Docent dr. sc.

Mile Lasi,
Filozofski fakultet Sve - Mo

Svaka usporedna, komparativna analiza pokazuje, dakle, da se

snaga EU ne krije samo u njezinom jakom gospodarstvu nego
upravo u kombinaciji maksimalne tolerancije i uvaavanja
njezinih sastavnica, kao i vrstih pravila i mehanizama koji od EU
ine zajednicu sposobnu za odluivanje i samoreformiranje.
Utoliko je EU sve ono to BiH, i drave ZB, dakako, nisu, pa bi
njezina iskustva, posebice naelo supsidijarnosti, s jedne, i
racionalnog organiziranja, s druge strane, mogla pomoi svima da
iskorae u pravcu racionalnog organiziranja ve u fazama
pribliavanja u kojima se zemlje ZB nalaze;
Rjeju, postojei model organiziranja EU i upravljanja unutar EU,
ma koliko nesavren, moda je i neto ponajbolje to joj se
moglo dogoditi. Jer, upravo ta injenica to je neto izmeu, ni
federacija ni ista konfederacija, ni puki savez nacionalnih
drava, ali ni super drava, nego nova forma udruivanja
suverenih europskih drava, u kojoj one dragovoljno prenose
dijelove suverenosti na supranacionalnu razinu, a dijelove
zadravaju, i jeste ta mudrost do koje se dolo po osnovu
sveukupnoga europskog politikog iskustva ...

I da ostavih kosti u tujini,

i tad bi samo Bosnu sanjo
(Zapis sa steka iz 1.167.)

Uoljivo je da politika povijest BiH nije tekla kao jedan

kontinuum koji bi iz jednog stanja prelazio u drugi noen
dinamikom vlastitog unutarnjeg drutvenog i kulturnog
razvitka. Umjesto toga je BiH tijekom svoje povijesti
dobivala radikalne politike i demografske udare izvana,
koji su ovu zemlju duboko raslojili. Ta raslojenost silno
oteava uspostavu BiH kao moderne demokratske drave,
jer nijedna od postojeih politikih tradicija kroz koje je
BiH do sada prola nije usidrena ni emocionalno ni
memorijski u dananje cjelokupno bh. puanstvo.
(Profesor dr. Sreko M. Daja)

Budunost BiH se ne moe graditi na iluziji o njezinoj

tisuugodinjoj dravnosti, nego na stvarnom poznavanju i
uvaavanju njezine izlomljene prolosti i sadanjosti i na
izboru politikog modela koji bi odgovarao njezinoj
stvarnosti. Pritom, ipak, ima jedna konstanta koja se
provlai kroz bh. povijest, a koju se ne bi smjelo zaboraviti.
BiH je, naime, usprkos svim mijenama kojima je kroz svoju
povijest bila izloena ostala povijesni krajolik, tj. prostor
koji je bio izloen i dramatinim promjenama, ali je
sauvao svoje ime i geopolitike obrise.
Sreko M. Daja na znanstvenom skupu Stoljee
Kraljeve Sutjeske, 18. listopada 2008., kojim su u
Kraljevoj Sutjesci zapoele sveanosti obiljeavanja 800.
obljetnice utemeljenja Franjevakog reda u BiH
(KUN, Osloboenje , 23.10.2008.)

Bosna i Hercegovina (Bosna i Hum) imaju kao geopolitiki

prostor i teritorijalno politika cjelina hiljadugodinju
povijest;
Svoju srednjovjekovnu dravnost BiH gubi tek 1463. godine
ali ostaje u teritorijalnom pogledu corpus separatum i u
vrijeme otomanske period eu njezinom trajanju;
Odlukama Berlinskog kongresa 1878. godine, Bosna i
Hercegovina ne dobija status nezavisne drave, nego tutora
u liku Austrogarske carevine i, implicite, meunarodnu
potvrdu njezinih historijskih granica;
Godine 1908. bit e anektirana u okrilje Austrogarske, a
tijekom trajanja prve Jugoslavije vie puta administrativno
prekrajana. Bosna i Hercegovina obnavlja njezinu dravnost
tek na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, u Mrkonji gradu 25.
11.1943. godine, kojemu se moe zamjeriti eventualno
ideoloko-politika uskost njegovih sudionika, a ne
nedostatak politike vizije i osjeaja za mjeru stvari

