RASPRAVE INSTITUTA ZA HRVATSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE 30 (2004)

UDK 811.163.42112"16"

Izvorni znanstveni lanak

Rukopis primljen 2. IX. 2004.
Prihvaen za tisak 1. X. 2004.

Ivana Frani

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Jurjevska 31/IA, HR-10000 Zagreb
ifranic@ihjj.hr

JEZINA ANALIZA DUBROVAKE ZBIRKE

POSLOVICA PRORIJA SLOVINSKA IZ 1697. G.
U radu se polazi od pretpostavke da je autor prve sauvane hrvatske zbirke
poslovica Prorija slovinska Dubrovanin uro Matijaevi. Autorica utvruje osnovna grafijska i ortografijska obiljeja paremiolokoga korpusa, te
analizira njegovu fonoloku, morfoloku, sintaktiku i leksiku sastavnicu.

0. Uvod
Kao samosvojan usmenoknjievni oblik poslovica se u suvremenoj znanosti ubraja u najjednostavnije ili najsitnije oblike, odnosno u minijature ili mikrostrukture.1 Poslovice se biljee od najstarijih razdoblja pismenosti, pa se
time upisuju u same zaetke knjievne i jezine povijesti jednoga naroda.2 Prva
hrvatska sauvana zbirka poslovica Prorija slovinska dio je rukopisnoga kodeksa br. 4091, koji je pohranjen u Fondu rijetkosti Nacionalne i sveuiline
knjinice u Zagrebu. Zbirka je nastala u Dubrovniku 1697. g., a svojim raznovrsnim i opsenim gradivom iz dubrovakoga ambijenta nezaobilazna je u prouavanju poetike, tematike i estetike poslovica, ali i u jezinopovijesnim istraivanjima. Kao izriaji s izrazito stabilnom i prenosivom sintaktikom strukturom, postojani sklopovi rijei3 dotinoga jezika, poslovice su riznica raznovr1

V. Kekez 1996:13.
Poeci hrvatske paremioloke tradicije seu u 15. stoljee kada je ibenanin Juraj igori sastavio zbirku poslovica i preveo je na latinski. Dubrovanin Benedikt Kotruljevi nekoliko
godina ranije unosio je poslovice u svoj traktat o trgovini.
3
Kekez, n. dj. str. 47.
2

31

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

snih jezinih oblika svojstvenih odreenome podruju. Tako ova zbirka, nastala
krajem 17. st., na osobit nain progovara o jeziku junoga hrvatskoga kulturnog
kruga. Jezik poslovica osobito je zanimljiv zbog svoje dvostruke prirode: ako
s jedne strane poslovica po svojoj segmentacijskoj prirodi, po slikovnosti, refleksiji i versifikaciji ima dodirnih toaka s drugim knjievnim oblicima,4 tada
bi i njezin jezini izraz trebao biti u loginoj svezi s jezikom tih drugih knjievnih oblika. S druge pak strane taj usmenoknjievni oblik karakterizira stabilna
faktura prenosiva kroz stoljea, pa su poslovice s jezinoga gledita prave okamine koje uvaju starije jezino stanje. Cilj je ovome radu prije svega pokazati da je rije o poslovicama dubrovakoga jezinoga izraza te da je njihov prikuplja, zapisiva (a nerijetko i interpretator) Dubrovanin. Jezina analiza ove
zbirke poslovica ima za cilj upotpuniti dubrovaku jezinu sliku s kraja 17. stoljea, pa emo istraiti osnovna fonoloka, morfoloka, sintaktika i leksika
obiljeja jezika ovoga paremiolokog korpusa.

1. uro Matijaevi ivot i djelovanje

Prva sauvana zbirka poslovica Prorija slovinska nastala je godine 1697. u
Dubrovniku, a miljenja smo da je poslovice prikupio i zbirku sastavio dubrovaki sveenik, erudit, bibliofil i leksikograf dum uro Matijaevi. Na tu pretpostavku uvelike je utjecalo nae gotovo trogodinje prouavanje Matijaevieve rukopisne zaostavtine te napose njegova rukopisnoga latinsko-hrvatskog
rjenika. Uz to, postojale su i neke naznake Matijaevieva autorstva u vrlo
oskudnoj literaturi o ovoj zbirci poslovica.5
Hrvatska knjievnopovijesna i jezinopovijesna literatura Matijaeviu
uglavnom dosad nije posveivala dovoljno pozornosti.6 Njegovu se imenu najee pridruuje atribut knjievnika te se ono vezuje za osnivanje i djelovanje
dubrovake Akademije Ispraznih koja je oblikovala kulturni ivot Dubrovnika krajem 17. i poetkom 18. stoljea.7 Mnogo rjee spominje se njegov rad na
4
5

19.

Kekez, n. dj. str. 4546.

O tome u Panti 1965:585586; Sironi-Bonefai 1990:135 biljeka 12, te Kekez 1996:

6
Spominju ga stariji biografi, v. Cerva II. 108113; Slade-Dolci 26; Appendini II. 303; Ljubi II. 417, 455.
7
Vrlo iscrpno o Matijaeviu pie Mirko Deanovi u iznimno dokumentiranoj studiji o primorskim akademijama, v. Deanovi 1933 i 1935. Nakon toga Matijaevi je, s manje ili vie pojedinosti, uvrten u gotovo sve knjievnopovijesne prirunike, v. Jei 1944:152; Kombol 1961:
289290; Frange 1987:8485; Novak 1999:416419. Uvrten je i u Leksikon hrvatskih pisaca, str. 469.

32

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

jezinim pitanjima te briga za jezinom istoom, koju je sam upisao u naela

spomenute dubrovake akademije.8 Matijaevi je u rukopisu ostavio spomenuti dvojezini Dictionarium latino-illyricum (1715.1716.)9 koji po vremenu
nastanka dolazi sedamdesetak godina nakon Mikaljina Blaga, te dvanaest godina prije Della Bellina Dizionarija.
Rodio se u Dubrovniku 1670. godine, tri godine nakon velike trnje, gdje je
stekao zavidnu klasinu i humanistiku naobrazbu. Nakon zavretka kolovanja poeo je predavati gramatiku na isusovakome kolegiju, a zatim i u vlastitoj vrlo uglednoj koli, pa je bio uiteljem mnogim kasnije uglednim Dubrovanima.10 U Dubrovniku je ivio i djelovao do 1710., kada je protjeran iz grada zbog navodne pretjerane strogosti prema dumnama u samostanu Sv. Klare.11 Otada boravi u Rimu, gdje postaje uiteljem uglednim Talijanima onoga
doba, a 1715. postaje kanonikom u Zavodu sv. Jeronima. Do kraja ivota ostaje u Rimu, gdje je i umro 1728. g.
Velika skrb za jezinu istou, kao i stalna elja za produbljivanjem znanja, vodile su Matijaevia u nakani da oblikuje i osmisli kulturni ivot Dubrovnika, koji se oporavljao od razorna potresa. Nepune etiri godine nakon
to je u Rimu osnovana Arkadija Matijaevi e s istomiljenicima u Dubrovniku osnovati Akademiju Ispraznih (Academia degli Oziosi Eruditi).12 S kraim prekidima ta e akademija djelovati gotovo etvrt stoljea. Temeljnim zadatkom Ispraznih u prvim godinama 17. st. bilo je sastavljanje trojezinoga rjenika i gramatike, za to su bili zadueni Matijaevi, ivo Sara Buni (1664.
1712.) i Ivo Natali Aletin (1670.1743.). Obraena su samo prva tri slova rjenika, ali se taj rukopis nije sauvao. Rad na rjeniku oito nije uspio zaivjeti, a jo manje potrajati nakon Matijaevieva odlaska u Rim. Unato tome, sauvani su mnogi njegovi pripremni leksikografski radovi. Rukopisni kodeks br.
8
O Matijaeviu kao leksikografu govori Pavo Mitrovi jo 1909. g. u radu etiri nepoznata dubrovaka rjenika. Spominju ga Brlek 1952 i 1987:38; Putanec 1992:10; Horvat 1990:
XVII; Franoli 1985; Vince 2002:93. Nives Sironi-Bonefai u 1990 i 1992 opirnije o njemu
govori u kontekstu nastanka Della Bellina Dizionarija, a Nada Vajs uvrtava fitonimijsku grau iz njegova rukopisnog rjenika u svoju opsenu studiju o hrvatskoj povijesnoj fitonimiji. V.
Vajs 2003.
9
Rjenik se uva u biblioteci Samostana Male brae u Dubrovniku pod oznakom 194. U
istome kodeksu uvezani su jo tiskani Vraniev Dictionarium, rukopisni Vocabolario italianoillirico Lovre Cekinia, te Slovoslovje dalmatinsko-talijansko pripisano Bartolu Kaiu.
10
Sebastian Slade Dolci spominje ga kao svoga uitelja. V. Dolci 26.
11
itav je sluaj namjestilo plemstvo, koje je Matijaevia optuivalo da je strog duhovnik.
Tek 20. rujna 1710. vatikanska Congregazione del Criminale oslobodit e Matijaevia svake
krivnje i potpuno ga rehabilitirati.
12
U Italiji se budio novi duh kartezijanizma, a u knjievnosti se naputala pretjeranost u stilu i kieni seentizam.

