Politika psihologija

KONZULTACIJE (kabinet 59):

utorak od 12.00 do 13.00 sati
etvrtak od 11.00 do 12.00 sati

marijana.barisicc@gmail.com



I. kolokvij: 16.4.2014.
II. kolokvij: 04.6.2014.

Predmet, teorije i metode politike psihologije
Politiki stavovi
Linost i politika
Psihologija voe i vodstva u politici
Odluivanje i konflikti
Psihologija propagande
to je psihologija?
Ljudi obino imaju prilino neodreenu predodbu
o tome:

to je psihologija i

ime se bave psiholozi
Neki smatraju da se radi o tajanstvenoj
znanosti!

Psiholozi itaju tue misli!

Da mogu utvrditi tko je normalan, a tko nije!

esto se pojam psihologije
mijea sa pojmom
psihijatrija.

Mnogi psihologiju
identificiraju s jednim
malim segmentom
psihologije odnosno sa
psihoanalizom.


Najjednostavnija definicija psihologije jeste da je
ona znanost o psihikim procesima.

Meutim, mnogi ne vide pravu svrhu takve znanosti
bududi da se radi o neemu to je svima nama
dobro poznato,
jer duevni ivot je neto to imamo svaki dan, pa
stoga o njemu i bez psihologije sve znamo.

Pojava dobro poznatog karakteristina je za
ovjekov odnos prema velikom broju svakodnevnih
pojava.

One se prihvadaju kao neto to je samo po sebi
razumljivo.

Ljudi se ne pitaju zato se dogaaju te pojave, kako
nastaju i kako djeluju.


Jesmo li se ikada u ivotu zapitali zato predmet koji
ispustimo pada na zemlju?

Pa naravno, pada zato jer smo ga ispustili iz ruku.


Sir Isaak Newton (1642-1727)

Zakon gravitacije opisuje pojavu
opdeg privlaenja meu svim
tijelima u svemiru.

``Najvelianstvenijim poopdenjem
koje je ikad uinio ljudski um''

Ista ona sila, koja privlai
poslovinu Newtonovu jabuku tlu,
odrava Mjesec u njegovoj putanji
oko Zemlje i planete u njihovim
putanjama oko Sunca.


Svakodnevnica na koju smo ved od djetinjstva
nauili ne izaziva u nama znatielju da se upitamo
kako i zato neka pojava nastaje.

Mi smo sami sebi maksimalno svakodnevni i ne
dolazimo na pomisao da je naa svijest o sebi
samima neto to moda i nije tako jednostavno.

Imamo dojam da sami sebe potpuno dobro
poznajemo, a time da manje ili vie poznajemo i
druge ljude.

Koliko zapravo poznajete
psihologiju?
Testid znanja!
1. ovjek uvijek zna zato neto eli ili ne eli, tj.
zato neto radi ili ne radi?

2. U meuljudskoj komunikaciji rijei su glavni
komunikacijski faktor.

3. Dokazano je da neki ljudi mogu vlastitom voljom
pokretati blie lagane predmete.


4. U primitivnim kulturama nema samoubojstava.

5. Prosjena inteligencija ena nia je od prosjene
inteligencije mukaraca.

6. Postoji jasna granica izmeu normalnog i duevno
bolesnog ovjeka.

7. Debeli ljudi obino su dobrodudniji od mravih.

8. Za ljubav izmeu dvoje ljudi bolje je da se znatno
razlikuju po svojoj linosti, jer suprotnosti se
privlae.

9. Mladi par koji je due u vezi prije sklapanja braka,
ima manje anse za ouvanje braka od onih koji
nakon kratke veze sklope brak.

10. ovjek de lake napraviti neke prekraje ako je
sam nego ako je u drutvu.

11. Sjedite naih emocija je srce.

12. ovjek je vie spreman pomodi nekom tko je u
nevolji ako su prisutni i drugi ljudi.

13. Agresija je najvedim dijelom naslijeena.

14. ovjek ima bolji njuh od komarca.



Ne!

Definicija

Mislioce je i te kako interesiralo pitanje
to je to to se u nama dogaa.

to je ono to se u svakodnevnom
ivotu obino naziva dua ili duevni
ivot.

Upoznaj samog sebe!

Filozofi su pokuali protumaiti pojave
koje se dogaaju u samom ovjeku tj.
njegove doivljaje,ali nisu koristili izraz
psihologija.

Marko Marulid (1450-1524)

Psiha (dua) + logos (um, razum, znanje)

Psihologija je znanost o dui.

Nije zadovoljavjuda definicija!!!!

Definicija mora sadravati jasne, poznate pojmove,
a pojam due je nejasan i nepoznat.

Filozofsko-religiozni pojam koji uopde nije jasno
definiran, i ima razliita znaenja.

Upravo nejasno shvadanje pojma duevnog ivota,
kao i injenica da je duevni ivot neto to se ne
moe konkretno vidjeti, opaati ili mjeriti.

Poetkom 20.st. ameriki psiholozi prestaju s
prouavanjem i istraivanjem due.

Smatraju da znanost treba prouavati samo ono to
je vidljivo, opipljivo i koliko-toliko mjerljivo.

U znanosti jedino to smijemo i moemo istraivati
su vanjske reakcije tj. vanjski znakovi unutarnjih
dogaanja.

Strah ili radost zbog lupanja srca, brzinu i snagu
nekih pokreta itd.

Svi vanjski znakovi u eng. jeziku mogu se
poistovjetiti s izrazom behavior.

Psihologija - znanost o ponaanju.


Iz ove definicije proizlazi da je upravo ponaanje
samo po sebi glavni interes psihologije.

Ne ono to se krije ispod ponaanja, a to su
doivljaji.

Nije zadovoljavajuda definicija.

Jedna od najprihvatljivijih definicija jeste:

Psihologija je znanost o doivljajima i o ponaanju
koje je odraz tih doivljaja.

Doivljaj pripada samo onome ko taj doivljaj ima.

uvstvo koje imamo dok sluamo glazbu, misao
koja nam padne na pamet kada se sjetimo nekog
dogaaja, elja da poloimo neki ispit itd.

Doivljaji se mogu podijeliti u 3
kategorije:
1. Kognitivni doivljaji pomodu kojih spoznajemo
svijet (osjeti i percepcija, pamdenje, uenje,
mata, miljenje,govor).
2. Emocionalni ili uvstveni doivljaji (dogaaje koji
nam se dogaaju vrednujemo kao ugodne ili
neugodne).
3. Motivacijski doivljaji (ako elimo ostvariti neki
postavljeni cilj uloit demo mnogo napora i truda
da ga i ostvarimo).

Bihevioristi - zanimaju se samo za odnos izmeu
nekog objektivnog podraaja (stimulusa, S) i
mjerljive ili vidljive reakcije ovjeka ili ivotinje na
taj podraaj (rekcija, R).

S R
P - R

Formula se dopunjuje:
S - O R
P O R
Organizam mijenja objektivne karakteristike
podraaja, stoga su i mogude neizmjerno mnoge i
razliite reakcije ovjeka na neku objektivnu
situaciju.

I u malo kompleksnijim situacijama vrlo teko tono
predvidjeti kako de se podraaj transformirati, pa
samim tim i kako de se ovjek i ponaati.