Odravanje ZAVNOBiH-a je kasnilo u odnosu na druge

jugoslavenske zemlje zbog razliitih koncepcija o
politiko-pravnom statusu BiH u buduoj jugoslovenskoj
federaciji. U osnovi su bile u igri dvije koncepcije o
statusu BiH:
jedna je zagovarala status autonomne pokrajine, bilo u
okviru Srbije i Hrvatske ili u okviru Federacije;
druga je zagovarala koncepciju da i BiH dobije status
federalne dravne jedinice unutar jugoslavenske
federacije u svemu ravnopravne Srbiji, Hrvatskoj,
Makedoniji, Crnoj Gori i Sloveniji;
Prema historijskim izvorima Josip Broz Tito je presudno
uticao da BiH bude federalna jedinica unutar DFJ

Federalni status BiH unutar DFJ je, dakle, definitivno utvren

odlukama Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a;
ZAVNOBiH, u osnovi, uspostavlja, bolje reeno obnavlja vlastitu
dravnost BiH;
Odlukama Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a BiH je utemeljena kao
drava njezinih graana i ravnopravnih naroda: Srba, Hrvata,
Bonjaka (tada Muslimana) i pripadnika idovskog i drugih
naroda
Odluke Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a bivaju potvrene i kroz
odluke Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu 1944.
(Vaan momenat u definiranju dravnosti BiH predstavljala je
Deklaracija o pravima graana, koju je usvojilo Drugo zasjedanje
ZAVNOBiH-a.);
Vane su bile i odluke Treeg zasjedanja ZAVNOBiH-a u Sarajevu
1945. godine, kojima se ZAVNOBiH preimenovao u Skuptinu NR
Bosne i Hercegovine, a donijet je i Zakon o narodnoj vladi BiH,
kojim se Vlada definira kao izvrni i naredbodavni organ dravne
vlasti federalne BiH

Nakon to su provedeni izbori za ustavotvornu skuptinu NR BiH

13. 10. 1946. godine, uslijedilo je donoenje prvog Ustava NR BiH
31. 12. 1946. g. Razvoj Bosne i Hercegovine od 1945. do 1990.
prolazi kroz dvije faze:
U prvoj fazi se odvija postratna obnova i zapoinje
elektrifikacija i izgradnja industrije;
U drugoj fazi razvoja, koja zapoinje 60-tih godina XX. stoljea
BiH politikom oslonca na vlastite snage, uspijeva razviti
preraivaku industriju i zaposliti milijun svojih graana.
Uspijeva izgraditi asfaltne ceste, otvaraju se srednjokolski
centri u veini bh. opina, uz sarajevski otvaraju se i tri nova
univerziteta: banjaluki, tuzlanski i mostarski. Podie se 1000
osnovnih kola. U podruju ekonomskih odnosa s inozemstvom
BiH ima izvoz vei od uvoza. Neki historiari ovo vrijeme od
1960-1990. godine nazivaju zlatno doba u socijalnoekonomskom i kulturnom razvoju BiH.