33

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

202 Zbirka raznovrsnih duhovnih spisa13 sadri Matijaeviev latiniki prijepis

Deset besjeda Matije Divkovia i nekoliko drugih bosanikih tekstova, a izvadio je mnoge narodne rijei i izraze iz Vitaljieva djela Istumaenje pisni Davidovih.14 U istoj ovoj zbirci nalaze se i Ulomci izabrani iz Pjesni Duhovnijeh
oca Bartolomea Kaia, a Matijaevi je to Kaievo djelo iz 1617. g. ekscerpirao godine 1704.
Nainio je i neke jezine komentare na prvih trinaest stranica Kaieva Rituala rimskog.15 Rukopisni kodeks br. 270, koji Brlek naziva Palmoti Junije,
Captislava, na str. 417429 sadri Matijaevieve izvatke iz rjenika Thesaurus Polyglottus vel Dictionarium multilingue ex quadringentis linguis (Frankfurt 1603) Hyeronimusa Megisera. Matijaevi je prepisao samo poetak, i to
samo dio slova A, od AAlum.
I zbirka poslovica Prorija slovinska nastala je po svoj prilici kao pripremni
rad za planirani rjenik Ispraznih.16 Matijaevievo dugogodinje prijateljstvo
s Ardelijom Della Bellom17 dalo je nekim autorima povoda za tvrdnje da je potonji oplijenio Matijaevia18 ili da je doao do neke Matijaevieve zbirke
(una tal raccolta del Mattei) i da je na temelju te iste zbirke izvukao (ricav)
svoj Dizionario.19 Kako bilo, malo je vjerojatno da Della Belli nije bila poznata ova zbirka poslovica, a opsenija analiza pokazala bi kolike su zapravo podudarnosti Prorija i paremiolokoga korpusa u Dizionariju.
Graa iz ove zbirke poslovica bila je osnovom kasnijih paremiolokih zbirki: Karadieve zbirke Srpske narodne poslovice iz 1836. te Daniieve zbirke
Poslovice iz 1871. g. Karadi nigdje izrijekom ne navodi da je preuzimao poslovice i iz hrvatskih vrela, a Danii spominje da je jedno od djela koja je uvrstio u svoju zbirku i dubrovaki rukopis iz 1697. g. Kako navodi Kekez, poslo13

Rukopis se uva u Samostanu Male brae u Dubrovniku.

Don Andrija Vitalji, roen 1652. u Komii, sveenik, teolog i pjesnik, objavio je dvije
knjige duhovne poezije Istumaenja Pisnih Davidovih (1703.) i Ostan Boje Ljubavi (1812.), u
kojima svoj jezini i stilski izriaj prilagouje proslavljenim dubrovakim pjesnicima XVII. st.
15
Kako stoji na rkp. br. 247 u biblioteci Samostana Male brae, D. Giorgio Mattei aveva
cominciato a rivedere ed emendare questa traduzione come si vede dalla prima pagina fino alla
13e. Sam Matijaevi dodao je: Se istomacenje ucigneno bi oko godiscta Gospodinova 1700.
16
Isprazni su osnovani nekoliko godina ranije, pa se prikupljanje izvorne narodne rijei saete u poslovice moglo uklopiti u projekt izradbe rjenika.
17
Matijaevi je iznimno cijenio Della Bellu, o emu svjedoe pisma sauvana u zbirci Lettere IIV. Talijan Della Bella nije ni mogao u potpunosti sam do savrenstva dovesti trojezini rjenik, pa je i oekivana suradnja s izvornim govornicima, a bez sumnje da je u tome smislu veliku
ulogu, ako ne i presudnu, odigrao upravo uro Matijaevi. On je ve 1709. godine iz progonstva
u Trstenom davao Della Belli razne savjete u vezi s rjenikom. V. o tome Sironi-Bonefai 1990.
18
V. Mitrovi 1909:524.
19
F. M. Appendini 1802, II:303304.
14

34

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

vice iz ovoga rukopisa izdao je u Sankt Peterburgu A. Gilferding 1868. g. pod

naslovom Starinnyj sbornik serbskih poslovic, o emu se vrlo negativno izrazio Danii.20

2. Opis kodeksa br. 4091 Popjevke Slovinske

Rukopisni kodeks Popjevke Slovinske skupjene G[odita] G[ospodinova]
1758 u Dubrovniku uva se u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu
pod br. 4091. uliev katalog rukopisa Male brae navodi taj kodeks pod br.
24, to znai da je nekad pripadao samostanskoj biblioteci. Vjerojatno je postao
dijelom Fonda rijetkosti Nacionalne i sveuiline knjinice nakon to ga je Danii upotrijebio za izdavanje zbirke Poslovice.21 U literaturi se obino naziva
dubrovakim rukopisom.22
Sadraj zbirke Prorija slovinska je sljedei:
20

V. Kekez 1996:19. Nimalo ne udi to navedene zbirke u 19. stoljeu dobivaju odrednicu srpski (Karadieva i Gilferdingova) ili openite formulacije (Daniieva), to zapravo znai nijekanje dubrovakoga podrijetla poslovica.
21
O tome kako je ovaj kodeks iz Dubrovnika dospio u NSK Zagreb ne nalazimo podataka u
Katalogu rukopisa NSK, knjiga 2. A Danii u predgovoru zbirke Poslovice kae: Zato sam veoma zahvalan maloj brai dubrovakoj to mi na molbu moju poslae reeni rukopis iz svoje biblioteke da ga upotrebim. Danii 1871:III.
22
Tako ga naziva Danii u Poslovicama. Sadraj je kodeksa sljedei:
Prvih 212 strana sadre zbirku pjesama bugartica.
Na str. 213232 dalje slijede neispisane stranice.
233326 zbirka poslovica Proricja slovinska
Na str. 391415 nalazi se rjenik Dizionarietto italiano-slavo-moscovitico, raccolto lanno
1751 nel venire a Ragusa coll ajuto di Giovanni Mladinovich
Str. 403406 Stepeni illiti kogljenna Rodbine i Svojte / Latinsko-talijansko-hrvatsko nazivlje, autor I. M. Matijaevi
Str. 407414 500 hrvatskih rijei i izraza protumaenih talijanskim jezikom, autor I. M. Matijaevi
Str. 415423 Oko 500 talijanskih rijei protumaenih hrvatskim jezikom s biljekama, autor
ime Budmani, prikupljeno u Novom Pazaru
Str. 431460 Ossobzi is duhovnieh besjeda D. Ghjura Grisichja i D. Mata Bobanovichia isabrani G. G. 1760., autor I. M. Matijaevi
[...]
Str. 513518 Latinsko-hrvatski rjenik gramatikih naziva i pojmova iz djela Stijepa Rusia, autor I. M. Matijaevi
Str. 521523 Ex versione Illirica Novi Testamenti Stephani Rosae, predgovor prevodioev,
I. M. Matijaevi
Str. 527626 D. Stjepo Rosa Dubrovcjanin Novi uvjet Gospodina Nascega Jesusa Christa...
Po sapovjedi Sixta V. prighledan, soblastim Klementa VIII razglascen i u slovinski jesik na poklon Benedikta XIII Zarkve svete samovladaoza isgovoren 1750.

35

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

233. naslov Proricja Slovinska

234. Kaalo Pismena od kojijeh pocignju sljedechja Proricja redom Abecevize
235246 tekst ukupno 368 poslovica pisanih rukom autora A
247248 neispisane stranice
249266 tekst ukupno 529 poslovica pisanih rukom autora B
267268 tekst ukupno 54 poslovice pisane rukom autora A
269326 tekst oko 2000 poslovica pisanih rukom autora B
Na kraju zbirke stoji In Ragua ad 20 Agosto 1697.
Tekst su pisale ruke dvaju autora: autor A je isusovac Ivan Marija Matijaevi, urin neak, koji se nakon strieve smrti pobrinuo za njegovu bogatu biblioteku i iji se rukopis nalazi na mnogim strievim knjigama. Autor najveega dijela poslovica, autor B, bez sumnje je uro Matijaevi. S obzirom na to
da se u literaturi njegovo autorstvo esto uope nije spominjalo, ili rjee dovodilo u pitanje,23 usporedili smo rukopis autora B s rukopisom u autografu rjenika Dictionarium latino-illyiricum. Nakon detaljne usporedbe dvaju rukopisa
moemo s potpunom sigurnou tvrditi da je rije o uri Matijaeviu. Naime,
oblik, poloaj i veliina slova gotovo su identini kao u Dictionariumu. Grafijski sustav te osobito grafijska rjeenja za specifine hrvatske suglasnike i suglasnike skupove takoer se podudaraju s onima u Dictionariumu. Dodatan, ako
ne i presudan dokaz za to je dosljedna i iscrpna akcentuacija poslovica koje je
pisao uro, a izostanak akcenata u poslovicama koje je pisao njegov neak. Takva se akcentuacija u potpunosti podudara s onom provedenom u Dictionariumu. O svemu tome vie e biti rijei u poglavljima o grafiji i fonologiji.

3. Grafija i pravopis24
Grafijski sustav primijenjen u poslovicama nimalo ne odudara od onoga u
23

Danii u osvrtu na Gilferdingovo izdanje kae: Tko je ove poslovice sabrao i prvi popisao, ne zna se; a ne zna se ni tko ih je u sadanji rukopis prepisao. Danii 1870:201. Danii ne nagaa o autoru rukopisa u predgovoru Poslovica. Danii 1871:IIIIX. Kekez pak u popisu literature (V. Kekez 1996) navodi da je Ivan Marija Matijaevi autor Prorija slovinskih,
odnosno dubrovakoga rukopisa. Navest emo da I. M. Matijaevi ne moe nikako biti sastavlja ove zbirke jer je roen tek 1714. g., a rukopis je datiran 20. kolovoza 1697. Njemu pripisujemo dopune u tekstu (v. gore) i zaslugu da je prikupio grau za itavu zbirku Popjevke slovinske, koju je uostalom sam datirao 1758. g. Prorija je, prema tome, mogao napisati samo njegov
stric uro, koji je 1697. g. imao 27 godina.
24
U iduim poglavljima primjeri se navode u izvornoj grafiji, a brojevi uz primjere oznaavaju broj stranice izvornika na kojoj je potvrena relevantna jezina injenica (dakle, u rkp. br.
4091, NSK Zagreb).

36

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

Dictonariumu. On je uglavnom u skladu s ondanjim pokuajima junoga knjievnoga kruga da se latiniko pismo prilagodi hrvatskome jeziku. Tako se Matijaevieva rjeenja uglavnom nastavljaju na ona koja je ponudio Kai u svojoj Gramatici te dijelom na vrlo dobra rjeenja Rajmunda amanjia iz njegova Nauka za dobro pisati latinskijem slovima. S druge strane, Matijaevieva
grafija u velikoj mjeri odudara od one u Mikaljinu Blagu. O grafiji Matijaevi na osobit nain progovara u pismima koja iz Rima alje prijateljima u Dubrovnik. Tako saznajemo da se nikada nije slagao s Mikaljinim grafijskim rjeenjima te da je skloniji Kaievim naelima.25 Njegov se grafijski sustav oslanja na Kaiev i amanjiev, ali donosi i vlastita rjeenja. Moemo ga pregledno prikazati ovako:

25

FONEM

GRAFEM

PRIMJER

/c/

z, zz

vuciza, glavizza

//

spenza

//

c, cc

kovac, uccinni

//

ch, chj, cchj

vechma, opchjene,
vecchje

//

gj

Jegjupka

/g/

gh

ghdi

/ /

mia, iijo

//

gl, glj

kunjegl, priateglja

//

gn

kogn

//

krv

/s/

s, ss

sta, nossit

//

sc

usci

/z/

praan

//

ucecna

Lettere II, 333340.