Moe se neposredno primijeniti na
pojedine politike procese!
U sluaju izbornih procesa

Donosioci odluke, odnosno O (organizam), mogu
biti birai, kandidati, stranaki organi.

Sa stajalita politike psihologije zainteresirani smo
za karakteristike svakog takvog donosioca odluka,
koje dovode direktno do akcije, ili koje djeluju na
okolinu na takav nain da izazovu odluku.
Znanost i psihologija
Moraju biti ispunjeni odreeni uvjeti, a glavna dva
su:

1. Znanost mora imati predmet istraivanja, i

2. Svaka znanost mora imati priznate metode
istraivanja.


Predmet istraivanja psihologije su ovjekovi
doivljaji i njegovo ponaanje.

Metode koje se koriste u psihologijskim
istraivanjima su:
eksperiment,
anketa,
opaanje i/ili mjerenje i
introspekcija (samoopaanje)


Drutvena ili prirodna znanost?
Dananja psihologija je znanost koja u sebi sadri
razliite pristupe pojedinim problemima:

neki su problemi potpuno bioloki (prouavanje
uloge ivanog sustava),

neki su drutveni (npr. uloga odgoja i ostalih
drutvenih utjecaja na razvoj pojedinevih
sposobnosti i linosti).

Kojim je profesijama psihologija
potrebna?
Neophodna je za sve one profesije u kojima se
dolazi do kontakta s velikim brojem ljudi.

Nastavnicima, lijenicima,
medicinskim sestrama,
slubenicima na potama i bankama, uposlenicima
na alterima,
kriminalistima, policajcima, sucima,
direktorima, politiarima itd.

Socijalna psihologija

Socijalna psihologija

ini iru znanstvenu podlogu politike psihologije.

Politika psihologija se velikim dijelom, mada ne
iskljuivo, temelji na spoznajama socijalne
psihologije.


Definicija socijalne psihologije
Prema Allportu - nastoji razumjeti i objasniti kakav
utjecaj na miljenje, osjedanje i ponaanje
pojedinca ima stvarna, predoena ili nagovijetena
prisutnost drugih.

Predmet socijalne psihologije
Ukljuuje tri elementa zajednika svim aspektima socijalne
psihologije.

1. Socijalna psihologija do spoznaja dolazi empirijskom
metodom provjere i uobliavanja teorija.

2. Drugo, drutveno ponaanje prouava se sa svrhom
razumijevanja i predvianja.

3. Tredi aspekt ukljuuje socijalnu misao (stavovi, vrijednosti,
uvjerenja, samopotovanje, socijalna percepcija itd.)

Zadatak socijalne psihologije je kod ljudi povedati
mogudnost odgovorne akcije, a ne da povedava
mogudnost vladavine ljudi nad drugim ljudima.

Socijalna psihologija mora istraivati i pronalaziti
mogudnosti da poveda mogudnost vladavine ovjeka
nad svojim vlastitim ivotnim mogudnostima i
objektivnim uvjetima.

Epoha graanskih revolucija,
nagla gibanja unutar drutvene zajednice,
sve veda politika organiziranost drutva,
meunarodni sukobi i sl.
dovela su ne samo da razvoja politike znanosti ved i
do sve vedeg razmatranja uloge ljudske prirode u
tim drutvenim procesima.
Lange je napisao:
Bure strasti su pogubile vie ljudskih ivota,
opustoile vie zemalja, nego uragani;
njihova je bujica razruila vie gradova nego
poplave.
Zato nam je veoma udno to ovjek ne posveduje
vie napora da izui njihov karakter i sutinu.
U poetku su se traili neki univerzalni motivi, trajne
karakteristike ovjeka koje bi mogle objasniti ljudsko
ponaanje.

Meutim, s razvojem graanskog drutva i
parlamentarne demokracije rastu potrebe za
razumijevanjem ljudskog ponaanja kao sastavne
komponente politike akcije.
Herman ukazuje na 5 temeljnih polazita
politike psihologije:

1. Usredotoenost na interakciju politikih i
psiholokih pojava
Kako psiholoki imbenici odreuju politiko ponaanje i
kako politike akcije utjeu na psiholoke varijable?
Interakcija je obostrana!
Percepcije, vjerovanja, motivi, miljenja, vrijednosti,
interesi, osobni stil i obrambeni mehanizmi pojedinca,
neovisno radi li se o graanima, voama, lanovima grupa,
birokratima, teroristima ili revolucionarima, utjeu na to
kako de se oni ponaati i politiki djelovati.
Isto tako, politika kultura, politiki sustav, politiki pokreti i
stranke, kao i meunarodni poredak, utjeu na to kako de
se ljudi formirati kao politika bida.
2. Politika je psihologija relevantna za
mnoge societalne probleme
Mnogi drutveni problemi su izrazito politizirani.

Svakodnevno smo suoeni s raznim problemima, od
zatite okolia do meuetnikih sukoba.

Vedina se tih problema rjeava na politikoj razini i
ljudi suoeni sa svojim svakodnevnim potrebama
ulaze u podruje politike.
3. Konkretna socijalna (politika) situacija
je ta koja dovodi do razlika meu ljudima


Politika psihologija uvijek prouava pojedinca i
grupe u odreenom vremenu i prostoru tj. u
odreenom politikom sustavu i kulturi.

4. U politikoj psihologiji naglasak se stavlja kako
na proces politikog ponaanja, tako i na sam
rezultat
Kako se birai opredjeljuju?
Kako se mogu razrijeiti politiki sukobi?
Kako voe mobiliziraju sljedbenike?

Samo politiko ponaanje jest rezultat niza okolnosti
i psiholokih procesa koji su predmet politike
psihologije.
5. Temelji se na razliitim metodama
prikupljanja podataka
Potreba za razliitim metodskim pristupima proizlazi
iz injenice multidisciplinarnosti predmeta politike
psihologije.

Metode koje se primjenjuju u istraivanjima su:
Anketa,
Eksperiment (laboratorisjki i terenski eksperiment)
Psihobiografska metoda
Metoda analize sadraja


Definicija


Politika psihologija je primijenjeno podruje
psihologije koje prouava psihologijske aspekte
politikih fenomena, kao i politologijske aspekte
psihologijskih fenomena.
Psihologijski pristup politici moe biti
dvojak:
1. Mogu se razmatrati sve one osobine linosti u
uem smislu, koje su na bilo koji nain povezane s
politikom aktivnodu- teite je na pojedincu;

2. Moe se teite staviti na politiku akciju i
prouavati one osobine linosti koje odreuju vrstu
i pravac akcije.
Meutim s prvim pristupom ostajemo potpuno na
individualnoj psiholokoj razini- daleko od bitnih politikih
zbivanja!

Drugi pristup naglaava da politiku akciju mogu odreivati
samo one osobine pojedinca koje su socijalno uvjetovane.

Usmjerenost na stavove, relativno trajnije strukture, nastale
interakcijom pojedinca i okoline, koje predstavljaju
intervenirajudu varijablu izmeu kompleksnosti socijalne
okoline i mogudeg ponaanja pojedinca.