Uz podrku i intervenciju meunarodne zajednice dolo je u

prosincu 1995. do potpisivanja Daytonsko/Parikog mirovnog
sporazuma, kojim je okonan rat ali nije osigurana funkcionalna
struktura unutranjeg dravnog ustrojstva;

Ve je 15 godina prolo od kada je skrojen tijesan i skoro

nemogu korzet od dva entiteta (jednog centraliziranog i drugog
asimetrinog- decentraliziranog) i Distrikta Brko, s nizom
pogreaka u unutarnjoj arhitekturi koja kod svih bh. dravljana
izazivaju osjeaj tjeskobe i nezadovoljstva, pa se meuetniki
rat nastavio samo politikim sredstvima;

Ipak, uz mnogo krzmanja upravo potpisivanjem Sporazuma o

pridruivanju i stabilizaciji s Komisijom Europske unije u lipnju
2008. godine, i post-daytonska BiH je ula u ugovorni odnos s EU;

BiH predstoji ispunjenje niza preduvjeta kako bi mogla izai iz

poluprotektorskog statusa i dobiti status kandidata za lanstvo u
Europsku uniju

U BiH se i dalje sprovodi tzv. trostruki udar iznutra njezinih etno-elita

prema vlastitoj zemlji. One to rade, dakako, na razliite naine; srpske i
hrvatske elite preferiraju izgradnju vlastite dravnosti na dijelu teritorija
BiH, dakle separatizam, a bonjake izgradnju drave-nacije na cijelom
teritoriju, dakle unitarizam. U krajnjem efektu one se udruuju u zavjeru
protivu mira i stvarnih interesa veine bh. graana i svih bh. etnija time
to odlau pribliavanje BiH euroatlantskim integracijama. Sve su bh.
politike elite autistine i iskljuive i svaka na svoj nain:
Srbi u RS-u u osnovi trae od Bonjaka definitivno priznanje RS-a kao
uvjet njihovog prihvaanja Bosne i Hercegovine;
Hercegovaki etno-politiki Hrvati bi trei entitet i po cijenu da RS
ostane nedodirnuta te da tobo tako budu ravnopravni s Bonjacima i
Srbima kako bi uope mogli prihvatiti BiH kao svoju zemlju.
Jednako tako je autistina i bonjaka politika elita koja se barem
javno protivi i srpskim i hrvatskim separatizmima uz okupljanje svih
Bonjaka oko koncepcije drave-nacije, u kojoj je Bonjacima,
dakako, namijenjena uloga glavne nacije, a ostali bi, valjda, trebalo
da se asimiliraju ili odsele. S tim u vezi je nedavno umrli akademik
Enver Redi uzaludno upozoravao da takav zakanjeli a-historijski
projekt nije mogue napraviti drugojaije nego protivu volje dijela
Bonjaka, te protivu skoro plebiscitarnog suprotstavljanja takvoj
asimilirajuoj koncepciji BiH njezinih Srba i Hrvata ...

Meunarodna zajednica je propustila primijeniti na BiH

koncept njemakog ozdravljenja, koji se sastojao u uvena
tri d, a koja i ne znae drugo do denacifikaciju,
demilitarizaciju i demokratizaciju.
Situacija u BiH i ne podsjea na onu u poslijeratnoj
Njemakoj, jer godine poslije rata nisu iskoritene za
denacifikaciju i ozdravljenje zemlje, nego za produbljivanje
ciljeva zacrtanih u ratu, kako Karadievih odnosno
Dodikovih Srba, koji grevito brane RS, tako i Izetbegovievih
i Silajdievih Bonjaka, ili Bobanovih i ovievih Hrvata,
koji isto tako grevito brane svoj ratom steeni politiki
posjed u Federaciji.
U meuvremenu se iz tog etnokratskog tro-miljea stvorio
demokratizacijski privid koji i nije drugo do demokratura pod
patronatom meunarodne zajednice, skrbnitvo za
maloljetne i neprosvijeene, govorei Kantovim jezikom.

