Professional Documents
Culture Documents
Mahabharata
Mahabharata
Opseg
Mahabharata je vjerojatno najvei ep u svjetskoj knjievnosti. Po predaji
obuhvaa sto tisua loka odnosno dvostiha od po tridesetdva sloga. Ustvari,
predajom su se kroz tisuljea oblikovale dvije okvirne recenzije sanskrtskog
teksta u Indiji: sjeverna od 82 tisue loka i juna od 95,6 tisua loka. U kritiko
su izdanje ule od toga 73,9 tisue loka. Tih je, dakle, 147,8 tisua stihova
desetak puta vie od 15.700 heksametara Iliade ili preko dvanaest puta vie od
12.100 heksametara Odysseije koji su po duini usporedivi sa estnaestercem
loke.
Sadraj
Jezgru Mahabharate tvori pria o sukobu oko nasljedstva izmeu dviju grana
plemena Kuru.
1. knjiga: Knjiga o poetku: Sinovi starijeg brata Dhrtaratre ele naslijediti
kraljevstvo po ocu koji vlada u gradu Hastinapuri na Gangi. Takmaci su im sinovi
mlaeg brata Pandua koji je prvi vladao Hastinapurom jer je Dhrtaratra bio
slijep, ali je prvi i umro. Panduove sinove poalju u dalek dvor gdje su im bratii
eljeli podmetnuti poar, ali oni izbjegnu klopci. Neko se vrijeme skrivaju, a onda
stjeu na dvoru kralja susjednoga plemena Panala, Drupade, u gradu Kampilyi
uz Gangu, kraljevu ker na natjecanju za enu. Njome se uz neobina
objanjenja eni sve petoro brae. Poto su oni tako stekli Drupadu za saveznika,
Dhrtaratra odluuje podijeliti kraljevstvo Kurua izmeu svojih stotinu sinova na
elu s najstarijim, Duryodhanom, koji e ostati u Hastinapuri, i petorice
Panduovih sinova na elu s najstarijim, Yudhithirom, koji e dobiti podruje oko
Yamune, nasuprot Hastinapuri na Gangi. Tu Panduovi sinovi izgrade prijestolnicu
Indraprasthu. Pomae im Krina, brati Pandava, sinova Panduovih, i Kaurava,
sinova Dhrtaratrinih. On je iz treeg plemena Yadava ili Vrnija koje je kralj
Magadhe arasamdha istjerao iz Mathure na Yamuni, nasuprot Kampilyi na
Gangi, te su se preselili u Dvaraku na Kathiawaru. U etverokutu spomenutih
prijestolnica postoje naslutljivi "geopolitiki interesi". Jedan od Pandava, Aruna,
dobiva i Krininu sestru Subhadru za enu.
2. knjiga: Knjiga o sabornici: Poto Yudhithira primi sveano kraljevsko
posveenje u Indraprasthi, prije kojega su se Pandave morali iskazati ratnikim
uspjesima na sve etiri strane svijeta i na poticaj Krinin svladati arasamdhu u
dvoboju, pozivaju ih bratii Kaurave u Hastinapuru. Tu im prireuju kockarsko
1
v. npr. R. Katii, Stara indijska knjievnost, MH, Zagreb, 1973., str. 111-126.
prijatelju i velikom strijelcu Aruni pokazuje prvo kao veliki uitelj yoge, a
napokon i kao sveobuhvatno boanstvo koje stvara sva bia i ponovno ih guta kao
plamen vremena, te kojemu se naprosto treba posve predati s povjerenjem i
sudjelovati u njegovom biu (bhakti).
Ta "Gospodnja pjesma" daje cijelome zbivanju u epu novi smisao. Sve u
njemu dobiva boanski smisao, pria postaje sveta, a ep dobiva ulogu i ugled
vjerske knjige ili objave.
Nije Bhagavadgita jedini tekst koji daje epu narav vjerske knjige, ali je
najznatniji, i ne stoji sama izdvojeno u njemu, nego je iroko utjecala na svoj
kontekst i svojom perspektivom proela brojne epizode i pojedinane odlomke u
itavom epu. Ipak mnogi drugi dijelovi prie ostali su tako stilizirani kao da za tu
boansku perspektivu i ne znaju te, na primjer, prikazuju Krinu kao obina
ovjeka s neizbjenim slabostima.
Stoga se moe pretpostaviti da ep isprva nije imao takva vjerskoga sadraja
ve da ga je dobio kada njegov junaki sadraj vie nije imao neposredno
zainteresiranih odravatelja, nego se druga vrsta pjevaa ili kazivaa posluila
omiljenim epom da u njegovu okviru iri i svoje svjetovne ili vjerske predaje.
d) I sama Mahabharata uva svjesnu uspomenu na svoje irenje kao i
stilizirani prikaz svojega razvoja. Ona, naime, sama tvrdi da je djelo mudraca i
isposnika Vyase koji u epu vie puta savjetuje Yudhithiru i Pandave ili im
pripovijeda prie. Vyasa je nauio sina uku i nekoliko uenika svoju pjesmu, a
jedan ju je od uenika, Vaiampayana, kazivao zmijskoj rtvi koju je prinosio.
Vyasa tu moda u svojemu liku utjelovljuje slubu porodinoga genealogista i
panegirara ili redaktora knjievne predaje, a svakako jo Vaiampayana pjeva
pjesmu o precima Bharatama neposredno zainteresiranu nasljedniku kraljevske
loze. No Mahabharata sebe prikazuje kao neije iznoenje pjesme kako ju je
Ugruravas, sin ute Lomaharsane, koji ju je uo od Vai na aninoj rtvi,
kazivao brahmanima i isposnicima okupljenim na dugome dvanaestogodinjemu
rtvenome sijelu obredovoditelja aunake u umi Naimia. Ugruravas je jo
uvijek sin ute, dvorskoga pjevaa koji je esto bio kraljevski koija i iz oevida
opijevao podvige gospodara, ali njegovo sluateljstvo ve su brahmani i isposnici,
nosioci svjetovnih i duhovnih znanja, obrednih i vjerskih predaja, kakvima se s
vremenom, vidjeli smo, proirivao tekst velikoga epa.
U epu se i spominju razliite njegove verzije: aya "Pjesma o pobjedi" koja
je imala svega 8.800 loka, Bharata "Pjesma o Bharatama" ili "Boj Bharata" 3 od
24.000 loka i Mahabharata "Velika pjesma o Bharatama ili o boju Bharata" od
100.000 loka.4 Te se verzije mogu povezati s kazivanjima Vyase, uke ili
Vaiampayana i Ugruravasa.5
3
june recenzije, ali je aparat uza nj pravi thesaurus svih rukopisno potvrenih
varijanata i itanja epa.
U toku toga izdavanja i osobito poslije njega ponovno su oivjeli svi oni
pristupi istraivanju Mahabharate koji su je javili u razdoblju prije kritikoga
izdanja i potom u nedostatku takva pomagala privremeno zamrli. O postanku i
razvoju Mahabharate pisali su sam prireiva kritikoga izdanja Sukthankar 16 i R.
V. Vaidva.17 Sukthankar je pritom, meutim, bio blii unitarnome shvaanju
Mahabharate u Dahlmanna, barem u pogledu jedinstvenosti zamisli epa, negoli
analitikome pristupu Holtzmanna, strica i neaka. Smatrao je da Mahabharata
ima znaenje pjesme o podvizima svojih junaka, ali i znaenje pouke o dharmi i
svete povijesti ili krinistike objave, a vidjeli smo da su upravo ta dva druga
znaenja izrasla na podlozi prvoga u toku razvoja epa.
To samo znai da ep ne samo da je u osnovi svoje junake radnje imao jasnu
koncepciju u dugu suta koji su ga stvarali, nego da se i u proirenim preradama u
rukama brahmana, isposnika i vjerovjesnika takoer razvijao prema promiljenim
koncepcijama smjera i smisla u kojem su eljeli preraditi i proiriti ep. Stoga u
osnovi nema ni onoliko proturjeja izmeu analitikoga i unitarnjega pristupa epu
koliko ga vidi Sukthankar. Historijska filoloka kritika teksta ne mora polaziti od
isljuiva interesa za pra-Bharatu, nego moe istraivati povijest niza koncepcija s
kojima se ep u povijesti preraivao.18
Mitskim su se obrascima i znaenjima u Mahabharati s pogledom u
indoevropsku pretpovijest bavili Steg Wikander19 i Georges Dumezil,20 a s
ogledom na kasniji puranski razvoj Madleine Biardeau. 21 U novije vrijeme tim su
se pitanjima bavili i Alf Hiltebeitel i Georg von Simson. Mitolokim obrascima,
ali i pjesnikom tehnikom Mahabharate i Ramayane, pripovjedakim postupcima
i analizom formula bavio se vrlo plodno i P. A. Grincer.22
To je samo nekoliko natuknica o golemome podruju istraivanja golemoga
staroindijskoga epa.23
16
Vrijeme
Iako bi to mogla biti prva stvar o kojoj e se zapitati zapadni italac, barem
onaj koji je u neto ranije vrijeme pohaao kolu, pitanje vremena nastanka djela
redovito je najtee pitanje u povijesti staroindijske knjievnosti pa sam ga ostavio
za kraj.
Obino se u indolokoj literaturi prihvaa prosudba E. W. Hopkinsa. 24 On je
smatrao da poetke staroindijskoga epskog pjesnitva moemo, dodue, stavljati i
700 ili 1.700 godina pr. n. e., ali o tome ne moemo neto pouzdano znati, a da
poeci predaje o Bharatama, kako je to jo bio smatrao Albrecht Weber, seu do
razdoblja vedskih obrednih djela brahmana. No za na se ep ne moe tvrditi da su
predaje o Bharatama ili Kurnima u njemu skupljene prije 400. g. pr. n. e. Predaje
o Pandavama i poluboanskome Krini mogle bi potjecati iz razdoblja od 400. do
200. g. pr. n. e. Prerada s Krinom kao sveobuhvatnim boanstvom i mnotvom
poune puranske grae mogla je uslijediti izmeu 200. g. pr. n. e. i 100-200. g. n.
e. Posljednje su knjige i poetak prve mogli biti dodani izmeu 200. i 400. g. U
istom se radoblju mogla napuniti pounom graom 13. knjiga i izdvojiti se iz 12.
knjige. Poslije toga razdoblja mogli su se prihvaati tek pojedinani dodaci. Mogli
bismo rei da su to otprilike oni koje je otklonilo iz teksta sadanje kritiko
izdanje.
U 5. se st., naime, na nekome natpisu ve spominje Mahabharata kao djelo
od sto tisua loka, dakle u potpunome opsegu. A kako se u epu ee spominju
Yavane, izvorno Jonjani, s kojima su se Indijci prvi put sreli u doba Aleksandra
Velikoga, tekst kakav imamo ne moe biti stariji od 4, st. pr. n. e., a svretak u 3.
st. n. e.
U svojoj knjizi o Ramayani, J. L. Brockngton25 sloio je slian pregled
razvoja drugoga velikog staroindijskog epa, stavivi mu poetak u 5. st. pr. n. e.
Ramayana je sigurno dovrena prije Mahabharate ali je vjerojatno mlaa u
zaecima. Stoga mi se ini bliskom istini prosudba J. A. B. Buitenena da se zaeci
Mahabharate mogu najvjerojatnije zamisliti negdje u 8. ili 9. st. pr. n. e. No i on se
slae daje "knjinica djela" koju znamo kao Mahabharatu mogla biti osnovana tek
oko 400. g. pr. n. e., a prestati nabavljati prinose oko 400. g. n. e. 26
O starosti predmeta Mahabharate svakako jo treba dodati da su arheolozi
poput B. B. Lala i drugih otkopali naselja koja su identificirali kao Hastinapuru,
staru prijestolnicu Kurua, Ahiatru i Kampilyu, gradove Panala, i druge
lokalitete poznate iz velikoga epa. Oni pokazuju kulturu ranoga eljeznog doba,
odlikuju se posebnim sivim slikanim lonarstvom i preteno ruralnom uljudbom,
na ruski: V. I. Kal'janov, Moskva, od 1950., 1987. izaao je 3. parvan u prijevodu J. V. Vasil'kova i S. L.
Neveleve.
Vjerojatno su najpouzdaniji prijevodi van Buitenena i Kal'janova i dr., ali izbor K. M. Gangulijeva prijevoda
za predloak ima veliku prednost toje cjelovit i, naravno, toje naim prevodiocima bio dostupan.
24
nav. dj. (bilj. 12), str. 386-402.
25
Righteon Rama, The Evolution of an Epic, OUP, Delhi 1984.
26
nav. dj., Uvod, str. XXIV-XXV.
27
C f. Mahabharata, Myth and Reality, Diffcring Vicivs, ed. by S. P. Gupta & K S. Ramachandran, Delhi
1976, str. 23-51 i 52-80 (B. B. Lal, V. N. Misra, A. H. Dani, R C. Gaur, D. P. Agganval, Sheila Kusumgar).
Knjiga prva
ADIPARVAN
Knjiga o poetku
OM! Klanjajui se bogovima Narayani i Nari, najuzvienijem od mueva, te
boginji rjeitosti Sarasvati, neka se iznese pobjeda!
Ugraravas, sin Lomaharane, prozvan nadimkom Sauti, 28 vrsni znalac
purana,29 doe i smjerno se pokloni pred velikim mudracima strogih zavjeta koji
sjeahu odmarajui se u umi Naimia, poslije dvanaest godina obreda na
velikom rtvenom sijelu aunake, uglednoga oca obitelji. Poto ga sveti ljudi
doekae s dunim potovanjem, on sklopi ruke, pozdravi mudrace, ak svakoga
posebice, te se raspita za napredak njihova isposnitva. Kada svi opet posjedae,
Lomaranin sin krotko zauze mjesto koje mu bijae pokazano. Kada vidjee da se
udobno smjestio, jedan od mudraca zapoe razgovor i upita ga: Odakle dolazi
lopoooki Sauti? Gdje si provodio svoje vrijeme? Pitam te, a ti nam sve potanko
pripovijedaj.
Upitan, Sauti, vrsni govornik, dade icrpan i toan odgovor rijeima biranim i
prikladnim za ovaj skup mudraca utonulih u misli, Sauti ree: Sluao sam svete
pripovijesti, raznolike i predivne, koje je Krina Dvaipayana spjevao u svojoj
Mahabharati, a Vaiampayana kazivao u cijelosti na sveanosti Zmijske rtve
kraljevskoga mudraca anameaye, elnika svih glavara, Parikitova sina.
Udivljen onime to sam uo, ja se dadoh na put i posjetih mnoge svetinje i svete
vode, te stigoh u zemlju koja je omiljela dvoroenima, 30 zvanu Samantapanaka,
gdje nekada boj bie djeca Kurua i Pandua i zaradi kojih se svi vladari zemaljski
podijelie u dva tabora. Potom, eljan da vas vidim, dooh pred vas,
velepotovani mudraci. Vi ste za mene poput Brahmana. O blagoslovljeni, vi
okonaste svoje tihovanje i nahraniste sveti oganj i sada lagodno sjedite ovdje, na
popritu rtvenoga obreda i obasjavate ga poput sunanoga ara. Recite to da
vam ponovim od onoga to znam? Da vam kazujem svete legende sabrane u
28
Sauti znai sin ute, vozara bojnih kola i pjevaa hvalopjeva kralju. Takav je uta bio Ugraravasov otac
Lomaharana.
29
Purane, doslovno "starodrevne (predaje)", sveti su spisi hinduizma. Mlae su od Veda, sastavljene
uglavnom u epskim metrima kao i Mahabharata i Ramayana. Sadre kozmogonske, kozmografske, mitoloke,
teoloke, filozofske, pravne, povijesne i druge predaje. Velike purane, kojih se obino nabraja osamnaest, opseu
esto desetak do dvadesetak i vie tisua dvostiha, a znaju ukljuiti, uz prikaze svetih znanja, i enciklopedijske
preglede svjetovnih znanja, kakve su sastavljali brahmani za potrebe puke prosvjete. Vjerojatno najstarija
pisana redakcija sauvanih tekstova potjee iz razdoblja dinastije Gupta (4-6. st. n. e.), a u toku slijedeeg
tisuljea pojedine su se purane, ili njihovi dijelovi, sve vie vezivale uz pojedine kultove (vinuistike,
ivistike, aktistike), a potom i uz pojedina svetita (tirthe).
Ipak, ovdje se moe misliti na starije usmene oblike "drevnih predaja" kakve se spominju ve i u Vedama.
30
"Dvoroeni" (skr. dvia) zovu se obino samo brahmani, iako bi se naelno tako mogli zvati svi koji su se
smjeli inicirati u Vede i time duhovno po drugi put roditi (dakle jo katriye i vaiye).
31
12
13
14
koji bijae pod tekim zavjetom: O brahmane, ja sam kralj Parikit, sin Abhimanyuov, i izgubio sam jelena kojega sam ustrijelio. Jesi li ga ti vidio?
No muni ne izusti ni rijei strogo se drei svojega zavjeta utnje. Na to
srditi kralj podie vrhom luka nekakvu mrtvu zmiju pa mu je prebaci preko vrata.
Muni se nije protivio. Ne prozbori ni rijei, ni lou ni dobru. Vidjevi ga u takvu
stanju, kralj se saali i vrati se u svoju prijestolnicu, a ri ostade onako kako ga
kralj bjee zatekao. Premda je bio uvrijeen, muni je znao da je taj tigroliki
velmoa vjeran dunostima svojega stalea i ne htjede ga prokleti, a vladar, od
roda Bharata, nije znao da je to mudrac predan redu i pravdi, pa ga je zato tako
bio uvrijedio.
Mudrac je imao sina po imenu ringin koji jo bjee u mladim godinama i
predan isposnitvu, nepokolebljiv u dranju svojih zavjeta, ali i estok i lako
razdraljiv, a teko ga je bilo udobrovoljiti. Upravo se bjee vraao svojemu domu
kad njegov drug po imenu Kria stade zbijati ale na raun njegova oca.
Kada u to se ocu dogodilo, rngin se silno rasrdi, pa ree: Toga grenoga
bijednika koji je mojemu nejakome istarom roditelju objesio mrtvu zmiju na
ramena poslat e Takaka, moni Zmijski kralj, u obitavalite Yamino. 52 Nagnat e
ga na to snaga moje kletve!
Proklevi tako u gnjevu kralja, on ode svojem ocu i vidjega gdje jo uvijek
sjedi u kravljem oboru s mrtvom zmijom na ramenima. Vidjevi ponienje
svojega roditelja, on opet planu i, prolijevajui suze od jada, ree svojemu ocu:
Oe, uo sam za ovo tvoje ponienje koje si pretrpio od onoga opakog zlikovca,
kralja Parikita, i ja ga u bijesu prokleh. On je najgori od svih Kurua i obilato je
zasluio da ga prokunem. Za sedam dana gospodar zmija Takaka odnijet e
grenoga kralja u strano gnijezdo smrti!
Nato e otac svojemu srditomu sinu: Dijete moje, nisam tobom zadovoljan!
Tako se isposnici ne ponaaju. Mi ivimo u njegovoj zemlji i on je na zakoniti
zatitnik. Trebalo bi da ovakvi kao to smo mi oprataju kralju koji je na vlasti ma
to on uinio. Ako ti unitava dharmu, dharma 53 e unititi tebe. Ako nas kralj ne
brani kako valja, loe emo se provesti. Pod okriljem pravedenih vladara mi bez
odmora stjeemo duhovne zasluge, a i kraljevi imaju u njima udjela. Parikit nas
je, kao i njegov djed, titio kao to bi trebalo da svaki kralj titi svoje podanike.
On je kralj-isposnik, a bijae iznuren i moren glau, a to to je uinio, uinio je iz
neznanja. Zemlja bez kralja izloena je svakome zlu. Kralj kanjava prijestupnike,
a strah od kazne donosi mir. Kralj uspostavlja vjeru, a vjera uspostavlja
kraljevstvo nebesko. Bogovi alju kiu, a kia daje ito i bilje. Manu kae da je
52
Yama je vedski bog, sin Vivasvantov, praotac ljudi i time gospodar ili kralj oeva i predaka u obitavalitu
mrtvih.
53
Dharma je jedan od temeljnih pojmova hinduistikoga nazora na svijet. Znai i obiaj i dunost i pravdu i
vjeru. Nadreen je pojmovima kama "udnja" i artha "dobrobit", te s njima tvori aksioloku ljestvicu. Podreen
je filozofkome pojmu moka "odrijeenje od svjetovnih spona".
15
onaj koji upravlja ljudskim ivotima jednak desetorici sveenika koji prouavaju
Vede.
ringin pak ovako odgovori ocu: Nagle ili neumjesne, ove moje rijei
nikako ne mogu biti nedjelotvorne, dopadalo se to tebi ili ne. Ja nikada, oe, ne
rekoh to uzalud, ak ni u ali.
amika e na to: Drago moje dijete, znam da si neustraiv i istinoljubiv.
Nikada prije nisi izustio neistinu tako da ni ova kletva ne moe biti uzalud. Sin,
makar bio i u zrelim godinama, mora se s ocem posavjetovati i tako e stei
glasovito ime i krasit e ga mnoge vrline. Budui da si jo dijete, tebi je takav
savjet to potrebniji. O sine, ivi u miru hranei se umskim voem i korijenjem i
zatri u sebi tu svoju estinu i srdbu jer njima unitava plodove svojih
isposnikih djela. Gnjev umanjuje vrline to ih asket stjee u velikoj muci. Ja sam
miroljubac i to jo mogu popraviti, to u i uiniti. Poslat u vijest kralju.
I on posla svojega uenika Gauramukhu, lijepo odgojena i savjesna
isposnika, davi mu savjet da se najprije raspita za kraljevo zdravlje i boljitak i tek
onda da mu prenese poruku. Tako uenik stie s porukom pred vladara, glavara
plemena Kurua.
Kada kralj sazna da glasoviti rii tada bijae drao zavjet utnje, silno se
raalosti i stade se gorko kajati uvidjevi njegovu dobronamjernost. Vea bijae
kraljeva alost zbog nepravde koju je uinio svetomu ovjeku nego zbog vijesti o
svojoj skoroj smrti. On otpusti Gauramukhu s rijeima: Neka mi se smiluje
mnogopotovani! A kada ovaj ode, on, ne gubei ni trena, u velikoj tjeskobi sazva
sve svoje ministre pa se stadoe savjetovati. I sam kralj bjee dovitljiv pa naredi
da se podigne palaa na vrhu jednog jedinoga stupa i da se dobro uva i danju i
nou. Tu je sve vrvjelo od lijenika i lijekova i brahmana vinih aranju i vladar
je, zatien sa svih strana svojim ministrima, izvravao svoje kraljevske obaveze.
Ni zrak nije mogao doprijeti do njega.
Kada osvanu sedmi dan, krenu ueni Kayapa, 54 znamenit meu
brahmanima, da se nae uz kralja i da ga izlijei budui daje ve saznao za sve to
se zbilo. Na putu ga presretne Takaka, vladar zmija, pa mu ree: Tebe krasi
velika slava, a uspjeh ti je kod kralja neizvjestan. Kraljeva ivotna nit prikraena
je brahmanovim prokletstvom. Ako ide tamo radi blaga, ja u ti ga dati ma kako
teko bilo do njega doi.
Kayapa e nato: Ja i idem tamo i zbog blaga, o zmijo, ali ako mi ga ti da,
vratit u se odakle sam i doao.
I on sjede i utonu u Yogu te utvrdi da je kralju doista kucnuo sueni as pa
se vrati uzevi od Takake blaga koliko mu je srce eljelo.
54
Kayapa je potomak Kayapin, a Kayapa je vedski mudrac kojemu se pripisuje nekoliko himana u
Riksamhiti. Ime mu znai "kornjaa". Moda se zbog simbolike kornjae Kayapi u epovima i puranama (moda
ve od atapathabrahmane) pripisuje da je praotac biima, mu Aditin, otac Vivasvantu itd.
16
Hastinapura je bila prijestolnica Kurua, na desnoj obali Gange, oko 22 milje SI od Mirata, a JZ od Binora.
Kua je trava koja slui za neke obrede (Poa cynosuroides). Zove se jo i darbha.
57
Govinda "Stjecatelj ili pronalaza goveda ili stoke": pridjevak Krine, utjelovljenja Vinuova, koji pokree
kljuna zbivanja u Mahabharati. Krina se slavi kao pastir iz Vrae, miljenik pastirica, kao pobjednik brojinh
zloduha i Kamse, tiranina u Mathuri, te kao heroj plemena Yadava iz grada Dvarake, koji otima od Bhoda
kraljevnu Rukmini sebi za enu, koji u bici na Kuruketri savjetuje Pandave dok se njegova vojska bori na strani
Kaurava, te kao boanstvo koje nakon unitenja nebrojenih udesnih protivnika ili svladavanja suparnika, dovodi
i do unitenja vlastitoga plemena, a potom se i sam povlai iz svijeta, pogoen u stopalo od lovca arasa.
56
17
18
60
Krna Dvaipayana Vyasa po predaji je ime tvorca Mahabharate. No "vyasa" znai "dijaskenast,
rasporeivatelj, prireiva"; moglo bi se, dakle, shvatiti kao naslov ili titula Krine Dvaipayane. A on je prikazan
u epu kao tjelesni djed, a po pravnim odnosima prastric Pandava i Kaurava, junaka epa, i kao njihov dugovjeni
suvremenik.
61
Rahu je uzlazni vor mjeseeve putanje u kojemu moe doi do pomrine Sunca. Zamilja se kao glava
zmaja koji guta Sunce i Mjesec. Silazni se vor naziva Ketu i zamilja kao rep zmaja.
19
62
Paraurama, "Rama sa sjekirom", sin amadagnijev, esto je utjelovljenje Viinua. Sedmo je bio slavni
Rama, sin Daarathin, a osmo Krina u vrijeme radnje Mahabharate. Paraurama se pojavio na poetku drugoga
svjetskog razdoblja, tretayuge, i po neobinoj i znaajnoj prii, kao brahman, ali i nepobjediv ratnik, dvadeset i
jedan put zatro katriye jer su zlostavljali brahmane. Sukob je planuo kada je Kartavirya, tisuoruki kralj
Haihaya oteo amadagniju rtveno tele. Za to ga je Paraurama ubio, a Kartaviryini sinovi osvetili ubivi
amadagnija. Nato se Paraurama zakleo da e istrijebiti katriye, to je i izveo. Potom se povukao na Mahandru
(to su kasnije priblino Istoni Ghati), a zemlju prepustio Kayapi.
63
U staroindijskome idealnom obrascu drutva i etiriju stalea (varna) brahmani bi trebali biti sveenici i
uvari svetih znanja, katriye ratnici i vladari, vaiye ratari, stoari, obrtnici, radnici i trgovci, a udre sluge.
Kako su udre moda stvarali iz pokorenih ili porobljenih uroenikih zajednica, ili od otpadnika iz drugih
stalea, oni nisu smjeli imati udjela u nasljednim svetim obredima ili znanju Veda. Stoga se Vede pred udrom
nisu smjele ni kazivati.
20
cvijet i plod u pravo vrijeme i, kada je razdoblje Krita 64 era bilo u punome jeku,
Zemljom su vrvjela bezbrojna stvorenja.
A kada Zemlja bi blagoslovljena svakim obiljem, poee se na njoj, u
kraljevskim lozama, raati Asure. 65 Sinove Ditine stalno pobjeivahu sinovi
Aditini pa izgubie vlast i mjesto u nebesima i poee se utjelovljivati na Zemlji.
eljeli su stei svevlast meu ljudima i poee se raati na Zemlji i kao goveda,
konji, magarci, deve, bivoli, pa ak i meu biima kakva su rakase, 66 a i meu
slonovima i jelenima. O Zemljin zatitnie, od svih onih to se raahu i zbog svih
to se ve bijahu rodili Zemlja ne mogae vie ni samu sebe nositi. A neki od
sinova Ditinih i Daninih,67 koji bijahu s neba zbaeni, rodie se na Zemlji kao
nasilni i drski kraljevi. Ti se monici rairie Zemljom u raznim oblijima i
svojom silom stadoe tlaiti sve etiri kaste i sva ostala stvorenja. Hodili su
zemljom, o kralju, u etama, njih stotine i tisue i zastraivali i ubijali sve pred
sobom. Drali su se istine i bjehu skloni vrlinama, ali bijahu oholi zbog svoje
snage i zatrovani bezonou, vrijeali su ak i znamenite riije u njihovim
stanitima.
A onda Zemlja, muena strahom i tlaena golemom teinom, zatrai zatitu
od Praoca svih stvorenja, a Brahman joj ovako odgovori: O uvarko svakojakoga
blaga, ja u sazvati sve nebeske itelje, i to to od mene trai bit e uinjeno.
I Brahman se oprosti od nje te sazva sve bogove i ovako im svima ree:
Olakajte Zemlji njezino breme! Svaki od vas neka se na njoj rodi i neka pone
zametati boj! Potom Tvorac prizva i sva plemena gandharva 68 i apsarasi69 pa im
onda naredi: Idite i rodite se na Zemlji, svaki za sebe i u obliju u kojemu eli.
64
Krita je prvo sretno razdoblje u svjetskome ciklusu, treta drugo manje savreno, dvapara jo nesavrenije, a
etvrto u kojemu i mi ivimo, a koje je poelo nakon Krinine smrti 3102. godine pr. n. e. najnesretnije,
zove se kali. Te etiri yuge dobile su imena po zgodicima na kocki: kada su djeljivi s etiri, kada preostanu tri
boda, dva ili samo jedan, a to je najgore. Tako se u svjetskim razdobljima ostvaruju sve etiri, samo tri, dvije ili
samo jedna etvrtina pravednosti, dharme.
65
Asure su u vedskoj Riksamhiti jo osobito istaknuti glavari meu bogovima, ali se od Atharvasamhite i
obrednih tekstova brahmana taj naslov ne nadijeva vie istim bogovima, dobrim dijelom sinovima boginje Aditi,
nego protivnicima bogova, zlodusima. Kako se poetno a- staje shvaati kao nijeno a-, stvaraju se dva nova
imena po opreci: nasuprot zlodusima asurama bogovi se zovu "sure", a nasuprot njihovoj majci Aditi, majka
asura zove se "Diti". Takav teoloki obrazac nasljeuje i zastupa hinduizam u epovima, puranama i dr.
66
Rakase ili rakasi, recimo: bjesovi, neto su nii, zemniji sloj zloduha od asura, ali katkada se gotovo i ne
razlikuju od njih.
67
Danu je pramajka jednoga roda asura, danava, koji se znade razlikovati od daitya, sinova Ditinih. Oboje se
znadu smatrati djecom Kayapinom, kao i bogovi koje je rodio s Aditi.
68
Gandharve su nebeska bia, esto shvaena kao nebeski glazbenici, ali su moni i u boju.
69
Apsarasi su nebeske vile, druice Gandharva, stoga gdjekada plesaice.
21
70
Indra je najistaknutiji vedski bog, kralj bogova i nesavladivi ratnik i zatiratelj zloduha, meu kojima su
najznamenitiji Vritra, Vala i Paniji. U hinduizmu, poevi od epova, opisuje se krasota njegova neba u koje
pristiu junaci i rasko prijestolnice Amaravati. Iako je Mahabharata u konanoj redakciji vinuistika, u
velikome je dijelu epa Indra glavar nebesnika, to je izraz ranijega stanja i vjerojatno je to stariji dio tekstovne
predaje.
71
Narayana, esto povezan s Narom, prvotnim "Muem, ovjekom", jedno od istaknutih boanskih imena,
obino Vinuovih, ali nekada i Brahmanovih, nejasna sadraja. Moglo bi znaiti potomak ili sin Nare.
72
ri je boginja sjaja, ljepote i obilja, ena Vinuova.
73
Dharma je obiaj i pravo, a artha dobrobit, imutak. Ovdje se misli na nauke o tim predmetima, posebice na
dunosti mua prema eni po dharmi.
22
Yoana je dan puta (volovskom) zapregom, ili manja mjera udaljenosti: 4 ili 7 milja i sl.
Konjske rtve, asvamedha, i rtve vaapeya velike su, sveane i skupe kraljevske rtve some, koje
rtvovatelju donose velike zasluge u oima bogova.
75
23
postupcima, ma to inila, niti je pitaj tko je ni ija je, nego je uzmi za svoju
kraljevnu. Znaj da je to moja elja.
Kada ga je tako pouio, kralj okruni svojega sina i povue se u umu. A novi
kralj, antanu, bjee obdaren velikom mudrou, a po sjaju bjee ravan Indri.
Postao je strastan lovac i mnoge je dane provodio lutajui umama. Najbolji meu
vladarima nikada se ne vrati bez ulova: bilo jelena bilo bivola.
Jednoga dana iao je obalom Gange te spazi ljupku djevojku blistave ljepote,
nalik na samu ri. Zubi joj bijahu kao biseri, a na njoj ukrasi nebeske ljepote i
haljine tako fino tkane da se inilo da su sazdane od lopoa. Kralj je gledao kao
skamenjen i inilo se da svojim nepominim pogledom ispija njezine ari, ali da
nikako ne moe utoliti svoju e. I djevojka je gledala sjajnoga kralja kako joj
silno potresen prilazi i to joj dirne srce u kojemu planu ljubav. Gledala ga je i
gledala, sve vie udei da ga i dalje gleda.
Tada je kralj oslovi njenim rijeima: O bajna djevo vitoga stasa, bila ti
boginja ili gandharvi, bila ti apsaras, yakini ili nagini, pa makar bila i ljudskoga
roda, nebeska ljepoto, molim te da mi bude ena!
Djevoje predivna lika ovako mu ree, budei svakom svojom rijeju kliktaj
radosti u njegovu srcu: Bit u tvoja ena, o svijetli kralju, i sluat u tvoje
zapovijesti. Ali to god budem inila, svidjelo se to tebi ili ne svidjelo, nemoj se
protiviti i nemoj mi zamjeriti. Nikada mi ne reci rune rijei, a ja ti obeavam da
u ivjeti s tobom sve dok se bude prema meni ophodio blago. A onoga asa
kada me bude ukorio ili mi rekao runu rije, ja u te, zasigurno, ostaviti.
Neka bude tako, odgovori kralj. I tako djevojka dobi za mua vrsnoga
vladara, elnika u rodu Bharata, i bi joj vrlo drago. A kralj antanu uze je za svoju
nevjestu i uivao je sva zadovoljstva njezine naklonosti. Drao se svojega
obeanja i uzdravao se da bilo to od nje zahtijeva, a bjee toliko oaran
njezinom ljepotom, dranjem i plemenitom skrbi da mu ugodi da i nije
primjeivao kako prolaze mjeseci, doba i godine.
Ganga rodi kralju sedam sinova, svakoga prekrasna poput nebesnika. Ali,
kako je koje dijete rodila, ona ga baci u rijeku Gangu govorei pritom: Ovo inim
za tvoje dobro! I dijete bi potonulo da se vie nikada ne pojavi.
Kralju se to nimalo nije svidjelo, ali joj ne kaza ni rijei prijekora zbog
straha da je ne izgubi. A kada se rodi i osmo dijete i njegova ena s osmijehom na
usnama krenu da ga baci u vodu, ojaeni kralj ne mogae vie izdrati i osjeti
arku elju da ovo dijete spasi pa joj ree: Nemoj ga ubiti! Tko si ti i ija li si i
zato ubija svoju roenu djecu? Velik je teret tvojih grijeha, edomorko!
Nato mu supruga odgovori: Ako zaista eli potomka, znaj da si postao
najvei meu onima kojima se rodie sinovi. Neu ubiti ovo tvoje dijete, ali je
prema naemu dogovoru vrijeme mojega ivota s tobom isteklo. Ja sam
25
26
ruku. antanu nije mogao prepoznati ovu zamamnu gospu u prekrasnome ruhu i
nakitu, a Ganga ga oslovi: O kralju, ovo je osmi sin kojega sam ti rodila. Vodi ga
svojemu domu. Ovaj je junak kod Vasithe prouio svete knjige, a vjet je
svakome oruju i u boju je i samome Indri ravan. Znana su mu i sva oruja kojima
vlada slavni i nepobjedivi amadagnijev sin Paraurama, kao strijelac ne
promauje, a kraljevske su mu dunosti dobro poznate.
antanu uini kako mu je Ganga rekla i uze sa sobom svojega sina blistava
kao sunce i vrati se u svoju prijestolnicu. Kralj antanu od plemena Purua stigao
je u svoju prijestolnicu blistavu kao grad nebesnika mislei da od njega nema
veega sretnika. Sazvao je sve Purue i na svoje prijestolje ustoliio svojega sina
kao suvladara elei zajamiti svojoj kraljevini zatitu i sigurnost.
Slavni Devavrata ubrzo omilje svojim uzornim dranjem i kralju i
kraljevskoj porodici, a i svima podanicima. Poivjee tako moni kralj i njegov
sin pune etiri godine.
Jednom se kralj zaputi u ume koje se prostirahu oko rijeke Yamune. Dok je
etao obalom, osjeti zamaman miomiris koji je dolazio odnekud iz umske
gutare. elei nai njegov izvor, on poe lutati okolinom i najzad spazi prelijepu
crnooku djevojku nalik na nebesnicu, koja ne bjee nitko drugi do ribareva ki.
On je upita: Tko si i ija si? to radi u ovoj umi? Ona mu odgovori: Budi
blagoslovljen! Ja sam ki ribarskog kralja. Po naredbi svojega oca vozim ovu
skelu izmeu dviju obala kako bih dobroinstvima stekla zasluge.
I antanu ode pravo njezinu ocu i zaprosi je. Ali ribar mu na njegovu
pronju ovako odgovori: O kralju, im se rodila ova moja Ijepoputa ki, znalo se
da e nekome postati enom. O bezgreni, ti ljubi Istinu, a u mojemu srcu ima
jedna elja. Ako mi je ispuni, ja ti poklanjam ovu djevojku jer, doista, ne moe se
za nju nai bolja prilika od tebe.
antanu e nato: Kada ujem elju koju hoe da ti ispunim, rei u ti mogu
li ti dati rije ili ne mogu. A ribar mu ree: O kralju, ovo te pitam: hoe li sina
kojega ti ona bude rodila uiniti svojim nasljednikom ili nee?
Kada kralj saslua ribarevu elju, nije bio voljan da je ispuni premda ga je
raspinjao nepodnoljiv plamen udnje, i tako se vrati u svoju prijestolnicu
Hastinapuru, ali mu misao o ribarevoj keri nikako nije davala mira, a kada stie
svojemu domu, poe provoditi svoje dane uronjen u alosne misli.
Doe jednoga dana Devavrata svojemu tunome ocu pa ree: Svaka je
blagodat uz tebe, glavari su ti posluni, a ti si utonuo u misli i, kada te pitam, nita
mi ne kazuje. Za ime tuguje? Blijed si i izmuen i ne ide vie na jahanje, kao
da u tebi nema ivota. elim znati od koje boljke boluje i mogu li ti nai lijeka?
Na sinovo pitanje antanu odgovori: Istina je to to kae. Obuzela me sjeta.
Rei u ti to mi je na srcu. O izdane loze Bharata, ti si jedini nasljednik naega
velikoga roda, a tebi su na umu samo oruje i junaki podvizi. A meni je, sine,
uvijek na umu nepostojanost ljudskoga ivota. O Gangin sine, dogodi li se tebi
27
togod, ostat emo bez potomstva. Ti si meni doista koliko i stotinu sinova, i ja se
zato ne elim vie eniti, ali mudri kau da je jedan sin kao nijedan. O potome
Bharata, ti si vitez ustre udi i vazda si s vojskom. Moe biti i da e na bojnome
polju zavriti. Dogodi li se to, to e biti s lozom Bharata? O tome vazda mislim i
to mi srce ispunjava tugom.
Zamisli se bistroumni Devavrata nad ovim oevim rijeima pa ode starom
ministru, kraljevu pouzdaniku i dobronamjerniku. Ovaj mu sve kaza o ribarskome
starjeini i o njegovu zahtjevu. Devavrata odmah ode ribarskome kralju i povede
sa sobom mnoge glavare katriya koji ve bjehu u asnim godinama, pa u
kraljevo ime zaprosi kerku ribarskoga kralja. Doekali su ga kako to i prilii
kraljeviu pa, kada je Devavrata ispred cijeloga kraljeva dvora sjeo na ponuenu
mu stolicu, ribarski mu se poglavica obrati: O najbolji meu Bharatama, prvi si od
onih to lukom barataju i jedini sin kralja antanua. Velika je tvoja sila. Ali ja bih
ti neto rekao. Da je nevjestin otac i sam Indra glavom, i on bi poalio kada bi
odbio takvu hvalevrijednu i asnu priliku. Veliki ovjek iz ijega se sjemena
rodila slavna gospa Satyavati esto mi spominjae da je nje dostojan jedino kralj.
Znaj da sam odbio i prosidbu nebeskoga brahmarija Asite koji je esto dolazio
naumivi da je dobije za enu. Mogu rei samo jedno: sin druge kraljeve ene
nee imati nikakvih izgleda bude li mu ti takmac. O tlaitelju neprijatelja, onaj
tko je tebi suparnik, ne moe biti siguran, pa bio on ak i asura ili gandharva.
Budi mi blagoslovljen, ja drugih prigovora nemam.
Devavrata saslua ovu besjedu, ali mu na umu bjee samo dobrobit njegova
oca, pa tako pred svima glavarima obznani:
O prvaci meu istinoljupcima, sasluajte moj zavjet! Niti se rodio, niti e se
roditi onaj koji e se ovako obvezati: Uinit u ono to se od mene oekuje. Bude
li ta djevojka rodila sina, on e postati na kralj.
Potaknut vlastoljubljem, ribarski starjeina poelje izvui sve to se da
izvui pa ovako odgovori: Plemeniti gospodine, doao si amo da zastupa svojega
slavnoga oca pa budi onda i moj zastupnik u ovoj prosidbi. O zatonie istine,
zakletva kojom si se vezao dostojna je tebe i ja i ne pomiljam da bi je ti mogao
pogaziti. O snagoruki, jedina su mi briga djeca koju bi ti mogao imati.
A Gangin sin, istinoljubac, razumje poradi ega se ribar ustee, i u elji da
ugodi svojemu ocu, ree: Ribarski starjeino, dobri ovjee, sluaj to u rei pred
svim ovim velmoama: ujte me, kraljevi, ja se upravo sada odriem svojega
prava na prijestolje! Strah od mojih potomaka otklonit u ovako: O ribaru, od
ovoga dana uzimam na sebe zavjet brahmaarina. 77 Umrijet u bez potomaka i
tako se domoi vjenoga blaenstva.
Ribaru se od silne radosti nakostrijeila svaka dlaica na tijelu pa e rei:
Poklanjam ti je! Uto se nad Devavratom iz nebesa prosu cvjetna kia, a nebesnici,
77
Brahmaarin je uenik koji ui Vede. Za nauka mora ouvati spolnu suzdranost. Stoga je zavjet
brahmaarina zavjet ednosti.
28
29
30
ena. I moj je otac tako odluio, a ja bih na svayamvari njega odabrala za svojega
gospodara. Ti zna to ti vrlina nalae i zato ini to misli da je pravo.
Bhima je doista znao to vrlina od njega zahtijeva i zato se posavjetova s
brahmanima i potom joj dade svoje odobrenje da ini onako kako misli da je
najbolje, a ostale dvije djevojke uz propisane ceremonije preda svojemu bratu
Viitraviryi. Brat mu je bio umjeren i sklon vrlini, ali se ubrzo poslije svadbe
uzoholi na svoju mladost i ljepotu i preda se grijehu. A Ambika i Ambalika bijahu
predivnoga stasa i zlatne puti, kosa im bijae crna i kovrava, a nokti crveni i
dugi, bokovi jedri i zaobljeni, a njedra duboka i nabrekla. Plemenite mlade gospe,
koje je odlikovalo svako dobro znamenje, dragovoljno prihvatie svojega mua
koji ih je u svakome pogledu bio dostojan i vrlo ga zavoljee. A on, odvaan
poput nebesnika i lijep kao dvojica Avina, 82 bjee kadar ukrasti srce svakoj
ljepotici. Sedam godina proveo je kraljevi ne razdvajajui se od svojih dviju
supruga, i bjee jo u prvoj mladosti kada se razbolje od suice. I roaci i prijatelji
savjetovali su se i pokuavali mu pomoi, ali svi njihovi napori bijahu uzalud.
Kraljevi se Kurua gasio kao sunce na zalasku i najzad preminu.
Plemeniti Bhima bijae u dubokoj alosti i poe ga muiti strepnja. Uza
Satyavatinu pomo on pripremi posmrtne obrede koje obavie ueni sveenici i sa
svim junacima od loze Kurua.
Nesretna Satyavati, skrhana bolju, obavi pogrebne dunosti pa, kako je znala
i umjela, stade tjeiti ucviljene udovice i ojaenog Bhimu.
Proe neko vrijeme i ona stade misliti na dunosti koje joj je vjera nametala
i na produenje loze Kurua pa jednom ree Bhimi: Sada sve ovisi samo o tebi, i
prinosi rie za pretke i slava i nastavak loze Kurua i koljena antanuova. O silni,
ti zna to vrlina od tebe zahtijeva! Tvoj mili brat, a moj jaki sin otputio se na
nebesa dok je jo bio u mladoj dobi. Mile keri kralja od Kai, Viitraviryine
udovice jo su u cvijetu mladosti i ljepote i eljne su sinova. Posluaj moju
zapovijest, snagoruki: obdari ih djecom koja e produiti nau lozu. Sjedi na
prijestolje Bharata i vladaj dravom poto ih uzme za ene kako to i dolikuje. Ne
alji svoje pretke u pakao.83
Bhima joj odgovori onako kako mu je vrlina nalagala: Majko, to to si rekla
vrlina svakako odobrava, ali imaj na umu moj zavjet kojim sam se odrekao
potomstva. O Satyavati, sada u ti opet ponoviti: Neu se nikada odrei Istine
makar se morao odrei svih triju svjetova i carstva nebeskoga, pa i onoga to je
vie od toga. Makar se Zemlja odrekla svojih mirisa, voda svoje mokrote, zrak
svojstva dodira, Sunce svojega bljetavila, vatra svojega ara, Mjesec hladnovite
svjetlosti, prostor zvuka a bog pravde svoje pravednosti, ja se ni tada neu htjeti
odrei Istine. Kraljice, ne vodi nas u propast odvraajui svoje oi od vrline!
82
Avini su dva vedska boga blizanca, krasna nebeska "konjanika", pratioca Zore.
Sudbina predaka ovisi o mukome potomstvu koje im rtvuje prinose, a osobito grumene rie. Da se nit
potomstva ne prekine, ako tko premine bez djece, njegovu je bratu dunost oeniti se udovicom i s njome roditi
preminulome bratu mukoga potomka (levirat).
83
31
32
kakvi sveti ini. Oblaci ne daju kiu, odlaze i bogovi. Gledaj zato samo da ove
dvije gospe to prije zanu, a Bhima e odgojiti djecu.
Vyasa joj odgovori: Ako ve moram, ovako u nevrijeme, podariti potomke
svojemu bratu, onda neka kraljevne podnesu moju runou. To e im biti najtea
pokora. Ako budu podnijele moj jaki zadah, strogo i runo lice i moju odjeu i
tijelo, zaet e od mene i dobiti prekrasnu djecu. Neka me kraljevna iz Kosale 85
eka odjevena u iste haljine i ukraena nakitom, a ja u doi u njezinu lonicu.
Rekavi to, rii nestade.
Satyavati ode svojoj snasi Ambiki i odnese joj blagoslovljenu vijest. Uz
dosta muke poe joj za rukom privoljeti je da poslua savjet i da uiniti ono to je
dunost traila, a potom ode nahraniti brahmane i riije koji se bijahu okupili tom
prilikom.
Ubrzo poslije snahine mjesenice Satyavati joj priredi obred oienja
kupanjem pa je odvede u njezinu lonicu.
Vjeran svojemu obeanju, istinozborac rii ue tada u njezinu odaju, ali
budui da svjetiljka bjee upaljena, kraljevna ugleda njegovo tamno lice, umrenu
kosu boje bakra, blistave oi i odbojnu bradu, te sklopi oi od uasa. Rii se nije
obazirao elei da ispuni majinu elju, ve je poznade, ali ona od straha
nijednom ne otvori oi.
Kada je od nje otiao, rii susretne svoju mater, a ona ga upita: Hoe li
kraljevna dobiti valjana sina? On joj odvrati: Sin kojega e ona roditi bit e
snaan kao deset tisua slonova, bit e slavan kralj i mudrac koji e mnogo znati i
bit e obdaren i pameu i poduzetnou. Jedino e se roditi slijep, a to je krivica
njegove matere. Na ove sinove rijei Satyavati ree: O blaeni isposnie, kako
netko tko je slijep moe postati dostojan vladarskoga trona Kurua? Na tebi je da
Kuruima da jo jednoga kralja.
Rii ree: Neka bude tako! pa je napusti. Kada je dolo vrijeme, srednja
ki kralja Kosale rodi slijepa sina.
Onda Satyavati dobi pristanak od svoje mlae snahe pa opet pozva Vyasu.
Ovaj stie odmah i, kako ve bjee utanaeno, ue k drugoj eni svojega brata.
Ambalika ugleda mudraca i problijedi od straha, a Vyasa opazi njezino bljedilo pa
joj ovako kaza: O ljepolika gospo, ti si problijedjela vidjevi moj zastraujui lik i
zato e i tvoj sin kojega bude rodila biti bljedolik i prozvat e ga Pandu. 86
Rekavi joj to, slavni mudrac izae iz njezine odaje i opet susretne svoju majku, a
ona ga zapita: Kakvo e biti dijete? On joj ree da e joj unuk biti blijede puti, a
majka ga nato stade moliti da im podari jo jedno muko edo, na to Vyasa ree:
Neka bude tako!
Kada doe vrijeme, gospa Ambalika rodi muko dijete. Sin bijae sjajan i
darovit, a i pratila su ga sretna znamenja kada se rodio. Samo mu je koa ostala
85
86
33
blijeda. Taj sin bi prozvan Pandu. On je taj koji je izrodio silne strijelce, petoricu
Pandava.
Poslije nekoga vremena, kada starijoj Viitraviryinoj udovici dooe opet
njezini dani, ode Satyavati do nje i stade je nagovarati da jo jednom primi Vyasu.
A kraljevna, lijepa poput keri nebesnika, ne htjede vie uiniti svekrvi po volji
jer joj jo uvijek bjee u sjeanju strani lik i odbojni riijev zadah. Umjesto toga,
ona opravi jednu od svojih sluavki svojim nakitom i haljinama i posla je k
njemu. A slukinjica bjee lijepa kao apsaras i, kada je Vyasa stigao, ona ustade da
ga pozdravi i stade ga dvoriti, a kad ju je pozvao, ona mu doe. Slavni izvritelj
najteih zavjeta bio je njome vrlo zadovoljan i, kada ustade da ide, ovako joj
kaza: O ljubazno djevoje, ti vie nee biti robinja! Tvoj e sin biti nadasve
obdaren vrlinom i sreom i bit e na zemlji prvak medu umnim ljudima. I tako se
od Krine Dvaipayane rodi sin, poslije poznat po imenu Vidura. On bjee
slobodan od strasti i elja i vrsni znalac dravnikih dunosti. To bijae bog
pravde koji se na Zemlji rodio zbog kletve mudraca Mandavye.
Tada anameaya upita: to to uini bog pravde da bi zasluio prokletstvo
da bude roen od sluavke kao udra?
Vaiampayana e na to: Brahman po imenu Mandavya obiavao je sjediti
pred svojim sklonitem ispod nekoga drveta. Godinama je on tako sjedio sve dok
jednog dana ne naioe tuda razbojnici natovareni plijenom. Za njima je u stopu
ila eta straara pa razbojnici uoe u pustinjakovo stanite, sakrie tu svoj plijen
i u strahu se posakrivae naokolo prije no to su naili straari. Jedva da su se
posakrivali kada eta progonitelja stie za njima. Kada vidjee riija koji je sjedio
ispod drveta, oni ga zapitae: O najbolji medu brahmanima, kuda odoe oni
razbojnici? Na to pitanje isposnik ne kaza ni rije odgovora. Kraljevi asnici
pretraie njegovo sklonite i naoe plijen, a naoe i razbojnike koji se bijahu
posakrivali naokolo. Pade tako sumnja i na munija 87 pa ga oni u drutvu lupea
odvedoe pred kralja. Kralj ga osudi da bude kanjen zajedno sa svojim
saveznicima, kako miljae, a izvritelji, i ne znajui to ine, izvrie presudu i
munija nabie na kolac. No vrli mudrac, iako bjee na kolcu i bez hrane, nikako
ne umirae i svojim isposnikim moima ne samo da se odravao u ivotu nego je
pozvao i druge isposnike. Oni dooe nou i, kada ga vidjee na kolcu,
udubljenog u meditaciju, vrlo se rastuie. Oni rekoe dobrome brahmanu tko su i
odakle su pa ga upitae: Reci nam, o brahmane, kakav si to grijeh poinio da ga
mora na kolcu ispatati?
Znameniti muni ovako im odgovori: Nemam koga za ovo kriviti. Nitko doli
ja sam nije mi mogao uiniti ovo zlo.
Kraljevi slubenici vidjee da je on jo uvijek iv pa o tome izvijestie
kralja. Ovaj se posavjetova sa svojim doglavnicima pa onda doe na to mjesto i
87
Muni "utjelac" jest trapljenik koji se zavjetovao na utnju. Katkada se izraz rabi i neodreenije za mudrace
uope ili sl.
34
Kuruangala i Kuruketra su podruja Kurua, dosl. "Kurusko umsko podruje" i "Kurusko polje".
Amaravati je nebeska prijestolnica vrhovnoga boga (iz vedskoga vremena) Indre.
35
36
kojom e prizvati bilo koga od nebesnika ako poeli da s nekim od njih dobije
dijete. Uinio je to predvidjevi da e se ona jednom nai u nevolji.
Kunti jo bjee djevoje i muila ju je radoznalost. Nije se mogla oduprijeti
iskuenju, nego pozva boga Suryu. 92 Istoga asa kada je izgovorila basnu, ona
ugleda bljetavo boanstvo kako joj prilazi. Onaj to vidi sve to se na svijetu
zbiva stade pred zapanjeno djevoje pa je oslovi: Evo me, crnooka, reci to da
uinim za tebe! A Kunti e nato: O pogubitelju neprijatelja, jedan brahman dade
mi ovu basnu na dar, a ja te, o gospode, prizvah tek da iskuam njezinu
djelotvornost. Klanjam se pred tvojom milou i molim da mi oprosti uvredu.
eni uvijek treba oprostiti, ma kakvu uvredu uinila.
A Surva joj odgovori: Znam da te tom basnom Durvasas obdario, o stidljivo
djevoje, ali ti se ne plai, ve me primi u svoj zagrljaj. O preljubazna, moj
dolazak ne smije biti uzaludan! Kraljevno, moj dolazak mora biti plodonosan, i
zato nee sagrijeiti ako to uini meni za ljubav.
I tako, milou boga Sunca koji cijelome svijetu daruje svjetlost i ivot,
prelijepa Kunti zae sina. Odmah se zatim i dijete rodilo, i tako doe na svijet
slavni junak boanskoga porijekla koji e pod imenom Karna biti glasovit irom
svijeta. Rodio se s boanskim oklopom na sebi i s naunicama, blistav i lijep kao
to mu je i otac. Potom bog Sunce vrati Kunti njezino djevianstvo i ode natrag na
nebesa.
Princeza Vrinija93 gledala je svojega tek roenoga sina ne znajui to bi s
njime uinila. U strahu od rodbine ona se odlui da sakrije ovaj dokaz svoje
nepromiljenosti. Stoga baci svojega snanog sina u vodu. Dobro poznati
Adhiratha, Radhin mu, iz kaste suta, koijaa, naao je dijete, i njih dvoje, on i
njegova ena, podigoe ga i othranie kao da je njihovo roeno i nadjenue mu
ime Vasuena. Djeak bjee obdaren velikom snagom, a kada je malo poodrastao,
postade vjet svakovrsnu oruju.
Silni Vasuena obiavae oboavati Sunce stojei licem prema Istoku sve
dok mu njegovi zraci ne bi obasjali lea. U toku tih asova predanih molitivi ne
bijae niega na Zemlji to bi junaki i hitroumni Vasuena odbio da pokloni
brahmanima ako bi oni to zatraili od njega. Tako gospod Indra uze na sebe
oblije brahmana i jednom doe Vasueni u takvu asu pa zatrai od njega njegov
prirodni oklop. Vasuena isijee sa sebe svoj oklop i dade mu ga, a glavar
nebesnika bijae prekomjerno zadovoljan i pokloni mu prekrasno koplje rekavi:
Onaj koga bude poelio pobijediti, bio on nebesnik, asura, ovjek ili rakasa,
poginut e od ovoga koplja, ali njime e moi ubiti samo jednoga protivnika.
I tako Survin sin, dotada poznat po imenu Vasuena, dobi ime Karna jer je
odsjekao sa sebe svoj prirodni oklop. Kada je dolo vrijeme da se za Kunti nae
mladoenja, Kuntibhoa pozove sve okolne kraljeve na svayamvaru. Nevjesta
92
93
Surva je velik vedski bog, Sunce, kojemu je kult oivio i u kasnijemu hinduistikome razdoblju.
Vriniji su rod Yadava kojemu su pripadali i Krina i Kunti.
37
O kralju, ak ni ljudi koji su robovi grijeha, gnjevni i lieni pameti, nikada ne ine
ovako okrutna djela.
Pandu e nato: Dobro je znano da se jeleni love na razliite naine, i nitko ne
mari da li je jelen oprezan ili neoprezan. A jelen mu odvrati: Ne krivim te, o
kralju, to si ubio jelena, niti to si mene ranio, ve zato to nisi mogao priekati
da se zavri ljubavni in, nego si ga nemilosrdno prekinuo. Ja sam muni, o kralju,
i odravam ivot voem i korijenjem i, sada preruen u jelena, ivim u miru sa
svima. Ti si me ubio i ja u te zato prokleti. Ubio si me ne znajui da sam
brahman i zato nisi sagrijeio brahmanovo ubojstvo, ali zato, kada se bude uelio
ene i kada joj bude priao da se s njome sjedini, toga trena otii e u svijet
mrtvih kao to ja sada odlazim. ena s kojom u vrijeme svoje smrti bude
sjedinjen poi e za tobom s ljubavlju i panjom u svijet kralja mrtvih od kojega
jo nitko nije pobjegao. I, izrekavi to, muni predade svoju duu a Pandu osta pred
tim prizorom utonuo u more alosti.
Gorke su suze ronili i Pandu i njegove dvije supruge zbog nesree koja ih je
zadesila. Poslije jelenove pogibije kralj Kurua zaputi se u pratnji svojih druica
prema planini Nagasabha, hranei se samo voem i korijenjem. Kada su preli
Himalayu, stigoe na Gandhamadanu. Tu su se nali pod okriljem mahabhuta, 94
siddha95 i znamenitih riija i ivjeli su u tome kraju katkad u ravnici, a kadto na
planinskim padinama. Dooe tako i do planine sa stotinu vrhova i tu nastavie
initi pokoru.
Jednoga dana Pandu pozva svoju vjenanu suprugu, prekrasnu Kunti, i u
etiri joj oka ree: O Kunti, budui da ja vie ne mogu zaeti potomke, nareujem
ti da nae nekoga tko mi je ravan ili jo bolji od mene i da s njime zane i
donese na svijet mojega nasljednika.
O gospo ljupka osmijeha, znaj da ene neko ne bjehu u kuama zatvorene i
ovisne o svojim muevima i rodbini, nego su ile kuda im je volja i zabavljale se
kako im se svidjelo. O najvrsnija, one nisu pripadale muevima niti su im bile
vjerne, pa se i danas na to ne gleda kao na grijeh jer u ta vremena bijahu takvi
obiaji. I danas taj obiaj vlada meu pticama i meu ivotinjama, i meu njima
nema ljubomore. Taj je obiaj jednom postojao i meu ljudima i zato ga veliki
mudraci odobravaju. U Sjevernih Kurua taj se obiaj jo uvijek potuje, a dananji
obiaji ustanovljeni su tek kasnije. No bilo ovo greno ili ne, oni koji poznaju
Vede kau da je enina dunost da muu ispuni molbu. O ljubazna gospo, ja evo
sklapam ruke i stavljam na tjeme lopoev znak ne bih li te umilostivio!
Kunti onda kaza kralju Kurua o poklonu plemenitog Dvaipayane.
Sasluavi njezinu pripovijest, on joj ree: O ljepotice, uinit u jo danas
sve to je potrebno da bi se nae elje mogle ispuniti. Pozovi boga pravde, 96 o
sretna gospo. On je najvrliji od svih nebesnika. Sin kojega budemo od njega
94
40
dobili postat e, zasigurno, glavar Kurua jer u njegovu srcu nee biti grijeha ni
nepravde budui da mu je otac bog pravde i udorednih zakona.
A Kunti, najbolja meu enama, kaza svojemu muu: Neka bude tako! I
poklonivi se pred njim, odlui da jo istoga dana ispuni njegovu molbu. Osmog
asa najpovoljnijega dana u sedmome mjesecu, kada se uspinje zvijezda yetha
u konjunkciji s izlazeim Mjesecom, Kunti rodi prekrasno dijete koje e ivjeti da
stekne veliku slavu.
U asu kada dijete bi roeno uo se neki bestjelesni glas: Ovo e dijete,
nema sumnje, biti ponajbolji meu donositeljima pravde, prvi od onih koji ive u
vrlini! Prvi Panduov sin zvat e se Yudhithira. Bit e kralj s prostranom vlau,
uven u trima svijetima, obdaren sjajem i slavom i estitime vladanjem.
