam ti dao, - ti si to malo cijenila i dopustila da se pokvari; MENI je bilo hladno, a pogledaj
kako si se dala zarobiti modnom strujom i vanjskim izgledom. Koliko novca si izdala za injekcije
da bi postala mravijom. Ti si takoer postala ropkinjom svojega vlastitog tijela. Svoje tijelo si
uinila boanstvom, idolom."
I na GOSPODIN mi je stavio pred oi i otkrio da sam suodgovorna za veliko siromatvo u naoj
zemlji i da sam takoer i u ovoj BOJOJ zapovijedi na sebe navalila krivnju.
Takoer me je ON upozorio da sam svaki put kada sam govorila zlo o nekome, njemu ukrala
njegovu ast. I da se to popravi, da se to vrati natrag, gotovo je nemogue. Bilo bi mnogo
jednostavnije da sam nekome ukrala novanicu, jer bih tada mogla jednostavno vratiti natrag

26

novani iznos, da svoj prijestup ispravim. Stoga je takoer oduzimanje "dobrog glasa" jednom
ovjeku mnogo tea kraa nego li kraa neke stvari ili novca.
I svoju djecu sam okradala kada sam im uskraivala da budem dobra domaica i majka za njih,
njena majka, koja se brine za djecu, koja je uvijek kraj njih i praktian im je primjer za nesebinu i
posve predanu ljubav.
A ne ma a koja samo ide naokolo ulicama a djecu ostavlja samu kui pod zatitom TV-aparata
kao zamjenskog oca i kompjutora kao zamjenske majke i u krugu mnogih video igraki kao
zamjensku brau i sestre.
I da bih smirila svoju savjest kupovala sam im za skupi novac uvijek samo odjeu najboljih marki
da barem u koli kod prijatelja mogu pobuditi dojam i izazvati zavist Jo vie sam bila zastraena
kada sam vidjela svoju majku kako si prigovara i pita se da li je bila dobra majka. I to, makar je
moja majka bila vrlo pobona i dobra ena, kuanica i majka obitelji, koja nas je uvijek iznova
opominjala, koja nas je ljubila i pokazivala nam kako je zabrinuta za nas i za nae dobro.
Jednako ta je takoer i moj otac uvijek iznova na svoj nain pokazivao, kako nas rado ima, i da
smo mi najvanije njegovu ivotu. I dok sam bila uronjena u te misli, rekla sam samoj sebi: "to e
pak sa mnom biti koja nijedanput nisam gotovo nita dala svojoj djeci; vi moda ne zapaate da ja
sada vie tu neu biti; vjerojatno neu otii od vas!"
Kod tih rijei hladna jeza je prola mojim leima, popraena boli, koja je kao ma prola
sredinom mojega srca.
Stidjela sam se zbog svojeg zatajenja na svim podrujima. Morate znati da se u "Knjizi ivota"
sve m oe tako vidjeti; kao na filmu. Tako sam ja vidjela takoer tamo i kako se moja djeca jednom
zgodom meu sobom zabavljaju i rekoe slijedee: "Nadam se da moja majka treba neto due dok
doe kui, nadam se da je u prometnoj guvi, jer je moja majka vrlo dosadna i itavo vrijeme moe
samo zanovijetati i kritizirati."
Kakav li je udarac to bio od trogodinjeg djeteta i neto starije kerke uti, kako oni govore o
svojoj okrutnoj majci.
I ponovno sam postala svjesna da sam im ukrala pravu majku. Nisam im ponudila ugodan dom.
Sprijeila sam im da u djejim godinama - po mojem uzoru - mogu upoznati BOGA. I nisam im
kazala kako se ljubi blinjega. Jer je to jednostavno to: Ako ne ljubim svoje blinje, neu ni
s naim GOSPODINOM BOGOM nikako drugovati; i ako ja sama nemam nikakvo suosjeanje i
nikakvo milosre i ne primjenjujem ih u praksi, tada ne mogu takoer ni biti s BOGOM; i tako ne
mogu takoer BOGU nikoga blie dovesti ili mu predati vjeru. Jer B OG je LJUBAV ...
Svaka la je jedna LA. A avao je otac svih lai, laac od poetka. Lai koje sam ja uinila
svojim jezikom bile su tako strane,jednostavno grozne. Ja sam mogla vidjeti da sam time dobila
najvei broj bodova.
U svakoj prigodi kao na primjer pri ogovaranju, to bih iznijela u svijet, kada sam druge
ismijavala ili kada sam lakomisleno izmislila za nekog ovjeka neki nadimak, i tada ga svima
priala i pri tome se svaki put na grubi nain veselila, kako sam teko i kolike time ranila, muila,
izloila smijehu i oklevetala. I sve sam to nanijela svojim blinjima.
Ne moete si zamisliti kako jedan takav nadimak moe nekoga raniti. On time moe dobiti
osjeaje manje vrijednosti, koji ga prate itav ivot i uvijek iznova uzrokuju bolove. Na primjer
jedna prijateljica koja je bila neto vie debeljukasta, ja sam jednostavno nazvala "debela" ili
"masna kugla". Ona s nije mogla osloboditi tog nadimka i uvijek je ostala " masna kugla". To ju je
progonilo, to je naravno utjecalo i na njezin obim tijela. Ona stoga esto nije uzeta u drutvo ili ne
bi bila pozvana.
I tako vidite kako rijei takoer mogu za sobom vui odreene ine - i na kraju dolazi iz toga
itav niz zloina. Sve samo otrovni plod jedne lakomislene javno izreene rijei.
Ne poeli nikakve stvari blinjega svoga
Kada su stavili na ispit taj dio mojega ivota na temelju DESET BOJIH zapovijedi,jasno sam
uoila da svi moji neredi, grijesi i zloe imaju svoj izvor u lakomosti. Ta elja, ta strast htjeli sve
imati i nad svim odluivati. JA MORAM IMATI, umjesto JA MORAM BITI. Uvijek sam mislila da