U bh. stvarnim i tobonjim kulturno-politikim centrima ve se

cijela dva desetljea dominantno i sustavno njeguju svekolike
mogue neistine i zablude o povijesti i kulturi bh. naroda;
Zbog toga i nije veliko iznenaenje to ni u jednoj bh. sredini ne
postoji dovoljna kritika masa politiki osvjetenog i
prosvijeenog graanstva koje bi bilo sposobno nositi se s
injenicom da u BiH jo nema ne samo funkcionirajue drave,
nego ni (politikog) drutva. Postoje samo enklave slobodnog
ljudskog duha i pojedinci, usamljenici;
Ima, nasuprot tomu, pra-politikog tribalistikog ponaanja i u
izobilju;
Iz takvih duhovnih ambijenata se nude umjesto mukotrpne
izgradnje moderne drave i demokratskog drutva dimne
bombe upakirane kao neupitni nacional-separatizam i lokalpatriotizam (u zapadnoj Hercegovini i u RS-u), ili neupitni suprapatriotizam u formi bosanstva koje i nije drugo do (ne)prikriveni
unitariza;
Pri tomu bonjaki ideolozi ignoriraju povijesna iskustva koja
upozoravaju da je unitarizam - otvoren ili prikriven - rak-rana
svakoj vienacionalnoj zajednici
.

Mahatma Gandhi je rekao da svaki narod ima onakvu vlast kakvu

zasluuje, a ja bih dodao i onakvo drutvo kakvo sam gradi. Drutvo
u kome svatko samo svoj osobni interes gleda, a dravu promatra
kao samoposlugu, za sve se slui mitom i vezama, a zakone
zaobilazi gdje god moe, u kojem gotovo nitko nita osobno ne
doprinosi da bi drava profunkcionirala, nema anse za bilo kakvu
regionalnu integraciju, a o Eurospkoj uniji da ne govorim. Dakle,
budunost BiH ovisi uglavnom o svijesti njenih graana i spremnosti
aktivnog uea pri izgradnji drutvenog ureenja, i to svakog
pojedinca po svojim sposobnostima. Pogotovo mladima treba rei
da nema materijalne sigurnosti bez ureene drave, a odgovornost
za to moraju preuzeti sami. A do cilja, pak, e doi samo ako svoju
energiju koncentriraju na jedinstvene interese, umjesto da se
meusobno inate i time gube dragocjeno vrijeme ukazivajui na
meusobne, za moderni svijet nebitne, nacionalne i vjerske
razlike. Samo na taj nain moe i meunarodna zajednica biti od
stvarne pomoi.
(Poslanik u Bundestagu Josip Juratovi)

Onima u BiH, bili nacionalisti ili tzv. liberali, kojima se svaki govor
o konsocijaciji ini udarom na Federaciju ili Republiku Srpsku, ili
na BiH u cijelosti, sugeriramo dodatno da se prisjete kuda je
odvelo a priori odbijanje razgovora na temu preureenja SFRJ u
konfederalnu zajednicu.

Iako se ne elimo sluiti nesuvislim analogijama, pogotovu to niti

Republika Srpska, niti upokojena Herceg Bosna, niti eventualno
neto tree, nisu nikada ranije u povijesti bile federalne
jedinice, ali zatvaranje oiju pred hrvatskim pitanjem u BiH i
pred nemogunou da se BiH uredi kao klasine drave, ne moe
voditi niem dobromu.

Konsocijacijsko rjeenje nije opcija koja trajno stoji na stolu,

moe doi vrijeme kad e biti prekasno i za nju, a bojim se da bi
tek tada najvei kritiari konsocijacijske demokracije posegnuli
za njom kao jedinim spasonosnim rjeenjem za BiH
Prof. dr Mirjana Kasapovi, FPZ Zagreb, autorica knjige
BiH - podijeljeno drutvo i nestabilna drava

U BiH bi se graanska i svaka alternativa morala

hitno sloiti makar da je u BiH na djelu idealna
konsocijacijska situacija. Potom bi se sukladno
Lijphartovom "teorijskom modelu" - BiH morala
suoiti s tri mogunosti:
1) podjelom postojee drave na homogene,
etniki skoro iste drave;
2) preobrazbom podijeljenog drutva u
nepodijeljeno putem asimilacije, i
3) prihvatanjem pluralnog drutva i
konsocijacijske demokracije.
O etvrtoj, trino-pluralnoj demokraciji, nema
ni govora, naalost, do daljnjega