Pandu bjee blagoslovljen sinom koji je bio pun vrlina pa se zaelio da mu
Kunti rodi jo jednoga koji bi se odlikovao velikom snagom. Ona opet poslua
svojega mua pa prizva k sebi Vayua 97 i on joj podari sina snana tijela, a pri
njegovu roenju uo se opet natprirodni glas koji ree: Ovo e dijete biti meu
svim snanim ljudima najsilniji!
Onda se Pandu posavjetovao s brahmanima pa nakon toga zamoli Kunti da
se na godinu dana obavee osobitim zavjetom. Kunti uini kako je kralj molio i,
kada je prola godina, Pandu joj ree: O prelijepa gospo, svojim isposnitvom
udovoljila si Indri,98 kralju nebesnika, i zato sada pozovi njega i zani s njime jo
jednoga sina.
estita Kunti poslua ga i prizva svojom mantrom Indru, gospodara
nebesnika. On joj podari muko edo kojemu dadoe ime Aruna. im se
kraljevi rodio, iz vedra neba zatutnjio je glas slian grohotu olujna oblaka: O
Kunti, ovo e ti dijete imati snagu Kartavirye 99 i ibija,100 a u boju e biti
nepobjediv poput samoga Indre. irom svijeta tvoje e ime proslaviti i ovladat e
mnogovrsnim nebeskim orujem.
Kada Kunti izrodi Panduu sinove, doe mu jednom njegova druga nevjesta
pa mu u povjerenju kaza: Velika je moja tuga, o kralju! Iako sam jednaka s Kunti,
moj e mu samo s njome imati poroda. Ako mi Kunti pomogne da i ja dobijem
kojega sina, veliko e mi dobro uiniti, a i tebi e pokloniti potomke.
Tada Pandu opet ode k slavnoj Kunti pa joj se obrati: Blagoslovljena gospo,
osiguraj posmrtne obrede za mene i moje pretke. O bezgrena, pomozi Madri da
zane djecu i tako se oslobodi svoje nevolje. Tako e stei ime koje e se uvijek
spominjati.
97
41
Kunti onda povjeri svoju mantru kraljici Madri i kaza joj: Kada izgovori
ovu mantru, misli na boanstvo s kojim bi voljela imati poroda. Madri se nato
malo zamisli pa onda prizva dvojicu Avina. 101 I dooe joj obojica. Ona s njima
zae dvojicu sinova, Nakulu i Sahadevu, koji po ljepoti bjehu nenadmani na
zemlji. Pri njihovu roenju javio se opet bestjelesni glas i rekao: Ova e dvojica
nadmaiti druge ljude ljepotom, bistrinom i vrlinom. Sjat e presilnim sjajem,
ljepotom, blagom i pristalou.
Tako se Panduu rodi pet sinova koje zaee nebesnici, a bili su obdareni
velikom snagom i ivjeli su da bi izvojevali veliku slavu i da nairoko razglase
ime Kurua. Njihova se vrlina poveavala kako su oni rasli, a glasoviti mudraci
koji obitavahu na toj planini kojoj je vrhunce pokrivao snijeg gledali su to i divili
se. Petorica Panduovih sinova i stotinu sinova kralja Dhrtaratre, tog umnoitelja
plemena Kurua, rasli su brzo poput lopoa na jezeru.
Gledajui svoje naoite sinove kako stasaju pred njegovim oima ivei u
prostranim umama na arobnim planinskim obroncima, Pandu najednom osjeti
kako se u njemu opet budi usahla snaga njegovih miica. Jednoga dana u proljee,
kada sva stvorenja izgube pamet, kralj poe sa svojom druicom Madri tumarati
po umi u kojoj ve svako drvo bjee istjeralo nove cvjetove. Svuda u okolici
bijae mnogo malih jezera obraslih lopoem. Pandu je gledao sve te divote i
najednom osjeti kako se u njemu opet raa udnja. Kada mu pogled pade na
mladoliku Madri kojoj su se haljine providjele, njegova elja usplamtje kao
umski poar. Prodiran udnjom, on je privue sebi premda se ona odupirala
koliko je mogla, tresui se od straha. No strah od prokletstva nije mogao obuzdati
Pandua i on, nagnan svojom sudbinom, nasilu potrai njezine zagrljaje kao da
bjee nakanio skonati svoj ivot. I tako Pandu, estiti kralj Kurua, podlegne
neumitnu utjecaju vremena ba kada bjee u zagrljaju svoje supruge. Kada je
Kunti saznala to se dogodilo, ree uplakanoj Madri: Ja sam njegova starija
supruga i zato zasluga mora biti moja. Ja moram poi za naim gospodarom u
predjele mrtvih. Ustaj, o Madri, i predaj mi njegovo tijelo, a ti ostani ovdje i
posveti se djeci.
Ali Madri e na to: Ja sam obgrlila naega gospodara i neu mu dopustiti da
ode bez mene. Ja u poi za njim jer mi elja jo nije utoljena. Ti si mi starija
sestra, daj mi svoj pristanak! Prvak je Bharata doao k meni eljan zagrljaja i jo
me se nije nasitio. Zar nisam ja ta koja treba poi u Yamino stanite da ga
zadovolji? O mnogopotovana, ako ja nadivim tebe, neu znati podizati tvoju
djecu kao da su moja, pa zar se neu tako ogrijeiti? A ti e, o Kunti, odgojiti i
moje sinove kao da su tvoji roeni.
I tako se ki kralja Madra, vjenana supruga Panduova, pope na Panduovu
pogrebnu lomau.
101
42
43
ravan. Bhima je doista obiavao kinjiti Dhrtaratrine sinove, ali je to prije inio
zbog nezrelosti, nego iz pakosti.
Gledao je jaki Duryodhana Bhimine podvige i njegovu snagu i u njegovu se
srcu zae neprijateljstvo. U svojoj ljubomori na Pandave, a meu njima najvema
na Bhimu, Duryodhana i njegova braa toliko se zaboravie da napokon odluie
ubiti Bhimu, a ostale baciti u tamnicu. Budui da Yudhithira bijae zakoniti
prijestolonasljednik, raunali su da e se tako domoi kraljevine.
Tako jednoga dana pooe plivati na rijeku Gangu i Dhrtaratrini se sinovi
pripremie da izvedu svoje neasno djelo. Kada su poslije plivanja svi krenuli u
svoje atore da se odmore, oni podmetnue Bhimi otrovanu hranu pa on i ne stie
do svoje postelje ve ostade leati na obali rijeke. Onda ga Duryodhana sputa
povijuama i gurnu u vodu, ali im se Bhima naao u vodi, izujedae ga otrovne
vodene zmije kojima je tu bilo leglo, tako da nijedan otrov ne mogae potpuno
djelovati. Potom Ganga izbaci Bhimino tijelo na sprud. Za to se vrijeme
Duryodhana sretan i veseo vrati u logor, a kada se Yudhithira stade raspitivati za
Bhimu, on mu odgovori da je otiao u grad. Kada se vratie u dvor, nitko im nije
mogao rei da je vidio Bhimu i Pandave pa se sa zebnjom u srcu vratie da ga
trae, ali, ma koliko traili, ne naoe ga i napokon se vratie silno ojaeni i
zabrinuti.
Snani je Bhima najzad doao k svijesti i odmah je otrao svojoj majci.
Kunti i Yudhithira vrlo mu se obradovae i izgrlie ga za dobrodolicu, a onda
Yudhithira ree: Ne govori o ovome ni rijei nikome, ali od danas moramo
budno uvati jedan drugoga. Poslije nekoga vremena Duryodhana se opet odvai
da u Bhiminu hranu pomijea otrov koji je bio svje, estok i smrtonosan.
Yuyutsu je bio prijatelj Pandavama i ree im za otrov, no Vrikodara se nije osvrtao
na to nego pojede sve bez ustezanja i potpuno ga probavi. Ma kako otrov bio jak,
nije vie djelovao na njega.
Kralj je vidio da Kurui odrastaju neodgojeni i da trate svoje vrijeme pa
Gautamu imenova za njihova uitelja i posla ih k njemu.
Na izvoru Gange ivio je glasoviti mudrac Bharadvaa. Jednoga dana
ugleda on prelijepu vilu Ghrtai kako hodi obalom Gange i upravo tada puhnu
vjetar i rastvori skute njezine odjee. Pustinjaka taj prizor toliko raspali da svoje
sjeme ispusti u jedan krag. Tako se iz kraga rodio mudri Drona.
Bharadvaa je imao prijatelja, kralja Priatu, a njegov sin Drupada svakoga
je dana dolazio u Bharadvaino isposniko stanite i tu se igrao s mladim Dronom
i uio. Ubrzo je meu njima procvjetalo bujno mladenako prijateljstvo.
Kada je umro kralj Priata, njegov sin Drupada sjede na njegovo prijestolje.
Negdje u isto doba umrije i slavni Bharadvaa. Drona je i sam elio potomka, a to
bijae i elja njegova oca, pa on uze za enu aradvatovu ker Krpi. Ona mu rodi
sina. im se dijete rodilo, ono pusti glas nalik na konjsko njitanje, a s neba se
44
javi glas: Ovo je dijete zanjitalo kao konj i to se nadaleko ulo. Zato neka mu
ime bude Avatthaman. Bharadvain sin bjee presretan to je dobio sina.
Negdje u to vrijeme douo je Drona da slavni brahman amadagnya
namjerava razdijeliti sve svoje blago brahmanima pa se odmah zaputi u planine
Mahendra. Doavi pred Ramu, on se pokloni do zemlje pod njegovim stopalima
i, vidjevi da se ovaj sprema krenuti u umu jer ve sve blago bjee razdijelio,
Drona mu ree: Ja sam Bharadvain potomak, ali nisam izaao iz maternice.
Brahman sam od visoka roda i ime mi je Drona. Doao sam po tvoje blago.
Slavni unititelj plemena katriya saslua ga pa mu odgovori: Dobro mi
doao, odlinie meu dvoroenima! Reci to bi ti elio? Drona e na to: O
izvritelju najteih zavjeta, elio bih naslijediti tvoje vjeno blago! Rama mu
odvrati: Sve blago i zlato to bjee moje podijelih brahmanima. Imam jo samo
svoje tijelo i razno skupocjeno oruje. Spreman sam ti dati ili jedno ili drugo.
Kai to e od toga dvoga?
Drona mu odgovori: O Bhrguov sine, pristoji ti se da mi da sve svoje oruje
i da me naui tajnama njihova bacanja i vraanja! Rekavi: Neka bude tako!
Bhriguov sin dade Droni svoje oruje i predade mu i cjelokupnu nauku o oruju
sa svim pravilima i tajnama. Drona ih sve primi i naui, i miljae za sebe da je
prebogato obdaren pa se radosna srca zaputi svojemu prijatelju Drupadi.
Doao je potom pred kralja Drupadu i s dunim ga potovanjem oslovio: O
kralju, znaj da sam tvoj prijatelj. A kralj, zatrovan oholou zbog svojega
bogatstva, namrti se pa oiju podlivenih krvlju od gnjeva odvrati Droni: Kako se
usuuje, brahmane, osloviti me kao prijatelja? Kako krunjeni kralj moe
drugovati s lutajuim prosjakom? Mi bijasmo prijatelji dok smo bili djeca, ali
vrijeme sve nagriza, pa se i nae prijateljstvo istroilo. Zar se bogata moe druiti
sa siromahom, neznalica s uenim ovjekom i kukavica s junakom? Samo jednaki
mogu biti prijatelji.
Okrete se Drona i ode iz Drupadina dvora dok mu je u srcu plamtio gnjev.
Stao je za tren da razmisli to mu je initi pa se onda odlui i poe u Hastinapuru,
prijestolnicu Kurua. udio je da se kralju Panala odui za njegovu bezobratinu.
Kada je stigao u Hastinapuru, Bharadvain se sin nastanio kod Gautame zvanoga
i Kripa, koji bijae brat njegove ene Kripi. Dronin jaki sin obiavao je u
odmorima izmeu Kripinih predavanja pouavati Kuntine sinove u baratanju
orujem, ali jo uvijek nitko nije znao kakav je junak Asvatthaman.
ivio je Drona tako neko vrijeme u Kripinu domu sve dok se jednoga dana
nije dogodilo da se junaki kraljevii, svi koliko ih bijae, zapute izvan grada.
Igrali su se loptom i radosno lunjali svuda naokolo sve dok im lopta ne pade u
neki bunar. Postieni i zabrinuti gledali su oni jedan drugoga i onda primijetie u
blizini nekoga tamnoputa brahmana, oronula i slaba, koji tek to bjee zavrio
svoju rtvu agnihotra.103 Kraljevii koji su se ve odrekli vaenja lopte iz bunara
103
45
On je, jadnik, pio, i vjerovao da pije mlijeko pa je zaplesao i uzvikivao: Pio sam
mlijeko! Pio sam mlijeko!
Kad mi doprijee do uiju i podrugljiva ogovaranja nametljivaca, izgubih
pamet. Za sve sam to sebe osuivao i napokon odluih da neu, makar me
brahmani i grdili, vie ivjeti mrskim ivotom neijega sluge.
Potom Drona ispria kako je otiao do Drupade kada je saznao da je ovaj
postao kralj, i kako ga je on odbio.
O Bhimo, Drupada mi je nanio uvredu i ja dooh gnjevan urjaku Kripi ne
bih li dobio pod svoje okrilje pametne i poslune uenike.
Bhima saslua ispovijest Bharadvaina sina pa mu ree: Nategni svoj luk, o
brahmane, i naini od kraljevia Kurua vrsne poznavaoce nauke o oruju. Budi
siguran da e ti se ispuniti svaka elja u srcu. I tako Drona, prvi meu strijelcima,
veselo prihvati za uenike Panduove i Dhrtaratrine sinove.
Jednoga dana on ih pozva da se okupe oko njega. Kada mu dodirnue
stopala u znak potovanja, on im ovako ree: U srcu nosim elju, neporonici.
Dajte mi tvrdu vjeru da ete mi je, kada svrite ratne nauke, ispuniti. Na to
nijedan kraljevi Kurua ne kaza ni rijei, samo se Aruna zakle da e ispuniti
elju svojemu uitelju i da e uiniti sve to ovaj bude od njega zahtijevao. Nato
ga radosni Drona privi na grudi i uzdiui proli suze radosnice.
I tako neustraivi Drona poe pouavati Panduove sinove i nebeskomu i
zemaljskomu oruju, a kao prvaku meu brahmanima dooe mu i mnogi drugi
kraljevii da bi ih on uio. Tako mu u nauk doe i Radhin sin iz kaste suta. Od
svih njih, samo je sutin sin Karna stalno prkosio Aruni i, priklonivi se
Duryodhani, pokazivao prezir prema Pandavama.
Aruna je volio nauk o oruju i zato bjee stalno uza svojega uitelja.
Vjetinom, snagom miica i ustrajnou sve ih je nadmaivao. Doista, premda su
poruke to ih je uitelj davao bile iste za svakoga od njih, Aruna zbog svoje
umjenosti i spretnosti bijae najbolji od svojih drugova.
Kada je Drona vidio kolika je Arunina odanost oruju, pozva on kuhara pa
mu kriom ree: Aruni nikada ne daj da jede u mraku i nemoj mu rei da sam ti
ja to naredio. Prolo je nekoliko dana i dogodi se da vjetar ugasi svijeu dok je
Aruna veerao. On nastavi jesti u mraku iz navike prinosei ruku ustima, i to mu
skrenu panju na mo navike. Zato jakoruki Panduov sin nastavi vjebati lukom i
nou.
Drona je uo brujanje luka u noi i doe Aruni pa ga zagrli i ree mu: Istinu
ti govorim, Aruna, nainit u od tebe takva strijelca da ti nee biti para na
svijetu. Otada ga je Drona uio kako se bori s konja, kako sa slona, a kako
pjeice. Uio ga je kako se vode dvoboji, a kako se bori u gomili. Nauio ga je
kako se rukuje kijaom, maem, sulicom i tekim kopljem.
Dva su Dronina uenika, Duryodhana i Bhima, postali nenadmani borci
kijaom i stalni suparnici. Asvatthaman je sve njih nadmaio u poznavanju tajna o
47
48
50
52
jer emo time dokazati nau snagu. Bhima nee drati strane ni njima ni nama, a
Dronin sin na mojoj je strani. Tamo gdje je sin bit e i otac, a i ujak Kripa
pridruit e mu se, jer on ne bi nikada ostavio Dronu i sestrina sina na cjedilu.
Viduru uzdravamo premda je on potajno uz nae dumane. Ako im se i pridrui,
ne moe nam nauditi. Poalji Pandave u Varanavatu i niega se ne boj. Ugasi ovaj
jad to me dan i no pali i srce mi probada ne dajui snu da mi doe na oi.
I tako kraljevi Duryodhana i njegova braa poee malo-pomalo pridobijati
graane blagom i poastima. Jednoga dana doe po Dhrtaratrinu nalogu nekoliko
otroumnih dvorjana i stade hvaliti grad Varanavatu i "govoriti kako je prelijepo
to mjesto pa onda rekoe: Tamo je upravo poela proslava sveanosti Paupatija 107
i sabralo se mnotvo naroda, a povorke koje se u Varanavati mogu vidjeti
najsjajnije su na svijetu.
Kada je primijetio da se znatielja Pandava raspalila, slijepi im kralj kaza:
Ako vi, djeco, elite prisustvovati prazniku u Varanavati, idite i povedite svoje
prijatelje i pratioce. Darivajte brahmane i glazbenike biserima i draguljima i
razonodite se neko vrijeme, a kada vam bude volja, vratite se u Hastinapuru.
Yudhithira je prozreo prave Dhrtaratrine razloge i, poto je vidio i da je
nemoan i bez saveznika, on samo ree: Neka bude tako.
Pokvareni Duryodhana vrlo se obradovao kada je kralj to rekao Pandavama i
pozva svojega savjetnika Puroanu, uze ga za desnicu ruku pa mu kriom stade
govoriti: Puroano, ova je zemlja, prepuna blaga, moja, a kada je moja, tada je i
tvoja i priliiti ti da je i ti titi. Dhrtaratra je poslao Pandave u Varanavatu gdje
e po njegovoj naredbi prisustvovati proslavi. Upregni brze mule i gledaj da tamo
stigne jo danas. im stigne, uredi da se u blizini orunice podigne palaa s
etiri dvorane. Bogato je opremi i namjesti i dobro je uvaj! A kada je bude
gradio, upotrijebi smolu i konoplju i sve ono ega se oganj lako prihvaa, samo
pazi da nitko nita ne primijeti i da Pandave nito ne posumnjaju. Kada je bude
sagradio, pozovi Pandave da se nastane u njoj. Oni e se zabavljati po gradu i,
kada jednom budu vrsto usnuli, ti podmetni oganj na sve etiri strane. -Puroana
poslua te ode izvriti to mu bjee nareeno.
Pandave se pripremie za polazak i na oprotaju se do zemlje poklonie
svojim starijima, a od njih dobie blagoslov za sretan put. Graani ih daleko
ispratie, a kada svi ve sustadoe, ostade jo samo Vidura a on onda oslovi
Yudhithiru, i to skrovitim govorom koji je Yudhithira poznavao, kako bi bio
siguran da ih nitko drugi nee razumjeti: Onaj tko poznaje planove svojih zlotvora
moi e ih lako osujetiti. Ostat e iv onaj tko zna da umski poar ne moe
nauditi stanovniku jazbine. Ima oruja otrijih od elinih. Onaj tko luta stjee
znanje i upoznaje putove, a smjer odreuje prema zvijezdama. Onaj tko svoja
osjetila dri na uzdi ne moe podlei svojemu dumaninu.
Razumio sam te odvrati nato Yudhithira a Vidura se vrati svojemu domu.
107
53
54
55
i Bhima pa ree Hidimbi: O tankostruka, pristajem ostati s tobom sve dok ne rodi
sina!
Neka bude tako! sloi se rakasi Hidimba i odjezdi preko neba
ponijevi Bhimu sa sobom.
Hidimba se zabavljala s Bhimom i uila se kako da ga uini sretnim
pretvarajui se u najljepa oblija i vodei ga kroz nenaseljiva podruja, preko
uma i planinskih padina obraslih rascvjetalim drveem, pored jezera punih
lopoa i ljiljana, preko rijenih otoka sa ljunkovitim obalama, preko planinskih
bujica i umskih potoka s prelijepim obalama. Bili su u himalayskim kolibama i u
bezbrojnim peinama nad kristalnim jezercima u kojima su se smijali lopoi, na
morskim obalama sjajnim od zlata i bisera, u krasnim gradovima punim
plemenitih vrtova i gajeva posveenih bogovima, na padinama breuljaka i na
obalama jezera Manasa na kojima raste voe i cvijee iz svakoga godinjeg doba.
Rakasi, hitra kao misao, stizala je s Bhimom svuda i uivali su i radovali se sve
dok ona ne ostade trudna i ne rodi monoga sina kojemu je Panduov sin bio otac.
Straan mu bijae sin. Imao je golema usta, strane oi, iljate ui,
bakrenaste usne, otre zube, snane ruke i veliku snagu i hrabrost, a urlik mu
bjee zastrauju. On bijae roen kao dijete, ali istoga asa poraste i postade
mladi. Njegova majka vidje da mu je glava slina loncu pa mu po tome dadoe
ime Ghatotkaa.110 Bio je duboko odan Pandavama i postade njihov ljubimac,
takorei jedan od njih.
A junaci Pandave lutali su od ume do ume ubijajui za hranu jelene i druge
ivotinje i usput su prouavali Vede, Vedange i ostale svete knjige. Tako na
svojemu putu jednom susretoe i svojega djeda Vyasu. I oni i majka pozdravie ga
s mnogo potovanja pa stadoe pred njega sklopljenih ruku, a Vyasa im ree: O
Bharate, sumnjajte da ja gledam istim oima i na vas i na Dhrtaratrine sinove, ali
ljudi su uvijek skloni onima koji su u nevolji ili su jo premladi. Sasluajte to u
vam rei. Nedaleko pred vama je lijep grad u kojem nee biti opasnosti za vas.
ivite tamo prerueni i ekajte dok ja ne doem onamo.
I tako ih Vyasa odvede u grad Ekaakru i tu se nastanie u kui nekoga
brahmana. Tu su Kuntini sinovi, veliki ratnici, ivjeli od milostinje, i s veeri bi
pred Kunti stavljali ono to su isprosili, a onda bi svatko dobivao koliko mu
pripada. Polovicu su uzimali Kunti i etvorica Pandava, a snani je Bhima uzimao
drugu polovicu.
U kuu u kojoj se bijahu sklonili doe jednom neki brahman koji je u
svojemu ivotu uinio ve mnogo pokore, a Kunti i njeni sinovi zamolie ga da
im pria o sebi. Tako im on na kraju spomenu i velianstvenu svayamvaru 111 koja
se priprema za kraljevnu Panala, Draupadi. Ree im i da su se kralju Drupadi,
110
111
57
njezinu ocu, iz rtvenoga ognja rodili sin i ki i da ih na svijet nije donijela ena.
Tada ga oni poee salijetati da im sve potanko ispripovijeda, a on im ree ovako:
Kralj Drupada potitena je srca posjeivao mnoge pustinjake nastambe i
traio sposobna brahmana dobro upuena u rtvene obrede. Shrvan jadom arko
je elio dobiti sina i stalno je govorio: Ah, da mi je nasljednik koji e biti obdaren
svim vrlinama i nadmoan nad svakim! I jadao bi u svojoj stranoj malodunosti:
Sramota je imati takvu djecu i takve roake kakve ja imam. Neprestano je
uzdisao udei da nae naina kako bi se mogao osvetiti Droni. Lutajui obalama
Gange i Yamune, vladar naie na neko posveeno boravite brahmana i tu nae
dvojicu njih. Zvali su se Yaa i Upayaa. Potpuno su vladali svojim duhom i
drali su se i najteih zavjeta, a pripadali su najviemu brahmanskome redu.
Kralj im Drupada oda sve dune poasti i iz razgovora zakljui da je mlai
od njih dvojice, Upayaa, moniji i pozvaniji da izvri rtveni obred to ga je
kralj zahtijevao. On mu se nasamo obrati i ree to eli, ali mu Upayaa ljubazno
odgovori: Moj stariji brat jednom je iao umom i naao opalu voku. Uzeo ju je a
da nije ispitao istou mjesta s kojega ju je uzeo. Nije se ak ni brinuo o tome.
Doista, tko se ne dri istoe, nee je potovati ni u kakvu obliku. Sudei po tome,
ja vjerujem da moj brat ezne za zemaljskim blagom. Zato idi k njemu, o kralju.
On e za tebe izvriti to bogosluje.
I doista, kada Yaa saslua Drupadinu ponudu, ree: Bit e kao to eli!
Onda se kralj Drupada posveti prikupljanju svega to je potrebno za rtveni obred
u nadi da e dobiti sina koji e biti kadar ubiti uitelja Dronu.
Imajui u vidu vanost takva obreda, Drupada uze za pomonika Upavau
koji pak nije elio nikakvo blago. Drupada bijae sve briljivo pripremio kako bi
osigurao uspjeh obreda i, kada je Yaa izlio na oganj posveenu rtvu, iz
plamenova se pojavio djeak nalik na nebesnika, blistav kao vatra iz koje se
rodio. Imao je krunu na glavi, na tijelu zlatan oklop, a u rukama luk i strijele. Iz
istoga ognja rodi se Drupadi i ki, zanosno lijepa premda tamne puti. Imala je oi
poput lopoevih latica i plavkasto-crnu kosu punu kovra. Na zemlji joj ne bijae
ravne po izgledu. Brahmani im dadoe imena: sina nazvae Dhrtadyumna, a ker
Krina, jer bjee tamne puti. Dok su sluali brahmanovu priu, inilo se da
Kuntine sinove podbadaju koplja. Silni junaci izgubie duevni mir. Kunti je
vidjela da su joj sinovi postali ravnoduni i odsutni duhom pa se jednom obrati
Yudhithiri: Mnoge smo noi proveli u kui ovoga brahmana. Preivjeli smo u
ovome gradu lijepe dane i dobivali smo milostinju od mnogih slavnih i asnih
ljudi. O junaki sinovi Kurua, milostinja se vie ne dobiva tako lako kao prije.
Ako elite, moemo poi u zemlju Panala. Mislim da nije dobro predugo ivjeti
na jednome mjestu. Potom Kunti ree isto i Bhimi, Aruni i blizancima i svi se
suglasie da pou.
No slavni Panduovi sinovi jo ne bijahu napustili brahmanovu kuu u kojoj
su ivjeli skriveni kada se opet pojavi Vyasa. Znameniti mudrac dade im mnogo
58
59
60
nas je bijednik sve uvrijedio i zato ga pogubimo! Ako ova djevojka ne eli
odabrati nijednoga od nas, bacimo je u oganj i raziimo se svojim kuama!
Gnjevni i silni vladari, snani poput tigrova, s miicama nalik na gvozdene
topuze, potegoe svoje oruje i nasrnue na kralja Drupadu s namjerom da ga
odmah rastave od ivota. Kada ih vidje da oboruani lukovima i strijelama
juriaju na njega, on se skloni meu brahmane, a silni ratnici Bhima i Aruna,
moni da kazne svakoga zlotvora, isprijeie se kraljevima na putu i jurnue na
njih kao dva pobjenjela slona.
Kada je Vasudeva115 spazio tu dvojicu, svojim nadljudskim razborom
prepozna u njima Arunu i Bhimu pa ree svojemu bratu Baladevi 116: Ono mora
da su Aruna i Bhima, a tamo gdje su oni, nisu daleko ni ostali Panduovi sinovi.
Baladeva, ija put bijae boje oblaka bremenitih kiom, zadovoljno odvrati
svojemu mlaem bratu: Sretan sam to ujem da je sestra naega oca umakla sa
svojom djecom stranoj sudbini!
Uto se sukobie Karna i Aruna, a Aruna ree: Karno, ja sam samo obian
brahman, ali poznajem najmonija oruja. Milou svojega uitelja upuen sam u
tajne Brahmanova i Puramdarina oruja, a ovdje sam da bih tebe pobijedio u boju.
Zato se smiri, o junae!
Nato se Radhin posinak predomisli i odusta od borbe znajui da se
Brahmanovo oruje ne moe niime pobijediti.
Za to su se vrijeme na drugoj strani dohvatili u kotac Bhima i alya nalik
na dva slona u borbi za enku. Udarali su jedan drugoga koljenima i akama i to
potraja nekoliko asaka, a onda Bhima uhvati alya rukama i baci ga. alya pade
na zemlju podaleko od toga mjesta, ali, zaudo, Bhima ga bijae bacio tako da se
ovaj nije mnogo ozlijedio. Poto je alya bio oboren, a Karna se povukao iz
okraja, ostali se kraljevi uznemirie i rekoe: Ne tucimo se vie s brahmanima!
Ispitajmo najprije tko su ovi, a onda emo se lako razraunati s njima. I tako
mladi junaci izioe iz ove gomile, ranjavi, ali vodei sa sobom Draupadi.
Kunti se ve poela brinuti jer je mislila da su joj sinovi otili samo isprositi
milostinju, a vrijeme za milostinju ve je davno bilo prolo. Poele su joj padati
na pamet svakojake nesree koje su moda snale njezine sinove. Napokon tiinu
kasnoga poslijepodneva poremeti Arunin dolazak. Za njime je ilo mnotvo
115
Vasudeva, sin Vasudevin, patronim je Krine, bratia Pandava, utjelovljenja boga Vinua. On e igrati
znatnu ulogu u radnji epa. Usp. I, bilj. 30.
116
Baladeva je Balarama, svjetloputi brat tamnoputoga Krine. Obojica su utjelovljenje Vinua, sinovi
Vasudeve i Rohini, odn. Devaki, no odgojeni medu pastirima u Gokuli da bi bili zaklonjeni od kralja u Mathuri,
Kamse, koji je elio pogubiti sve sinove sestrine Devaki, koji bi ga, prema proroanstvu, jednoga dana
smaknuli. est ih je Kamsa pogubio, no sedmoga, Balaramu, i osmoga, Krinu, uspio je Vasudeva spasiti.
Obojica su se proslavili kao pobjednici nad mnogobrojnim asurama i bjesovima i nad Kamsom. Balarama je vie
podviga izvrio oboruan plugom, pa ga zovu i Halayudha "Plugoorunik". Opisuje se njegova beskrajna snaga i
sklonost piu. Opisuje se i njegova smrt prilikom samounitenja Yadava u velikoj pijanki: Na samrti, prije no to
se Krina vratio u lik Vinua, Balarama se oslobodio tijela u liku ee, kozmike zmije Vinuove, koja mu je
izljezla iz usta. Usp. I, bilj. ,'30.
61
64
usp. I, bilj. 45
usp. I, bilj. 44
usp. I, bilj. 88 i 89
123
To je tipian puranski odlomak u epu koji mu podaruje religijsku sankciju. Time je junaki ep postajao
vjerska i pravna knjiga, dharmaatra. Osim toga, u ovome se odlomku vidi kako se vremenom bogovi
hinduizma, Mahadeva i Narayana, odn. iva i Vinu, nadreuju vedskim bogovima s Indrom na elu. A vedskim
se bogovima nadreuje i zakon karmana, samooblikovanja vlastitim djelovanjem. Podloni tomu zakonu stari
bogovi postaju prolazni i mijenjaju poloaj kao i druga bia. Te se promjene uklapaju u ritam smjene svemirskih
razdoblja, yuga i kalpa, koje u prii simbolizira Mahadevina igra kockama. Usp. I, bilj. 37
121
122
65
66
67
sudbina odredila drugaije, moe se truditi koliko ti drago, ali ti nee tebi
dopasti. Zato dobro razmisli tko te savjetuje mudro, a tko naopako.
Drona e nato: Budui da si zao, govori slijedei svoju zlu narav. Nama
podmee grijeh elei Pandavama uiniti zlo. Ne posluate li moj savjet, mislim
da neete dugo ekati na propast roda Kurua.
Tada se javi Vidura: O gospodaru, nema sumnje da ti tvoji prijatelji rekoe
ono to e biti za tvoj boljitak. Ali ti nema volje sasluati to ti oni govore i
njihove rijei teko dopiru do tvojih uiju. Oni koji te savjetuju da ini zlo
Pandavama ne ine to za tvoje dobro. to se govori o nepobjedivosti Pandava,
prava je istina. Oni koji imaju Baladevu za saveznika, Krinu za savjetnika i
Satyakija126 za pomonika, svakoga e pobijediti u ratu. Prisjeti se toga, kralju, i
imaj na umu da je njihovo pravo na prijestolje starije od tvojega pa se ponaaj
prema njima onako kako to vrlina pouava. Puroanino zlodjelo bacilo je ljagu na
tebe. Operi sa sebe tu sramotu i dobrostivo se ponesi prema Pandavama. Znaj,
tamo gdje je Krina, ondje su i Pandave, a gdje je Krina, tu je i pobjeda! Tko e,
kralju, ako nije proklet od bogova, nastojati zadobiti ratom ono to se moe
postii mirnim putem? Duryodhana, Karna i Subalin sin akuni prionuli su uz
krivdu i izgubili pamet kao djeca, i zato ih ne sluaj!
Dhrtaratra je primio na znanje sve te rijei i potom objavio: Veleueni
Bhimo, slavni Drono, a i ti Viduro, rekoste mi istinu i savjetujete me za moje
dobro. Uistinu su moni ratnici, Panduovi i Kuntini sinovi, prema obiajima i
moji sinovi. Zato, o Kattre, pohitaj i s ljubavlju i potovanjem dovedi amo
Pandave i njihovu majku.
I tako Vidura ode kralju Drupadi da dovede Pandave natrag u Hastinapuru.
Slavni Drupada nije odve vjerovao Dhrtaratri, ali se ipak odluio i rekao:
Pandave mogu initi kako im je volja.
Napokon Pandave stigoe pred Dhrtaratru i u znak potovanja padoe pred
njegove noge, a isto uinie i pred slavnim Bhimom. Jednako potovanje
odadoe svakome tko je te poasti bio dostojan i potom se raspitae za ivot i
napredak grada i graana. Na kraju im Dhrtaratra ree da se mogu povui u svoje
odaje i oni odoe.
Poto su se odmorili neko vrijeme, pozvali su ih kralj Dhrtaratra i
antanuov sin Bhima pa im kralj ree ovako: Sluaj me, Yudhithiro, Kuntin
sine, i vi njegova brao: Poite u Khandavaprasthu da ovdje ne bi opet izbile
nesuglasice.
Uzmite polovicu kraljevstva i upravljajte Khandavaprasthom zatieni
Aruninim junatvom kao nebesnici Indrinim gromovima.
Junaci se suglasie s time i odadoe poast kralju te se otputie u
Khandavaprasthu. Stigoe onamo zadovoljni to su dobili polovicu zemlje, a to je
bila pusto na koju nitko nije polagao pravo. Junaci neumole slave dooe tu s
126
68
69
70
cvjetnim vijencima, ovako ree premda bjee omamljen vinom: Hej, nerazumni
ljudi, to to inite? Zar ne vidite da anardana jo uvijek mirno sjedi? Zalud
urlate od gnjeva kada jo ne znate to je njemu na umu!
A Krina e tada: Naoj porodici Aruna nije nanio nikakvu sramotu. Prije
bi se reklo da nam je ukazao ast. Panduov je sin znao da se sa svayamvarom ne
moe pouzdano raunati, a kome je milo da nevjestu dobije na dar kao ivotinju?
Tko e dragovoljno prodati svoje dijete? Vjerojatno takav nain nije bio po volji
Aruni pa je odveo djevojku onako kako je red. Subhadra je djevojka na glasu, a
velika je i Arunina slava. Tko ne eli Arunu za prijatelja? Moj vam je savjet:
poite za njime mirno i veselo pa ga dovedite natrag. Bude li se Aruna vratio u
svoj grad poto nas pobijedi, naoj je porodici suena propast. U izmirenju nema
ponienja.
Kada ga sasluae, svi uinie kako je naredio. Zaustavili su Arunu i vratili
ga u Dvaraku135 i tako se on na vjenanju sjedini sa Subhadrom. 136
Kada se navrila dvanaesta godina, Aruna se vrati u Indraprasthu. Najprije
je doao pred kralja, a onda izrazi svoje tovanje brahmanima i najzad doe pred
Draupadi. Ona mu, ljubomorna, ovako ree: Zato ovdje gubi vrijeme, o Kuntin
sine? Idi kod keri iz roda Satvata.137 Ali Aruna se trudio oko nje sve dok ne
izmoli oprotaj. Subhadra bijae odjevena u crvenu svilu, ali joj on odjenu odjeu
kakvu nose pastirice i tako je posla u enske unutranje odaje, no Subhadra i u tim
haljinama bijae vrlo lijepa. Krupnooka Bhadra najprije oda poasti svekrvi Kunti
koja je u izljevu osjeaja obasu blagoslovima.
Potom djevojka s licem sjajnim poput punoga Mjeseca urno doe pred
Draupadi i pokaza joj svoje potovanje te ree: Tvoja sam slukinja! Nato
Krina hitro ustade i zagrli Madhavinu138 sestru rekavi: Mila, ne imao tvoj mu
suparnika! Od toga su dana Panduovi sinovi ivjeli u srei i zadovoljstvu, a
Kunti se radovala s njima.
Najmilija Krinina sestra Subhadra rodila je prekrasna sina. Bio je dugoruk,
irokih prsa i krupnih, bikovskih oiju. Taj junak, strah i trepet neprijatelja, dobi
ime Abhimanyu, a dobio ga je jer bjee neustraiv i nepomirljiv.139 Dijete je raslo
poput mjeseca mlaaka i ubrzo postade vrsni znalac Veda, a od svojega je oca
primio cijelokupnu nauku o oruju, i o ljudskom i o nebesnikom. Kao to Indra
gledae na Arunu, tako je i Aruna gledao na Abhimanyua i srce mu bijae
prepuno radosti.
Blagoslovljena ki Panala takoer podari petorici svojih mueva pet sinova
koji svi bijahu junaci bez premca i u boju postojani poput brjegova. A ovo su
njihova imena: Yudhithira dobi sina Prativindhyu, Bhimasena dobi sina
135
71
Sutasomu, Aruna dobi sina rutakarmana, Nakula dobi sina ataniku, a Sahadevi
se rodi sin rutasena.
Boravei u Indraprasthi, Pandave poee okolne kraljeve potinjavati svojoj
vlasti. Svi njihovi podanici ivjeli su sretno i zadovoljno ovisei o Yudhithiri,
kao to dua ivi sretno na tijelu blagoslovljenu svim vrlinama.
Tako su im prolazili dani i jednom ree Aruna Krini: Krino, dolo je
ljetno doba. Hajdemo na obalu Yamune da se tamo zabavljamo sa svojim
prijateljima. I tako se Partha i Govinda 140 dogovorie pa se oprostie od
Yudhithire i odoe okrueni prijateljima.
Dok su sjedjeli na nekome ljupkom mjestu, sretni kao blizanci Avini u
nebesima, pojavi se pred njima nekakav brahman stamen poput drveta ala. Put
kojim je prolazio postojao je nalik na topljeno zlato, a brada mu bjee svjetlouta i
malo zelenkasta. Kada ugledae toga neobinog brahmana, njih dvojica ustadoe
pred njim, a brahman ih oslovi:
Vi ste najvei junaci na zemlji, a Khandava nije daleko odavde. Ja sam
prodrljivi brahman iji su obroci obilati. Dajte mi obilje hrane pa ete mi veoma
ugoditi.
Nato mu Krina i Aruna odgovorie: Pokuat emo te nahraniti, ali nam
reci kakvu hranu jede? A slavni brahman e nato: Ne treba meni obina hrana.
Znajte da sam ja Agni141 i dajte mi hranu kakva mi prilii. Ova prauma Khandava
pod Indrinom je zatitom i zato je nikako nisam mogao prodrijeti, a to mi je
oduvijek bila velika elja. Stoga dooh k vama jer ste obojica vjeti oruju.
Budete li mi vi pomogli, progutat u ovu umu, a to je hrana koju prieljkujem.
Nato anameaya upita: Mora da je Agni imao valjan razlog da proguta
umu Khandava.
Vaiampayana mu odvrati: Na rtvenome obredu kralja Svetakija Agni je
cijelih dvanaest godina pio rastopljeno maslo. 142 Doista, za sve to vrijeme
nalijevali su maslo u njegova usta i Agni se bijae toliko zasitio da ga ne poelje
vie piti ni iz ije ruke i ni sa ije rtve.
Izblijedio je i izgubio boju i ne mogae vie sjati kao prije. Tada mu uzvieni
Tvorac svih stvari smjekajui se ree: O proslavljeni, bolest te je snala jer si
dvanaest godina objedovao nepresahli potok rastopljenoga masla! Ti si ve
jednom sagao u pepeo stranu umu Khandava koja je uvijek bila sklonite onih
to se protive bogovima, a sada je opet postala dom bezbrojnim stvorenjima.
Bude li se najeo njihove masti, vratit e ti se opet tvoja prava narav.
Kada je Aruna uo da Agni namjerava progutati umu Khandava koju je
Indra branio, on mu ovako odgovori: O preuzvieni, ja nemam luka koji e
izdrati snagu mojih miica i moju estinu u boju. Lakoa mojih ruku zahtijeva
140
72
mnogo strijela, a moja e kola teko podnijeti teinu svih tih strijela koje e mi
biti potrebne. Ni Krina nema oruja koje bi bilo dostojno njegove moi i kojim bi
mogao ubijati Nage i Pisae.143 O Pavaka,144 mi smo voljni uiniti sve to mukost
i neustraivost mogu uiniti, a na tebi je da nam pribavi sredstva.
Tada Agni pozva gospodara voda Varunu145 i ree mu: Daj mi to prije taj luk
i tobolce koje bijae dao kralj Soma 146 i tu koiju sa zastavom na kojoj je lik
majmuna. Aruna e lukom Gandivom, a Krina kolutom izvriti velik podvig. 147
Stoga ih mene radi daj!
I tako Aruna dobi taj dragulj medu lukovima u kojemu bijae golema
snaga, a Varuna mu dade i dva neiscrpna tobolca i kola opremljena nebeskim
orujem te ukraena zastavom na kojoj stajae veliki majmun. U zaprezi bjehu
drijepci bijeli poput srebra ili poput runastih oblaka, a brzi kao vjetar ili misao.
Ta je kola poslije duboka i naporna rasmiljanja nainio Vivakarman, 148 graditelj
svemira. Ona bijahu nalik na oblak obasjan Suncem na zalazu. Agni dade Krini
kolut koji je na sredini imao otvor i u njemu osovinu. Bijae to strano oruje i
ubrzo mu postade milije od svega ostaloga.
Onda Pavaka ree Krini: S ovim orujem bit e u boju nadmoan i ljudima
i bogovima. O Madhava, kada ga u boju baci na neprijatelje, ono e ih pobiti i
nitko mu nee moi odoljeti, a onda e se vratiti u tvoje ruke.
Aruna tad ree: Plani sada, gospode, ako te je volja, a mi smo ti sposobni
pritei u pomo. I Agni stade prodirati umu Khandava opkolivi je sa svojih
sedam plamenova i razbukta se u svoj svezatirui oblik kao da je doao kraj yuge
149
73
v. I, bilj. 77
Yake su, kao i gandharve, ambivalentna poluboanska bia: potovana a esto strana.
152
v. l, bilj. 38 i I, bilj. 40
151
74
153
75
154
76
Knjiga druga
SABHAPARVAN
Knjiga o sabornici
Vaiampayana ree: Tada danava Maya iskaza Aruni svoje potovanje,
sklopi ruke pa mu pred Krinom ree: O Kuntin sine, spasio si me od Krinina
bijesa i od ognja koji me umalo nije progutao. Reci mi mogu li ita uiniti za
tebe?
Aruna e nato: Veliki asuro, ovom svojom ponudom uinio si upravo sve.
Budi blagoslovljen, moe otii kamo ti bude volja i budi dobronamjeran i
naklonjen meni kao to smo mi ljubazni i naklonjeni tebi.
Maya tada ree: O prvi meu ljudima, to to si rekao tebi i prilii. Ali, o
blagoslovljeni, imam arku elju da za tebe neto uinim. Ja sam znamenit
umjetnik, Vivakarman158 meu danavama, sine Panduov, i doista elim uiniti
neto za tebe.
Aruna mu odgovori: Ti misli, bezgreni, da sam te ja spasio od neumitne
smrti. ak i da je tako, ja od tebe ne mogu nita traiti. Ali ne bih ti kratio ispuniti
elju, i zato uini neto za Krinu. To e biti dovoljna nagrada za moju uslugu.
Na Mayino navaljivanje zamisli se Vasudeva za tren to bi mogao naloiti
Mayi da uini pa mu napokon ree: O Ditin sine, najvei od svih umjetnika, ako
ve eli neto uiniti, uini to za kralja Yudhithiru pravednoga. Sagradi
prijestolnu palau kojoj, ma koliko je prouavao, nitko iz svijeta ljudi nee moi
stvoriti ravnu. Naini, Mayo, takvu graevinu na kojoj e se vidjeti i umjetnost
bogova i asura i ljudi.
Maya se na to vrlo razveseli, a tada ga Krina i Aruna odvedoe pred
Yudhithiru koji ga doeka s dunom panjom i poastima. I slavni danava, prvi
meu umjetnicima, sjede smiljati plan za palau koju e sagraditi za Panduove
sinove.
Potom Maya oslovi Arunu, prvoga meu pobjednicima: Ja u sada otii, uz
tvoje doputenje, ali u se ubrzo vratiti. Na sjever od vrha Kailase, blizu planine
Mainaka, na obali jezera Bindu kraj kojega su danave prinosili rtve, skupio sam
veliku gomilu plemenitoga kamena. Ako je jo uvijek tamo, vratit u se i donijeti
ga amo, a onda u poeti graditi palau koja e biti ukraena svim vrstama
dragoga kamena i slavljena irom cijeloga svijeta. Vjerujem da je u jezeru Bindu
jo uvijek strana kijaa kralja danava kojom je on pobio sve svoje neprijatelje.
Teka je i vrsta i posuta zlatnim tokama, a moe podnijeti golemu teinu i ubiti
svakoga dumanina. Mona je koliko i stotinu tisua obinih kijaa. To je oruje
158
Vivakarman, "Svestvoritelj", bog je tvorac svijeta ili najvei umjetnik medu bogovima. Stvorio je Nebo i
Zemlju, a i oruja bogova. Maya kae daje on meu danavama (v. I, bilj. 40) ono to je Vivakarman meu
bogovima.
77
78
Najstariji Panduov sin, upuen u sva pravila i dunosti, urno usta i sa svojom se
mlaom braom duboko i ponizno pokloni riiju i ponudi mu sjedite koje mu
dolikuje, radosno mu izkazavi svoju dobrodolicu. Zatim ga kralj obdari stokom
i ponudi mu razliite prinose, kao to je med, koji se nude gostu, i od svega srca
nadari ga svakojakim dragim kamenjem.
Onda Narada stade zboriti: Troi li na pravi nain blago koje stjee?
Nalazi li tvoj um nasladu u vrlini? Uiva li u blagodatima ivota? Nije li tvoj
razum pokleknuo pod njihovom teinom? Ratuje li kada je za to vrijeme i
sklapa li mir kada treba? Junae, jesi li za svoje savjetnike uzeo ljude koji su
poput tebe zreli, umjereni, umjeni razluiti to treba, a to ne treba initi, ista
porijekla i krvi i tebi potpuno odani? Mogu li ti nauditi tvoji protivnici? Nije li te
pospanost svladala? Budi li se kada je tome vrijeme? Ima li uvijek na umu
seljake poljodjelce? Smiju li i oni doi pred tebe bez straha? Daje li, ako treba, i
tisuu neznalica za jednoga uena ovjeka? Tlai li svoj narod tekim i
nemilosrdnim kaznama?
O izdane loze Bharata, provode li tvoji doglavnici dosljedno tvoje naredbe?
Daje li svojoj vojsci plau i namiru na vrijeme? Nadam se da ljude pokorne i
vine nauci i vjetinama nagrauje blagom i poastima onako kako zasluuju.
Prithin sine, prihvaa li s milosrem onemoala neprijatelja koji trai tvoje
okrilje poto je pobijeen u boju? O zemaljski gospodaru, dri li se jednako
prema svima ljudima i moe li ti svatko prii kao da si mu ti otac i majka?
Pokrivaju li se tvoji trokovi polovicom, treinom ili etvrtinom tvojih prihoda?
Doekuje li uvijek svoju rodbinu, starije, trgovce, starce, nevoljnike i sve kojima
treba zatita i daje li im hrane i blaga? Jesi li naredio da se irom tvoje kraljevine
sagrade ribnjaci i jezera kako zemljoradnja ne bi ovisila samo o kii? Jesu li
zadovoljni ratari u tvojoj kraljevini? Imaju li sjemena i hrane? Jesu li ljudi koji se
bave zemljoradnjom, uzgojem stoke, trgovinom i pozajmicom na probitak ljudi
asni i poteni? O tome ovisi srea tvojega naroda, o kralju! Je li sve pod tvojim
nadzorom i vlau? Gone li u tvojoj zemlji lupee i razbojnike preko svih brda i
dolina? Prua li se enama u tvojoj zemlji utjeha i zatita? Nadam se da nijednoj
od njih ne povjerava svoje tajne i da se u njih ne pouzdaje. Bharato, nadam se
da su tvoji doglavnici nepodmitljivi i da pravedno sude kada se povede spor
izmeu bogata i siromana. Bharato, je li daleko od tebe etrnaest kraljevskih
poroka: bezbonitvo, la, gnjev, neopreznost, neodlunost, zapostavljanje
mudrih, lijenost, povrnost, sluanje samo jednoga savjetnika, savjetovanje s
neznalicama nauke o koristi, odustajanje od plana, obznanjivanje tajna,
neostvarenje dobrih zamisli i brzopletost? 162 Kada Narada zavri svoju besjedu,
kralj Yudhithira izrazi mu svoje potovanje, pa poe odgovarati na svako od
pitanja koje mu rii bjee postavio, a na kraju ree: Uitelju, mi elimo stupati
162
Cio taj niz pitanja odnosi se na opa mjesta pravne, politike i upravne nauke (dharmaastra, arthaastra i
nitiastra) i time izrijekom tematizira te struke unutar Mahabharate. I to je jedan od koraka razvoja toga epa u
smjeru dharmaastre, kakvom se on tradicionalno znao smatrati.
79
putom vrline kojim stupaju vladari koji mogu potpuno vladati svojim duhom.
Sveti hitroumni ovjee, ti hodi mnogim raznim svjetovima to ih je Brahman u
davnini stvorio. Pitam te, brahmane, jesi li ikada i igdje vidio Sabornicu koja bi se
mogla mjeriti s mojom ili je ak nadmaiti?
Na to se Narada nasmijei pa ovako kaza Panduovu sinu pred svima
okupljenim kraljevima: Kralju, dijete moje, meu ljudima jo nikada ne vidjeh
niti saznah za palau nainjenu od dragulja i plemenitoga kamena koja bi bila
poput tvoje. No ja u ti sada opisati kakvo je boravite kralja preminulih, a i to
kakav je Indrin dvor. Pripovijedat u ti i o Brahmanovu nebeskome dvoru u
kojemu se raspruje svaka nelagoda. Sve te palae pokazuju u svojemu sklopu i
nebesniki i ljudski naum i predstavljaju sve vrste oblika na svijetu.
Na te Naradine rijei pravedni kralj Yudhithira sklopi ruke, a s njime i sva
njegova braa i svi prisutni u dvorani. Vladar onda zamoli Naradu: Opii nam te
palae, svi smo te eljni sluati!
Narada ree: Indrina nebeska Sabornica prepuna je svjetlosti. On ju je stekao
vlastitim podvizima. Svoju je palau sam sagradio, Bharato, a ona je dugaka
stotinu pedeset vodana,163 stotinu je iroka, a pet vodana visoka. Moe se po volji
kretati bilo kuda. U njoj nestaje slabost starosti, tuga, umor i strah, ona daruje
dobru kob. U njoj ima odaja sa sjeditima a ukraena je nebeskim drveem. To je
oaravajua Pukaramalini, moni kralju, koja pripada Indri stortvenome, a ja
sam je vidio svojim oima.
Sluaj sada kakva je kua Vivasvantova sina Yame: Nju je, Prithin sine,
sagradio Vivakarman i ona blista kao uglaano zlato. Prostire se na vie od
stotinu yoana. Sja sunanim sjajem i u njoj se moe nai sve to tko moe
poeljeti. Nije ni hladna ni pretopla, i svakome razgaljuje srce. U tome dvoru
nema ni slabosti starosti ni gladi ni ei. Nito se neugodno tamo ne moe nai, a
ni bilo kakvi zli osjeaji. U njoj se moe nai svaki predmet elje, boanske ili
ljudske, i sve to bi kome ustrebalo. Ima vode, i tople i hladne, slatke i ugodne. Tu
su i Kala164 i Mirtyu 165 i rtvovatelji i siddhe i mnogi yogini, tu su i pitri 166 raznih
skupina. Tu je i toak Vremena i slavni prinosilac rtvenoga masla, 167 pa i
grjenici iz ljudskoga roda, kao i oni to preminue u doba zimskoga suncovrata.
Tu su Yamini slubenici koji su odreeni da odbrojavaju dosueno vrijeme
svakome i svemu. Mnogo je tu onih koji dvore gospoda pravde 168 i teko ih je
pobrojiti po njihovim imenima i djelima. Kuntin sine, ova se prostrana palaa
kralja pitara kree po njegovoj elji.169
163
v. l, bilj. 47.
Kala je bog Vrijeme.
165
Mirtyu je bog Smrt, Umor.
166
Pitri su "oevi", preci aeni raznim prinosima potomaka.
167
Misli se: Oganj, Agni.
168
tj. Yamu.
169
Slijede opisi Varunine i Kuberine sabornice (ili dvora) i, na kraju, Brahmanove.
164
80
tj. Sunce.
Raasuya je rtva na kojoj se posveuje kralj. To je jedna od velikih katrijskih rtava poput vaapeye,
avamedhe ili sautramani. Pokretanje te rtve pokazuje dinastike tenje loze Panduove.
172
Brahmarakase su rakase koji su brahmani pa mogu vriti obrede.
171
81
173
v. I, bilj. 118. Kao bog dane rijei, Varuna je i bog kraljevske zakletve. I sam je kralj, vlada nad vodama, a
pri posveenju kralj se kropi vodama.
174
Carsko dostojanstvo: skr. samradguna, dostojanstvo samraa.
175
v. I, bilj. 35
176
Aila je Pururavas, sin Budhe i Manuove keri Ile. Budha je sin Some, koji se tu shvaa kao Luna ili
Mjesec. Njihovi su potomci kraljevi lunine loze. Njoj pripadaju gotovo svi slavni kraljevski rodovi u
Mahabharati: npr. Purui, a meu njima Bharate, pa Kurui (i Pandave) sjedne strane, i Yadui ili Yadave, a meu
njima Vriniji, pa Satvate i Andhake s druge. Ikvaku je sin Manua, a unuk Vivasvanta, koji se tu shvaa kao
Sunce. Njihovi su potomci kraljevi suneve loze. Meu njima se osobito istie rod Raghua koji slavi Ramayana.
82
83
179
Bhagavant "bogoviti" i "blagoviti, bogati" pridjevak je bogova i kraljeva, a u Mahabharati osobito Krinin.
esto se na engleski prevodi "the exalted one" i sl., pa ga prevodioci prenose kao "Uzvieni". On doista upuuje
na obogotvoravanje Krine u epu.
180
Snataka je ovjek, osobito brahman, koji je zavrio kolovanje u Vedama i obredima i, obavivi obredno
kupanje (snana), postao odrastao uen ovjek koji moe osnovati obitelj i dom. Prijelazno razdoblje od
kolovanja do domainstva posveeno je stanje.
181
Hrikea "Jeikosa" pridjevak je Krinin.
85
Dvoboj je poeo na prvi dan mjeseca karttika182 i slavni se junaci borahu bez
stanke i predaha punih trinaest dana. Kad ih uhvati etrnaesta no, vladar
Magadhe poe posustajati. Onda silni pogubitelj svojih dumana, jaki Bhima,
spopade snanoga arasandhu te ga podie uvis i stade njime vitlati. Okrene ga
do stotinu puta, pa mu pritisnu koljenom kimu i prelomi preko pola njegovo
tijelo a onda pusti strahotan pobjedniki urlik.
Graani s brahmanima na elu izaoe pred pobjednika i ukazae mu poasti
koje mu pripadaju. Osloboeni kraljevii i kraljevi ponudie Krini i Pandavama
svoju odanost i potovanje, a Krina ih sve utjei i obodri. Za kralja Magadhe
postavie arasandhina sina pa onda praeni dobrom sreom napustie Magadhu
s mnotvom bogatih poklona.
Mudri Krina i dvojica Panadava vratie se nakon svega u Indraprasthu i
Krina vesela lica izvijesti kralja Yudhithiru: O najbolji meu kraljevima, usud je
dao arasandhi smrt od Bhimine ruke, a utamnienim kraljevima slobodu. Oni su
se neozlijeeni vratili u svoje postojbine. I Krina, slavni Devakin sin, ode iz
Indraprasthe poto je mnoge kraljeve oslobodio strahovanja. Ta pobjeda uzdignu
jo vie slavu Pandava, a oni nastavie provoditi svoje dane razgaljujui srce
kraljice Draupadi. Kralj Yudhithira nepokolebljivo je slijedio sve to je pravedno
i u skladu s vrlinom, napretkom i zadovoljstvom i obavljao svoju dunost
branitelja podanika.
Jednom Aruna oslovi brata Yudhithiru: O najbolji meu vladarima, stekao
sam sve ono to je teko stei ma kako se arko prieljkivalo: i luk Gandivu i
razno oruje, veliku mo i saveznike, zemlju, slavu i vojsku. Mislim da je vrijeme
da napunimo i nae riznice. elim da nam zemaljski kraljevi plaaju danak.
Pravedni kralj Yudhithira ozbiljnim mu glasom odgovori: Prvae meu
Bharatama, poi i neka te prate blagoslovi svetih brahmana. Obraduj svoje
prijatelje, a neprijatelje sneveseli!
Praen velikom vojskom, Aruna poe u rat jezdei na svojim boanskim
kolima koja mu bijae poklonio Agni. Krenuli su u pohod i Bhima, Nakula i
Sahadeva, svaki vodei svoju vojsku. Aruna je pokorio sjever, Bhima istok,
Nakula zapad, a Sahadeva jug.183
Aruna najprije pokori Kulinde, Anartte i Kalakute, a potom potini i kralja
Sumandalu pa uz njegovu pomo udari na brojne kraljeve na otoku akala koji je
jedan od sedam svjetskih otoka. Boj bijae straan, no Aruna pobijedi i njih i
onda svi oni udrueni udarie na kraljevinu Pragyotia. Tu je stolovao kralj
Bhagadatta a njegova vojska bijae vrlo velika, a pomagali su mu i Kirate i mnogi
drugi ratnici koji stanovahu na morskoj obali. Poslije duga i ljuta okraja kralj
182
Karttika je mjesec kada puna Luna stoji u zvijeu Krttikas, Plejadama ili Vlaiima. Danas odgovara
donekle prijelazu s naega listopada na studeni. Svojevremeno je to bio dvanaesti mjesec po jednome kalendaru,
a slijedeim je (oko 12. XI.), Agrahayanom ili Margairom, poinjala nova godina.
183
To je digviaya "osvojenje smjerova svijeta", idealan pothvat velikoga vladara koji eli postati car,
samra, ili svevladar, akravartin "pekreta svjetskoga kotaa" po staroindijskoj predaji.
86
Bhagadatta ovako kaza Aruni: O dijete, ja sam Indrin prijatelj i ne moe se rei
da sam slabiji od njega, ali se u boju ne mogu pred tobom odrati. Reci mi, sine
Panduov, to mogu za tebe uiniti? Aruna mu na to odgovori: Ti si prijatelj
mojega oca i zato si i moj prijatelj. Ja ti ne mogu nareivati i zato dragovoljno
plati danak kralju Yudhithiri. Bhagadatta e nato: Sine Kuntin, preda mnom
ste i ti i Yudhithira jednaki. Uinit u to eli od mene.
Dhananaya onda udari na sjever i osvoji planinske klance i predgorja i
tamonjim kraljevima nametnu danak pa udruen s njima napadne kralja Brhantu
i uze mu kraljevinu, a onda sklopi mir s njime i krenu pokoravati sjeverne narode.
Pokorivi svu Himalayu i planine Nishkuta silni junak prijee i Bijele planine te
pokori zemlju Kimpurusha i podruja kojima vladaju Gandharve. Tada stie pred
sjevernu Harivamu i odlui i nju osvojiti, ali pred njega izaoe ljubazni
graniari, golemi i snani, pa mu se obratie: O junae, ima dovoljno pobjeda!
Ovdje ive Sjeverni Kurui i tu ne moe biti rata. ak da i ue amo, nee moi
nita vidjeti jer ovdje ljudske oi nito ne opaaju. Ako to eli, Bharato, reci
nam i mi emo ti usliati molbu.
Poto im Aruna ree to eli, oni mu kao danak dadoe mnogo nakita,
odjee nainjene za nebesnike, svilu i krzna kakva nose nebesnici. I tako, poto je
pokorio mnoge katriye i pljakaka plemena, junak se najzad vrati u
Indraprasthu, a pratila ga je golema vojska sastavljena od svih etiriju svojih
rodova.184
Moni vitez Bhimasena najprije na miran nain pridobi prostranu zemlju
Panala, potom za kratko vrijeme pokori Gandake, Videhe i Daarne, a zatim i
zemlju kraljeva Polinda, kraljeve Avamedhevaru i Sukumaru, pa na
Yudhithirinu zapovijest udari na iupalu, kralja edija. Kada kralj edija sazna
za njegovu namjeru, izae iz grada i doeka ga s dunim potovanjem.