37

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

Upravo takva grafijska rjeenja potvrena su i u rukopisnome Dictionariumu, a

posebno je zanimljivo biljeenje fonema //, //, //, //, //, // i //.
Zanimljiva je injenica da se Matijaevi (svjesno ili sluajno) pri izboru
grafijskoga rjeenja za /s/ i // s jedne, te za /z/ i // s druge strane vodio svojevrsnim paralelizmom u oznaavanju svakoga od tih dvaju parova fonema: /s/ =
s, // = sc; /z/ = , // = c.26
Vjerojatno po uzoru na Kaia dolazi i do jedinstvene, u nas gotovo nigdje primijenjene grafije samoglasnoga r koje biljei digramom r.27 Mareti navodi da su tu grafiju imali Stjepan Rosa i Ivan Marija Matijaevi, ali ne i
uro Matijaevi.28 Primjeri takva biljeenja su strmeglja 302, srdjelle 315,
strmenit 297, jutrgna 282, srcit 266, andrkva 253, prst 305.
Grafem j nije se biljeio u intervokalnom poloaju, kao u primjerima mia
252, grie 309, sto 309, odvia 310 (prez. sg. 3), nie 311, prie 313, priategl 313,
ali i iijo 309. Po tome se ovaj tekst slae s Kaiem, Della Bellom i nizom dopreporodnih pisaca.
Majuskulu nalazimo u biljeenju mjesta: Dubrovnik 279, Rim 263, Osaonik 296 (= Osojnik), Puglja 299, etnika Dubrovcanin 279, Pogljak 261, Latinin 261, Vlah 295, potom vlastitih imena Matko Babulin 263, Orsula 272, Salamun 299, te u biljeenju opih imenica iz potovanja Banovi 279, Pastir 252,
Bogh 263, Zar 263, Pop 270.
Kada je rije o sastavljenom i rastavljenom pisanju rijei, vano je rei da se
proklitike u pismu uglavnom odvajaju od naglaene rijei, npr. a ruku 254, n
sunze 257, n dva kogna 263, jammu 271, te da se enklitike gotovo redovito
piu zajedno s rijeju to je za njima gorrechje 253 (= gore e), lose 253 (= zlo
se), kolikoje 273, iddese 278 (= ide se).
Izgovorna i naglasna cjelina piu se sastavljeno tkotechje 253, beala 311,
brose 271, lechjamuse (= lea mu se) 275, krilamusu 271.
Nijenica ne pie se sastavljeno: neucivat 253, nemocese 293, nemari 279.

4. Fonologija
Meu vokalnim znaajkama svakako je najvanije pitanje kontinuanata jata.
26
27

Isto je utvreno u amanjia ve 1638. g.

Koliko nam je poznato, grafija r potvrena je u Kaievoj Venefridi na desetak mjesta.

V. Gabri-Bagari 1991.
28
V. Mareti 1889:236 i 281. Ivana Mariju Matijaevia Mareti naziva Giammaria Matei.
Osim toga, Rosa osim digrama r upotrebljava jo i dva druga digrama za //: ar i r. uro Matijaevi, naprotiv, ima samo spomenuti digram.

38

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

Stoga se u ovome odlomku donosi popis korijenskih i osnovskih morfema s jatom29 te njihove zamjene u izvornome autorovu zapisu.
1. Jekavski se refleks jata javlja:
a) u korijenima rijei u sljedeim primjerima: bl- (objlit 258, bjlo 266,
bjla 293, bilo 255), besd- (besjedda 270), brg- (brjgu 306), cn- (zjne
280, zjenjasce 281, zjnu 313), cr- (zjerritse 323), cvt- (zvjet 253, zvjeta 264),
(l)ovk-/(l)ovk- (covjek 324), crv- (zrjva 258), dl-30 (nedjeglju 278, s ponedjeglnika 303), dt- (djte 263, djetetu 266), dv-31 (djevera 265, djevojka
253, djevizza 286), dr- (odrjet 308), dr- (Nmn jdra 307), grh- (sgrjscila
263, sagrjesci 264, grjeh 270), l- (ljevasc 276, neljevaj 285, priljvase 299),
lk- (ljcit 261, ljek 270, ljecnizi 273), ln- (ljen 269, ljenos 276), lp-32(ljepa
271), lp-33(priljepak 275, 301), lv- (ljeva 261, Ijd ljevom 277), lz-34 (uljeao
271, uljee 301, iljee 301), md- (Nmn mjeddi 282), mh- (mjeh 278, 280,
Gmn mjescina 290, (u) mjhu 298), mr- (mjerrit 259, mjerrom 272), ms(mjesez 273), mst- (Gjd mjesta 284), m- (prez. sg. 3. mjesca 281), mlk(mljka 259, mljko 307), mr- (umrjeti 287, 298), mr- (mrece 258, mrecu
299), n-35(njescto 294), ns-36 (podnjet 283, ponjet 285, donjet 285, odnjet
296), p-37 (pietti 259, odpjeva 274), pn- (spjegnena 278, pjena 282), pn(pjene 311), pl- (pljevniza 298), pls- (neopgljesniv 288), prd-38(sprjeda
261, 303, naprjed 305), prsn- (prjesnza Gjd 276, prjsnaz 304), r-39 (rjeci
252), rk-40 (rjeka 257, 275), rp- (rjeppa 316), s- (Ajd sjedbu 303), sd- (sjedoj 265), smen- (sjemme 265, 293), slp- (sljep 271, asljpi 279, sljpaz 304),
smh- (smjeh 295, 296), sng- (snjegh 270, snjec 273), srd- (na srjed 286,
po srjdi 322), stn- (stjna 312), strl- (strjegljat 277), svt- (svjet 264, svjt
271), svt-41 (svjet 295), ts- (tjesno 272), trsk- (trjes 295), tr- (krjesca 260),
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41

Ishodinim se sustavom uzima hipotetini praslavenski sustav.

U znaenju rad, posao.
U znaenju mlada osoba.
U znaenju lijep.
U znaenju spajati to tako da vrsto prianja jedno uz drugo.
U znaenju sporo se kretati, puzati.
U znaenju negacije u prefiksu sloenica.
U znaenju nositi.
U znaenju pjevati.
U znaenju ispred.
U znaenju rije.
U znaenju rijeka.
U znaenju savjet, razgovor.

39

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

vd-42 (medvjedda 280), vr- (nevjerruje 277, Ljd vjerru 280, nevjerruj 299, Ljd
nevjerri 318), vs- (vjescala 278, imp. sg. 2. svjessi 304), vtr-43 (vjettar 266),
vrz- (povrjeom 276), zvr- (vjer 254), elz- (Imn cegljei 274).
b) u tvorbenim nastavcima imenica u primjerima: -l- (kudjeglju 278), -r(kosjer 272).
c) u oblinim nastavcima rijei: -h > jeh u Lmn imenike deklinacije
(njedrjeh 274, Vlassjeh 295; jajeh 277, pjesnjeh 289, osteh 309, vratjeh 285,
gachjah 261); DLImn rijei s pridjevsko-zamjenikom deklinacijom m. i sr.
roda -m (-em) > jem (ljem 253, dobrjem 252, jednjem 257, ispranjem 258,
kjem 272, cstjem 323, cestitjem 301); -h > jeh u Gmn pridjevsko-zamjenike deklinacije scirokjeh 324, tjesnjeh 324, sljepackjeh 319, stanovitjeh 300,
ustrpljenjeh 300, ubojeh 300, dobrjeh 306, priganjeh 274.
c) u nijenom prezentu njesi 265, njsu 304.
d) jat je sekundaran u primjeru pastjer 310.
2. Ikavski je refleks jata potvren:
a) u korijenima rijei u sljedeim primjerima: lh- (ulha 257, liho 279), pr44
(pritekao 253, pribolio 263, privrati 265, pribivat 264, privarrit 273, pristighnut 273, privrachjat 277, pridat 302), pr-45 (pripeceno 278), tl- (tiok 257),
vr- (vrii 279), vrd- (vridnosti Gjd 302).
b) u tvorbenim nastavcima imenica u primjerima: u glagola na doetku infinitivne osnove: -- (oghladnit 275, srio 251, samlio 298), u doecima priloga
ghdi 252, 301, ondi 271.
c) u oblinim nastavcima rijei: - > -i u padenim nastavcima Djd i Ljd
enskoga roda (cni 292, menni 291); -j- > -ij- u nastavcima komparativa
(starii 306, gljutii 271).
3. Ekavski je refleks jata zabiljeen u korijenima rijei u primjerima vt(anovtat 249), vrt- (vrecchja 280), zr-46 (nedrello 281).
4. Jekavski i ikavski refleks jata zabiljeeni su:
a) u korijenima rijei u sljedeim primjerima: d-47 (jesti 269, ijesti 297,
iije 297), gnzd- (ghgndo 252, Gjd ghgnda 300, ghnjeda 280), gr- (griat
42
43
44
45
46
47

40

U znaenju umjeti, biti vjet.