Hvala vam na panji!!
Toliko za danas!
Predmet, teorije i metode politike
psihologije

Predmet politike psihologije
Okolina
Percepcije Ponaanje
Distribucija
moi
Potrebe
Stavovi
Model Brewster Smitha


Sve varijable uvjetno svrstavamo u tri osnovne
skupine, koje imaju i svoje disciplinarno
znaenje u okviru sociologije, politike
psihologije i politologije.
Prva grupa varijabli odnosi se na
temeljne osobine globalnog drutva:
Globalne karakteristike drutva (socijalno naslijee,
ukupnost povijesnog razvoja, ekonomske razvijenosti,
poltiku kulturu, religijsku tradiciju itd.)
Socijalno strukturiranje (razvijenost, urbanizaciju,
prevladavajudi nain prozvodnje, tradicija, i sl.)

ivotna situacija obuhvada kompleks individualnog
socijalnog miljea unutar ireg, zajednikog socijalnog
grupiranja (stambena situacija i sl.).
Referentne grupe, ija postignuda, norme i vrijednosti slue
kao referencija individualnih aspiracija i eljenog modela
ponaanja.
Druga grupa - intervenirajude varijable:
Koje interveniraju izmeu poloaja pojedinca i
drutvenih grupa u socijalnoj strukturi i
psiholokih sadraja relevantnih za politiko
ponaanje.
A) Motivacija proces izazivanja i usmjeravanja
ponaanja

B) Socijalizacija proces drutvenog oblikovanja
pojedinca sukladno zahtjevima drutva

Treda grupa varijabli odnosi se na temeljne
psiholoke procese:
a) Psocesi spoznaje drutvenog realiteta (procjena objekata,
situacija i pojava, s obzirom na nae potrebe, interese,
stavove i vrijednosti).
b) Stavovi i vrijednosti formirani socijalizacijom, koje u
interakciji s potrebama, dinamino utjeu na ponaanje.
c) Javno mnijenje neposredno reagiranje pojedinca na neki
dogaaj.
d) Osobine linosti u uem smislu relativno opde i trajne
osobine (npr. autoritarnost, tolerantnost itd.) koje su
nastale procesom socijalizacije u prilagoavanju nagonskim
socijalnim zahtjevima i obrambenim mehanizama linosti
na frustracijske situacije.
Tri razine analize politike psihologije
su:

1. Analiza agregata

2. Tipoloka analiza

3. Analiza pojedinca

1. Analiza agregata
Polazi od opdih drutvenih uvijeta unutar kojih se pojedinac
socijalizira.

Poznavajadu osnovne prevladavajude psihologijske osobine
neke populacije, moemo neposredno analizirati ponaanje
uvjetovano osobinama konkretene situacije.

Vrlo je esto osnovni pristup u komparativnim
istraivanjima konflikata meu pojedinim narodima.

Npr. da pripadnici nekog naroda imaju odreene osobine
po kojima se razlikuju od drugih.
2. Tipoloka analiza
Polazi od pretpostavke da postoje relativno stabilne
psiholoke osobine koje karakteriziraju odreenu skupinu i
razlikuju je od drugih.

Na temelju psihologisjkih osobina pojedinci se mogu
svrstati u odreene tipove koji su relevantni za
razumijevanje odnosa ljudi i politike.

Npr. pokuava analizirati socijalne i psiholoke razlike
izmeu biraa demokrdana i socijaldemokrata u
Njemakoj, odnosno biraa HDZ-a, liberala ili neke lijeve
opcije u Hrvatskoj.
3. Analiza pojedinca


Analiziraju se izuzetni oblici ponaanja (kreativna,
obrambena, patoloka) izuzetnih ljudi, najede
politikih voa, koji znatno utjeu na politike
procese.
Ove tri analize omogudavaju i tri osnovna pristupa
u prouavanju politike psihologije, po kojoj:

1. Pojedinac ne slii ni na koga

2. Pojedinac lii na neke

3. Pojedinac je slian svim ostalima (Kluckohana i
Murraya)
I. Individualna razina


Na razini individualne analize zanima nas
konkretan pojedinac koji ima svoj poseban
razvoj i svoje osobine, distinktivne osobine.
II. Razina pripadnost nekoj grupi/tipu
linosti


Zaokupljeni smo stavranjem odreene
klasifikacije na osovi zajednikih ili slinih
osobina.
III. Razina pripadnost jednoj cjelini


Analizira na koji nain ta cjelina sa svoje strane
odreuje osobine svojih lanova.

Ove razine nisu nezavisne, nego se proimaju i
meusobno uvjetuju.
Teorijski pristupi psihologije znaajni za
politiku psihologiju su:

1. Temeljne dileme
2. Getalt psihologija
3. Teorija uenja
4. Psihoanalitika teorija
5. Teorija uloga
Metode politike psihologije

Anketa,
Eksperiment (laboratorisjki i terenski
eksperiment)
Psihobiografska metoda
Metoda analize sadraja
Anketa

Temeljna metoda u empirijskom istraivanju
politikog ponaanja.

Istraivanje provedeno na vedem broju ljudi
izabranih strogom metodom uzorkovanja, koje se
provodi u svakodnevnim ivotnim uvijetima na
temelju jasnih, standardiziranih postupaka
podvrgnutih kavantitativnim mjerenjima.
Tri razloga zbog kojih se primjenjuje anketa
u analizi politikih procesa
1. Mogude ju je provesti u svakom trenutku to omoguduje
predvianje i djelovanje na politiko ponaanje.

2. Vrsta podataka i mogudnost analize. Preko nje dolazimo
do bitnih psi. podataka (percepcije, stavova, motivacije),
upravo na te se varijable moe djelovati kako bi se
usmjerilo politiko ponaanje, i da bi se razumjelo.

3. Daje nam podatke na individualnoj razini, pomodu kojih
smo u stanju uoavati promjene u zavisnim varijablama.
Eksperiment
Kraljica svih metoda!
Koliko ju je mogude primjenjivati u podruju
kompleksnih politikih zbivanja?
Umjetno izazavati pojavu, kontrolirati uvijete u
kojima se dogaa politiki proces i mjeriti
istraivanu pojavu!!
Potrebno je kreativno uoiti problem i na
primjeren nain operacionalizirati pojedine
varijable.

Tri temeljne vrste eksperimentalnih istraivanja
u politikoj psihologiji su:



1. Laboratorijski eksperiment
2. Terenski eksperiment
3. Posredni eksperiment
Laboratorijski eksperiment
Prilikom interpretecije rezultata dobivenih u laboratorijskim
uvjetima treba se voditi rauna o tome :
a) Da ispitanik u takvim situacijama uvijek mora donijeti
odluku, dok su u svakodnevom ivotu takve situacije rjee, i
postoji vedi broj rjeenja.
b) Takoer, situacije s kojima je pojedinac suoen u lab. eks.
veoma jednostavne, jasne i interpretabilne, to u ivotu
najede nije sluaj.
c) Podaci eks.lab. istraivanja tako su dramatini, te ih treba
paljivo analizirati.





Zato ljudi prihvadaju grupni pritisak- problem konformizma

Zato ljudi izvravaju nareenja problem poslunosti

Terenski eksperiment
Znaajno je tee operacionalizirati varijable i
kontrolirati uvjete!

Kombinacija metoda eksperimenta i anketnog
istraivanja, bududi da se podaci skupljaju na
reprezentativnom uzorku pomodu upitnika.