Pokorio je Kosale, Matsve, Kai, Niade, Videhe i onda krenu na Magadhu
dok se pod nogama njegove vojske tresla zemlja. Poto uze i Magadhu, Bhima
udari na estokoga bojovnika Karnu pa i njega svlada i onda stie sve do morskih
obala i tu nadbi sva plemena Mleha. 185 Kraljevi Mleha zasue Bhimu pravim
pljuskom novca i dragulja, i bjee tu na stotine milijuna, a onda se strani Bhima
vrati u Indraprasthu i sve to golemo blago poloi pred noge pravednoga
Yudhithire.
Sahadeva okrene sa svojom vojskom na jug i potini sebi kraljevinu Matsya
i junane kraljeve Avantija, po imenu Vinda i Anuvinda. Zatim pobijedi kraljeve
Kosale, Pulinda i jo nekolicinu pa krenu dalje na jug i udari na majmunske
kraljeve Maindu i Dvividu s kojima se tukao sedam dana, a onda mu oni, premda
se jo nisu premorili, radosno predae darove za Yudhithiru. Pokorio je jo
mnoge dok nije stigao do morske obale i tamo se sukobio s plemenima Mleha i
184
185
etiri staroindijska roda vojske jesu: pjeaci, konjanici, bojna kola i slonovi.
Mlehe su "barbari", stari narodi.
87
nekim narodom kojega su pripadnici bili dopola ljudi a otpola rakase i tu osvoji
Bakreni otok. Njegovoj vlasti pokorie se i plemena Dravida, Kaliriga, a i mnoga
druga. Bistroumni Sahadeva posla Panduovu prvoroenomu sinu svu silu
dragulja, sandalovine, aloje i mnotvo nebesnikog nakita i skupocjena ruha i
vrati se kao pobjednik u svoju prijestolnicu.
Nakula je krenuo na zapad i pred njim se pokorie plemena Daarna, ibija,
Trigarta, Malava i jo mnoga druga, a onda on posla glasnike Krini koji prizna
njegovu vlast. Zatim mladi iunak produi dalje prema prijestolnici Madra a
njegov ujak alya takoer prihvati njegovu vlast zbog svoje ljubavi prema
Pandavama. Poto je neko vrijeme uivao ujakovo gostoprimstvo, mladi junak
poe dalje u osvajanje sve do morskih obala pa se i on kao pobjednik vrati pred
Yudhithiru i donese nebrojeno blago.186
Kada se kralj Yudhithira uvjerio u stanje u svojim riznicama i u
prostranstvo svojih imanja, on napokon odlui zapoeti rtveni obred jer mu ve
svi njegovi prijatelji i doglavnici govorahu: O blaeni, dolo je vrijeme da se
priprema za veliki obred. Vie ne oklijevaj!
Onda se na elu silne vojske pojavi Krina nosei sa sobom golemo blago.
Drevna dua Veda, Gospod prolosti, sadanjosti i budunosti 187 tim neiscrpnim
morem dragulja povea neizmjerno blago kralja Yudhithire, ali uvea time i jad
neprijatelja Pandava. Prijestolnicu Bharata razdrago je njegov dolazak kao
dolazak sunca mrani predio ili dolazak povjetarca teku omaru.
Yudhithira mu oda sve poasti, a onda mu radosno ree: Krino, ti si
zapravo taj koji je svekoliku zemlju potinio mojoj vlasti i tvojom milou sve je
ovo blago postalo moje! Sine Devakin, elim namijeniti ovo blago brahmanima i
nosiocima rtvenih ponuda, kako to obiaji nalau. Ti si taj kojemu dolii da mi
dopusti da ponem proslavu ove svetkovine i koji je pozvan da u njoj sudjeluje.
Ako ti bude prinosio ovu rtvu, ja u biti oien od grijeha.
Krina nato stade veliati Yudhithirine vrline i potom mu ovako kaza: Tigre
meu ljudima, ti si dostojan carskoga naslova! Ti obavi ovaj rtveni obred! Bude
li ga ti obavio i ponjeo zasluge koje on donosi, za sve nas to e biti velik uspjeh.
Meni povjeri neku od slubi i ja u sluati tvoja nareenja.
Onda Panduovi sinovi poee prema Krininim savjetima skupljati sve
prijeko potrebne potreptine za izvoenje obreda raasuya. Uzvienog brahmana
Dvaipayanu, koji bijae kao utjelovljenje samih Veda, postavie za rtvenoga
sveenika i imenovae Brahmanom ove rtve. Kada sve bjee pripremljeno,
Yudhithira naredi Sahadevi: Ne oklijevaj, nego poalji odmah hitre glasnike da
pozovu sve na rtvenu sveanost.
Tako otpoe velika rtvena svetkovina nenadmanoga junaka, slavnoga
Panduova sina. Bjee nalik na svetkovinu koju je proslavljao glavom Indra na
186
Svaki od etiri brata napreduje na svoju stranu svijeta do obala oceana. Imena naroda u opisima osvajanja
dijelom su ukras pa se mogu ponavljati, pa katkada i proturjeiti poznatim prostornim odnosima.
187
Ovi izrazi oito ovdje poistovjeavaju prijatelja Pandava Krinu s vrhovnim boanstvom, Vinuom.
88
90
91
nemam vie mira i, sve dok budem gledao to blagostanje Panduovih sinova, moje
e srce gorjeti u ognju.
Onda se javi akuni: O istinoljubivi, uj kako e moi stei to nenadmano
blago Panduova sina: Bharato, ja sam majstor u kockanju i nema mi ravna u svim
trima svjetovima. Kuntin se sin voli kockati, ali nije tome vjet. Bude li izazvan
na bitku ili kocku, on e se, sigurno, odazvati, a ja u ga u svakome bacanju
pobijediti na prevaru.
Dhrtaratra e na to: Ja uvijek sluam savjete svoga ministra Vidure ija je
mudrost neizmjerna. Izvjestit u te kada ujem njegov sud o tome. Na to
Duryodhana planu: Bude li se s Vidurom savjetovao, on e te odvratiti od mojega
nauma, a ako ti, kralju, odustane, skonat u svoj ivot. Kada budem mrtav, ti se
moe radovati s Vidurom, a cijela kraljevina bit e tvoja. to u ti ja?
Sasluavi Duryodhaninu alopojku, Dhrtaratra ne znade to e sa sobom
pa se prikloni njegovim zahtjevima: Zaposlite zanatlije ree on i naredite im
da odmah sagrade velianstvenu palau sa stotinu vrata i tisuu stupova.
Uinivi to da bi umirio svojega sina, kralj Dhrtaratra posla glasnika da
pozove Viduru. Bez njegova znanja nikada nije donosio odluke. Dobro je znao
kakvo zlo moe izai iz kocke, ali sada osjeti da je ipak tome naklonjen. im je
uo za kraljevu nakanu, Viduri bi jasno da Kalijevo 191 vrijeme dolazi. Doavi
pred svojega starijega brata, pokloni se pred njegovim stopalima i ovako mu ree:
Ne odobravam tvoju odluku. Tebi, kralju, ne dolii da meu svojom djecom
odobrava razdor koji e proistei iz kockanja.
Dhrtaratra mu na to odgovori: Kattre, ako bogovi budu milostivi, nee biti
svae meu mojim sinovima. Ja sam siguran da nam je ovo namijenila sama
sudbina. Budemo li u blizini Drona, Bhima i ja, a i ti sam, nema te sudbine koja
e posijati zlo meu nas. Zato upregni hitronoge konje i putuj u Khandavaprasthu
brzinom vjetra i jo danas dovedi ovamo Yudhithiru. To je, Viduro, moja odluka i
nemoj mi vie nita rei. Mislim da sudbina o svemu odluuje.
Vidura razumje da na ovome rodu lei prokletstvo i ode odatle s tugom u
srcu. A Dhrtaratra, Ambikin sin, vidje to Vidura misli o svome tome i odmah
pozva svojega sina pa mu nasamo stade govoriti: Gandharin sine, ne uputaj se u
kocku. O jakoruki, jede sve to je najbolje i oblai najljepe haljine i ima sve
ono to obian ovjek ne moe sebi nikada priutiti. Za ime onda ali? Monie,
vladaj svojom mnogoljudnom kraljevinom i uivaj u svojemu blagu poput
nebesnika.
Duryodhana mu odvrati: Ja sam bijedni grjenik, o kralju, jer objedujem i
oblaim se, a uvijek gledam na svojega neprijatelja. Kazano je da je bijednik onaj
koji bez ljubomore u srcu gleda na blagostanje svojega dumanina. O kralju, ne
znam ak ni imena svih onih dragulja to sam ih gledao u tome dvorcu.
191
Kali je gubitnika strana kocke ili gubitniki zgoditak sa samo jednom tokom. Po njemu se zove
posljednja yuga u krugu: v. l, bilj. 37. Mahabharata i opijeva dolazak Kaliyuge koju priprema ovo kockanje u
sabhi, zatim bitka na Kuruketri i, napokon, Krinina smrt.
93
Gledao sam sve to bogatstvo svojega neprijatelja i nisam mogao doi k sebi.
Bezbrojni brahmani koji su uvali stoku i radili najnie poslove kako bi ugodili
kralju Yudhithiri ekali su na vratima s tri stotine milijuna to ih prikupie za
danak i nisu mogli dobiti doputenje da uu u palau. Silni kralj Bhagadatta,
junaki gospodar Pragyotie, ekao je na ulazu na elu mnogobrojnih Yavana i
nije mogao ui da preda danak u konjima najbolje pasmine, brzima kao vjetar.
Bijae tu sva sila kraljeva koji donesoe Yudhithiri mnogo zlata i srebra i njima
bi doputeno da uu u njegovu palau. Balhike su mu donijeli mnotvo koa od
jelena i odjeu od jute i od nekakvih vlakana to ih prave kukci. Dadoe mu tisuu
odora koje nisu bile napravljene od pamuka, a boja im bjee kao boja lopoa.
Donijeli su i miomirise i tisue dragoga kamenja raznih vrsta, ali i oni ostadoe
ekati na vratima ne dobivi doputenje da uu u palau.
Tagane su donijeli itave hrpe zlata to ih iz podzemlja donose mravi i koje
je po njima i nazvano. Svaki je kralj doveo na dar tisuu slonova s kljovama kao
pluna drala, pokrivenih zlatnim vijencima i finim pokrovcima, tako da bjehu
nalik na lopoe to cvjetaju. Kralj Matsya dade kao danak dvije tisue slonova
prekrivenih zlatom. elei uzdii Arunino dostojanstvo, Vasudeva dade etrnaest
tisua slonova. Sve kaste, visoke, srednje i niske, dooe iz svih zemalja svijeta u
Yudhithirino boravite i nainie od njega sredite svijeta.
A ja sam gledao kako zemaljski kraljevi darivaju neprijatelja basnoslovim i
divnim poklonima i elio sam presvisnuti od jada. Deset tisua isposnika koji
uzdravaju svoje ivotno sjeme jedu svakoga dana iz zlatnih tanjura u
Yudhithirinoj palai, a Draupadi, kralju, nadgleda svakoga da li je jeo, pa ak i
bogalje i patuljke, a nita ne okusi prije nego to sve namiri. Kralju, Kuntinu sinu
ne plaaju danas samo Panale zbog rodbinskih veza, a Andhake i Vriniji zbog
prijateljstva.
Glavaru Kurua, vidjevi sve to, postao sam blijed i izmuen i mojoj alosti
ne pomae nikakvo razmiljanje! Vidura je uvijek bio sklon initi dobro
Pandavama i on e te, zasigurno, odvratiti od onoga to treba uiniti. Kocku su
ljudi izmislili jo u najdrevnije doba i tu nema nikakve propasti ni potezanja
oruja.
Dhrtaratra mu tada odgovori: Ne dopadaju mi se ove tvoje rijei, ali radi to
ti je volja, kralju ljudi. Znaj samo da e zaaliti bude li tako postupao. To je
pretkazao i ueni Vidura koji je uvijek stupao stazom istine i mudrosti.
I tako, protiv svoje volje, ode Vidura u boravite mudrih Panduovih sinova
kako mu je to zapovijedio Dhrtaratra. Kralj Yudhithira, uvijek odan vrlini,
doeka ga s dunim potovanjem pa mu ree: Ksattre, ini mi se da si neveseo.
Dolazi li u miru? Nadam se da Dhrtaratrini sinovi sluaju svojega starog oca.
Nadam se da se i narod potinjava Dhrtaratrinoj vlasti.
Vidura mu odgovori: Slavni kralj i njegovi sinovi zdravo su i dobro i
okrueni svojom rodbinom. Kralj vlada poput Indre na nebesima, sinovi ga
94
96
ono to mu vlastita pamet nalae. Idi kamo te oi vode, Viduro! Neasna ena
kad-tad napusti svojega mua, ma kako je on tetoio i pazio!
Vidura e opet Dhrtaratri: Doista je srce kraljeva prevrtljivo! Najprije te
uzmu pod svoje okrilje, a onda te umlate kijaom. Djetinjast je onaj kralj koji
najprije prihvati prijatelja, a onda mu stalno nalazi zamjerke. Ako ti je elja,
kralju, sluati hvalospjeve i za zlo i za dobro koje poini, ti onda uzmi enu za
savjetnika, ili kakvu ludu ili to slino. Na ovome svijetu ima dosta takvih kojima
je laskanje na jeziku, ali je malo onih koji umiju izrei runu istinu, a jo ih je
manje koji e je sasluati. Ovo je pouka kralju koju u pomno nauiti: pametan
ovjek ne ljuti naprasnika kojemu je otrov ak i upogledu.
Tada akuni oslovi Yudhithiru: O kralju, ti si izgubio mnogo blaga koje
pripada Pandavama. Reci nam ako ti je jo neto preostalo. Yudhithira e na
to: Ostalo je, akuni, jo dosta blaga: tu je moj grad i moja kraljevina, svi moji
posjedi i sva dobra koja ne pripadaju brahmanima, pa i podanici koji nisu
brahmani. Zaigrat u s tobom jo jednom, a neka zalog bude to to mi je ostalo.
akuni jo jednom baci kocke, prevari, pa ree: Gle, dobio sam! Tada
ree Yudhithira: Moje je blago i ovaj mladi grimiznih oiju, silan poput lava i
irokih plea. Neka moj ulog bude Nakula.
akuni baci kocke i ree: Vidi, dobio sam! Nakula je sada u naoj vlasti!
Koga e sada zaloiti?
Yudhithira odgovori: Sahadeva dijeli pravdu. U svijetu je na glasu zbog
svoje uenosti. Njega sada zalaem premda to doista nije zasluio.
akuni opet baci kocke pa kaza: Gle, i sada sam dobio! Pa onda upita: O
kralju, upravo dobih Madrine sinove. Oni ti jesu dragi, ali bih rekao da Bhimu i
Arunu vie cijeni.
A Yudhithira odvrati: Bijednie! Ti nema ni obraza ni asti! eli nas
zavaditi, ali znaj da u svima nama kuca jedno srce! akuni mu odvrati:
Klanjam se pred tobom. Ti zna, Yudhithiro, da kockari u uzbuenju buncaju
kojeta to ni u snu ne bi mogli rei.
Onda e Yudhithira: Sada je moj ulog Aruna koji nas poput lae prevozi
preko uzburkana mora bitke. On u boju uvijek pobjeuje i najvei je junak na
svijetu. akuni spremno prihvati, baci kocke, prevari, pa ree: Gle, dobio sam!
Yudhithira e opet: O kralju, koliko god da ni on ne zasluuje da i njega
zaloim, ja u to uiniti! Moj je ulog Bhimasena, na predvodnik, uvijek prvi u
boju, koji nikada ne oprata uvredu, a po snazi nitko mu u svijetu nije ravan!
akuni baci kocke, opet prevari i kliknu: Gle, dobio sam! pa nastavi:
Mnogo si izgubio, Kuntin sine, i konje i slonove pa ak i svoju brau. Reci, ima
li jo neto to ti je ostalo?
Yudhithira odgovori: Jo nisam izgubio sebe. Ja sam najstariji od brae i
njima sam drag. Ako mene dobije, ja u initi ono to takva osoba treba da ini.
Nato akuni spremno baci kocke i opet prevari pa kaza: Gle, i tebe sam dobio!
97
Dopustio si da i sam sebe izgubi na kocki. Velik je to grijeh! U tebe je, kralju,
bilo jo blaga i zato si, izgubivi sebe, poinio grijeh. Ti ima jo jedno blago koje
nisam dobio, a ono je tebi najdrae! Zaloi Krinu, 193 kraljevnu Panala, pa bi
tako mogao osloboditi sebe.
Yudhithira tada ree: Moj e ulog biti tankostruka Draupadi bujnih vitica i
crvenih usana. Igrat u s tobom, Subalin sine! Kada to izree pravedni kralj
Yudhithira, svi stariji glavari u skupu povikae: Sramota! i cio se zbor
uskomea i svi se prisutni kraljevi rastuie. Bhimu, Dronu i Kripu obli znoj, a
Vidura je stezao glavu akama i osjeao se kao da se zemlja otvara pod njime. A
Dhrtaratra se, veselei se, raspitivao: Jesu li je dobili?... Jesu li je dobili? i ne
mogae sakriti svoje osjeaje.
Uto akuni, opijen pobjedom, baci kocke stalno ponavljajui: Ima jo jedan
ulog koji ti je drag! Ima jo jedan ulog! a onda uzviknu: Gle, opet sam dobio!
i pokupi kocke koje je bacao.
Onda se Duryodhana okrene Viduri pa mu kaza: Hajde, Kattre, dovedi nam
amo ljubljenu suprugu Pandava! Neka isti odaje i neka stanuje s ostalom
sluinadi. Dovedi je nasilu ako ustreba!
Ali Vidura mu odvrati: Ne vidi li, maloumnie, da se tim rijeima vezuje
kao konopima? Vidi li da si jelen koji izaziva sve ove tigrove? Po mojemu,
Krina ne moe biti robinja jer je kralj nju zaloio kada ve bjee izgubio svoju
slobodu. Dhrtaratrin sin stjee ovo blago na kocki kao to bambus donosi plod
prije no to e umrijeti.
A Duryodhana, pijan od taine, prezrivo mu dobaci: Pljujem ja na Kattra!
Uto mu pogled pade na Pratikamina, koijaeva sina, pa mu ovako ree pred
tim asnim skupom: Idi, Pratikamine, i dovedi amo Draupadi! Ti se ne boji
Panduovih sinova. Samo Vidura bunca onako od straha.
Pratikamin poslua zapovijest i ode u odaje dodijeljene Pandavama pa ree
estitoj Draupadi: Potovana kraljevno, kralj je Yudhithira, opinjen igrom, ak i
tebe zaloio i izgubio te! Sada pripada Duryodhani i doao sam po njegovoj
zapovijesti da te odvedeni meu sluavke.
to to zbori, Pratikamine? nato e Draupadi koji se to kralj kocka
stavljajui svoju enu u zalog? Zar nije imao nita drugo zaloiti?
Pratikamin joj ree: Upravo zato to vie nita nije imao, Panduov je sin
zaloio tebe. A Draupadi e: O sine sute, vrati se natrag i pitaj onoga koji se
kockao je li prije izgubio sebe ili svoju suprugu. Donesi mi njegov odgovor pa me
onda moe voditi kuda ti je drago.
Glasnik se vrati i pred svima ree to im je Draupadi poruila, ali je
Yudhithira utio kao da bjee izgubio pamet. Duryodhana onda ree: Neka
kraljevna doe i neka mu sama postavi pitanje. Neka svi uju to e njih dvoje
jedno drugome rei. Pratikamin opet ode, ali mu kraljevna porui: Idi natrag na
193
Krina je Draupadi
98
sabor i ponovi moje pitanje. Ja sam spremna initi ono to mi mudri starjeine i
pravdoznanci jasno reknu.
Suta poslua Yanaseni194 i vrati se u dvoranu i prenese poruku, ali su svi
gledali u zemlju i nitko ne prozbori ni rijei. Svi su znali koliko je Duryodhana
zadrt i goropadan. A Duryodhana se tada okrene svojemu bratu Duasani: Ovaj
sin mojega koijaa slabouman je, Duasano, a i boji se Bhime. Idi ti i dovedi mi
je amo makar je morao nasilu vui. Nai neprijatelji sada ovise o naoj milosti.
to nam sada mogu nauditi?
Na te bratove rijei skoi kraljevi Duasana oiju zakrvavljenih od bijesa
pa ode u Draupadine odaje: Doi, o Panali ree on Draupadi ti dobivena
na kocki! Doi lopoooka i pokori se Kuruima jer su oni sada tvoji gospodari.
Poteno su te dobili na kocki i zato doi u sabornu dvoranu.
Jadna Draupadi pokri svoje ublijedjelo lice rukama pa onda skoi i potra
prema enskim odajama u palai staroga kralja. Duasana jurnu za njom urlajui
od bijesa pa je uhvati za duge crne vitice valovite kose. Surovo je tresui i
poteui za kosu, dovue u sabornu dvoranu bespomonu kraljevnu koja je
cviljela kao bananino stablo u oluji.
Raupana i s odjeom napola razvezanom srameljiva Draupadi, obuzeta
gnjevom i jedva pri svijesti, ree Duasani: Vidi se da ti ovdje svi povlauju!
Obiaji su katriya u nepovrat nestali! Da nije tako, ne bi svi ovi Kurui mirno
gledali kako se ovdje kaljaju vrlina i pravda! Starjeine Kurua sasvim su
onemoali! Zar bi inae mogli mirno gledati ovaj zloin?
Duasana je vidio kako ona pogledava na svoje bespomone mueve pa ju
je jo silovitije vukao i podvikivao: Robinjo! glasno se smijui, a i Karna se
smijae s njim radujui se tomu prizoru. Onda se Draupadi obrati Bhimi: Kralj je
pozvan na ovaj sabor i izazvan je da se kocka iako nije tome vian, i to s
varalicama i okorjelim kockarima. Kako se onda moe rei da je svoje uloge
davao svojevoljno? U ovome skupu ima Kurua koji imaju i sinove i snahe pa neka
dobro razmisle o ovome.
Za to je vrijeme Duasana dobacivao Draupadi neuljudne i grube rijei dok
je ona promatrala svoje rastuene gospodare.
Bhima se vie nije mogao uzdravati pa dade oduka svojemu bijesu:
Yudhithiro, kockari imaju u svojim kuama dosta ena raspusne naravi, ali imaju
prema njima milosti i ne stavljaju ih na ulog u kocki! Sav danak i blago koje si
uzeo od kralja Kaija i sve dragulje koje ti drugi kraljevi poklonie, i sva naa
kola, oklope i oruje, nau kraljevinu, pa ak i nas same, sve si izgubio na kocki i
nita me od toga nije razgnjevilo jer ti si na gospodar.195 Ali predaleko si otiao
kada si zaigrao uloivi Draupadi! Neka moj gnjev radi nje padne na tvoju glavu!
Ruke u ti spaliti zbog toga!
194
Yanaseni je Draupadi.
Tolika se poslunost duguje glavaru obitelji: ocu ili najstarijemu bratu. To je cijena sloge zahvaljujui
kojoj braa mogu vladati zajedno.
195
99
sve do jednoga pobiti! O najbolji meu Bharatama, za nas postoji samo jedan
izlaz: da se ponovno kockamo s Pandavama. Brhaspati 196 je rekao da nema
nepotene obmane ako slui pobjedi nad nadmonijim neprijateljem. Onaj tko
ovaj put izgubi na kocki, morat e otii u umu, u progonstvo, i ivjet e tako
dvanaest godina. Trinaestu godinu morat e provesti ivei meu ljudima, ali, ako
ga prepoznaju, morat e opet u umu na jo dvanaest godina. Ili jedni ili drugi od
nas neka tako ive. Zato dopusti, o kralju, da jo jednom zaigramo! Pozovi
Pandave natrag da opet bacamo kocku. Ne budemo li tako uinili, mi smo
izgubljeni! Oe moj, kada se Pandave poslije trinaest godina vrate iz progonstva,
lako emo ih moi pobijediti jer emo dotle stei mone saveznike i uvrstiti
svoju vlast.
Pokoleba se Dhrtaratra pa ree: Potecite i pozovite Pandave da se vrate.
Nije bitno ako su ve daleko odmakli. Neka dou i neka ponovno zaigraju.
I tako poslae teklia da Yudhithiru pozove natrag. Kada ga je sustigao, on
mu ree: Kralju Yudhithiro, cio se sabor opet okupio i tvoj mi je otac 197 naredio
da te pozovem da se vrati. eli da doe i da ponovno igra.
Na to e Yudhithira: Sva stvorenja snalazi po naredbi Tvorevoj dobro ili
zlo. Ako se moram kockati, kockat u se. Znam da ovaj novi poziv vodi u moju
propast. Pa ipak, ne mogu se ogluiti o kraljevu naredbu. Tako govorei,
okretao je svoja kola.
Vratie se u Hastinapuru i, nagnan sudbinom, Yudhithira opet sjede sa
akunijem za kocke. Srca njegovih prijatelja obuze gorki jad.
akuni mu ovako kaza: Stari ti je kralj vratio sve tvoje blago. To je vrlo
lijepo. No sluaj me sada paljivo jer je sada u pitanju drukiji i vrlo visok ulog.
Ako nas pobijedi na kocki, otii emo u progonstvo na dvanaest godina. Sve to
vrijeme nosit emo jelenje koe, a kada doe trinaesta godina, ivjet emo meu
ljudima, ali ako nas budu prepoznali, vratit emo se u umu da u progonstvu
provedemo jo dvanaest godina. Ako ti bude pobijeen, vi ete ivjeti u umi, ti,
tvoja braa i Draupadi s vama. Kada bude istekla trinaesta godina, onaj tko je
izgubio dobit e natrag svoju kraljevinu. Yudhithiro, baci kocke da igramo!
Yudhithira mu na to odgovori: akuni, kako da kralj poput mene, koji zna
svoje dunosti,198 odbije takav izazov?
Tada akuni baci kocke i ree: Dobio sam, Yudhithiro!
I tako se pobijeeni Panduovi sinovi spremie da pou u umu. Jedan za
drugim odbacie oni svoje kraljevske haljine i obukoe jelenje koe. Gledao ih je
196
Brhaspati je, prema Mahabharati, osniva arthaastre, nauke o dobrobiti ili politike nauke. No pod
imenom Barhaspatyarthaastra sauvala nam se samo relativno mlada verzija nekoga starijeg dijela. I jedna od
dharmaastra, obredno-pravnih prirunika, naziva se po Brhaspatiju Brhaspatismrti. ini se da je ona komentar
uz Manavadharmaastru ili Manusmrti.
Posebno je pitanje pamti li se pod tim Brhaspatijem koji stvarni stari autor ili se naprosto misli vedski veliki
bog sveenik kojega epsko-puranska predaja pamti kao riija, mudraca.
197
Dhrtaratra je, naravno, Pandavama stric, ali po oevoj smrti zauzima njegovo mjesto i ast.
198
v. II, bilj. 35.
103
105
trae sada moju zatitu i ukazuju mi svoje potovanje i ja u se svim svojim srcem
zauzeti da opravdam njihovo povjerenje, ali sudbina je neumitna i ja protiv nje ne
mogu nita. Dhrtadyumna je porijeklom nebesnik i blistav je poput ognja. Roen
je s oklopom, s lukom i strijelama, a ja sam smrtno bie i izgubit u ivot budem
li se s njime sukobio. irom se svijeta zna da se on rodio da bude moja propast. Ti
si taj uzrok, Duryodhano, zbog kojega e mi brzo doi taj strani as. Tvoja srea
nee dugo trajati. Zato prireuj rtvene obrede, dijeli darove i uivaj u svemu to
ti srce eli jer e te za etrnaest godina od dana dananjega stii velika nesrea.
Pred kralja Dhrtaratru koji je, obuzet sumornim mislima, sjedio gorko
uzdiui doe Sanaya pa ga upita: O zemaljski gospodaru, osvojio si itavu
zemlju i sve njezino blago. Poslao si Pandave u progonstvo. Poradi ega sada
toliko tuguje?
Nato e Dhrtaratra: Zar nemaju za ime aliti oni kojima predstoji okraj sa
silnim Pandavama na njihovim velikim kolima i sa svim njihovim saveznicima?
Sanaya e na to: Kada bogovi nekoga ele upropastiti i obeastiti, oni mu
najprije uzmu pamet. Kada propast naie, razum zatrovan grijehom prihvaa zlo
kao dobro i vrsto prione uz njega.
Dhrtaratra ree na to Sanayi: Sanayo, pogled ojaene Drupadine keri
moe sagorjeti itav svijet. Ne znam ima li nade da mi makar jedan sin ostane
iv?
106
Knjiga trea
VANAPARVAN
Knjiga o umi
Vaiampayana govorae: Pobijeeni na kocki i nakon ljutih uvreda to im ih
uputie opaki Dhrtaratrini sinovi i njihovi prijatelji, Kuntini sinovi izaoe iz
Hastinapure. Proli su kroz vrata zvana Vardhamana, ponijevi svoje oruje sa
sobom, i skupa s Draupadi krenuli na sjever. Graani koji su ili za njima stadoe
tada pred njih sklopljenih ruku i rekoe im: Budite blagoslovljeni! Kamo odlazite
i zato nas ostavljate u ovome jadu? Znamo da su vas okrutni dumani prevarom
pobijedili, ali vama ne prilii da tako ostavite voljene podanike i prijatelje uvijek
spremne da vam uine po volji. Ne elimo da nas propast snae zato to ivimo
pod vlau Kurua! Kada se s budalama neprestano ivi, um se pone smuivati
kao to i sklonost vrlini proistjee iz druenja s dobrima i mudrima.
Yudhithira im nato odgovori: Blagoslov je na nama kada i narod i brahmani
suosjeaju s nama i pripisuju nam ak i one zasluge kojih nemamo! Ja i moja
braa ipak vas molimo da imate prema nama naklonosti i samilosti i da se vratite
u Hastinapuru jer tamo ive na djed Bhima, kralj Dhrtaratra i Vidura. Tamo je i
moja majka, a i mnotvo mojih dobromiljenika ivi tamo. Ako nam zaista elite
dobro, vratite se i s ljubavlju njegujte one koje vam povjeravamo.
Uz bolne jecaje narod poe zaostajati, a Pandave se popee na svoja kola i
pooe. U smiraj dana stigoe do golema banyanova 200 drveta na obali Gange i tu
se oprae svetom vodom i ostadoe prenoiti. Brahmani koji su sa svojim
uenicima i rodbinom ili uz njih zapalie sada svoje svete vatre pojui Vede i
razgovarajui. Svojim umilnim glasovima tjeili su i bodrili prvake roda Kurua. 201
Ta veer bijae u isti mah i lijepa i strana.
Svanuo je novi dan. Brahmani koji se uzdravaju proeci dooe pred
Yudhithiru, a on im ovako ree: Nae je blago opljakano i nemamo vie
kraljevinu. Sada emo ui u duboku umu i hranit emo se voem i korijenjem, a i
onime to ulovimo. uma je puna gmazovaca i grabljivica i svakojakih opasnosti i
trpjet ete mnogo bijede i nevolje. Zato se, brahmani, vratite gdje je kome volja.
Brahmani mu na to odgovorie: Ne pristoji ti, kralju, da nas tako ostavi jer na
je put kuda god ti ide!
Yudhithira im odvrati: Moja me bijeda ini ovjekom dostojnim prijekora.
Neka sramota padne na glave podlih Dhrtaratrinih sinova! I rekavi to, kralj
sjede na zemlju i zaplaka, a onda im stade besjediti: O brahmani, ne elim ja
imanje da bih uivao u njegovim blagodatima. Domovi dobrih ljudi nikada ne
200
Banyan, skr. vata, nygrodha, lat. Ficus Indica, golemo drvo kojemu se grane znadu sputati do zemlje i
putati korijenje koje podupire grane stabla, tako da jedan banyan moe nekada pokriti iroko podruje.
201
Pandave su ogranak Kurua pa se i oni mogu nerazluno zvati Kuruima, a osobito najboljima od Kurua.
107
To su vapae ili vapake "oni koji se hrane psima (kuhaju pse)". To je naziv za za potomke andale i
brahmanke po tradicionalnog teoriji.
andale su u sanskrtskoj predaji jedna od najprezrenijih nedodirljivih dakle izvan stalekih drutvenih
skupina. Po tradicionalnome nauku u tu skupinu ulazi onaj tko je roen iz najneprirodnije staleke veze: veze
udre s brahmankom, te potomci takve osobe.
203
Vaivadeva je prinos ujutro, uveer i prije objeda kojim se aste "Svebozi", prinose mali prinosi
pripravljene hrane bozima koji ovjeku daju hranu i Agniju "Ognju" koji je kuha i prenosi bogovima.
Iza prinosa svetoj rijei Veda i bogovima daju se svakodnevno i prinosi precima, ljudima i svim biima. To se
zove "velika rtva", mahayana.
204
Odlomak sa zvjezdicom * nije uao u tekst kritikoga izdanja.
108
Vrli Kuntin sin pade pred noge Dhaumyi, izgrli svoju brau, a onda se zaputi
kuhinji, gdje ga je uz duno potovanje doekala Draupadi, pa sjede sam da kuha.
A ista hrana sa svima etirima okusima umnoavala se, ma koliko je malo bilo, i
postala neiscrpna. On onda nahrani brahmane, pa svoju mladu brau i napokon
sebe. to bjee preostalo on dade Draupadi i, kada se i ona najela za taj dan, kotao
presui.205 Onda se svi zaputie k umi Kamyaka.
Kada su Panduovi sinovi otili u umu, tuga obuze kralja Dhrtaratru kojemu
znanje bjee njegov oinji vid. On zapita vrloga Viduru: Ti odlino poznaje
pravicu i istim oima gleda na sve Kurue. Reci mi to mi je initi? Kako da se
umilim graanima da nas do korijena ne bi zatrli?
Vidura mu odgovori: Mudraci kau da je vrlina temelj kraljevine. Tvoji
sinovi mogu vratiti mjesto meu dobrim ljudima ako se Pandavama vrati ono to
si im dao. Najvia je vrlina kada je kralj zadovoljan svojim posjedom i ne eli
tuega. Neka zemljom vlada bestrasni Aataatru, 206 a Duryodhana, Karna i
akuni neka ga s marom slue. Neka Duasana pred cijelim dvorom zatrai
oprotaj od Bhime pa e nas onda svi zemaljski kraljevi potovati. Eto, pitao si
me, a ja drugoga odgovora ne znam.
Nato e Dhrtaratra: To to zbori pred ovim skupom, Viduro, nije za nae
dobro, ve za dobro Pandava. Zar radi Pandava mogu odbaciti svoje roene
sinove? Viduro, ja te visoko cijenim, ali to to mi veli sasvim je naopako. Idi
odavde ili ostani! ini to te volja! Ma koliko se neasnoj eni ugaalo, ona e
ipak napustiti mua.
Rekavi to, Dhrtaratra ustade i povue se u svoje odaje. Vidura ree: Nije
tako pa se otputi tamo kamo su otili Kuntini sinovi.
Idui od ume do ume, Panduovi su sinovi napredovali prema zapadu.
Napokon ugledae pred sobom umu Kamyaka u divljoj ravnici uz obale rijeke
Sarasvati. Tu ih pronae Vidura koji je putovao sam s jednim jedinim kolima. 207
Pandave ustadoe i doekae Viduru dobrodolicom. Poslije uobiajene
ceremonije on im ispria o svojoj prepirci s Dhrtaratrom i na kraju ree: Doista
e Kurue snai propast. Kao ni kapljica vode na lotosovu listu, tako se ni moji
savjeti ne mogahu zadrati u Dhrtaratrinoj pameti. Sluaj me zato ti i upamti
moje rijei: Mudar ovjek strpljivo podnosi zla koja mu nanose protivnici i
umnoava snage kao to se mala vatrica postupno prometne u velik poar. Takav
e ovjek zavladati Zemljom. Tko dijeli blagostanje s onima to su mu odani,
imat e u njima drugove u nesrei. Sine Panduov, dijeli svoj objed s njima i budi s
njima iskren i ljubazan. Od toga svakome kralju raste mo.
Yudhithira e na to: Tako e i biti, a svaki tvoj savjet pomno u posluati.
205
Tvrdnja o pranjenju lonca ima vrlo sumnjivu rukopisnu potvrdu na prirupku samo jednog rukopisa, ali je
ula u sva tiskana izdanja do kritikoga.
206
Aataatru je pridjevak Yudhithire. Znai "Onaj kojemu se (ravan) protivnik (jo) nije rodio".
207
Bez uobiajene pratnje.
109
110
iz Saubhe odjeknue krici onih koji su umirali i padali u dubine monoga oceana.
Presjeenih vratova i otkinutih ruku padali su danave gromoglasno urlajui, a
morske su ih ivotinje prodirale. Vidjevi kako padaju njegovi ratnici, Salva se
poe protiv mene boriti stvarajui privienja. Neprestano me je zasipao
buzdohanima i ralima, krilatim kopljima i sulicama, bojnim sjekirama i
maevima, gromovima i metnjima, ali ja sam njegove opsjene unitavao svojima.
Vidje on da mi njegova privienja ne mogu nauditi pa poe na mene bacati
goleme stijene. Tada nastade tama, Bharato! Dan je bio as taman as svijetao,
smjenjivali su se mraz i vruina, pljutalo je ugljevlje, padao pepeo i svakakvo
oruje. Svojom mou priina razbio sam i ta privienja i svuda naokolo sipao
svoje strijele.
Onda se, silni kralju, nebeski svod obasja svjetlou kao od stotinu sunaca,
stotinu mjeseca i deset tisua zvijezda. Nitko vie nije znao je li dan ili no niti je
mogao odrediti strane svijeta. Zbunio sam se, ali stavih na tetivu oruje zvano
Pranastra.211 Ono odletje poput pahuljica istoga pamuka otpuhanih vjetrom.
Kada opet nasta svjetlost, ja se ponovno uhvatih ukotac sa svojim neprijateljem.
U taj as alvin grad nesta pred mojim oima a ja stadoh zauen. Vojska
danava strano zaurla. Ja sam upravo to i ekao pa stavih na tetivu oruje koje
moe pogoditi neprijatelja koji se uje, ako se i ne vidi, i urlanje danava prestade.
Danave strahotnih oblija stadoe me zasipati golemim kamenjem koje me ubrzo
zatrpa nagomilavi se nada mnom poput kakva mravinjaka. Ja se onda latih
groma, omiljenoga Indrina oruja koje moe ruiti stijene i njime razbih sve to
kamenje. Vidjevi da su nam konji gotovo na izdisaju, moj mi koija Daruka
ree: Potome Vrinija, zaboravi na samilost i ne odugovlai vie. Napregni sve
svoje sile i pogubi ga!
Ja mu onda rekoh: Stani malo! i stavih na tetivu svoje najmilije, blistavo i
ognjevito oruje, nebeskoga porijekla i neprevarljivo. Ono moe prodrijeti u sve.
Rekoh: Uniti Saubhu i sve neprijatelje koji su u njoj! i poslah ga silom svojih
ruku i svoje srdbe ulivi u njega mo mantra. Silni kolut Sudarana, otar poput
britve i bez mrlje, nalik Yami Unititelju, kadar da u boju u pepeo pretvori yake i
rakase i danave, a i kraljeve roene u neistim plemenima, podie se u nebo
strahotno blistajui nalik na drugo Sunce na kraju yuge. Stigao je do grada
Saubhe kojemu sjaj bjee ugasnuo i proe ravno kroz njega kao kad pila presijeca
visoko drvo. Prepolovljen Sudaraninom silom, grad pade kao to je i pao grad
Tripura kojega oborie strijele Mehevarine.212 Kolut se tada vrati u moje ruke, a
ja ga jo jednom silovito bacih rekavi: Idi alvi! alva upravo bijae potegao
teki buzdohan da ga baci na mene kada ga kolut prepolovi i svojom silinom
zapali. Kada pogibe taj hrabri ratnik, danave se jadikujui razbjeae na sve
strane. Onda pogledah na njihov grad, visok kao planina Meru. Njegove palae i
211
212
111
vrata bijahu sasvim razoreni i izgorjeli, a danave su uasnuti bjeali. Eto zato,
kralju, ne mogoh doi u Hastinapuru! to da sada inim? Vodu je teko obuzdati
kada jednom probije nasip.
Potom se pogubitelj Madhua, prvi meu muevima, pozdravi s Pandavama i
spremi se da poe. On povede sa sobom kraljevnu Subhadru i mladoga
Abhimanyua, a Dhrtadyumna prihvati Draupadine sinove pa ih onda svi kraljevi
napustie. Ostadoe samo brahmani, vaiye i mnotvo naroda iz Yudhi-thirine
kraljevine usprkos svim nagovaranjima da se vrate kuama.
Tada se vrli Panduovi sinovi u pratnji brahmana zaputie k svetomu jezeru
zvanom Dvaitavana.
Tamo ih zatekne stari i moni rii Markandeya koji im jednoga dana doe u
posjet. On ovako kaza Yudhithiri: Vidjevi te ovdje, sjetio sam se Rame,
istinoljubivoga Daarathina sina. Gledao sam ga u davnim danima kako s lukom u
ruci luta gorjem Riyamukha. Slavni Rama bjee neustraiv poput Indre, a u boju
nepobjediv. Lutao je umama odrekavi se svakoga zemnog zadovoljstva jer mu
otac bjee tako naredio. Zato nitko ne smije biti nepravedan i rei: Sila je na
mojoj strani! Ti si nepokolebljivo ostao vjeran rijei koju si dao i otiao si u
umu, u svoje muno izgnanstvo, ali znaj da e vlastitom snagom, poto ispuni
vrijeme ovoga munog boravka u umi, predobiti od Kurua ono to je tvoje. I,
rekavi to pred svima isposnicima i rodbinom Pandava, veliki rii pozdravi
Dhaumyu i otputi se prema sjeveru.
Prognani Kuntini sinovi imali su obiaj da sveeri sjede i vode razgovore, a
uz njih bijae i lijepa Draupadi, uvijek odana i draga svojim muevima. Jednom ih
tako bjee obuzela tuga, a ona ree Yudhithiri: Onaj se grjeni zlikovac sada,
sigurno, veseli sa svojim pristaama. Zato si, kralju, oprostio dumaninu iako si
vidio to je uinio meni i tvojoj brai? Onoga katriyu koji, kada je vrijeme, ne
pokae svoju snagu, preziru svi. Jednako je tako neomiljen i katriya koji je
nepomirljiv kada doe vrijeme za pomirenje. Njega snalazi propast i na ovome i
na onome svijetu.
Ueni su govorili kada treba pratati. uj to u ti rei: Uvredu treba
oprostiti onome tko ti je prije uinio neko dobro makar bio kriv pred tobom i za
teku nepravdu. Sjeti se dobra koje ti je uinio. I onima koji vrijeaju zbog
svojega neznanja i ludosti treba oprostiti, jer ovjek teko stjee mudrost. Ne
treba nikada opratati onima koji vrijeaju samo se pretvarajui da ne znaju to
ine, makar to bila i neznatna uvreda. Svakome stvorenju prva uvreda mora biti
oprotena, ali ga zbog druge treba kazniti makar bila i neznatna. Reeno je da
onome tko je preko volje uinio uvredu i zamolio za oprotaj treba oprostiti kada
se o svemu dobro razmisli. Skromnost moe pobijediti svaku silu i svaku slabost.
Nema niega to skromnost ne moe postii. Trebalo bi svatko da radi u skladu sa
svojim moima i slabostima. Katkad uvredu treba oprostiti i zbog straha od
naroda. Kralj treba da ini ijedno i drugo kada je tome vrijeme.
112
113
114
stekao sam znanje koje e ti, bude li ga uporijebio, pred noge poloiti znanje
koje e ti, bude li ga upotrijebio, pred noge poloiti itavu zemlju. Sva su
nebeska oruja Indre. Zbog straha od demona Vritre 215 nebesnici su svu svoju mo
povjerili njemu i ti je moe svu odjednom dobiti. Mora se podvrgnuti
najstoemu isposnitvu, a onda idi akri i on e ti dati sve svoje oruje.
Potpuno vladajui rijeju, tijelom i umom pravedni Yudhithira prenese tada
svojemu bratu svu tu nauku i obavi potrebne obrede, a onda naredi junakome
Arduni da krene na put.
Monoruki Aruna krenu naoruan svojim nebesnikim lukom i maem sa
zlatnom drkom. Odluivi postii svoj cilj, on okrenu na sjever prema vrhovima
Himalaye. Prvi meu ratnicima svih triju svjetova nepokolebljivo smirena uma
posvetio se isposnitvu. Sasvim sam uao je u stranu umu prepunu trnovita bilja
i drvea, cvijea i voa, koja bjee dom mnogim krilatim stvorenjima razliitih
vrsta, bezbrojnim ivotinjama, siddhama i aranama. 216 Proao je pjeice kroz
umovita bespua u podnoju goleme planine, a onda se dohvati njezinih
obronaka. Vidio je rijene tokove boje lazulita koje su tu i tamo prekidali strani
brzaci i vrtlozi i sluao kako odjekuju glasovi brojnih labudova, pataka i dralova.
U tim prekrasnim umama ushieni se Aruna svom estinom preda najteim
pokorama. Odjeven u prnje od trave i koe crne sajge, sa tapom u ruci, jeo je
uvenulo lie popadalo po tlu. Prvih mjesec dana jeo je voe svake tree noi,
drugog mjeseca jeo ga je svake este, a treeg mjeseca jeo je samo svakoga
etrnaestog dana. Kada poe etvrti mjesec, monoruki Panduov sin odravao se
na ivotu samo zrakom. Podignutih ruku, stojei samo na vrhovima prstiju bez
ikakva drugog oslonca, nastavio je svoje isposnitvo, a kosa mu je od esta pranja
poprimila boju lopoa ili munje. Tada se okupie svi veliki mudraci, odoe pred
ivu, gospodara bogova, poklonie mu se pa rekoe: Onaj silni Kuntin sin upustio
se u najtea isposni-ka iskuenja na padinama Himalaje. Zemlja se oko njega
poela puiti zagrijana njegovim arom. Ne znamo kakva mu je namjera, ali nam
on zadaje bol. Ti ga moe odvratiti od toga.
Umin217 mu mirno je sasluao mudrace, a potom im gospodar stvorenja
kaza: Ne brinite se zbog toga! Ja znam elju Arunina srca. Ne udi on ni za
nebesima ni za blagostanjem, a ni za dugim ivotom. Ono za ime udi jo u mu
danas ispuniti.
I slavni vlasnik luka Pinaka uze na sebe lik Kirate, 218 blistava i golema kao
planina Meru,219 pa odmah sie na padine Himalaye.
215
Vitra je Indirin vjeni protivnik. Indira ga pobjeuje, ali se mitski sukob redovito obnavlja, v. i I, bilj. 43.
Siddhe su obino uznapredovali duhovnici koji su ovladali duhovnim i nadnaravnim moima (siddhi).
arane mogu biti pripadnici pojedinih vedskih kola, ali ime esto oznauje i nebeske pjevae, ili pak putujue
pjevae.
217
Uma je ivina ena. esto se zove jo i Parvati.
218
Kirate su, ini se, bili planinsko uroeniko lovako pleme.
219
Meru je vrhunac u Himalaji ili na njenu sjeveru. No u prvome se redu shvaa kao planina u sredini Zemlje
ili svijeta na kojoj poiva nebo, osobito Indirino nebo. I na njoj borave nebesnici. To je hinduistiki Olymp.
216
115
glavi i odmah mu laknu oko srca. Pade niice pred ivinim stopalima a bog bjee
vrlo zadovoljan njime. Vidio je daje Arunino tijelo iscrpljeno isposnitvom pa ga
oslovi glasom dubokim kao grmljavina: Phalguno, vrlo si mi udovoljio svojim
neusporedivim podvigom. Nema toga katriye koji ti je ravan u neustraivosti i
ustrajnosti. Tvoja snaga i neustraivost, bezgrjenie, gotovo su ravni mojima.
Tada silni bog, kojemu je znamenje bik, uze Arunu u zagrljaj i ree mu:
Sve sam ti oprostio! Sine Panduov, poklonit u ti svoje najbolje oruje zvano
Paupata.220 Ti e jedini moi rukovati njime, baciti ga a da ti se ono vrati! ak
ga ni Indra ne poznaje. To se oruje ne smije upotrijebiti bez valjana razloga jer,
baci li ga na slabijega protivnika, ono moe razoriti cijeli Svemir. U svima trima
svjetovima nema nikoga tko bi mu mogao odoljeti. Moe ga poslati na
neprijatelja milju, okom, rijeju i lukom.
Usredotoen i paljiv, Aruna tada prie ivi i ree: Poui me! I gospod
mu ree sve to je trebalo znati o tome oruju i sve tajne rukovanja njime. Otada
je to oruje stajalo na usluzi Aruni i ivi. U tome asu uzdrhta sva Zemlja sa
svojim planinama, umama, morima, selima i gradovima i zaue se tisue
bubnjeva i truba. Duhnue olujni vjetrovi i zrani vrtlozi, a bogovi i danave
ugledae to oruje kako stoji uz Arunu.
Poi sada u nebesa! ree mu trooko boanstvo, 221 a Aruna stajae
pred njim i gledae ga netremice odajui mu duno potovanje. Tada mu Gospod
svih nebeskih stanovnika vrati veliki luk Gandivu poguban za sve danave i pisae,
a potom nestade pred Aruninim oima rairenim od uda.
Silni pobjednik zlotvora stajae i dalje tu i udivljen govorae samome sebi:
Doista, ja sam vidio veliko boanstvo bogo va! Kakav li sam ja sretnik kada sam
svojim rukama mogao dodirnuti trookoga ivu, vlasnika Pinake, i vidjeti ga u
njegovu dobroiniteljskom obliju?
I dok je silni Kuntin sin tako razmiljao, dooe tu bogovi Varuna, Kubera i
slavni Indra sa svojom kraljicom te sva njihova mnogobrojna pratnja. Pojavi se i
prekrasni Yama, moni unititelj bia, osvijetlivi nebesa svojim sjajem, a za njim
su ili pitri, gospodari raanja.222
Yama mu ovako kaza: Aruno, pogledaj nas, zatitnike svjetova! Omoguit
emo ti da nas vidi svojim duhovnim oima jer ti to i zasluuje. U tvojemu
prethodnom ivotu bio si rii neizmjerna duha, znan kao veliki Nara. Po
Brahmanovoj zapovijesti roen si u svijetu ljudi i pobijedit e u boju najvrlijega
djeda Kurua, Bhimu koji je roen od Vasua. Tvoja je dunost da pobijedi silne
katriye koje vodi Bharadvain sin Drona. Sine Kuntin, poubijat e zemaljska
oblija nebesnika, danava i rakasa koji su se utjelovili na zemlji i oni e se
otputiti onamo kamo e ih odvesti zasluge njihovih djela, a tvoje e ime zauvijek
220
Usp. I, bilj. 77
tj. iva
222
v. II, bilj. 9
221
117
Yama je bog smrti i pravde, dharmaraa. Njegova je palica znak vlasti da sudi i kanjava.
rtve raasuya "kraljevsko posveenje", kakvo je slavio Yudhithira u Indraprasthi, i avamedba "rtva
konja" koja potvruje neospornu kraljevsku vlast na iroku podruju, kakvu e Yudhithira prinijeti nakon bitke
na Kuruketri, primjeri su najsveanijih kraljevskih rtava, dakle i "najzaslunijih". Usp. I, bilj. 48, II, bilj. 14.
Ovim se puranskim priama (moda kasnijim) o Kirati i (moda dijelom starijom) o Aruninu posjetu
Indrinu nebu prvo slavi iva, a drugo, uzdie Aruna uz Krinu u lik znatniji od drugih Pandava. Osim
mitskoga formalnog obrasca kojji pretpostavlja, postoje i slojevi naknadne brahmanske mitologizacije radnje u
Mahabharati, a ovo je jedan od njih. U nj se uklapa primjedba koja uzdie Arunino isposnitvo daleko iznad
rtava najstarijega brata Yudhithire.
224
118
119
gradove i ume i mnogo predivnih svetinja. Svojim ste rukama dodirnuli svete
vode. Sada nas put vodi k nebeskoj planini Mandara 228 i zato budite paljivi i
pribrani. Stii ete do boravita nebesnika i boanskih mudraca kojih su zasluge
neizmjerne. Ovuda, kralju, tee mona i predivna rijeka Ganga kojoj je voda
svetinja a oboavaju je bezbrojni nebesnici i mudraci.
Tada Panduovi sinovi odae poast svetoj rijeci pa nastavie svoje putovanje
uz plemenitoga Lomau. Kada uoe u goru Gandhamadanu, 229 podie se silovit
vjetar i udari straan pljusak pomijean s ledom. Sklanjali su se pod drvee i po
peinama sve dok uasna olujina ne prestade. Kada opet krenue, nisu preli ni
dvije milje, a njena Draupadi, nenaviknuta na ovakve napore, najednom klonu.
Ve otprije izmuena tugom i nedaama, nesretna ker Panala poslije toga
ledenog pljuska izgubi svijest. Poloie je na jelenske koe da se odmara, a onda
se javi snanoruki Bhima: O bezgrjeni, nas e sve zajedno dalje nositi moni
Hidimbin sin Ghatotkaa koji moe jezditi nebom!
Yudhithira pristade na to, a Bhima stade misliti na svojega sina rakasu.
im je otac poeo misliti na njega, poboni se Ghatotkaa pojavio pred
brahmanima i Pandavama i sklopio ruke. Oni ga doekae s ljubavlju, a on oslovi
svojega stranog oca i ree: Pomislio si na mene i dooh odmah da ti ponudim
svoje usluge.
Bhima mu tada naredi: O nepobjedivi Hidimbin sine, ova je tvoja majka vrlo
umorna. Ti si jak i moe stii kamo god naumi. Uzmi je na svoja plea i poi s
nama, ali se nemoj odve udaljavati da se ona ne uznemiri. Na to e Ghatotkaa:
Sam mogu jednom rukom ponijeti i vas i Dhaumyu. Pa kakvo udo ako vas i sve
prenesemo ja i moji pomagai. I vas i brahmane, neporonie, podnijet e stotine
rakasa koji mogu letjeti nebom i uzeti na sebe bilo koji oblik.
I Ghatotkaa uze na svoja plea Draupadi, a ostali ponijee Pandave. Samo
je Lomaa jezdio nebom vlastitim silama nalik na drugo Sunce. Minue tako
preko mnogih zemalja, a onda ugledae Kailasu, prvu meu planinama, koja je u
sebi skrivala mnoga uda.
Tu provedoe est dana u oienjima ekajui da se pojavi Aruna.
Iznenada zapue vjetar sa sjeveroistoka i donese lopo nebeske ljepote, s tisuu
latica i blistav kao Sunce. Draupadi opazi draesani cvijet nezemaljskoga mirisa
kako, donesen vjetrom, lei na zemlji pa ga ushiena uze i kaza Bhimi: Vidi,
Bhimo, ovaj predivni nebeski cvijet udna mirisa. Odmah mi je prionuo za srce.
"Meni za ljubav nai ih jo, tako da ih mogu odnijeti u nae boravite u umi
Kamyaka.
228
Mandara je planina kojom su, prema mitu, bogovi kao prutom vrcali more da stvore med besmrtnosti. Ima
gora kod Bhagalpura koja se tako zove i smatra svetom, ali se pomilja i na to da se mit odnosio na dio Himalaye
istono od Merua u Garhwalu.
229
Gandhamadana je jo jedna sveta planina u blizini Merua u sredinjem podruju svijeta, po mitskoj
kozmografiji, u Ilavrti.
120
121
Lanka je grad gdje je stolovao moni kralj rakasa Ravana koji je bio oteo Situ, Raminu suprugu.
122
a neto sasvim ree u dobu dvapara.232 U ovome razdoblju sve se umanjilo i opalo
i sada vie nemam one moi kao nekada. I tlo i rijeke i biljke i stijene, pa i bogovi
i nebeski mudraci, primjereni su vremenu i stanju stvari koje proistjee iz
razliitih yuga.
Doista na to e Bhima nita ne odolijeva Vremenu. Opii mi te
razne yuge i obiaje i nain ivota u njihovo vrijeme!
O dijete odvrati Hanuman yuga koja se naziva krta razdoblje je u
kojemu postoji samo jedna i neprolazna vjeta. U toj najboljoj od Yuga, svatko je
vjernik bez mane i zato nema potrebe za djelima koja e potkrjepljivati vjeru.
Vrlina se ne izopauje i narod se ne kvari. Zato se to razdoblje naziva krta,
savreno. O dijete, u krtayugi ne bijae ni bogova ni demona, a ni gandharva,
yaka, naga ni raksaa. Ne bijae ni kupnje ni prodaje. Nisu postojale tri Vede, a
ne bijae ni rada, jer je bilo dovoljno i pomisliti na neto da bi se dobilo to to je
potrebno. Jedini trud bilo je odricanje od svijeta. Dok je trajala ta yuga, nije bilo
bolesti, a ni pomuenih osjetila, ni pakosti, oholosti i licemjerja. Ne bijae
nesuglasica, zlovolje, prijevare, straha, bijede, ljubomore i nazasitnosti, a
Svevinji brahman, to prvo utoite yogina, bilo je dostupno svakome. Narayana,
dua svih stvorenja, imao je bijelu put, a razliita svojstva brahmana, katriya,
vaiya i udra bijahu sama po sebi razumljiva i svatko je savjesno obavljao svoje
dunosti. Jedan Jedini Duh bijae meta svakoga zadubljenja, a postojala je i samo
jedna mantra: OM. Vladao je jedinstveni poredak i, premda razliiti, svi su
slijedili pouke jedne jedinstvene Vede. U vremenu koje se naziva Krtayuga vjera
se sastojala u prepoznavanju sebe kao brahmana.
Kada je nastupila Tretayuga, poee prireivati rtvovanja, a vrlina se
smanji za etvrtinu. Narayana, dua svih stvorenja, posta crven. Ljudi su cijenili
istinu i posveivali se vjeri i vjerskim obredima pa nastadoe mnogobrojne rtve i
zavjeti. U Tretayugi ljudi poee izmiljati naine kojima e se domoi onoga to
ele, a postizali su to obrednim inima i darovima. Nikada nisu odstupali od
vrline, a bijahu skloni isposnitvu i davanju poklona. etiri su se kaste pridravale
svojih dunosti i odravale bogosluja.
U Dvaparayugi vjera se smanji na polovicu, a Narayana posta ut. I Vede se
razdijelie na etiri dijela, pa su neki sauvali u sjeanju etiri Vede, neki tri, a
neki samo jednu, dok neki vie nisu znali ni za riije. Raspinjani strastima, ljudi
su se posveivali isposnitvu i dareljivosti. Budui da su se umne sposobnosti
podosta smanjile, uz Istinu ih ostade samo nekolicina, a kada narod odbaci od
sebe Istinu, postade rtva razliitih bolesti. Rodi se grijeh i razne prirodne nedae.
Ugroeni narod utekne se isposnikoj pokori, a neki prinoahu rtve ne bi li stekli
blagostanje na zemlji ili se domogli nebesa. Kada je dola Dvaparayuga, ljudi
postadoe nevjernici i iskvarie se.
232
v. I, bilj. 37.
123
Sine Kuntin, u kaliyugi ostat e jo samo etvrtina vrline. Kada pone to,
eljezno razdoblje, Narayana e dobiti crnu boju, a Vede, nauka, vrlina i rtve
prestat e se potovati. Zavladat e svakojake poasti i boletine, klonulost i
srdba i pojavit e se svakakve nakaznosti, prirodne nedae, tjeskoba i strah od
oskudice. Kako se yuge smjenjuju, tako se vrlina smanjuje, a stvorenja se zbog
toga izopauju i njihova se narav kvari. ak i oni koji doive nekoliko yuga
podvrgnuti su tim promjenama. tovie, i vjerski obredi, ako se ine na prijelomu
dviju yuga, donose neopake plodove. Dugoruki imaoe, ja ti u cijelosti kazah ono
to si me pitao. Zato bi mudar ovjek hlepio da spozna i ono to mu je suvino?
Sada se vrati i neka te svako dobro prati.
Bhimasena e tada: Ja se neu vratiti dok ne ugledam tvoj prijanji lik.
Pokai mi se ako si mi imalo naklon.
Nasmije se na to Hanumant i najednom poe rasti tako da je ubrzo stajao
golem kao planina. Bhima je gledao boanski lik svojega starijeg brata i bijae
izvan sebe od radosti, a Hanumant mu onda ree: Bhimo, moj lik moe vidjeti
samo do ove veliine. Kada se naem pred neprijateljem, moj lik raste pomou
vlastite snage i moe narasti koliko me je volja.
Kada se opet smanjio i postao kao prije, on zagrli svojega mlaega brata a
od toga dodira u Bhiminu tijelu nestade umora i on posta jo jai nego to je bio.
Tada mu Hanumant kaza: Poi, junae, k svojemu konaitu, a kada bude u
nevolji, samo pomisli na mene. Kada na bojnom polju zarie poput lava, svoj u
glas pridruiti tvojemu da utjeramo u strah u srca i kosti tvojih dumana, a moj e
lik stajati na barjaku koije koja e nositi Arunu. Vama e pripasti pobjeda.
Rekavi to, Hanumat pokaza put Panduovu sinu i nestade.
Bhima poe putom koji mu je pokazao i brzo naie na jezero i u njemu vidje
zlatne lopoe pa se presretan vrati voljenoj Draupadi. 233
Onda Kuntin sin Yudhithira i njegova braa nastavie hoditi planinskim
putovima kojima su lutale razne zvijeri, a noivali su na obroncima obraslim
umom. etvrtoga dana dooe do planine po imenu veta 234 koja bjee poput
golemoga oblaka.
S nje su gledali i izlazak i zalazak Sunca i sve etiri strane svijeta okupane
sjajem razgonitelja tame.235 ekajui da se pojavi veliki ratnik Aruna, pjevali su
Vede i obavljali svoje svakidanje obrede.