U znaenju vjetar.
U znaenju promijeniti.
U znaenju preko, vie.
U znaenju zreti.
U znaenju uzimati hranu

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

258, poghrjevan 275), lt-48 (primalitje 249, lietto 256, ljetti 275, ljetgna 279),
prk- (priko 300, prjecaju 266), sd-49(sidjet 261, 303, susjeddu 269, sjedchi
277, usjesti 286, susjedda 325), sk- (odsjekao 277, sjekirra 281, sikirom 290,
sjecch 294, sjecchi 303), svt(l)- (svjetlise 264, svjchja 274, svjetgl 276, svjetlos 303, adj. svitlo 303, svitlos 306, u svitloj haglini 323), zvzd- (vjeda 282,
vid 283)
b) u doetku priloga nighdi 281, nighdje 308.
5. Jekavski i ekavski refleks jata zabiljeeni su u korijenima rijei u primjeru rp- (zrepglje 259, zrjepgna 277), rz- (nerece 259, reat 264, rece
265, irean 273, srjea 304, odreat 322), srt- (srecchja 255, nesrchja 285,
srjecchja 305), str- (Gjd kostreti 255, prostrjet 302), trb-50(netrebuje 251,
od potrebe 282, trjeba 302), vrm- (brjeme 253, 265, po bremenu 325), zr-51
(porjet 280, enizu 289).
6. Refleks > a potvren je u korijenu rijei orh-: orah 295.
Glagol rijeti potvren je u oblicima rjet 298, rjetiche 261.
Iz navedenih primjera razabire se da je Matijaevi obje alternante jata,
dugo [] i kratko [], biljeio jednako digramom je. Takva je grafija potvrena i u jedinstvenoj zamjeni jata kakvu je proveo Mikalja u Blagu.52 U slogovima s tzv. pokrivenim r jat alternira kao ri, re i rje. Kako su ve utvrdili Josip
Vonina i Nataa Bai, dugo dvoglasniko je interpretira se kao jednoslono.53
Dvosloni trofonemski slijed i+j+e Matijaevi biljei digramom ie, primjerice bie 255, krie 259, nie 260, vie 264, posiesc 269, ali vrlo rijetko zabiljeen je
i trigram ije, kao u primjerima bijesc 251, nije 250.
Potvrene su i sljedee fonoloke znaajke:
1. finalno l prelo je u o: vao 269, mao 266, kao 261, papagao 288, arbuo
274; te redovito u glagolskome pridjevu radnom umro 291. U rukopisnome Dictionariumu zabiljeen je velik broj takvih primjera, kako u domaim rijeima,
tako i u primljenicama.
2. glas h se uva: prez. pl. 3. hvle 308, gljdjeh 308, har 309, hocchje 309,
ahvagljuje 315, lhat 303, jehnut 291.
48
49
50
51
52
53

U znaenju ljeto.
U znaenju sjediti.
U znaenju trebati.
U znaenju gledati.
V. Vonina 1993:366367.
V. Vonina n. dj. 367 i Bai 2001:1014.

41

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

3. glas f se uva u rijeima stranoga podrijetla: fjerla 257, frustan 322, falas
322, frascka 305, kuf 301.
4. kao drugi lan suglasnike skupine suglasnik v ne gubi se uvijek, primjerice u oblicima svrb 312, svekrva 320. Zabiljeen je i oblik etnika Zaptachjani 297, gdje je primarno p kasnije zamijenjeno sa v.
5. inicijalna skupina br- potvrena je u primjerima brjeme 257, 273, te nebrjeme 321. Jednako tako uobiajena je i u Dictionariumu.
6. dentali se gube u suglasnikim skupinama st, t, zd, d u finalnoj poziciji: loces 253, gro 295 (=grozd), prs 310, stars 315, nenavidos 315, ls 322.
Velik je broj takvih primjera i u Dictionariumu.
7. velari ispred i i prelaze u sibilante: drujem 272, ovolizjem 297, tijem
308, drujeh 310, mnojem 310, ubojem 321.
8. fonem // ima specifinu, koliko nam je poznato dosad nezabiljeenu
grafiju, kao u primjerima prozora 278, zorr 263, spenze 293. Dragica Mali upozorava na injenicu da je taj fonem novija pojava u fonolokom sustavu, a ne ostatak praslavenskoga stanja.54 U prilog toj tvrdnji ide i Matijaevievo biljeenja toga fonema. Isto biljeenje toga fonema utvrdili smo i u Dictionariumu.
9. u inicijalnoj poziciji zabiljeen je bezvuni suglasniki skup kt < ht, u primjerima ktiobi 271 i ktjet 271, to bi se moglo povezati s obezvuenjem fonema
h u rubnoj finalnoj poziciji kao u dook, vidjek. U oblicima hch 274 i hchjerrom 303 potvena je inicijalna suglasnika skupina h < t < d < d.
Rezultati stare jotacije potvreni su u primjerima tgjega 260, megju 263,
ragja 269, pregja 312.
Novija jotacija nije provedena u primjerima bratja 271, rodjak 319, grodje
270, listje 301. Isto tako, u suglasnikim skupinama pj, bj, vj, mj uva se starije stanje: kopje 257, ughgljevjar 274, dravje 318.
Jekavska jotacija ne provodi se u primjerima djevojka 295, djettich 295, vidjet 294, svudje 308, kudjeglja 313, srdjelle 315.
Asimilacija po zvunosti nije provedena u primjerima: sladki 298, odkrovaz 290, odkriva 307, potom u dbsti 316, obslucva 322. Kada se frikativ s
nae ispred prednjonepanih palatalnih suglasnika, asimilira se s njim po mjestu tvorbe, to je zabiljeeno osobito u proklizi u primjeru scgnim 294.
Biljeenje prozodijskih obiljeja prvorazredan je Matijaeviev prinos, usu54

42

Mali 2002:560

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

ujemo se rei, hrvatskome jezikoslovlju u cijelosti. To potvruju i Daniieve rijei: U dubrovakom su rukopisu [...] esto biljeeni akcenti, a u oba su
rukopisa [dubrovakome i tzv. zagrebakome, op. a.] esto u dugim slogovima
vokali a u kratkim konsonanti dva puta pisani. Prvo bez drugoga samo u pola
vrijedi, a ni jednoga ni drugoga nijesam mogao upotrebiti uz novi pravopis,
nego sam mislio da ovu znatnu stvar valja ostaviti da se ui iz samog rukopisa,
a znatna je ne samo za istoriju akcentuacije nego i tijem to pokazuje kako treba izgovoriti neke rijei koje sada nijesu dosta poznate (istaknula I. F.).55
Matijaevi razlikuje tri grafika znaka koji nose informacije o prozodijskim jedinicama: gravis (`), akut () i cirkumfleks (). Sadraj je tih znakova
sljedei:
1. a) Znak (`) nalazi se na mjestu kratkoga akcenta u sljedeim primjerima:
kd 277, obra 311, sao 284, nesrchja 285.
b) na atonikoj rijei na poetku akcenatske cjeline kao u primjerima: n jajeh 305, svojoj kucchi 305, n ghlavi 291, n kd n kammo 290.
2. Znak () oznaava:
a) dugi silazni akcent u primjerima: Bgh 277, mn 277, ns 305, prokrne
304, gospodr 305, poklisr 307.
b) zanaglasnu duljinu na nastavanom ili tvorbenom morfemu koja dolazi nakon kratkoga akcenta. Taj se kratki akcent najee ne biljei: placc 310,
mjerr 311, nestrasc se 291, boglj 306.
3. Znak (^) oznaava dugi uzlazni akcent u primjerima: gljdi 253, rpu
253, aldu 324, rka 305.
Geminirani grafemi za konsonante slijede neposredno nakon vokala pod
kratkim akcentom, kao u primjerima: orr 276, Boggu 277, zarra 279, draccm 281, ghlavizza 283, petrusinna 284, jeikku 287.
Prozodijski inventar sastoji se, dakle, od tri akcenta, nenaglaenih kraina i
nenaglaenih duljina. Jedan je kratki akcent () i dva duga, koja se razlikuju po
intonacijskim opozicijama (dugi silazni i dugi uzlazni ).56
Prema tome, kratki akcent potvren je u primjerima kd, obrza, sao,
nesra. Isto tako, ovaj akcent dolazi i nakon udvojenoga konsonanta u pismu:
glavca, petrusna, jezku, napnit, rukmi.
55

Danii 1871:IX.
Upravo troakcenatski inventar utvren je i u Della Bellinu jeziku, kako je utvrdila Iva Lukei za jedan njegov prozni tekst, a ista je situacija i u njegovu Dizionariju, to je ve prije etiri
desetljea temeljito istraio Ch. Van den Berk. V. Lukei 1991 i Van den Berk 1959.
56

43

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

Dugi silazni akcent oditava se u gornjim primjerima: Bg, mn, ns,

prokrne, gospodr, poklisr.
I napokon, dugi uzlazni akcent dolazi na mjestu grafikoga cirkumfleksa,
kao u primjerima Gmn ljudi, repu, zaludu, ruka.
Uz to, zabiljeena je vrlo specifina akcentuacija dvoslonih imenica mukoga i enskoga roda, te nekih pridjevskih i zamjenikih oblika. Primjerice,
dugi uzlazni akcent karakteristian je za oblike ka 258, lnaz 254, srbra
254, sla 254, svje 254, mit 259, gra 259. U njima se oditava dugi uzlazni
akcent iz starijega naglasnoga stanja, pa se navedeni oblici interpretiraju redom
kao kza, lnac, srbra, sla, svje, mit, gra.
Budui da se opisani akcenatski sustav sastoji od tri akcenta, te da je pomak
siline samo djelomian, a ne potpun, taj je Matijaeviev sustav noviji troakcenatski.57

5. Morfologija
I imenika i pridjevska deklinacija obiluju zanimljivim oblicima, koji su u
tadanjem govoru ve poeli nestajati.
U DLjd imenica e-vrste potvreni su oblici L na mszi (Njd maska) 314 te
maczi (Njd macka) 253 s rezultatima sibilarizacije gdje se oni inae ne oekuju.
Prema Njd hchi 274 zabiljeen je analoki Ijd hchjerrom 303, koji je mogao
nastati na dva naina: prema inoviranom N hera ili analoki prema a-osnovi,
tipa enom. Arhivski spisi 17. i 18. st. navode oblik Ijd mojom kchierri. Oblik
Ijd hchjerrom jamano se poveo za Gjd imenica e-vrste koji za tu imenicu glasi
kchiere.58 Stara konsonantska n-osnova sauvana je u Njd kammi 273.
Nastavak u Ljd iste imenice glasi -ome, dakle domome 279. Nadalje, Ljd
imenice jaje glasi u jaju 288.
Imenika je deklinacija osobito zanimljiva u mnoini. Neke imenice u Nmn
imaju kratku mnoinu: misci 293, bjei 304, mri 264, vjetri 306, batti 306, klinni 312, kgljuci 318 te kufi 315. Imenica dan uva stariji oblik dne te u Nmn glasi dni 251.
U Gmn veina oblika ima nastavak -a, ali jo uvijek se zadrao i stari oblik
genitiva bez nastavka. Tako nastavak -a imamo u b 289, s 289, prst
57
Prema razredbi akcenatskih tipova koju je utvrdio M. Mogu. V. Mogu 1977:5254 i
Mogu 1971:91.
58
V. Laznibat 1996:177.