27

u biti sretna, ako budem posjedovala sav novac svijeta i ako budem bogata, i ta elja, da imam
novca, postala je u meni OPSJEDNUTOST. alosno je to bilo i za mene velika tragedija. Kada sam
naime posjedovala mnogo, mnogo novca, i sve sam si mogla priutiti, proivjela sam najgore i
najnesretnije razdoblje svojega ivota. Moja dua je dola do najnie toke, da sam si ak eljela
uzeti ivot. S toliko novca i bogatstva, a usprkos tome osamljena i u nutrini prazna, osamljena i
naputena. Doivjela sam sama to znai:
Ne moe se kupiti novcem LJUBAV, PRIJATELJSTVO, PRIKLANJANJE,
Takoer kod svega novca svijeta dobiva se pri da se kupi LJUBAV, veinom samo prividnu
svetost, krivotvorenost,laskanje i igranu podlonost. Ja sam dakle bila duboko razoarana, ogorena
u slijepoj ulici svojega ivota koju sam sama izabrala.
Dostigla sam vrhunac frustracije i tamo je puhao kao led i ladan vjetar, koji mi je donio u pamet
jedino frazu, zato si se uope ovamo gore uspela. Lakomost, kao svaka druga strast, - dakle ta
strast za novcem i bogatstvom; ta zavist na ono to drugi ve ima, taj "i-ja moram-to-imati", objesila se uz mene, uhvatila me za ruku i odvela me na krive putove. Ta lakomost vodila me je
ravno u smjeru pakla, daleko od mojeg Stvoritelja BOGA, iz ije ruke sam se po tom htjetiotkinula.
Knjiga ivota
Nakon ove analize svojega ivota prema odredbama DESET BOJIH zapovijedi, omoguen mi
je pogled u moju "Knjigu ivota". Bio je to predivan as. Nedostaju mi jednostavno rijei da tu
"KNJIGU IVOTA" prikladno opiem.
Ona poinje s mojim zaeem; Netom su se stanice mojih roditelja spojile, nastao je "BLJESAK!" jedne iskre Jedna mala, predivna eksplozija svjetla i pri tom je nastala iz toga jedna
dua, moja vlastita dua, posve zatiena u rukama BOGA OCA - i vidjela sam tako ljubaznog i
njenog oca u BOGU OCU.
24 sata na dan bio je On sa mnom, vodio me SVOJOM rukom, titio me, bio je uvijek zabrinut za
mene i iao za mnom. ON me nije putao od SVOJIH oiju i nikada samu. I sve to mi se inilo u
prvi as kao kazna ili kao velika nesrea, bilo je nita drugo do izraaj NJEGOVE LJUBAVI i
njegove brige za mene. Jer me je ON gledao, ne izvana, i nije gledao na moje dobro oblikovano
tijelo, NE, ON je gledao na moju najdublju nutrinu, ON je istraivao moju duu i vidio pri tome,
kako sam ja lagano ali sigurno skretala s NJEGOVA PUTA i kako sam iskljuila NJEGOVO
spasenje i otkupljenje.
Tako sam doivjela mnoge situacije svojeg proteklog ivota gledajui u "KNJIGU IVOTA" u
njihovoj povezanosti i vidjela sam odgovarajue posljedice svojeg djelovanja i odluka svoje
slobodne volje. Za bolje razumijevanje navest u vam jedan primjer , koji pokazuje, kako je
predivna
"KNJIGA IVOTA.
t.
s.
U svojem ivotu bila sam vrlo neiskrena i licemjerna. Tako bih esto rekla svojim poznanicima
ili pak prijateljicama - s laskavim glasom: Hej! Gle kako divno danas izgleda. Ta tvoja haljina je
jednostavno sjajna i lijepo ti pristaje! Kako lijepo u njoj izgleda!
Ali '"Knjizi ivota" vidi se takoer to se pri tome misli i to se odvija u nutrini srca. I tada sam
spoznala da sam tada u svojem srcu sebi rekla: . "Pfuj! Kako grubi izgled, i pri tome ona jo misli
da je kraljica ljepote!"
Vidite, takve su bile moje misli u mojoj skrivenoj nutrini. U ovoj "Knjizi ivota" vidi se i uje
kao u jednom filmu ta dogaanja, i tako sam ja vidjela i ula sve tono tako, kako je to nekad u
mojem ivotu bilo reeno i moglo se uti, s jednim izuzetkom, da sam mogla takoer vidjeti i
zapaziti i svoje misli.
Bio je to kao film-s dva-kanala-tona na raznim jezicima ili kao film s potpisanim tekstom
(titlovan film). Jedan tonski kanal donosio je tono ono, to je preda mnom bilo reeno mojim
jezikom i to se moglo vidjeti, a drugi tonski kanal pokazivao mi je moje misli, koje sam
istovremeno imala, koje sam mogla uti i itati, i mogla sam pri tome vidjeti stanje svoje due,
svoje nutrine. Vi biste mislili na jednu tehniku udesnu stvar, kada biste doivjeli neto takva o
vaim izriajima ili o situacijama vaeg vlastitog ivota. To je jednostavno predivno!