233
Cijela epizoda o Bhimi i Hanumantu treba povezati radnju Mahabharate s radnjom Ramayane, epa koji je
ve morao biti glasovit u vrijeme kada je ova epizoda dodata Mahabharati. Poznatost radnje Ramayane obrazlae
se, meutim, time to se ona zbivala u prethodnoj yugi. Dva se junaka dvaju epova povezuju srodnou, odnosno
paralelizmom po kojemu su obojica sinovi boga vjetra, Vayua.
234
veta "Svijetla planina" jest, ini se, dio Himalaje istono od Tibeta.
235
tj. Sunca.
124
Aruna je proveo pet godina u gradu gospoda s tisuu oiju 236 i, poto je
dobio od njega sve nebesko oruje, on mu se pokloni i obie poasni krug oko
stortvenika237 pa se uz njegovo doputenje zaputi prema planini veta.
Pandave se prenue iz misli posveenih Aruni i srce im zaigra kada
ugledae Indrina kola sa zapregom koja je blistala poput munje. Sjajna kola
kojima upravljae Matali najednom obasjae nebo nalik na jezik bezdimna ognja
ili golema meteora koji okruuju oblaci. U kolima je sjedio Aruna okien
vijencima i nakitom neviene ljepote. Koija se zaustavi i Aruna sie na planinu
blistav i silan kao Indra.
Ne skidajui krunu s ela niti vijence s vrata, on najprije prie svetome
mudracu Dhaumyi i klekne pred njega dotaknuvi mu stopala, a zatim to isto
uini pred Yudhithirom. Zatim se pokloni Bhimi, a Nakula i Sahadeva pozdravie
njega. Napokon je priao i Draupadi i pozdravio je njenim i bodrim rijeima, a
onda se ponizno vrati pred svojega brata Yudhithiru. Indrin vozar Matali odveze
nebeska kola, a Aruna onda prosu pred voljenu Draupadi mnogo najljepih
dragulja i najfinijega nakita koji je blistao kao sunce. To je bio Indrin dar.
Taj dan provedoe Pandave sluajui Aruninu pripovijest o svemu to mu
se dogodilo u nebesima i kako je stekao nebesko oruje i njime na zahtjev Indre
za dobro bogova pobijedio demone Nivatakavae i svojim eljeznim strijelama
oborio na zemlju njihov moni nezemaljski grad.238
Kada osvanu idue jutro, Yudhithira pravedeni i njegova braa ustadoe i
obavie svoje jutarnje obrede, a onda Yudhi thira upita Arunu: Sine Kuntin,
pokai mi oruje kojim si pobijedio dahave.
U taj tren pojavi se pred njima Narada kojega bijahu poslali nebesnici.
Mudrac odmah opomenu Arunu: Nemoj se koristiti, Aruno, nebeskim orujem
da bi ga samo pokazivao! Njega ne smije uzalud upotrebljavati. Ono se smije
upotrijebiti samo u krajnjoj nudi. Veliko se zlo moe dogoditi ako postupi
protivno tome! Yudhithiro, gledat e to orue onda kada Aruna bude njime u
boju satirao vae naprijatelje!
Potom nesta Narada i nebesnici, a Pandave ostadoe u toj umi da
zadovoljno provode svoje dane u Draupadinu drutvu. Sada kada je i Aruna bio s
njima, etiri im godine prooe kao jedna jedina no. Tako se navri est i etiri
godine, zajedno deseta godina njihova pustinjakog ivota.
Jednoga dana sjede siloviti sin boga Vjetra pred kralja, a za njim posjedae i
Aruna i junaki blizanci. Onda Bhima oslovi Yudhithiru ljubazno i ozbiljno:
ivjeli smo, kralju, u umi a nismo pobili Duryodhanu i njegove pristae samo da
bi se ispunila tvoja rije i uveale se tvoje zasluge. Pravedni kralju, u ovim se
236
pridjevak Indre
v. I, bilj. 92
238
Zasluga junaka za bogove u borbi sa zlodusima i sl. i nagrada koju za to dobiva stalne su teme
staroindijske mitologije, pa se esto slabo obrazlau.
237
125
126
127
128
129
rodio sebe samoga, a onda je za sva utjelovljena bia stvorio tijela koja bijahu
ista, bez mrlje i podatna svakome utjecaju vrline. Prapoetni ovjek bijae odan
hvalevrijednim ciljevima ivota, bijae istinozborac, neokaljan i podoban
bogovima pa su mu se sve elje ispunjavale. Svi su bili poput bogova i mogli su
se uspeti i na nebesa ako bi im to priinjavalo radost. Njihov ivot, kao i smrt, bili
su preputeni njima samima i malo je bilo onoga to su morali pretrpjeti. Zlobe
nije bilo nigdje jer im je u srca bio usaen zakon pravednosti i mo vladanja
sobom. ivjeli su po vie tisuljea i raali na tisue sinova.
No doe vrijeme kada su mogli jo samo hoditi po zemlji i kada prevlada
gnjev i grijeh. Poee se odravati na ivotu pomou lai i prijevare i njima
ovlada gramzivost i nerazumnost. Svojim iskrivljenim stazama i bezbonim
djelima stizali su takvi opaki ljudi u pakao i tamo se pekli i svakiput se oni iznova
peku i opet iznova tavore svoje jadno postojanje na ovome prekrasnome svijetu.
elje im se ne ispunjavaju, svoje ciljeve ne postiu i zalud im je sve njihovo
znanje. Osjetila im otupe i stalno su zbog neega zabrinuti. Oni su uzrok patnjama
drugih ljudi. Odlikuju se zlim djelima i raaju se meu prostacima. Zlo ih
obuzima i bolesti napadaju, a vjeito strahuju od drugih. Postaju kratkovjeki i
skloni grijehu i ubiru plodove svojih nedjela. A zbog pohlepe postaju i bezbonici.
Sine Kuntin, netko je sretan na ovome svijetu, ali nije i na onome, netko je sretan
na onome, ali nije i na ovome. Neki zaslue sreu i na ovome i na onome svijetu,
a neki je opet nemaju ni na ovome ni na onome svijetu. Oni koji imaju nebrojeno
blago svakoga se dana mogu vidjeti kako blistaju nakieni. Oni su naklonjeni
tjelesnim radostima i uivaju u ovome svijetu, ali ne i na onome. No oni koji se
posvete duhovnim vjebama, prouavanju Veda i isposnitvu te rtvuju jedrinu
svojih tijela obavljanju svojih dunosti i potinjavaju svoje strasti, oni koji ne
pozljeuju iva stvorenja, domognu se sree u buduem, ali ne i u ovome ivotu.
Oni koji ive pobono i u vrlini i stjeu blago, a onda se oene i odravaju rtvene
obrede, oni su sretni i na ovome i na onome svijetu. One lude koje niti stjeu
znanje niti blago isposnitva i milosra, a ne uivaju u ovozemaljskim
zadovoljstvima niti produuju svoju vrstu, takvi nemaju sree ni na ovome ni na
onome svijetu.
Yudhithira opet ponizno upita slavnoga Markandeyu: Veliki mudrae,
gledao si nebrojena razdoblja kako prolaze i nitko drugi na svijetu nije poivio
toliko dugo. udim da ujem od tebe o uzrocima dogaaja.
Markandeya mu odgovori: Da, govorit u ti o tome poto se prije toga
poklonim pred samostojnim, prapoetnim muem koji je vjean, napropadljiv i
nepojmljiv te koji i ima i nema svojstava. Tigre meu ljudima, ovaj anarddana u
utim haljinama veliki je pokreta i tvorac svega, dua i uobliitelj i gospodar nad
svime. Njegovo znanje vee je od znanja svih bogova zajedno.
Izvrsnie meu ljudima, poto svijet bude razoren, sve se te prekrasne
tvorevine opet vraaju u ivot. Kae se da Krtayuga traje etiri tisue godina, a
130
njezin osvit i veer traju po etiri stotine godina. Tretayuga traje tri tisue godina,
a njezino jutro i veer po tri stotine. Dvaparayuga traje dvije tisue godina a
njezino jutro i veer traju po dvjesta godina. Idua yuga naziva se kali i reeno je
da traje tisuu godina, a njeno jutro i veer traju po stotinu godina. Cijeli taj krug
traje dvanaest tisua godina. Tisuu takvih krugova ine jedan Brahmanov dan. 244
Kada se cio svemir povue i sakrije u svojega tvorca, svoj dom, nestajanje svih
bia i stvari ueni nazivaju sveopim rasulom.
Prvae Bharata, pri kraju zadnjega spomenutoga razdoblja, kada vie ne
ostaje mnogo da se zavri krug, brahmani se bave poslovima udra, a udre zgru
blago. Katriye se bave duhovnim podvizima, a brahmani zanemaruju Vede i
rtve, svoje palice i jelenske koe a apetit im postaje neizbirljiv. U to vrijeme
sinovi brahmana zaboravljaju na molitve i razmiljanja i time se poinju baviti
udre. ini se da je svijet postao naopak, a to su sjenke koje nagovjetavaju
sveopu propast. Gospodaru ljudi, mnogi kraljevi Mleha 245 tada staju vladati
svijetom. Ti grjeni vladari skloni laljivu govoru vladaju svojim podanicima po
zakonima koji su lani. I Andhre, ake, Pulinde, Yavane, Kamboe i Abhire 246
postaju junaci i ovladavaju zemljom. Tako izgleda, Bharato, predveerje kaliyuge.
Ljudi postaju kratkovjeki, nejaki i plaljivi, malih moi i krljavih tijela a njihove
rijei rijetko zbore istinu. udre oslovljavaju brahmane "hej, ti! ", a brahmani
udre "potovani gospodine!"
U to vrijeme, kralju, majke raaju mnogobrojnu djecu, ali su ona
krljava, neodgojena i loeg dranja. A one se koriste svojim ustima kao
spolovilom. U ta vremena glad pustoi ljudske naseobine, a putovi vrve enama
na zlu glasu. ene su neprijatelji svojim gospodarima i u njima vie nema ni
trunke skromnosti. Kada doe to vrijeme, krave daju malo mlijeka, a drvee
pritiu jata gavranova i na njima ima malo cvijeta i ploda. Stale ponovno
roenih ukaljan je ubojstvima brahmana i prima poklone od vladara kojima je la
na usnama. Opsjednuti zaviu i neznanjem, oni stavljaju na sebe vanjske
znakove vjere i odlaze skupljati milostinju ugroavajui time cijeli zemaljski
narod. U strahu od tereta daa obiteljski ljudi postaju varalice, a neoeljani
brahmani pod krinkom isposnika zgru gomile blaga trgovinom. U takvim
vremenima, kralju, ljudi vode naopak ivot i odaju se opojnim piima, a spremni
su okaljati i lonicu svojega uitelja. Njihove su elje samo od ovoga svijeta i
grabe se za uicima mesa i krvi. Zemaljski velmoe koje vodi vrlina nisu u takvim
vremenima duga vijeka i na zemlji se doista teko moe nai vrlina. Trgovci i
prodavai podlaci su koji prodaju svoju robu po lanim mjerama, i to u golemim
koliinama, a oni koji ljube vrlinu ne mogu uspjeti dok grjenici ive u
blagostanju. Oni koji tee k vrlini ive kratko i u bijedi, a grjenici su dugovjeki i
okruuje ih obilje. Kada doe to vrijeme, ljudi ine grijehe ak i na javnim
244
131
132
vremena ugledah na tome vodenom prostranstvu pregolemo drvo banyana 248 koje
se nadaleko razastiralo. A na debeloj banyanovoj grani opazih koljku i na njoj
nebesku postelju, a na postelji djeaka s licem ljupkim poput lopoa ili punoga
mjeseca i s oima krupnim kao lopoeve latice u punome cvatu. Premda sam znao
i prolost i budunost, to ne mogoh dotada spoznati ni u najdubljem razmiljanju.
Tada blistavi lopoooki djeak na kojemu bjee znamenje rivatsa 249 ree
milim glasom: Gospodine, znam da si klonuo i da ti treba poinka. Markandeyo
od roda Bhrgua, ovdje moe otpoinuti koliko te volja. Ovo je utoite koje sam
tebi namijenio. Ti si mi vrlo drag, zato ui u moje tijelo! Te djeakove rijei
ispunie me posvemanjim prezirom prema mojemu dugomu ivotu i mojoj
muevnosti. U taj as djeak nenadano otvori usta i, valjda mi sudbina bjee
takva, ja se naoh u njegovim ustima nemoan da se pomaknem. Uao sam,
kralju, u djeakovu utrobu i tamo ugledah Zemlju prepunu gradova i kraljevina.
Lutajui njegovom nutrinom, vidjeh i Gangu, a uz nju i sve ostale rijeke i more
koje je dom morskim psima, riznica biserja i velianstveno utoite voda. Vidjeh
unutra nebo, sjajni Mjesec i arko Sunce, gledah Zemlju iskienu gajevima i
umama. Vidjeh tamo i brahmane kako obavljaju svoje obrede, i katriye kako se
brinu o dobrobiti svih stalea, i vaiye kako se bave ratarstvom, i udre kako
predano slue dvaput roene. ivio sam, gospodine, u njegovu tijelu mnogo
stoljea odravajui ivot voem i korijenjem i hodei uzdu i poprijeko svijetom
koji bijae u njemu, a ne mogoh nikako naii na granice njegova tijela i ne mogah
izmjeriti ma koliko se trudio i naprezao svoj um. Onda milju i djelom potraih
zatitu toga dareljivoga vrhovnoga boanstva i iskazah svoje divljenje njegovoj
svemoi, a kada to uinih, Plemeniti me dakom vjetra vrati natrag kroza svoja
usta. Blistavi djeak u utim haljinama i sa znamenjem rivatse zadovoljno mi se
obrati: Markandeyo, ponajbolji od svih mudraca, neko si vrijeme obitavao u
mojemu tijelu i mora da si umoran. Ipak u ti govoriti.
I istoga trena im on to kaza, ja kao da dobih nove oi i onda razumjeh da
sam osloboen od svih opsjena ovoga svijeta. Poklonih se pred njim i sklopljenih
mu se ruku obratih: elja mi je da spoznam tebe, o boanske bie, i da
razumijem tvoje udesne privide. Potie me elja za znanjem, a to za brahmana
nije sramota. elim to saznati od tebe.
Boanstvo na to prozbori: O brahmane, ja sam vode nazvao naras.
Budui da su vode uvijek moj put, nayana, ja se zovem Narayana. 250 Ja sam
Narayana, izvorite svega, vjeni i nepromjenljivi. Ja sam stvoritelj svih stvari i
njihov unititelj. Ja sam svi bogovi i svaki posebno. Ja sam Oganj zvan razoritelj i
Vjetar s istim imenom i Sunce koje to ime nosi i plamen koji tako nazivaju.
248
v. III, bilj. 1
rivatsa je znamenje na grudima Vinua ili Krine u obliku kovrice, a ime mu znai "tele ili mladune
Ljepote, Sjaja ili boginje ri".
250
Prilino nesigurna etimologija. Najlake bi bilo izvoditi ime Narayane iz imena Nare "ovjeka, Mua" s
kojim se zdruuje, pa bi znailo "Potomak ili Sin ovjeji", v. I, bilj. 44
249
133
134
v. I, bilj. 34
Brhaspati je Jupiter, a Puya obuhvaa tri zvijezde, meu kojima je i zvijezda d u zvijeu Raka. Utap se
nalazio u konjunkciji s Puyom oko sijenja. Ako se u konjunkciji mora nai Sunce, radit e se o mlaaku oko
srpnja, i to onda kada se u konjukciji s njime nae i Jupiter.
254
ambhala je negdje izmeu Rathapre i Gange. Nekada se poistovjeuje sa Sambhalom u Moradabadu.
255
Kalkin se u epsko-puranskoj predaji obino smatra desetim utjelovljenjem, avatarom, Vinuovim na
Zemlji, a u ortodoksnome vinuistikom hinduizmu oekuje se kao Mesija. Izvor predodbama o Mesiji i o
Kalkinu mogao bi biti u iranskoj zoroastrovskoj predodbi o spasitelju Saoyantu.
253
135
v. I, bilj. 100
137
140
stopama jer ribnjak je moj i moe utoliti e samo ako odgovori na moja
pitanja.
Tada se Yudhithira dosjeti da bi to mogao biti glas nekoga yake pa se
ponada da se jo uvijek moe neto popraviti i stoga odvrati: Pitaj!
A glas zapoe: to uzdie Sunce, tko ga prati na njegovu putu, tko ga sputa
i na to se Sunce oslanja Yudhithira mu odgovori: Brahman uzdie Sunce,
Dharma, bog pravde ga sputa, bogovi ga prate na njegovu putu, a na Istinu se
Sunce oslanja.
Glas nastavi s pitanjima: to je dostojnije od Zemlje? to je vie od nebesa?
to je hitrije od vjetra? to je brojnije od travki?
Majka je dostojnija od Zemlje, otac je vii od nebesa, um je bri od
vjetra, a nae misli brojnije su od travki.
Yaka e opet: Tko je gost svih stvorenja? to je sve to se kree?
Oganj je gost svih stvorenja, a sve to se kree jest Vjetar.
to je ovjekova dua? Tko mu je prijatelj kojega su mu bogovi podarili?
to mu je najvea pomo? to mu je glavno utoite?
Yudhithira odgovori: Sin je ovjeku dua, ena mu je prijatelj kojega su mu
bogovi podarili, kia mu je najvea pomo, dareljivost mu je najbolje utoite.
Yaka opet upita: to kada odbaci, svi te zavole? to kada odbaci, ne
poali? to kada odbaci, postane bogat? to kada odbaci, postane sretan?
Kada odbaci ponos, svi te zavole. Kada odbaci gnjev, ne poali. Kada elje
odbaci, postane bogat. A kada odbaci lakomost, postane sretan.
Yaka je dalje pitao: U to je uvijen svijet? Zato se naputaju prijatelji?
Poradi ega se netko ne moe domoi nebesa? Svijet je uvijen u neznanje,
prijatelji se naputaju zbog lakomosti, a zbog vezanosti za svijet netko ne moe
stii u nebesa.
to ini put? to se naziva vodom? Yudhithira e na to: Put ine staze
onih koji su dobri, a vodom se naziva prostor.
Vrlina, korist i zadovoljstva opreni su jedno drugome. Kako onda mogu
postojati zajedno?
Ako ena i vrlina mogu ii jedno uz drugo, zato to ne bi moglo i ovo troje?
Tko je doista sretan i to je najudnije? Doista je sretan onaj tko kod
svoje kue kuha oskudno povre, ali ne duguje nikome nita i ne mora se odvajati
od svojega doma. Najudnije je to to dan za danom bezbrojna bia odlaze u
Yamino carstvo, ali oni koji ostaju jo uvijek vjeruju da su besmrtni.
Onda yaka ree: Odgovorio si na moja pitanja. Jedan od tvoje brae moe
oivjeti. Reci mi, koga bi elio?
Nato e Yudhithira: Neka ustane lopoooki, pleati i dugoruki Nakula. A
yaka ga upita: Zato ba Nakula, kralju? Ja sam uo da ti je najdrai Bhima.
Zato ne trai Arunu ija te ratnika vjetina brani?
142
258
Tako je Yudhithira sreo oca Dharmu, kao toje Aruna sreo oca Indru, Bhima boanskoga brata
Hanumanta, a Duryodhana danave. Osvjeuju se veze s boanskim podrijetlima koja se pridaju junacima i daje
se boansko znaenje njihovim odnosima i predstojeemu sukobu. Ujedno ova epizoda prua primirje mudrosnih
pitalica poput one s Nahuom.
143
Knjiga etvrta
VIRATAPARVAN
Knjiga o Virati
Vaiampavana kazivae dalje: Pouj, Glavaru ljudi, kako su u gradu kralja
Virate tvoji pradjedovi neprepoznati proivjeli dane izgnanstva.
Uzoriti Dharmin sin, kralj Yudhithira, okupio je svoju brau pa im ree:
Ovih srno dvanaest godina bili prognani iz nae kraljevine, a sada je dola i
trinaesta a ona e biti jo tea. Stari kralj Matsva, Virata, moan je, milosrdan,
pravedan, a jo je otprije bio prijatelj Pandava. Mi emo upravo u gradu kralja
Virate259 provesti ovu godinu, Bharate, i sluit emo u njegovu domu. Recite mi,
sinovi Kurua, kakvih ete se dunosti prihvatiti?
Aruna ga nato upita: Boanstvenie, kakvu e ti slubu prihvatiti u
Viratinoj kraljevini?
Yudhithira tada ree: Kazat u da sam brahman po imenu Karika i da sam
vjet kockanju i strastan igra. Postat u dvoranin i kockar plemenitoga kralja.
Bacat u lijepe kocke od dragulja "majih oka", zlata i slonovae, crvene i crne, s
tokama od dragulja votirasa. Tako u zabavljati kralja i njegove dvorane i
prijatelje. Bude li me velmoa upitao, ja u mu rei da sam nekad bio vjerni
Yudhithirin prijatelj. A to e ti, Vrkodara, raditi na dvoru kralja Virate?
Bhima e nato: Ja u se, Bharate, pred Viratom pretvarati da sam kuhar
nadzornik po imenu Ballava. Budu li me pitali odakle sam, reu u: Nekad sam
bio kuhar, mesar, juhotvorac, a i rva kod kralja Yudhithire.
Doe red i na Ardunu, a on ree: Ja u se predstaviti da sam od srednjega
roda. Teko je objasniti ove oiljke od tetive po mojim rukama pa u ih prekriti
grivnama. Nosit u sjajne obrue u uima i narukvice od koljki na runim
zglobovima, a glavu u prekriti pletenicama i ivjet u kao ensko pod
imenom Brhannada. Zabavljat u kralja i stanovnike njegovih osobnih odaja
kazivajui prie i uei ene u Viratinoj palai lijepu plesu i pjevanju, a i sviranju
na razliitim instrumentima. Ako me kralj zapita odakle sam, rei u da sam bio
Draupadina sluavka na Yudhithirinu dvoru.
Onda se javi Nakula: Ja u se ponuditi da budem kraljev konjuar. To je
posao koji mi se svia. Uzet u ime Granthika. Uvijek sam, kralju, volio konje
jednako kao i ti, a vjet sam njihovu vjebanju i uzgoju.
Na kraju ree i Sahadeva: Ja u se ponuditi da brojim kraljeva goveda. Vian
sam njihovu kroenju, munji i uzgoju. Reu u da se zovem Tantripala i pod tim
u imenom obavljati svoje dunosti. Ne morate se brinuti za mene.
259
Narod, zemlja i grad zovu se Matsva. Smjetaju ih u blizinu Jaipura, a moda je grad Vitat ili Bairat mjesto
stare prijestolnice Matsva.
144
Tada ree Yudhithira: Ovdje je i naa voljena supruga koja nam je milija od
samoga ivota. Ona nije poput obinih ena i ne zna kako se rade obini kuni
poslovi.
Na to Draupadi odgovori: Ima vrsta slukinja, Bharate, koja se naziva
sairandhri. Ona slui drugima i ugledne se gospe prihvaaju takve slube. Ja u se
prihvatiti da budem vlasuljarka, sairandhri vina eljanju. Proivjet u ove dane
skrivanja sluei Sudenu, slavnu Viratinu kraljicu jer, budem li sluila kod nje,
ona e me uzeti pod zatitu. Ne brini se za mene, kralju!
Poto su se dogovorili kako e se preruiti, Pandave i Draupadi zaputie se
Viratinu kraljevinu.260 Kada su se primaknuli njegovoj prijestolnici, Yudhithira
zapita Ardunu: Aruno, gdje emo ostaviti oruje prije no to se pojavimo u
gradu?
Aruna mu na to odgovori: U blizini groblja ima brdo, a na njemu raste
golemo drvo sami.261 Teko je popeti se na njega i zato emo u njemu ostaviti nae
oruje, a onda poimo u grad da tamo ivimo bez bojazni.
Kada i to bi obavljeno, kralj Yudhithira umota u svoju odjeu kocke od
zlata, ukraene lazulitom, i stavi ih pod pazuh pa se, nalik na mjesec umotan u
guste oblake ili vatru zapretenu pepelom, prvi pojavi na dvoru kralja Virate. Stade
pred Viratu pa mu se obrati: Veliki kralju, ja sam brahman koji je izgubio sve to
bjee njegovo. Doao sam k tebi da mi da slubu. elio bih ivjeti uz tebe i
izvravati tvoje naredbe. Kralju Virati se Yudhithira svidje pa mu odgovori:
Dobro mi doao! Moe dobiti slubu koju zatrai.
I kralj ga Virata postavi u slubu koju je Yudhithira elio, a onda mu
postavi pitanje: Stekao si, dragi doljae, moju naklonost i zato te pitam: Iz ije
nam zemlje dolazi? Istinu mi reci, kojega si porijekla i to sve zna?
TadaYudhithira odgovori: Ime mije Kanka. Brahman sam iz porodice
Vaiyaghrapadya, vjet sam u bacanju kocke. Nekada sam bio Yudhithirin
prijatelj. Nato e Virata: Ti e, Kanko, biti moj prijatelj, sa mnom na istim
kolima. Imat e na raspolaganju obilje odjee i raznoga pia i jestiva. Imat e
uvid u moje dravne poslove i za tebe e sva moja vrata biti otvorena.
Bhima se pred kraljem Viratom pojavio odjeven u crno s kutlaom i licom
u rukama, a nosio je i goli ma s crnom otricom koja bijae bez ijedne mrlje.
Plemeniti Panduov sin odmjerenim se rijeima obrati kralju: Prvae meu
kraljevima, ja sam kuhar. Zovem se Ballava. Znam pripravljati jela. Primi me da
sluim u tvojoj kuhinji.
260
Ova je knjiga svojevrsna meuigra, parodija epske radnje u zatiju pred veliku bitku u slijedeim
knjigama. Pod izlikom da se junaci ne smiju prepoznati, preruava se veliki gubitnik na kocki Vudhithira u
kockara, silnik Bhima u kuhara, najbolji ratnik Aruna u ukopljenika u enskim haljinama, a blizanci u
konjuara i volara.
Slian postupak nalazimo u grkoj predaji epskoga podrijetla. Tako Epik-harm u komedijama prikazuje
silnoga Heraklea kao velikoga izjelicu, a Apollodor, Hygin i dr. priaju kako je upravo pred veliki rat oko Troije
Thetida sklonila u dvor Lvkomedov na Skyru Akhilleja preruena u djevojake haljine!
261
Sami je tvrdo drvo Prosopis spicigera ili Mimosa Suma.
145
Ubrzo potom na vrata u bedemu Viratina grada ude neki udan svat. Bjee
golem rastom, a ljepotom izdano obdaren, nakien poput ene velikim
naunicama i finim grivnama od koljki otpoenih zlatom. Snaan poput slona,
dugakih ruku i bujne leprave kose, stigao je on u Viratin dvor dok je zemlja
drhtala pod njegovim koracima. Kada stupi pred kralja, ree mu: Kralju, ja znam
pjevati, plesati i svirati na razliitim instrumentima. Dodijeli me, kralju, svojoj
keri Uttari. Mogu joj biti uitelj plesa. Molim te da me ne pita kako sam dospio
u ovo stanje jer e time samo uveati moje patnje. Ja sam Brhannada, sin ili ki
bez oca i majke.
Nato mu Virata odgovori: O Brhannada, usliat u tvoju molbu. Pouavaj
plesu moju ker Uttaru i njezine drugarice, ali mi se ipak ini da takvo zanimanje
tebi ne prilii. Proe neko vrijeme i pred kralja Viratu stie i posljednji Panduov
sin i ovako ree: Neka te uvijek prate pobjede! Kralju, budi blagoslovljen!
Kraljevi visoko cijene moju spretnost s konjima jer znam kako ih treba krotiti i
poznajem ud pastuha. Znam i kako obuzdati plahe ivotinje, a i kako ih treba
lijeiti od svake bolesti. Znaj da sam prije bio uvar konja kod kralja Yudhithire.
Zovem se Granthika, a tako me zvao i kralj Vudhithira.
Virata e nato: Od danas predajem tebi na njegu sve svoje konje, a svi moji
konjuari bit e tebi podreeni!
Tako su gospodari svekolike zemlje koju opasuju mora poeli provoditi
svoje dane prerueni i nepoznati, smireno podnosei svoju gorku sudbinu i vjerni
rijei koju su dali. Panduovi sinovi sigurno provedoe deset mjeseci skriveni u
prijestolnici kralja Virate.
Godina ve bijae na izmaku kada se dogodi da Kiaka, glavni zapovjednik
Viratine vojske, ugleda prelijepu Draupadi dok je ila za svojim poslom po
Sudeninoj palai. Namah u njemu planu elja i on ode svojoj sestri Sudeni 262 pa
joj ree i smijeei se: O blagoslovljena, tko je ona nebeska ljepotica koja mi je,
im je opazih, zapalila srce plamenom ljubavi? Razum mi je pomutila i vie ne
vladam svojim mislima. Vie mi niotkuda nema pomoi. Nevenua ljepota
boginje krasi lice tvoje pratilje, a sluba koju si joj ti dodijelila ne dolii njezinoj
divoti! Neka bude gospodarica mojega srca i svega onoga to meni pripada!
I Kiaka se posavjetova sa Sudenom pa onda ode Draupadi.
Oblijetao je oko nje i obasipao je ljubaznim rijeima kao kada se agalj u
praumi umiljava lavici: O gospo slatka osmijeha, ostavit u sve svoje dosadanje
ene i postavit u ih da ti budu sluavke. Bajna djevo, bit u tvoj rob i uvijek u ti
biti na usluzi!
No Draupadi mu je odgovarala: Silni Kiako, ja nisam dostojna tolike asti.
Ja sam sairandhrl niska roda koja slui
262
U staroindijskoj drami kraljev je "urjak" (akara) stalni smijeni lik jer se oholi na svoju vezu s kraljem i
zlorabi je da si prisvoji visok poloaj.
147
ove muke. Tada joj na um pade Bhimasena pa ree samoj sebi: Samo Bhlma moe
izvriti ono za ime mi udi srce!
I bistroumna krupnooka Krna usta usred noi iz svoje postelje i urno se
zaputi u Bhimine odaje. Drupadina ki ue u Bhiminu spavau sobu i ree: Kako
moe spavati dok pokvareni zapovjednik Viratine vojske jo uvijek ivi poslije
svega onoga to mi je danas uinio? I kraljevna obgrli drugoroenoga
Panduova sina poput puzavice koja obavija golemo drvo ala 263 na obali rijeke
Gomati.
Kada ga je probudila, on sjede na postelju pa upita svoju voljenu suprugu:
Zato mi dolazi u ovo doba? A ona mu plaui odgovori: Onaj zlikovac Kiaka,
Viratin urjak i zapovjednik njegove vojske, svakoga mi dana dodijava jer ivim u
kraljevskoj palai i radim tamo kao sairandhri. Salijee me da mu postanem ena!
I ona sve ispria Bhimi ne skidajui oi s njega. Na kraju mu kaza: Ubij toga
gada koji me kinji i zlostavlja! On misli da mu se sve moe zato to je kraljev
miljenik! Smrskaj toga sladostrasnika liena pameti kao to bi o kamen smrskao
zemljani lonac! Bharato, ako zrake sutranjega sunca obasjaju ivoga onoga to
mi donese tolike patnje, budi siguran da u si spraviti otrov i popiti ga!
Bhima joj na to odgovori: O blagorodna, uinit u kako ti eli. Ubit u
Kiaku i s njime svu njegovu svojtu. Nemoj tugovati! Budi s njim ljubazna i
navedi ga da se sastanete sutra uveer. Kralj Virata sagradio je dvoranu u kojoj
djevojke preko dana pleu, a nou je sasvim prazna. U njoj ima dosta leajeva i
pogodnih mjesta. Odatle u ga poslati da vodi svoje upokojene pretke! Kada
bude govorila s njime, pazi da te nitko ne primijeti i sve uredi da on pomisli kako
e biti sasvim sama.
Razgovarajui i prolijevajui suze, s bolnim nestrpljenjem ekali su zoru.
Kada se razdanilo, usta Kiaka i doe u Sudeninu palau pa ree Draupadi: Pred
cijelim sam te dvorom bacio na zemlju i, bespomonu, udario sam te pred
kraljevim oima a niotkuda ti ne bijae pomoi! Kae se daje kralj Matsva Virata,
ali on je kralj samo po naslovu. Pravi sam kralj ja jer vodim njegovu vojsku.
Srameljiva gospo, prihvati dragovoljno moju ponudu, a ja u ti biti rob!
Pristajem samo pod jednim uvjetom, Kiako! odgovori mu Draupadi.
Ni tvoji prijatelji, a ni tvoja braa ne smiju znati da se sastajemo. Ja se doista
plaim da moji muevi, gandharve, to ne otkriju. Bit u tvoja ako mi to obea.
Kiaki nato zaigra srce: O prelijepo bie odvrati on bit e sve kako
eli! Potinjen sam bogu ljubavi! Doi u sasvim sam na bilo koje usamljeno
mjesto koje ti bude odabrala. Tvoji muevi gandharve, blistavi kao sunce, nee te
moi pronai!
Draupadi mu onda kaza: U plesnoj dvorani koju je sagradio kralj Virata
danju pleu djevojke, a nou je sasvim prazna, jer one odlaze svojim kuama. Ako
doe tamo, Kiako, gandharve nee nito saznati i nitko nee posumnjati.
263
149
150
gandharve. Ne eli ti ovo osobno kazati jer tebe tite mone gandharve i zato ti to
poruuje preko ene jer se zna da od ene ne moe biti uvrede.
Kada kraljeva supruga prenese tu poruku Draupadi, ova joj ree: Milovidna
gospo, neka me kralj trpi jo trinaest dana. Time e, zasigurno, vrlo zaduiti
gandharve i oni e me potom odvesti, a njemu e uzvratiti dobrim. Vjeruj mi da
e i kralj i njegovi prijatelji od toga vidjeti samo dobrobit.
Na vijest da su poginuli i Kiaka i njegova braa narod se nae u udu pa se
u gradu i pokrajini poee iriti glasine da su u kraljevini bila dva nenadmana
ratnika: Kiaka i Ballava. Kiaka je bio tiranin i obeastitelj tuih ena i nitko se
nije mnogo udio to su ga gandharve rastavile od ivota.
Cijele trinaeste godine Durvodhanine su uhode padale s nogu od umora
idui kroz gradove, sela i pokrajine i traei Pandave irom bijela svijeta. Ali ne
naoe im ni traga ni glasa. Bjee ostalo jo malo dana do kraja reenoga roka
kada se uhode vratie u Hastinapuru i rekoe Durvodhani nemilu vijest: Veliki
kralju, pretraili smo gore i doline, polja i ume i skrivene peine. Posjetismo sva
sela i gradove, ali Pandavama nigdje nema traga! Nema sumnje da su negdje
nastradali.
Durvodhana se onda stade savjetovati sa svojim prijateljima i rodbinom.
Drona, Bhima i Krpa rekoe da priekaju njihov povratak i da im vrate to im po
pravu pripada, ali Karna uzvrati: Poaljimo, kralju, nove uhode, lukavije i
sposobnije.
Kako on ree, tako i uinie i ubrzo doe do njih glas da je Viratin
vojskovoa Kiaka poginuo. Onda se javi Suarman, moni kralj Trigarta, i ree
Duryodhani, sve iskosa pogledajui Karnu: Moju su kraljevinu vieput napadali
Matsye. Ako je Kiaka mrtav, nema vie Viratine sile jer se vie ne moe oslanjati
na njega. Nema vie njegove odvanosti i mislim da nam je sada prilika da
napadnemo njegovu kraljevinu ako je to vama po volji. Ujedinivi snage Kaurava
i Trigarta, odvedimo njegova stada!265
Dobro kae Suarman! na to e Karna, prilika je povoljna i
obeava veliku dobit. Kakva jo posla imamo s Pandavama sada kada vie nemaju
ni blaga, ni moi, a ni smjelosti? Oni su ili zauvijek nestali odavde ili su ve u
Yaminu boravitu.
Kralj Duryodhana poslua sutina sina i odmah naredi bratu Duasani da
pone okupljati vojsku dok se oni ne posavjetuju sa starijima.
Poto je poginuo Kiaka, kralj se Virata poeo sve vie oslanjati na Kuntine
sinove. Trinaesta godina njihova izgnanstva bliila se kraju kada kralj Suarman
ote mnogo tisua Viratinih goveda. Viratini uvari stada stigoe u najveoj urbi u
prijestolnicu i dooe pred vladara koji je sjedio na prijestolju meu svojim
savjetnicima i okruen Panduovim sinovima. Kada ih je kralj sasluao, on okupi
265
Obino se Trigarta (vjerojatno "Trigrad") poistovjeuje s Jalandharskim podrujem blizu Lahorea.
Suarman bi napao Matsye sa svoje strane, a Duryodhana sa svoje da im otmu blago.
151
Tada ode Uttara svojoj sestri pa ree: Ljepotice, idi i dovedi mi amo
Brhannadu.
Aruna je oklijevao i snebivao se pred kraljeviem, a dvorske su se gospe
slatko smijale i tjeile ga da e ga mladi kraljevi braniti i da mu se nita ne moe
dogoditi, pa se on najzad odlui prihvatiti uzde. Vidjelo se da ga konji sluaju i
kada su polazili, on ree gospama iz kraljevskoga doma: Ako kraljevi bude
pobijedio one silne ratnike, ja u vam svakako donijeti prelijepih i vrsnih haljina!
Kada su izali iz grada, kraljevi bodro ree svojemu koijau: Potjeraj
ravno onamo gdje su Kurui! Nije trebalo dugo ii da bi ugledali vojsku Kurua.
Dhananaya i kraljevi Matsya povezoe se prema groblju i odatle opazie silnu
vojsku Kurua postrojenu u bojni red. Bila je nalik na more ili na golemu umu
koja svojim vrhovima doticae nebo. Uttarino junatvo odmah okopnje i on oslovi
Arunu: Ja se ne usuujem zapodjenuti boj s Kuruima! Gledaj! Svaka mi se
dlaica na tijelu nakostrijeila. Razum mi se pomutio i na sam pogled na
neprijatelja kojemu su na elu Bhima i Drona i svi oni drugi sjajni lukonosci
vjeti vojevanju. Nemam vojske da me podupre, a ja sam jo djeak i jo uvijek
premalo znam o oruju da bih se mogao suprotstaviti tolikim ratnicima
ovrsnulim u bojevima. O Brhannada, tjeraj dalje konje!
Brhannada uzvrati: Zato si tako ublijedio od straha? Time samo uveseljava
nae protivnike! Sam si mi rekao: Odvezi me pred Kurue! I ja u te, o
snanoruki, svakako odvesti meu Kurue koji su se sada spremili zbog vaih stada
potui kao sokolovi oko mesa. Ne razumijem kako sada moe odustati kada si na
polasku toliko nahvalio svoju muevnost i pred ljudima i pred enama? Vrati li
se bez stada, ismijavat e te svi hrabri ljudi, pa ak i ene. Poslije svih pohvala
koje sairandhri izree mojoj spretnosti u upravljanju kolima, ja se ne mogu vratiti
u grad praznih ruku.
A Uttara e na to: Makar Kurui opljakali sve blago Matsya, makar vie
neimao rodbine i makar od grada postala pustinja, nita od svega toga nije
dovoljan razlog da zametnem boj, pa i da moram pred ocem odgovarati! I
izrekavi to prestravljeni kraljevi skoi s kola, baci luk i strijele i udari u bijeg
rtvujui ponos i ast.
Brhannada viknu za njim: Ne pristoji katriyama ovako pobjei, kraljeviu!
Katriyi je smrt u boju milija od sramotna bjeanja! pa se i on nadade za
uplaenim kraljeviem dok su pletenice i crveni skuti njegove odjee leprali oko
njega. Stie i uhvati mladoga kraljevia u kojemu srce bjee zamrlo od straha pa
mu ree: Ako se ti ne eli boriti sa zlotvorima, onda budi ti meni koija, a ja u
s njima zametnuti boj! Sjeti se, kraljeviu, da si katriya i ne preputaj se tako
strahu!266
266
U prii o Akhilleju na Skyru, dao je Odyssej, da bi ga prepoznao preruena medu djevojkama, zatrubiti
bojni znak za uzbunu, na koji jejedini meu djevojkama, Akhillej, jo u enskim haljinama, pograbio doneseni
tit i koplje i pohitao da se bori! v. IV, bilj. 2
154
156
Tada Yudhithira uputi straaru rijei koje bijahu samo za njegove ui: Neka
Uttara ue sam! Brhannada ne smije ui jer se junak zavjetovao da nee ostaviti
na ivotu onoga koji mene izvan bitke rani ili na zemlju prolije moju krv!
Kraljevi Uttara ue sam, oda ocu dunu poast dodirnuvi mu stopala, pa se
okrenu da izrazi svoje potovanje brahmanu Kanki i tada ga ugleda gdje sjedi u
kutu okrvavljena lica. Sav uasnut, urno upita: Kralju, tko ga je to udario? Tko je
uinio tu stranu nepravdu?
Kralj mu na to odgovori: Ja sam udario ovoga podmukloga brahmana, a on
zasluuje i gore! Dok sam ja hvalio tebe i isticao tvoje junatvo, on je uznosio
onoga ukopljenika!
Uttara se prestravi: Jao, jao! Uinio si velik grijeh i stranu nepravdu! Oe
moj, padni pred njegove noge i trai njegov oprotaj da smrtonosni otrov
brahmanova prokletstva u korijenu na zatre nau lozu!
Virata poslua rijei svojega sina pa stade tjeiti sina Kuntina koji bjee nalik
na vatru zapretanu pepelom. Zatrai od njega oprotaj, a Panduov mu sin
odgovori: Ja sam ti odmah oprostio, kralju, i ne ljutim se na tebe. Ali da je ova krv
iz mojih nosnica pala na zemlju, tebe bi i tvoju kraljevinu zasigurno snala
propast! Ja te ne krivim, kralju, to si udario nedunu osobu jer oni koji su moni
obino su i nerazumno nasilni u svojim postupcima.
Kada krv presta tei, ue i Brhannada, pozdravi Viratu i Kanku i osta stajati
utei. Tada kralj poe pred njime hvaliti svojega sina Uttaru koji se vratio iz boja,
a Uttara e na to: Nisam ja vratio naa stada niti sam je pobijedio neprijatelja! To
je djelo poinio sin nekoga boanstva. Mladi blistav kao Indra vidje me kako
bjeim pa stade pred mene i ne dade mi dalje. Vratio me u kola i potukao Kurue te
tako spasio naa goveda. Pobjeda pripada njemu, a ne meni!
Na to Virata upita: Gdje je sada taj monoruki i slavni sin oca nebesnika?
Jedva ekam da vidim toga silnoga nebeskog ratnika koji je spasio i tebe i moja
stada!
Uttara mu odgovori: Taj jaki boanski sin nestao je pred mojim oima, ali ja
se nadam da e se on ipak ovdje pojaviti sutra ili prekosutra.
Tri dana poslije toga pet Panduovih sinova dovrie svoj zavjet i okupae se
pa obukoe bogato ukraene bijele haljine i s Yudhithirom na elu uoe u
vijenicu kralja Virate i zauzee mjesta namijenjena kraljevima. Zasjae poput pet
rtvenih vatri na oltaru. Kada su posjedali, stie i kralj Virata da okupi vijee kako
bi obavio svoje kraljevske poslove. Ugleda slavne Pandave kako blistaju poput
ognja pa se na asak zamisli, a onda se naljuti pa ree Kanki koji je sjedio tu nalik
na vladara nebesnika okruena Marutima: Ti se bavi bacanjem kocaka i u mojoj
si slubi. Kako onda moe zauzeti kraljevsko mjesto i obui skupocjene haljine?
Tada se Aruna nasmijei pa ree kralju: Ovaj je ovjek, kralju, dostojan da
sjedi ak i na Indrinu prijestolju! On potuje brahmane, posveenje u svete knjige,
obavlja rtvene obrede, portvovano i nepokolebljivo slijedi zavjete, on je prvi
162
meu Kuruima, Kuntin sin Yudhithira! Glas o njemu proirio se irom zemlje
kao to se Sunev sjaj razastire irom nebesa. Zar moe pitati, kralju, je li osoba
kao to je Panduov sin dostojan kraljevskoga sjedita?
Na to e Virata: Ako je ovo doista Yudhithira, kralj Kurua, tko je onda
meu vama Aruna, a tko moni Bhima, tko su Nakula i Sahadeva? Gdje je
slavna Draupadi? Poslije njihova poraza na kocki vie ih nitko nije vidio.
Kralju odgovori mu Aruna ovaj tvoj kuhar, znan kao Ballava,
slavni je Bhima, glasovit po svojim vjetinama i snazi. Nakula je tvoj konjuar, a
Sahadeva volar. Lopoooka i tankostruka sairandhri slatka osmijeha, zbog koje je
Kiaka izgubio glavu, slavna je kraljevna Draupadi. A ja sam, kralju, Aruna o
kojemu si ve dovoljno uo. Posljednju godinu naega progonstva proveli smo u
tvojemu domu sigurni kao dijete u majinoj utrobi.
Onda princ Uttara kaza kralju sve o Aruninu junatvu. Virata bijae izvan
sebe od radosti. On izgrli Yudhithiru i ponudi mu svoje ezlo, riznicu, grad i
svekoliku kraljevinu, pa im ree: Sada je dolo vrijeme da ja umilostivim
Pandave. Ako vam je po volji, dat u svoju ker Uttaru da bude vjerna ljuba
Aruni.
Na to plemeniti Yudhithira pogleda Arunu, a ovaj to razumje pa odgovori
kralju Matsya: Dok sam ivio u tvojim osobnim odajama, kralju, imao sam prilike
biti s tvojom keri, i nasamo i u drutvu, i ona mi je vjerovala kao svojemu ocu.
Ja sam uz glazbu vodio njezine korake u plesu i nadgledao kako se Ijupkou i
spretnou oplemenjuju njezine uroene vrline. Zato ne bih volio da ti ili netko
drugi posumnja u nju ili u mene. Koja je dua ista, a moja su osjetila u mojoj
vlasti i zato te molim, kralju, da mi je da za snahu, neka bude nevjesta i radost
mojemu sinu jer on je dostojan da tebi bude zet, a tvojoj keri mu.
Plemeniti vladar kraljevine Matsya odvrati mu razdragana srca: Rijei poput
ovih pristaju i tebi i tvojoj vrlini! Bit e kako ti kae! Onaj kojemu je Aruna
prijatelj sve je svoje elje ve ispunio!
163
Knjiga peta
UDYOGAPARVAN
Knjiga o pripravama
Vaiampayana ree: Svi junaki potomci Kurua koji pristadoe uz Pandave
proslavie Abhimanyuovu svadbu i, poto se nou odmorie, okupie se u svanue
razdragani u Viratinu dvoru. Dom kralja Matsya bio je prepun svakojaka blaga i
ukraen probranim draguljima i plemenitim kamenom, a sjedita briljivo ureena
i ukraena vijencima. Sve je odisalo zamamnim miomirisima.
Silni vladari naroda dooe i posjedae, a onda se javi Krina: Svi vi koji ste
ovdje znate kako je u igri kockom kralj Yudhithira bio prevaren, kako mu je oteta
kraljevina i kako je prihvatio izgnanstvo. Panduovi sinovi, koji mogu silom
svojega oruja pokoriti i svijet, ispunjavali su taj straan zavjet trinaest godina i
nisu odstupili od zadane rijei. Ovi slavni junaci proveli su godinu dana sluei
drugima. Na vama je da sada odluite to e biti pravedno i dobro i za Yudhithiru
i za Duryodhanu i to e biti podobno i prihvatljivo i za Kurue i za Pandave.
asni kralj Yudhithira ne bi bespravno poelio ni nebesko carstvo, a ako to
pravda trai, prihvatit e da vlada i samo jednim selom. Dhrtaratrovii ne mogu
nadvladati Aruninu mo. Mi ne znamo to je Duryodhana naumio niti znamo to
e se dalje zbivati. Zato je teko odluiti to da inimo. Ja kaem da bi trebalo
poslati izaslanika, ovjeka dobra roda, umjerena i pomna, puna vrlina i sposobna
da privoli Duryodhanu da Yudhithiri preda polovinu kraljevine koja mu pripada.
Tada se javi Baladeva267: Junaki Kuntini sinovi spremni su dati polovicu
svojega kraljevstva i ine tu rtvu za ljubav Duryodhani. Zato im Dhrtaratrini
sinovi moraju vratiti polovicu zemlje i radovati se zajedno s nama to je ova
raspra rijeena na obostrano zadovoljstvo. Uinimo sve to je u naoj moi da se
taj spor razrijei bez oruja. Kralj Yudhithira nastavio se kockati premda je srea
stalno bila protiv njega i za to se ne moe okriviti akuni. Ne izazivajte rat s
Kuruima, ve im se obratite miroljubivo i mirno. Rat nije siguran nain da se
postigne cilj, a plodovi izmirenja na svaki nain due traju.
Dok je neustraivi izdanak Madhuove loze tako govorio, viteki Satyaki 268
ustane ogoren i ree: Kakvo je ljudsko srce, takav mu je i jezik! Tvoje rijei
odgovaraju tvojemu srcu! Na svijetu ima hrabrih ljudi, kao to ima i straljivaca.
Kao to se na istome drvetu mogu nai dvije grane od kojih se jedna svija od roda,
dok je druga sasvim jalova, tako se i u jednoj lozi mogu raati i maloumnici i
velikani. Zar se moe dopustiti onome koji moe kralju Yudhithiri pripisati i
najmanju krivicu da govori pred ovim saborom? Yudhithiru su izazvali jer je bio
267
268
164
njima i zato elim da, ne gubei vremena, ode Kuruima i da tamo zastupa stvar
Panduovih sinova.
Preko povjerljivih uhoda kralj je Duryodhana doznao sve to se dogaalo.
Tako je saznao i da se Krina zaputio svojoj prijestolnici, pa se i on, s
malobrojnom pratnjom i u koiji u koju bijahu upregnuti konji brzi poput vihora,
dade na put u Dvaraku. Istoga dana kada je Duryodhana stigao u Dvaraku, lijepi
grad Anartta, stie tamo i Aruna pa dva batinika Kurua uoe u palau gotovo u
isto vrijeme i zatekoe Krinu kako spava.
Duryodhana je uao prvi u njegovu spavau odaju, a Aruna ue za njim i
obojica stadoe da priekaju dok se Krina ne probudi. Duryodhana bjee sjeo na
stolicu ukraenu poput prijestolja koja je stajala kraj Krinina uzglavlja, a Aruna
osta stajati kraj podnoja postelje sklopivi ruke u znak potovanja. Kada se
Krina probudio, on najprije ugleda Arunu, a onda ih upita kako su putovali i
pozdravi ih kako dolikuje pa ih zatim upita za razlog njihova posjeta.
Duryodhana mu odgovori smijeei se: Krino, svi su izgledi da e meu
nama biti rata, i to vrlo skoro. Ako se to dogodi, ti mi mora pomoi. Tvoje
prijateljstvo sa mnom jednako je kao i s Arunom, a i nae srodstvo podjednako je
blisko. Jedina je razlika to sam ja danas doao prvi, a nai su dobri praoci uvijek
potovali pravo prvjenstva.
Krina e na to: Ni najmanje ne sumnjam da si ti doao prvi, Duryodhano,
ali kada sam otvorio oi, moj je pogled najprije pao na Arunu. Budui da si ti
doao prvi, a ja sam najprije ugledao Arunu, ja u vam pomoi obojici. Pravo
prvjenstva vam je podjednako. Kada se ispunjavaju elje, obiaj nalae da se
uvijek pone od najmlaega molitelja i zato u najprije ponuditi da bira Aruna.
Tu je milijun mojih pastira i svaki mi je ravan po snazi. Zovu ih Narayane. Svaki
se od njih umije boriti i u najeem boju. Ti vojnici, nesavladivi u boju, bit e na
strani jednoga od vas, a ja u, sasvim sam i ne laajui se oruja jer sam odluio
da se ne borim, stati na stranu drugoga. Ti, Kuntin sine, moe birati prvi jer
prema zakonu ima na to pravo.
Tada Aruna odabra Krinu, Narayanu glavom, pogubitelja svih zlotvora
koji ree da se nee biti na bojitu.
Duryodhana dobi nebrojenu vojsku Narayana, batinie Bharata, i bjee
izvan sebe od radosti dobivi tih tisuu tisua vojnika iako Krina ne bijae na
njegovoj strani.
Osiguravi za sebe tu silnu vojsku, Duryodhana ode Baladevi, monome
Rohininu sinu, i ree mu radi ega je doao. Ali mu Balarama ovako kaza:
Duryodhano, ja sam pokuao sve to je u mojoj moi ne bih li privolio kraljeve da
se pomire. Na svadbi Viratine keri rekao sam Krini da smo i on i ja podjednako
blizak rod i tebi i Pandavama. No moje rijei bile su uzalud. Ja se ne mogu
prikljuiti strani kojoj je Krina protivnik, ali neu mu niti pomagati. Neu
166
alya je kralj naroda Madra na sjeverozapadu Indije izmeu rijeke Beas i Chenab, moda do Jheluma.
Upaplavya je jedno od imena Viratine prijestolnice, Matsye ili Virate. v. III, bilj. 58
167
168
bez suparnika. Nju nita ne moe opravdati. to se nas tie, mi se tome neemo
pokoriti. Ili mi vrati moju Indraprasthu ili se bori, glavaru Bharata!
Pandave e strpljivo prijei preko svih uvreda nanesenih Draupadi i preko
svega ostaloga jer ne elimo sve Kurue vidjeti pobijene. Dovoljno smo moni da
se moemo osvetiti. Mi ipak elimo mir i bit emo zadovoljni ako nam da
svakome po jednu pokrajinu. ak e i to dostajati da se dovre nae razmirice.
Ti si, Sanayo, otrouman, potrudi se da utvrdi mir izmeu nas i nae rodbine.
Reci mu: Suyodhano, daj petorici brae makar po jedno selo i neka se braa s
braom izmijeaju i stariji s djecom i neka se u smijehu i veselju mijeaju Kurui i
Panale. Ja sam podjednako spreman, Sanayo, i na mir i na rat. Gavalganin
sine, kada stigne na dvor Kurua, pokloni se i pozdravi velikoga kralja
Dhrtaratru i u nae mu ime prenesi poruku: Panduovi su sinovi, kralju, sretno
ivjeli pod tvojim okriljem. Krotitelju neprijatelja tvojom su milou ta djeca
naslijedila svoju kraljevinu i, budui da si ih ti ustoliio, zar e biti ravnoduan
sada kada se nalaze pred propau?
Izvrivi naredbu slavnoga kralja Dhrtaratre, Sanaya se vratio u
Hastinapuru i odmah uao u kraljeve odaje. im je uao, Sanaya se pokloni,
sklopi ruke i kaza: Ja sam, Sanaya, kralju. Klanjam se pred tobom. Naao sam
Panduova sina a on ti je poslao pozdrave i pitao me za tvoje zdravlje i zdravlje
tvojih sinova.
O dijete na to e Dhrtaratra aljem svoj blagoslov Yudhithiri!
Reci, je li Prithin sin dobro i zdravo? Kako su njegovi sinovi, braa i savjetnici?
Na to e Sanaya: Panduov je sin dobro, a i njegovi savjetnici. On eli
natrag svoje posjede koji su mu pripadali. Tei da stekne i vrlinu i imanje ne
inei nita to je za osudu. Panduovu sinu ak je i od pravde milije da nikoga ne
povrijedi, a vrlina mu je milija od zgrtanja blaga. ovjek potinjen voli Vinjega
mie se kao lutka na koncima. Kada gledam Yudhithirinu estitost, boje djelo
cijenim iznad ljudskoga. A gledam i tebe i tvoje pogrjeke. One koje izazivaju zla
i strahote i nisu dostojne tvojega stalea. Glavaru ljudi, ja sam se od putovanja
umorio i traim od tebe doputenje da se povuem na poinak. Ujutru u u
vijenici rei sve to imam i sinovi Kurua ut e poruku kralja Yudhithire koji
nema neprijatelja.272
Kralj Dhrtaratra tada naredi da mu pozovu Viduru. Kada Vidura stade pred
kralja, sklopi ruke i ree: Mudri kralju, ja sam Vidura. Doao sam na tvoju
zapovijest.
Viduro ree tada kralj Sanaya se vratio. Kazao mi je rijei
prijekora i otiao. Nisam danas mogao od njega doznati kakvu mi poruku donosi.
Tijelo mi je zbog toga kao u plamenu i ne mogu oka sklopiti. Kai nam to moe
pomoi ovjeku kada je u takvu stanju?
272
Aataatru, Yudhithirin pridjevak, koji znai "onaj kojemu se (ravan) neprijatelj (jo) nije rodio", moe se
tumaiti i kao "onaj koji ne raa neprijatelje".
171
273
173
175
Ja doista vidjeh, o kralju kraljeva, one silne ratnike, Kuntine sinove, vrlo
izmravjele od liavanja kojima su bili izloeni. Pouj, gospodaru, s kojom su se
silom oni udruili protiv nas.
I on mu nabroji sve velike ratnike koji su stali na stranu Pandava.
Dhrtaratra mu na to odgovori: Sve su to doista imena velikih junaka, ali svi
oni zajedno ipak nisu strasniji od samoga Bhime. Ja se njega, dijete, uasno
plaim: poput ugojena jelena koji stoji pred pobjenjelim tigrom. Drugoroeni
Panduov sin oiju boje meda obdaren je snagom i neustraivou kojima nema
ravnih, visok je kao palmino drvo, vii ak i od Arune, bri je od konja, a jai od
slona, a kada govori, teko ga je razumjeti. Moja se djeca hvale da su razborita, a
ne uju ono to im govorim ak ni kada viem. Ako se upustimo u rat, cijeli e
rod Kurua nastradati. U to nema sumnje i to mi je sasvim jasno. Zato, ako je po
mojemu, trebalo bi da se izmirimo.
Istina je to to zbori, Bharato odvrati Sanaya u boju e luk
Gandiva pokositi Kurue. To smo znali i ja i mudri Vidura jo onda kada su se
kockali. Uzalud je tvoje jadikovanje. Sjeti se da su i tvoji prsti u to umijeani!
Tada se javi Duryodhana: Ne boj se, kralju, i ne alosti se radi nas. Mi
moemo protivnika pobijediti u boju. Znamo koliko smo jaki, a zna to i
Yudhithira, pa zato i moli ne bi li makar i pet sela od mene isprosio. Zar ti nije
jasno da se on boji naih jedanaest akauhini? Na naoj su strani i na djed
Bhima i uitelj Drona i Kripa, pa nepobjedivi Karna i kraljevi ayadratha 276 i
Somadatta, a i Dronin sin Avatthaman, i svi e oni boriti za nas. Te mudre i
slavne strijelce ne moe u boju pobijediti ak ni Indra na elu bogova! Kako da to
uine onda Pandave, gospodaru?
Onda Duryodhana upita Sanayu: Reci nam kakvi su konji u Aruninoj
zaprezi i kakav mu je barjak na kolima?
Sanaya e na to: Nebesniki majstor zvani Tvatar 277 nainio je uz pomo
Indre i Dhatra278 raznolika oblija velike ljepote. Boanskom opsjenom postavio
je na kopljite njegova barjaka nebeske likove, velike i male, kojima nema cijene,
a na Bhimin zahtjev sin e boga Vjetra Hanumant, postaviti na njega i svoj vlastiti
lik. Uz Arunina je kola i stotina nebesnikih katova, potpuno bijelih i brzih kao
misao, a dao mu ih je kralj gandharva itraratha. Ni na zemlji, ni u zraku, ni na
nebesima nita ih ne moe zaustaviti.
Opet se javi Dhrtaratra: Jao, budalasti moji sinovi koji volite nevaljalu
kocku! Usudite li se u boju suoiti s Bhimom, poginut ete svi do jednoga! Sama
je Smrt ovdje okupila zemaljske kraljeve da ih prinese na rtvu!
276
ayadratha je bio kralj Sinhua ili Sauvira. U 3. paravanu pripovijeda se kako je oteo Draupadi u umi, ali
su ga Pandave stigli, porazili, napokon mu potedjeli ivot a vratili Draupadi.
277
Tvatar "Rezbar" nebeski je umjetnik meu vedskim bogovima. Napravio je Indrino oruje varu i pehar
bogova. U toj se slubi kasnije javlja ee pod imenom Vivakarman. v. II, bilj. l
278
Daatar "Djelac, Postavitelj" jedno je od imena ili likova boga stvoritelja.
176
177
Veliki rii, moj uitelj, izrekao mi je laku kaznu za moj teki prijestup. Svojom
odvanou i panjom vrlo sam mu bio omilio i udobrovoljio sam njegovo srce.
To oruje je i sada uz mene, a moji dani jo nisu odbrojani. Osjeam se
odgovornim za nau pobjedu i sam u pobiti Prithine sinove stupajui na elu s
predvodnicima svoje vojske. Bhima i Drona neka budu uz tebe s ostalim
kraljevima.
Tada uze rije asni starina Bhima: to to govori, Karno? Ja bih rekao da ti
se razum pomraio zbog smrti koja ti se primie. Zna li, Karno, da e, kada
pogine Duryodhana, izginuti i svi ostali Dhrtaratrini sinovi? Samo ti se ini da se
moe osloniti na oruje koje ti je dao gospodar bogova, velikoduni i mudri
Indra. Vidjet e, Karno, kako e ga Krinin kolut pretvoriti u pepeo! I tu strijelu,
s vrhom poput zmijskih usta, koja ti sja u tobolcu uzveliana vijencem na vrhu,
zgromit e strijele Panduovih sinova, a ti e propasti zajedno s njom.
Na to mu Karna odgovori: Nema sumnje da glavar Vrinija moe uiniti sve
to je rekao Bhima, pa i vie od toga. Ali neka asni starina uje to je plod
proizaao iz njegovih otrih rijei, meni upuenih: Ja u odloiti svoje oruje. On
e me moi odsada vidjeti na dvoru, a ne u boju! Kada mi on vie ne bude
prigovarao, ja u pokazati svoju mo zemaljskim gospodarima!