44

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

305, nokt 306, sctp 319 te oblik hagliina 298 gdje se duljina biljei geminiranim grafemom. Genitiv bez nastavka potvren je u oblicima lo 295 i mjesez 274. Imenice oko i uho u Gmn glase vlle occ i usc.
Oblici nominativa i akuzativa u imenica a-vrste kratki su misce 309, sctpe 270.
Oblici dativa, lokativa i instrumentala jo uvijek pokazuju sve karakteristike
oblika 17. stoljea. U dativu je zabiljeen velik broj imenica sa starim nastavcima -om i -em npr. paukom 301, povrjeom 276 te gljudem 283, 298, kognem
262. Zabiljeen je i oblik Dmn ustmi 264. U Lmn takoer dosta esto nalazimo
starije nastavke -eh i -ah: za imenice a-vrste m. r. njedrjeh 274, Vlassjeh 295; sr.
r. jajeh 277; potom imenice e-vrste svjechjah 281, voddah 289, tminah 264, verigah 257; te imenice i-vrste pjesnjeh 289, osteh 309. U Imn zabiljeen je stari
nastavak -i iz o-osnove: volovi 274, cegljei 274, mrvi 279, cmli 280, priategli 283, sckripi 298, mahnizi 305, vrati 303, kunjgli 294. Isto tako potvren
je i nastavak -mi prema i-osnovi za pl. t. usta: stmi 309, te u imenica mukoga
roda o-osnove bmi 316, rmi 320. U imenica dananje e-vrste najei je nastavak -ami, kao u primjerima nocizzami 288, lisizzami 294, noggami 284, rukammi 288, ovzami 318, paucinami 298.
Navedeni primjeri imenike deklinacije svjedoe o svojevrsnoj petrificiranosti oblika, to bismo mogli nazvati karakteristikom jezika poslovica uope.
Za zamjeniko-pridjevsku deklinaciju karakteristino je irenje nastavaka
tvrdih osnova u GDLImn za sva tri roda, to je potvreno u oblicima scirokjeh
324, tjesnjeh 324, sljepackjeh 319, stanovitjeh 300, ustrpljenjeh 300, ubojeh
300, dobrjeh 306, priganjeh 274, cstjem 323, cestitjem 301.
Od zamjenikih oblika valja izdvojiti odnosne i neodreene zamjenice. Naime, oblici odnosnih zamjenica gotovo iskljuivo glase ki, ka, ko: keti sam skovao 257, stvari ka smrdi 263, ka nije sghrjscila 263, dom u komchjesc pribivat
264, emglju kuchjesc orat 264, komsi mjerrom [...] imjerrio 272, on kije hit
273, ks kusi oghlodao 274, skjemje srecchja 307. Kadto se biljee i oblici ko
322, gdje se sonant j nalazi u poloaju izmeu vokala stranjega reda koji mu
prethodi te vokala prednjega reda koji za njim slijedi. U takvu poloaju gube se
njegovi umni elementi, pa se oblik reene zamjenice moe interpretirati kao
koi. Od neodreenih zamjenica izdvajamo kjemgodi 262, kigodi 271, u komugodi 255, kadgodi 262. Zabiljeeni su i stariji oblici zamjenica tako, taki.
Glagolske paradigme takoer potvruju uvanje starojezinog stanja. Infinitiv glagola najee ima krae oblike na -t: uccit 249, bit 251, lastvat 302,
hogjavat 292. Dosta je i duih oblika na -ti npr. hvaliti 251, pjetti 303, goneta45

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

ti 325, udritti 277. Glagoli na -i takoer imaju krae i due oblike infinitiva:
cech 317, obuch 319, proch 324, te nachi 277, precchi 286. Prilino je est
i tzv. dubrovaki infinitiv s karakteristinom reduplikacijom sufiksa -ti: ujestit
298, pomstit 300, upastit 317, otrestit se 296. Osobito je zanimljiv tek jedan
primjer krnjega infinitiva lupa (=lupati) u poslovici Pogji ti lupare lupa 299.
U prezentu je potvren starojezini nastavak -u 1. l. prez. jd na -u npr. vigju
266, plecchju 266 (potonji nastao po analogiji s vigju, oba oblika zabiljeena su
u poslovici Kakoti rillo vigju, takoti sitto plecchju), vogju 249, nenahogju 249.
U ostalim sluajevima oblici su prezenta npr. pl. 3. meglju 276, pl. 3. psu 299,
sg. 2. ljevasc 298, pl. 3. piu 315. Prezent glagola htjeti i moi glasi sg. 2. hocch
283 i hoch 321, te sg. 2. moc 275 i ne moc 324. Prezent glagola davati u Dubrovniku tada (a i danas) glasi davam, a to je potvreno i u poslovicama u osnovnome glagolu i u izvedenicama sg. 3. dava 326, te sg. 3. prodava 274. Zabiljeen je i oblik pl. 3. dadu 269 od stare osnove dadti. Glagol nemati potvren je
gotovo iskljuivo u sloenici ne + imati npr. neimasc 253, neima 257, neimah
320. Karakteristina je i uporaba prezenta od nepotvrenoga infinitiva *ivsti:
sg. 3. cve 309.59 Ostali zanimljivi prezentski oblici su: sg. 3. vika 289, pl. 3.
vkaju 273, pl. 3. pliu 289, sg. 3. plije 318, pl. 3. reku 283 (primarni oblik, kasnije preao u reknem), sg. 3. pha 275, sg. 3. prilikuje 325, sg. 3. ne napugna
325, sg. 3. rabaglja 325. Izvedenice od glagola ii glase otit 274, prez. sg. 3.
ne otide 271. Potvreni su i infinitivi izvedeni od protojezine osnove lz-: uljesti 318, iljesti 318. Glagol jesti zabiljeen je u oblicima izvedenica sg. 3. naije
275, sg. 3. uije 274, sg. 3. iije 271 te u glag. pridj. radnom ijo 291. Ti glagolski
oblici tipini su za tokavske ikavske te za akavske govore.
Futur se najee biljei u obliku sloenome od nenaglaenoga oblika pomonoga glagola htjeti i infinitiva glagola koji se spree, primjerice tochje
proch 324, hotjetche 274, rjetichje 261, cvachjuse 305. Potvreni su i oblici sg. 2. dobuddesc 325 te sg. 3. uucc 270 koje Reetar tumai kao perfektivirani prezent (prezent imperfektivnih glagola uz koji pristaje prefiks uz- te time
dobiva perfektivno znaenje). Te oblike nalazi u Dria u primjerima uzmoe,
uzgovori, uzljubite, uzvidi.60 Skloni smo miljenju da se u ovome sluaju, osim
oitih naznaka predbudue radnje, moe govoriti o elementima potencijalnoga
i nesigurnoga, pa stoga ti oblici blago naginju konjuktivu. Dakako da bi ovoj
problematici trebalo posvetiti opseniju studiju.
Oblici prolih vremena nisu potvreni u veem broju u tekstu poslovica, a
59
60

46

V. Mali 2002:561.
V. Reetar 1933:189190.

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

to je uvjetovano njihovom mikrostrukturom koja je liena naracije te poantom

koju moraju izrei s minimumom sredstava. To najee podrazumijeva oblike svevremenskoga prezenta ili futura. S obzirom na strukturu poslovice est
je glagolski nain imperativ, a potvren je s trima razliitim nastavcima u sljedeim primjerima:
a) : hod 272, cin 283, ne ucin 288, nerez 294, apovjeg 252, ijeg 258, netic 324, oovse 271
b) -j: ne htjej 286, nehajse 288, nesii 273, oghrii 273, bii 272, p 297
c) -i: ne precchi 286, pscgli 309.
Zabiljeeni su i oblici kondicionala u sljedeim primjerima: ueobi 310, hotiobi 321, da bi dala 304.

6. Sintaksa
S obzirom na limitiranost strukture i ogranienost jezinih sredstava, poslovice su oblici u kojima sintaksa ima kljunu ulogu. Upravo na sintaktikoj razini ostvaruje se sadraj paremiolokih struktura. Stoga bi ova zbirka poslovica
zahtijevala iscrpniju sintaktiku analizu. Zasad emo samo pobrojati osnovne
tipove paremiolokih struktura te njima pripadajuih sintaktikih obiljeja.
Imajui u vidu razdoblje kada su poslovice nastale, zanimljivo je istaknuti tipinu dubrovaku osobinu stari red enklitika: zamjenika stoji pred glagolskom,61 kao u primjerima tkotechje hrnit 253, igubillamiseje cohha 265,
kudmugodje hoddila 270, mnisc datichje [...] prochi 282, nimisu odvlli 294,
puknutichje remik 299, Bogtichje pomocchi 308, vragjojchje desset 312,
uraslitisu usci 318.
Kekez poslovicama naziva sintaktiki i semantiki potpune poslovine oblike. One se sastoje od reenica, a kompozicija im moe biti jednodijelna ili dvodijelna.62 Jednodijelna kompozicija u jezinome smislu podrazumijeva jednostavne reenice, dok su za binarnu karakteristine nezavisno i zavisno sloene
reenice. Za ovu emo analizu iz Prorija izdvojiti najprije nekoliko nezavisno
sloenih reenica: l dohodd n sccgne, ihodd n dlakke 255 (suprotna)
Zlo dohodi na enje, a izhodi na dlake; Kapglja kapglje u kabao, i nakapa pun
kabao 269 (sastavna) Kaplja kaplje u kabao i nakapa pun kabao; Ljetti ribbu
i morra, meso i koce, er jedno, i druggo stat duggo nemoce 279 (zakljuna)
61
V. Laznibat na temelju arhivskih spisa tvrdi kako dananji red rijei potjee tek iz druge
polovice 18. st. V. Laznibat 1996:227.
62
V. Kekez 1996:45.