28

I tako sam vidjela nutarnju stvarnost svojega ivota. Sve moje lai su stajale posve otvoreno tu,
one su kljuale kao u jednom loncu bez poklopca, bile su gole i bez uljepavanja, uoljive za
svakoga. Sav svijet ih je mogao vidjeti. One su bile ive i pokretne i otkrile su svoje sramotne ine.
Moja majka, koju sam esto prevarila, jer mi nije dopustila da iziem i da se susretnem sa svojim
"zlim" prijateljima. Ali s primjedbom:" Majko, ja imam sada rad u grupi u kolskoj biblioteci! ja
sam ve bila vani. A moja majka bi "abu" progutala i meni oduzela moju la.
Kako esto s m s takvim laima sebi oduzimala vrijeme, vukla se po kuama, gledala
pornografske filmove, ili bi otila u neki bar, da sa svojim "prijateljicama" pijem pivo.
I sada sam j vidjela takoer svoju majku u svojoj za sve otvorenoj "Knjizi ivota". Njoj nije nita
izbjeglo.
Jo jedan daljnji primjer za to to sam vidjela u toj "Knjizi ivota". Moji roditelji su mi uvijek
davali banane da uzmem za ruak u svojoj koli. U ono vrijeme mi smo ivjeli u vrlo siromanim
prilikama, tako da je moj paket za ruak veinom bio samo od banana, a povremeno takoer s
kruhom i mlijekom. Ja bih esto pojela svoje banane na putu prema koli i bacila bih koru d banane
jednostavno svugdje, kuda sam upravo prolazila, a da dalje o tome ne mislim. Nikada mi nije dolo
na pamet, niti sam razbijala glavu, to se sve moe dogoditi s tom glatkom s nepanjom baenom
korom banane, kakvu sve tetu moe to prouzroiti nekom ovjeku. I tako su leale preda mnom
baene kore od banane jednostavno naokolo.
Iznenaujue i veoma potresno je bilo kada mi je GOSPODIN BOG pokazao, to su neke naravno ne sve - prouzroile te naokolo baene kore. Vidjela sam osobe koje su po toj kori od
banana pale, a u nekim sluajevima ti padovi po jakom prometu mogu zavriti smrtonosno, i ja bih
time jo bila kriva da sam uzrokovala neiju smrt. Sve samo zbog nepanje, iz pomanjkanja
osjeaja odgovornosti i pomanjkanja milosra prema svojim blinjima.
Ta je takoer bilo i u jednom drugom sluaju, kod kojega je jedna ena na kasi u supertrgovini
samo zbog jedne pogreke vratila 4.500 pesosa. I u tom sluaju sam otila jednom od rijetkih
sluajeva na ispovijed, kada sam ja stvarno osjetila pravo, duboko kajanje i veliku bol zbog svojeg
grijenog ponaanja.
Moj otac je nas djecu uvijek opominjao da budemo poteni u svojem ivotu i usprkos siromatvu
da ast neke osobe smatramo velikim dobrom, - prije svega takoer svoju.
Mi nismo smjeli posegnuti za tuim novcem, pa ni onda, kada se radilo o nekoliko centi. Kada se
dakle dogodio meni ovaj dogaaj s povratom novca, zapazila sam pogrjeku tek u kolima, kada sam
ve bila na povratku u svoju ordinaciju. I rekla sam samoj sebi:
"Ha, ta glupa stara krava, to glupo stvorenje, vratila mi je 4.500 vie i sada se moram vratiti da joj
vratim novac!"
Ve sam bila na putu za supertrgovinu, kada sam upala u golemu prometnu blokadu. Preko
autoradija sam saznala, da je sve naokolo tako.
I ponovno sam glasno pomislila i rekla sam sebi: To je vrhunac. Sada moram jo sate mojeg
dragocjenog vremena izgubiti, jedino zato to je ta glupa krava bila odvie tupa, da pravo rauna.
Nitko joj nije naredio da bude tako tupa i da se prerauna! Ja jednostavno kaem: "Odlazim kui i u
tim okolnostima ne u joj vie novac vratiti natrag! Ne, ni u kojem sluaju; ona sama je za to kriva."
Ali usprkos tih mojih izgovora savjest me je prekoravala za taj sluaj s povratom novca. I budui
da je moj otac tako esto i tako jasno naglaavao taj temelj potenja on se uvrstio i u mojem
karakteru, ila sam slijedee nedjelje na svetu ispovijed i rekla sam sveeniku koji je bio u
ispovjedaonici: "Veleasni oe, ja sam sagrijeila,jer sam prisvojila 4.500 pesosa, jer nisam vratila
taj novac eni kojoj je pripadao." Nisam uope pazila na to to mi je ispovjednik rekao ili to mi je
preporuio. I kad sam ja vidjela tu scenu u "Knjizi ivota" GOSPODIN BOG mi je o tome rekao:
Taj manjak ljubavi prema blinjemu, koji si ti tog dana poinila, kada nisi popravila svoj grijeh,
nije takoer u redu. Iznos od 4.500 pesosa za tebe je bio malenkost, - jer si ti takav iznos dnevno
kroz prozor bacala, za besmisleno to si bezuvjetno htjela imati, - ali za tu siromanu enu s
najmanjom plaom, koja uz to radi tek pola dana i svoju djecu je morala kui ostaviti, da bi uope
mogla preivjeti, - za nju je tih 4.500 pesosa bilo ivotno uzdravanje za itava tri dana, njezin
kapital za hranu i pie itavoj obitelji za ta tri dana."