Na to se Bhima nasmija pa e Duryodhani: O Duryodhano, Karna vrsto
dri svoja obeanja. Kako e izvriti dunost koju je preuzeo na sebe ako se bude
ovoga pridravao? Onoga asa kada se taj kukavni laac predstavio kao brahman
svecu Rami i dobio od njega to oruje, izgubio je svoju vrlinu i isposnitvo.
Poto je Karna otiao ostavivi svoje oruje, nerazumni Dhrtaratrin sin
oslovi Bhimu: Prithini su sinovi poput ostalih ljudi i roeni su kao i sva
zemaljska stvorenja. Zato si onda tako siguran da e oni pobijediti? Svi smo mi
od iste vrste i svi roeni kao ljudi.
Tada se oglasi Vidura: Gospodaru, uo sam od starih ljudi priu kako je neki
ptiar rairio svoju mreu da hvata krilate stanovnike zraka. U tu se mreu
istodobno uhvatie dvije ptice koje su ivjele zajedno. Oba krilata stvora poletjee
uvis, a ptiar potra za njima. Vidje ga neki pustinjak koji tek bijae zavrio svoje
jutarnje molitve pa ga upita: O ptiaru, udesno je, a i neobino, gledati tebe koji
po zemlji hodi kako prati dva nebeska stanovnika. Na to e ptiar: Te mi
dvije ptice zajednikim snagama odnesoe moju mreu, ali ja u ih uhvatiti onda
kada se budu posvaale!
Objema pticama smrt je bila suena jer se ubrzo doista posvadie. Par glupih
ptica nae se na zemlji i, dok su se prepirale, lovac im, neprimijeen, prie i obje
ih uhvati. Tako i roaci koji se poradi blaga gloe padnu poput ove dvije ptice u
ruke neprijatelju. Rodbina je za to da se s njome zajedniki objeduje i razgovara,
ali nipoto se ne treba s rodbinom uputati u sukobe. To je najprea roaka
dunost. Rodbina koja s ljubavlju pazi svoje starije nenapadljiva je kao uma koju
uvaju lavovi. Duryodhana udi da se sukobi s Arunom, ali ja u njemu ne vidim
178
179
na tue blago, pohlepa mu uniti razum, a gdje nema razuma, nema ni stida. Gdje
nema stida, vrlina nestaje, a gdje nema vrline, nema ni napretka. Kada nema
imanja, ovjek propada jer siromatvo je kao smrt. I roaci i prijatelji i brahmani
izbjegavaju sirotinju, Krino, kao to ptice izbjegavaju drvo koje nema ni cvijeta
ni ploda. Kae se da imuni ive, a da je sirotinja vie mrtva nego iva. Tko je
siromah od roenja, ne pati onako kao onaj koji je odrastao u obilju, a onda sve
izgubi. ovjek svojom krivicom zapadne u bijedu, a onda psuje samoga sebe i
okrivljava bogove, pa ak i samoga Indru. Onaj tko nema stida nije ni mukarac
ni ena. On ne moe stei duhovne zasluge i ravan je udri. Mi nemamo nikakva
prava odrei se onoga to je nae. Kako je grjena dunost katriye! Ta kakvo je
dobro u tome to se borimo? Jedan katriya ubija drugoga, vea riba guta manju,
jedan pas kolje drugoga. Svatko slijedi pravila svojega ivota, Krino! Tko udara
a da mu se udarac ne vrati? Za onoga tko je poginuo jednaki su i poraz i pobjeda.
Poraz nije bolji od smrti, ali je i onaj tko je pobijedio svakako neto izgubio. Reci
mi, Krino, to je prema tvojemu miljenju najpametnije sada poduzeti? Kako da
naem izlaz a da ne odstupim od vrline i svijetu ne nanesem zlo?
Na te rijei Krina mu odgovori: Za dobro i jednih i drugih poi u na dvor
Kurua. Ako osiguram mir a da time ne otetim vae dobro, uinit u djelo koje
pomae vrlini.
Ako tako eli na to e Yudhithira idi i neka iz toga proistekne
dobro. Volio bih te vidjeti kako se od Kurua vraa u dobru zdravlju i s dobrim
vijestima.
Tada se javi Bhima: Neka tvoje rijei, Madhusudano, 281 privole Kurue na
mir. Nemoj im prijetiti ratom. Nemoj Duryodhanu oslovljavati pogrdno jer on je
uljiv i lako se razbjesni. Rekao bih da je teko izmiriti se s nekim poput njega. I
stari gospodar, Krino, i ostali savjetnici Kurua stalno se trude da umire
Duryodhanu i da meu brau vrate bratske osjeaje.
Sluajui od Bhime tako blage rijei, to bjee toliko neoekivano kao i da
brjegovi izgube svoju teinu, ili vatra toplinu, Krina se nasmija pa mu kaza: Prije
si, Bhimaseno, hvalio samo rat i udio da satre zle Dhrtaratrine sinove i uivao
si mislei o tome. Zatvornie neprijatelja, san ti nije dolazio na oi i po cijelu si
no bdio gledajui u zemlju. Sjeti se svojih podviga i stalea u kojemu si roen i
ne dopusti da te zaokupe strepnje. Budi vrst, junae!
Ne asei asa, poput podbodena punokrvna drijepca, naprastiti Bhima
odgovori: Tebi mora biti jasno, Krino, da ja volim rat i da je moje junatvo
nenadmano jer si toliko vremena proveo kraj mene. Jo se nije osuila sr u
mojim kostima niti mi je srce uzdrhtalo. Samo iz samilosti elim pokazati dobru
volju. I stoga sam prije sklon tome da utke podnosim sve one uvrede da Bharate
budu istrijebljeni. Oiju punih suza crnokosa ki kralja Drupade sluala je
281
Manhusudana je pridjevak Krinin. Znai "onaj koji tijeti med", a najee se tumai kao "onaj koji je
ubio (zloduha) Madhua".
180
Bhimine pomirljive rijei u skladu s vrlinom i koriu pa onda oslovi Madhavu: 282
Monoruki pravednie, ti zna kakvim je podlim nainom Dhrtaratrin sin sa
svojim pristaama opljakao Pandave i oteo im sreu? Oni koji poznaju svete
spise kau da je grijeh ubiti onoga tko to ne zasluuje. Ako je tako, tada je jednak
grijeh ne ubiti onoga tko to zasluuje. Sva mo Pandava i Srnaya 283 stoji ti na
raspolaganju pa ini onako kako se nee ogrijeiti!
I rekavi to, crnooka Krina, okupana suzama prie Vasudevi drei lijevom
rukom svoje modrocrne, miomirisne i kovrave vitice pa nastavi: O Lopoooki, ti
to se trudi da utvrdi mir s neprijateljima, to god bude inio, imaj na umu ove
moje uvojke koje je Duasana upao svojim grubim rukama. Ako se, Krino, i
Bhima i Aruna toliko ponize da mole za mir, moj e stari otac sa svojim
junakim sinovima sam poi u boj da me osveti. I Abhimanyu e s mojih pet
sinova krenuti da se pobije s Kuruima. Za kakav to mir moe znati moje srce sve
dok ne vidim Duasaninu mrku ruku odsjeenu i smodenu u prah? Trinaest sam
godina ivjela gajei u svojemu srcu ovu mrnju kao zapretanu vatru. A sada mi
srce probijaju koplja Bhiminih rijei! Sada se odjednom i Bhima osvre na vrlinu
i udoree!
I rekavi to glasom potresanim plaem, krupnooka Krina glasno zarida dok
su joj suze zalijevale obraze. Jakoruki je Vasudeva smirivae, a onda joj ree:
Uskoro e gledati gospe Bharata, Krino, kako liju suze ba kao to ti
sada ini. Ridat e i one, plaha gospo, jer e im i rodbina i prijatelji biti mrtvi. Ne
plai, ja ti se kunem da e ubrzo vidjeti mueve kao pobjednike, a neprijatelje
pogubljene!
Onda se oglasi Aruna: Ti si, Krino, najbolji prijatelj i nama i Kuruima. Ti
si rod objema stranama i svima si nam drag prijatelj. Tebi dolii da izmiri
Pandave s Dhrtaratrinim sinovima. Akoli pak nerazumni Duryodhana ne poslua
tvoje blagotvorne savjete u kojima su vrlina i dobrobit, onda e ga neminovno
snai vlastita sudbina. A Blagoslovljeni mu odgovori: Da, ja u ii Dhrtaratri
izvriti ono to pravda nalae i to bi bilo dobro i za nas i za Kurue. 284
Proe i ta no i sjajno Sunce izae na Istoku. Nastupio je as zvani maitra
kada su Suneve zrake jo uvijek blage. Bilo je to u mjesecu kaumuda ili
kartika285 pod vlau zvijea Revati. 286 To je bilo u doba jutarnje rose jer jesen
ve bjee pri kraju pred poetak zime i zemlja svuda bjee obrasla bujnim
usjevima. To je bilo vrijeme kada je odlinik anarddana obavio uobiajene
jutarnje obrede i okupao se sluajui umilne i svete rijei brahmana. Potom se
ukrasio nakitom i namazao mehlemima, a onda odao poast Suncu i Vatri.
Dodirnuo je bikov rep i s potovanjem s poklonio brahmanima, obiao oko
282
Madhava "potomak Madhua" (ili "medeni" ili "proljetni") jo je jedan pridjevak Krine i njegovih roaka.
Srnaya su pleme meu Panalama, esto zastupaju sve Panale uope.
284
ini se da proturjeja kao ovo izmeu ovoga i prologa odlomka ukazuju na sloenu slojevitost teksta epa.
285
v. II, bilj. 25
286
Revati je z Piscium (u znaku Riba).
283
181
rtvene vatre bacivi pogled na uobiajena znamenja dobre kobi koja tu bjehu
izloena, a onda se oprostio od Pandava i dao na put.
Vaimpayana kazivae dalje: Pouj sada, kralju, kakva su se znamenja,
prirodna i neprirodna, pojavila kada se Krina zaputio u Hastinapuru: Na nebu ne
bjee oblaka, a grmjelo je i sijevalo. Sedam velikih rijeka, ukljuujui tu i Sindhu
(Ind), potekoe uzvodno. inilo se da su se strane svijeta pomijeale i nita se nije
moglo odrediti. Na sve strane buknue vatre, kralju, i zemlja se tresla u vie
navrata. Sadraj stotina bunara i posuda za vodu narastao je i izlio se. itav se
svijet onda uvio u tamu i nita se od silne praine nije moglo razaznati. S neba su
se uli urlici, ali se nije vidjelo odakle dolaze. Ta se udna pojava, kralju, vidjela
irom zemlje. Jugoistoni je vjetar uz resku grmljavinu upao na tisue stabala i
pravio tetu po gradu Hastinapuri. A onuda kuda je junak Vrinija prolazio, pirkao
je blagi povjetarac i sve je upuivalo na blagonaklonu sudbinu.
Za to je vrijeme Dhrtaratra saznao od svojih uhoda da je pogubitelj Madhua
krenuo na put i na tu mu se vijest die kosa na glavi pa on ode snanome Bhimi i
Droni, Sanayi i slavnome Viduri i pred njima ree Duryodhani i njegovim
savjetnicima: Silni potomak plemena Daarha dolazi nam u poslanstvo u ime
Pandava. Pogubitelj Madhua zasluuje od nas sve poasti i potovanje. Onaj tko
mu pokazuje svoje potovanje siguran je da e biti sretan, a onaj tko ga ne
potuje, nee imati sree. Zatornie neprijatelja, ne oklijevaj, nego pripremi sve
da ga doekamo. Gandharin sine, naredi neka se na njegovu putu urede mjesta
gdje e poinuti i neka se opreme svime to bi mu srce poeljelo.
I tako oni podigoe logorita na mjestima probranima po ljepoti i okitie ih
draguljima, opremie udobnim namjetajem, opskrbie mirisima, nakitom,
najboljim tkaninama, mirisnim vijencima i raznim poslasticama, a posluivale su
ih najljepe djevojke.
Gledao je to Vidura pa ree Dhrtaratri: Veliki kralju, petorica Pandava ele
dobiti od tebe samo pet sela. Ti im ne eli ni to dati, a to znai da nisi voljan
uspostaviti mir. eli blagom podmititi velikoga junaka od Vrinija roda i udaljiti
ga od Pandava. Ja ti opet kaem da Krinu i Dhananayu nee razdvojiti ni
blagom ni poastima ni ugaanjem. Izuzev posude s vodom i pranja nogu, izuzev
obinih propitivanja o zdravlju, anarddana nee prihvatiti nikakve druge izraze
gostoIjublja niti e to drugo i pogledati. Daj mu, kralju, ono radi ega je doao u
Hastinapuru sa eljom da uini dobro objema stranama. Ti si star i Pandave su po
godinama za tebe djeca i voljni su ti pokloniti sinovsku panju, a ti se zato ponesi
prema njima kao otac.
Na to e Duryodhana: To to Vidura zbori istina je sama. anarddana je
nepokolebljivo odan Pandavama i ne moe se niime otrgnuti od njih. Moj djede,
za mene nema ivota budem li morao s njima dijeliti ovo svoje obilje! Ali ja sam
se neega dosjetio! Poujte! Ja u Krinu, glavni oslonac Pandava, zarobiti! On
182
stie ovamo sutra ujutro i, kada on bude utamnien, i Vriniji i Pandave i cijeli
svijet bit e zanavijek pod mojom vlau!
Te rijei stavie na velike muke i Dhrtaratru i njegove savjetnike i obuze ih
veliki jad. Oglasi se Dhrtaratra pa ree Duryodhani: Zatitnie narodni, nemoj to
nikad vie rei! Ne pamti se da se ikada zbilo ita takvo. Krina dolazi ovamo kao
izaslanik, a usto nam je jo i drag roak. Nikakva nam zla nije uinio pa zar
zasluuje da bude utamnien?
Bhima se okrenu Dhrtaratri: Ovome tvojemu sinu kucnuo je sueni as!
Njemu je milije zlo od dobra iako ga savjetuju svi koji mu ele dobro! Ne smijem
vie sluati pogubne rijei ovoga pokvarena i grjena lupea. On se posve odrekao
vrline! Izrekavi to, istinoljubivi Bhima, odlinik Bharata, ustade dok je u njemu
kljuao bijes i ode odatle.
Hastinapura je u Krininu ast bila lijepo okiena i ukraena dragim
kamenjem. Kada Krina ue u grad, narod mu se, kojega su bile prepune ulice, do
zemlje pokloni pjevajui mu hvalospjeve. Lopoooki najprije stie do
Dhrtaratrina dvora pepeljaste boje koji bijae gizdavo ukraen mnogim
graevinama. Proao je kroz prve tri dvorane, a onda stigao pred Viitraviryina
sina. Kada im se on pribliio, ustade slijepi kralj, a s njime i Drona, Bhima,
Kripa, Somadatta i kralj Balhika. Svi se digoe da ukau poast anarddani.
Madhava ih pozdravi sve po starjeinstvu i iskaza im svoje potovanje, a onda, na
kraljev zahtjev, zauzme prostrano sjedite nainjeno od zlata tanahne izrade i
optoeno draguljima. Onda mu Dhrtaratrin sveenik po obiaju ponudi mlijeko,
med, kiselo mlijeko i vodu. Kada se obred gostoprimstva zavrio, on ostade tu jo
neko vrijeme alei se i smijui s njima, a potom se oprosti sa svakim posebno
kako to dolikuje pa se zaputi Vidurinu domu.
Vidura ga je doekao izrazivi mu potovanje obilno ga poastivi. Bilo je tu
svega to bi srce moglo poeljeti. Potom mu Vidura ree: O lopoooki, kakve
koristi od toga to u ti rei koliku mi je radost priinio tvoj dolazak kada si ti i
onako dua due svakoga utjelovljenoga stvorenja!
Poslijepodne toga dana Krina je otiao svojoj teti Kunti. Kad ga ona vidje
kako joj dolazi blistajui kao jarko sunce, zagrli ga oko vrata i izli pred njim svu
svoju tugu zbog sinova koje tako dugo nije vidjela. Gledajui poslije mnogo
vremena druga svojih silnih sinova, Govindu iz roda Vrinija, ona ne mogae
obuzdati suze pa mu jecajui stade zboriti: Moja djeca jo od malih nogu ostadoe
bez oca i ja sam ih s ljubavlju podizala. Kako li su ivjeli u velikim umama bez
ijednoga svojega roditelja kraj sebe? Kako li su se, Krino, budili u dubokoj umi
uz urlike divljih zvijeri oni koji su iz postelja ustajali uz glazbu cimbala, doboa,
koljki i flauta i uz medene glasove pjevaica i hvalospjeve pjevaa i kazivaa
pjesama? Jao, anarddano, a Drupadina ki koja mi je jo i milija od mojih
sinova? Njezini su je muevi u svojemu oboavanju zasipali obiljem svega to se
samo poeljeti moglo, a dvorile su je itave povorke slugu. Kako li je sada ona na
183
184
185
od njega moniji. Oni koji nekada bijahu Nara i Narayana sada su Krina i
Aruna. Ako u to vjeruje i ima u mene povjerenja, odlui se na ono to je pravo
i izmiri se s Panduovim sinovima! Blagoslovljen da si, misli na svoje dobro!
Na te Parauramine rijei nadoveza se slavni rii Kanva 288 i obrati se
Duryodhani pred svim okupljenim kraljevima: Brahman, koji je praotac Svemira,
vjean je i neunitiv, a jednaka svojstva posjeduju i slavni riiji Nara i Narayana.
A ti, Gandharin sine, ivjet e sve dok se u boju ne primakne junakim
Panduovim sinovima. Tvoji su protivnici i sami bogovi Vinu, Vayu, Dharma i
Avini!289
Sluao je riijeve rijei Duryodhana i mrtio se duboko uzdiui, a onda baci
pogled na Karnu te prasnu u smijeh i stade se udarati arkom po bedru, pa,
prezrevi mudraeve rijei, on mu odgovori: O veliki rii, ja sam upravo onakav
kakvim me je Tvorac nainio! Bit e ono to mora biti jer ja ne mogu drukije.
emu onda sve te besmislene prie?
Savjetovahu ga i Bhima i Krina, a i Narada mu je mnogo toga rekao.
Najzad opet progovri Dhrtaratra: Narado, prava je istina sve to si rekao. To je
upravo ono to i sam elim ostvariti, ali ja nemam te moi. Onda se okrenu
Krini pa mu kaza:Tvoj savjet, Keavo, otvara mi nebeske dveri i znai dobrobit
za cijeli svijet. Tvoji su savjeti mudri i u skladu s vrlinom, ali, gospodine, ja
nisam jedini koji odluuje. Moji me sinovi ne sluaju. Pokuaj privoliti mojega
opakoga sina Duryodhanu koji ne haje za moje naredbe. Uini to radi
naegaprijateljstva.
Tada se Krina okrenu Ijutitome Duryodhani pa mu se obrati blagim i
dobronamjernim rijeima: Duryodhano, najbolji meu Kuruima, posluaj moje
rijei, one su na dobro i tebi i tvojim prijateljima! Od visoka si roda, izdanak si
plemenite loze i obdaren svim odlikama kojima se ovjek moe podiiti. Pravo je
i poteno da postupa asno. Nepravedna je i neprirodna tvoja tvrdokornost i zbog
nje e se ugasiti mnogi ivoti. Tigre meu ljudima, izmiri se s Pandavama. Oni su
hrabri i snani, mogu vladati sobom, a i razboriti su i ueni. To e tebi samo
donijeti dobro, a time e stei i potovanje mudroga Dhrtaratra, staroga
gospodara Bhime, uitelja Drone i veleuenog Vidure. Nemoj da ljudi priaju,
kralju, kako si ti istrebitelj svojega roda i ruitelj njegovih postignua. Pandave e
te priznati za Yuvaraana, a tvojega oca Dhrtaratru postavit e za vladara ovoga
prostranog carstva. Gospodine, nemoj prezreti blagostanje koje e, sigurno,
nastati bude li Panduovim sinovima dao polovicu vaih posjeda.
I Bhlma i Drona pristae uz Krinu pa su navaljivali na srditoga
Duryodhanu da poslua njegov savjet, ali se ovaj nije na njih obazirao. Umijeao
se i Vidura pa ree: Duryodhano, ja se ne brinem za tebe, nego za ovo dvoje
288
Sada se javljaju redom slavni likovi iz predaje: Paraurama, Kanva, Narada itd. kao da su prisutni na
dvoru Kurua.
289
Tako se epski junaci suobliuju raznim mitskim obrascima: Krina i Aruna Nari i Narayani, Krina
Vinuu, petorica Pandava Dharmi, Vayuu, Indri i dvama Avinima itd.
187
190
svojemu stanitu a to bjee jo jedno udo toga dana. Kada vidjee tigrovita viteza
Krinu kako naputa dvor, svi kraljevi pooe za njim da ga isprate kao to
bogovi ispraaju Indru.
auri,292 ija je dua neizmjerna, izae iz dvora nalik na razbuktali i
zadimljeni oganj, ne poklonivi onima koji su ga ispraali nijednu jedinu misao.
Vidio je Daruku kako ga eka uz njegova prostrana sjajna kola ukraena nizovima
zvonia i zlatnim arama i prekrivena koama bijelih tigrova. Kada auri bjee
ve na koiji i spreman da krene, kralj Dhrtaratra jo ga jednom oslovi i ree:
Zatornie neprijatelja, anarddano, vidio si koliko ja imam vlasti nad svojim
sinovima. Sve si vidio vlastitim oima i nita nije ostalo skriveno. Vidio si da sam
pokuao sve da bi dolo do mira i, budui da zna u kakvu sam stanju, ne sumnjaj
u mene. U meni nema prema Pandavama nijednoga grjenog osjeaja.
Onda Krina svima ovako ree: Bili ste svjedoci onome to se dogodilo na
vijeanju. Vidjeli ste danas kako je onaj neodgojeni neotesanko napustio dvoranu
pred svima vama. Sada ste svi uli da je vladar zemlje Dhrtaratra izjavio da je
nemoan. Dopustite mi da se sada vratim Yudhithiri!
I, pozdravivi ih, auri, prvak meu junacima, ode odatle. Ispred svih Kurua
on se na svojoj velikoj sjajnoj koiji odveze svojoj teti Kunti. Doao je u njezine
odaje i poklonio se pred njezinim stopama pa joj ispripovijedao o svemu.
Kunti mu onda ree: Keavo, prenesi ono vrlome kralju Yudhithiri: Tvoja se
vrlina, sine, vrlo smanjila. Osvrni se na dunosti svojega stalea kako je to
odredio Samostojeni. Stvorio je katriyu da ini nemilosrdna djela i da titi narod
vjetinom svojih ruku. Kraljevi grijesi potresaju svijet, a grijesi svijeta potresaju
kralja. Izvravaj svoje kraljevske dunosti i budi dostojan svojih predaka. Onaj
kralj koji je meka srca, nepostojan i sklon samilosti nikada ne stekne zasluge kao
onaj koji svoje podanike odgaja s ljubavlju. Tebi je isposnitvo zabranjeno. Da
bude ratar, to ti ne prilii. Ti si katriya i stoga si zatitnik svih koji su u nevolji.
Zar moe biti veega jada od ovoga? ivim ovako bez prijatelja i drugi me hrane,
a rodila sam tebe, radost tvojim prijateljima!
Krino, ima jedna stara pria koje se sjetih u ovome asu. To je pria o
Viduri i njezinu sinu. Reci Yudhithiri ono to se iz nje moe nauiti.
Ovako je svojega sina korila kraljica Vidura kada ga je vidjela kako lei
niice, shrvan oajem, poslije poraza koji je pretrpio od kralja Sindhua: Ti nisi
moj sin, o ti to razveseljuje neprijateljska srca! Ja i tvoj otac nismo te rodili!
Odakle li si samo stigao? Ako u sebi nema estine, ne moe se raunati u
mueve! Ne sramoti svoju duu! Ustaj, kukavico! Zato tu lei kao mrtvac?
Bolje je zablistati samo jedan trenutak nego zanavijek tinjati i dimiti se. Zato
ivi kada ne potuje dunosti svojega stalea? ak ni onaj kojemu su sami
korijeni posjeeni ne smije se predavati oaju. Onaj tko nije uinio nikakav
podvig po kojemu bi ga ljudi spominjali tu je samo zato da bi nas bilo vie. Taj
292
191
193
Rat je obred u kojemu se ratnici rtvuju. Svi trebaju biti spremni na rtvu, a bog ili sudbina bira rtve.
Punaiti je ponovno uspostavljanje ognjenoga rtvenika. Tu moe biti i dvosmislene aluzije jer samo iti
znai obred uspostavljanja velikoga ognjenoga rtvenika (agniayana), ali i podizanje lomae za pokojnika.
296
Kao to su se stari nordijski ratnici bojali da ne umru prirodnom smru jer se samo ratnikom smru
dospijeva u Odhinovo nebo, tako su jednako gledali i njihovi indoarijski staleki srodnici na ivot, smrt i Indrino
295
194
195
oinskom ljubavlju. Glas mu ree: O Karno, Kunti ti je rekla istinu! Uini kako te
mati savjetuje, bit e to za tvoje dobro.
No Karna ostade vjeran istini usprkos majinu i oevu nastojanju i njegovo
se srce ne pokoleba. On odgovori: Katriyska gospo, ne mogu prihvatiti to to
eli jer ne osjeam da mi vrlina doputa da uinim to takvo. Grijeh je to to si
mi uinila jer sam zbog toga izgubio svoje ime. Premda sam roen kao katriya,
nisam primio obredni blagoslov katriye. Taj grijeh tebi pripisujem. Imam li
neprijatelja koji bi mi mogao nanijeti vee zlo? Nisi tada imala nikakve milosti
prema meni, a danas eli da posluam tvoju zapovijest. Nikada prije nisi mislila
o mojemu dobru, kako bi to svaka majka morala initi, a sada se radi svojega
dobra meni obraa. Ako ja danas odem Pandavama, tko nee rei da sam to
uinio zbog straha? Nitko me nije znao kao njihova brata i to bi katriye rekli
sada, u predveerje bitke? Dolo je vrijeme da pokau svoju vjernost oni koje je
Duryodhana titio i uzdravao. Ja u ostati uz njega i po cijenu ivota i borit u se
protiv tvojih sinova, a uz Dhrtaratrine, svom svojom snagom i vjetinom. Zar bih
ja, koji sam od Dhrtaratrinih sinova primio sve poasti i blagodati, sada morao
iznevjeriti njihovo prijateljstvo? Zar da ih izdam sada, prije same bitke, ja koji
sam ih na to nagovarao? Zar od toga moe biti crnje i gore nevjere? Ali ja ipak ne
mogu dopustiti da me uzalud moli. Zato neu pobiti sve tvoje sinove premda bih
to mogao. Ja ne govorim lai. Ovo ti obeavam: U ovome boju moramo poginuti
ili ja ili Aruna. Samo u se s njime sukobiti, a kada ubijem Arunu, stei u
velike zasluge. Ako ja poginem umjesto njega, stei u pak veliku slavu. Slavna
gospo, ratnika majko, tebi e svakako ostati pet sinova. Poginem li ja, bit e ih
pet s Arunom, pogine li Aruna, bit e ih pet sa mnom.
Kunti se nije usudila nita odgovoriti. Samo je, utei, zagrlila svojega
prvjenca vidjevi kako je ostao nepokolebljiv. Samo mu je rekla na rastanku:
Sudbina je svemona i neumitna! Istina je, Karno, da e propast snai Kurue, ak
i da ubije Arunu. Ti si mi obeao da su etvorica mojih sinova sigurna od tvoje
ruke i neka ti, kada zapone boj, to ostane u sjeanju. Budi mi blagoslovljen i
zdravlje neka te slui!
Karna joj odvrati: Neka bude tako! i svatko od njih dvoje ode svojim
putem.
Kada je stigao u Upaplavyu, Krina doe pred Pandave i izvijesti ih o svemu
to se dogodilo, a zatim su dugo sjedili i vijeali. Potom auri ode u svoje odaje
da se odmori. Kada se opet sastae s Krinom, Pandave se poee dogovarati to
da uine.
Onda Yudhithira upita: to su rekli starjeine Kurua kada je Duryodhana
ostao pri svojemu da produi stranputicom?
Vasudeva e na to: Kada se Duryodhana stao smijati na moje rijei, Bhima
mu ree: Prvae meu Bharatama, Pandu je dobio tri sina. Tvoj se otac,
Duryodhano, rodio slijep i zato nije mogao postati kralj. Kralj je postao plemeniti
197
198
vladala je neizmjerna ljubav. Kada doe vrijeme, kralj Pratipa dade da se sve
pripremi kako to nalau svete knjige da bi svojega sina Devapija okrunio za
svojega nasljednika. Ali tome se usprotivie i brahmani, a i svi stariji graani i
stanovnici pokrajina.
Kada stari kralj sazna za to, obuze ga teka tuga i glas mu je drhtao od suza.
Usprkos svim svojim vrlinama Devapi bi iskljuen iz nasljedstva zbog svoje
kone bolesti. Bogovi ne odobravaju da kralj ima tjelesnu manu a brahmani to
znaju. Rastuen jadom svojega oca Devapi se povukao da ivi u umi. Balhika je
odbio primiti oevo prijestolje jer je od majina oca naslijedio bogatu kraljevinu, i
tako, uz njegovo doputenje, antanu preuzme prijestolje svojega oca.
Ja sam najstariji, Bharato, ali zato to sam slijep ne mogu biti kralj.
Bistroumni Pandu preuzeo je moje mjesto premda bjee mlai od mene, iako se
pritom mnogo dvoumio. Nakon njegove smrti prijestolje nasljeuju njegovi
sinovi. Ako ja ne mogoh prvi dobiti kraljevstvo, kako ga onda moe ti prisvajati.
Ti nisi kraljev sin i ne moe imati prava na kraljevinu. A ti ipak eli oteti ono to
je tue. Izbij to sebi iz glave i vrati polovicu kraljevstva i sve to ide uz njega.
Samo se tako moe nadati da ete ti i tvoja braa poivjeti.
Na kraju Vasudeva ree: Ali ni Bhimini savjeti, ni Gandharini prijekori, a ni
Dronine, Vidurine i Dhrtaratrine rijei ne mogahu prizvati k pameti toga
nerazumnika.
Kada je Yudhithira sasluao anarddanu, on pred njime oslovi svoju brau:
uli ste to se zbilo na dvoru Kurua gdje su se svi Kurui bili okupili. Razumjeli
ste njegove rijei. Zato diite moju vojsku i postrojte je u bojni poredak! U nas je
sedam akauhini koje smo skupili pa ujte imena odlinika koji e njima
zapovijedati: Drupada, Virata, Dhrtadyumna, ikhandin, Satyaki, ekitana i
Bhima. Ti e junaci voditi moju vojsku, oni poznaju Vede, neustraivi su, odrali
su i najtee zavjete, a skromni su i razboriti i svaki je od njih vrstan ratnik.
Onda se obrati Sahadevi, najmlaemu od brae: jednoga od te sedmorice
odabrat emo za glavnoga zapovjednika. On se mora moi suoiti sa starinom
Bhimom koji je poput ognja kojemu su strijele plamenovi. to ti misli, tko je
najpodobniji da ponese tu odgovornost?
Uzmimo kralja Viratu odgovori Sahadeva. On nam je pomogao u
nevolji, a moan je, odan vrlini, vian oruju i neodoljiv u boju.
Meni se ini da bi kralj Drupada bio najpogodniji ree Nakula kada
njega upitae. On je u iskusnim godinama, mudar je, hrabar, a odlikuje se i
snagom i porijeklom.
Yudhithira potom upita Arunu, a ovaj odgovori: Trebalo bi da
Dhrtadyumna vodi vojsku. On, koji je roen da donese propast uitelju Droni i
moe obuzdati svoje strasti, jedini moe stati pred Bhimu.
199
201
uvijek nadmee u vjetini pa neka se zato najprije bori on. Mogu biti prvi i ja, ali
se obojica istodobno neemo boriti.
Kralju na to e Karna sve dok ivi Gangin sin, ja se neu boriti.
Kada Bhima padne, borit u se s nositeljem Gandive.
Tada Duryodhana imenova Bhimu za vrhovnoga starjeinu vojske Kurua i
razdijeli bogate poklone. Potom kralj naredi a tisue sviraa radosno udarie u
bubnjeve i duhnue u koljke. Zaue se mnogobrojni lavlji urlici ratnika, a sve se
ivotinje u taboru u jedan mah javie svaka svojim glasom. I, premda nebo bijae
vedro, padnu iz njega krvava kia i raskalja tlo. Puhnue siloviti zrani vrtlozi, a
zemlja se potrese. Od urlika slonova ratnika se srca sneveselie. Bestjelesni
glasovi uli su se s neba po kojemu su bljeskale zvijezde padalice. Kralj Kurua
stie na elu svoje goleme sile na Kuruketru. Kralj je Yudhithira u taboru
Pandava okupio starjeine svojih akauhini i Dhrtadyumnu postavio da svima
zapovijeda jer on bijae roen iz rtvenoga ognja da uitelju Droni donese smrt.
Arunu postavi da bude nad svima njima, a naoiti i bistroumni Krina prihvati se
dunosti Arunina koijaa i vodia.
Stariji Krinin brat Balarama vidje da e se odigrati sudbonosna bitka i doe
u logor Pandava. Pojavi se pred njima obuen u plavu svilu, velianstven poput
lava. Krina, Pandave, a i svi ostali radosno mu poeljee dobrodolicu, a
Balarama se pokloni kraljevima Virati i Drupadi pa sjede do Yudhithire.
Ovaj je uasni pokolj neumitan zapoe on i sudba je tako odredila.
Ne vjerujem da se ikako moe izbjei. Nadam se da u vas poslije toga okraja
opet vidjeti ive i zdrave. Nema nikakve sumnje da je svemu katriystvu na
svijetu doao sueni as. Dok bijasmo nasamo, ja sam Krini esto govorio:
Madhusudano, treba se na jednak nain ophoditi s onima koji su s tobom u
jednakome srodstvu. Duryodhana nam je rod jednako koliko i Pandave i zato im
prui podjednaku pomo. Ali, tebi za ljubav, on se ne osvrtae na moje rijei iako
sam ih esto ponavljao. On je radi Dhananaye svim srcem prionuo uz vau
stranu i ja mislim da je Pandavama pobjeda osigurana jer tako eli Vasudeva. to
se mene tie, ja ne elim ni pogledati na ovaj svijet ako Krina nije na mojoj
strani. Zato i podravam sve to on naumi uiniti. Moji osjeaji prema Bhimi isti
su kao i prema Duryodhani. Obadvojica su moji uenici i u borbi topuzom. Zato
sada odlazim meu isposnike na obali Sarasvati. Ja ne mogu s mirom gledati kako
Kurui propadaju. I rekavi to, jakoruki se Rama oprosti od Pandava i nagovori
svojega brata da ga ne ispraa te tako krenu na put na svete vode.
A kralj Durvodhana pozva Karnu, Duasanu i Subalina sina akunija na
vijeanje, a onda oni pozvae Uluku, akuni jeva sina, pa mu u povjerenju ovako
rekoe: Uluko, kockarev sine, poi k Pandavama i ponovi im ove moje rijei pred
Vasudevom: Na pomolu je strani boj izmeu Pandava i Kurua koji se ve tako
dugo oekuje. Izvrite sada ono to ste se zaklinjali da ete uiniti!
202
iscrpno raspita o svemu pa, poto mu je ona sve po redu ispripovjedala, njega
obuzee tuga i saaljenje. Drhtei od uzrujanosti, on ree alosnoj djevojci: Ne idi
svojemu ocu, blagoslovljena gospo! Ja sam otac tvoje matere i odagnat u tvoju
tugu. Mora da je pregolema alost koja te obuzela kada si tako omravjela!
Posluaj moj savjet i poi isposniku Rami, sinu amadagnijevu. Rama e te
razrijeiti tvoje muke i alosti. On e Bhimu, ne bude li posluao njegovu
naredbu. Ako mene spomene silnome Rami, prvome meu onima to nose
oruje, on e sve uiniti za tebe jer mi je prijatelj koji mi uvijek eli dobro!
Kada je Rama saznao za Ambinu nevolju, on joj ree: O keri Kaijska, reci
samo jednu rije i Bhima e, ma koliko bio dostojan tvojega potovanja, dobiti
ono to je zasluio. Amba e na to: Ramo, rastavi od ivota toga Bhimu ako
mi eli ugoditi.
I tako Rama krenu s isposnicima odluivi da me ubije.
On povede Ambu sa sobom i sa svima brahmanima stie na Kuruketru.
Kada su tamo postavili svoj logor, on mi posla poruku: Doao sam zatraiti od
tebe da mi neto uini.
Kada sam saznao da je veliki Rama doao na granicu nae kraljevine,
radosno pooh da se susretnem s njime, jer njegova mo bjee neizmjerna. Dooh
pred njega s kravom koja je ila preda mnom i sa svim brahmanima koji, podobni
bogovima, iahu uz mene.
Rama mi tada ree: Ti je nisi elio za sebe, a ipak si, o Bhimo, oteo ker
kralja Kaijskoga. Ne znam to si pritom imao na umu jer potom si joj dopustio
da ide kamo je oi vode i noge nose. Ti si ovu slavnu gospu liio njezine vrline.
Uprljana je dodirom tvojih ruku i tko e se sada oeniti njome? alva je nije htio
primiti jer si je ti oteo i zato je uzmi za sebe, Bharato, jer ja ti to nareujem!
Gledajui ga onako alosna, ja mu odgovorih: Brahmane, ja ni na koji nain
ne mogu ovu djevojku dati svojemu bratu. Ona mi je rekla: Ja sam alvina! i ja
joj dopustih da ode u alvin grad. to se mene tie, ja sam se tvrdo zarekao da me
u obavljanju dunosti katriye nee omesti ni strah, ni saaljenje, ni pohlepa, a ni
pouda!
Na te moje rijei Rama bijesno zakoluta oima i kaza: Ako ti, prvae meu
ljudima, ne uini onako kako rekoh, jo u danas pobiti i tebe i tvoje savjetnike!
Ja ga pokuah primiriti ljubaznim rijeima, ali se njegov gnjev nikako nije
hladio. Onda mu ja rekoh: To ne moe biti, dvoroeni mudrae, uzalud su sva
tvoja nastojanja!
I tako ja i Rama izaosmo na Kuruketru eljni da jedan drugome pokaemo
svoju vjetinu.
Bhima pripovijedae dalje: Ja se osmijehnuh i rekoh Rami koji stajae
pripravan da otpone dvoboj: Ja sam na svojim kolima i ne elim se boriti s
tobom koji stoji na zemlji. Popni se na kola, junae, i zatiti svoje tijelo oklopom
ako se eli ogledati sa mnom!
205
207
pokaza pred njom boanski Umin suprug, 310 nosei trozubac, i to u vlastitu obliju
a vidjeli su ga i svi tamonji isposnici. Upita je: Koju elju da ti ispunim? A ona
zamoli boanstvo za moju smrt.
Ti e ga ubiti! odgovori joj boanstvo Ti e ubiti Bhimu. ak
e i muko postati! Kada se nae u novome tijelu, sjetit e se svega ovoga.
Rodit e se u plemenu Drupade i postat e borac na velikim kolima.
Onda ta, neporona djevojka, najstarija ki kralja Kaijskoga, naoigled svih
velikih riija nakupi drva iz ume, naini golemu lomau na obali Yamune i sama
je za sebe potpali. Zatim ue u blistavi oganj s ognjem mrnje u srcu i izree,
kralju, rijei: Na propast Bhimi!
Najstarija kraljica kralja Drupade isprva nije imala djece nastavi
Bhima svoju priu. Kralj je Drupada sve to vrijeme molio ivu da ga obdari
nasljednikom. Sav zaokupljen namjerom da me ubije, on se posvetio najeem
isposnitvu stalno ponavljajui da eli sina, a ne ker. O gospode govorio je
elim dobiti sina da bih se mogao osvetiti Bhimi.
iva mu najzad ree: Tvoje e dijete biti i muko i ensko! I usprkos
svim Drupadinim molbama iva ne odustade: Tako je odluila sudbina i drukije
ne moe biti! Nakon toga Drupadina ena rodi ker, pravu ljepoticu, i dadoe
joj ime ikhandini. Kralj Drupada dade da se obave svi obredi oko roenja kao da
je dijete muko, a kraljica je s velikim oprezom uvala tu tajnu stalno govorei
kako ima sina i nitko osim nje nije u gradu znao da je dijete djevojica. Kralj
Drupada svu je svoju panju poklonio svojemu djetetu i uio ga je pisanju,
slikanju i svim umjetnostima. Postalo je i Dronin pitomac i kod njega uilo
streljatvo. A kada joj je ki odrasla, kraljica stade nagovarati kralja da joj nae
mladu kao da je trai za sina i kraljevski se par, poslije mnogo ustezanja, odlui
prirediti svadbu s kerju kralja Daarne. Kralj Hiranyavarman dade svoju ker u
brak sa ikhandini, ali ne proe dugo, a mlada nevjesta uvidje da je mladoenja
ensko pa o tome srameljivo obavijesti svoje drugarice i dadilje. Poto su novosti
stigle i do njega, kralj Hirayvavarman pade u jarost i smjesta posla izaslanika na
dvor kralja Drupade. Izaslanik kaza kralju sve u povjerenju i poe mu prijetiti
osvetom zahtijevajui od njega da vrati ker kralju Hiranyavarmanu.
ikhandini je vidjela da su joj roditelji u velikoj nevolji, silno se posrami
i stade ovako premiljati: Mojega je oca i moju majku zbog mene obuzeo teki
jad. I ona tada odlui oduzeti si ivot pa se, shrvana alou, otputi u
usamljenu i nenastanjenu umu. U toj umi vladao je moni i vrlo bogati yaka po
imenu Sthunakarna i svi su ljudi, plaei ga se, zaobilazili to mjesto. Yaka
Sthunakarna najednom se stvorio pred ikhandini pa je upitao: Zato si dola
ovamo? Kakva te to nevolja amo dovela? Kai mi, a ja u joj ve nai lijeka!
Ona mu na to odvrati: Ti tako neto ne moe uiniti!
310
208
209
dana. Zato ja sada pitam tebe, Aruno: za koje vrijeme ti moe istrijebiti
protivnike?
Na to kraljevo pitanje Dhananaya kovravih kosa pogleda Vasudevu pa
odvrati: Svi su oni moni i vrsni borci i upueni su u sve tajne ratovanja. Nema
sumnje, kralju, da mogu uiniti to kau, ali ti ipak nemoj strijepiti. Doista ti
kaem da s Vasudevom kao saveznikom mogu na jednim jedinim kolima za tren
oka istrijebiti sva pokretna i nepokretna stvorenja u svima trima svjetovima, pa
ak i besmrtnike. Jo je uvijek uza me ono uasno i svemono oruje koje mi
dade iva Paupati onda kada sam se s njime borio. Zaista, to je oruje kojim
Gospod unitava stvorenja na kraju yuge. 312 Gangin sin ne poznaje to oruje niti
ga meu njima tko drugi zna. Kako bi za njega saznao sutin sin? Ipak, obine
ljude nije podobno obijati nebeskim orujem. Mi emo nae zlotvore pobijediti u
potenoj borbi.
312
Zanimljivo je kako se u ovome odlomku kult ive i kult Krine Vasudeve ve prepliu u epu.
210
Knjiga esta
BHIMAPARVAN
Knjiga o Bhimi
Vaiampayana ree: inilo se da je zemlja opustjela, da na njoj nema vie ni
konja, ni ljudi, ni kola, ni slonova i da su samo djeca i starci ostali po kuama.
Sva sila s cijele ambudvipe 313 na koju Sunce prosipa svoje zrake bjee se sabrala
na Kuruketri. Okupljeni na tome mjestu, ljudi svih boja pritisnuli su na zemlju
mnogo vodana u duinu i irinu zauzimajui okruge, rijeke, brda ume. Prema
Yudhithirinoj naredbi svi su bili opskrbljeni izvrsnom hranom i svakakvim
ugodnostima, a njihove su ivotinje takoer bile opskrbljene na najbolji nain.
Odredio je i razliite lozinke kako bi se prepoznavali oni koji pripadaju
Pandavama.
Srani Dhrtaratrin sin kojemu nad glavom bjee bijeli suncobran ugledao je
okruen tisuom slonova i stotinom svoje brae kako se vijori Arunin stijeg pa
stade sa svim tim kraljevima ureivati svoje ete nasuprot Panduovu sinu. A
Panale se radovahu skorome boju pa, im ugledae ovu vojsku, veselo duhnue u
svoje gromoglasne koljke i udarie u milozvune cimbale. Sjedei na istim
kolima Vasudeva i Dhananaya, obojica nalik na tigrove, radosno duhnue u svoje
nebesnike koljke.
Podie se gusta praina tako da se nita ne mogae razaznati jer je i samo
Sunce, prekriveno njome, izgledalo kao da zalazi. Iz crnoga oblaka udari pljusak
od krvi i mesa i sve to bijae krajnje neobino. Podie se oluja koja je nosila sa
sobom mnotvo sitna kamenja a ono je ranjavalo na stotine i tisue ratnika. Dvije
vojske, kralju, opremljene, vesele i orne za boj, stajahu sred Kuruketre nalik na
dva uzgibana oceana.
Tada Kurui, Pandave i Somake utvrdie meu sobom pravila i dogovorie se
kako e se boriti. Prema tome dogovoru smjeli su se sukobljavati samo oni koji su
jednaki i morali su se boriti poteno. Oni koji poslije potene borbe odstupe nisu
se smjeli proganjati. Napad rijeima smio se samo rijeima uzvratiti, koija je
smjela udariti na koiju, jaha na slonu protiv sebi ravna, konjanik protiv
konjanika, a pjeak protiv pjeaka. Nisu se smjeli ubijati oni koji zalutaju. Jedan
ratnik mogao je napasti drugoga tek poto bi ocijenio sposobnost, voljnost i snagu
svojega protivnika i poto bi ga prije toga upozorio. Nespreman protivnik nije se
313
ambudvipa "Narov otok" u epsko-puranskoj kozmografiji sredinje je od sedmorih kopna na Zemlji,
koncentrino okrueno drugim estoroma (Plaka-, almali-, Kua-, Krauna-, aka- i Pukaradvipa). Na jugu
ambudvipe nalazi se Bharatavara, Indija. Na krajnjem sjeveru blaena zemlja Uttarakurua. Na istoku
Bhadrava, na zapadu Katumala, a u sreditu Ilavrta s planinom Meru u sredini i golemim stablom ambua na
vrhu. Izmeu krajnjih i sredinjega podruja spominju se jo etiri podruja. Sline predodbe gajili su i
buddhisti i inisti.
211
smio napadati. Nije se smio napadati ni onaj tko se s drugim bori, ili onaj tko se
odmara ili odstupa, protivnik s onesposobljenim orujem ili bez oklopa. Koijai,
teglee ivotinje, nosai oruja ili glazbenici takoer se nisu smjeli napadati.
Sveti rii Vyasa, Satyavatin sin i djed Bharata, prvi meu vedoznalcima, koji
je prolost, sadanjost i budunost mogao podjednako gledati pred oima, doe
tajno kralju Dhrtaratri vidjevi da su se dvije vojske postrojile jedna prema
drugoj, jedna prema zapadu, a druga prema istoku. On ree svojemu sinu koji
bjee potiten, potonuo u gorke misli: Kralju, tvoj sin stoji sa svima ostalim
vladarima pred sudnjim asom. Opremili su se za bitku i sada e se meusobno
poubijati. Svi e oni nestati, Bharato. Imaj na umu da tok Vremena nosi sa sobom
promjene i ne daj alosti da ti mori srce. Sine, ako to eli, ja ti mogu dati
sposobnost da ih sve moe vidjeti u boju. Poklanjam ti vid kako bi mogao gledati
bitku.
Prvae meu dvoroenima, na to e Dhrtaratra nemam nikave
elje da gledam kako se moj rod meusobno zatire. Uini mi svojom mou samo
tu milost da mogu stalno sluati to se dogaa u boju.
A Vyasa mu odvrati: Ovaj Sanaya, kralju, opisivat e ti sve to se bude
dogodilo u boju. Njegovim oima nee ostati nita skriveno. Bit e obdaren
nebeskim vidom i moi e sve znati bilo to javno ili tajno, po noi ili po danu, pa
ak e mu i ono to je bilo samo pomiljeno biti poznato. Oruje ga nee posjei
niti e ga umor svladati. Gavalganin e sin iznijeti ivu glavu iz rata. Ne tuguj,
kralju! Ja u razglasiti slavu Kurua i Pandava. Sudbina se ne da izmijeniti. A ako
pita za pobjedu, ona e biti tamo gdje je pravda. Ovaj e boj biti uasan pokolj,
Bharato, i mnogi e hrabri gospodari zemlje zaspati na bojitu.
Svake noi ujem s nebesa urlike kao kada se bore divlji veprovi ili
make. Kipovi bogova i boginja katkad se smiju i tresu, a nekiput bljuju krv ili se
znoje ili padaju. Pri zalasku sunca viaju se na stotine rojeva kukaca. U svitanje i
sumrak ini se da su sve etiri strane svijeta u ognju, a oblaci, Bharato, putaju
dad od praine i mesa. Zvijee Arundhati je okrenula lea mudrome Vasithi, 314
a planeta Sanaiara ugroava zvijee Rohini. 315 Lik se na Mjesecu pomaknuo. S
neba se uju strani urlici premda je potpuno vedro, a ivotinje plau. Sve su to
predznaci stranih dogaaja.
Krave donose na svijet magarce, a neki se od njih pare s majkama.
umsko drvee daje plod i cvijet kad mu nije vrijeme, a ene donose na svijet
nedonoad, a neke i nakaze. Raaju se zlokobne zvijeri s tri roga, etiri oka, pet
nogu ili dva spolna organa, neke s dvije glave, dva repa ili groznim zubima, a sve
putaju strahovite urlike. Odrijebili su se i konji s tri noge i ukraeni krestom i
rogovima, a imaju etiri zuba. Kralju, u gradu su neke brahmanske ene donijele
314
Arundhati je bila ena mudraca i pjesnika Vasithe, ijemu se rodu pripisuju himni u VII knjizi Rksamhite.
Na nebu je Arundhati mala zvijezda Alcor u Velikome medvjedu, a Vasitha je zvijezda z u Velikome medvjedu
uz koju se Alcor "vjerno" dri.
315
v. V, bilj. 32 i 33.
212
na svijet garudu316 ili paunove! Pripadnici niih kasti smiju se, igraju i pjevaju, a
to ne sluti na dobro. Djeca, kao da ih smrt progoni, crtaju naoruane likove i
juriaju jedna na drugu s motkama u rukama ruei gradove koje su napravila u
igri. Zemlja se esto potresa, a Rahu se pribliava Suncu. Bijeli je Ketu 317 preao
zvijee Puya.318 Arigaraka319 krui prema Maghi,320 a Brhaspati321 prema
ravani.322 Sunev potomak Sanaiara323 pribliava se zvijezdi Bhagya 324 i
ugroava je. Planeta ukra325 podie se prema Purvaprothapadi326 jako sjajui i
kree se prema Uttaraprothapadi 327 gledajui prema njoj iz zdruenja. Bijeli Ketu
sja kao vatra pomijeana s dimom i napada sjajno zvijee vetha 328 koje je Indri
posveeno. Zvijezda Dhruva329 blijeti velikim sjajem i kree se nadesno. Mjesec i
Sunce ugroavaju zvijee Rohini,330 a strani Rahu zauzeo je mjesto izmeu
zvijea itra331 i Svati.332 Crveni Arigaraka plamti kao vatra i kree se kruno
ostajui u potezu sa zvijeem ravana, a Brhaspati ga je pretekao.
Zemlja koja je dosada davala svaku etvu kada joj doe godinje doba
prekrivena je sada usjevima od svakog doba. Svaka jemena stabljika ima po pet
klasova, a svaka riina po stotinu. A krave, najbolja stvorenja o kojima svijet
ovisi, kada se pomuzu nakon to su telad sisala, daju samo krv. Boja oruja, vode,
oklopa i zastava podsjea na vatru, svjetlost zvijea koja nose imena sedam
blagoslovljenih riija333 priguila su se. Znam za etrnaestdnevni, petnaestdnevni i
esnaestdnevni mlaak, ali trinaestdnevni dosad nisam vidio. A sada je oboje,
Sunce i Lunu, progutao Raku na trinaesti dan u jednome mjesecu, kada nije
nijedna etvrt, i njih e dvoje donijeti propast biima.
Kada proe ova no, stii e te zlo iz zla proisteklo. Da bi susreli jedni
druge, ljudi e morati izlaziti iz svojih kua s vatrom u rukama kako bi rastjerali
gustu tminu. Veliki su riiji rekli da e zbog svega ovoga Zemlja piti krv tisue
kraljeva. S planina Kailase, Mandare i Himalaye ulo se na tisue prasaka i na
tisue se vrhova obruilo. Od Zemljina podrhtavanja sva etiri oceana silno su
narasla i ini se da e preplaviti kopna i ugroziti Zemlju. Puu estoki vjetrovi
316
213
koji nose otro kamenje i rue drvee. U selima i gradovima i posveeno i obino
drvee rui se pod udarcima vjetra ili gromova. Sveta vatra u koju brahmani liju
rtve Ijevanice bukti plavim, crvenim ili utim plamenom i povija se nalijevo
irei lo zadah i putajui iz sebe glasove. Ni dodir, kralju, ni miris, a ni okus
nisu vie ono to su bili. Zastave se esto tresu a iz njih se die dim, a s bubnjeva i
cimbala sipa se ugljena praina.
Slonovi su neposluni i tre amo-tamo mokrei i ostavljajui izmet i
drhtei se sklanjaju u vodu. Konji kao da tuguju. Sada, Bharato, kada si sve ovo
uo, uini to treba uiniti da sprijei unitenje zemaljskoga puanstva.
Sasluavi rijei svojega oca, Dhrtaratra odgovori: Ja mislim da je sve ovo
predodreeno jo od pamtivijeka. Dogodit e se velik pokolj ljudi. Ako kraljevi
padnu u boju drei se dunosti katriyskoga stalea, zasluit e blaenstvo u
nebeskim predjelima odreenima samo za junake.
Na te rijei svojega sina mudrac Vyasa, knez pjesmotvoraca, usredotoi svoj
um u vrhunskome spregnuu i za kratko vrijeme utonu u misli, a onda se opet
oglasi: Vrijeme je, kralju, unititelj svemira i stvoritelj svjetova. Nema niega to
bi bilo vjeno. Ti pokai Kuruima put pravde jer si ih ti duan obuzdati. Reeno je
da je grijeh ubijati rodbinu. Ne ini ono to zasluuje gnuanje. Smrt se, kralju,
rodila u liku tvojega sina. U Vedama se nikada nije povlaivalo pokoljima. To ne
moe donijeti nikakva dobra. Obiaji su jednoga naroda kao i tjelesne navike.
Obiaji ubijaju onoga tko ih se ne dri. Premda si upravo ti pozvan da odlui,
vrijeme te je navelo da skrene s pravoga puta i uinilo da propadne ovaj narod i
njegovi kraljevi. Tvoja se vrlina vrlo smanjila. Pokai svojim sinovima to je
pravednost, o nepobjedivi, jer emu e ti kraljvstvo koje te navodi na grijeh? Daj
Pandavama njihov dio kraljevine, a Kuruima daruj mir! 334
I, rekavi to, Vyasa ode odatle. Kralj Dhrtaratra ostade da u tiini razmilja.
Poslije nekoga vremena on poe uzdisati pa onda upita Sanayu: Sanayo, svi ovi
kraljevi, gospodari zemlje, tako hrabri i voljni za boj, spremni su zaradi zemlje
rtvovati svoje ivote. Oni ude za blagostanjem koje proizlazi iz posjedovanja
zemlje i ne mogu otrpjeti jedan drugoga. Mnogo milijuna hrabrih ljudi okupilo se
u Kuruangali. Sanayo, elim saznati pojedinosti o zemljama, planinama,
rijekama i o svemu to postoji na Zemlji, o njenim mjerama i prostranstvima. Mo
ponovno roenog riija Vyase, ije su snage neizmjerne, obdarila te je svjetiljkom
nebesnikoga vida i okom znanja.335
Na to e Sanaya: Veliki kralju, sve tvorevine u svemiru sastoje se od pet
elemenata i zbog toga, kako kau mudraci, meu njima nema razlike. Ti su
elementi: eter, vazduh, vatra, voda i zemlja. Njihovi su atributi: zvuk, dodir, lik,
okus i miris. Svaki od tih elemenata posjeduje i svojstva onih elemenata koji su
334
To se moe razumjeti samo ako se eli rei da sudbina nije naprosto neminovna, ve da se iz znakova
vremena moe iitati da bi ovo bio koban as, a da se kob moe izbjei ako se promijeni odluka.
335
Dobar primjer kako malen povod dostaje za veliku kozmografsku digresiju koja slijedi. Takve puranske
rasprave dale su u nekim dijelovima Mahabharate enciklopedijski znaaj.
214
prije njega nabrojani. Zato zemlja, najvanija od svih, posjeduje osim svojega i
svojstva ostalih etiriju, a u eteru je samo zvuk. Tih pet elemenata sadri na taj
nain tih pet svojstava i o tih pet elemenata ovise sve tvorevine u svemiru. Kada u
svemiru vlada jednoobraznost, ti elementi postoje svaki za sebe. Kada pak ne
postoje u svojemu prvobitnom stanju, ve pomijeani jedni s drugima, tada se
tvorevine oblikuju tijela i poinju ivjeti. Nikada ne moe biti drukije. Kada se ti
elementi unitavaju, oni se utapaju u onaj koji im po redoslijedu prethodi, a
nastaju tako to proizlaze iz prethodnoga. Svi su oni nemjerljivi jer njihov je oblik
sam Brahman. Sve tvorevine koje se vide u svemiru sastoje od tih pet elemenata.
ovjek pokuava istraiti nove mjere i odnose napreui svoj razum. Ono pak to
je nepojmljivo ne treba pokuavati rastumaiti razumom. Ono to je iznad ljudske
prirode pokazuje se nespoznatljivim.
Govorit u ti, sine Kurua, o otoku Sudarana. Taj je otok kruna oblika, nalik
na kota. Po njemu teku rijeke i mjestimino je prekriven vodom i planinama
nalik na gomile oblaka. Po njemu su rasuti gradovi i mnoge lijepe pokrajine.
Mnogo je tamo cvjetna drvea i voaka i raznih itarica i druga blaga. Sa svih
strana okruen je slanim oceanom. Kao to ovjek moe vidjeti svoje lice u
ogledalu, tako se i otok Sudarana moe vidjeti na Mjeseevom kolutu.
est jednakih planina prua se s istoka na zapad i see od istonoga do
zapadnoga oceana. To su: Himavant, Kemakuta, Niadha, Nila koja oblikuje
lazulitom, veta, bijela kao Mjesec, i planina zvana rngavant koju ine sve vrste
kovina. Prostor meu njima irok je tisue vodana i tu se nalaze mnoge prekrasne
kraljevine.
Sjeverno od Niahde planine su Malyavat i Gandhamadana, a izmeu njih je
okrugla planina Meru sainjena od zlata. Blista kao jutarnje sunce i nalik je na
vatru bez dima. Visoka je osamdeset i etiri tisue vodana i jednako toliko
duboka. Ona stoji nosei na sebi svjetove odozgo, odozdo i svuda naokolo. Iza
planine Meru postoje etiri otoka: Bhadrava, Ketumala, ambudvipa i
Uttarakuru, gdje je obitavalite onih koji su stekli zasluge dobrim djelima.
Najvee svjetlilo uvijek krui oko planine Meru, a takoer i Mjesec sa svojim
zvijeima. Uz njih krui i bog Vjetar. Na toj su planini nebeske voke i cvijee i
svuda su po njoj nastambe od ista zlata. Tu se zabavljaju nebesnici, gandharve,
asure i rakase praeni skupinama apsarasi. Tu Brahman i Rudra, a takoer i
akra, glavar nebesnika, svi zajedno prinose svakojake rtve uz obilate poklone.
Dhrtaratra tada ree: Reci mi istinu o ovoj zemlji nazvanoj Bharata, gdje su
se skupile tolike nerazumne vojske i zbog koje je moj sin Duryodhana toliko
zavidljiv, a koju i Panduovi sinovi toliko ele stei.336
Na to e Sanaya: uj me, kralju, Panduovi sinovi ne ude za tom zemljom.
Duryodhana je pohlepnik, a uz njega i mnogi drugi katriye i vladari pokrajina
336
v. VI, bilj. l
215
koji zbog toga ne mogu podnijeti jedni druge. Sada u ti govoriti o tom
zemaljskom podruju znanom kao Bharata.
Ta je zemlja, Bharato, Indrina voljena zemlja, a takoer i voljena zemlja
Vivasvantova sina Manua. Opisat u ti je onako kako sam o njoj uo: Mahendra,
Malaya, Sahya, uktimant, Rkavant, Vindhya i Pariyatra obitelj je od sedam
planina u Bharatavari. Osim njih ima jo na tisue planina koje su nepoznate,
tvrde, goleme i pune divnih dolina. Uz njih ima jo mnogo manjih planina koje
naseljavaju barbarska plemena. Arye i mlehe i jo mnogi narodi nastali
njihovim mijeanjem piju vodu rijeka koje u ti spomenuti: velianstvena Ganga,
Sidhu, Sarasvati, Godavari, Yamuna, Gomati, Narayana i jo stotinu pedeset i tri
rijeke kojima se znaju imena. Sve su one majke svijeta, Bharato, i ine mnogo
dobra. Osim njih ima jo na stotine i tisue rijeka kojima se ne zna ime.