Istraivanje iz podruja ponaanja na izborima i
utjecaja naina propagandnog djelovanja

Posredni eksperiment ivot sam stvara
eksperimentalnu situaciju



Zadatak istraivaa da u kompleksnosti stvarnih procesa
uoi neke ekseprimentalne karakteristike, i da pokua
interpretirati zbivanja na temelju spontano nastalog
eksperimentalnog nacrta

Prednosti i nedostaci eksperimentalne
metode
Prednosti su:
Jednoznano ustanovljavanje uzronosti
Kontrola pojedinanih varijabli
Omoguduje istraivanje dimenzija i parametara
kompleksnih varijabli
Nedostaci su:
Umjetna situacija (atrificijelna) i nemogudnost uopdavanja
na temelju kontroliranih bivarijantnih ili trivarijantnih
nacrta istraivanja na kompleksnost stvarnih zbivanja.
Postoje problemi koje je jednostavno nemogude
eksperimentalno istraivati
Psihobiografska metoda
Psihobiografija je svaka ivotna povijest na koju se
primjenjuje neka eksplicitna teorija linosti.

Tei se ustanoviti je li neki postupak pojedinaca nuno
uvjetovan nekom povjesnom injenicom, i ako jeste, moe
li se njegovo ponaanje objasniti specifinim osobinama
linosti pojedinca.

Teorijsko polazite koje se koristi u objanjavanju
ponaanja je najede psihoanaliza Sigmunda Freuda, ali i
Junga, Horney i Sullivanna.
Metoda analize sadraja
Tehnika koja na objektivan, sistematian i
kvantitativan nain izraava manifestni sadraj
komunikacije.
Usmjerena je na nositelja komunikacije i na njen
sadraj.
Obiljeje ove metode je kvantifikacija, analiza je
usmjerena na manifestni aspekt sadraja, ali se
rezultati mogu upotrijebiti i za analizu latentnog
sadraja
Analizirala se rasprava sudionika iz razliitih krajeva bive
Jugoslavije tijekom I. konferencije SKJ (1989)

Ukupno je analizirano 4599 pojmova, iz koje se nalo 7
pojmovnih skolpova: ideologijski, kritika privredne politike,
trino-reformski itd.
U konanoj analizi dobivene dvije meusubno
suprostavljene orijentacije: reformska i tradicionalna.

Zastupnici reformske delegati Slovenije i Hrvatske
Zastupnici tradicionalne delegati Srbije i Crne Gore

to se u javnosti nasludivalo i znalo, emirijski je i potvreno
Stavovi



U gotovo svim aspektima naeg drutvenog ivota
neprestano traimo da drugi ljudi izraze svoj stav, iznosimo
drugima nae poglede, i pokuavamo promijeniti miljenje
drugih.


Neslaganja s drugima oko toga to je odgovarajudi ili
korektan stav ine nas svjesnima njihove snane emotivne
osnove.


Stavovi su vani za razumijevanje stereotipa,
predrasuda, namjera pri glasovanju,
potroakog ponaanja i meuljudske
privlanosti itd.

Dva su razloga zbog kojih su socijalni psiholozi
posvetili toliku panju istraivanju stavova:

a) ciljevi socijalne psihologije su objanjavanje i
predvianje ponaanja, tada bi poznavanje stavova
trebalo pruiti znaajan uvid u to;

b) stavovi su relativno trajni ali se mogu promijeniti
i zbog toga je vano otkriti uvjete i okolnosti te
promjene.
Socijalni psiholozi pokuali su odgovoriti na
pitanje to su stavovi na dva razliita naina
Jedan se pristup usredotoio na strukturu stavova, a
drugi na razliite funkcije koje stavovi imaju za neku
osobu.

Nijedan pristup, sam za sebe, ne prua
zadovoljavajui odgovor na pitanje to su stavovi -
uzeti zajedno moda mogu pruiti taj odgovor.

Strukturalni pristup
Strukturalni pristup prua razumijevanje stavova
osvrtanjem na vezu stavova s drugim kljunim
pojmovima: uvjerenjima, vrijednostima, namjerama
i ponaanjem.

Odraava trokomponentnu analizu afektivne,
kognitivne i konativne komponente stavova (Katz,
1960).

Kognitivna komponenta odnosi se na
uvjerenja o objektu stava!
Uvjerenje je znanje koje imamo o svijetu (ljudima i
stvarima) i koje varira prema tome koliko nam je vano to
znanje.
Na primjer, vjerovanje neke osobe u postojanje Boga predstavlja sredinje uvjerenje
te osobe koje utjee na puno uvjerenja koje ta osoba ima o svijetu.
Nasuprot tome, uvjerenje osobe da je sigurnije nositi sunane naoale pri vonji na
suncu vjerojatno znatno ne utjee na druga uvjerenja te osobe.
Sredinja uvjerenja utjeu na cijelu nau kognitivnu
strukturu i odreuju je, a periferna uvjerenja nemaju
utjecaj ireg dosega na nae promiljanje o svijetu
(Rokeach, 1968).
Sredinja uvjerenja otpornija su na promjenu nego
periferna uvjerenja.
Afektivna komponenta odnosi se na evaluaciju
(dobro ili loe) objekta stava!!
Pozitivno ili negativno vrednujemo pojedine politike
pojave, subjekte, situacije.

One izazivaju odreena emocionalna stanja ugode ili
neugode.

Samo pojava nekog politiara u nama izaziva ne samo sve
ono to o njemu znamo, ved i to to znamo (vjerujemo
da znamo) pradeno je pozitvnim ili negativnim, unaprijed
odreenim vrednovanjem, odnosono emocijama.

Konativna (ponaajna) komponenta odnosi se na
ponaanje s obzirom na objekt ili osobu stava.

Sastoji se od tendencija da se na odreen nain reagira u
vezi s nekom pojavom.

Izlazimo na izbore i dajemo svoj glas onoj politikoj stranci
za koju vjerujemo da u najvedoj mjeri izraava nae
politiko opredjeljenje i prema kojoj imamo pozitvne
osjedaje.
Shema
Strukture stava

Objekt
stava
stav
Kognitivna komponenta
Afektivna komponenta
Bihevioralna komponenta
Rosenberg i Holand (1960)

Primjer negativnog/pozitvnog
stava
Kognitivna
Afektivna
Bihevioralna
To je Bin Laden, terorist!
Ne volim ga, izaziva strah!
Ne putujem u zemlje u
kojima ima sljedbenike.

Primjer pozitivnog/negativnog
stava
Kognitivna
Afektivna
Bihevioralna
Prvi afro-ameriki
predsjednik!
Sretna sam to je pobjedio
na izborima!
elim ii na njegovu
Inaguraciju!
Ova analiza omogudava davanje opde
definicije stava.

Definicija, koju je predloio Newcomb (1950):

"nauena sklonost reagiranju na dosljedno povoljan
ili nepovoljan nain s obzirom na dani objekt".

Funkcionalni pristup
stavovi unapreuju dobrobit pojedinca jer vre
etiri funkcije:

1. prilagodbe,
2. spoznajna funkcija,
3. funkcija samoizraavanja
4. i funkcija obrane ega.

Funkcija prilagodbe
Odnosi se na mjeru u kojoj stavovi doputaju nekoj osobi
da postigne eljeni cilj i izbjegne ono to joj je neugodno.

S drutvenog stajalita, dogaa se vaan proces
identifikacije.

Osoba razvija stavove sline stavovima ljudi koje voli i trai
za prijatelje one ljude kod kojih percipira sline stavove.