29

I znate li to je bilo najgore i to me je najvie dirnulo bilo je kako mi je GOSPODIN pokazao tu

scenu:ja sam naime mogla svojim oima vidjeti kako je ta ena sa svojom djecom stvarno morala
trpjeti i kako je ta obitelj nekoliko dana trpjela pravu glad. Sve zbog moje krivnje. Posljedica mojeg
grijeha. Ta ena je podnijela sve to sa svojom malenom djecom i morala je uz to biti u tjeskobi da
ne izgubi radno mjesto na kasi u supertrgovini.
Tako ukazuje na GOSPODIN BOG u "Knjizi ivota" na nae ponaanje. On nam pokazuje, kada
smo neto uinili, tko je morao trpjeti zbog tog naeg djela, tko je morao snositi posljedice, na koja
djela je time naveden ovjek koji je time upao u nevolju i kako se je taj poslije toga vladao ili to je
tada uinio.
Zavrno pitanje
Na kraju me je GOSPODIN BOG zapitao: "Kakvo duhovno blago MI donosi sobom?"
Ja jo mislim: "to ON misli pod duhovnim blagom?" Ja sa stajala pred NJIM s praznim rukama;
moje ruke su bile bez iega; one su jednostavno visjele a da nisu neto drale ili radile, od ramena
na dolje. I tog asa ujem ako mi ON govori:
"to ti sada koristi da si imala u vlasnitvu dva stana, da su tvoje vlasnitvo bile neke kue, da si
ti ak mogla nazvati svojim vlasnitvom vie ordinacija? to ti to sada koristi da si smatrana visoko
osposobljenom zubaricom za tu struku, koja je bila veoma uspjena? Jesi li mogla jedan praak
jedne tvoje cigle iz tvojih zgrada ovamo sobom donijeti? Ima li moda dobro nabijen novanik ili
tvoju debelu biljenicu ekova sobom?"
I kada me je ON tada jo zapitao:
"to si uinila s talentima koje sam ti JA dao?", - pomislila sa : "to ON misli pod talentima? to
time ON hoe rei?" I najednom sam to spoznala. Postala sam svjesna, da sam ja dobila zadatak, da
branim i poveam "Kraljevstvo ljubavi" , "Kraljevstvo BOJE".
Ja Sam jednostavno posve zaboravila da posjedujem takoer jednu duu, i jo manje sam se
sjeala da sam dobila i talente. I gotovo nisam ni bila svjesna da je jedan od tih talenata bila
sposobnost da trebam biti sredstvo Bojeg milosra, da sam morala djelovati kao NJEGOVA
milosrdna ruka. I tako nisam bila svjesna da je sve dobro koje sam propustila i nisam uinila,
nanijelo GOSPODINU BOGU velike boli i teku alost.
Ljubav BOJA - spasenje dua
Vi morate znati o emu me GOSPODIN uvijek i uvijek ponovno pitao! ON je uvijek iznova
govorio o LJUBAVI, o nesebinoj ljubavi, koja nije vezana ni uz kakve uvjete. I stoga se uvijek
iznova oitovao manjak te LJUBAVI, te "CARITAS", tih dobrih djela, tog irokog spektra
kranske ljubavi prema blinjemu.
Ta odsutnost NJEGOVE boanske Ljubavi, koju je ON svima nama poloio u kolijevku kao
zadatak i talent, bila je , kratko reeno, rezultat cjelovitog pogleda svih mojih dogaaja dosadanjeg
ivota.
I tada mi je ON razjasnio: "Znaj, tvoja duhovna smrt, umiranje tvoje due, je zapoelo ... ". I sada
sam vidjela posve jasno: ja sam jo bila na ivotu, ja sam jo disala, ali zapravo ja sam ve bila
mrtva; moja dua ve je bila umrla, ona je bila uguena.
Da biste vi sami vidjeli, to je "duhovna smrt"; to znai da je dua umrla, da je uguena; vi biste
morali vidjeti kako izgleda jedna dua koja osjea samo MRNJU; kakav uas i kakva jeza izlazi iz
takve due koja je uvijek samo ogorena, mrzovoljasta i nepodnosiva.
Ona itavo vrijeme misli samo na to, kako bi itavom svijetu nanijela nova 'zlodjela. Tako izgleda
jedna dua kada je posve ispunjena tekim grijesima. Moj dua je primjer za to.
Naizvan sam ja ugodno mirisala i nosila sam skupe haljine, ali moja dua ovdje unutra uasno je
zaudarala i kretala se samo u dubinama ljudskih i avolskih zlodjela.
Posve je razumljivo i pravo da sam imala sve te depresije i da me je gorina obuzela. I ON mi je
razjasnio slijedee:
" Tvoja duhovna smrt ve je tada zapoela, kada si postala posve neosjetljiva za tvoje blinje i
njihove patnje . Kako nisi vie imala nikakav osjeaj za njih, to je bila jedna opomena od MENE i