Sluaj sada imena podruja to u ti ih nabrojati: (slijede imena 147
podruja)
Ima i drugih kraljevina, Bharato. Na jugu su Dravide, Trigarte, Malave,
Kulinde, Muike (i jo 152 kraljevine). Na sjeveru su: mlehe, Yavane, ine,
Hune, Kamboe, Kamire i druge kraljevine i mnotvo plemena mleha, a taje
zemlja domovina i mnogim plemenima katriya, vaiya i udra. Tu su jo i
Kalinge, a na istoku i sjeveru ima jo zemalja.
Ako se bogatstva Zemlje ispravno razvijaju i u skladu s njenim
mogunostima i svojstvima, ona je kao krava koja uvijek daje mlijeko i iz koje se
uvijek mogu musti trojaki plodovi: vrlina, korist i zadovoljstvo. 337 Hrabri su
kraljevi upueni u pouke vrline i zakonitosti koristi, ali su postali pohlepni za
zemljom. Neumorni su i vjeno gladni blaga i zato su spremni i svoje ivote dati u
boju. A Zemlja je sklonite i biima koja su u ljudskim tijelima, a i biima u
tijelima nebesnika. eljni zemlje, kraljevi su postali kao psi koji se otimaju o
komad mesa. Njihova je pohlepa neobuzdana i ne moe se zasititi. O Bharato, ako
se Zemlja dobro njeguje, ona postaje i otac i mati i djeca i nebo i rajski predio
svim stvorenjima.
Dhrtaratra e opet: Kai mi, Sanayo, kolika je veliina etiriju ocena i
pripovjedaj mi o Rahuu, Somi, Suryi.
Sanava nastavi: Postoje, kralju, mnogi otoci na Zemlji. Ja u ti opisati samo
sedam otoka i k tome Sunce i grabitelja Rahua. Otok ambudvipa protee se na
vie od osamnaest tisua est stotina vodana. Kae se da je slani ocean dvaput
tolik. Taj ocean posijan je mnogim kraljevstvima koje krase dragulji i korali.
Osim toga, po njemu su i mnoge planine proarane razliitim kovinama. Sam je
kruna oblika. Otok je akadvipa dvaput vei od prethodnoga, a takoer je i
eerni ocean koji ga okruuje sa svih strana. Kraljevine su tamo blagoslovljene
pravednou, a ljudi tamo nikada ne umiru. Na svima otocima ima ljudi sa
svijetlom i tamnom koom, a i svih mjeavina svijetlih i tamnih puti.
337
216
Svarbhanu je Rahu.
Tako Rahu moe prekriti i Mjesec i Sunce, a Mjesec bi mogao, ini se, prekriti Sunce.
astre su staroindijska struna djela koja prikazuju pojedina podruja znanja.
341
Tu (VI. 14) Sanaya preuzima ulogu neposrednoga pripovjedaa (ako zanemarimo kozmoloki umetak), a
Vaiampayana se povlai u drugi plan. Sanaya e zadrati nebesniki vid da bi mogao izvjetavati Dhrtaratru o
bici sve do istrijebljenja obiju vojska i do Duryodhanine smrti u 9. adhyayi 10. knjige. Tada ponovo
Vaiampayana postaje neposredni pripovjeda. Ta smjena pripovjedaa donekle ukazuje na razliku izmeu
prvotnijega i proirenoga opsega epa.
342
Indra. v. I, bilj. 126
339
340
217
219
220
duhnuvi u svoju koljku. Strahovit jek odjeknu nebom i zemljom razdirui srca
Dhrtaratrinim ratnicima.
Gospodaru zemlje, Panduov sin na ijemu stijegu stajae majmun gledao
je postrojene bojne redove Dhrtaratrovia i oruje koje samo to nije poletjelo pa
podie svoj luk i prozbori Hrikei: O nepotresivi, potjeraj moja kola izmeu ovih
dviju vojski da pogledam one koji tamo stoje udei za bitkom i s kojima u se
sukobiti u ovome okraju. elio bih ih vidjeti, njih koji se ovdje okupie da
udovolje nerazumnoga Duryodhane, sina Dhrtaratrina, i da se bore na njegovoj
strani.
Bharato, produi Sanaya Hrikea poslua Gudakeu 347 te poveze
prekrasna kola i zaustavi ih izmeu dviju vojski. Stadoe nasuprot Bhimi i Droni
i naspram svih onih zemaljskih kraljeva. I Krina ree: Sine Prithin, pogledaj te
Kurue to su se ovdje okupili!
I Prithin sin promotri obadvije vojske i vidje u njima svoje strieve, djedove
i uitelje, ujake i brau, sinove i unuke, a uz njih i brojne svoje prijatelje. Spazivi
svu tu rodbinu i prijatelje, Kuntin sin osjeti beskrajnu samilost te ophrvan bolom
prozbori: Kada vidjeh svoj rod, Krino, da se radi bitke sav ovdje sabrao, odmah
su klonuli svi moji udovi i usta su se moja osuila! Tijelo moje drhti, kosa se
kostrijei, Gandiva klizi iz mojih aka i ini mi se da u ognju gorim! Noge me ne
dre i, rekao bih, razum me izdaje! Zlosutne predznake vidim, Keavo! Nije mi,
Krina, stalo do pobjede, ni do svevlasti, ni do uitka! emu nam svi ti uici,
Govindo, mo, pa i sam ivot, kada su ba oni zbog kojih smo sve to udjeli ondje
postrojeni za bitku i spremni rtvovati blago i ivot?
To su nai starjeine, nai uitelji, sinovi, djedovi, tastovi i ujaci, unuci,
urjaci, sva naa rodbina! Ne, Madhusudano, makar i sam stradao od njihove ruke
ne mogu uzeti njihove ivote. Nikada to ne bih mogao uiniti, pa ni radi svevlasti
nad svim trima svjetovima, a nekmoli radi ovoga jednoga. ak i da ih smatram
naim neprijateljima, grijeh e biti da im uzmemo ivote. Oni su na najblii rod i,
budu li od nae poginuli ruke, zlom bismo se ukaljali! Zar nam, Madhavo, to
moe donijeti ikakve dobrobiti? Ako je pohlepa njima oduzela pamet i ne vide da
e zlo niknuti iz sukoba i iz istrebljenja vlastite rodbine, zato mi, kad sve to
znamo, ne sprijeimo da se poini ovaj grijeh? Kad pleme propadne, odu u
nepovrat i svi obiaji to u njemu vrijede i grijeh zavlada. A kada grijeh zavlada,
ene toga roda lako se pokvare. Ako su, Krino, ene pokvarene, stalei e se
poeti mijeati, a njihovo mijeanje vodi u pakao i samo pleme i onoga koji ga je
unitio. Kada im se uskrate zaduni obredi, plemenski praoci padaju s nebesa.
Grijesi onoga tko uniti pleme izazivaju mijeanje stalea, a zaboravljaju se
vjeiti zakoni koji vrijede za rod i za porodicu. Kako su nas uili, anarddano,
neminovno stie u pakao ovjek kojemu se porodini obred zatre.
347
221
Jao nama! Nakanili smo poiniti neoprostive grijehe jer, evo, odluismo
istrijebiti rod roeni! Sve zbog udnje za vladanjem! Za mene je bolje da padnem
goloruk pogubljen u boju orujem od sinova Dhrtaratre!
Sanaya nastavi: Izrekavi to nasred bojnog polja, Aruna odbaci luk i
strijele i sjede u kola shrvan oajem. A Madhusudana mu odvrati ucviljenom,
oiju punih suza.
Blagoslovljeni ree: Aruno, odakle taj oaj u ovome odsudnome trenu?
Nije za ovjeka plemenita roda takva ljaga to zatvara nebeske dveri. Budi junak,
sine Kuntin, ne pristoji ti ta sramota! Otresi se jadnoga maloduja! Ustani, ti
zatornie neprijatelja!
Aruna mu odgovori: O Madhusudano, zar u moi na bojitu uperiti moje
strijele i na Bhimu i na Dronu kada oni zasluuju samo asti i tovanje? Bolje je
da ovjek prosi da bi ivot odrao nego svoje plemenite uitelje da pobije! Bili
oni ili ne pohlepnici eljni blaga, bit e krvlju umrljana sva budua zadovoljstva
koja u ja okusiti! Mi ne znamo to je bolje, da li da mi pobijedimo ili da oni nas
pobijede. Kada poginu ti sinovi to ih Dhrtaratra stvori, na e ivot biti gorak jer
smo ih mi pogubili! Moj ivotni dah pomuen uzmie pred takvim grijehom i
pitam te, jer ja ne znam, to je zlo a to je dobro: U to da se sad pouzdam? Pred
tobom sam ponikao, poui me to je bolje! Potporu u tebi traim! Kako da
odagnam tugu to mi pali osjetila? Ni vladanje dobrom zemljom u obilju i
spokojstvu pa ni vlast nad bogovima ne mogu me osloboditi tog bremena mojih
jada!
Rekavi to Krini pripovijedae Sanaya, Gudakea, strah dumana,
izusti jo samo ovo: Ja se boriti ne elim! i ne ree vie nita. Tu na mei,
pred vojskama, Hrikea odgovori njemu tako oajnome.
Blagoslovljeni mu ree: Oplakuje ono za im se ne plae i ponavlja
nazovimudre rijei. Onaj tko je mudar ne ali ni ive, a kamoli mrtve. Jer nije
istina da nas obojica i sve te velmoe nikada prije ne bijasmo, niti je istina da
kasnije neemo biti. Svakomu stvoru koji posjeduje tijelo dolaze djetinjstvo,
mladost i starost, a potom ga eka novo tijelo. Onaj tko je mudar ne da se zbuniti.
Naa osjetila primaju svojstvena iskustva: toplinu, hladnou, bol i zadovoljstvo,
ali sve to ima poetak i kraj. Zato budi strpljiv, sine Bharata, jer onaj koji sve
strpljivo snosi, koji je jednak u patnji i u srei i kojega nita ne moe pomesti,
vrijedan je besmrtnosti koju time stjee. Kazano je da je propast neminovna
svemu to je kao tijelo sazdano, a da onaj to obitava u tijelu na moe propasti
nego da vjeno traje. Zato; o Bharato, hajde kreni u boj!
Ako netko misli da moe ubiti stanovnika tijela ili da on moe nekoga
ubiti, grijei jer taj ne vidi pravu istinu: on niti ubija niti biva ubijen, on niti je
roen niti e umrijeti. Ako ve postoji, nee biti kraja njegovu postojanju. On je
neroen, nepromjenljiv, vjean, prastar je i nee mrijeti kad mu tijelo prestane
ivjeti. Kako da pogine i koga i kako moe ubiti onaj koji zna da je nepropadljiv,
222
neunitiv, vjean? Kao kada ovjek odbaci odjeu koja se iznosila i odjene novu,
tako onaj koji bjee utjelovljen, kad odbaci svoje istroeno tijelo, prelazi u novo.
Njega se oruje ne moe dotaknuti, vatra ga ne pali, voda ne natapa niti mu vjetar
moe nakoditi. Na moe ga posjei niti spaliti, ne moe ga utopiti ili osuiti. To
je neizmjenljivo i svemogue, to je nepokretno, postojano, vjeno bie. Kazano je
da ga ne moe niti spaziti, niti promijeniti a niti razumjeti. I zato, kada ve zna
da je to tako, ne pristoji ti da sada jadikuje, moni vitee! ak i ako misli da
bie umire i opet se raa, ni tada ne pristoji da ga oplakuje jer to se rodi mora i
umrijeti, a to umre, to e se ponovno roditi. Tebi ne dolikuje da ali zbog onoga
to je neizbjeno. U poetku sva su bia nepojavna, potom se pojave, budu ovdje
neko vrijeme, a kada smrt ponovno doe, ostaju opet bez pojave. to je u tome za
aljenje?
Neki ljudi misle da je to udesno, a drugi govore o tome kao o udu;
ipak, ak i kada saznaju o tome, nitko to doista ne moe pojmiti. Duh koji obitava
u svakome tijelu neunitiv je i zato je alost zbog svih tih stvorenja nedostojna
tebe. Kolebljivost tebi ne pristaje! Imaj pred oima zakon svojega stalea jer za
katriya nema niega veega nego to je pravedna bitka. Sretnici su oni katriye,
sine Prithin, koji, ne traei, nau otvorena nebeska vrata dobivi priliku za
ovakvu bitku. Ako tebi nije do pravedna boja, ako se odrekne slave i dunosti
koje dolikuju tvojemu staleu, poinit e grijeh. Razglasit e ljudi tu vjenu
sramotu, a ona je ljua onome tko prije bijae potovan. Svi slavni ratnici pomislit
e da te je hvatao strah od bitke pa e te prezreti svi koji te nekada potovahu.
Sramota je gora i od same smrti. Tvoji protivnici izvrgnut e ruglu sve tvoje
junatvo i rei e mnogo onoga to se ne bi smjelo kazati. Ima li ita bolnije od
toga?
Ako li pogine, stii e na nebo, a ako pobijedi, uivat e zemlju. Zato
sada ustani, Kuntin sine, i budi odluan kad krene u bitku. Neka ti budu jednaki i
bol i uitak, dobit i gubitak, pobjeda i poraz! Spremi se stoga za bitku i ne kaljaj
se grijehom.
To to si uo uenje je samkhye o duhu. Pouj sada to o tome ui
yoga.348 To e ti znanje raskinuti veze koje te sapinju uz djelovanje. Za yogu nema
zaludna napora i za nju nema nikakvih prepreka. ak i malo ove vjere i mudrosti
oslobodit e te od velika straha. Sine Kurua, postojani se um uvijek usmjerava u
jedno teite. Nestalnih umova ima mnogo i vrlo su razgranati.
Neprosvijetljeni koji izriu kien govor, ushieni samo rijeju Veda,
govorei, Prithin sine, kako u Vedama nema niega drugoga osim tih rijei,
348
Samkhya je teorijski nazor, a yoga praktika disciplina koje su se povezale u povijesti hinduizma i razvile
u dva srodna filozofska sustava koji se po svojim izvorima razlikuju od purvamimamse i uttaramimamse ili
vedante jer ne proistjeu iz matice vedske predaje, a od nyaye ili vaieike jer se ne usredotouju na gnoseoloka
ni kozmoloka pitanja, nego na eshatoloka. No od svih tih "pravovjernih" hinduistikih sustava (onih koji ne
osporavaju Vede), samkya i yoga na raznim stupnjevima razvitka uspjele su u najveoj mjeri upotrijebiti
epsku predaju za sredstvo svojega irenja. Filozofija epa u prvome je redu, dakle, filozofija samkhye i yoge.
223
je ovjek znanja za mene isto to i moja vlastita dua. Onaj koji spozna Svebie,
taj zna, i doi e k meni nakon mnogih roenja. Malo je tako plemenitih dua.
Onaj kome elje pomuuju znanje klanja se svojemu bogu i pribliava se
propisanih obreda jer je voen vlastitom prirodom. Bilo kojemu boanstvu da
pokloni vjeru i da ga potuje, ja u mu ukrijepiti vjeru. Kojemu se god boanstvu
bude molio s vjerom, dobit e ono za to se molio, a zapravo u to biti ja koji
usliavam molbu. Oni koji nemaju dovoljno pameti ponjet e plodove svojega
djelovanja, ali e njihov uspjeh biti prolazan. Tko tuje bogove, i dospjeti e tako
u svijet bogova, a tko svoju odanost meni posveuje, taj e doi k meni.
Tad Aruna ree: O Svedritelju, Svevinji Gospode, doista je tako kako
si kazao! Ako Ti, Gospode, misli da sam vrijedan te Tvoje milosti, ukai mi se,
Gospodaru yoge, daj mi da ugledam Tvoje vjeno bie!
A Blagoslovljeni mu odvrati: Pogledaj, sine Prithin, stotine i tisue mojih
pojavnosti, udesnih oblija svakojakih boja! Gledaj te Aditye, Vasue i Rudre,
blizance Avine, promotri Marute, Bharato, uda koja jo nikada nisi gledao!
Gledaj, Gudakeo, u mojemu tijelu sve to je pokretno i to je nepokretno, i sve
to bi mogao eljeti da vidi! Ali tvoje me oi nee moi ugledati. Zato ti moram
podariti nebesniki vid. Evo, gledaj moju svemonu prirodu!
I rekavi ovo produi Sanaya Hari, moni vladar velike yoge
razotkri, kralju, pred Prithinim sinom svoj svemoni lik s mnogim ustima i
mnogim oima, nebrojeno mnotvo divotnih oblija, s nebeskim ukrasima i sa
svom mnoinom nebeskoga oruja u rukama, odjeven u nebesku odoru i vijence i
proet nebeskim miomirisima. U Njemu, blistavom i beskrajnom, bijahu
svakakva udesa, a lica mu bijahu okrenuta na sve strane. Kada bi na nebu
odjednom planulo tisuu sunaca, bilo bi to nalik sjaju Svevinjega. U tijelu
boanstva to ga bozi tuju sin Panduov spazi cijeli svemir s bezbrojem njegovih
sastavnih dijelova. Zaprepaten udom, Dhananaya sae glavu pred boanstvom,
a svaka se dlaica na njegovu tijelu najei. Sklapajui ruke, oslovi Gospoda:
Gospode, vidim sve bogove redom i mnoge vojske svakakvih stvorenja, i
Brahmana na njegovu lopoevu tronu, i svete mudrace, i nebeske zmije! Ugledah
i Tvoje nebrojene ruke, trbuhe i usta i to mnotvo oiju na svim stranama, o
Beskonani! Ne vidjeh ti kraj, sredinu ni poetak, o sveobuhvatni, sveoblini
Boe. Nosi svoju krunu, kolut i topuz, a iz Tebe blijeti strahovita sila! Vidim te,
a tako je teko u Tebe gledati jer si nesaglediv i okruuje te sunani oganj. Ti si
neunitiv i vrhovna si meta svake spoznaje. Ti si neprolazan, pastir vjene pravde.
Ti si Vjena Dua! Ti nema poetka, sredine ni svretka i rukama Tvojim ne zna
se za broj niti ima mee tvojoj sili! Sunce i Mjesec dva su Tvoja oka, a usta su
Tvoja usplamtjeli oganj to daje toplinu cijelome svijetu. Ti ispunjava sav
prostor izmeu neba i zemlje i sve strane svijeta. Pred Tvojim udesnim i
strahotnim likom dru sva tri svijeta, o Preuzvieni, jer u Tebi stoluju sve
boanske vojske. Neki Ti se mole treptei od straha i sklopivi ruke, a vojske
226
mudraca i sve mnotvo onih koji su bez mane kliu ti: Slava! Mnogim
hvalospjevima uzdiu Ti ime. Sa zaprepatenjem gledaju u Tebe Rudre i Aditye,
Vasui i Siddhe, Vivadeve i Avini, Maruti, preci, gandharve i yake, i sve asure i
sve vojske siddha. Ugledavi Tvoje svemono oblije, strani orunie, sagledavi
Tvoja neprebrojna usta i bezbroj oiju, stegana, stopala, ruku i trbuha i uas
Tvojih mnogobrojnih zuba, sva stvorenja dru, a i ja s njima! Doista, o Vinu, 349
premirem od straha vidjevi Te svojim duhovnim oima kako blistav,
mnogobojan, s eljustima iroko razjapljenim i svojim oima sjajnim i golemim
ispunjava cijela nebesa! Iz mojega uma nestade spokojstva i ne mogu ovladati
sobom. Kada sam spazio Tvoje strane ralje i goleme zube, strane poput vatri
sudnjega dana, ne znam vie gdje su strane svijeta niti svoj razum umijem smiriti.
Gospode, koji si Bog boanstvima, budi milosrdan jer Ti si jedino utoite
cijeloga svemira!
I svi oni sinovi Dhrtaratrini, i vojske kraljeva, i Bhima i Drona, i Sutin
sin s njima, stupaju uz nae najbolje ratnike i urno ulaze u Tvoje eljusti kroza
strahovite zube. Neke od njih vidim meu tim zubima kako vise razmrskanih
glava. Poput mnotva voda ije se matice, hitajui k moru, u njega liju, slavni
vitezovi iz ljudskoga svijeta hrle prema Tvojemu usplamtjelom drijelu, slini
leptirima koji hitaju prema ognju da bi ondje skonali. A Ti ih prodire
palucajui jezikom iz tih svojih drijela. Tvoje bljetavilo i strana silina
rasprostiru se irom svemira i daju toplinu svakome stvorenju. Reci tko si, o
Jezivi? Gospode bogova, padam niice pred Tvojom pojavom i preklinjem Te da
mi se smiluje! elim Te spoznati, o Ti Prapoetni, jer ne razabirem to si
naumio!
A blagoslovljeni ovako odvrati: Ja sam Smrt! Onaj sam to niti svjetove! U
svojoj sam punoj snazi i zamahu. Smjeram sada udariti na ljudski rod. Svi ovi
ratnici postrojeni za boj prestat e ivjeti i bez tvojega sudjelovanja. Zato ustani i
steci slavu uzevi ivote svojim neprijateljima, pa mirno vladaj prostranom
zemljom! A njima sam ja ve sada uzeo ivote! Budi moje orue, junae koji
objema rukama podjednako strijelja! I Drona i Bhima, ayadratha, Karna, i svi
349
Vinu se spominje u Rksamhiti i vjerojatno mu ime oznauje boga "visoka hrpta" neba. Spominju se ve
njegova tri koraka kojima obuhvaa prostore. Pomae Indri u borbi protiv Vritre. U brahmanama je ve osjetno
istaknutiji jer postaje bog rtve. U epovima (i njima dijelom suvremenim upaniadima) i u puranama
poistovjeuje se s nizom mitskih likova, a osobito s Narayanom, Praapatijem i Puruom, ovjekom od ijih
udova rtvom ili emanacijom nastaje svijet. Oko Vinuova lika razvija se bogata mitologija i ikonografija.
Spava na zmiji ei ili Ananti, a putuje na orlu Garudi. Sa stvoriteljem Brahmanom i unititeljem ivom Vinu
odravatelj ini sinkretistiko hinduistike trojstvo. Inae se oko svakoga od tih bogova i oko velike boginje Kali
ili Durge razvila i donekle samostalna gotovo monoteistika religioznost. Meu njima se vinuistika religija
ipak istie izuzetnom sintetskom mou. O njoj svjedoe i mitski likovi podvedeni u puranama pod Vinua kao
njegove avatare, utjelovljenja koja u raznim razdobljima donose svijetu spas: riba, kornjaa, vepar, lavoovjek
Narasimha, patuljak, Paraurama, Rama sin Daarathin (junak Ramayane), Krina, pa ak i Buddha, te Kalkin
koji tek treba doi. Pri blioj se razradi pod Vinua podvode, naprimjer, i likovi iz Krinine porodice kao njegove
vyuhe, preoblike: Vasudeva sam, njegov brat Samkarana (Balarama), sin Pradyumna i unuk Aniruddha. Svima
je time vinuizam prigrabio lavovski dio epske i puranske knjievne predaje, dok je ivizmu i aktizmu (kultu
boginje) pripadao preteni dio u hinduistikoj tantrikoj predaji.
227
229
351
Tako svrava Bhagavadgita (VI. 23-40) iz koje su ovdje iz razumljivih razloga prevedena samo kljuna
mjesta.
230
Aruna upita: to ini, kralju? Zar naputa svoju brau i, licem k istoku,
ide pjeice u neprijateljski tabor?
Bhima e na to: Kuda e, kralju kraljeva, bez oklopa i svojega oruja? Zar
ide pred zlotvore koji te ekaju oklopljeni i naoruani?
No Yudhithira je iao dalje ne proslovivi ni rijei odgovora. Samo se
plemeniti i premudri Vasudeva smjekao, a onda ree: Ja znam to mu je na umu!
Duryodhanini vojnici porugama doekae Yudhithiru koji je dolazio pjeice
i sklopljenih ruku. Evo nam Panduova sina govorahu oni dolazi da se
stavi pod Bhiminu zatitu! Uplaio se kada je vidio nau snagu! Taj ovjek doista
nije od stalea katriya i pjevai uzalud slave njegovu hrabrost! Zato li se taj
straljivac rodio meu nama? Zar samo da bi osramotio stale katriya? I svi se
oni razveselie i mahali su radosnih srca skutima svoje odjee i pogrivali
Yudhithiru i svu njegovu brau, pa i Krinu uz njih. Onda se, poslije uzvika:
Sramota! Neuveno! cijela vojska Kurua potpuno utia. Kralj je prolazio kroz
njihove redove iz kojih su strale strijele i koplja i brzo se probijao prema Bhimi
okruen svojom braom.
Onda kralj Yudhithira objema rukama obuhvati Bhimina stopala i oslovi
antanuova sina koji stajae ve pripravan za boj: Pozdravljam te, o nepobjedivi!
Dopusti da bitka otpone i daj nam svoj blagoslov!
Bhima mu odgovori: Gospodaru zemlje, postupio si kako tebi i prilii i
kako nai obiaji nalau. Da nisi doao, ja bih te prokleo da ti to donese nesreu i
poraz. Radujem se to te vidim. Bori se i izvojti pobjedu! Trai od mene to god
hoe, ali znaj jedino da u se ja boriti na strani Dhrtaratrinih sinova. ovjek je
rob bogatstva, kralju, iako bogatstvo nije niiji rob. Ja nisam slobodan. Zbog
dobrobiti koju imam obavezan sam Kuruima i moram se boriti na njihovoj strani.
Zato ti moram rei kao da sam ukopljen: Dobrobit me vezuje za Kurue. to eli
sada kada bitka samo to nije poela?
A Yudhithira e na to: O premudri, ti se bori za Kurue, ali ako ti je stalo do
mojega dobra, imaj ga na umu svakoga dana. To je ono to te ja molim!
Bhima mu odvrati: Kakvu ti ja pomo mogu pruiti, kralju? Ja u se svakako
boriti za protivniku stranu.
Na to ree Yudhithira: Upravo te zato i pitam, gospodine, i klanjam se pred
tobom da mi kae kako da pobijedimo tebe koji si nepobjediv? Ako u tome vidi
ikakva dobra, ti mi odgovori!
Ja ne znam, dijete na to e Bhima nikoga tko me u boju moe
pobijediti! Bar dok se borim!
Yudhithira e opet: Klanjam ti se gospodine, ja sam zato i pitao kojim ti
nainom protivnik moe donijeti smrt. Jo nije dolo vrijeme da umrem!
odgovori mu na to Bhima.
Yudhithira je primio te rijei uz naklon, jo jednom ga pozdravio, a onda
otiao uitelju Droni. Poto je oko njega obiao sklopljenih ruku i pozdravio ga,
231
232
234
kimuka355 u punome cvatu i bijae ljepi no ikada dotad. Aruna je gledao kako
strijele pogaaju njegova dragog vozara i bijes se u njemu sve silnije razbuktavao.
Silovito je potezao strunu svoga luka i slao na djeda rojeve tono naperenih
strijela. Njihova su kola tako brzo jurila da su se mogli razaznati samo barjaci.
Na drugome kraju bojita Drona se sukobio s Dhrtadyumnom, svojim
dosuenim neprijateljem. Vjeto poslanom strijelom Drona ubi vozara mladome
kraljeviu, a onda mu poobara i konje i izbi mu tit iz ruke. Dhrtadyumna se
onda mai goleme sablje i tita okovana stotinom Mjeseevih likova pa jurnu na
svoga protivnika s nakanom da ga pogubi, ali vidjesmo kako jaki Dhrtadyumna
ne mogae ni koraka napredovati pod pljuskom Droninih strijela.
U taj as stie Bhima koji mu dovede nova kola pa zatim napade Dronu i
pogodi ga sa sedam otrovrhih strijela. Nato Duryodhana posla Droni u pomo
ete Kalinga koje uz ratni pokli okruie Bhimina kola i zasue ga strijelama.
akradeva, sin kralja Kalinga, sigurnim hicem pobi Bhimine konje, a rasreni
Bhima baci na njega svoj teki topuz i akradeva pade na zemlju te izdahnu. Uza
straan urlik Bhima skoi sa svojih kola i nasrne medu Kalinge kojima se srca
stegoe od uasa. Pod zamasima njegova maa padali su i ratnici i konji i slonovi,
a on je gazio preko bojnog polja nalik na oganj sijui oko sebe smrt i grozu. Ratni
slonovi, izbezumljeni od boli, ustuknue pred njim pa se okrenue gazei redove
Kalinga, a kada od Bhimine ruke pade i kralj rutayus, oni pobacae oruje pa
jurnue da spaavaju glavu.
Sjedokosi starina, Arunin djed, morao je prekinuti dvoboj sa svojim
unukom kako bi poao u pomo razbijenim etama Kalinga, a Bhimi u pomo
stigoe Satyaki, Abhimanyu i jo nekolicina velikih ratnika. Satyakijeva strijela
uze ivot Bhiminu koijau, a onda konji bez vozara jurnue preko bojita i
odvukoe kola staroga gospodina izvan okraja. Od strijela koje su zasipale
Bhiminu vojsku nisu se mogli vidjeti ni Sunce, a ni strane svijeta. Mnoga kola
ostadoe bez konja i mnogi slonovi bez svojih jahaa. Od silnoga straha pred
Arunom mnogi strijelci s koije ostavie svoja vozila, a mnogi jahai konja i
slonova napustie svoje ivotinje pa lutahu naokolo. Stalno im se priviao strani
Arunin lik koji je svojim strijelama sijekao ruke s uzmahnutim topuzima ili
maevima. U strahu odbaeni, leali su po polju u gomilama raskomadani oklopi,
zastave i oruja svih vrsta. U vojsci Kurua ne bjee nikoga tko je mogao stati pred
Arunu. Stari je Devavrata smijeei se gledao kako se ete Kurua rasipaju i bjee
pa se obrati uitelju Droni: Ovaj silni i junani Panduov sin uz koga stoji Krina i
sam izlazi na kraj s naim etama kao da je on jedini pozvan da ih potue. Danas
se on ne moe pobijediti ni na koji nain. Pogledaj, nai se ratnici osvru jedan na
drugoga i bjee s bojita! Sunce ve zalazi. Mislim da je vrijeme da se povuemo.
Ljudi su nam umorni, preplaeni i nemaju vie volje da se bore.
355
237
da izvri svoj zavjet. Tigre meu ljudima, udari sada na Bhimu jer e naa
vojska inae propasti!
Vozi na to e Aruna i tjeraj ravno onamo gdje je Bhima jer u ga
danas oboriti! Tada Krina usmjeri njihove srebrnaste bojne konje k blistavim
Bhiminim kolima. Aruna uze svoj veliki luk koji bruji poput grmljavine iz
oblaka i trima strijelama sasijee luk koji Bhimi bijae u rukama. Starina u tren
oka dohvati drugi, a Aruni doviknu: Sine Panduov, ovaj podvig tebi ba dolii!
Potom ih zasu kiom svojih strijela, no Vasudeva se pokazao kao vrstan
vozar jer je uspijevao umaknuti Bhiminim strijelama vozei njihova kola
munjevito svuda naokolo. Ipak mnoge Bhimine strijele pogodie i Krinu i
Arunu tako da sin Vrinija uzdrhta od njih.
Snanome Krini bjee jasno da Aruna ima previe obzira prema svojemu
djedu i da se ne bori svim srcem, a za to vrijeme Bhimino oruje je inilo svoje i
u vojsci Pandava ginuli su od njega najbolji ratnici. A Satyaki, prvi meu
inijima, veselo je dovikivao preplaenim bojovnicima: Hej katriye, kamo ete?
Zar je to put pravednika koji spominjanu nai stari?
Branitelj roda Daarha nije to mogao podnijeti pa ree Satyakiju: Oj, junae
inija, oni koji odstupaju neka odstupaju, a pusti neka se povuku i oni koji su
ostali! Gle, ja u Bhimu oboriti s njegovih kola, a za njim e u ovome boju poi i
Drona i svi oni koji ga slijede! U svoj ovoj sili Kurua nema nikoga tko e
umaknuti mojoj srdbi! Bit e mi drago da danas predam kraljevstvo u ruke
Aataatrua!
I rekavi ovo, Vasudeva baci uzde i skoi s kola vitlajui kolutom u svojoj
desnici, kolutom otrim poput britve i blistavim kao Sunce, kojemu snaga bjee
jednaka snazi tisua nebeskih gromova. On jurnu, nezadriv, na staroga gospodara
dok se zemlja tresla pod njegovim koracima, a skuti njegove odjee leprali su
zrakom nalik na oblak nabijen munjama. Naoruan svojim kolutom, Vasudeva je
sliio ognju razoritelju koji na kraju yuge prodire cijeli svijet.
Neustraivi ga Bhima ugleda pa kliknu: Gospode, svemir je tvoj stan!
Klanjam se pred tobom! Doi! Zar si zbog mene, gospodaru svemira, siao sa
svoje koije? Srui me s ovih kola, ti koji si utoite svih stvorenja! Bude li me ti
rastavio od ivota, moja e srea i u ovome i u onome svijetu biti neizmjerna!
Velika je ast, Gospode, koju mi ukazuje! Moje ime bit e slavljeno u svim trima
svjetovima!
Nezadrivo juriajui, Krina odgovori: Ti si korijen ovoga pokolja koji e
se odigrati na zemlji! Vidjet e danas kako umire Duryodhana! Kralja sklona
kockarskome zlu dobar savjetnik mora odvratiti od te strasti!
Tada dugoruki i jaki Aruna skoi sa svojih kola i pohita za elnikom Yadua,
trei to je mogao bre, pa ga obujmi objema rukama. Ali prvi meu bogovima
bjee se od bijesa pomamio te produi dalje vukui Arunu za sobom kao to
oluja odvlai iupano drvo. Onda ga plemeniti Prithin sin uhvati za noge i s
239
mukom ga zaustavi poslije desetak koraka. Poto se Krina, sav okien vijencima,
napokon zaustavio, Aruna mu se sav sretan pokloni pa kaza: Obuzdaj svoj gnjev!
Ti si spasitelj Pandava i ja ti se kunem svojim sinovima i roenom braom da
neu odstupiti od onoga na to sam se zakleo! Mlai brate Indrin, ja u unititi
Kurue bude li mi ti zapovijedio!
anarddana se umiri kada u tu zakletvu i zadovoljan se opet pope na
Arunina kola drei jo uvijek kolut u ruci. Onda Aruna nategnu svoj lijepi luk
Gandivu u kojemu bjee neizmjerna snaga i mantrama prizva udesno i strano
oruje Mahendra koje se istoga asa pojavi na nebu i odozgo prosu straan pljusak
strijela i zaustavi svekoliku vojsku Kurua. Teko izranjeni Aruninim strijelama,
Kurui s Bhimom na elu naredie povlaenje jer je po njima pljutalo strahovito
oruje s Indrinim imenom, a Sunce je poelo gasiti svoje zrake.
Vidio je i Aruna da se Sunce rumeni i da se poeo prikradati veernji
sumrak pa poe sa svojom braom prema logoru. Za taj dan njegov posao bijae
dovren poslije mnogih junakih djela koje je uinio. 356
U osvit etvrtoga dana Bhima je opet postrojio vojske Kurua i okruen
velikim ratnicima, Dronom, Kripom, Duryodhanom i ostalim nalikovae na
samoga Indru okruena bogovima. Nepregledna vojska Kurua sa svim onim
slonovima, konjima i bojnim redovima sliila je nebu uoi velike oluje. Potom
strana sila Kurua pod Bhiminim okriljem jurnu na Arunu kao to nezadrive
Gangine vode hrle prema moru. Onaj nad kojim se vijorio stijeg s likom kralja
majmuna bijae u sreditu vrtloga u koji padahu mnogi konjanici, slonovi i pjeaci
i iz koga su bezglavo bjeali mnogi bojni konji, slonovi i kola. Onda i Kurui i
Srnaye i sav narod koji se tu naao postadoe svjedoci boja to ga podijelie
dvojica prvaka, Bhima i Aruna, uz gromko brujanje njihovih lukova.
Silni Bhimasena, Panduov sin, spazi Duryodhanu i poeIje prekinuti ovaj
pokolj pa se mai svojega buzdohana, a kada ga, kralju, tvoji sinovi ugledae kako
juria vitlajui topuzom, razbjeae se uasnuti i pred njime ostade samo srditi
Duryodhana koji protiv Bhime odmah uputi deset tisua slonova s ratnicima iz
Magadhe. Kada ih Vrikodara opazi, uz lavlji urlik skoi sa svojih kola s topuzom
u rukama. Bijae doista nalik na samoga Unititelja razjapljenih eljusti dok je
prolazio bojitem onako okupan krvlju i umaen salom i modinom svojih
rtava. Strano ga bjee i pogledati dok je vitlao orujem s kojega se cijedila krv
slonova. Ubijene jednim jedinim njegovim udarcem, goleme su ivotinje ostajale
za njim rasute po polju, a od njegovih urlika treptala su srca ratnika, a slonovi su
zastajali kao oduzeti. Stigoe tamo i Sahadeva i Draupadini sinovi, a i Nakula i
Abhimanyu i pljuskom strijela zaustavie sve one koji su juriali na Bhimu.
Tada Duryodhana naredi sveopi juri i cijela vojska jurnu na Bhimu. Bhima
ih klikujui doeka s topuzom u ruci, nepokretan kao planina Meru. Onda zavitla
356
Cio je odlomak o Krininu bijesu i apotezi i o Aruninu odliju ispjevan u promijenjenu metru tritubhu.
Prethodno opijevanome Bhiminu uspjehu formalno i sadrajno suprotstavlja Arunin da trei dan bitke ne bi
zavrio nadmou Kurua, te bi mogao predstavljati primjer nerijetke razmjerno mlae prerade radnje.
240
357
Ovo je jedan od izrazitih krinistikih odlomaka, manje sretno sroen, motiviran i uklopljen u ep od
zanosne Bhagavadgite, ali razumljiv u njenu svjetlu.
242
Vioka sklopi ruke i odgovori: Panduov mi sin ree da ostanem ovdje a sam
odjuri s topuzom u ruci u neprijateljske redove koji su nalik na nepreglednu
morsku puinu! Nato Dhrtadyumna potjera kola za Bhimom kroz
neprijateljsku vojsku idui njegovim tragom koji se poznavao po slonovima
oborenim njegovim topuzom. Naao ga je kako se pjeice bori s buzdohanom u
rukama sa svih strana okruen protivnikim kolima, ranjav od mnogih hitaca,
koraajui poljem nalik na Unititelja glavom. Dhrtadyumna ga zagrli uzevi ga
sa sobom na kola pa poe upati strijele iz njegova tijela.
Na Duryodhaninu zapovijest ratnici Kurua napadnue na njih dvojicu i ne
ekajui njihov izazov premda im ne bijae vie do boja. Dhrtadyumna bijae
dobio od Drone tajno oruje zvano Pramohana 358 i on ga sada upotrijebi. Vojska
Kurua ostade ukoena i nitko se nije mogao maknuti. No odluni Drona, prvi
meu svim znalcima nauke o oruju, posla protiv toga oruja drugo, zvano
Prana,359 i ono poniti Pramohanu. Upravo tada stie odred to ga je vodio
Abhimanyu i tada Bhima prijee na Kekayina kola.
Sjetivi se Duryodhanina kruha koji je dosada jeo, Drona se odlui ugoditi
svojemu gospodaru i poe netedimice rasipati svoje strijele. Od njegove ruke
pogibe Dhrtadyumnin koija, kola se razbie u komadie, a konji nastradae,
tako da je Drupadin sin morao potraiti spas na Abhimanyuovim kolima. Vojska
se Pandava kolebala, a Kurui su zaklicali slavei staroga uitelja.
Surova i nemilosrdna sjea trajala je cio dan. Duryodhanina su se braa
sjatila oko Bhime odluni da ga ubiju, ali on razliitim orujem pobi sve koji mu
dooe pod ruku. Onda tamo stie Bhima i razbi redove Pandava. Kada je Sunce
poelo zalaziti, bitka se jo ee razbjenjela i poginue tu jo mnoge tisue.
Kada je pak boj najzad dovren, Yudhithira bijae presretan to vidi da se Bhima
i Dhrtadyumna ivi vraaju u tabor.
Dok je u praskozorje novoga dana Bhima izdavao nareenja za pokret,
potiteni Duryodhana kojega su bojne rane jako boljele opet krenu da mu se
poali: Srea nam je svakoga dana okretala lea. Nai se redovi slamaju i gine
nam mnogobrojna vojska, a ti protiv toga nita ne poduzima. Na te rijei stari
se gospodin nasmija pa ga stade bodriti i tjeiti premda i sam bjee neveseo.
Proslavljeni junae ree mu on danas u tebe radi i duom i srcem
initi sve da ti ugodim. Neu aliti ni vlastiti ivot!
To obeanje povratilo je samopouzdanje snudenome Duryodhani i on se
razveseli pa naredi etama da se svrstavaju. Stari mu gospodin dade neku
ljekovitu biljku koja je bila vrlo djelotvorna i Duryodhana njome izvida svoje
rane, a Bhima, najvrsniji od svih koji zapovijedaju vojskama, postroji u osvit
dana svoje trupe u poredak zvani mandala. Sa svakim ratnim slonom ilo je
sedam potpuno opremljenih kola. Uz svaka kola ilo je sedam konjanika, a uz
358
359
244
svakoga konjanika po deset strijelaca. Svaki je strijelac imao oko sebe desetoricu
titonoa a svaki od njih bjee u oklopu. Kralj Duryodana stajae usred te mone i
dobro opremljne vojske nalik na Indru.
Yudhithira je svoje trupe postrojio na nain koji se naziva vara.
Toga su se dana u krvavome i strahotnome okraju protivnike strane
izmijeale i bojni su se redovi rasuli tako da su se katriye hvatale ukotac
pojedinano, izazivajui jedan drugoga na dvoboj. Kralju Virati sinovi su Uttara i
veta poginuli jo prvoga dana, a sada mu pogibe i trei sin, ankla, upravo u
asu kada je u svoja kola primio oca koji je ostao bez kola u okraju s Dronom.
Kralj alva napao je svoje neake Nakulu i Sahadevu, ali ga jedna Sahadevina
strijela ljuto rani i on se onesvijesti, a vjeti ga koija odveze s bojita. Kada
Duryodhanini ratnici vidjee da kralj Madre tako naputa bojite, oni izgubie
sranost, a Madrini blizanci puhnue u svoje koljke i, osokoljeni, poubijae svu
silu alyinih vojnika.
U Yudhithiri je toga dana plamtio straan gnjev i vie nije sliio na sebe
samoga. Pred Dharminim sinom pobjee veliki strijelac rutayus, a Duryodhanina
vojska okrenu od njega svoja lica. On tada ugleda ikhandina kako bjei jer mu
jeantanuov sin polomio sve oruje i naljuti se pa viknu: Ti si nam pred svojim
ocem govorio: Ja u to biti koji e ubiti Bhimu slavnih zavjeta! Oborit e ga
moje strijele sjajne kao sunce! Ba si se tako zaklinjao! A sada se sklanja iz
boja jer te je pobijedio kraljevski antanuov sin. Luk ti je polomljen, a svoju
brau i rodbinu ostavlja. O junae, zar da se ti koji si irom svijeta slavan ovako
prestrai? ikhandin razumje te Yudhithirine rijei koje dodue, bijahu otre,
ali i vrlo razumne, pa se vrati i opet ustremi k svojemu cilju.
Starina Bhima ilavo se odupirao juriima Pandava sve do smiraja dana, a
kada sunce zae, ratnici se povukoe u svoje atore da povade strijele iz tijela i da
se okupaju vodom s razliitih nalazita. Bio je obiaj da cijeli sat poslije povratka
umornih i ranjavih ratnika s bojita u logoru svira njena glazba koja ih je blaila i
smirivala za poinak. Taj sat uvijek bi protjecao u vidanju rana i nitko nijednom
rijeju nije spominjao rat, tako da je to bilo vrijeme nebeskoga blaenstva.
Poto su proveli no u duboku snu, Kurui i osmoga dana krenue u boj.
Bhima ih je postrojio u bojni poredak irok i prostran kao more, a on sam stao je
na njihovo elo praen Avantima i Malavama, stanovnicima junih zemalja.
Kralj je Yudhithira promotrio neprijateljsku vojsku pa ree Dhrtadyumni:
Pogledaj, veliki ratnie, vojsku Kurua. Ne ai ni asa ve postavi nau vojsku u
protuporedak. Dhrtadyumna se odmah baci na posao i postroji vojsku
Pandava u trozubac zvan rngataka. Bhima je bio na vrhu jednoga zuba, Satyaki
na drugome, a Yudhithira je bio na elu srednjega odjela.
Sunce jo nije bilo pravo odskoilo, a nemilosrdni Bhima ve bijae poslao u
Yaminu kuu osmoro Duryodhanine brae. Uvidjevi da ima istine u rijeima to
ih je Bhima kazao u sabornoj dvorani, tvoji se preivljeli sinovi, kralju, razbjeae
245
kud koji. Ucviljeni Duryodhana govorio je svojoj vojsci: Eno vam tamo Bhime!
Hou ga vidjeti mrtva! Sada se svi tvoji sinovi, kralju, poee prisjeati
miroljubivih i blagotvornih rijei koje im je govorio umni Vidura.
Prema nainu kako je mono naoruani Bhima satirao Kurue dalo bi se
pomisliti da je silni Panduov sin zasigurno roen samo radi njihova zatvora.
Shrvan alou, Duryodhana ode starome gospodaru pa poe pred njime
oplakivati svoju izginulu brau, a onda mu ree: Jao, kamo da krenem? Pogledaj
moju emernu sudbinu! Meni se ini kao da nas ti prezire i kao da si u ovome
boju samo promatra!
Te okrutne rijei natjerae suze na Devavratine oi i on mu odgovori:
Unaprijed ti rekoh da e se tako zbiti, a isto ti kazivahu i Drona i Vidura i slavna
Gandhari. Sine moj, onda to nisi mogao razumjeti! Zatornie neprijatelja, ja ve
odavno znam da ni Drona ni ja neemo iz ovoga boja iznijeti ive glave. Istinu ti
govorim: Znaj da e, zasigurno, poginuti svaki onaj na kojega Bhima baci svoje
oko. Zato se priberi i umiri, kralju, i ne ustupaj, nego se bori s Panduovim
sinovima, a krajnji cilj neka ti budu nebesa. Pandave ne moe svladati ni Indra na
elu bogova.
Toga dana Aruni pogibe sin Iravant kojega mu je rodila Ulupi iz roda naga.
Poto ga obori ruka rakase Alambue, cijeloj vojsci Dhrtaratrovia laknulo je
oko srca. Ugledavi mrtvoga Iravanta, Ghatotkaa pusti strani ratni urlik od
kojega uzdrhtae svi okolni ratnici, a onda kao bjesomunik jurnu na vojsku
Kurua. Pusto koju je meu njima sijao bijae tako poraavajua da se njihovi
zbijeni bojni redovi na mnogo mjesta prolomie i rasue. Tada kralj Duryodhana
osobno povede juri na Ghatotkau i hrabro se borio s njime pobivi mnoge
Ghatotkaine ratnike. Ghatotkaa napokon hitnu na njega koplje koje bi okonalo
Duryodhanin ivot da nije kralj Vanga podmetnuo jednoga od svojih slonova.
Siloviti hitac na mjestu ubi ivotinju i tako Duryodhana izvue ivu glavu.
to zbog dunosti, a to zbog oholosti Duryodhana jedini ostade kada se svi
koji su ga titili razbjeae pred Ghatotkaom. Bhima je strepio za njegov ivot
pa urno posla Dronu i mnoge velike ratnike s bojnim etama da mu pomognu.
Yudhithira je opazio strahovit mete na tom dijelu bojita pa se zabrinuo za
Ghatotkau i poslao mu u pomo Bhimu. Bitka kakva se tu rasplamsala dotada se
jo nije vidjela.
Borili su se i inili junaka djela tako da sin vie ne poznavae oca ni otac
sina i da nitko nije imao milosti ni prema kome. Po ravnici se razlila strana rijeka
kojom su tekli valovi i bujice krvi palih junaka.
Drona je pobio mnoge rakase zastraujueg izgleda koji su nastupali u
Ghatotkainoj prethodnici. Golemi Bhimin sin vrlo se rasrdi pa stvori privienje
od kojega se svi zgrozie. Ratnici su gledali jedan drugoga kako se sasjeeni
bespomono valjaju u vlastitoj krvi, grevitim trzajima. Izgledalo je da ak i
Drona i njegov sin bezobzirce bjee s poprita bitke. To je skrilo
246
izazvati, sada se bori kao mukarac! A to se mene tie, ja u pobiti sve Somake i
Panale. Izbjegavat u samo ikhandina. Sada moe poi u postelju i provedi
no u blaenomu snu. Sutra u biti strani boj o kojemu e se priati dok bude
svijeta i vijeka.
Nato se Duryodhana pokloni svojemu djedu i vrati se na konak.
U rano jutro devetoga dana poslao je kralj Duryodhana po svojega brata
Duasanu i, kada ovaj doe, kaza mu: Brate moj, nepregni danas sve svoje snage.
Uvjeren sam da e se danas stari gospodar boriti uz nas svim svojim srcem. Samo,
kako kae, ne moe dii oruje na ikhandina. Gledat emo zato da ne bude
izloen njegovim napadima. Zna i sam da ak i vuk moe ubiti lava ako je lavu
ispod asti da se od njega brani.
Toga dana Bhima je izveo svoje ete na bojite u poretku zvanom
sarvatobhadra. Kralj je Yudhithira s Bhimom, Nakulom i Sahadevom zauzeo
poloaj na samome elu svoje vojske.
Dvije vojske udarie jedna na drugu uz lavovske urlike i bojne poklie,
tutnjavu bubnjeva, riku koljki i kravljih rogova i zveket cimbala. Podie se
strahovita graja i inilo se da jeka bitke potresa i sama nebesa. Ptice uzleprae po
zraku isputajui jezive krike, a sjajno se Sunce pomrai i puhnue divlji vjetrovi.
akali grozno urlahu svuda naokolo. inilo se da su sve etiri strane svijeta u
plamenu, a odozgo, iz nebeskoga plavetnila, padala je praina. Pljusak od krvi i
komadia kostiju pade iz visina a ivotinje su plakale i od uasa mokrile i
balegale. Od stravinih urlika rakasa ljudodera opori su se pasa valjali po
poljima oamueni, zavijajui od straha.
Vojske su se povijale amotamo i huale kao dva mora uzgibana olujinom.
Tada slijepi kralj Dhrtaratra upita Sanayu: Kako su se ta dva silna junaka,
Drona i Aruna, sukobljavala u boju? Panduov sin uvijek bijae mio Droninu
srcu, Sanayo, a i uitelj takoer bijae drag Panduovu sinu. Kako su se oni
meusobno borili?
Sanaya mu odgovori: Drona nikada nije priznavao da mu je Aruna drag, a
i Prithin sin strogo se pridravao katriyskih dunosti. On u boju ne poznavae
svojega uitelja jer katriye, kralju, nikada ne uzmiu jedan pred drugim. Kada
ustreba, oni se bore i protiv oeva i brae i ne pokazuju prema njima nikakve
naklonosti.
Lakoruki Aruna sve nas je zadivio svojom vjetinom. U okraju s
Trigartama on prizva oruje Vayavya 360 koje udari na njihovu vojsku i podie
straan vjetar koji uzdrma i samo nebo obarajui drvee i kosei redove Trigarta.
Kada je Drona opazio to oruje, on sa svojega luka odape oruje zvano aila 361 i u
tren sve se opet umiri. Junaki Panduov sin ipak je uspio obeshrabriti ete
Trigarta i liiti ih svake svake nade u pobjedu.
360
361
248
Bhima je iznova dohvatio svoj topuz i, skoivi sa svojih kola, opet utjerao
strah u srca Kurua. Tada ga sa svih strana opkoli odjel slonova, ali on je svojim
buzdohanom rastjerivao slonove kao to vjetar po nebu razgoni oblake. Golim je
rukama slonovima upao kljove, a onda tim kljovama drugima razbijao glave.
Izgledalo je kao da je to utjelovljeni Unititelj. Nekolicina divovskih ivotinja
pobjee iz te klaonice gazei pred sobom i prijatelje i neprijatelje.
Do podneva vojska se Pandava junaki odupirala juriima staroga
gospodara. Onda se razbukta ljuti boj izmeu Bhime i eta Somaka i, budui da
bijae prvak meu svim strijelcima s kola on ih unitavae na stotine i tisue.
Opkoljen sa svih strana vojskom Pandava, Bhima je plamtio kao poar usred
ume. Kola mu bijahu ognjite, iz njegova luka suktali su plamenovi, a maevi,
bodei i buzdohani bili su mu gorivo iblje. Njegove su strijele bile iskre iz toga
ognja. Uzimao je ivot protivnikim ratnicima, ruio slonove i konje te su pred
njime drhtala ratnika srca. etrnaest tisua ratnika na kolima koji su pripadali
edijima, Kaijcima i Karuuama, sve vrsni ratnici plemenita porijekla, odoe u
Yamino carstvo poslani onamo Bhiminom rukom. Prevrtahu se kola, padahu
slonovi i konji, pa i mnotvo zastava, a iz vojske Panduovih sinova uli su se
samo lelek i zapomaganje. Oni koji izbjegoe njegovim strijelama razbjeae se
na sve strane raupane kose.
A Krina, ponos Yadava, gledao je taj prizor pa napokon obuzda zapregu
Aruninih prekrasnih kola i oslovi Prithina sina: Kucnuo je as koji si oekivao.
Tigre, ako sada ne udari, i tvoja e se osjetila pomutiti! Neka se obistini tvoja
zakletva, Kuntin sine! Sada udri i nemoj se ustezati! Imaj na umu dunost ratnika!
Aruna obori glavu i pogleda Krinu iskosa pa mu nevoljko odvrati: Treba li
da osvojim carstvo i pobijem i sve one koji to nisu zasluili te tako zasluim
pakao, ili da odem u ume i da se zlopatim u izgnanstvu? to da od toga
odaberem? Krino, potjeraj konje! Uinit u to mi ti savjetuje i sruit u
nepobjedivoga djeda Kurua! I Madhava onda potjera srebropute konje onamo
gdje stajae Bhima nalik na Sunce u koje nitko ne moe pogledati.
No, Aruna se nije borio punim srcem. Poao je u napad preko volje i
pometenih misli, ali je zato Bhima blistao sred razbojita nalik na popodnevno
sunce. Kada je vojska Pandava vidjela kako Arunina kola polaze Bhimi u
susret, vrati se u nju odvanost i ponovno se uspostavi red.
Bhimine su strijele tako gusto zasule Arunina kola da se od njih nisu
mogla ni vidjeti. Ali Krina bijae spokojan. Vozio je spretno i oprezno. Aruna je
svojemu djedi vie puta polomio luk u rukama, ali je starina svakiput uzimao
drugi. Vasudeva je pokazao veliku spretnost u upravljanju zapregom i izbjegavao
je Bhimine strijele vozei kola po krunim putanjama, no ipak su i on i Aruna
bili nalik na dva bika koje je protivnik teko izranio rogovima. Jaki je Vasudeva
vidio da Aruna tedi staroga gospodara dok je ovaj ubijao najbolje meu
Yudhithirinim borcima. Stoga najednom baci uzde i zaurla poput lava i
249
250
mukarac. Vjerojatno znate kako se sve to zbilo. Zato vas ovako savjetujem: Neka
se hrabri ratnik Aruna obue u oklop, a neka ikhandina postavi pred sebe. Kada
me bude napao s lea svojim otrim strijelama i kada ugledam zlokobni znak u
liku onoga koji je prije bio ena, ja neu uzvratiti na te hice. Neka se Aruna
zakloni ikhandinom i neka me sa svih strana obaspe strijelama, jer izuzev
Arune i blagoslovljenog Krine ne znam nikoga tko bi me mogao ubiti u boju.
Potom im Bhima dade svoj blagoslov i Pandave odoe k svojim atorima
izrazivi najdublje potovanje svojemu djedu. Arunu je oblilo rumenilo od stida i
bol mu planu u dui kada je uo da Gangin sin, pripravan da ode na onaj svijet,
tumai kako e poginuti. Stoga se on obrati Krini: Kako da se, Madhavo, borim
sa starim gospodarom koji je moj starjeina, mudar i otrouman, najstariji u
naemu rodu. Kao dijete igrao sam se i penjao mu se u krilo prljajui ga prainom
i govorei "Oe", a on mi je odvraao "Ja ti nisam otac. Ja sam otac tvojega oca."
Tako je to bilo dok sam bio dijete. Ah, neka radije propadne sva moja vojska!
Nikada se neu moi sukobiti s tim plemenitim ovjekom.
A Krina e na to: Zakleo si da e ga ubiti. Zar moe sada odustati? Sjeti
se to je dunost katriye! U starim danima umni je Brhaspati ovako rekao Indri:
Ako ti dolazi kao neprijatelj, moe ubiti ak i osobu u godinama, zaslunu u
svakome pogledu i vrijednu svake poasti. Smije ubiti bilo koga tko ti prie da bi
te unitio.
Osvanuo je deseti dan bitke na Kuruketri. Zvuk bubnjeva, rogova i cimbala
pozva ratnike da se postroje te Pandave napravie bojne redove a s njima stade i
ikhandin.
Opet je Bhima razgonio pred sobom vojsku Pandava rasipajui stotine i
tisue svojih strijela, inilo se da Pandave
ne mogu u boju nadvladati velikoga strijelca Bhimu koji bjee slian
samome Unititelju. Aruna je gledao to se dogaa na bojitu pa ree
ikhandinu: Hajdemo prema starom gospodinu. Nemoj ga se danas plaiti. Ja u
ga danas svojim otrim strijelama oboriti s njegovih lijepih kola.
Mnogi su vitezovi iz tvoje vojske, kralju, stali na put tim junacima i radosno
se bacili u okraj zapreujui prolaz prema Bhimi. Veliki ratnik Duasana
zaboravi na svoj strah i napadne Arunu u elji da obrani ivot starog ratnika. Kao
to zemlja ne odstupa pred burnim morem, tako je i Duasana postojano odbijao
napade jarosnoga Arune. Dvojica junaka, po ljepoti ravna Suncu i Mjesecu,
plamtjeli su u ognju gnjeva. Tri Duasanine stijele pogodie u elo Arunu te ga
obli krv.
Usprkos tome Aruna se nastavi boriti i najposlije izbi Duasani luk iz
ruku, strijelama polomi njegova kola i Duryodhanin brat morade, sav obliven
krvlju, pobjei pod Bhiminu zatitu. U tom krvavome moru bitke Bhima se
uzdizao kao tvrda stijena.
251
Onda ikhandin ustro osu na djeda Kurua mnotvo svakojaka oruja, ali se
Devavrata nije na to obazirao nego je svojim strijelama drao na razmaku samo
Arunu. ikhandinove strijele pogaale su Bhimu poput gromova, ali mu ne
izazivahu nikakvu bol. Sa osmijehom je primao te udarce. Za to vrijeme nijedan
se katriya nije mogao primaknuti Aruni koji stajae pod svojim stijegom s
majmunovim likom. Tko je god pokuao, padao je pogoen njegovim strijelama.
Naokolo je lealo tisue velikih kola i suncobrana, polomljeno i ispremetano.
Tada Bhima prizva nebesko oruje i naoigled svih ratnika jurnu na
Arunu, a na njega nasrnu teko oklopljeni ikhandin. Kada to vidje, stari
gospodin opozva to oruje nalik na blistavi oganj. Naokolo su se ratnici tukli kao
da su pomahnitali.
Svakoga je dana djed Kurua ubijao po deset tisua ratnika, a ovoga, desetoga
dana boja, jednom je rukom pobio toliko, a usto i sedam znamenitih vitezova u
vojskama Matsya i Panala. U tome uasnom okraju stradalo je od njegove ruke
i pet tisua pjeaka, tisuu slonova i deset tisua konja. Nenadmana bjee
vjetina koju je stekao obukom. Ubio je i ataniku, dragoga brata kralja Virate i
uz njega jo tisuu katriya. Prorijedie se kraljevi i njihove vojske.
Tada Aruna pobi sve one koji su titili Bhimu i, znajui to mu je initi, on
sam jurne na njega. Tada se Bhima probi u redove Panala kao od ale odbijajui
sve njihovo oruje, esto bacae pogled na ikhandina. Smijao se, ali na njega ne
odape nijednu strijelu. Tada se Pandave postavie iza ikhandina
pa sa svih strana zasue Bhimu orujem. Pod Aruninom zatitom
ikhandin je mnogim strijelama pogodio i Bhimina koijaa, a dobro naciljavi,
oborio je i njegov barjak i presjekao mu luk. Bhima uze drugi, ali i toga snae
ista sudbina. Aruna ga presijee trima otrim strijelama. Budui da je bio spretan
i lijevom i desnom rukom, on je, rasren, sijekao svaki luk koji bi Bhima
uzimao. Kada su mu lukovi poeli ponestajati, starinu spopade bijes pa obliznu
usne i mai se koplja koje bi moglo probiti i planinu. Hitnu ga na Arunina kola,
ali Aruna to spazi i stavi na tetivu pet otrih strijela iroka vrha i njima razbi to
koplje koje je letjelo prema njemu nalik na plamteu nebesku zmiju. Pet
komadia Bhimina koplja padoe po poljani nalik na bljeske munje koji se
odvojie od oblana neba.
Kada Bhima vidje da mu je koplje polomljeno, spopade ga bijes, ali se
odmah potom zamisli pa ree sam sebi: Jednim jedinim lukom mogao bih pobiti
sve Pandave da moni Vinu nije njihov zatitnik! Osim toga tu je jo i ikhandin,
a s njime se neu boriti jer je prije bio ena. Kada je moj otac oenio Satyavati,
ispunio mi je dvije elje: da u boju ne mogu poginuti i da tren moje smrti ovisi o
mojemu izboru. Mislim da je ovo taj pravi tren. Vrijeme je da sebi poelim kraj.
Riiji i Vasui koji stajahu na obzorju razumjee njegovu elju i rekoe mu:
Odobravamo, sine, tvoju odluku. Uini kako si odluio i istupi iz ove bitke.
253
Dok su mu oni to govorili, nitko ih osim Bhime nije primijetio, ali tada
poe pirkati blag i mirisan povjetarac i zaue se nebeski cimbali, a na starinu se
prosue kapljice vode izmijeane sa cvjetnom kiom.