Nedavno preminuli akademik Enver Redi: Apsurdna je teza da

bonjaki narod, vojno i politiki konfrontiran Srbima i Hrvatima,
moe ostvariti ulogu integrativnog faktora BiH. Da bi se ouvao
historijski integritet BiH, nuno je da u svim nacionalnim
politikama u BiH postanu integrativne tenje. Integritet se ne
moe nametati; on se moe uspostaviti samo politikom voljom
sva tri BiH naroda.
Po Redievom mudrom razumijevanju , gledite da je jedan
narod, tj. bonjaki, nosilac i spasilac integriteta BiH
podrazumijeva da bonjakom narodu pripada uloga vladajueg
naroda. Meutim, nastavlja Redi, integritet BiH, koja je
vienacionalna zajednica nespojiv je sa postojanjem vladajueg
naroda. Zato, zakljuio je akademik Redi, zastupanje
stanovita o vladajuoj ulozi bonjakog naroda izravno vodi u
nepovratnu destrukciju i dezintegraciju BiH.
Potom e Redi, kako i prilii znanstveniku i ovjeku od
integriteta, poentirati u ZAVNOBiH-ovskom duhu: Prividno
bosanska koncepcija, po kojoj je tzv. autohtoni narod uvar
Bosne, u sutini je antibosansko gledite, jer BiH pripada jednako
svim svojim narodima ili je nema

Ja sam, ipak, nepopravljivi optimista i naivac-idealista pa i dalje

vjerujem da je pitanje momenta kada e se i u Sarajevu i meu
Bonjacima shvatiti da BiH nije i ne moe biti klasina nacijadrava. Uostalom, ne mogu ne vidjeti u prvom redu u bosanskobonjakoj tvrdoglavosti nepriznavanja realnosti u BiH nita
drugo do reprizu srpskih iskustava i zabluda glede bive
Jugoslavije.
Pri tomu mogu ljudski razumjeti da se nekim vrlo asnim i dragim
ljudima bosanstvo iskazuje izlazom iz zamrenog muslimanskobonjakog ili uope bh. orsokaka, jednako ili slino kako se
katolicima ili Hrvatima inio izlaz u prolosti u ilirizmu ili
sveslavenstvu, ili, pak, pravoslavnima i Srbima u istom
jugoslavenstvo.
Pa, ipak, ostajem pri stavu da je nuno i hitno pozabaviti se dekonstruiranjem ovih i drugih ideoloko-politikih magli i zabluda
a ne troiti dragocijenu energiju na konstruiranje novih iluzija,
ukljuivo putem izrade sve novijih, boljih i ljepih ustavnih
prijedloga koji imaju samo jedan veliki problem to se s njima
jedva dotie okamenjena bh. zbiljnost...

U Bosni i Hercegovini je na djelu, dakle, nemogui koncept podjele svega

i svaega po etno-principu na koji se uzvraa lijevo-liberalnim iluzijama o
jednakim individualnim pravima na svakom dijelu teritorija BiH, kao da je
ovakva BiH mnogo ta vie od pukog okvira za sveopu manipulaciju i
svakojaku makinaciju, ukljuivo tranzicijsko-pljakaku iza koje ne stoji
bilo tko nego upravo glavni akteri bh. drame ve dva desetljea.

U BiH se nije na razini vlasti, a bojim se ni drugdje, jo ni zapoelo

promiljati stvarne uzroke ovakvog stanja i uope (ne)mogunosti izlaska
iz or-sokaka putem dosadanjih modela organizacije drave i drutva. S
druge strane, narodi i graani su se svikli na svoje nacionaliste, bez njih
ne umiju misliti vie ni svoju etniju ni zemlju u kojoj im je ivjeti.