30

to ti je trebao biti znak upozorenja, kada sam ti stavljao pred oi patnje tvojih blinjih - u tolikim
prigodama i u svim dijelovima svijeta. Ili kada si na televiziji ili preko drugih medija komunikacije
mogla vidjeti kako su ljudi ugrabljeni (odvedeni), ubijeni, raskomadani bombama i prognani. esto
si imala samo povrni komentar na svojim usnama, kao: 'Jao! Ti siromani ljudi Kakvi li se grijesi
na njima poinjaju!' Ali patnje tvojih blinjih nisu te gotovo nita dirnule, one nisu ule u tvoje
kameno srce, njihova se sudbina odbila od tebe. U tvojem srcu ti nisi gotovo nita osjetila! Tvoje
srce je bilo tvrdo kao kamen, kao ledena stijena. Tvoji grijesi su okamenili tvoje srce, uinili ga
tvrdim i hladnim!"
I kada je sada moja Knjiga ivota" bila zatvorena, moete sigurno zamisliti kakav sram i alost
su me obuzeli.
Ali k tome je jo neto nadolo, - i ta je bol postala jo vea, jo nepodnoljivija, - to sam osjetila
preveliko kajanje, zbog toga kako sam se zlo i nezahvalno ponaala u svojem ivotu prema svojem
Stvoritelju, BOGU OCU.
Jer usprkos svim mojim tekim grijesima, usprkos mojem posve neistom duhu i uvijek mojoj
velikoj ravnodunosti, usprkos mojoj mlakosti i svim mojim uasno groznim osjeajima prema
svojim blinjima, GOSPODIN BOG me je uvijek sve do posljednjeg asa traio, za mnom iao i
ekao je na znak moje volje za obraenje i povratak.
Uvijek iznova je slao osobe, koji su se ukrtavali s mojim ivotnim putem i koji su bili njegova
sredstva da bi me pokrenuli na razmiljanje te da se NJEMU povratim. Na taj nain mi je govorio,
privukao je pozornost na SEBE, time me je - esto posve glasno - pozivao.
On mi je mnoge stvari takoer oduzeo, da me potakne na razmiljanje. Poslao mi je iskuenja i
teka vremena. Bacio mi je teka razoaranja kao klip pod noge. Sve to mi je trajno inio samo da
me ponovno dobije natrag, da me dovede na pravi put, u oinsku kuu. ON je do zadnjeg asa
stvarno sve pokuao i ekao na jedan znak s moje strane. ON nije nikada slomio moju slobodnu
volju. Ja sam trebala prepoznati NJEGOV zov i ekanje i tada, posve slobodno, donijeti pravu
odluku.
Znate i tko je i kakav je na BOG, OTAC sviju? On stoji kao prosjak na rubu naeg ivotnog
puta. I kao prosjak ON nas uvijek iznova moli, tri za nama, esto je i teak; ON plae i nastoji
omekati nae okamenjeno srce, i tuan je sve do nutrine SVOGA Presveto Srca, kada mora tako
esto doivjeti kako MU pokazujemo samo hladna lea i na NJEGA jednostavno ne pazimo, ili ak
samo tako radimo, kao da GA nismo zapazili. ON se tako esto i tako mnogo ponizuje - upravo kao
to se na KRIU ponizio samo da postigne da se obratimo i promijenimo svoj ivot, i povratimo se
NJEMU u oinsku kuu.
I kada sam MU rekla: "Posluaj, moj GOSPODINE, TI si me prokleo!" - opet sam postala
svjesna, kako sam bila bezobrazna. Naravno to nije bilo tako, jer ON me nije prokleo,jer sam ja
sama sve to prouzroila. Postalo mi je jasno da sam ja po miloj volji - u slobodi ljudskog stvorenja,
koje BOG uvijek potuje - donijela odluke. Ja sam potraila svojega OCA i svoj klan.
I otac, kojega sam za sebe izabrala, nije bio BOG OTAC, nego sam si uzela SOTONU, AVLA,
za oca i vou svojega ivota. Po njegovoj volji i po njegovim la ma vodila sam svoj ivot. On i
njegova obmana bili su smisao mojega jadnog ivota.
I kada se sada zatvorila moja "Knjiga ivota", uvidjela sam u duhu da ja jo uvijek visim glavom
prema dolje na rubu groznog, tamnog ponora. I postala sam sigurna da se ne mogu braniti i da u
pasti u tu tamnu rupu, tamo gdje pretpostavljam da su jedna vrata, kroz koja u ui u "vjenu tamu"
da se nikad vie neemo vidjeti.
I tako sam oajna poela vikati svom snagom i zazivati. Vapila sam svim svecima, da me spase. I
ne moete si zamisliti kako sam se sjetila nekih svetaca. Nisam znala da znam tolike svece i njihova
imena. Jer sam bila tako mlaka, jo vie stvarno slaba katolkinja.
Ali tog asa mi je prolo glavom da u biti spaena. I bilo mi je posve svejedno, da li e me
spasiti sveti Josip, radnik, ili sveti Franjo iz Asiza, ili inae neki drugi zazvani svetac. Glavno je bilo
da u biti spaena. Na kraju krajeva izrekla sam imena svetaca koje sam znala. Vie mi nije dolazio
u pamet nijedan, i najednom je sve postalo posve tiho.
I ta tiina je uinila da ponovno osjetim svoje boli. Osjetila sam jednu prazninu, koja je