Tada je Aruna tono naciljao i pogodio Gangina sina s dvadeset pet strijela.
Zatim se jo primaknu Bhimi pa mu iznova presijee luk koji ovaj bijae uzeo.
Bhima uze jo jedan, ilaviji od prethodnoga, ali mu Aruna i njega presijee
trima otrim strijelama iroka vrha. antanuov se sin vie nije elio boriti s
Arunom. Duboko ranjen Aruninim britkim strijelama, on se, osmjehujui se,
obrati Duasani: Sve ove strijele koje su me pogaale u neprekidnu nizu
zasigurno nije odapeo ikhandin. Osim Arune nitko mi ne moe nanijeti bol,
makar se protiv mene ujedinili svi kraljevi, bogovi, danave i raksae.
I, eljan ili da umre ili pobijedi, Gangin sin isuka ma i uze tit optoen
zlatom, ali prije nego to stie sii sa svojih kola Aruna mu strijelama raznese
tit u sto djelia.
Toga desetog dana, kralju, boj to su ga bili tvoji i protivniki ratnici posta
uasan kada su se sudarili Bhima i Aruna. Vrtlog u kojemu su se susretale dvije
vojske i gdje ratnici nemilice obarahu jedan drugoga bijae nalik na vir to ga
stvara Ganga tamo gdje se susree s oceanom. Bilo je grozno i pogledati zemlju
prekrivenu krvlju na kojoj se vie nije moglo razaznati ravno ni neravno tlo. Nai
se, kralju, razbjeae pred Kuntinim sinom koji je jezdio na kolima sa zapregom
bijelih konja i sakatio protivnike svojim sjajno uglaanim orujem.
Stari gospodar stajae na bojitu smrtno ranjen. Na njegovom tijelu ne bijae
ni za dva prsta mjesta u koje se ne bijahu zabole strijele. Pao je sa svojih srebrnih
kola glavom prema istoku. To se zbilo neto prije zalaska Sunca, i taj su prizor
gledali svi tvoji sinovi. I svi Kurui vidjeli su kako on pade, a naoe s njime i naa
srca i zaue se jadikovke sa svih strana. alobni poklici zaue se meu vojskom
i meu kraljevima, a takoer i s nebesa, meu nebesnicima.
Oboren sa svojih kola, stari je vojskovoa ostao leati na postelji od strijela
zabijenih u njegovo tijelo i nigdje nije mogao dodirnuti zemlju. Tada je prevladala
njegova boanska priroda. Oblaci prosue na njega svoju kiu, a zemlja je drhtala.
Veliki junak nije dao svojim osjetilima da ga napuste dok je padao. Sunca se tada
kretalo prema jugu a on je znao da je to nepovoljan trenutak za umiranje. Svuda
na nebesima mogli su se uti glasovi: Jao, zato je Gangin sin morao napustiti
ivot sada dok se Sunce kree svojom junom putanjom!? On je uo te glasove
pa im odgovori: Jo sam na ivotu!
Premda je pao, stari gospodar Kurua ne dade svojemu ivotu da se ugasi jer
je elio priekati da Sunce krene prema sjeveru. Tada mu Ganga, ki Himavanta,
posla velike riije u obliku labudova koji doletjee i upitae ga: Budui da je
Bhima od plemenita roda, zato bi morao otii u vrijeme kada je Sunce na jugu?
Umni ih je Bhima gledao za tren pa im odvrati: Ja neu napustiti ovaj svijet
dok je Sunce na jugu. Tek kada krene na sjever, zaputit u se svojemu davnanjem
254
255
Suznih oiju Aruna mu odgovori: Neka bude kako eli! Uze svoj luk
Gandivu i nekoliko glatkih strijela pa ih blagoslovi mantrama. Potom velikom
silinom odape tri strijele u zemlju tako da se zarie kraj samoga Bhimina
uzglavlja. One zatreperie, a kada su se ispravile, svojim su perima podupirale
Bhimin zatiljak.
Budui da mu je Aruna pogodio elju, Bima bijae vrlo zadovoljan i pred
svima pohvali Arunu zato to mu je dao uzglavlje koje dolii ratniku. Onda se
obrati kraljevima i kraljeviima koji se tu bijahu okupili: Leat u na ovoj postelji
sve dok se Sunce ne bude okrenulo na sjever. Kada blistavi tvorac dana i
osvjetljiva svijeta ue u svoje sjajne koije i krene k toki na nebu u kojoj
obitava Vairavana,364 predat u svoj ivotni dah kao onaj koji nudi posljednji
pozdrav dragome prijatelju. Naredite da se oko mene iskopa jarak, a vi se,
kraljevi, odreknite vaega neprijateljstva i zavrite s ovom bitkom.
Rane su krvarile i zadavale mu bol, a usta su mu se suila od ei. Stigoe
izvjebani ranari vini vaenju strijela i donesoe sve to im je za to potrebno, a
kada ih Gangin sin ugleda, kralju, on ree tvojemu sinu: Ukaite dunu panju
ovim lijenicima i nagradite ih, a onda im kaite da mogu ii. to e meni vidari u
ovoj nevolji? Ja sam se domogao najpoeljnijega i najuzvienijega stanja koje
moe postii katriya. Gospodari zemlje, elim da me spalite sa svim ovim
strijelama u mojemu tijelu.
Kralj Duryodhana otpusti vidare, a zbog postojane odanosti vrlini to ju je
pokazao stari gospodar svi su se kraljevi udili i divili. Kurui i Pandave opet se
okupie i prioe plemenitome Bhimi koji leae na svojemu prekrasnom odru i
tri puta obioe oko njega izrazivi mu tako svoje tovanje. Potom vitezovi
okupani krvlju postavie strae oko njega i, budui da ve bijae pala veer,
udaljie se. Poli su da otpoinu u svojim atorima, a prizor kojemu su bili
svjedoci bjee im preplavio srca tugom.
Odabravi pogodan trenutak, Krina prie k Pandavama koji su sjedjeli svi
na okupu, pa ree kralju Yudhithiri: S dobrom sreom pobjeda je tvoja! Na to
mu pravedni Yudhithira odgovori: Tvoja je milost pobjeda, a Tvoj gnjev je poraz.
Otkako imam Tebe na pomoi, ja se vie niemu ne udim.
anarddana se osmijehnu pa uzvrati na to: Prvae meu kraljevima, samo se
od tebe mogu uti ovakve rijei! Proe, kralju, i ta no i Kurui i Pandave opet se
okupie oko svojega djeda. Dole su tu i tisue djevojaka koje su antanuova sina
njeno posipale sandalovim prahom i mirisnim cvijeem. Dolazili su mnogi
znatieljnici, ene i djeca i starci, i stupahu pred Bhimu gledajui u njega kao to
zemna stvorenja ude da gledaju Sunce. Tretale su na tisue truba a bijae tu i
glumaca i zabavljaa i raznih vjetaka, a svi se bijahu okupili oko staroga djeda
Kurua.
364
256
257
mutiti i dade znak da se straari udalje. Kada vidje da su sasvim sami, on jednom
rukom zagrli Karnu kao to bi otac zagrlio sina i s mnogo ljubavi stade mu
govoriti: Doi... doi! Ti si uvijek bio moj protivnik i uvijek si meu nama
zametao kavgu. Ti si sin Kuntin, a ne Radhin sin, u to nema nikakve sumnje. To
sam saznao od Narade, a takoer i od Vyase i Krine. Istinu ti velim, Karno, ja ti
ne elim zlo niti sam ti ikada bio neprijatelj! Otre rijei koje sam ti katkad
upuivao morale su obuzdavati tvoju estinu. Poznajem tvoju neustraivost u
boju, tvoje junatvo i tvoju neizmjernu dareljivost. U tome ti nema ravna meu
ljudima i doista si nalik na nabesnika. Nema, sine, u meni nimalo zlobe prema
tebi! Uvijek si loe govorio o Pandavama. Na ovaj te je svijet doveo grijeh i stoga
ti je srce takvo. Zbog oholosti i druenja s nedostojnima tvoje srce zamrzilo je ak
i one koje imaju velikih zasluga. Moje otre rijei proistekle su iz straha da u
naemu rodu ne nastne mrnja. Ti zna da su ti Pandave braa po materi i, ako
eli uiniti ono to e mi ugoditi, pomiri se s njima. Neka se, Karna, mojim
padom okona ovo vojevanje i neka sve te zemaljske kraljeve mimoie sveopi
zatvor.
Tada Karna odgovori samrtniku: Veliki junae, znam da je istina to to si
rekao. Ja jesam Kuntin sin, a ne sin koijaa, ali mene se Kunti odrekla, a taj me
je koija othranio. Poto sam tako dugo uivao Duryodhaninu dareljivost,
ljubav i povjerenje, zar mogu sada, u ovome asu, iznevjeriti njegove nade?
Dopusti mi, gospodaru, da se borim! U boj namjeravam krenuti samo uz tvoj
blagoslov. Tebi dolikuje da mi sada oprosti sve moje uvredljive postupke ili rijei
koje sam ti rekao nepromiljeno i u srdbi!
Ako ve ne moe obuzdati ar naprijateljstva koje u sebi raspiruje
prema Pandavama odgovori Bhima ja ti dajem svoj blagoslov. Da bi dospio
u nebesa, bori se kao katriya i oslobodi se bijesa i zlobe. Opravdaj kraljevo
povjerenje kako najbolje zna i moe. Bori se bez oholosti i osloni se samo na
svoju vjetinu i snagu. Katriye ude za potenom i asnom borbom i za to su
roeni. Dugo sam se i naporno trudio da ouvam mir, ali mi nije polo za rukom.
Tamo gdje je pravda, neka bude i pobjeda!
I Bhima mu dade svoj blagoslov, a Karna ga s dunim potovanjem
pozdravi i, popevi se na svoja kola, otputi se k Duryodhaninu logoru.
258
Knjiga sedma
DRONAPARVAN
Knjiga o Droni
Sanaya ree: Sluaj paljivo, kralju, dok budem kazivao o podvizima tvojih
sinova koje poinie nakon Devavratine pogibije.
Kurui su bez Bhime bili nalik na stado koza i goveda koje je ostalo bez
svojega pastira u umi prepunoj grabljivih zvijeri. Doista, kada je pao najbolji
meu Bharatama, vojska Kurua bjee poput nebesa bez zvijezda, poput zemlje s
unitenom ljetinom, kao presuena rijeka ili nebo bez zraka. Tada se Kurui sjetie
Karne koji bjee dorastao i samome Devavrati.
I tada, Bharato, svi kraljevi povikae: Karno! Karno! Odmah pozovite
Karnu! Sada je dolo vrijeme da pokae svoje junatvo!
Kada Radhin sin doe, Duryodhana mu se obrati ovim rijeima: Bhima je
bio na voa i starjeina obilno obdaren iskustvom, hrabrou i znanjem. Svaki ga
je ratnik potovao. Sada se on priprema za put u nebesa. Karno, tko je, po tvojem
miljenju, dorastao da zamijeni staroga gospodara?
Karna mu na to odgovori: Meu vama je mnogo velikih ratnika. Svaki od
njih moe nam postati voom. Svi su ovi kraljevi jednaki po snazi i hrabrosti,
odluni su i mudri. Oni ne mogu svi odjednom voditi nau vojsku a, ako jednoga
izdvojimo, ostalima nee biti milo, i nee se svim srcem zalagati na bojitu. Moj
vam je savjet da na elo vojske postavimo Dronu, naega mudrog uitelja
ratnikih vjetina. Neka Drona, prvi meu vjetacima u oruju, postane na glavni
vojskovoa.
Drona pristade da se prihvati te dunosti i Duryodhana ga uz propisane
obrede uini vrhovnim zapovjednikom svoje vojske. A za to su se vrijeme ratnici
okupljali u gomile i govorili jedan drugome: Kada ugledaju Karnu na bojitu,
Pandave se nee usuditi izai pred njega. Silni ih je Bhima tedio u boju, ali e
Karna svojim otrim strijelama pobiti Prithine sinove.
Poto je primio vrhovno zapovjednitvo nad vojskom, Bharadvain se sin
pred svima obrati Duryodhani: Poto si me poastio predavi mi zapovjednitvo
odmah poslije Ganina sina, ja u tebi uzvratiti ravnom mjerom. Reci mi koju elju
da ti ispunim?
Potom se kralj Duryodhana poe savjetovati s Karnom pa potom ree: Ako
eli uiniti ono to mi lei na srcu, onda uhvati onog slavnog ratnika Yudhithiru
i dovedi ga pred mene.
Dronin odgovor razveseli srca svih ratnika: Neka je slavljen i hvaljen taj
Kuntin sin kada i ti jedino eli da bude zarobljen! Doista je vrijedno divljenja to
pravedni kralj Yudhithira nema nijednoga neprijatelja koji bi mu poelio smrt!
259
Ako mu ve ne eli smrt, to znai da ili time eli sprijeiti zatiranje vae loze ili
pak smjera da ga pobijedi, a onda mu vrati njegov dio kraljevine i tako meu
vama opet uspostavi bratske osjeaje.
Poslije ovih Droninih rijei pokazae se, kralju, pravi osjeaji tvojega sina
koje on uvijek nosae u svojim grudima. Ni oni koji su poput Brhaspatija ne mogu
sakriti izraz svojega lica. Ispunjen veseljem, tvoj mu sin odvrati: Ako Yudhithira,
uitelju, pogine u boju, pobjeda e mi opet izmai. Ubijemo li njega, Aruna e
nesumnjivo pobiti sve nas. Njih petoricu zajedno ni sami bogovi ne mogu rastaviti
od ivota. Onaj od njih tko preivi bit e na istrebitelj. Yudhithira je istinoljubv i
nee pogaziti svoju rije i, budem li imao prilike da ga jo jednom pobijedim na
kocki, Pandave e opet otii u umu jer oni ine ono to kae Yudhithira. Jasno je
da e takva pobjeda biti trajna i zato ne elim da Yudhithira bude ubijen.
Otroumni i Ueni Drona porazmisli malo o ovoj izopaenoj Duryodhaninoj
pobudi pa mu ovako ree: Ako ga Aruna ne bude mogao braniti, moe raunati
da ti je Yudhithira ve u rukama. Aruna je moj uenik, a ja sam bio njegov prvi
uitelj ratovanja. Protiv njega nemaju izgleda na uspjeh ni sami bogovi ili asure.
Sve dok se Aruna iz bilo kojega razloga ne ukloni iz njegove blizine, ja se ne
usuujem krenuti na Yudhithiru.
Poto uitelj, postavivi taj uvjet, obea Duryodhani da e Yudhithiru
uhvatiti iva, to se razglasi po cijeloj vojsci Kurua, a to je bio nain da se Drona
prisili da odri svoje obeanje. Nau je vojsku Drona poredao u oblik zvan akata,
a bojni poredak naih neprijatelja bio je u obliku kraune koji je vesela srca
napravio kralj Yudhithira.
Kada je moni Drona potjerao svoja brza kola u boj, uini se da je zemlja
uzdrhtala glasno jadikujui, a vjetar podie gustu prainu koja bjee nalik na
baldahin od mrke svile to zaklanjae nebo i Sunce. Premda ne bjee oblano, s
neba padahu krv i komadii mesa i kostiju, a i mnoge blistave zvijezde padalice
survavale su se uz tutanj na ravnicu osvjetljavajui nebesa i svojim repovima
prekrivajui golema prostranstva. Onda se dvije vojske sudarie i svatko je elio
satrti neprijatelja.
Prizvavi mnoga nebesnika oruja, Drona je za kratko vrijeme zadao
mnogo jada Pandavama i Srnayama, a veliki ratnik Dhrtadyumna, takoer vian
nebesnikome oruju, na mnogo mjesta razbi Droninu legiju. Usprkos tome
moni je Drona i dalje jezdio kroz vojsku Pandava nalikujui na vatreni krug.
Bjee to, kralju, divota! Stajao je na svojim izvrsnim kolima koja nalikovahu na
grad to leti po nebu, opremljenim svime to je propisivala vojna nauka, a njegov
je barjak plovio nad njima posaen na kopljite sjajno kao kristal, dok je njihova
tutnjava odjekivala nadaleko. Drona je ulijevao strah u srca svojih protivnika i
pravio je meu njima pravu pusto. Tisue zlatoperih strijela naputale su tetivu
Dronina luka prolijeui kroz tijela mladih drijebaca i zabadajui se u zemlju,
repova natopljenih krvlju. Bojite zakrie olupine i mnotvo mrtvih tjelesa.
260
lea, neka dospijemo tamo kamo stiu oni koji nikada nisu odrali nijedan zavjet,
koji vino piju, koji kaljaju lonicu svojega uitelja, oni koji pljakaju brahmane,
oni koji obmanjuju svojega kralja, oni koji odbijaju zatititi onoga tko moli za
zatitu, palikue, ubojice stoke, oni koji druge vrijeaju, koji zavide brahmanima,
koji legnu sa enom dok se obavlja posmrtni obred za njihove pretke, oni koji se
poniavaju, oni koji zloupotrijebe povjerenje, oni koji unitavaju znanje, oni koji
se bore s ukopljenicima, i tamo kamo stiu oni koji slijede podlace, neznaboci i
oni koji ostave mater, svoju svetinju. Neka ti predjeli koji su za grjenike budu
nai ako ne izvrimo zavjet, a ako ga izvrimo, neka dospijemo tamo kamo su
usmjerene najvie udnje. I izrekavi ovu zakletvu, oni odmarirae na juni
dio bojita poslavi Aruni poziv na boj.
Onda Aruna ree Yudhithiri: Samaptake366 me, kralju, izazivaju na boj.
Obavezan sam odazvati se tome pozivu jer sam se zakleo da odgovorim na svaki
izazov. Unitit u ih, a onda u se vratiti. Tamo su Suarman i njegovi ratnici.
Dopusti mi da odem i pobijem i njega i sve koji su s njime.
O dijete, ti zna to je uitelj naumio odgovori Yudhithira. Idi, ali
uini sve da osujeti njegovu namjeru. Aruna e na to: Ima ovdje Satyaita,
kraljevia Panala. Dok je njemu glava na ramenima, tebi se nita ne moe
dogoditi. Pogine li on, ti se sklanjaj s bojita makar i sva tvoja vojska bila oko
tebe.
Potom se Aruna okrenu Krini pa mu kaza: Gledaj, Krino, kako Trigarte,
otrovani mrnjom i svojom zakletvom, veselo oekuju moj dolazak. Raduju se
sada kada im je vrijeme za plakanje. Ili je pak ovo as veselja jer e se domoi
uzvienih predjela koji nisu namijenjeni kukavicama.
Kada to kaza, Aruna krenu na Trigarte. Uzevi svoju koljku Devadattu,
svu okovanu u zlato, on silovito puhnu u nju i od toga se zvuka ukoi svekolika
vojska Trigarta koja tu stajae na svojim bojnim kolima. Sve su njihove ivotinje
stajale kao skamenjene, irom otvorenih oiju, nauljenih uiju i oduzetih nogu,
vratova i usta. Mokrile su pod sebe i povraale krv.
Poto Trigarte dooe k sebi, oni postrojie svoje redove i svi odjednom
odapee svoje strijele na Panduova sina. Hitroruki Aruna obori sve te strijele s
petnaestak svojih i, premda su ga nove pogaale, on presijee Sudhavanov luk,
pobi mu zapregu, a onda mu skide i glavu ukraenu turbanom. Njegovi se pratioci
uplaie i pobjegoe pod Duryodhaninu zatitu, a razbjesnjeli kralj Trigarta stade
ih koriti: Ne bjeite, junaci! Zar da pogazimo na strani zavjet i postanemo ruglo
pred svima ovim ratnicima?
Tada se samaptake vratie na poprite, a sa njima dooe i pastiri Narayane
odluivi da Smrti pogledaju u lice. Tada Narayane okruie Arunu naoruani
svakakvim orujem pa ga obasue svojim strijelama.
366
Samaptake su borci koji su se zakleli da e se boriti do smrti, a nee spaavati glavu, "zakletnici". Taj je
obredni obiaj tu lijepo posvjedoen.
262
367
368
263
264
Idue koplje pogodi Aruninu krunu, ali onda on nape svoj luk i viknu: Pogledaj
zadnji put oko sebe, Bhagadatto!
U tren oka on presijee protivnikov luk, razbi mu tobolce i na spojevima
probi oklop. Srditi Bhagadatta uhvati onda svoju kuku kojom se podbadaju
slonovi i izree nad njom mantru vainava 370 pa ga pretvori u strahovito oruje.
Hitnuo ga je ciljajui u Arunina prsa, ali to neodoljivo oruje Krina doeka na
svoja prsa i ono se na njima pretvori u pobjedniki vijenac.
Neporonie na to e Aruna alosno rekao si da e upravljati
mojom zapregom i da se nee u boju boriti! Da sam bio u nevolji, ja bih razumio
zato si tako postupio!
Krina mu odvrati: Pouj, Rathin sine, ovo to u ti rei: Ja imam etiri
oblija koja su uvijek tu da zatiuju svjetove. Moje je jastvo podijeljeno na
etvoro i tako vodim rauna o dobrobiti svjetova. Jedan moj oblik boravi na
Zemlji kao isposnik, drugi motri dobra i loa djela, trei dolazi u svijet ljudi da bi
djelovao, a etvrti moj oblik lei i spava tisuu godina. Kada se on probudi, tada
ispunjava elje onima koji su toga dostojni. Jednom, kada to vrijeme bijae dolo,
doe pred mene Zemlja i zatrai da joj ispunim elju koja se ticae njezina sina
Narake. uj to je traila: Neka moj sin ima oruje Vainava i neka ga ne mogu
pobijediti ni bogovi ni Asure! Tako me zamolila Zemlja u tim davnim
vremenima i ja joj ispunih tu elju rekavi: Neka ovo oruje, Zemljo, bude
nepromaivo i neka titi Naraku. Nitko ga nee moi ubiti. A Naraka je to bio
od kojega je Bhagadatta dobio to oruje. Gospodine, nema na svijetu nikoga tko
od toga oruja ne bi poginuo, pa bio to i sam Indra ili ak Rudra! Radi tebe
pogazio sam svoju rije! Veliki Asura sada je lien svojega nenadmanog oruja.
Sada ti ubij Bhagadattu neprijatelja bogova, kao to sam ja nekada ubio velikoga
Asuru Naraku!
Na to Aruna odape dugaku strijelu koja pogodi Supratiku posred ela i
raskoli mu ga. Golema se ivotinja srui zabivi kljove u zemlju, a idua strijela
pogodi Bhagadattu u prsa i ugasi mu ivot. Kada je srani Bhagadatta najzad pao
od Arunine strijele, Kurui se pokolebae i stadoe bjeati. akunijeva braa Vra
i Aala pokuala su zaustaviti Arunino napredovanje i inila su sve to bijae u
njihovoj moi, ali to ne potraja dugo. Ubrzo su stradali od Arunine ruke.
Kada tvoji sinovi vidjee da im pogiboe njihovi hrabri ujaci, oni obasue
Arunu svakojakim orujem. Vidjevi da su mu oba brata poginula, akuni
napadnu Krinu i Arunu koristei se svim opsjenarskim orujima i zbunjujui
njima svoje protivnike, ali Arunini udarci razagnae akunijeve arolije i
Duryodhanin se ujak morao spaavati bijegom. On pobjee s bojita toliko urno
koliko je doputala brzina njegovih konja.
Onda Aruna pokaza neprijatelju lakou svojih ruku i prekri vojsku Kurua
oblacima strijelama. Njegove su strijele, gospodaru, probadale konje, ratnike,
370
265
slonove i pjeake poput zmije koja proe kroz mravinjak i onda su se zabijale u
zemlju. Nikada nije dvaput gaao konja, slona ili ovjeka. Bijae dovoljna uvijek
po jedna strijela da onaj tko je njome pogoen padne teko ranjen i da umre.
Mnogi kraljevi koje su krasili i skromnost i uljudnost doekae sueni as i
legoe na svoje muenike postelje iskiene perjem grabljivica. Lomili su se kolni
kotai, padale su zastave i suncobrani, kola su se drobila pod nogama slonova,
zaprege su bjeale vukui za sobom polomljenu i pokidanu ormu, padale su glave
ukraene naunicama i ruke s maevima u stisnutoj aci, mijeala se krv ljudi,
slonova i konja. U svakome bjee srce zamrlo od alosti. Junaci kojima su se kola
zaplela kotaima, topuzima su razbijali glave jedan drugome jer za drugo oruje
nije bilo mjesta. eljni sigurnosti tamo gdje je bilo, hrabri bojovnici hvatahu se za
kose, a oruje im bjehu ake, zubi i nokti.
Obje su vojske bile razbijene a ranjavi ratnici, okupani krvlju, gledali su
jedan na drugoga, i Sunce se povue u svoje odaje na zapadu pa se i vojnici
povukoe i polako otputie svaki u svoje logorite.
Razbijeni Aruninom neizmjernom vjetinom i svjesni Dronine nemoi da
ispuni svoj zavjet, tvoji su ratnici znali da su pobijeeni. Yudhithira je bio vie
nego dobro zatien. Razbijenih oklopa i prekriveni prainom, tvoji su ratnici
bacali oko sebe prestraene poglede. Provedoe tu no kao ukleti, premiljajui
kako li e se sve ovo zavriti. Svuda je vladala mrtva tiina.
U praskozorje idueg dana Duryodhana ode uitelju Droni i sav mu ogoren
ree: Cijenjeni brahmane, ti si odluio da nas odveze u propast! Yudhithira ti je
juer bio na dohvatu ruke i, da si ga htio zarobiti, nitko te u tome ne bi mogao
sprijeiti. Onaj kojega ti eli zarobiti ne moe ti umai ako si ga jednom ugledao.
Ali ti ga nisi zarobio, a to je za mene potpuno neobjanjivo. Nisi odrao svoje
obeanje. Zna li da oni koji su visoka roda nikada ne iznevjere nade to ih polau
u njih oni koji su im odani.
Drona sa zastidje od tih rijei i odgovori: Duryodhano, zbog tebe napreem
sve svoje snage, spretnost i hrabrost.
Takvi prijekori nisu dostojni kralja. Zar ti ne rekoh da, sve dok Aruna brani
Yudhithiru i tamo gdje se nalazi Govinda, stvoritelj, niija pomo ni sila ne
pomau, osim onoga s tri oka, Gospoda ive. Ja u danas postrojiti vojsku tako da
je ni sami bogovi nee moi razbiti, ali ti, kralju, makni nekako Arunu s bojita.
Nema niega to on on u boju ne zna i ne moe uiniti. Kada to Drona ree, javie
se Samaptake i ponovo izazvae Arunu na boj pa krenue s njime na juni dio
bojita.
Bitka koja se tu razvila bjee najbjenija od svih koje su se dotada vidjele.
Za to je vrijeme uitelj preuredio vojsku u kruni poredak i krenuo na Yudhithiru
kojega su titili mnogi junaci. Bili su tu Bhima, Satyaki, ekitana, Dhrtadyumna,
Kuntibhoa, Drupada, Ghatotkaa, Yudhamanyu, ikhandin, Virata i mnogi drugi
ratnici, ali je njihov otpor poputao pod bijesom Droninih napada.
266
Droni i potpuno sam, u silovitom juriu probi kroz bojni red Kurua tako da meu
njima ne bijae ni jednoga strijelca koji bi uspio sprijeiti mladoga viteza u
njegovu napredovanju k Droni. Abhimanyuove su strijele sijevale poput munja i
hrpe pobijenih rasle su oko njega kao gomila panjeva oko rtvenog oltara. Oblaci
su strijela sa svih strana zasipali neustraiva Arunina sina, ali on ih je spretno
obarao svojima. Veliki Karna, najcjenjeniji meu strijelcima, stotine puta pogaao
je mladia svojim najboljim orujem, ali ovaj usprkos tome nije uzmaknuo.
Maem i strijelama svuda je stizao svoje protivnike. Dhrtaratrovii su vidjeli
kako Subhadrin sin sasvim sam svojim bruenim strijelama obara itave redove
vojske Kurua pa stadoe jedan na drugoga pogledavati s tjeskobom. Usta im se
osuie, obli ih znoj, a kosa im se nakostrijei, dok su im oi nemirno poigravale.
Izgubivi nadu da e pobijediti svojega neprijatelja, oni poee misliti kako da
izvuku ive glave. Dozivahu se meu sobom po imenima osobnim i porodinim i,
naputajui svoje ranjene sinove, oeve, roake i prijatelje, okrenue svoje
slonove, konje i kola pokuavajui umaknuti odatle.
Ljutiti se Duryodhana sam usmjeri na Subhadrina sina. Vidjevi to, Drona
ree ratnicima Kurua: Spaavajte kralja jer neustraivi Abhimanyu ubija svakoga
na koga se okomi.
Tada, sa strahom u srcu, mnogi veliki ratnici okruie Duryodhanu, dok su
Drona, Dronin sin, Kripa, Karna, Krtavarman i mnogi drugi sipali svoje strijele po
mladome junaku, trudei sa da ga zaustave. Sa svih strana opkolili su ga
mnogobrojnim etama i stali ga obasipati svakojakim orujem koje je on obarao
svojim strijelama i zauzvrat pogaao tijela svojih protivnika. Mladi je Arunin sin
poput kopna zaustavio sve to nepregledno more Kurua. Teko izranjan
protivnikim strijelama, Abhimanyu probi svojom strijelom Karnin oklop. Hitac
proe kroz Karnu i abi se u zemlju kao kad zmija ue u mravinjak. Ljuto ranjeni
Karna ostade sasvim bespomoan i drhtei cijelim tijelom kao brijeg uzdrman
potresom.
Srditi Abhimanyu bjee nalik na Yami dok je jezdio bojitem i mnogi veliki
junaci pogiboe od njegove ruke. Izboden njegovim strijelama, alva se bez
svijesti srui na sjedalo svojih kola, a njegova se vojska razbjea. Mlai brat
vladara Madre izgubi glavu dok je, zaslijepljen bijesom u juriu, obasipao
Abhimanyua svojim strijelama, a njegova kola, koija i zaprega bijahu
raskomadani. Abhimanyu se tako hitro kretao po svojim kolima da ga oko nije
moglo pratiti. Samo se vidio njegov luk kako treperi i krui poput sjajnoga
jesenjskog Sunca, a njegovo brujanje i pljesak dlanova mladoga junaka bjehu
nalik na grmljavinu oblaka.
Abhimanyu bijae bijesan, ali iz skromnosti i potovanja prema starijima
borio se blago imajui obzira prema protivnikim junacima. Ali malo-pomalo on
posta estok kao slavni tvorac dana kada proe doba jesenjih kia. Pred oima
uitelja Drone pljutale su stotine i tisue strijela razliitih vrsta i zasipale
268
Duryodhanin odjel bojnih kola. Ljuto pritisnut silom oruja slavnoga junaka,
odjel mu okrenu lea.
Rairenih oiju od ushienja uitelj se Drona primae Kripi pa prozbori: Eno
tamo mladoga Subhadrina sina kako dolazi na elu Pandava radujui srca svojih
prijatelja i roaka! Samo da poeli, on bi mogao pobiti svekoliku ovu vojsku, ali
ini se da zbog nekoga razloga ne eli.
Te rijei pogodie kralja Duryodhanu pravo u srce. Gledao je uitelja blijedo
se osmjehujui, pa onda kaza Karni i Duasani: Uitelj svega katriyskoga
stalea i prvak meu znalcima brahmana od zaprepatenja ne dolazi na misao da
bi trebalo ubiti ovoga Arunina sina. Ako pred Dronu kao neprijatelj izae i sam
Unititelj glavom, ni on mu nee moi umai iv. Doista je kao to kaem! Ono je
tamo Arunin sin, a Aruna je Dronin uenik. Zato uitelj titi ovoga mladunca.
Ljudima koji su puni vrlina uvijek su dragi njihovi uenici, a i sinovi njihovih
uenika. Mladi se Arunin sin silno uzoholio zato to ga uitelj tedi. Zato ne
gubite vrijeme! Unitite ga!
Na to Duasana ree svojemu starijemu bratu: Veliki kralju, kunem ti se da
u danas ubiti Abhimanyua naoigled mrskih Pandava i Panala! I hvalisavi
kraljevi potjera svoja kola na Abhimanyua. Dugo su se borili obilazei jedan oko
drugoga i mnoge su strijele i koplja potroili.
Onda Abhimanyu, koji se veselio ovome dvoboju, ree Duasani: Ti si
smrtno uvrijedio moje najblie! I pusti na njega dugaku otrovrhu strijelu
koja se sve do repa zari u prsa Dhrtaratrina sina, kao otrovna zmija u mravinjak.
Ranjeni kraljevi ispusti iz ruku luk i tit i pade onesvijeten na dno svojih kola
koja njegov vozar odveze izvan okraja.
Tada na Abhimanyua krenu Karnin mlai brat i s deset strijela pogodi i njega
i vozara i suncobran i konje, a na to se u vojsci Kurua podie radosna graja.
Abhimanyu se, meutim, samo smjekao. Zatim estoko nategnu svoj luk i
jednom jedinom strijelom otkinu glavu svome protivniku a ona se otkotrlja dok je
on padao poput drveta karnikara371 koje je oluja oborila s vrha planine.
Pod tuom Abhimanyuovih strijela i sam se Karna morao povui, a bol mu
je palio srce. Dok je mladi junak puhao u svoju koljku, ete su se Kurua
povlaile. Bojite bijae krcato bezglavim truplima. U strahu od njegovih vrsnih
strijela vojnici su bjeali pred njime ubijajui ispred sebe svoje drugove.
Yudhithira je na elu katriyskih prvaka krenuo u juri i svi udarie putem
koji im je prekrio mladi Abhimanyu, a vojska Kurua nae bjeati pred njima.
Kada to vidje snani Dhrtaratrin zet ayadratha, krenu na juri da zaustavi
Pandave.
Jo otprije bjee zamrzio Pandave jer ga jednom bijae porazio Bhima.
Otada se posvetio najstroemu isposnitvu podnosei glad, e i vruinu i
mravei sve dok vene na njegovu tijelu ne postadoe vidljive. Neprestano je
371
269
izgovarao vjene rijei Veda iskazujui tako svoju predanost bogu Mahadevi. To
slavno boanstvo uvijek je blagonaklono prema onima koji su mu odani i tako mu
se najzad smilovalo i ispunilo mu elju. A elja je bila da sam uspije u boju
zaustaviti sve Pandave. Mahadeva mu doe u san i ree: Ljubaznie, ja u ispuniti
tvoju elju i, kada bude stao pred Pandave, oni nee proi mimo tebe, osim ako
Aruna bude meu njima.
Neka bude tako! odgovori ayadratha i probudi se iz drijemea.
Ta mu se elja sada ispunila. Silni ayadratha stajae pred vojskom Pandava
i nitko nije mogao proi pored njega.
Onda Drona i njegov sin, a s njima Brhadbala, Kripa, Duryodhana, Karna,
Krtavarman i akuni nagrnue na nepobjedivoga Arunina sina, ali se ubrzo svi
moradoe povui. Ostao je jo samo Lakmana, Duryodhanin sin, odrastao u
obilju, vrstan strijelac i neustraiv zbog svoje oholosti i neiskustva. On napade na
Abhimanyua, a Duryodhana se vrati iz straha za sinovljev ivot. Za Duryodhanom
se vratie i svi ostali i poslae na svojega neprijatelja pravu poplavu strijela i
kopalja.
Mladi je ratnik sve to oruje razgonio kao suh vjetar gomile oblaka. Onda
ree Dhrtaratrinu unuku: Dobro pogledaj ovaj svijet jer e uskoro stii na onaj.
Poslat u te u Yamino stanite naoigled svih tvojih roaka.
I on stavi na tetivu strijelu iroka vrha, nalik na zmiju upravo izalu iz
staroga svlaka, pa njome odrubi lijepu Lakmaninu glavu koju su krasile naunice
i lijepi uvojci. Na sve strane zaue se vapaji, a Duryodhana se pomami od bijesa
i poe nagoniti katriye da ubiju Abhimanyua.
Opet na mladoga junaka krenue Drona, Kripa, Karna i Dronin sin, a za
njima navalie Niade i Kalinge i stadoe mu na put u svojim sjajnim oklopima.
Srca probijena Abhimanyuovom strijelom pade Brhadbala, vladar Kosala, Drona
je morao pomagati svojemu sinu, Karna bijae okupan u vlastitoj krvi, a pogibe i
sin kralja Krathe i jo mnogi drugi.
Tada akuni ree Duryodhani: Napadnimo ga svi zajedno i satrimo ga!
Pitajmo Dronu i Kripu, oni e nam rei to da inimo! A Karna ree Droni:
Abhamanyu nas desetkuje! Reci kako da ga ubijemo? Sve e nas pobiti ako se
budemo borili pojedinano.
Veliki strijelac Drona ree im: Je li tko od vas pomno motrio i zapazio
ikakav propust koji taj je mladi uinio? Je li itko od vas uoio bilo kakav
nedostatak u njegovoj obrani? Pogledajte tu laku ruku i njegovu hitrinu! Tako mi
svega, ovaj me je Subhadrin sin zadovoljio premda mi od njegovih strijela staje
ivotni dah i sav sam omamljen. Ne vidim nikakve razlike izmeu njega i onoga
koji rukuje Gandivom.
Na to e Karna: Duboko su me ranile njegove strijele i ovdje ostajem samo
zato to mi je to dunost.
270
272
iriti oganj koji poe prodirati sve u svemiru. Tada stade pred Njega Hara, zvan i
Sthanu ili iva. On pade Tvorcu pred noge i stade ga moliti elei uiniti dobro
svim stvorenjima. Blistavo vrhovno boanstvo ree najveemu od svih isposnika:
Ti koji zasluuje da ti sve elje budu ispunjene, reci to ti je elja? Sthanu, reci
to eli i mi emo ti svaku elju ispuniti.
A Sthanu ree ovako: Gospode, mnogo si panje posvetio stvaranju
najraznolikijih tvorevina! Zaista, Ti stoji iza svega stvorenoga! Sada oganj
prodire tvoja stvorenja! Dok to gledam, obuzima me samilost. Imaj i ti milosti,
slavni Gospodaru!
Brahman mu na to odgovori: Nije to moja elja, jer ja sam uvijek elio
dobro, ali me boginja Zemlja esto moljae da joj olakam preteko breme
stvorova na njoj. Traila je da ih unitim, a ja ne mogoh nai nikakva naina da
prekinem to beskonano stvaranje i stoga se naljutih.
Rudra e na to: Budi milostiv, gospodaru Svemira, i nemoj unitavati svoja
stvorenja. Nikada vie nemoj dozvoliti da propadnu pokretna i nepokretna
stvorenja. Neka trostruki Svemir, neka prolost, sadanjost i budunost, postoji i
dalje. Iz Tvoje je srdbe, Gospodaru, nastala est nalik na oganj i taj oganj sada
rastae stijenje i drvee, rijeke i polja. I pokretni i nepokretni svijet pretvara se u
pepeo. Imaj milosti, Presvijetli, i neka umine tvoj gnjev. Pogledaj na svoja
stvorenja blagim i dobrotvornim okom. Tvore svjetova, Ti si me postavio za
njihova zatitnika, nemoj dati da propadnu stvorenja kojima si ti udahnuo ivot.
Sasluavi Mahadevine rijei, boanski Brahman suspregnu svoj gnjev i
zadri ga u sebi samome sa eljom da uini dobro svima stvorenjima. Boanski
dobroinitelj utrnu oganj i objavi zakon djelovanja i mirovanja. A dok je Vrhovno
Boanstvo gasilo plamen roen iz svojega gnjeva, na dveri njegovih osjetila izae
tamnoputa ena s crvenim licem, jezikom i oima, okiena blistavima naunicama
i nakitom. Poto izae iz njegova tijela, ona pogleda dvojicu gospodara svijeta
smijeei se i onda se zaputi na jug. Brahman joj dade ime Smrt i ree joj ovako:
Uniti ova moja stvorenja! Ti si roena iz mojega gnjeva kojim bijah nakanio
razoriti svemir. Na moju zapovijest uini tako i ubijaj ak i maloumnike i vidioce.
Lopoooka gospa po imenu Smrt saslua te rijei pa se duboko zamisli i
potom, bespomona, zaplaka umilnim glasom. Praotac doeka njene suze u svoje
dlanove, a onda je stade tjeiti. Bespomona gospa proguta u sebi svoj jad i s
ponizno sklopljenim rukama oslovi Gospodara Stvaranja: Prvae meu rjeitima,
kako u ja, koju si ti stvorio, i jo k tome kao ensko, moi initi tako zla i
okrutna djela? Imaj milosti, Gospodine! Sinovi, prijatelji, braa, djedovi i muevi
mili su uvijek i svakome! Oni koji budu patili poradi gubitka dragih mene e
kriviti i ruiti. Bojim se suza koje e se zbog mene prolijevati. Gospode, uzmi me
u zatitu. Podvrgnut u se najstrooj pokori samo da ne moram biti ona koja
uzima ivotni dah tako mio svim ivim biima.
273
A Brahman joj odvrati: Smrti, ti i jesi zbog toga nastala i mora donositi
propast stvorenjima! Idi i unitavaj! Nemaj nikakva obzira! Nitko na svijetu nee
ti pripisati nikakvu krivicu.
Prestraena gospa ostade stajati pred Gospodinom gledajui bez rijei
njegovo lice. I Brahman zautje. Uskoro se ipak razvedri i, zadovoljan sobom
samim, s osmijehom pogleda na sva stvorenja, a ona nastavie ivjeti kao i ranije,
ne strahujui od prijevremene smrti. A gospa zvana Smrt ode se posvetiti
isposnitvu ne hotei prihvatiti svoj posao.
Predala se najstrooj pokori koja trajae milijune godina, ugaala je
Brahmanu na svaki nain i On joj jednom ree: Smrti, emu e ti sve to tvoje
isposnitvo?
Smrt mu odgovori: Gospode, sva stvorenja ive u zdravlju. ak ni rijeju
jedno drugo ne povrjeuju. Ja ih neu moi ubijati. Ispuni mi elju, Gospode!
Bojim se grijeha i zato sam se predala isposnitvu. Ja sam ena i u nevolji sam, a
krivice na meni nema. Preklinjem te, budi mi zatitnik!
Boanski joj Brahman odgovori: Smrti, nee na tebi biti grijeha prihvati li
se toga da ubija ova stvorenja. Moje rijei ne mogu biti uzalud, ljubazna gospo.
Ti ubijaj stvorenja od etriju vrsta i stei e vjenu vrlinu. Tvoji slubenici bit e
Yama, uvar juga i svakojake bolesti, a ja i svi ostali bogovi ispunjavat emo
svaku tvoju elju. Ti e samo njeti slavu ista i slobodna od svakoga grijeha.
Gospodaru na to e Smrt, sklopivi ruke i ponizno se poklonivi
ako to ve ne moe bez mene, ja u posluati tvoju zapovijest. Ipak uj to u ti
kazati: pusti meu ljude pohlepu, zavist, pakost, svau, glupost, bestidnost i sve
estoke strasti koje e prodirati tijela utjelovljenih bia.
Bit e kako ti kae na to e Brahman. Grijeha nee biti na tebi.
Ove tvoje suze koje sam zadrao u ruci bit e bolesti koje e izii iz samih ivih
bia. Ljude e ubijati one a ne ti. A ti zaboravi i na naklonost i na gnjev i uzimaj
ivote ivih stvorenja jer to e ti biti dunost. One koji ine zlo ubijat e grijeh.
I tako se u strahu od Brahmanova prokletstva gospa Smrt priklonila njegovoj
volji i poela uzimati ivote svim ivim biima kada im doe sueni as. I samo
iva stvorenja umiru. Bolesti dolaze iz njih samih i to je njihovo neprirodno
stanje. Osjetila nakon smrti odlaze na drugi svijet i, kada tamo obave svoj posao,
vraaju se opet na ovaj. ak i sami bogovi odlaze tamo morajui se podvrgavati
zakonu kojemu se podvrgavaju smrtnici. Zato, kralju, ne tuguj vie za svojim
sinom koji je sada dospio u divotne predjele koji su odreeni samo za junake.
Tamo uiva prijateljujui s pravednicima. Smrt je izmislio sam Stvoritelj a ona
proistie iz bia samoga. Stvorenja, naime, ubijaju sama sebe. Zato nikada ne ali
za mrtvima.
Abhimanyu je potekao od Mjeseca i stopit e se s njegovom tvarju
oien od svih svojih nesavrenosti. iv ovjek mora misliti na radost, na slavu,
na sreu. Mudar ovjek nikada ne poputa pred tugom jer tuga je bolna. uo si
274
sina? I rekavi to, Partha 373 sjede drei u rukama luk i svoj odlini ma. Ni od
prijatelja, a ni od brae ne nae se nitko tko bi se usudio niti pogledati Arunu
okupana suzama, a kamoli ga osloviti.
Doista, nitko se ne usuivae da mu se obrati izuzev Vasudeve i Yudhithire.
Poto je sasluao Yudhithirinu pripovijest, Aruna samo duboko uzdahnu i
zajeca: O sine! i srui se na zemlju u stranome bolu. Svi se ratnici Pandava
okupie neveselih lica oko njega netremice gledajui jedan drugoga. Kada Aruna
doe k sebi, pomami se od bijesa i inilo se da ga je spopala groznica. Sav se
tresao i duboko je uzdisao, a onda stisnu ake bacajui oko sebe sumanute
poglede pa ree: Zariem se da u sutra ubiti ayadrathu! Spasit e se samo ako
napusti Dhrtaratrove i zatrai Krininu ili tvoju zatitu, kralju! Aruna vam se
na to sveano zaklinje! Neka ne doem nikada u sjajna nebesa gdje borave moji
praoci, neka u drutvu najcrnjih grjenika amim u najdubljem paklenom ponoru
ako sutra, prije no to Sunce zae, ne umre ayadratha! Ne bude li sutra pao od
mojega gnjeva, Aruna e odloiti oruje i ui u oganj lomae! ujte me asure, a i
vi, bogovi, i ljudi i ptice i zmije, ujte i vi to tminama lutate, a i ponovno roeni
riiji i nebeski riiji, i vi pokretne i nepokretne tvorevine i svi ostali koje ne
spomenuh, nitko od vas nee me sprijeiti da izvrim svoj naum! Moe sii u
donje svjetove ili se popeti na nebesa, moe se meu nebesnike sakriti ili tamo
gdje obitavaju daitye, ali ga mojih stotinu strijela nee mimoii! Kada ova no
proe, skinut u glavu Abhimanyuovu zlotvoru! I izrekavi to, Aruna objema
rukama napnu Gandivu, a zvuk njezine tetive dotaknu sama nebesa.
Krina je sasluao Aruninu zakletvu, a onda mu kaza: Ti si se zavjetovao da
e ubiti ayadrathu i tvoja ti braa odobravaju, ali si takvim inom silno
prenaglio. Ne pitajui mene, preuzeo si na sebe veliki teret. Jao, kako emo sada
izbjei podsmijeh ljudi? Znaj da e na Duryodhanin zahtjev uitelj uiniti sve
kako bi te omeo u tome. Poredat e kola i zaprege, okupit e sve silne ratnike i
nainit e bojni red napola kao kola, a napola kao lopo. U sredini lopoa postavit
e ratnike u oblik jea i svi e veliki junaci braniti ayadrathu. Bit e tu Karna i
Bhuriravas, Dronin sin i nepobjedivi Vrasena, Kripa i vladar Madre. Razmisli,
Aruno, o svakom od njih i o njihovoj vjetini. Kada se udrue, njih nije lako
pobijediti!
Aruna e na to: Ako je po mojemu, ta estorica, kada se udrue, nemaju ni
pola moje snage. Vidjet e kako u im polomiti oruje i uiniti ih bespomonim.
Vidjet e kako e, Droni naoigled, glava vladara Sindhua pasti na zemlju
praena njihovim jadikovkama. Nemoj potcijeniti Dhananayu! Ako sam se
zakleo, raunaj da je ayadratha ve poginuo! Borit u se da pobijedim, a ne da
izgubim. Istina je da je u brahmanu istinitost, da je u pravednome krotkost, da je u
rtvi napredovanje i da je u Narayani pobjeda!
373
Partha je metronim i znai Prithin sin, kao sto Kaunteya znai Kuntin sin, jer je majka imala oba imena.
276
277
ugledavi ga, njegovi neprijatelji mogli svisnuti od jada. Pjevai zapoee svoje
hvalospjeve i podigoe glasove koji se stopie u snani zbor. U taj tren zatutnjae
kopita i kolni kotai, zazvonie zvona na slonovima i riknue koljke, tako da se
inilo da od toga zvuka podrhtava i zemlja.
Onda jedan od straara na vratima, oklopljenih i s maem o boku, mlad i
ukraen naunicama, ue u kraljeve odaje, kleknu pred kraljem koji je zasluivao
svaku poast i prikloni glavu pa najavi Dharminu sinu da Krina eka da bude
primljen.
Kralj primi Madhavu uz dune poasti i raspita se za njegovo zdravlje, a
onda stigoe i ostale katriye kraljevske krvi. Stie i Aruna, a potom, na
zapovijest Dharmina sina, svi prijatelji i dobromiljenici Pandava pooe u boj
gnjevni na svoje protivnike. Aruna se pope na kola zajedno s Yuyudhanom i tako
se njih trojica odvezoe nalik na Somu, Budhu i ukru375 kada polaze da rastjeraju
nonu tminu, a blagonakloni povjetarac puhae im u lea.
Aruna je promatrao oko sebe mnoge povoljne predznake pa onda ree
velikome strijelcu Yuyudhani: Yuyudhano, po znamenjima bih rekao da je moja
pobjeda sasvim sigurna. Ja kreem onamo gdje vladar Sindhua iekuje svoju
smrt. Jedna je od mojih najpreih dunosti da pogubim ayadrathu, ali je isto
tako znatna i Yudhithirina sigurnost. O monoruki, budi ti danas kraljev zatitnik.
Ti e ga uvati kao to bih to i ja sam inio i ne znam na svijetu nikoga tko bi
tebe mogao svladati.
A Satyaki, pogubitelj mnogih velikih junaka, odgovori: Neka bude tako! i
ode kralju Yudhithiri.
Kada je osvanuo etrnaesti dan boja, uitelj Drona, najbolji od svih koji
vladaju orujem, poe postrojavati svoje ete za boj. Die se graja od srditih
ratnika koji su napinjali svoje lukove okidajui tetivu i uzvikivali: Gdje je taj
Dhananaya? Neki su bacali u visine svoje goleme maeve, otre i dobro
izbruene, s otricama boje neba i lijepim balacima. Neki su bacali svoje
buzdohane okiene zvoncima i namazane sandalovim mehlemom, ukraene
zlatom i dijamantima. Potom su, ispunjeni gnjevom i ponosom, golim rukama
doekivali svoje oruje.
Kada je rasporedio svoje akauhinije, Bharadvain sin ree kralju
ayadrathi: Ti i silni Karna, Avatthaman, alya, Vrasena i Kripa sa stotinu
tisua konjanika, ezdeset tisua kola, deset tisua slonova s kulama i dvadeset i
jednom tisuom pjeaka u oklopima zauzmite poloaj dvanaest milja iza mene.
Tamo ni Indra na elu bogova nee moi dosegnuti, a o Pandavama da i ne
govorimo.
To umiri vladara Sindhua i on uini kako mu je reeno.
375
279
bjee svaki put tako brzo kao da je odapeo samo jednu. Poginue mnogi koji su
stajali uz Dronu.
Onda mu Drona odgovori strijelom koja ga pogodi posred prsa i naas
nestane njegova snaga, ali Aruna ipak ubrzo doe k sebi pa se nastavi
suprotstavljati uiteljevim napadima.
Tada se javi Vasudeva: Aruno, ne smijemo tratiti vrijeme. Moramo izbjei
Dronu jer nas eka vaniji zadatak!
Aruna e na to: Ako ti tako kae!
I oni produie dalje drei uitelja s desne strane. Onda Drona pozva
Arunu: Kamo e, Panduov sine? Je li istina da ti ne prekida borbu sve dok ne
pobijedi svojega neprijatelja?
Ti si moj uitelj, a ne moj neprijatelj! odvrati Aruna. Ja sam tvoj
uenik i zato sam ti kao sin. A osim toga, na ovome svijetu nema ovjeka koji
tebe moe pobijediti.
I mono oboruani Bibhatsu produi dalje probijajui se kroz ete Kurua, a s
bokova su ga pratili plemeniti kraljevii Panala: Yudhamanyu i Uttamauas.
Vidjevi da su se pred Kuntinim sinom isprijeila Krtavarmanova kola,
Krina pomisli da ne smiju gubiti vremena s njime pa ree Aruni: Ne pokazuj
nikakve milosti prema Krtavarmanu. Satri ga i pogubi! Na to Aruna zasu
Krtavarmana svojim strijelama tako da ovaj bjee potpuno oamuen, a onda
potjerae svoje brze konje na vojsku Kamboa. Kao to poar tjeran vjetrom
prodire gustu umu, tako je i Aruna, oganj Pandava, Ijutito obarao umu ratnika
Kurua, ibajui naokolo strijelama kao vatrenim jezicima, a Krina bjee vjetar
koji ga je podjarivao. Sa svih strana okruen obruima kola i slonova, tisuama i
tisuama koje ga opkoljavahu red za redom, Dhananaya nestade meu njima kao
Sunce umotano oblacima.
Duryodhana se na svojim kolima hitro probi do uitelja pa mu kaza: Taj se
Aruna takorei ve probio porazivi sve one vitezove! Neka ti sada pomogne
tvoja pamet da smisli neto kako bismo mogli ubiti Arunu. Da si mi
blagoslovljen, uitelju, uini neto kako ayadratha ne bi izgubio glavu! O
blagoslovljeni, ja znam da si ti naklonjen Pandavama, a meni se ve razum
pomutio od silna razmiljanja to u i kako u. Na si kruh jeo, a ipak nam se
oduuje zlom. Da mi nisi obeao da e pobijediti i poniziti Pandave, ja nikada
ne bih pokuao sprijeiti gospodara Sindhua da se vrati u svoju domovinu. Nemoj
se gnjeviti na mene. Moda buncanjem i ludovanjem jer me je obuzeo uas! O,
zatiti sada vladara Sindhua!
Drona e na to: Ne uzimam ti za zlo te tvoje rijei. Ti si mi drag koliko i
Avatthaman. Sada e initi ono to ti budem rekao: Pod teretom sam godina i ne
mogu se kretati tako hitro kao Aruna. Ja moram uhvatiti Yudhithiru, a tebi u,
kralju, staviti ovaj zlatni oklop tako da ga nee moi probiti nikakvo oruje
281
kojima se ljudi koriste. Ni Krina, a ni Kuntin sin nee ga moi probiti strijelama.
Ovako oklopljen pohitaj ususret Aruni i on se nee moi nositi s tobom.
I rekavi to, prvi meu posveenicima brahmanu dotakne vodu i izgovori
propisane mantre pa urno pripasa Duryodhani udesni blistavi oklop i tako posla
kralja u boj. Duryodhana poe za Arunom koji ve bijae duboko zaao u silu
Kurua.
Sunce ve bjee krenulo nanie, prema vrhovima brjegova Asta i njegove
zrake ublaie svoju estinu, a dan se poeo lagano gasiti na nebu prekrivenu
prainom. Vojnici su se, kako koji, neki odmarali, neki borili, a neki su se vraali
u okraj eljni pobjede. I dok su se vojske tako borile, obje se nadajui pobjedi,
Aruna i Krina dalje su se probijali prema vladaru Sindhua.
Kuntin je sin svojim strijelama pripravljao put dostatan za svoja kola, a
Krina je pokazivao svu svoju vjetinu upravljajui ih krunim putanjama
razliitih oblika i vrsta. Arunine strijele s urezanim njegovim imenom, dobro
ugoene i omotane majim crijevom, pravih spojeva i dalekometne, vrsto
nainjene od rezanoga bambusa ili pak itave od eljeza, pile su neprijateljsku krv
zajedno s pticama grabljivicama. Stojei na svojim kolima, putao je Aruna
svoje strijele po dvije milje u daljinu, a one su padale i gasile ivote upravo kada
bi kola pristizala na to mjesto gazei preko pobijenih ljudi i konja, preko
polomljenih kola i mrtvih slonova.
Onda Krina oslovi Arunu: Gledaj, Dhananayo, eno Suyodhane kako nas
pretjee! On ini se zna da e se danas sukobiti s tobom. Ako ga uz malo sree
danas ubije, lako e se probiti kroz njegovu vojsku bez gospodara.
Neka bude kako kae! odvrati Aruna. To je upravo ono to bih
morao uraditi!
Tada tvoj sin, gospodine, izazva uz osmijeh Krinu i Dhananayu na boj, a
ova dvojica vrlo se obradovae. Duryodhana probode Arunu trima strijelama
velike snage koje su se mogle duboko zabosti. etirima strijelama pogodi etiri
njihova konja, a deset ih zabode Vasudevi u prsa presjekavi mu bi u rukama.
Tada Krina ree Aruni: Ovo to sada gledam jo nikada nisam gledao, kao to
ne vidjeh ni da brjegovi hodaju! Tvoje strijele nemaju nikakva uinka!
Predvodnie Bharata, ili je Gandiva izgubila svoju snagu ili su tebi ruke
onemoale.
Aruna mu na to odvrati: Rekao bih, Krino, da su oklop na Duryodhaninu
tijelu namjestile Dronine ruke. Tako kako je postavljen, taj je oklop neprobojan za
moje strijele. U njemu je sila svih triju svjetova! Ovo moe biti samo Dronina
vjetina, a ja sam je od nje uio. Ali onaj koji sada nosi taj oklop ne zna kako se to
radi. On ga nosi kao to bi to ena inila. ak i da je taj oklop boanski i da ga je
sazdao sam Brahma, nee moi od mojih strijela zakloniti ovoga zlikovca
Duryodhanu.
282
Bhimaseni uzdiui kao crna kobra i oiju punih suza: uli smo kako Vasudeva
pue u Panaanyu koja se nadaleko raspoznaje. Plaim se da se sada Krina bori
jer je Aruna poginuo! Nigdje ne vidim Arunina stijega. Kuntin sine, ti e zato
otii tamo gdje je Dhahanaya i kamo je ve otiao siloviti Satyaki. Uini to ako
si jo voljan sluati moje zapovijesti i ako ti je na umu da sam ja tvoj stariji brat.
Bhima e na to: Njih su se dvojica odvezli na kolima koja su nekada nosila
Brahmana i Ianu, Indru i Varunu, i nemaju se ega bojati. Pa ipak, ja u posluati
tvoju zapovijest. Ne brini se. Smjesta polazim izvriti tvoju zapovijest!
Zatim se okrenu Dhrtadyumni: O Panalo, ti dobro zna da se Drona eli na
svaki nain doepati Yudhithire. Prva je naa dunost da branimo kralja, ali ja
moram i sluati njegove zapovijesti. Zato sada odlazim tamo gdje je ayadratha
kojemu je kucnuo sueni as. Zato ti budi danas spreman i odluan da odbrani
Prithina sina. To je tvoja prva i najvia dunost!
Ne brini se, Bhimo na to e Dhrtadyumna Drona e poniziti
Yudhithiru tek ako ubije Dhrtadyumnu!
Tada Bhima silovito puhnu u svoju koljku i odape strunu na svojemu luku
pa uz lavlji urlik koji utjeruje jezu u srca neprijatelja navali meu njih. Na
njegovoj zastraujuoj prilici skupocjeni elini oklop optoen zlatom sijevao je
nalik na oblak nabijen munjama. Kurui su se trudili da ga zaustave, ali Bhima
svlada sve te vitezove i onda udari na Droninu vojsku zasipajui slonove dadom
strijela.
Uitelj se Drona isprijeio i pred njim kao to kopno zaprjeuje put morskoj
plimi. Nadao se da e mu Bhima ukazati isto potovanje kao i Aruna i zato ga
oslovi: Bhimo, nije u tvojoj moi da se probije kroz ovu vojsku sve dok mene ne
savlada. Ja sam tvoj neprijatelj, silni junae! Krini i Aruni dopustio sam da se
probiju kroz ovu vojsku, ali ti nee proi!
Njegove rijei naljutie neustraivoga Bhimu pa mu on, oiju zakrvavljenih
od bijesa, odbrusi: Bijedni brahmane, nije Aruna ovuda proao zbog tvojega
doputenja! Poastima koje ti je iskazao samo je pokazao koliko te potuje. Ali ja
prema tebi neu pokazati milosti kao to je to uinio Aruna. Sada sam ti
neprijatelj! Bio si nam neko davno uitelj, otac i prijatelj i kao oca smo te
potovali, ali sada sam kae da si mi neprijatelj. E, pa neka ti bude! i rekavi
to Bhima zavitla svoju topuzinu i u komadie razbi Droninu koiju.
Drona ustro skoi sa svojega vozila koje buzdohan istoga trena satjera u
zemlju zajedno sa zapregom, koijaem i barjakom.
A tada, kralju, tvoji sinovi opet okruie Bhimu, prvaka meu strijelcima s
kola. U tome okraju pogiboe njih jedanaestorica. Ne proe dugo, a Bhima
razjuri sva ta bojna kola bacajui srdite poglede oko sebe. Kada se Panduov sin
probio kroz svu tu silu, opet ga je doekao uitelj Drona i, smjekajui se, obasuo
ga nebrojenim strijelama elei da ga zaustavi. Onda Bhima skoi sa svojih kola,
zamiri, pa velikom brzinom jurnu prema Droni. Zaista, gospodine, Bhima je
285
trpio pljusak Droninih strijela kao to bik podnosi olujni pljusak. Drona ga je
Ijutito izranio, ali Bhima uhvati rudu njegovih kola i silovito ih tresnu o zemlju.