47

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

Ljeti ribu iz mora, a meso iz koe, er jedno i drugo stat dugo ne moe.
Od zavisno sloenih reenica istiemo sljedee: Tko kraj potoka grde, lsno u potok upde 310 (subjektna) Tko kraj potoka grede, lasno u potok upade; Kd morre uavr, i dobarse mrnar igubb 269 (vremenska) Kad more
uzavri, i dobar se mrnar izgubi; Kakav rogh ko ima, takjem se cesc 270 (poredbena) Kakav rog koza ima, takjem se ee; Kudmugodje hoddila, ljeseje
domma telila 270 (dopusna) Kud mu god je hodila, lje se je doma telila; Kovac ogagn vodm krop, dga vruchiega ucinn 273 (namjerna) Kova oganj
vodom kropi, da ga vrujega uini; Komuse smrtvjem sn, scivjemse nahodd 275 (odnosna) Komu se s mrtvjem sni, s ivjem se nahodi; Ljepoje dati
dru drobb 277 (subjektna) Ljepo je da ti druzi drobe.
Drugi paremioloki tip Kekez naziva izrekama, koje ne zaokruuju misaoni proces i ne pretendiraju na opu valjanost, ve paraboliki asociraju na stvaran dogaaj. vre su vezane uz kontekst pa ne trebaju kontekstualnih spona.63
Takvi su primjeri: Mljetzka ka 282 Mljetska koza; Fratarsk mcak 322
Fratarski maak; Scaptom Bosna poghinn 324 aptom Bosna poginu; Kko
drjevo od svete Orsule 272 Kako drjevo od svete Orsule; Iopovo brjeme 265
Izopovo brjeme.
Dijaloke poslovice ili poslovice pitalice postavljaju svoj sadraj u oblik
pitanja i odgovora. Takvih je primjera u Prorijima vrlo malo: Hch dbro?
nchju; hch l? hchju. 321 Ho dobro? neu; ho zlo? hou; lo ghdi iddsc? ghdigaje vecchje. 252. Zlo gdi ide? Gdi ga je vee.
Poslovice-anegdote ili poslovice-priice oblikom su saetak ili naslov nekog dogaaja ili anegdote koja se prenosi pripovijedanjem. Evo nekoliko primjera: Kneje be balota 275 Knez je bez balota; Posilat od Iruda do Pilata
300 Posilat od Iruda do Pilata; Pozdravioteje Salamun 299 Pozdravio te je
Salamun; Tja u Mirunov gjardin 311 Tja u Mirunov ardin, Udren manzulovom fjerlom 319 Udren manculovom fjerlom.
U peti tip ili paremiologizme Kekez ubraja frazeologizme, poredbe i metafore, a opsegom se kreu od jedne jedine rijei do veih cjelina. Sintaktika
im je struktura izrazito stabilna i zadana, kao to je to u primjerima: l dobro
dsclo, ako si samo dsclo 254 Zlo dobro dolo, ako si samo dolo; Jedasi
uhitio Bogga brdu 262 Jeda (= kao da) si uhitio Boga za bradu; I mri usci
imaju 264 I miri ui imaju; dat kasctjelle ajeru 252 Zidat katjele u ajeru; anovetasc kako pjanna Jegjupka 249 Zanoveta kako pjana Jeupka; Ije
63

48

V. Kekez 1996:46.

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

emglju kako krt 260 Ije zemlju kako krt; Jednazi kako vze ubi 265 Jednaci kako u ovce zubi.

7. Leksik
Leksik Matijaevieve zbirke poslovica ne moe se promatrati kao izdvojen korpus, ve kao ravnopravna sastavnica irega dubrovakoga i uope junohrvatskoga leksikoga korpusa. Stoga emo iz paremiolokoga korpusa izdvojiti reprezentativan uzorak leksema te mu odrediti koordinate u spomenutome
irem jezinom kontekstu. Odabrat e se s jedne strane domae rijei specifine tvorbe ili znaenja te posuenice iz romanskih jezika, koje svojom prilagodbom postaju tipinim raguzeizmima.
Tako odabran uzorak obradit e se s osobitim obzirom na:
1. potvrenost leksema u dubrovakome leksikografskome korpusu, pri
emu se misli na starije Blago jezika slovinskoga J. Mikalje te na mlaa leksikografska djela Dizionario Italiano, Latino, Illirico A. Della Belle i tripartitni rjenik J. Stullija,
2. potvrenost leksema u Matijaevievu rukopisnome Dictionariumu, ime
elimo dokazati (uz ve opisan grafijski sustav i prozodijska obiljeja) da je
upravo on autor ove zbirke poslovica.
Autore starijih rjenika navodimo kraticama: M = Mikalja, DB = Della Bella, S = Stulli.64
Uz leksem se navodi integralni paremioloki kontekst te stranica na kojoj se
poslovica navodi u izvornome rukopisu. Ista poslovica preuzima se i iz Daniieve zbirke Poslovice.
U skupinu domaih leksema specifine tvorbe ili znaenja ubrojit emo sljedee primjere:
bjelj 286 'pokriva' Nechjese bjegl jednu nooch. Nee se bijelj za jednu
no. Dani 71.
M s. v. bilj; DB s. v. schiavina; S. Rjec. s. v. bjelj. U rukopisnome Dictionariumu rije je zabiljeena s. v. centon.
krinica 264, 274, 312 'zdjelica, mali duboki tanjur'65 Jednjem ustmi jedna kriniza. Jednijem ustmi jedna krinica. Dani 38. Kriniza ijedena, drucba

64
65

Stullijevo Rjecosloxje ilirsko-italiansko-latinsko biljeimo oznakom Rjec.

Etim. v. Skok II, s. v. krinica.

49

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

svrscena. Krinica izjedena, druba svrena. Dani 50. Tko krinizu tugju cek,
studenuje ipappa. Tko krinicu tugju eka studenu je izpapa. Dani 130.
Prema Zori rije je dubrovaka, a zabiljeena je kao dem. krinica u znaenju 'zdjelica za kavu, juhu'.66 U rukopisnome Dictionariumu rije je zabiljeena s. v. scutella.
ogluak 299 'neposluh'67 Prmat oghluscke. Primat' u ogluke. Dani
102.
U rukopisnome Dictionariumu s. v. obaudio zabiljeen je oblik oghlusca[m]se.
piljati 310 'igrati se piljcima'68 Tko scto piglja, pones domma. Tko to pilja,
pones' doma. Dani 134.
Rukopisni Dictionarium s. v. fragmen biljei rije pigljak.
spjeniti 278 'skinuti pjenu'69 Lopica opchjena, l spjegnena, gorre skuhana. Lopia opena, zlo spjenjena, a gore skuhana Dani 57.
S. Rjec s. v. spjeniti v. opjeniti. Rukopisni Dictionarium ovu rije biljei s.
v. dispumo.
sriti 266 'srditi, ljutiti'70 Kogaje mllit, niega srcit. Koga je molit' nije ga
srit'. Dani 47.
S. Rjec. s. v. sarcsiti. U rukopisnome Dictionariumu rije je zabiljeena s.
v. rabio.
strmelj 302 'strljen'71 Pod perjem od goluba nssit draccu od strmeglja.
Pod perjem od goluba nosit' drau od strmelja. Dani 96.
Rukopisni Dictionarium rije biljei s. v. crabrones.
eanj 255 'mjera za duinu, po prilici tisuu koraka'72 l dohodd n
sccgne, ihodd n dlakke. Zlo dohodi na enje, a ishodi na dlake. Dani
158.
S. Rjec. s. v. scexanj. Rukopisni Dictionarium rije biljei s. v. milliare.
U skupinu posuenica iz romanskih jezika ubrojit emo sljedee lekseme:
66
67
68
69
70
71
72

50

V. Zore 1895:11.
Etim. v. Skok I, 572 s. v. glh.
Etim. v. Skok II, 656-657 s. v. pila2 i pilka.
Etim. v. Skok II, 670 s. v. pjna.
Etim. v. Skok III, 316, s. v. srce.
Etim. v. Skok III, 322, s. v. sljen.
Etim. v. Skok III, 214, s. v. segnuti se.

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

fjerla 257 'biljka nalik na trsku, devesilj'73 Jednom fjerlom udrni. Jednom
fijerlom udreni. Dani 39.
DB s. v. ferola, ferula, devesilj. U rukopisnome Dictionariumu rije je zabiljeena s. v. ferula.
krjea 269 'voe trenja'74 Krjesca krjescu potece. Krijea krijeu potee.
Dani 93.
M s. v. kria, srinja, rinja; DB s. v. ceraso; S. Rjec. s. v. krjesca. U rukopisnome Dictionariumu rije je zabiljeena s. v. pyrenes.
kuf 301, 315 'labud'75 Pjesan od kufa. Pjesan od kufa. Dani 95. Tadchje
kufi pjevat, kad buddu cavke mcat. Tada e kufi pjevat', kad budu avke muat'. Dani 125.
DB s. v. cigno, uccello acquatico noto, cycnus, labut; S. Rjec s. v. kuf, ptica,
olor. U rukopisnome Dictionariumu rije je zabiljeena s. v. olor.
kukumar 276 'krastavac'76 Kukumara vrtaru neprodava. Kukumara vrtaru ne prodava. Dani 52.
M i DB nemaju potvrenu ovu rije, dolazi od mlet. cucumaro. U rukopisnome Dictionariumu rije je zabiljeena s. v. cucumer, cucumis.
kunjelj 285 'kuni'77 N mrtva lavva i kunjegl udar. Na mrtva lava i kunijelj udara. Dani 66.
DB s. v. coniglio, cuniculus. U rukopisnome Dictionariumu rije je zabiljeena s. v. cuniculus.
kupjerta 296 'krov'78 Odkrivenje s'kupjerte. Odkriven je s kupijerte. Dani 89.
Rije nije zabiljeena u rjenicima. Biljei je i Budmani u znaenju krov,
te Zore u istome znaenju.79 U rukopisnome Dictionariumu rije je zabiljeena s. v. doma.
lukjerna 275 'svjetiljka'80 Komu trebuje lukjerna, nadoljevaje ulja. Komu
trebuje lukijerna, nadoljeva je ulja. Dani 48.
73

Etim. v. Skok I, 515 s. v. fijerla.