31

bezutjena. Osjeala sam se osamljenom i posve naputenom. I mogla sam misliti samo na to da na
zemlji svi ljudi sigurno na mene misle i pri tome u svojoj glavi imaju samo "moj dobar glas da sam
dobra, lijepa i sveta". Taj dobar glas ja sam stekla doslovno po svojem prividnom svijetu koji sam
sama izgradila.
Svi su alili za mnom,govorili su o mojoj"svetosti", ekali su na moju smrt, da tada svoju
"sveticu", koju su u stvarnom ivotu osobno poznavali, zazivaju i mole za ovo ili ono "udo".
I pogledajte samo u kakvom tekom poloaju sam se nalazila. Nitko od tih tugujuih ljudi na
zemlji, koji su oekivali da u umrijeti, pa ni najgori moji neprijatelji - nisu mogli zamisliti u kakvoj
beznadnoj situaciji se nalazim - naime posve kratko pred vjenim prokletstvom; pred odlazak u
pakao, u ije postojanje veina tih ljudi koji su bili u alosti, nije vie vjerovala.
I kako su mi te misli prolazile glavom i pri tome sam uvijek samo nijeui glavu pokretala amo
tamo za znak nesporazuma o tom neslaganju izmeu mojeg stanja i alobnih misli onih koji su
preostali, tada sam svoje oi podigla prema gore, i vidim oi svoje majke i nai su se pogledi sreli.
Gledale smo se, gledale smo se izravno u oi,
I u tekim bolovima sam zavapila svojoj majci:Maljko! Kakva sramota. Oni me osuuju na
prokletstvo. Odonud, kamo ja sada moram poi, ja se nikada vie neu vratiti i mi se vie nikada
neemo moi vidjeti."
Tog asa podijeljena je mojoj majci velika predivna milost. Ona je itavo vrijeme bila posve
nepomina i ukoena. I najednom joj je doputeno da svoja dva prsta podigne prema gore i time mi
ini jasan znak, da gledam prema gore. I tog asa pale su s mojih oiju dvije velike ljuske, koje su
mi uzrokovale neizrecive boli i koje su bile uzrokom moje duhovne sljepoe. One su dakle pale s
mene i naglo sam ugledala neto neopisivo lijepo, u sredini, naega GOSPODINA ISUSA KRISTA.
Ujedno mi padne na pamet kako je jedna moja pacijentica jednom meni rekla:
" Gledajte gospoo Doktorice, i utisnite si u ui. Vi ste materijalistiki usmjereni, ali jednog dana
vi ete se sjetiti i misliti na ovo to vam sada govorim. Da, vama e biti gorko potrebno, kada
budete u najveoj opasnosti, iz koje se neete moi izvui. Pri tome nije vano kakve vrsti je ta
opasnost. Kada dakle budete u toj opasnosti, tada jednostavno zovite GOSPODINA ISUSA
KRISTA i molite GA, da vas ON pokrije i zatiti SVOJOM Predragocjenom, Svetom Krvi. Na taj
nain ON vas nee nikada napustiti ili samu ostaviti. Jer je ON SVOJOM Predragocjenom, Svetom
Krvi platio otkupninu takoer i za vas i za spas vae due!"
I u velikom kajanju i stidu, s tekim bolima u svojem srcu poela sam svim pluima vikati:
"GOSPODINE ISUSE KRISTE, smiluj mi se! Oprosti mi! GO PODINE, prui mi ipak jednu
drugu prigodu!"'
I tada sam doivjela najljepi as itave ove povijesti. Nedostaju mi jednostavno rijei da bih
pravo opisala taj as. ON, na GOSPODIN ISUS KRIST silazi dolje i izvlai me iz tog crnog,
groznog blata, iz te strane rupe koja uzrokuje tjeskobu.
I kad me je ON digao i uzeo za ruku, sve te nakaze, ta odvratna i gadljiva stoka i ta mjesta na
koi koja su me palila i koje sam ranije osjeala, otpali su s mojeg tijela i itavo tlo poda mnom bilo
je puno tog smea.
On me je dakle podigao i odnio me na ovo udobno mjesto koje sam ve ranije opisala. I s tom
neizrecivom Ljubavi, koja se jednostavno ne moe opisati, ON mi govori:
"Ti e se vratiti na zemlju, ti e dobiti drugu ansu ... " - ali pri tome kae veoma ozbiljno: "Ali
tu milost povratka ne dobiva ti zbog mnogih molitava tvojih prijatelja i rodbine. Jer treba oekivati
i posve je normalno da tvoja vlastita obitelj i osobe, koje te cijene, za tebe mole i MENI se zbog
tebe utjeu. Nego ti se smije natrag vratiti zbog molitava tolikih ljudi, koji nisu od tvojeg mesa i
krvi, i koji ne pripadaju tvojoj obitelji. Tako mnogi ljudi, tebi posve strani, gorko su plakali,
slomljena srca i iz dubine due MENI su se molili i uzdizali su svoja srca s osjeajem najvee
ljubavi i suosjeanja za tebe."
(Usporedi: u Svetoj misi: "Gore srca" - "Imamo kod GOSPODINA")
I tog asa ugledam kako bezbroj svjetlila, kao mali bijeli plamici, koji su ispunjeni nesebinom,
istom ljubavlju, poinju svijetliti. I najednom vidim sve osobe koje su za mene molile.
Bilo je to oitovanje moi prosne molitve. Svi ti plamici bile su tisue ljudi, koji su u novinama,