Ukratko, ova funkcija je hedonistika u tome to slui svrsi
povedavanja zadovoljstva ili ugode i izbjegavanja kazne ili
boli.

Funkcija spoznaje


Odnosi se na informacije koje neka osoba posjeduje o
fizikom i drutvenom svijetu.

Omogudava da svijet postane poznatije, predvidljivije i
manje nejasno mjesto bududi da se odreena struktura
namede ili se kao takva percipira.




Funkcija samoizraavanja


potreba da se drugima priaju stvari o sebi i da oni
znaju to hodemo, tj. da budu svjesni onoga to
osjedamo, vjerujemo i to nam je vrijedno.


Funkcija obrane ega
Stavovi mogu sluiti obrani ljudi od samih sebe i drugih
ljudi.

Stavovi imaju selektivnu ulogu, pojedinac o sebi i drugima
saznaje odreene injenice, kako bi odrao unutarnju
ravnoteu i izbjegao konfliktne situacije.

Vlastiti osjeaj inferiornosti moe se kompenzirati
negativnim stavovima prema nekim manjinskim grupama.
Funkcionalni pristup ima implikacije na to
kako treba postupati u promjeni stavova:

da bi se promijenilo stav neke osobe treba poznavati
dvije stvari:

a) stav koji posjeduje;

b) funkciju koju taj stav vri za osobu.

Da bi izvrio promjenu stava, ovaj bi se pristup
trebao slagati s funkcijom;

Vjerojatno je da de se stav koji slui spoznajnoj
funkciji promijeniti ako osobu izloimo novim
informacijama.

S druge strane, stav koji slui funkciji obrane ega
vjerojatno se nede promijeniti predstavljanjem
novih informacija

Mehanizmi formiranja stavova

1936. godine, Allport je formulirao etiri temeljna
mehanizma formiranja stavova:

1. Mehanizam integracije,
2. Mehanizam imitacije,
3. Mehanizam traume,
4. Mehanizam diferencijacije

1. Mehanizam integracije

Proces s kojim mi najede objanjavamo nastanak naih
stavova.

Pojedinac tei, rezumjeti sebe, i jo vie predstaviti se
drugima, kao racionalno bide, koje na temelju osobnog
iskustva, u svakodnevnim ivotnim situacijama, formira svoj
pozitvan ili negativan stav prema pojavama, situacijama,
objektima i pojedincima s kojima se susrede.

Stavovi su nastali na temelju integracije pojedinanih
iskustava tijekom naeg ivota.

2. Mehanizam imitacije
Pojedinac mnoge svoje stavove jednostavno preuzima kao
dio svog socijalnog naslijea.

Od obitelji, preko kole i sredstava masovnih komunikacija,
pojedinac je suoen s vrednovanjima koja predhode
njegovom osobnom iskustvu, ali koja jednom usvojena,
odreuju njegova bududa iskustva.

Odnosi prema vlastitom identitetu, naciji, religiji, moralnim
normama i sl., steeni su davno prije nego to je pojedinac
imao dovoljno znanja za samostalno odreenje.

3. Mehanizam traume

Odnosi se na ona pojedinana iskustva koja su, svojim
intenzitetom i emocionalnom ukljuenodu, pojedinca
dovela do stava prema nekoj pojavi ili ljudima, najede
izrazito negativnog i teko promjenjivog.

Ratovi na ovim prostorima, pojedinane i kolektivne rtve i
stradanja, primjer su stavova formiranih na temelju trauma
koje traju desetljedima, a esto se prenose s generacije na
generaciju.

4. Mehanizam diferencijacije

Sekundran proces.

Na temelju jednog ili vie ved formiranih stavova,
formiramo nove prema objektima o kojima nemamo
dovoljno iskustva.

Negativan stav prema pripadnicima neke nacionalne
skupine, pogotovo ako je formiran na temelju traumatskog
iskustva, ima tendenciju da se generalizira na sve vanjske
grupe.
Teorijski pristupi stavovima
1. Funkcionalnu teoriju

2. Teorija uenja

3. Teorije konzistencije

4. Teorija osobnog ukljuenja
Teorije konzistencije su:
1. Teorija ravnotee

2. Teorija kongruentsnosti (podudarnosti)

3. Teorija nesklada

Zajednika im je postavka po kojoj misli,
vjerovanja, stavovi i ponaanje tee da se
organiziraju na smislen i svjestan nain.
Teorija ravnotee
Interes je usmjeren na oblike u kojima ljudi vide svoj odnos
s drugim ljudima i okolinom.
Ako imamo pozitvan stav prema nekom ovjeku, koji u isto
vrijeme iznosi negativne injenice o nekoj drugoj osobi koja
nam je takoer draga, remeti se ravnotea.

Neuravnoteeno stanje izaziva napetost i dovodi do tenje
da se ravnotea ponovo uspostavi.
Dodi de do promjene stava, ili prema jednom od prijatelja,
ili, to se ede i dogaa, do reinterpretacije injenica koje
su iznesene.
Teorija kongruentnosti (podudarnosti)
Usmjerena na problem promjene pravca stava.
Okvir prosuivanja tei ka maksimalnoj jednostavnosti, u
smislu crno-bijelo ili sve ili nita.

Princip podudarnosti znai da promjena u vrednovanju ili
stavu uvijek ide u pravcu povedavanja podudarnosti s
prevladavajudim okvirom.
Nepodudarnost postoji kada su stavovi prema izvoru
injenica i prema objektu isti (pozitvni), a iznesene injenice
negativne.

Teorija nesklada
(kognitivne disonance)

Festinger (1957) definira disonancu kao "negativno
(nelagodno) nagonsko stanje koje se pojavljuje kad god
pojedinac ima dvije spoznaje (ideje, uvjerenja, stavove) koje
su psiholoki nedosljedne".

Zasniva se na injenici da osoba eli stanje ravnotee i
sklada izmeu uvjerenja, stavova, ponaanja.

Teorija disonance ima irok raspon primjene jer spoznajni
nesklad mogu uzrokovati bilo koje dvije neusklaene
spoznaje.
Meutim, kasnija su istraivanja razjasnila da nisu
sve spoznajne nedosljednosti jednako
uznemirujude.

Pokazalo se da je nesklad najsnaniji i najvie
uznemiruje kada se ljudi ponaaju tako da
ugroavaju sliku o samima sebi.

To je uznemirujude upravo stoga jer nas prisiljava da
se suoimo s neusklaenodu izmeu onoga tko
mislimo da jesmo i kako smo se ponaali.


Spoznajni nesklad uvijek izaziva nelagodu te stoga motivira
osobu da je pokua smanjiti, slino kao to glad i e
izazivaju nelagodu koja osobu motivira da jede ili pije.

Meutim, za razliku od zadovoljavanja gladi ili ei jelom ili
pidem, naini smanjenja nesklada nisu jednostavni.

Umjesto toga, oni esto dovode do zadivljujudih promjena
u tome kako razmiljamo o svijetu i kako se ponaamo.


Nesklad moemo smanjiti na tri naina:

1. Mijenjanjem ponaanja kako bismo ga uskladili s
nesukladnom spoznajom;

2. Pokuajem opravdavanja ponaanja promjenom
jedne od nesukladnih spoznaja;

3. Pokuajem opravdavanja ponaanja dodavanjem
novih spoznaja.


Istraivai teorije disonance posvetili su znatnu
panju trima posebnim podrujima istraivanja:

donoenju odluka,

ponaanju prisilnog poputanja

i ulaganju napora.