Etim. v. Skok II, 198, s. v. kria.
75
Etim. v. Skok II, 223 s. v. kf.
76
Etim. v. Skok II, 228 s. v. kkumr. O podrijetlu fitonima i potvrdama u starijim rjenicima v. Vajs 2003:328330.
77
Etim. v. Skok II, 235 s. v. kni. Dodatna tumaenja v. Vinja 2003 (II.):113 s. v. kulini.
78
Etim. v. Skok II, 238 s. v. kpijerta.
79
V. Budmani 1883:165, Zore 1895:11.
80
Etim. v. Skok II, 329 s. v. lki(j)rna.
74

51

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

Rije nije zabiljeena u rjenicima. Rije je dalmatoromanski jezini ostatak tipian za jug Dalmacije od Dubrovnika do Kotora. U rukopisnome Dictionariumu rije je zabiljeena s. v. lucerna.
mojemua 283 'majmun'81 Mojemucca sctse vechma pegn to vechma svoju sramotu kce. Mojemua to se vema penje to vema svoju sramotu kae.
Dani 63.
DB s. v. scimia, bertuccia, simia; S. Rjec s. v. mojemua, moemua. U rukopisnome Dictionariumu rije je zabiljeena s. v. simia.
mosak 292 'mirisna tvar, mous'82 Nejma kppit kruhha, a kupuje moska.
Ne ima za kupit' kruha, a kupuje moska. Dani.
DB s. v. muschio, materia odorifera nota, moschus; S. Rjec. s. v. moscak s
naznakom da je iz DB. U rukopisnome Dictionariumu rije je zabiljeena s. v.
muscor.
naukjer 281 'upravitelj lae'83 Mnoggo Naukjr drjevo rabijaju. Mnogo
naukijera drijevo razbijaju. Dani.
M s. v. naukir, koji vlada brodom. U rukopisnome Dictionariumu rije je zabiljeena s. v. nauclerus.
petrusin 284 'perin'84 Nechje sao petrusinna. Nee osao petrusina. Dani 71.
DB s. v. apio, erba, apicum, petrusin, gdje navodi neto izmijenjenu poslovicu Ne zna oso to je petrusin. Zore navodi da je rije o 'pitomu zelju za zain'.85 U rukopisnome Dictionariumu rije je zabiljeena s. v. petroselinu[m].
pikat 290 'jetra'86 Nie pkat meso, n Zurogna Vlastlin. Ni je pikat meso, ni
Curonja vlastelin. Dani 79.
DB s. v. trippa, intestini d'animali; s. v. trippajuolo: quegli che vende trippe; S. Rjec. s. v. pikat. Rukopisni Dictionarium ovu rije biljei s. v. ficatu[m],
iacur.
prea 290 'urba, hitnja'87 Njedna presca nie dbra. Nijedna prea nije dobra. Dani 84.
81

Etim. v. Skok II, 357 s. v. majemulja.

Etim. v. Skok II, 458 s. v. mosak.
83
Etim. v. Skok II, 507 s. v. navao; usp. sada i Vinja 2003 (II.):215 s. v. naval.
84
Etim. v. Skok II, 264 s. v. perin.
85
V. Zore 1895:16. O podrijetlu fitonima i potvrdama u starijim rjenicima v. Vajs 2003:
306308.
86
Etim. v. Skok II, 655 s. v. pkat.
87
Etim. v. Skok III, 34 s. v. prmiti.
82

52

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

DB s. v. prescia, fretta; S. Rjec s. v. prea, festinatio. U rukopisnome Dictionariumu rije je zabiljeena s. v. erumpo.
sapur 278 'okus'88 Lnaz, ko od vecchje vr, sapr igubb. Lonac koji odvee vri, sapur izgubi. Dani 56.
Rije nije zabiljeena u rjenicima. Budmani navodi da sapur znai 'tek', od
tal. sapore.89 U rukopisnome Dictionariumu rije je zabiljeena s. v. objectu[m].
skarabe 257 'ohar'90 I skarabec rlu naudd. I skarabe orlu naudi. Dani 30.
DB s. v. scarafaggio, scarabus, skarambe. Zore s. v. skarambe navodi
da je rije o 'oharu', Periplaneta orientalis; tal. scarafaggio.91 U rukopisnome
Dictionariumu rije je zabiljeena s. v. antirene.
skoalac 255 'dunik'92 ao skogjalaz ragja la plza. Zao skogjalac ragja
zla placa. Dani 155.
M s. v. skogjalac od skogjati; s. v. skogjati dug, skupiti dug. U rukopisnome
Dictionariumu rije je zabiljeena s. v. manceps.
spendza 286 'troak'93 N tugje spenze uccit. Na tugje spence uit. Dani
67.
Zore navodi da je spendza potroak, lat. expensa.94 Rukopisni Dictionarium rije biljei s. v. sumptuosus.
udio 323 'idov'95 Fratar, pop ni cudio vjek ne dobar priategl bio. Fratar,
pop ni udio vijek nije dobar prijatelj bio. Dani 22.
DB s. v. Giudeo, Judeus, udio; S. Rjec s. v. udio, udjela, s uputom na
id. Rije dolazi od mlet. Giudeo. U rukopisnome Dictionariumu rije je zabiljeena s. v. apella, Hebri (uz oblik cidovi).
Vei dio ovoga leksikoga uzorka ine posuenice iz talijanskoga, mletakoga i dalmatskoga, to su tipini leksiki raguzeizmi. Leksikografske potvrde pokazuju da su leksemi bjelj, naukjer, skoalac, tovjelica zabiljeeni ve u
88
89
90
91
92
93
94
95

Etim. v. Skok III, 203 s. v. sapur.

V. Budmani 1883:166.
Etim. v. Skok III, 257 s. v. skarmbe.
V. Zore n. dj., str. 20.
Etim. v. Skok III, 262 s. v. skdit; usp. Vinja 2004:222, s. v. kdit.
Etim. v. Skok II, 636 s. v. pndati.
V. Zore n. dj., str. 20.
Etim. v. Skok I, 748 s. v. Jahdija

53

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

Mikaljinu Blagu. Isto tako, oito je da je i Della Bella preuzeo jedan dio leksema u svoj Dizionario: rije je o leksemima fjerla, kuf, kunjelj, mojemua, mosak, petrusin, pikat, prea, skarabe, udio. Leksemi spjeniti, sriti, eanj leksikografski su prvi put zabiljeeni tek u Stullijevim rjenicima. S pravom se
dakle moe tvrditi da je leksiko blago iz Prorija slovinskih s jedne strane duboko ukorijenjeno u dotadanji dubrovaki jezini korpus te da je s druge strane integrirano u mlaa dubrovaka leksikografska ostvarenja.
Budui da su svi navedeni leksemi potvreni i u rukopisnome Dictionariumu, nema sumnje da su Prorija slovinska upravo Matijaevievo djelo. To je
osobito vano ako se ima na umu da se njegovo autorstvo stoljeima zatiralo.
Naime, velik dio leksikoga blaga iz ove zbirke potvren je u ARj na temelju
Daniieva izdanja Poslovice. Ovom smo analizom eljeli pridonijeti tvrdnji da
je Matijaevi autor te zbirke te da je leksiko blago sastavni dio irega dubrovakoga leksikografskog i leksikog korpusa.

Zakljuak
Unato injenici da je rukopisna zbirka poslovica Prorija slovinska doivjela dva tiskana izdanja (integralno 1868. te kao dio zbirke 1871. g.), ni jedno
od tih izdanja ne spominje autora zbirke. Analiza grafije i osobito zanimljiv
akcenatski sustav u ovome rukopisu govori u prilog tvrdnji da je rije o istome
grafijskom i akcenatskom sustavu kakav je primijenjen u rukopisnome Dictionariumu ure Matijaevia iz 1715. g.
Matijaevieva grafijska rjeenja u velikoj se mjeri oslanjaju na grafiju u
Kaievim djelima te na amanjiev Nauk. Kada je rije o Mikaljinoj grafiji,
Matijaevi je ne primjenjuje i u svojim pismima eksplicitno odbija.
Fonoloki i morfoloki sustav obiluju potvrdama starijega stanja, od kojih valja istaknuti specifino biljeenje fonema // digramom z, dubrovake posebnosti u imenikoj i pridjevskoj deklinaciji te isto tako u glagolskim oblicima. Izniman je Matijaeviev prinos na polju prozodije, pa se iz njegova sustavnog biljeenja akcenata dade iitati noviji troakcenatski sustav, gotovo identian Della Bellinu kakav je opisan u starijim, ali i u recentnijim istraivanjima. S obzirom na injenicu da je ova zbirka poslovica sastavljena krajem 17. st., a imajui u vidu ve vrlo temeljito proueno Della Bellino djelovanje u Dubrovniku,96
jasno je da je na akcenatski sustav koji on daje u Dizionariju bez sumnje utjecala upravo Matijaevieva akcentuacija provedena u Prorijima i Dictionariumu.
96

54

V. o tome osobito Sironi-Bonefai 1990 i 1992.

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

Leksiki korpus poslovica nudi vrlo zanimljivu jezinu sliku onodobnog

Dubrovnika. Tako bogata riznica leksema dijelom je dubrovakoga leksikografskoga nasljea: jedan dio te riznice zabiljeen je ve u Mikalje, a drugi dio
preuzeo je Della Bella pri sastavljanju Dizionarija. Izdvajanje minijaturnoga
leksikoga uzorka iz paremiolokoga korpusa te analiza njegove potvrenosti u rukopisnome Dictionariumu potvrdile su (uz grafiju i prozodijska obiljeja) da se Prorija slovinska nakon vie od tri stoljea s pravom mogu pripisati Matijaeviu.
Imajui u vidu zaostajanje u dubrovakoj knjievnoj produkciji na razmei
17. i 18. stoljea te ukupno kulturno nazadovanje tadanjega Dubrovnika, ova
zbirka poslovica upotpunjuje tamonji jezini mozaik s kraja stoljea. Jezik je
to koji predstavlja vanu sponu zlatnoga doba dubrovake knjievnosti te djela
slavnih Dubrovana iz 18. stoljea.