32

preko radio vijesti i na TV uli o mojoj nesrei po udaru munje. Oni koji su bili dirnuti tim
vijestima, koji su zbog toga plakali, za mene upravljali GOSPODINU strjelovite molitve i koje su
time dole do pravog suosjeanja. Mnoge od njih su tako mnogo ponudili i rtvovali za mene i za
moje spasenje. Vi morate znati, da je najvei dar koji nekome moete dati jest prinos svete mise. Jer
Sveta Euharistija nije ljudsko djelo nego je izravan BOJI zahvat u svijet.
Ali je jedan plamen bio posebno velik, uzdiui se iznad svih ostalih i sjajei, koji je davao vie
svjetla nego svi ostali. To je bio plamen osobe, koja je unijela u molitvu najvie nesebine, prave
ljubavi prema blinjemu.
Zanimala sam se stoga da vidim, tko je ta osoba, koja je na nepoznat nain tako mnogo ljubavi
poklonila. I tada GOSPODIN ree meni: Taj ovjek kojega tamo vidi, je osoba koja je tako njenu
i duboku naklonost i njenu ljubav imala prema tebi, makar ste vi meusobno bili posve nepoznati i
strani, kako je to za ovjeka gotovo nemogue zamisliti."
I GOSPODIN mije pokazao kako se to sve zbilo.
Taj siromaan ovjek indijanskog podrijetla ivio je na selu podno "Sierra Nevada de Santa
Marta". Bio je siromaan i vrlo jednostavan seljak. Iao je na svetu misu u selo nizbrdo i na misi je
prisustvovao s takvim arom kako se posve rijetko vidi. Imao je kod sebe dvije novanice - jednu
od 10 a drugu od 5 ondanjih novanih jedinica. Moete li zamisliti da je pri sakupljanju milostinje
dao
u. ne novanicu od 5, nego onu od 10,usprkos svojem siromatvu.
I nakon mise kupio si je s ono malo preostalog novca neto kruha i sira. Te ivotne namirnice su
mu zamotali - kako je to obiajno na selu - u stari novinski papir od preanjeg dana (to je bilo
izdanje kolumbijanskog "El Espectador").
Kada je on na povratku kui htio pojesti neto od toga i kada je odmotao taj kruh, vidio je na
naslovnoj stranici tog izdanja "Espectadors" fotografiju preanjeg dana s mojim pougljenjelim
tijelom, kako lei na ulici. Kada je taj jednostavni ovjek vidio tu fotografiju, iji potpis pod slikom
i tome pripadajui novinski lanak nije mogao proitati i za to nije niti imao vremena, pao je na
koljena na zemlju i poeo je tako gorko plakati da mu se srce kidalo. To je inio s tako velikom,
arkom, nesebinom i djetinjskom ljubavlju i suosjeanjem, i pri tome je izmolio plauim glasom
slijedeu molitvu: "OE nebeski, moj GOSPODINE i BOE, smiluj se mojoj sestrici.
GOSPODINE, spasi je, GOSPODINE, ne daj da propadne, GOSPODINE, milostivo je pogledaj i
zauzmi se za nju. Ako spasi moju sestricu, obeavam Ti, da u pjeke hodoastiti u svetite Buga
(Marijansko hodoasniko mjesto na jugozapadu Kolumbije), i ja u to obeanje posve sigurno
izvriti, ali pomozi mojoj sestrici i spasi je!"
Zamislite samo! Posve jednostavan i siromaan seljak, koji nije vrijeao BOGA niti psovao, jer je
morao podnositi glad i e. I koji je imao nezamislivu mo za istinsku, nesebinu, pravu ljubav;
nudi GOSPODINU da e proi (pjeke) nau veliku zemlju da bi izvrio obeano hodoae za
nekoga, kojega on uope ne poznaje i nikada jo u ivotu nije sreo.
I GOSPODIN mi je razjasnio: "Pogledaj sada! To ja zovem ljubav prema blinjemu!" ( .. ) i
odmah na to ree mi slijedee: "Ti e se vratiti na zemlju. Ali ti e taj doivljaj ispriati ne samo
tisuu puta, nego tisuu puta tisuu. I pri tome e biti ljudi, koji se nee promijeniti, makar su uli
tvoju povijest. Ali takve osobe e s mnogo stroim mjerama biti suene. Tako e i kod tebe, kod
tvojeg slijedeeg dolaska vrijediti stroe mjere za tvoje suenje.'
Takoer e i pomazanici, a to su bogu posveeni sveenici GOSPODNJI, biti sueni po stroim
pravilima. I svaki od onih koji budu dobili udesne milosti Gospodnje u ovom svijetu i za njih budu
znali, osjetit e strou mjeru. Jer nema goreg gluhonijemog od onog koji ne eli uti. I ne postoji
gore sljepoe od one osobe koja jednostavno ne eli vidjeti.
I sve to sa vam danas ovdje iznijela, moje drage sestre i brao u GOSPODINU, nije nikakva
prisila ili prijetnja, kao ni prisila, jer na GOSPODIN BOG ne treba nas siliti ili nam prijetiti.
Ono to ste danas ovdje uli ili to ste upravo proitali, jest vaa druga ansa, jest dana vam
prigoda, koju mi svi, vi i ja, trebamo zahvaliti neizmjernoj dobroti naega BOGA.
Iskoristite tu ponudu, moda je to vaa posljednja prigoda da za to. I zahvaljujui tom naem
dobrom BOGU, ja sam preivjela ono to sam doivjela. I tako vam mogu po milosti BOJOJ o
tome govoriti.