Donoenje odluka
Predvia se da de svatko tko donosi odluku u kojoj
svaka alternativa ima i pozitivne i negativne aspekte
doivjeti "disonancu nakon odluke".

Disonanca se doivljava tek nakon to se odluka
donijela zbog toga jer odabrana alternativa uvijek
ukljuuje i pozitivne i negativne aspekte, a
odbaene alternative imaju pozitivne osobine koje
nisu prisutne u odabranoj alternativi.

Disonanca se smanjuje podupiranjem izabrane
alternative.

Selektivno de se traiti informacije koje de initi da
odabrana alternativa izgleda privlanijom, a
odbaena alternativa izgleda manje privlanom.

Ehrlich i sur. (1957) ustanovili su da su ljudi koji su
upravo kupili novi automobil u asopisima traili
lanke i oglase koji su hvalili njihov izbor.

Brehm je (1956) nadalje pokazao da ljudi omalovaavaju
odbaenu alternativu i uzdiu izabranu.

U eksperimentu enama su pokazani razliiti kudanski
aparati, a trebale su procijeniti svaki od tih aparata po
njihovoj privlanosti.

Nakon toga, svakoj od ena dano je da izabere jedan od dva
aparata koje je procijenila kao najprivlanije.

ene su zatim dobile aparat koji su izabrale i onda trebale
ponovno procijeniti ta dva aparata.

Brehm je pronaao da je izabrani aparat procijenjen kao
poeljniji, a odbaeni aparat kao manje poeljan nego prije
izbora.


Ponaanje prisilnog poputanja

Vjerojatnije je da de neka osoba promijeniti svoja uvjerenja
ili stavove to je manje pladena da uradi neto to je
protivno tim uvjerenjima i stavovima.

Suprotno tome, manje je vjerojatno da de se stav neke
osobe promijeniti ako je vie pladena da uradi takvo to i
takvo ponaanje mora manje opravdavati sama sebi.

Ovo je jedno od iznenaujudih predvianja teorije
kognitivne disonance.

Prvi put istraeno klasinim eksperimentom
Festingera i Carlsmitha (1959)


Dali su studentima da rade vrlo dosadan zadatak
(umetanje drvenih klinova u rupice na ploi) u trajanju od
jednog sata.

Od studenata je zatim traeno da sljededem ispitaniku,
kojeg je ekao isti zadatak, kau da je zadatak bio vrlo
zanimljiv, vrijedan i zabavan, tj. od njih je traeno da lau.

Postojale su dvije eksperimentalne situacije:
studenti, koji su trebali lagati o zadatku, pladeni su za to ili
20 ili 1 dolar.


Festingera i Carlsmitha interesirao je stav studenata
prema zadatku nakon to su ispitanicima koji su
ekali rekli da je zadatak bio zanimljiv.

Ispitanici kojima je pladeno 20 $ procjenjivali
obavljeni zadatak kao dosadan i beznaajan,

dok su ga ispitanici kojima je pladen 1 $ procjenjivali
kao zanimljiv, znaajan i ugodan.
Teoretiari disonance objanjavaju rezultate iz
eksperimenata prisilnog poputanja u terminima
opravdavanja.

Tvrdi se da kad postoji dovoljno vanjskog opravdanja (20 $)
ispitanici doivljavaju malo (moda uopde i ne) disonancu i
stoga ne trebaju promijeniti svoje stavove.

Ipak, kad je vanjsko opravdanje za izgovorenu izmiljotinu
nedovoljno (1 $), ispitanici doivljavaju kognitivnu
disonancu.


Bududi da ne mogu promijeniti svoje ponaanje (prisiljeni
su popustiti eksperimentatorovim zahtjevima), njihovi
stavovi se mijenjaju.

Situacija male nagrade (1$) ne nudi dovoljno vanjskog
opravdanja za ponaanje tako da se traga za unutranjim
opravdanjem.

Unutranje opravdanje je to da je zadatak ustvari
zanimljiv, i stoga se disonanca smanjuje ili uklanja.
Ulaganje napora
Primanjima u neku politiku stranku, klub, bratstvo,
sestrinstvo, tajno drutvo itd., esto prethode "obredi
inicijacije" kroz koje treba prodi.

Teorija disonance pokazuje da ti "pristupni obredi" imaju
odreene socijalnopsiholoke funkcije.

Predvia se da to vie napora osoba uloi u postizanje
cilja, ona de taj cilj percipirati privlanijim i vrednijim kad ga
konano postigne.

Teorija disonance kae da bez obzira na to koliko je cilj
stvarno privlaan, poeljan, zanimljiv, itd., ono to odreuje
njegovu vrijednost jest to to osoba mora prodi da bi
ostvarila taj cilj.

Zato bi osoba ovdje morala doivjeti disonancu?

Ako trebate prodi "kroz pakao" da biste stekli lanstvo u
nekom klubu,
vjerojatno dete biti jako uzrujani ako nakon toga otkrijete
da vam je taj klub ili drutvo dosadno ili bezvrijedno.
Disonanca se pojavljuje jer su spoznaje

"Uloio sam puno vremena i napora da bih uao u ovaj
klub" i "Klub je dosadan i bezvrijedan nesuglasne, bududi
da ljudi obino ne ulau puno vremena i napora u neto
beskorisno.

Kako bi smanjila disonancu, osoba moe napustiti klub ili
drutvo kojem se upravo pridruila - to nije vjerojatno jer
bi osoba trebala priznati injenicu da je protratila vrijeme i
uzalud uloila napor.

Festinger i Carlsmith predviaju da de osoba percipirati klub
ili drutvo kao zanimljivo i vrijedno.
to opravdava utroak vremena i napora.


Aronson i Mills (1959) proveli su
eksperiment koji je to trebao testirati

Oni su angairali ene da se pridrue skupini koja je
raspravljala o psihologiji seksa.

No, prije toga im je reeno da trebaju prodi kroz
selekcijski test ("inicijaciju").

Ispitanice su sluajnim izborom rasporeene u
jednu od tri situacije "selekcijskog testa":

a) "strogu inicijaciju", gdje su ene u prisutnosti mukarca
trebale naglas proitati nepristojne rijei i odlomke koji
jasno opisuju seksualne aktivnosti;

b) "blagu inicijaciju", gdje su ene naglas proitale rijei
povezane sa seksom koje nisu bile nepristojne;

c) "bez inicijacije", gdje su ene primljene u skupinu za
raspravu bez ikakve selekcije.


Sve su ispitanice sluale ono za to su mislile da je iva
rasprava o psihologiji seksa (ustvari sve su ispitanice sluale
istu vrpcu sa snimljenom raspravom), koju su
eksperimentatori namjerno napravili bezvrijednom i
dosadnom.

Po zavrenom sluanju te dosadne rasprave ispitanice se
pitalo kako im se svidjela, smatraju li je zanimljivom i
vrijednom.

Aronson i Mills su ustanovili, u skladu s
predvianjima teorije disonance da su ispitanice
koje su prole kroz "strogu inicijaciju smatrale
raspravu zanimljivom i vrijednom.

Ispitanice bez ikakve inicijacije smatrale su raspravu
dosadnom,
dok su ispitanice s "blagom inicijacijom smatrale
raspravu samo donekle zanimljivom i vrijednom.

