Dobria Cesari roen je u Poegi 10. sijenja 1902. godine.

Rodio se je u obitelji
ure Cesaria (1868. 1919.), umarskog inenjera, i majke Marije Cesari,
roene Markovi (1873. 1956.).[1] Djetinjstvo provodi u Osijeku gdje zavrava
osnovnu kolu i dva nia razreda gimnazije. Tijekom Prvog svjetskog rata 1916.
godine doao je u Zagreb, gdje je zavrio gimnaziju,[2] a poslije mature 1920.
godine upisuje pravo, a nakon godinu dana filozofiju.

Od 1924. do 1926. godine radi u arhivu HNK u Zagrebu, a od 1929. do 1941.

godine kao knjiniar u Higijenskom zavodu i lektor u koli narodnoga zdravlja.[3]
Nakon uspostave NDH radi u Ministarstvu narodne prosvjete i to u Uredu za
hrvatski jezik[3] a poslije Drugog svjetskog rata radio u Nakladnom zavodu
Hrvatske te kao urednik u izdavakom poduzeu Zora.[4] Bio je redoviti lan JAZU
(Razred za knjievnost) od 1951. godine[4] te 1962/63. predsjednik Drutva
knjievnika Hrvatske.[3] Dobria Cesari, jedan od najveih hrvatskih pjesnika
svih vremena, umro je u Zagrebu 18. prosinca 1980. godine.[4]

U Osijeku je prilikom aktivnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

osjekoga Zavoda, u godini 150.-te obljetnice HAZU, na osjekom Filozofskom
fakultetu, upriliena sveana akademija posveena liku i djelu akademika Dobrie
Cesaria.[5]

Knjievno stvaralatvo[uredi VE | uredi]

U knjievnosti se prvi put, kao etrnaestogodinjak, pojavio 1916. godine
pjesmom "I ja ljubim" koja je objavljena u zagrebakom omladinskom listu
Pobratim.[3] Prvu zbirku pjesama Lirika objavljuje 1931. godine i za nju dobiva
nagradu Jugoslavenske akademije. Surauje u mnogim listovima i knjievnim
asopisima, kao to su: Pobratim, Knjievna republika, Savremenik, Kritika,
Hrvatska revija, Vienac... Objavljuje knjievne prikaze.

Pjesniko djelo Dobrie Cesaria sadri desetak knjiga pjesama i prepjeva.

Dobria Cesari uao je u talijansku antologiju svjetske lirike "Poeti del mondo", te
u njemaku antologiju suvremene europske lirike a njegove pjesme prevedene su
na mnoge svjetske jezike.[2]

Dobitnik je knjievne nagrade Vladimir Nazor 1964. godine i Goranovog vijenca

1976. godine. Dobria Cesari umro je 18. prosinca 1980. godine u Zagrebu.

Stil[uredi VE | uredi]
Njegove pjesme su izraz izvornog doivljaja, nisu nastale nekim verbalnim
oponaanjem unaprijed postavljene stereotipne forme. Njegove pjesme prirodno
teku. Pa ak i kad, naoko, izgledaju "sklepane", iza njih stoji misao, ideja, nisu
slijed sluajnosti ve unutranjih misaonih slika, izljev iskrenih emocija.

Moe se rei da Cesarieva lirika ima jo jednu osobinu koja se ini ne samo
rijetkom nego i usamljenom u poeziji prolog stoljea na naim prostorima. To su
povremeni, ali veoma uvjerljivi pjesnikovi pokuaji da se ponovo oivi radost i u
sferi umjetnosti iz koje je, kao neki nedostojni motiv, odavno potisnuta.
Karakteristino je da se ovakve ideje obino pojavljuju u pjesnikovim motivima
predveerja i noi - u ambijentima u kojima je kod drugih pjesnika stvarana
najtamnija poezija. Mnoge Cesarieve strofe iz zamraenog pejzaa velegrada
niu pred naim oima kao neki flouroscentni cvjetovi (U suton, Slavlje veeri...).

Meu velikim hrvatskim liriarima, Cesari je jedan od onih koji je vjerojatno

napisao i najmanje. Za vie od pola vijeka napisao je svega stotinjak pjesama od
kojih rijetko koja prelazi na sljedeu stranicu. Svi su izgledi da je mnogo "suza i
rijei" ostalo sakriveno u Cesariu, sakriveno od ostalog svijeta, da je pjesma
"Sakrivena bol" pjesma o njemu samom.