33

Jer kad vam bude otvorena "Knjiga ivota", svakom pojedinom od vas, naime, kada svaki od vas
prijee u vjenost, kada umre, svi emo doivjeti taj isti proces i mi emo sebe vidjeti, kakvi smo
stvarno, bez uljepavanja, s jedinom razlikom, da emo takoer izmjenino vidjeti i spoznati svoje
najdublje misli i najskrivenije osjeaje u BOJOJ prisutnosti.
Sve e biti otkriveno i nita nee ostati skriveno ili stavljeno pod stol. I najljepe e biti pri tome,
da e svatko od nas izravno stajati pred GOSPODINOM i mi emo - dodue svaki pojedinac od
svih nas ovdje - mi emo stajati pred NJIM licem u lice.
I uvijek i uvijek iznova ON nas "zaklinjui moli" da se obratimo, da se vratimo u kuu Oevu, da
doemo NJEMU kui, da nanovo ponemo i s NJIM i po NJEMU postanemo nova stvorenja, jer
nam to bez NJEGOVE POMOI nije jednostavno mogue.
Ga Gloria POLO
Udijelio GOSPODIN, na BOG, svima vama u obilju SVOJ BLAGOSLOV i ispunio vas
SVOJOM MILOU SLAVA BOGU OCU, koji nas je stvorio i koji nas ljubi velikom njenou,
SLAVA B OGU SINU, naem GOSPODINU ISUSU KRISTU, koji nas je SVOJOM patnjom na Kriu
otkupio od svih grijeha i od svakog blata grijeha oprao i otkupio SVOJOM Predragocjenom,
Svetom Krvi, SLAVA DUHU SVETOMU, koji nas posveuje, koji nas jaa po snazi SVOJIH darova"
koji nas tjei, i stoji uz nas, dok TI, GOSPODINE, ponovno doe, kako SI nam obeao, DOI,
GOSPODINE, daj da se pokae AS, koji sve ini novo i uspostavlja TVOJE KRALJEVSTVO.
Uini sve novo i uspostavi SVOJE KRALJEVSTVO LJUBAVI i MlRA. Amen.
Ovo svjedoanstvo je prevedeno iz panjolskog originala na njemaki, a iz njemakog je
prevedeno na hrvatski . Ono se moe slobodno iriti, kopirati i upotrebljavati, ako se ispune
slijedei uvjeti:
1) Ovdje predloeni tekst ne smije se skratiti niti izmijeniti niti se smiju reenice izdvojiti iz
njihove cjeline.
2) Ove stranice i njihove kopije odnosno otiske smiju se samo bez naplate i bez trgovakih
ciljeva upotrebljavati i iriti.
Na Internet adresi: http://www.glriapolo.net moete posjetiti WEB- stranice, koje govore o
sluaju ge Gloria Polo. Ove kopije se mogu na njemakom govornom podruju gratis zatraiti na
slijedeoj adresi: Neu ANFANG , Postfach 102, AT-l01 Wien, Austria.
Email: {paterpio@gmx.at
Internet: www.gloriapolo.net
Die unglaubige Geschichte von Frau Dr. Gloria Polo
Vom Blitz getroffen - ins richtige Leben zuruckgekehrt.

34