Literatura
Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, 1880.1976, sv. IXCVII, Zagreb:
JAZU.
APPENDINI, FRANCESCO MARIA 1802.1803. Notizie istorico-critiche sulla
antichit, storia e letteratura deRagusei, I i II. Ragusa.
BAI, NATAA 2001. Jatovska raslojenost u Kaievim djelima. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 27. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i
jezikoslovlje, 729.
BERK, VAN DEN, CHRISTIAN ALPHONS 1959. Y a-t-il un substrat akavien dans le
dialecte de Dubrovnik? S-Gravenhage.
BERK, VAN DEN, CHRISTIAN ALPHONS 1969. Nekoliko opaski o kvantitetu i akcentu u starom Dubrovniku. Marin Dri. Zbornik radova. Zagreb: Matica hrvatska, 298310.
BRLEK, MIJO IVAN 1952. Rukopisi Knjinice Male brae u Dubrovniku. Zagreb:
JAZU.
BRLEK, MIJO IVAN 1987. Leksikograf Joakim Stulli (1730.1817.). Zagreb:
JAZU.
BUDMANI, PERO 1883. Dubrovaki dijalekt, kako se sada govori, Rad JAZU 65,
155179.
CERVA, SERAPHINUS MARIA 1975.1980. Bibliotheca Ragusina in qua Ragusini scriptores eorumque gesta et scripta recensentur. Ed. S. Krasi, Tom I
III. Zagrabiae.
DANII, URO 1870. Knjievna obznana: Starinnyj sbornik serbskih poslovic
A. Giljferdinga. Rad JAZU 12, 201209.
55

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

DANII, URO 1871. Poslovice, Zagreb.

DEANOVI, MIRKO 1933. Odrazi talijanske Akademije Degli Arcadi preko Jadrana, I. dio. Rad JAZU 248, Zagreb, 198.
DEANOVI, MIRKO 1935. Odrazi talijanske Akademije Degli Arcadi preko Jadrana, II. dio. Rad JAZU 250, Zagreb, 1125.
DEANOVI, MIRKO 1951. Talijansko-hrvatsko-ruski rjenik iz godine 1751./Un
Dizionarietto italiano-slavo-moscovitico del 1751. Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu I., 567612.
DELLA BELLA, ARDELIO 1728. Dizionario Italiano, Latino, Illirico ... Venezia.
AMANJI, RAJMUND 1639. Nauk za pisati dobro latinskijema slovima rijei jezika slovinskoga. Venecija: Marko Ginammi.
FRANGE, IVO 1987. Povijest hrvatske knjievnosti. Zagreb Ljubljana: Nakladni zavod Matice hrvatske i Cankarjeva zaloba.
FRANOLI, BRANKO 1985. A Bibliography of Croatian Dictionaries. Paris: Nouvelles ditions latines.
GABRI-BAGARI, DARIJA 1991. Uvod u Bartol Kai, Venefrida, eine Tragdie.
Bamberg: Fach Slavische Philologie der Universitt 931.
JEI, SLAVKO 1944. Hrvatska knjievnost od poetaka do danas (11001941).
Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske.
KEKEZ, JOSIP 1996. O poslovicama u: Poslovice Zagonetke i Govorniki oblici.
Zagreb: Matica hrvatska, 1352.
KLAI, BRATOLJUB 1969. Nov pogled na akcentuaciju starih dubrovakih pisaca.
Marin Dri. Zbornik radova, Zagreb: Matica hrvatska, 282298.
KOMBOL, MIHOVIL 1961. Povijest hrvatske knjievnosti do narodnog preporoda. Zagreb.
LAZNIBAT, VELIMIR 1996. Govor Dubrovnika u 17. i 18. stoljeu (na osnovi arhivskih spisa). Mostar: Sveuilite u Mostaru.
Lettere IIV, Biblioteka Samostana Male brae u Dubrovniku, sign. 426, 427,
312, 313 (nova oznaka), po uliu sign. 205208.
LUKEI, IVA 1991. Prilog itanju Della Bellinih znakova za akcente. Filologija 19, 3743.
LUKEI, IVA 1996. Trsatsko-bakarska i crikvenika akavtina. Rijeka: Izdavaki centar Rijeka.
LUKEI, IVA 2003. akavsko u tokavskome govoru Imotske krajine. Lovreki
libar 5, 118133.
LJUBI, IME 1856. Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia.
Vienna.
MALI, DRAGICA 2002. Na izvorima hrvatskoga jezika. Zagreb: Matica hrvatska.
Zagreb.
56

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

MARETI, TOMO 1889. Istorija hrvatskoga pravopisa latinskijem slovima. Zagreb: JAZU.
MATIJAEVI, URO 1715.1716. Dictionarium Latino-Illyricum, rukopis. Biblioteka Samostana Male brae, sign. 194.
MATIJAEVI, URO Lettere, IIV, rukopis u Biblioteci Male brae u Dubrovniku, v. Lettere IIV.
MIKALJA, JAKOV 1649. Blago jezika slovinskoga illi Slovnik u Komu izgovarajuse rjeci slovinske Latinski i Diacki. Thesaurus linguae Illyricae sive Dictionarium Illyricum. In quo verba Illyrica Italice, et Latine redduntur. Laureti.
MITROVI, PAVO 1909. etiri nepoznata dubrovaka rjenika. Nastavni vjesnik
17, sv. 7, 522539.
MOGU, MILAN 1971. Fonoloki razvoj hrvatskoga jezika. Zagreb: Matica hrvatska.
MOGU, MILAN 1977. akavsko narjeje. Zagreb: kolska knjiga.
MOGU, MILAN 1995. Povijest hrvatskoga knjievnoga jezika. Zagreb: Globus.
MOGU, MILAN; JOSIP VONINA 1969. Latinica u Hrvata. Radovi Zavoda za slavensku filologiju 11, 6181.
NOVAK, SLOBODAN PROSPEROV 1999. Povijest hrvatske knjievnosti 3. Od Gundulieva Poroda od tmine do Kaieva Razgovora ugodnog naroda slovinskoga iz 1756. Zagreb: Antibarbarus.
Poslovice Zagonetke i Govorniki oblici 1996. Priredio Josip Kekez, Zagreb:
Matica hrvatska.
PANTI, MIROSLAV 1965. Sabrana dela Vuka Karadia, knj. IX. Beograd: Prosveta, Srpske narodne poslovice, Vuk St. Karadi 17871864, 573660.
PUTANEC, VALENTIN 1992. Prirunik za prouavanje povijesti leksikografije. Zagreb. [umnoeno kao rukopis; preraen i doraen lanak Leksikografija, Enciklopedija Jugoslavije 5, 1962, 502512]
REETAR, MILAN 1900. Die Serbokroatische Betonung Sdwestlicher Mundarten. Schriften der Balkancommission, Linguistiche Abtheilung I. Wien.
REETAR, MILAN 1933. Jezik Marina Dria. Rad JAZU 248, 99240.
SIRONI-BONEFAI, NIVES 1990. Nastanak i izvori Della Bellina rjenika (Dizionario italiano, latino, illirico, Venezia, 1728). Radovi meunarodnoga
znanstvenoga simpozija Isusovac Ardelio Della Bella. Split Zagreb: Crkva
u svijetu i Obnovljeni ivot.
SIRONI-BONEFAI, NIVES 1992. Ardelio Della Bella i prvo izdanje njegova trojezinog rjenika iz 1728. godine. Rad HAZU 446, 169.
SKOK, PETAR 19711974. Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika
IIV. Zagreb.
57

Ivana Frani: Jezina analiza dubrovake zbirke poslovica Prorija slovinska iz 1697. godine
Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 3158

SLADE-DOLCI, SEBASTIJAN 1767. Fasti literario-Ragusini sive Virorum litteratorum... prospectus. Venetiis: G. Storti.
VAJS, NADA 2003. Hrvatska povijesna fitonimija. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
VINCE, ZLATKO 32002. Putovima hrvatskoga knjievnog jezika.Zagreb: Nakladni
zavod Matice hrvatske.
VINJA, VOJMIR 1998. Jadranske etimologije I, HAZU. Zagreb: kolska knjiga.
VINJA, VOJMIR 2003. Jadranske etimologije II, HAZU. Zagreb: kolska knjiga.
VINJA, VOJMIR 2004. Jadranske etimologije III, HAZU. Zagreb: kolska knjiga.
VONINA, JOSIP 1970. O istraivanju jezika starije hrvatske knjievnosti. Umjetnost rijei 3, 295303.
VONINA, JOSIP 1988. Jezina batina, Lingvostilistika hrestomatija hrvatske
knjievnosti od kraja 15. do poetka 19. stoljea. Split: Knjievni krug.
VONINA, JOSIP 1993. Hrvatski jekavski dugi jat. Forum 32/46, 356383.
ZORE, LUKO 1893. Paljetkovanje, poseban otisak iz CVIII., CX., CXIV. i CXV.
knjige Rada Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Zagreb.
ZORE, LUKO 1895. Dubrovake tuinke, Spomenik Srpske kraljevske akademije, XXVI. Beograd.

Language of the Dubrovnik proverb collection

Prorija slovinska written in 1697
Abstract
The paper commences from the presumption that the first preserved croatian collection of proverbs Prorija slovinska was written by uro Matijaevi from Dubrovnik. The author establishes the basic graphic and ortographic features of the paremiological corpus and analyses its phonological, morphological, syntactical and lexical
components.
Kljune rijei: povijest jezika, poslovica, Dubrovnik, 17. i 18. stoljee, uro Matijaevi, fonologija, morfologija, sintaksa, leksik.
Key words: language history, proverb, Dubrovnik, the 17th and the 18th centuries, uro
Matijaevi, phonology, morphology, syntax, lexic.

58