Meu etno-nacionalistikim elitama se nije ozbiljno prodiskutiralo ni

jedno temeljno pitanje, pa ni ono: je li posljednjim ratom dekonstruirana tisuugodinja dravnost BiH ili samo kratko-povijesna
dravnost SR BiH, dakle ona koja je proizila iz duha ZAVNOBiH-a i prema
kojem BiH nije niiji ekskluzivni posjed nego dravni okvir za punopravnu
i jednakopravnu opstojnost i jednih i drugih i treih i svih ostalih, u
pravilu bezgranino potcjenjenih i prisiljenih na asimilaciju u veinsku i
dominantnu etniku skupinu u ijem okruenju ive ...

BiH potrebuje kompletno novi ustroj, ukljuivo vlastiti novi

ustav, jer nikakvo unutar-entitesko ureivanje postojeeg nereda
ili palijativne popravke zemlje ne mogu donijeti dugoronu
stabilnost. Naalost, ne vidim skoranji dogovor unutar zemlje a
ni poeljnu meunarodnu konferenciju koja bi mogla pomoi
napraviti BiH normalnom zemljom;

Za poetak upravo poslije nedavnih izbora bi se morale poeti

trijezniti od vlastitih zabluda i hrvatske i srpske i bonjakobosanske poliitke elite, ali i bh. graansko-liberalne opcije.
Etnokrate bi morale priznati da su se isuvie uljuljkale u etnonacionalistike gabaride, a graansko-liberalne u
kontraproduktivnu predstavu o BiH kao organskoj cjelini i
oduvijek pluralnom drutvu ;

Rije je, dakle, o hitnoj potrebi da se bonjaki, srpski i hrvatski

(bosanski i hercegovaki) intelektualci susretnu i otvore potenu
raspravu o zabludama o zemlji Bosni i zemljici Hercegovini ...

U uvjetima totalne podijeljenosti, dakle, BiH ne moe ozdraviti

putem istih modela, bilo modelom graanske drave kakvu
predlae SDP, bilo putem troetnokratskog modela, odnosno samo u
etnoverziji. Morat e se tragati za mjeovitim modelom, u kojem se
uvaavaju sva ona pitanja koja se tiu jednoga naroda i u kojima ne
smije biti preglasavanja. Dakle, radi se o modelu traim prava,
dajem prava. Odgovorna konsocijacija, a ne ova jaranska, javaluk
kakvu dnas bh. elite prakticiraju, moe biti model u kojem se
uvaavaju i graanska i nacionalna prava, ma koliko nije idealan
model, i moe voditi stabilizaciji;

Profesor Hagen Schulze, ugledni njemaki povjesniar, autor knjige

Nacija i drava u europskoj povijesti, govori o ruilakom
etnokratskom principu upravo na primjerima naroda Balkana. Takav
model vodi rasulu, ali i rasulu vodi ako se silom namee koncept
koji ne respektira nau bh. stvarnost. Naalost, na bh. malom
prostoru vodi se i dalje politika tuk na utuk etnokratskih i
deliberativnih koncepcija iste parlamentarno-graansko ideologije
za koju danas nema nikakve anse

Znanstvenici govore o fenomenu vertikalnog i horizontalnog povezivanja

u procesu pridruivanja EU. Govori se i o EU-izaciji versus
europeizaciji pri emu se pojam EUizacija koristi za proces
vertikalnog formalno-pravnog pribliavanja, koji se svodi na
ispunjavanja uvjeta i obveza iz: a) studije izvodljivosti; b) Sporazuma o
stabilizaciji i asocijaciji; c) kandidature; d) pregovaranja lanstva, e)
samog lanstva;
Ova vrsta pribliavanja se vrti oko konvergencije politika,
harmoniziranja zakonodavstva i politike integracije pod kojom se
misli na djelomian prijenos suvereniteta na institucije i organe EU, to
sve zajedno i nije drugo do ispunjavanje Kopenhagenskih kriterija: a)
politiki, b)gospodarski, c) kriteriji Acquisa (plus tzv. administrativni,
madridski), emu treba u zemljama JIE dodati i nova dva: monitoring i
kontrolu ispunjavanja uvjeta;
Vertikalni proces pribliavanja i nije drugo, dakle, do politiki projekt
koji mogu podrati i oni politiari koji su u biti anti-Europljani, etnokrate
-nacionalisti, jer im slui za produenje ostanka na vlasti. U praksi se
vertikalni proces u zemljama ZB, naalost, razumije tek kao nuno zlo za
sticanje osnova za korienje sredstava iz predpristupne pomoi (dvije
odnosno pet komponenti IPA pomoi)