Na osnovi toga te drugih slinih istraivanja
moe se vidjeti da de bilo koja situacija u
kojoj se osoba bori kako bi bila prihvadena, a
posebice obredi inicijacije, vjerojatno
rezultirati time da de se cilj smatrati
poeljnim i vrijednim kad se postigne, bez
obzira na to je li on stvarno takav ili nije!

Teorija osobnog ukljuenja
Polazi od pretpostavke da nain na koji pojedinac percipira i
razvrstava injenice odreuje utjecaj koji one imaju na
njega.

Stavovi o nekom problemu mogu biti poredani na
kontinuumu od potpunog prihvadanja do potpunog
odbijanja.

Pojedinac sebe nalazi na jednoj toki tog kontinuuma za
koju smatra da najbolje odgovara njegovu miljenju i
odreuje podruje koje je za njega prihvatljivo.
Dva nova pojma: opseg prihvadanja i opseg odbijanja

Informacija se percipira kao sastavni dio jednog od ta dva
procesa (izmeu njih se nalazi opseg neopredjeljenja).

Koliki de biti opseg prihvadanja odnosono odbijanja, ovisi
uglavnom o intenzitetu kojim se pojedinac povezuje s
objektom, odnosno o tome koliko se objekt stava odnosi na
ego pojedinca, njegove osnovne vrijednosti i potrebe.

Uporina toka na kojoj se pojedinac nalazi, a koju sam
odreuje, s jedne je strane posljedica, a s druge uzrok
procesa selekcije.

Iz ukupnosti objektivnih injenica s kojima se suoava,
pojedinac percipira samo dio koji odreuje stav, a to de
percipirati ovisi o socijalnom kontekstu u kojem se nalazi.

Jednom formiran stav djeluje selektivno na percepciju u
pravcu svog odravanja.
emu slue politiki stavovi?
Kakva je njihova funkcija?

Politiki stavovi su dio vrijednosnog sistema
pojedinca.
Izraavajudi ih, pojedinac izraava sebe, doivljaj
svojeg mjesta i uloge u politikom kontekstu.

Politiki stavovi slue kao sredstvo prilagodbe
socijalnoj grupi, omogudavaju pojedincu da bude
prihvaden i potovan.
Imaju instrumentalnu ulogu, kao sredstvo postizanja
odreenog cilja.

Pojedinac koji se nalazi u depriviranom poloaju imat de
pozitivan stav prema politikim rjeenjima koja obedavaju
promjenu tog poloaja.

Politiki stavovi imaju i funkciju obrambenog mehanizma
linosti, rezultat su frustracija, a svoj izraz najede nalaze u
predrasudama ("stav koji ini neku osobu sklonom da misli, osjea,
percipira i djeluje na povoljne ili nepovoljne naine prema nekoj grupi ili
pojedinim lanovima te grupe)
Politiki stavovi su steeni u interakciji pojedinca i socijalne
okoline.

Preuzeti su od roditelja i ostalih autoriteta u procesu
socijalizacije.

Politika orijentacija formira se prije nego to za pojedinca
ima neko dublje znaenje, klasinim uvjetovanjem.

Javlja se kao neutralan podraaj (politiki stav) zajedno s
intenzivno vrednovanim podraajem (roditelji), te se
poinje vrednovati na isti nain.
Ue se i instrumentalnim uvjetovanjem.

U obliku neposredne nagrade i kazne (reakcija
roditelja na ponaanje djeteta s obzirom na
pripadnike drugih rasnih, etnikih, religioznih
grupa), da bi kasnije poprimilo oblik sloenijih
spoznaja oblika stjecanja ugode i izbjegavanja
neugode.
Struktura politikih stavova
Thurston je konstruirao niz ljestvica za mjerenje raznih
socijalnih stavova.
Faktorskom analizom je ustanovio da postoje dva osnovna
faktora
a) radikalizam konzervatizam i
b) nacionalizam internacionalizam
Radikali su za teoriju evolucije, za kontrolu raanja, laki
razvod braka i komunizam.
Konzervaticvi imaju pozitivne stavove prema crkvi, Bogu
kao postojedoj linosti, potpunoj zabrani svake aktivnosti
nedjeljom i neupitno su vezani za vlastitu dravu.
Politiki relevantni pristupi vrijednostima
Vrijednosni prioriteti se organiziraju na temelju tzv.
individualistikokolektivistie podjele i tredicionalno-
modernistike podjele.
Induvidualizam stavlja teite na individualna prava i
osobne tenje nadreene socijalnim obavezama i
kolektivnim ciljevima.
Induvidualistike kulture gledaju na pojedinaca kao na
autonomnu jedinku.
Kolektivizam okrenut prema grupi.
Ljudi u kolektivistiki orijentiranim kulturama doivljavaju
sebe kao dio kolektiva.
Vrijednosti pojedinog drutva organizirane su tako da tvore
ravnoteu izmeu individualnih i kolektivnih interesa u
drutvu.

Prema Triandisu, oblici zajednikog sudjelovanja i
hijerarhije autoriteta naglaeniji su u kolektivistikim
kulturama, dok su tenja ka jednakosti i trinoj
konkurenciji prisutniji u individualistikim kulturama.

Dobijemo etiri teorijski moguda tipa vrijednosnih
usmjerenja kojima odgovaraju i politike orjentacije, pa i
itavi poretci.

Triandisov model

Individualizam


Kolektivizam


Nejednakost

Konkurencija liberalno
drutvo
(SAD)

Autoritet
komunistiko drutvo
(azijska drutva- Kina, Sjeverna
Koreja- Kuba)

Jednakost

Socijalna jednakost
socijaldemokratsko drutvo
(drave blagostanja)

Zajedniko pripadanje
etnocentriko drutvo
(irnasko drutvo)

Psihologija nacionalnog i
meunacionalnih odnosa
Psihologija nacionalnog i
meunacionalnih odnosa
Traei opravdanje za dominantni poloaj i privilegije
odreenih drutvenih grupa, inzistira se na
organicistiko-biologistikim uzronicima odreenog
ponaanja, formirajui antropoloko-rasne teorije.

Ovi pristupi u kombinaciji s tzv. geografskom kolom
u svojoj krajnjoj konsenkvenci politike primjene doveli
do poznate maksime krvi i tla, odnosono do
genocida nad itavim narodima!




Psihologija naroda i narodni karakter se
nekritiki preuzimaju s namjerom da iskau
posebnost pojedinih naroda, to proizlazi iz
njihove etnike prirode i to je zatvoreno prema
drugim utjecajima.

Sedam pravila nacionalizma: Vodi kroz etniku
politiku za poetnike (Kaufman, 2001)

1. Ako je neko podruje bilo nae 500 godina, a vae 50
godina, treba pripasti nama vi ste naprosto okupatori.

2. Ako je neko podruje bilo vae 500 godina, a nae 50
godina, treba pripasti nama granice se ne smiju
mijenjati.

3. Ako je neko podruje bilo nae prije 500 godina, ali nikad
nakon toga, treba pripasti nama to je kolijevka nae
nacije.

4. Ako vedina naeg naroda tamo ivi, mora pripasti nama
oni moraju imati pravo na samoodreenje.

5. Ako manjina naeg naroda tamo ivi, mora pripasti nama
oni moraju biti zatideni od vae opresije.

6. Sva se gornja pravila odnose na nas, ali ne i na vas.

7. Na san o veliini je historijska nunost, va je faizam.

Pitanja za poetak
Od kada postoje nacije?
Tko sve ini naciju?
Koji su kljuni elementi da bismo neki skup
pojedinaca smatrali nacijom?