Znanstvenici i strunjaci za europske integracije govore

pak o procesu europeizacije kao procesu putem kojeg se
pristupanje EU iz oblasti vanjske politike zemlje kandidata
lagano ali sigurno pretvara u unutarnju politiku zemljepristupnice EU.
Europeizacija ili horizontalno pribliavanje EU zemaljaaspiranata podrazumijeva, naime:
dubinske reforme,
ubrzavanje zakasnjele tranzicije i korekcije njezinih
izopaenosti,
konsolidaciju demokracije,
(pro)funkcioniranje pravne drave,
stvaranje uvjeta za odrivi razvoj;

Europske standarde i norme treba po ovom razumijevanju

procesa pribliavanja EU smatrati nekom vrstom putokaza i
recepata,ije potovanje i kreativna ugradnja u sumu domaih
politika i dovodi do optimalnih lokalnih razvojnih rezultata

U kompleksnom procesu pribliavanja EU se, u krajnjem, radi o

zakanjelom civilizacijskom iskoraku balkanskih drutava u
pravcu normalnih drutava u kojima funkcioniraju pravne norme,
pa se uspostava funkcionalne pravne drave i pitanje odrivog
razvoja uz pitanja sigurnosti smatraju samom sutinom
euroatlantskih pribliavanja.

Ovaj horizontalni politiko-pravni, socijalni i gospodarski proces

pridruivanja ili europeizaciju domaih politika mogu iznijeti
na pleima i provesti u djelo samo nekorumpirane elite (kojih
nema na vidiku) i slobodni graani (i oni kao da su se izgubili u
bespuima povijesne zbiljnosti);

Izuzev RH druge zemlje JIE nisu ni pristupile europeizaciji

nego su i dalje tek nevoljni sudionici procesa EU-izacije

Europska komisija je 9. 11. o.g. objavila izvjea o napretku zemalja ZB

za 2010.:
- Hrvatska je pred vratima EU, ali jo nije dobila datum okonanja pregovora;
- Za Crnu Goru je Europska komisija preporuila dodijelu kandidatskog
statusa, ali ne i poetak pregovora;
- Albanija nije dobila preporuku za kandidatski status, ali joj nisu
zalupljena vrata EU;
- u Turskoj JE nastavljen reformski politiki proces, ali su potrebni bolji
rezultati u pogledu temeljnih prava, a pregovori se odvijaju sporo i zbog
ciparskog pitanja;
- Makedonija nastavlja ispunjavati politike kriterije, pa je Komisija
ponovila svoju prologodinju preporuku da se otvore pregovori s tom
zemljom.Meutim, zbog spora s Grkom oko imena zemlje nema
potrebne suglasnosti meu lanicama EU;
- S Islandom su u srpnju ove godine otvoreni pristupni pregovori i
uskoro bi trebao zapoeti proces screeninga (dubinske analize
usklaenosti zakonodavstva s europskom pravnom steevinom);
- Srbija je uinila vane korake prema pomirenju u JIE, ali EC trai
dodatne napore u reformi pravosua i javne uprave, borbe protiv
korupcije i organiziranog kriminala, kao i potpuna suradnja s Hakim
sudom. Od Srbije se trai i konstruktivniji pristup prema sudjelovanju
Kosova u regionalnoj trgovini i suradnji;
- Kosovo je i dalje primarno protektorat MZ i u posebnom statusu s EU;

Bh. politikim elitama nedostaje zajednika vizija, kazano je u najgorem

Izvjetaju o napretku od potpisivanja SSP-a BiH s Europskom unijom, s
ime se ulo u partnerski odnos s EU;
Zbog toga i niza neispunjenih obveza (implementacija presude
Europskog suda za ljudska prava u sluaju Sejdi i Finci, neusvajanje
zakona o popisu stanovnitva, kao i zakona o dravnoj pomoi i formiranja
Agencije za dravnu pomo, i jo desetine drugih neispunjenih obveza)
BiH je lost in space, pa nitko i ne zna mogui moment podnoenje
aplikacije, a pogotovu ne za mogui moment dobijanje statusa zemljekandidata;
BiH je, dakle, jo uvijek poluprotektorat, koji nije u stanju - uslijed
nerjeenih politikih i korupcionakih problema ispuniti ni 5+2 uvjete za
zatvaranje OHR-a, odnosno njegovo transformoranje u Ured specijalnog
predstavnika EU u BiH
Bila bi, dakle, nuna proeuropska koalicija poslije izbora od 03. listopada
o.g., ali je posve neizvjesno hoe li na razini zemlje biti mogue formirati
neto vie od tzv. matematike koalicije;
BiH prijeti naredni etverogodinji stagnativni period u kojem e se
zemlja dalje rastakati po etnikim i socijaln im avovima;
U takvoj perspektivi sve su katastrofine opcije otvorene i mogue,
naalost

Na meunarodnoj znanstvenoj konferencije Paneuropske

unije BiH u Meugorju (od 24. do 26. rujna 2010.) sam
govorio i o fenomenu globalizacije, shvaene kao
mogunosti zakanjele modernizacije i transnacionalizacije, na jednoj strani, i fenomenu
nacionalizacije unutar EU pod utjecajima svjetske
financijske krize i europske, bolje reeno mediteranske
dunike krize.
Ali, nisam propustio govoriti ni o euizaciji versus
europeizaciji . Rije je, kazao sam, o kontinuiranom
varakanja naih politikih elita s EU, pri emu pripadnici i
pripadnice ovog parazitskog, povlatenog drutvenog sloja
i u BiH i u regiji Boga mole da trenutak pristupa Europskoj
uniji ne doe nikada.
Jer, znaju da bi u tom sluaju mogla i morala
profunkcionirati pravna drava, pa bi i zatvor u Zenici
mogao biti prepun bivih dunosnika i tobonjih uglednika
kakav je ve Remetinac u Hrvatskoj.

I u Meugorju sluali smo vrlo razlona izlaganja gostiju iz EU o tomu

to je nuno initi da bi BiH uhvatila prikljuak za drugim zemljama JIE
u procesu pribliavanja EU, jer su sve druge zemlje JIE, s izuzetkom
Albanije i Kosova, u prednosti u odnosu na BiH.

Naalost, svijest o tomu da smo na samom dnu nije nazona ni meu

svim pripadnicima Paneuropske unije BiH. Neki su sudionici konferencije
inzistirali i dalje na rairenoj stereotipiji kako EU ve iz moralnih
razloga ima obvezu napraviti izuzetak za BiH glede njenog prekorednog
prikljuenja EU. Takvima je Visoki predstavnik odgovorio da od sedam
zemalja-pretendenata na lanstvo u EU sve misle da zasluuju izuzetak.

Intervenirao sam i osobno pojanjenjem kako EU nita ne mora, kako je

tvrdio akademik Kasim Trnka, ali da BiH i duge zemlje-aspiranti moraju
mnogo toga, jer je rije o procesu dragovoljnog, stupnjevitog i
strpljivog ispunjavanja: tri kopenhagenska (politiki, gospodarski i
Acquis kriteriji), jednog madridskog (tzv. administartivnog koji
podrazumijeva osposobljenu upravu, od ega smo beskrajno daleko) i
dva tzv. implicirajua kriterija (monitoring i ispunjavanje preuzetih
obveza)