Nacija
Jedna od najuticajnijih doktrina u povijesti je da su svi ljudi
podjeljeni u grupe koje se nazivaju nacije.

Doktrina je sama po sebi etika i filozofska i poetna je faza
za stvaranje ideologije i nacionalizma.

Pripadnici jedne nacije su specifini po tome to imaju
zajedniki identitet i gotovo uvijek zajedniko srodstvo i
porijeklo u smislu naslijedstva.
Nacionalni identitet podrazumjeva prepoznatljive
specifinosti odreene grupe kao i osobni osjeaj
pripadnosti.




Nacija nema rok trajanja i stara je nekoliko vijekova.

Dvije osobe mogu biti podjeljene razlikama u
miljenju, vjerovanju, mjestom boravka, vremenom pa
ak i govornim jezikom a da se meusobno smatraju i
da ih i drugi smatraju, dijelom iste nacije.

Nacije postoje vie generacija i ukljuuju i preminule
lanove.

Psihologijski aspekt nacije ponajprije je osjeaj
pripadnosti, zajednitva, sistem stavova prema
vlastitoj nacionalnoj grupi.

Bitna psiholoka odrednica nacije- nacionalni osjeaj
Subjektivno, psiholoko stanje.

Pripadanje nekom narodu se izjavljuje a ne
dokazuje, osim u rasistikim shvaanjima (agi,
1994)

Nacionali osjeaj moe se odrediti uzimajui u obzir
prvenstveno procese formiranja grupne identifikacije i
procesa socijalizacije.

Nacionalni osjeaj moemo odrediti kao osjeaj
pripadnosti odreenoj grupi- naciji,
koji je steen procesom socijalizacije kroz koji se
prima jezik, tradicija i kultura odreene nacije i
preko kojeg se pojedinac poistovjeuje s grupom-
nacijom, njenim vrijednostima.
Prema A. Smithu (1973):

Nacionalni osjeaj je svijest o pripadnosti
naciji i osjeaj solidarnosti s njenim
lanovima; takoer elja za jaanjem,
slobodom i jedinstvom nacije.
Ipak, i pored toga to je nacionalni osjeaj subjektivna
kategorija, ona u velikoj mjeri ovisi i o ponaanju
drugih prema nama, o tome kako nae nacionalne ili
neke druge identifikacije vrednuju drugi ljudi.


U situacijama jaanja meunacionalnih konfrontacija i
nacionalne iskljuivosti, dolazi do sukoba izmeu
vlastitog samoodreenja i procjene drugih o naoj
nacionalnoj ili nekoj drugoj grupnoj pripadnosti.
Primjer
pojedinci idovskog podrijetla koji su se u potpunosti
ne samo integrirali nego i asimilirali u druge zajednice,
koji su sebe doivljavali Nijemcima, Francuzima,
Hrvatima, Srbima i sl., koji esto nisu ni znali za neko
svoje drugo pripadanje.
Da bi na traumatski nain shvatili da ih drugi vide
drugaije i svrstvaju ih u druge nacionalne pripadnosti.

Na temelju povijesnog pedigrea svrstavaju u
graane druge vrste, s manje vrijednim osobinama, te
se smatraju tetnim za veinsku zajednicu.
Nacionalni osjeaj omoguava pojedincima
integraciju u odreenim konfliktnim situacijama
s vanjskim grupama.

Omoguava prevladavanje unutarnjih konflikata
i javlja se kao integrirajui, centripetalni
mehanizam grupnog djelovanja.
U sloenom suvremenom svijetu, u kojem ne postoji
samo pluralitet nacija, koje egzistiraju uporedo
meusobnom suradnjom i latentnim ili manifestnim
sukobima kao dravne zajednice.

U ogromnoj mjeri je prisutno i proimanje na istom
prostoru, u okviru istih dravnih zajednica razliitih
nacionalnih skupina,
nacionalni osjeaj kao pozitivan element nacionalne
integracije i formiranja pojedinaca, nerijetko se
pretvara u svoju patologiju, u nacionalnu iskljuivost,
etnocentrizam, ovinizam.
H. Dekker i D. Malova (1994) pristupaju
problematici nacionalnog kao hijerarhijskoj
strukturi

Nacionalizam

Nacionalna superiornost

Nacionalni ponos

Nacionalna vezanost

Nacionalna identifikacija




Prema Guetzkow-u paralelno postoji
nekoliko oblika nacionalne vezanosti
Postoje 4 oblika nacionalne lojalnosti:

1. Multiplisti lojalnost prema svojoj naciji, ali
istovremeno i osjeaj vezanosti za osobe izvan svoje
nacije, pokazujui viestruku lojalnost.
2. Patrioti osjeaju zajednitvo samo s pripadnicima
svoje nacije;

3. Alijenirani nemaju osjeaj nacionalne pripadnosti;
4. Nazadovoljni su oni kojima su blii pripadnici drugih
nacija, nego njihove vlastite nacije.
Prema Rotu i Havelki (1972) postoji pet
oblika nacionalne vezanosti:


1. Iskljuiva nacionalna vezanost
2. Istaknuta nacionalna vezanost
3. Viestruka nacionalna vezanost
4. Istaknuta internacionalna vezanost
5. Nepostojanje nacionalne vezanosti
1. Iskljuiva nacionalna vezanost
Karakterizira je naglaavanje vezanosti za
vlastitu naciju i ocjena da je ta vezanost jedino
vana i znaajna.

Ovaj tip vezanosti odgovara etnocentrizmu,
nacionalizmu, nacionalnom ovinizmu.
2. Istaknuta nacionalna vezanost
Postoji vezanost za vlastitu naciju, ali i
prihvaanje postojanja drugih nacionalnih
pripadnosti.

Izraava se u pridavanju vanosti
nacionalnom osjeaju i nacionalnoj
vezanosti i oznaava se kao nacionalna
idealizacija ili patriotizam.
3. Viestruka nacionalna vezanost
Postiji osjeaj pripadnosti valstitoj naciji, ali
i lojalnost prema meunacionalnoj suradnji
i sporazumijevanju.

Oblik internacionalizma, koji se zasniva
na osjeaju vlastite nacionalne
pripadnosti.
4. Istaknuta internacionalna
vezanost
Karakterizira je naglaavanje vezanosti za
opu ljudsku zajednicu, ukljuujui misao
da je napredak ovjeanstva u
prevladavanju uih nacionalnih interesa.

Oznaava se kao mondijalizam ili
kozmopolitizam.
5. Nepostojanje nacionalne
vezanosti

Odsustvo vezanosti za bilo koju naciju i
isticanje nepotrebnosti ili tetnosti
nacionalnih osjeaja.

Oznaava se kao anacionalizam ili
individualizam.
Primjeri sluajeva nacionalizma
Zapadna Europa i doseljenici
Sjeverna Irska
Jugoslavija
Kosovo i albanska nezavisnost
Cipar
eenija
Turska i pobuna Kurda
Toliko za danas!!
Hvala na panji!!!