Drona je uspio na vrijeme iskoiti i popeti se na druga kola, a onda se zaputio
prema nekoj praznini u bojnim redovima. Snani Bhima pak ponovo ue u svoja
kola i nezadrivo jurnu na vojsku tvojega sina. Probio se kroz redove Bhoa i
Kamboa i kroz brojna plemena mleha koji svi bijahu vrsni borci, a onda je
ugledao velikoga strijelca Satyakija zanesena bitkom. Produi dalje eljan da vidi
Dhananayu i, svladavi sve tvoje ratnike, napokon ugleda i velikoga strijelca
kako nepreduje prema ayadrathi s namjerom da ga pogubi. Bhima tada kliknu
glasom nalik na grmljavinu, a Aruna i Madhava odgovorie mu poklikom.
uo je to i kralj Yudhithira i razabrao glasove Bhime i lukonoe Arune pa
mu odmah laknu i srce mu se razveseli. Karna ne mogae podnositi Bhimine
urlike pa jurnu na njega gromko kliui i zateui luk svojom golemom snagom.
U junakome Bhimi planu bijes kada je vidio Vaikartanu pa odape na njega
nekoliko silovitih hitaca. irokovrhom strijelom posla u Yamino carstvo Karnina
koijaa, a potom ubije i njegove bojne konje. Karna urno napusti svoja
beskorisna kola i pope se na kola Vrasene. Ipak, Karna je svoje strijele odapinjao
tedei Bhimu, a ovaj je gaao Karnu ne tedei snage.
Onda se Bhima okrenu od Karne u elji da se pridrui Krini i Aruni, ali ga
Radhin sin ponovo napadne i zasu ga gustim pljuskom strijela, izazivajui ga s
osmijehom na licu lijepu poput rascvjetala lopoa: Zato si mi okrenuo lea?
Zar se toliko uri da vidi Arunu? Stani tu gdje jesi i zaspi me svojim
strijelama!
Bhima nije mogao odoljeti nego okrenu svoja kola i zapoe okraj sa
Sutinim sinom. inilo se da se sve vrijeme Karna smije i ruga Bhimaseni koji se
borio kao raspomamljen. Onda srani Bhima opet polomi Karnin luk i smijui se
pobi zapregu i vozara, a njega brojnim dugakim strijelama pogodi u grudi. Karna
prijee na druga, propisno opremljena kola, i s bijesom olujnoga mora opet
nasrnu na Bhimu. Obojici su oi bile zakrvavljene od jarosti i itali su poput
dviju zmijurina. Karna natjera svoju zapregu labue boje meu Bhimine konje
boje medvjeda i dvije se zaprege umrsie. Dok su Bhima i Karna jedan drugoga
zasipali strijelama, mnogi su slonovi, konji i ljudi ginuli od njihovih strijela
naokolo, i nasta opi pomor a polje se prekri tjelesima.
Bhima opet presijee Karnin luk, pobi mu zapregu i obori koijaa iz
njegova odjeljka, a Karna oamuen Bhiminim strijelama nije vie znao to da
ini. Duryodhana opazi da je Karna u nevolji pa naredi svojemu bratu Durayi da
mu pomogne. Razbjenjeli Bhima izbode Durayu svojim strijelama i u Yaminu
kuu otpremi i njega i njegova vozara, a i konje iz zaprege. Karna zaplaka od ljuta
jada pa obie poasni krug oko tvojega sina koji leae na zemlji grei se i
uvijajui kao zmija. Onda tvoj sin Durmukha poslua Duryodhaninu zapovijest i
urno poe prema Karni zasipajui Bhimu strijelama. Kada ga Bhima ugleda, i
286
njega s devet pravih strijela otpravi u Yamino carstvo. Karna suznih oiju opet
prekinu okraj da bi obiao poasni krug oko paloga kraljevia, a potom se
uzdiui povue i ostavi ga da tamo lei.
Bhima je iskoristio tu priliku pa odape na Sutina sina etrnaest dugakih
strijela s perjem leinara, a Karna mu na to uzvrati istim brojem. No slavni ratnik
bjee ve vrlo ranjav od Bhimina oruja i oaloen zbog ovih dviju smrti pa se
povue s bojita popevi se na kola poginuloga Durmukhe.
Vidjevi da je Bhima porazio Karnu, Durmarana i etvoro njegove brae
krenue zajedno da ga napadnu. Obueni u prelijepe oklope, okruie ga sa svih
strana i prekinue svojim strijelama kao rojem skakavaca. Bhima ih je doekao
smjekajui se i odapeo dvadeset pet strijela na kraljevie lijepe poput nabesnika.
Izbaene iz Bhimina monog luka, te strijele svu petoricu poslae u Yamino
boravite, a i njihove konje s njima. Beivotna tjelesa pokraj svojih kola kao
golemo drvee oboreno olujom.
Karna je gledao pogibiju Dhrtaratrinih sinova koji su mu doli u pomo
okrivljujui sebe za nju. Prestao se nadati da e odavde izvui ivu glavu pa mu
se vrati sva njegova snaga te on opet krenu na Bhimu i odmah ga probode petorim
strijelama, a potom jo sedamdesetorim, neprestano se smijui. Ne osvrui se na
te strijele sa zlatnim krilima, bruene na kamenu, Bhima izbode Karnu stotinom
svojih.
Srditi mu Karna onda razbi tobolce sa strijelama, pokida uzde i s pet strijela
izbode koijaa koji pobjee k Yudhamanyuovim kolima. Odluivi da pogine ili
pobijedi, Kuntin sin dohvati tada ma i tit, ali mu tit razbie Karnine silovite
strijele. Ostavi bez kola i oruja Bhima hitnu prema Karninim kolima svoj
udesni ma. Taj veliki ma pade s neba poput ljutite zmije i presijee Karnin
napeti luk, ali ovaj posegne za boljim i jo ilavijim lukom pa zasu Bhimu
tisuama estokih zlatopernih strijela. Sav izboden njima, Bhima skoi uvis.
Uasnuti ga je Karna zavaravao skrivajui se u svojim kolima, ali Bhima mu
skine barjak s kola i ostade ga ekati na poljani.
Poto Bhimi ne poe za rukom da ga izvue iz kola, Radhin ga sin opet
napade, ali taj okraj nije mogao dugo potrajati jer Bhima vie nije imao oruja pa
se morao povlaiti i uzmicati. On opazi slonove goleme poput brjegova to ih
Aruna bijae pobio i zamaknu meu njih kako bi usporio Karnino napredovanje.
Sasvim je odustao od nauma da se bori s njime i gledae samo kako da izvue
ivu glavu. On podie jednoga od tih slonova i ekae tako svojega protivnika
nalik na Hanumanta koji je drao vrh Gandhamadane. Svojim strijelama Karna
raskomada toga slona, a Bhima zatim poe na njega bacati te komade, kolne
kotae, pobijene konje i sve to bi mu dolo pod ruku. No Karna je sve to odbijao
i komadao svojim strijelama.
Bhima tada podie svoje strane ake u kojima bijae silina groma i poelje
smoditi svojega protivnika, ali se toga trena sjeti Arunina savjeta i odusta. Nije
287
elio omesti njegovo izvrenje. A Sutin je sin i dalje svojim strijelama muio
Bhimu i pomraivao mu njima osjetila. Ali je imao na umu obeanje koje je dao
Kunti i ne htjede uzeti ivot nenaoruanome Bhimi. Samo mu se hitro primie i
dodirnu ga vrhom svojega luka, no Bhima mu istoga trena istre luk iz ruku i
njime ga zahvati po glavi itei od jarosti kao zmijurina.
Radhin se sin nasmija oiju zakrvavljenih od bijesa pa mu ree: Glupi
prodrljive, nemoj mi izlaziti na boj kada ne zna vladati orujem! Ti se u boju
dri poput trapavoga derita. Poi u praumu ivjeti kao isposnik i hrani se
voem i korijenjem jer nisi za bitku! Ti jedino zna grditi kukavice i slukinje
zbog svoje veere! Gubi se, poi u umu!
I Bhima se morao nasluati svakakvih pogrda, a sav Karnin jad zbog
nepravdi to ih je proivio u djetinjstvu izli se sada na glavu Bhime.
Na kraju se on nasmija i odvrati Karni: Jadnie, koliko sam te ve puta
pobijedio?! Kako se moe tako hvasati? Niskorodni junae, hajde se goloruk
uhvati sa mnom ukotac! Ubit u te pred svim ovim kraljevima kao to sam ubio
golemoga Kiaku!
Otroumni Karna razumje to Bhima smjera i ne prihvati izazov. U taj tren
Aruna na Krinin poticaj odape na Karnu mnoge otre strijele i one se poput
zmija zabodoe u Karnino tijelo pa Sutina sina odmamie iz Bhimine blizine.
Poto mu je Bhima sasjekao luk, a Aruna ga teko izranio strijelama, Karna se
napokon udalji odatle.
Evo stie i neustraivi Satyaki! ree Krina Aruni Tvoj uenik i
prijatelj pobjedonosno se probija kroz neprijateljske redove. A Aruna e na to:
Ne dopada mi se to Krino! Velika je pogrjeka to ga je Yudhithira poslao k
nama. Drona stalno trai priliku da zarobi kralja.
Uto Bhuriravas vidje napobjedivoga Satyakija pa se razgnjevi i napadne na
njega. Slavni ratnik iz zemlje Trigarta dugo se sukobljavao sa Satyakijem sve dok
se obojici ne polomie kola, a onda nastavie dvoboj na zemlji, s maem i titom
u rukama. Kada im od oruja ostadoe samo patrljci, oni se dohvatie ukotac
golim rukama.
Tada Vasudeva ree Aruni: Pogledaj Satyakija, prvoga meu strijelcima!
Ostao je bez svojih kola poto se probio kroza svu ovu silu Bharata idui za
tvojim tragom. Gledaj, Somadattin e sin nadvladati junaka Vrinija i Andhaka!
Satyaki je iscrpljen od mnogih napora. Aruno, zatiti svojega uenika!
Aruna mu na to odvrati: Prvak Kurua i junak Vrinija ogledaju se meu
sobom kao to bi se razjareni slon poigravao sa silnim lavom iz praume.
Uto se zaue krici meu okolnim ratnicima. Bhuriravas udarcem bjee
oborio vou Satvata i vukao ga je po zemlji kao to bi lav vukao oborena slona.
Onda ga je udario nogom u grudi, epao za kosu i podigao ma.
Tada e Krina: Gledaj, silni Aruno, Satyaki e izgubiti glavu!
288
ubiti nedunoga Bhuriravasa koji je sjedio tu i onako bez ruke sliio slonu s
odsjeenom surlom, takorei ve mrtav, ubijen rukom Panduova sina i ne mislei
vie na bitku. Svi ratnici stadoe glasno negodovati i osuivati ga, ali bjee uzalud
ak i to to su Krina, Aruna i Bhima dovikivali da se okane svoje zle namjere.
Satyaki udari svojim maem i odrubi glavu starome ratniku koji je na svojoj
postelji od strijela smireno sjedio odvrativi se od ivota. Stareva se glava
otkotrlja preko poljane, a tijelo ostade sjediti u poloaju yoge.
Udivljeni njegovim podvizima, nebesnici i bogovi blagosiljali su
Bhuriravasa, a meu tvojim vojnicima, kralju, podie se amor: Nema krivice
na junaku Vrinija govorahu oni - zbilo se ono to je bilo sueno. Ne treba se
ljutiti a ne treba ni suditi je li dobro ili nije. Tvorac je odredio Satyakija da donese
smrt Bhuriravasu.
A Satyaki e na to: O grjeni Kurui, vi ste se izvana zaogrnuli pravdom i
meni govorite o vrlini i kako nije trebalo da smaknem Bhuriravasa, a gdje bijae
ta vaa pravednost kada ste u boju usmrtili ono neneoruano dijete, Subhadrina
sina? Ja sam se esto zaklinjao da u ubiti onoga tko me u boju ivoga obori na
zemlju i u srdbi me udari nogom, makar on bio i pod zavjetom isposnitva. U
davnim danima, kada je zemljom hodio Valmiki, 376 ovako je pjevao: Kae mi,
majmune, da ene ne treba ubijati, a ja kaem da bi ovjek morao nepokoljebivo
initi upravo ono to e nanijeti bol njegovim neprijateljima!
Na to nitko ne prozbori ni rijei ni meu Pandavama, a ni meu Kuruima, ali
su u sebi svi odavali poast Bhuriravasu i nitko nije odobravao njegovo
pogubljenje. Onaj koji je mnogima ispunio elje i zasluivao da mu se ispuni
svaka elja, posveen svojom srdanou i smru na otrici oruja, odbaci svoje
tijelo u tome velikom boju. Tako se Bhuriravas zaputio k nebeskim predjelima.
Onda Aruna kaza Vasudevi: Goni konje, Krino, pohitajmo prema kralju
ayadrathi! Sunce se brzo priklanja brjegovima Asta!
I jakoruki Krina, vrsni poznavalac konjovodstva, potjera srebrne drijepce
k ayadrathinim kolima. Mnogi glavari vojske Kurua, meu njima i kralj
Duryodhana, Karna, Vrasena, a i ayadratha s njima, pohitae da stanu na put
junaku ije su strijele nepromaive. Imajui sada kralja Sindhua pred sobom,
Aruna je od srdbe bacao na njega uarene poglede i inilo se da e ga njima
saeci.
U tome trenu kralj Duryodhana oslovi Rathina sina: Vaikartano, naposljetku
je dolo vrijeme i za ovu bitku! O plemeniti, pokai sada svoju mo! Karno, ne
daj da Aruna ubije aydrathu. Dan je na izmaku i, ako vladar Sindhua poivi do
zalaska Sunca, Aruna e izvriti svoj zavjet i nestati u ognju, a njegova braa i
pristae nee htjeti ivjeti na svijetu bez Arune.
376
Valmiki se slavi kao pjesnik Ramayane. Navedeni stih (u kritikome izdanju Ramayane: VI. 68, 27)
govori Hanumantu u bici Indrait, sin Ravane, kralja rakasa; on dakle ne izrauje miljenje pjesnika niti,
recimo, Rame, nego rakasa!
290
nitko nije mogao pogledati u Arunu jer njegovo lice bijae nalik na Unititeljevo.
Napravivi nevien mete u sva etiri roda tvoje vojske, kralju, Aruna se
primicao ayadrathi na ijemu barjaku bijae lik divljega vepra. ayadratha zasu
kola Kuntina sina mnotvom ravnih strijela s perjem leinara, uglaanih
kovaevom rukom i nalik na otrovne zmije. No premda je ayadratha zatezao
svoj luk to je bolje mogao, pade pod Aruninim strijelama glava njegova vozara,
a potom i barjak.
Sunce se urno naklanjalo k zapadu i Krina ree Aruni: Gledaj, Partho,
prestraeni vladar Sindhua zaklonio se za estoricu najboljih ratnika Kurua! Ako
ne pobijedi njih estoricu, nee pogubiti ni ayadrathu. Zato u se sada
posluiti yogom i zamrait u Sunce. Zlotvor e se tada obradovati jer mu je
veoma stalo do ivota i, sebi na propast, izai e iz zaklona, a ti iskoristi tu
priliku!
Neka bude kako ti kae! na to e Aruna. Tada Krina, zvan i Hari,
gospodar nad isposnikim moima i nad svim isposnicima, uini pomou yoge da
padne tama. Ratnici Kurua pomislie da je Sunce zalo i silno se obradovae jer u
njima ivnu nada da e se Aruna oprostiti od ivota. Svi oni tako stajahu
gledajui prema zapadu, i ayadratha meu njima, i dok oni bijahu tako
zabavljeni gledajui za Suncem, Krina jo jednom oslovi Arunu: Kucnuo je as,
Aruno, da odrubi glavu zlodunoga vladara Sindhua, ali najprije uj to u ti
rei: ayadrathin otac Vrddhakatra, koji je na glasu irom svijeta, dugo je ekao
da mu se rodi sin ayadratha. Kada se dijete napokon rodilo, neki mu je glas s
neba rekao: Gospodaru, ovaj e tvoj sin po svojemu porijeklu, dranju i svim
ostalim odlikama postati voa dvaju naroda. Ali u boju e izgubiti glavu od ruke
znamenita junaka. uvi te rijei, kralj Sindhua vrlo se rastui i onda okupi
svoju rodbinu pa joj ovako ree: Onome zbog kojega e glava mojega sina pasti
na zemlju neka se glava rasprsne na stotinu komada!
Kada je to izrekao, on postavi ayadrathu na svoje prijestolje i ode u
umu da se posveti isposnitvu. Jo je uvijek zaokupljen najstroom pokorom i
sada je u umi kraj Samantapanake.377 Aruno, kada ayadrathi odrubi glavu,
potrudi se da ona padne ravno u Vrddhakatrino krilo. Upotrijebi svoje silno
nebesko oruje koje je nainjeno za velika djela i uini to tako da Vrddhakatra
nita ne primijeti. Ako li pusti da njegova glava padne na zemlju, budi siguran da
e se tvoja vlastita glava rasprsnuti na stotine komada.
Sasluavi Krinu, Aruna oblizu usne i urno odape strijelu koju bjee
uvao da njome usmrti ayadrathu. Tu je strijelu mantrama najprije prometnuo u
strahovito oruje slino Indrinu gromu i ona, izbaena tetivom Gandive, otrgnu
glavu kralja Sindhua kao to soko smakne malu pticu s vrha drveta. Aruna je
odapinjao strijele jednu za drugom i ne dade glavi da takne zemlju nego je natjera
da poleti u nebo. Na radost svojih prijatelja, a na alost neprijatelja, on je posla
377
Samantapanaka je Kuruketra.
292
293
zlatom. Potom ga pogodi s deset strijela koje prodoe kroz njegove udove i
zabodoe se u zemlju, a onda potee strano koplje koje probode kralja
Duryodhanu i ovaj se onemoao spusti u svoja prekrasna kola. Tada navalie
Panale eljni pobjede, ali ih zaustavi uitelj Drona da bi zatitio kraljevia
Kurua.
No postade crna poput smole i straljivcima se uvue jeza u kosti. U tome
mrklom asu mnogi se oprostie od ivota. U neprozirnoj tami aglji su poeli
urlikati, a njihove svijetlee eljusti izazvale su strah u ratnikim srcima.
Zlokobne sovuIjage uale su na barjacima Kurua i huktale. Svijet se zaogrnuo
pomrinom i nije se moglo nita razaznati. Prah to su ga podigle noge ratnika
zakrio je nebo, ali se ubrzo i on slijee kada se zemlja opet raskaljala od krvi
junaka, konja i slonova. Mete je vladao svuda, a udarci oruja pratali su kao
bambusova uma u poaru. Ne mogae se razlikovati prijatelj od neprijatelja, a u
toj pomrini kao da su svi sili s uma. Kada se zemni prah izmijeao s krvavim
dadom, sinue zlatni oklopi bojovnika i njihovi blistavi ukrasi i tama se povue.
Maevi i koplja, topuzi, sablje, kijae i sulice i sjajne bojne sjekire padahu svuda
naokolo nalik na vatrene munje.
U tome uasnom nonom okraju i Pandave i Srnaye navalie na uitelja
Dronu, ali oni koji su krenuli na njega morali su se ili povui ili se otputiti u
Yamino stanite. Zaista, te su noi od Droninih hitaca stradale tisue slonova,
deseci tisua kola i milijuni pjeaka i konjanika.
Sin kralja Kalinga krenu s Kalingama na Bhimu i pogodi mu najprije sa pet,
a onda sa sedam strijela i napokon mu ubi koijaa. Pobjenjeli Bhima preskoi sa
svojih kola na protivnikova i ubi ga golim rukama. Kraljevievo se truplo rasu po
zemlji u komadima. Ni Karna, a ni ostali kraljevii Kalinga nisu mogli u tome
sprijeiti Bhimu. Dok su ga zasipale njihove strijele, Bhima preskoi na kola
kraljevie Dhurve koji ga je bez prestanka gaao strijelama pa i njega smrvi
svojim akama, a onda produi, riui poput lava, prema kolima kraljevia
ayadrathe. Ne prekidajui svoju riku, ubi ga udarcem dlana. Tada Karna zavitla
na njega kopljem okovanim zlatom, ali ga Bhima smijui se uhvati u letu i hitnu
ga natrag na Karnu. akuni presijee to koplje u letu svojom strijelom
natopljenom u ulje, a Bhima se vrati na svoja kola poto je izvrio ta junaka djela
i nastavi juriati na svoje neprijatelje. Dva Dhrtaratrina sina, Durmada i Dukara,
nasrnue na njega vozei se na istim kolima i zasipajui ga strijelama, ali rasreni
Bhima, udarivi nogom, utjera njihova kola u zemlju, a njih pobi akama.
_ Ah! Jao! zaue se krici meu kraljevima koji su gledali to se zbiva
Ovo se glavom Rudra bori u redovima Pandava uzevi na sebe Bhimino oblije!
I potom se svi kraljevi razbjeae tjerajui svoje ivotinje u najbri trk tako
da ni dva i dva ne ostadoe zajedno. A Dhrtaratrini se sinovi okupie s Dronom
na elu i velikom silom kola, pjeaka i slonova opkolie Bhimu sa svih strana pa
zapodjenue s njime uasni okraj.
296
297
svijeta. Na svaka kola postavie po pet sjajnih svjetiljaka, a na svakog slona po tri,
dok je svaki konj nosio samo po jednu.
Kada su Pandave spazili nau vojsku ovako osvijetljenu, oni uinie isto to
i mi, i na svakoga slona metnue po sedam svjetiljaka, na svaka kola po deset, dok
su na konjima bile samo po dvije. Od tisuu svjetiljaka koje su blistale svuda
uokolo i od jo sjajnijih svjetiljaka bogova i gandharva punih mirisnog ulja koje
bjehu postavljene na zlatna postolja ukraena draguljima, bojno polje, Bharato,
bijae obasjano kao nebesa posuta zvijezdama.
Sudar dviju vojski bio je uasan. Aruna je brzo satirao redove Kurua i
protivniki su kraljevi brzo gubili svoje ete. Mandrin sin Sahadeva bjee u
okraju pogoen mnogim Karninim strijelama te je napustio boj. Sav ranjav i
izboden strijelama, maloduan i duboko povrijeen Karninim pogrdama,
Sahadeva izgubi volju za ivotom i pope se na kola slavnoga anameaye, princa
Panala.
Vasudeva i Dhananaya primijetie da njihova vojska ustupa pred kraljem
alyom, koji bi bio ukrasom svakome boju, pa se zaputie prema njemu, ali im se
na putu isprijei kraljevi rakasa, Alambua, pa nasrnu na njih vozei se na
svojim izvrsnim kolima u koja bijae upregnuto osam pastuha, uz njih jo i pisae
strana izgleda i podjednakih lica. Na kolima krvavo crveni stjegovi bjehu
ukraeni cvjetnim vijencima nainjenima od crnoga gvozda a kola bijahu
prekrivena medvjeim koama. Na barjaku mu je uao leinar pjegavih krila i
krupnih oiju koji je neprestano kriao.
Izmeu ovjeka i rakase nastade ljut okraj, ali Partha ubrzo probode
rakasu etirima strijelama i ovaj u strahu pobjee. Rasreni Subalin sin akuni
jurnu na Nakulu koji je razgonio tvoju vojsku. Oni udarie jedan na drugoga,
obojica ljutiti i odluni da uzmu ivot svojemu protivniku. Do kraja su napinjali
svoje lukove i tada, kralju, tvoj zet u silnoj estini, smjekajui se itavo vrijeme,
probi Nakulina prsa pernatom strijelom otra vrha. Obojici su razbijeni oklopi
popadali i obojicu ih obli krv pa nalikovahu na dva prekrasna drveta kimuka, 380
procvjetala nasred razbojita. Duboko ranjen akunijevom strijelom, Nakula se
srui u svoja kola izgubivi svijest. Vidjevi svojega ponosnog neprijatelja i
smrtnoga dumanina gdje je u golemoj nevolji, akuni pusti pobjedniki urlik
nalik na grmljavinu iz oblaka.
Panduov sin Nakula doe opet k sebi pa jo jednom navali na Subalina sina
nalik na samog Unititelja sa iroko razjapljenim eljustima. On pogodi akunija
posred grudi s desetak strijela, a onda jo stotinom dugakih, i presijee mu luk
do samoga rukohvata, na kojemu ve bjee zapeta strijela. Srui mu i barjak i
svojim otrim strijelama probi bedra svojega protivnika pa ovaj pade obujmivi
kopljite svoje zastave kao to zaljubljeni grli svoju draganu. Kada vozar vidje da
380
299
je tvoj prijatelj bez svijesti on ga izveze odatle i udalji njegova kola iz prvih
redova.
Dok je bjenjela ta nona bitka, ratnici nisu mogli razlikovati tko je na ijoj
strani. Roditelj je, i ne znajui, ubijao sina i sin roditelja, a prijatelj obarae
prijatelja. Svi su se tukli kao pomahnitali ni na to se ne obazirui.
Silni ratnik Dhrtadyumna zaustavio je Dronu svojim strijelama i poeo pred
sobom satirati vojsku Kurua kao to je Indra unitavao vojsku asura. Rijeka krvi
potee meu dvjema vojskama odnosei sa sobom ljude, konje i slonove, nalik na
Vaitarani381 koja tee k Yaminu carstvu.
U tome stranom boju Karna posla u Yaminu kuu Dhrtadyumnina koijaa
i sva etiri drijepca iz njegove zaprege,
a Panale, zasute Karninim strijelama, razbjeae se pred njim kao srne pred
lavom. Karna je slijedio tu razbijenu vojsku sipajui po njoj svoje strijele.
Kada kralj Yudhithira vidje da mu se vojska osipa, uvidje da treba odstupiti
pa oslovi Arunu: Gledaj monoga strijelca Karnu kako stoji tamo nalik na
samoga Rudru s lukom u rukama! Vidi kako u ovome pononom asu saie sve
oko sebe poput plamteeg Sunca! Uini ono to bi, po tvojemu miljenju, trebalo
uiniti i potrudi se da se i on oprosti od ivota!
Aruna se okrenu Krini pa mu kaza: Dharmin se kraljevski sin noas
prepao Karnina junatva. Madhusudano, nae su ete prorijeene Droninim
strijelama, a Karna im je utjerao strah u kosti i ne mogu vie stajati na bojitu.
Tigre Vrinija, ja ne mogu mirno gledati ako mi on pred oima jezdi u prvim
redovima kao to ni zemlja ne moe otrpjeti da ga gazi noga. Povezi me njemu
ususret jer ja moram ubiti njega ili e on ubiti mene.
Krina mu na to odvrati: Kuntin sine, vidim da taj ratnik nadljudskom
hrabrou juria kroz bitku nalik na vou nebesnika i znam, Dhananayo, da osim
tebe i rakase Ghatotkae nema nikoga tko bi mogao izai pred njega. Ali ja
mislim, neporonie, da jo nije dolo vrijeme da se ti sukobi s njime. Jo je
uvijek u njega ono blistavo koplje, nalik na blistav meteor, koje mu je dao Vasava.
Ghatotkaa ti je dobrohotan i uvijek ti je odan. Neka silni Ghatotkaa izae pred
Radhina sina. Uz njega su sva nebeska oruja, a i ona kojim se koriste rakase.
Kako je spomenut, Ghatotkaa se pojavi pred njima oklopljen i naoruan.
Pozdravivi Krinu i Arunu, on gordo ree: Ovdje sam! Zapovijedajte! A
Krina mu ree: Pouj paljivo, Ghatotkaa! Dolo je vrijeme da pokae svoju
neustraivost. Ti si, i nitko osim tebe, taj koji posjeduje mnoga oruja i vian si
mnogim oblicima opsjene. Vidi Bhimin sine, gdje Karna razgoni ete Pandava
kao to pastir tjera svoje stado. Junae, osim tebe nema nikoga tko se moe
suprotstaviti Sutinu sinu u ovome okraju. Pomou svoje snage i moi izvri djelo
dostojno tebe, tvojega naroda, tvoje majke i tvojih starijih, moni orunie! Oevi
381
Vaitarani je strana rijeka krvi i kostiju koja tee izmeu Zemlje i boravita predaka gdje stoluje Yama, a
treba je prijei. Hinduistika Styga.
300
ele da im se rode sinovi kako bi uz njihovu pomo ostvarili svoje elje. Hidimbin
sine, ljudima su djeca potrebna da bi ih spaavala iz nevolje i od djece se, toga
izvora svakoga dobra, oekuje da podupru svoje starije i na ovome i na onome
svijetu. Rakase imaju nou bezgraninu hrabrost, silnu snagu i neustraivost.
Upotrijebi svoju mo opsjene i pogubi noas Karnu u ovome boju. Za Dronu e se
pobrinuti Dhrtadyumna i Kuntini sinovi.
Poslije tih Krininih rijei javi se i Aruna pa ree: Ghatotkao, prema
mojemu sudu ti si prvi meu naim ratnicima i uz tebe dugoruki Satyaki i
Bhimasena. Izai Karni na megdan, a veliki ratnik Satyaki uvat e ti lea.
Ghatotkaa im odgovori: Ja sam dostojan protivnik i Karni i Droni, a i
svakome slavnome katriyi koji vlada orujem. Sve dok je svijeta i vijeka
spominjat e se boj to u ga danas biti sa Sutinim sinom. Noas neu tedjeti ni
hrabre, a ni straljive, pa ak ni one koji se sklopljenih ruku budu predavali mojoj
zatiti. Ubijat u ih sve od reda, kako to rakase i inae ine. I, rekavi to,
Hidimbin sin jurinu na Karnu, kralju, utjerujui strah u kosti tvojim vojnicima.
Tvoj sin Duryodhana ree tada Duasani: Darovatelju poasti, prikupi svu snagu
i povedi svoje ete! Pomno uvajte Karnu i ne dopustite da mu zbog naega
nemara grozni rakasa prikrati ivot.
Hidimbin je sin za to vrijeme bez iije pomoi potiskivao pred sobom i
Karnu i Alambuu i s njima svekoliku silu Kurua, kao to oluja razbija goleme
oblaine. Alambua ostade bez kola i vozara pa jarosno golim rukama navali na
Ghatotkau. Strano je bilo i pogledati taj uasni okraj dvaju gorostasnih ratnika
koji su divlje urlali pokuavajui jedan drugoga nadvladati silom svojih opsjena.
Pretvarali su se u vatru i more, u Garudu i Takaku, u oblak i vjetar, u grom i
planinu, u dva golema slona, u Rahua i Sunce, i stvarahu stotine razliitih privida
odluni da jedan drugoga unite. Onda bezmjerno hrabri Ghatotkaa dohvati
sablju strana izgleda i njome odrubi s trupa grdobnu glavu svojega protivnika
dok je ona i dalje putala uasne urlike. epavi za kosu tu krvavu glavu,
Ghatotkaa se zaputi k Duryodhaninim kolima, a kada se primakao kralju, snani
rakasa ree: Kau da pred kralja, brahmana i enu ne treba nikada izai praznih
ruku! Tvoj je saveznik, iju si hrabrost dosada gledao, sada mrtav, a gledat e ti i
Karnu kako umire a, na kraju, i samoga sebe! Ostaj mi sada zdravo i veselo dok
Karnu ne rastavim od ivota! I on se zaputi prema Karni na iju se glavu
prosue tisue njegovih strijela.
Ghatotkaa bijae ogroman, krvavocrvenih oiju i lica boje bakra, trbuh mu
je oputeno visio, a sve dlake na njegovu tijelu bijahu nakostrijeene. Glava mu
bijae zelena, ui iljate poput strijela, jagodice visoke, usta od uha do uha, jezik i
usne dugaki i bakrenocrveni, obrve vrlo izboene, nos krupan, tijelo plavo, a vrat
crven. Visoka stasa kao brijeg i krupne glave, golemih ruku i silne snage,
predstavljae prizor koji utjerivae strah u kosti. Tijelo mu bjee u golemu
301
382
Vjerojatnije je da se radi o simbolinome opisu magijskoga oruja, nego o mehanikome opisu stvarnoga
oruja, no izrazi jesu zagonetni.
302
305
svijet, a neopisiva tmina koja je sve skrivala pobjee i raspri se. Gdjekoja od
stvorenja to se uljaju kroz none mrkline odustae od svojih namjera na ovome
skoro danjem svijetlu, a ostala nastavie tumarati okolicom. Mjeseeve zrake
razbudie i ovo more vojnika koji kao da procvjetae poput nepreglednog
mnotva lopoa koje su probudili sunevi zraci. I tada, gospodaru, na propast
zemaljskim stanovnicima, zapoe na Zemlji opet okraj meu ljudima koji su
udjeli za nebesima. Srditi Duryodhana primae se tada Droni i oslovi ga
naumivi ga naljutiti i podbosti: Ti tedi Pandave i oni zato stalno pobjeuju. U
tebi su sva nebesnika oruja, a i ona koja pripadaju Brahmanu, ali ti oprata
Pandavama valjda zbog toga to se stalno prisjea da su ti bili uenici. Ili sve to
moram pripisati mojoj looj srei?
Te pogrde rasrdie Dronu i on, kralju, bijesno odvrati tvojemu sinu: Usprkos
mojoj starosti, Duryodhano, ja u boju napreem sve svoje snage! Sav onaj narod
malo se razumije u oruje, a ja tu nauku vrlo dobro poznajem. Pobijem li sve te
ljude samo da bih pobijedio, bit e to sramno djelo, takvo da gorega ne moe biti!
Ali ja u izvriti ono to ti je na umu, Kauravo, ako mi ti bude naredio! Drukije
ne moe biti. Dopustit u svojoj vjetini da se razmahne i pobit u sve Panale.
Tek kada to izvrim, dopustit u si da skinem ovaj svoj oklop! Ja ti se na to
zaklinjem, kralju! Misli li ti da se Aruna umorio od ove bitke? Misli li da mu
se ljudsko bie moe oduprijeti? Zar nisi, kralju, roenim oima gledao kako on
satire tvoju vojsku usprkos svim njenim junakim naporima da ga zaustavi? Ti si
bezduni grjenik koji u svakoga sumnja! Spreman si ocrniti i onoga tko je uvijek
odan tvojemu dobru. Izai sam pred Kuntina sina i bori se za svoju stvar! Ti si
visokorodni katriya, ti si elio rat! Zbog ega si u smrt otjerao sve te nedune
katriye? Ti si korijen sve ove omraze! Tvoj mudri ujak dobro zna dunosti
katriye, o Gandharin sine, pa neka on, veliki kockar, stane na metu Aruni! On je
rob kockarskih strasti, vjeto barata kockama i vian je lukavtinama i
podvalama! On je kockar varalica koji zna sve podmukle majstorije i on e u boju
nadbiti Pandave! Eno, tamo je Panduov sin i tvoj smrtni neprijatelj, stoji pred
tobom, a ti obavi dunosti katriye! Zasluit e svaku pohvalu bude li poginuo
od njegove ruke! Nadijelio si se milostinje, nauivao se svakojakih slasti, stekao
si blaga koliko god ti je srce udjelo, nisi ostao nikome duan i uinio si sve to
ovjek mora uiniti. Stoga se sada ne boj! Poi i ogledaj se s Arunom! tako
rekavi Drona krenu u boj.
Tri etvrtine noi bjehu ve minule, kralju, kada je bitka ponovno poela i
kada se opet sudarie Kurui i Pandave. Obje su strane opet bile ile i vesele. Nije
prolo dugo, a pojavio se Sunev koija priguujui Mjeseevo svjetlo i nebo se
zacrvenjelo poput bakra. Na istoku se razlie crvene Suneve zrake, a onda se
pojavi i Sunce, nalik na okruglu plou od zlata. U taj as svi Kurui i Pandave
sioe sa svojih vozila i ivotinja pa sklopljenih ruku i lica okrenutih Suncu
izgovorie svoje molitve praskozorju.
306
smrti! Tebi su znana sva poglavlja Veda i sve dunosti koje su u skladu s istinom.
Ostavi, Drono, svoje oruje i pogledaj nas! Ti si na kraju krajeva, ipak brahman, i
ovakva ti djela ne dolikuju. Odloi svoje oruje i raskini opnu zablude koja te
obavija! Ti si Brahmanovim orujem palio ljude na zemlji koji su nevini oruju.
Takav in je nepravda a ti si je poinio!
Dronu je to veoma oalostilo i on tada odlui saznati istinu od kralja
Yudhithire jer je znao da njegova usta nikada do sada ne rekoe la i da neistina
na bi prela preko njegovih usana ni zaradi vlasti nad svim trima svjetovima.
Krina je znao, kralju, da je Drona najvei od svih ratnika i da moe zbrisati
sve Pandave s lica zemlje i to ga je veoma brinulo. Stoga govorae kralju
Yudhithiri: Bude li se razjareni Drona i dalje borio, nee proi ni pola dana, a
tvoje vojske vie nee biti. Istina je to to ti govorim! Ti nas mora spasiti od
Drone! Neistina je u ovakovome asu bolja od istine! Onaj koji slae da bi
izvukao ivu glavu ne moe se ukaljati grijehom. Nema na tebi grijeha ako slae
djevojku ili svoju enu a ni ako slae da bi spasio brahmana ili kralja. 385
Na to doda Bhima: Budi siguran da uitelj nije povjerovao mojim rijeima.
Ako ti je iole stalo do pobjede, posluaj Krinin savjet. Tek ako to uje iz tvojih
usta, brahman se nee vie boriti.
Spoznaja da se od sudbine ne moe umaknuti, a i Bhimina nagovaranja i
Krinini savjeti privoljee napokon Yudhithiru da se odlui. Uasavao se od
neistine, ali je ovu pobjedu od srca elio i stoga on glasno kaza da je Avatthaman
mrtav, no potom nerazgovjetno doda jo i rije: slon.
Kada je neistina prela preko Yudhithirinih usana, njegova zaprega i koija,
koji su dotada stajali i kretali se etiri palca iznad zemljine povrine, najednom
padoe pa kotai i ivotinje dodirnue zemlju.
Dronino srce ispuni ljuti jad te on izgubi svaku volju za ivotom. Najednom
je na svojim pleima osjetio teret krivice zbog svojega sudjelovanja u ovome ratu
protiv Pandava i ne mogae se vie boriti s prijanjom lakoom i neustraivou.
Sin kralja Drupade Dhrtadyumna, koji se bjee rodio iz ognja da Droni
donese propast, vidio je da su se od silna bola Droni pomraila sva osjetila pa
napadne na njega ne bi li ga rastavio od ivota. Drona je vidio da Dhrtadyumna
niani strijelom na njega i pomisli da je njegovu tijelu kucnuo zadnji as pa se
briljivo pripremio da osujeti taj hitac, ali mu se na poziv ne odazva nijedno
oruje. Sve to oruje on je bez prestanka upotrebljavao, iz trena u tren, sva ova
etiri dana i jednu no, i nije ga nikada ponestajalo, a sada, kada bjee ve trea
petina ovoga, petog dana, on vidje da vie nema strijela. 386
385
386
309
Zato uze drugi nebesniki luk, koji mu je darovao Angiras, 387 i njime sasijee
sve strijele to ih je protivnik odapinjao na njega. Unitio mu je i sve lukove tako
da mu naposljetku osta samo ma i buzdohan.
Poto mu je Drona razbio kola i polomio topuz, Dhrtadyumna posegne za
sjajnim maem i titom okovanim stotinom blistavih Mjeseevih likova. Moni se
ratnik nadao da e uiniti veliko junako djelo i probosti prsa Bharadvaina sina,
ali se uludo nadao. Ma koliko da je oblijetao i nasrtao na Dronu, ovaj mu ne dade
da se dovoljno priblii.
Na Yudhithirinu naredbu sve Srnaye ilo napadnue na Bharadvaina sina
u namjeri da ga pogube jer se inilo da je veliki ratnik posustao. Treperilo mu je
lijevo oko, a lijeva se ruka grila a nije mu dala mira tuga koja ga je stalno
obuzimala dok su mu u sjeanju odzvanjale rijei mudraca. I dalje je jezdio preko
polja i satirao nebrojene katrije. I poslije dvadeset tisua koje prije toga bijae
pobio, on rastavi od ivota jo deset puta deset tisua ratnika. Najzad razjareni
Bhima zaustavi njegova kola i oslovi ga ispod glasa: Da se ne hvataju oruja
nitkovi iz stalea brahmana i da oni ne prouavaju ratnike vjetine, katriye se
sada ne bi meusobno unitavale! Kae se da je suzdravanje od povrjeivanja
svih stvorenja najvea vrlina, a brahmani da su korijen vrline! Ti si pak prvi meu
onima koji su upueni u znanje o brahmanu. Zar se ne stidi, brahmane, to si
pobio tolike ratnike nagnan neznanjem i svojom ludou, udei za blagom kojim
bi ugaao svojim enama i jedinome sinu? Onaj radi kojega ti ivi i radi kojega
si se posluio orujem lei sada tamo, iza tvojih lea, beivotan na razbojitu, a ti
to i ne zna!
Drona je uo to mu ree Bhima pa odbaci od sebe luk, ostavi na stranu sve
oruje i spusti se na sjedite kola predavi se yogi a sva stvorenja odahnue i
oslobodie se straha.
Dhrtadyumna vidje da mu se pruila prilika pa odloi svoj luk sa strijelom
na njemu na pod kola, a prihvati ma i pribra svu svoju snagu. Kada je skoio sa
svojega vozila i jurnuo prema Droni, zaue se uasnuti krici i glasno
negodovanje i meu ljudima i meu ostalim stvorenjima, a Drona je, odbacivi
sve svoje oruje, sjedio u stanju najvie smirenosti i obasjan svojim isposnikim
zaslugama. Svoje je srce usmjerio k Vinuu, Svevinjemu i Prapoetnom Biu, i
sjeae tako zatvorenih oiju, oborivi glavu i lako se isprsivi. Poinuvi u stanju
Dobrote, sve je svoje bie posvetio zadubljenju mislei na sveti slog OM koji je
znamenje brahmana. uvajui u svijesti misao o Silnome, Svemoguemu i
Nepropadljivome Gospodu bogova, veliki isposnik i uitelj, sjajni Drona otpusti
se u nebo kojega se i najpoboniji domognu. Kada se to zbilo i Drona se uputio k
387
Angiras je u rgvedskim himnama gdjekada ime Ognja. Angirasima (pl.) pripisuje se da su oslobodili
svjetlo zajedno s Indrom. Vedski popisi pripisuju Angirasu i Angirasima ili Angirasima vei broj vedskih himana
i izreka. Ime bi im moglo biti povezano s gr. angelos "glasnik". U Mahabharati Angiras je jedan od sedmorice
mudraca, sin Brahmanov, jedan od Praapatija, glavar brahmarija (kao i Bhrgu), otac Angirasa (pl.) i uvar
Sunca.
310
nebesima, tamo kao da zasja jo jedno Sunce i cijela nebesa bijahu obasjana
podjednakim bljetavilom. Meu ljudima smo samo nas petorica gledali kako
plemeniti Drona odlazi utonuo u yogu prema prostorima najviega blaenstva. To
smo Dhananaya, Avatthaman, Vasudeva, kralj Yudhithira i ja. Nitko drugi nije
mogao vidjeti mudroga yogina Dronu kada je odlazio s ovoga svijeta.
Tada Dhrtadyumna, dok su ga svi naokolo grdili, epa beivotnu Droninu
glavu pa je privue i odrubi svojim maem. Za to vrijeme njegov neprijatelj nije
pustio ni glasa od sebe. Pogubivi svojega protivnika, on pusti lavlji urlik i u
pomamnoj radosti stade vitlati maem.
Kada je Drona poginuo, vojska Kurua okrene mu lea. Nitko ih vie nije
mogao zadravati, pa ak ni dini Karna, veliki ratnik, jer se strah bijae i njemu
uvukao u srce. Bjeao je i on zajedno s njima. Dronin sin Avatthaman gledao je
to bjeanje s druge strane bojita pa i njega zazebe oko srca i On se kroz opi
mete i guvu probi do kralja Duryodhane i vidje ga gdje gorko plae.
Veliki kralju upita Avatthaman zato tvoji ratnici bjee kao da ih
je uplaila sama Smrt? Meu bjeguncima vidim ak i samoga Karnu! ta se to
dogaa, gospodaru?
Ali Duryodhana ne mogae prozboriti ni rijei, ve uitelj Kripa ispria
Avatthamanu kako je Drona bio prevaren. Shrvan alou, Dronin je sin neko
vrijeme utio a onda progovori: Moj je otac poginuo slavno i sada mu je mjesto
meu bogovima. Kao ratnik on im bjee ravan. Pandave i Panale platit e mi za
njegovu glavu. Moj otac nee ostati neosveen!
Ostavi bez svojega starjeine, slomljena i razbijena vojska Kurua okupila se
oko kralja Duryodhane. Svi su alili za starim uiteljem. Vijest o Droninoj smrti
prenerazila je Dhrtaratrine sinove. Lica im ublijedjee i spustie se njihovi
maevi i koplja, crveni od krvi, blistajui na suncu kao zvijezde padalice. Bojni su
se redovi Kurua kolebali i kralj je Duryodhana s mukom zadravao napad
Pandava. Glasno je vikao i pozivao bjegunce da se vrate.
A Dronin sin, prvak meu strijelcima, silno se bjee raestio na Arunu, a
jo vie na Krinu. Tada vitez Avatthaman dodirnu vou vrsto stojei na svojim
kolima i prizva oruje zvano Agneya koje ni sami bogovi ne mogu osujetiti. Nad
sjajnom strijelom, blistavom kao bezdimni oganj, uiteljev sin izgovori mantru i
onda je jarostan posla na sve strane na neprijateljske junake.
Iz toga se oruja prosu s nebesa gusti dad strijela i one, plamene i silovite,
natkrilie Arunu sa svih strana. Po nebu su bljeskali meteori, vojsku obavi
neprobojna tama i inilo se da su se i sami elementi uskomeali, da je Sunce
skrenulo sa svoje putanje. Spren toplinom, svijet bijae kao u groznici. Opreni
silom ovoga oruja, i slonovi i sva ostala zemaljska stvorenja stadoe bjeati
obuzeti uasom i teko diui. Traili su zaklon od te strane sile. I same se vode
ugrijae, a njihovi se stanovnici uznemirie osjeajui kao da gore. Nezadrive su
Avatthamanove strijele snagom groma pogaale protivnike vojnike iz svih
311
smjerova a oni su padali spaljeni, nalik na drvee izgorjelo u poaru. Spaljeni tim
orujem, golemi su slonovi padali uz tutanj isputajui jezovite urlike, a konji i
kola, gospodaru, bili su nalik na vrhove drvea u umskome poaru. Na sve strane
ruilo se na tisue kola.
Tvoji vojnici, kralju, gledali kako u tome uasnom okraju sagorijeva vojska
Pandava i kliktali su od radosti. Nikada ranije niti usmo, niti vidjesmo, kralju, da
postoji oruje koje Dronin sin sada stvori u svojoj jarosti!
No tada Aruna prizva Brahmanovo oruje koje je kadro ponititi svako
drugo, kao to je to sam Brahman odredio, i za tren se raspri ona tama, puhnue
hladni vjetrovi i razvedri se na svim stranama, i tada ugledasmo udesan prizor:
Cijela jedna akauhini koja pripadae vojsci Panduovih sinova bjee sravnjena sa
zemljom. Oblija pobijenih bijahu saeena silinom Avatthamanova oruja i nisu
se mogla raspoznati. Ali onaj koji vlada Gandivom i uz njega Krina nisu bili ni
ranjeni! Doista, ta kola, koja su tako strana tvojim ratnicima, blistala su nasred
polja sa svim svojim stjegovima i zapregom i svim monim orujem koje bijae
natovareno na njih, a tama koja ih bijae prekrivala rasprila se! Na njima ne
bijae nikakve tete, a dvojica vitezova, veseli i neozlijeeni, puhnue u svoje
izvrsne koljke.
Dronin se sin sneveseli. Dugo je i duboko uzdisao premeui po mislima sva
ova zbivanja, a onda ga spopadoe strah i alost i on odloi svoj luk, hitro sie sa
svojih kola i ree: O gadosti! Sve je la i privid! i pobjee iz okraja.
Nakon Dronine pogibije ojaeni se Kurui povukoe s bojnog polja, a potom
i Pandave prekinue boj.
312
Knjiga osma
KARNAPARVAN
Knjiga o Karni
Vaiampayana ree: Poto je poginuo Drona, svi kraljevski ratnici s
Duryodhanom na elu odoe Droninu sinu dok su im srca drhtala od straha.
Posjedae klonuli i ojaeni oko Avatthamana i stadoe oplakivati svoj veliki
gubitak. Ta im no proe u alosti i u turobnim mislima o nesrei koja se izrodila
iz igre kockama, i inilo im se da ona traje stotinu godina.
Kralju, kada je Karna izgubio glavu, Gavalganin sin Sanaya ucviljena srca
poe te noi u Nagapuru388 na konjima koji su se mogli natjecati s vjetrom.
Stigavi u Hastinapuru, on se ozebla srca zaputi ravno Dhrtaratrinom domu u
kojemu vie ne bijae onoga mnotva roaka i prijatelja.
Gospodaru zemlje, to sam ja, Sanaya! oslovi on Dhrtaratru poto mu se
poklonio. Gospodine, nemoj se alostiti kada bude sluao to se zbivalo s
Kuruima! Sve je to i tvoja krivica! Tko je mudar ne mui sebe mislima o onome
to mu sudba donosi.
Dhrtaratra e na to: Ne osjeam vie bol, Sanayo. Mislim da je sve volja
usuda. Zato mi reci sve to si nakanio.
I Sanaya poe: Kralj Duryodhana okupio je sve velike ratnike na
savjetovanje pa im se obratio ljubaznim rijeima: O prvaci otroumnika, ne
gubimo vrijeme, ve neka svatko od vas kae svoj sud o tome to treba initi u
ovakvu asu i to e od svega biti najpree!
Svi okupljeni junaci izrazie svoju spremnost da nastave bitku. Vidjevi da
se tada kraljevo lice razblistalo poput jutarnjega sunca, uiteljev sin, bistrouman i
vian lijepu govoru, ovako ree: Kako kau ueni, mar, povoljna prilika,
spremnost i lukavost mogu postii svaki cilj. Pa ipak sve ovisi i o sudbini.
Poginuli su nai suborci, junaci ravni bogovima i u boju iskuani, ali mi ne
smijemo gubiti vjeru u pobjedu. Budemo li sve valjano inili, moe nam se usud
jo pokazati naklonjen. Zato, Bharato, postavimo Karnu da vodi nau vojsku. On
je prvak ljudskoga roda i obdaren je svakom vrlinom, u njemu je velika mo,
neustraiv je i velik znalac vjetine ratovanja. On je neodoljiv poput Yame i moe
pobijediti nae neprijatelje.
Bodre rijei uiteljeva sina postigoe da kralj sve svoje nade poloi u Karnu
te on s mnogo ljubavi i panje oslovi Radhina sina te mu kaza: Karno, ja
poznajem tvoje junatvo i veliko prijateljstvo koje gaji za mene. Nadaren si
velikom mudrou i meni si najsigurnije utoite. Poginue obojica velikih ratnika
koji su bili moji vojskovoe, a sada ti preuzmi njihovu dunost jer si moniji od
388
Nagapura moe znaiti "Slonovski grad" i stoga kao ime oznaivati Hastinapuru.
313
314
godina. Tada e pobjeda doista biti naa. Aruno, postavi nau vojsku u poredak
koji sam odabere.
Aruna postroji vojsku Pandava u bojni red polumjeseca i dvije se vojske
stadoe primicati jedna drugoj. Kao u nekoj radosnoj igri izdvojie se ve
pojednici gorei od elje da to prije jurnu na neprijatelja.
Susreli su se nasred ravnice i boj otpoe. Podigoe se sjekire, topuzine,
koplja i lukovi zadajui strane udarce. Zakotrljae se odsjeene glave, kola su
gazila pjeake, slonovi su prevrtali kola, pjeaci su obarali konjanike, a konjanici
nalijetali na pjeake. Jedna su kola unitavala druga, a Karna je svojim ravnim
strijelama unitavao vojsku Pandava.
Za to su vrijeme, Karni naoigled, Pandave i njihovi saveznici pobjeivali
na drugoj strani i ubijali vojnike Kurua. Podijelie megdan i Bhima i
Avatthaman, a taj okraj bjee tako surov i uasan da se inilo da se to na
nebesima bore Indra i zloduh Vrtra. Strijele, maevi, koplja i koluti letjeli su
zrakom natkriljujui dvojicu junaka poput svijetleega oblaka, a od tutnja njihova
sudara i od iskri koje su prtale na sve strane izgledalo je kao da je doao smak
svijeta. Sioe nebesnici, daitye i gandharve da promatraju taj nevieni dvoboj.
Gledali su Bhiminu snagu i Avatthamanovu vjetinu, pljeskali rukama i
uzvikivali: Izvrsno, silni Dronin sine! Prekrasno, Bhimo!
Padoe barjaci na objema koijama, svalie se pobijeni konji i obojici
pogiboe vozari, ali ni jedan ni drugi ne uzmakoe. Napokon obojica stavie na
tetivu po strijelu, odapee ih i obojica padoe bez svijesti pogoeni u prsa. Tada
Kurui izvukoe iz okraja Avatthamana, a Pandave s poprita stranoga dvoboja
uklonie Bhimu.
Samaptake su uzalud pokuavali oduprijeti se naletima silnoga Arune
ijim je kolima upravljao Krina. Krvavu poljanu ubrzo pokri gomila odsjeenih
ruku i glava, razbijenih kola, te leeva slonova i konja. Kao to vrelo sunce sui
poplavljena polja, tako je i Aruna uzimao ivote ratnika i vojska samaptaka
topila se pred njim i lagano nestajala.
Avatthaman se oporavio od udaraca koje mu bjee zadao Bhima pa se na
novim kolima ubrzo vratio na bojno polje. On krenu ususret Aruni i povika
glasom nalik na grmljavinu: Vrsni junae, ako misli da sam dostojan takve asti,
doekaj me kao cijenjenoga gosta na ovome razbojitu!
Aruna bijae vrlo poaen tim pozivom uiteljeva sina pa upita
anarddanu: Madhavo, reci koju da od ovih dunosti najprije izvrim: da pobijem
samaptake ili da se odazovem na poziv Dronina sina?
Krina tada poveze Arunu, koji bijae izazvan prema svim ratnikim
pravilima, tamo gdje stajae uiteljev sin, kao to Vayu dovozi Indru na rtvenu
sveanost. Aruna pozdravi Dronina sina koji stalno bijae zaokupljen jednom
jedinom milju pa mu ree: Avatthamane, budi staloen i ne asi ni asa nego
udri i primaj udarce! Dolo je vrijeme da se oni koji o drugima ovise odue
315
na Yudhithiru kako bi svu svoju mrnju i suparnitvo zavrio jednim udarcem, ali
nije uspio izvriti svoj naum jer mu Yudhithrina strijela probode prsa. gospodar
Kurua pade bez svijesti na pod svojih kola.
Nemoj ga ubiti, veliki kralju! doviknu mu u taj tren moni Bhima
kojemu bijae na pameti njegova zakletva. I Yudhithira se uzdrao od
posljednjeg udarca, a tada na Bhimu nasrnu Krtavarman i zakloni tvojega sina
koji bijae u velikoj nevolji.
Tako se, kralju, bio boj poslijepodne toga dana i svatko se arko nadao da e
nadjaati protivnika. Na elu tvojih ratnika koje je doista bilo teko pobijediti
Karna je uvijek iznova udarao na neprijatelja i to bjee nalik na strahoviti okraj
bogova i asura. Zemlja se ukraavala najskupocjenijim nakitom: stotinama
odrubljenih glava na ijim su se skladnim licima bjelasali zubi i sjajile zlatne
krune i naunice svjetlucajui u rijeci krvi koja potee ravnicom pretrpanom
leevima slonova i konja i tijelima junaka ukoenih lica. To polje prepuno
iznakaenih tjelesa s otvorenim ranama bijae nalik na carstvo boga smrti na dan
smaka svijeta.
Silinom svojega oruja Karna je pravio pokolj u redovima Pandava i vojnici
su se, ranjavi i osakaeni, povlaili s bojita. Tada naie Aruna i poe uz osmijeh
svojim orujem suzbijati Karnino i svojim strijelama, kao gustim dadom, prekri i
nebo i sve etiri strane. Te su strijele padale odozgo kao teke kijae ili batine
okovane iljcima, a neke kao ataghni ili gromovi. Mnogi ljudi, slonovi i konji
nastradae tom prilikom, a mnogi, pogoeni tim hicima, pobjegoe u strahu.
U oblacima praine i u sumraku koji se primicao bilo je teko razaznati
kakav je ishod ove bitke. Poprite najprije napustie Kurui u strahu od nove none
bitke, a potom krenue i Pandave, radujui se pobjedi i kliui Aruni i njegovoj
snazi. Svi se razioe na poinak, a po ravnici, kaljavoj od prolivene krvi, poee
se skupljati opori strvinara i strane rakase koje se hrane ljudskim mesom.
Bojite bijae nalik mjestu za Rudrinu zabavu.
Ranjavi i pranjavi, u razvaljenim oklopima i s polomljenim orujem, vraali
su se ratnici Kurua u svoje logorite smrknuti i tuni zbog velikih gubitaka.
Uzdiui i krei ruke, Karna alosno pogleda kralja Duryodhanu pa prozbori:
Kralju, Aruna je vian boju i vazda je na oprezu. Krina ga pravodobno
obavjetava o svakoj opasnosti. Danas nam nije polo za rukom da ga savladamo,
ali sutra, gospodaru zemlje, sutra u mu ja stati na put! Neka bude tako!
odgovori Duryodhana i dade kraljevima doputenje da odu na poinak.
Kada je zarudjela zora sedamnaestog dana, silni Karna stade pred kralja
Duryodhanu pa ree: Gospodaru, ja u se danas sukobiti sa slavnim Panduovim
sinom. Do sada su nas razliiti drugi zadaci sprjeavali da se ogledamo, ali danas
se neu vratiti iz boja sve dok njega ne ubijem. Ili u ja njega rastaviti od ivota,
ili e on mene. Aruna se ne moe mjeriti sa mnom ni u vjetini, ni u snazi, ni u
okretnosti, a ni u hrabrosti. Moj luk Viaya isti je onaj kojim je nekada Indra
318
a bude li mu malo, jo u dodati stotinu krava i stotinu sela. Onome tko mi u boju
pokae Arunu dat u stotinu hiljada slonova, deset tisua odabranih konja i
stotinu mladih robinjica iz zemlje Magadhe, koje su vjete pjevanju i plesu.
Ratnici Kurua radosno uskliknue, a alya prasnu u zloban smijeh pa
dobaci: Ne rasipaj uludo blago i imanje, vozarev sine! Zacijelo e danas ugledati
Arunu, a s tim silnim blagom mogao bi prirediti mnoge rtvene obrede. to se
pak tie tvoje lude elje, sve ti je uzalud. Nikada jo nismo uli da je lisica koju
kralj ume daruje mesom pobijedila krvoedna lava. Razmisli malo o tome to ti
kaem ako ti je iole stalo do ivota!
A Karna mu odvrati: elim se boriti s Arunom i uzdam se u silu vlastitoga
oruja. A ti, ti si zlotvor s licem prijatelja kada ti je toliko stalo da me zaplai!
Znaj da me od mojega nauma nee odvratiti ak ni Indra, sve da sad stane pred
mene sa svojim gromom!
I Karna umuknu, ali se alya opet javi elei ga jo vie razjariti: Sutin sine,
ti izaziva Arunu kao to bi mladi jelen koji se ne moe skrasiti na jednome
mjestu podbadao ljutoga lava. Ne uri se u propast izazivajui Arunu. Ti
krekee na njega kao to abac krekee na Paranyu koji izlijeva olujne
pljuskove. A Aruna je meu ljudima nalik na Paranyu. agalj, Karno, koji ivi
u umi meu zeevima sam sebi nalii na lava sve dok se ne pojavi pravi lav.
Bezumnie, zbog svoje pakosti i mrnje ti me stalno podsjea na aglja!
Ta koplja ukora povrijedie Radhina sina i on se veoma rasrdi pa mu ovako
odgovori: alyo, i Krinu i Arunu ja poznajem bolje od tebe. Znam to mogu ja,
a to moe Panduov sin i zato ga pozivam na dvoboj. Ja imam, alyo, ovu
krvoednu strijelu otrih eljusti koja, Ijepokrila, stoji sama u svojemu tobolcu.
Dobro je nauljena i lijepo okiena, a lei u sandalovu prahu, i ja je ve mnoge
godine astim. Ima zmijsku narav i oblije, otrovna je i estoka, i moe pobiti
mnotvo ljudi, konja i slonova, a probija i oklope i kosti! Ti si glup i zlonamjeran
i nisi vian pravome boju. Ubit u onu dvojicu, a onda u ubiti i tebe i svu tvoju
rodbinu. Strah te uhvatio pa bunca! A moda hvali onu dvojicu i zbog nekoga
meni nepoznata razloga. Roen si u zemlji grjenika i zato si zloduan, podao i
bijedan, ti si sramota za sve katriye. Madrake nas mrze. Madraka ne zna za
prijateljstvo i ono to govori ista je podmuklost. Madraka je najnii od ljudi.
ene Madraka drue se i sa znanima i s neznanima, kako im drago. Njihovo je
vladanje grjeno, a ive na mljevenu itu i rii. Kada se napiju estokoga pia,
smiju se i viu u svojim domovima, a jedu i govedinu. Pjevaju neskladne pjesme i
ne biraju s kim e ivjeti doputajui sebi i najslobodnije izraze. Kakva je to
vrlina u Madrakama kada su drski i predaju se svakome poroku? S njima se nitko
ne bi smio spariti, ali ni prijateljevati. Te ene koje, omamljene estokim
piem, skidaju svoju odjeu i pleu, te ene kojima nije stalo do toga s kim e lei
i koje rade sve to im se svidi ne znajui za granice, Madrako, drutvo su iz
kojega je potekla i ona koja je i tebe donijela na svijet. Pa kako onda ti moe
321
322
To su tipina brahmanska etioloka tumaenja dogaaja koja su vjerojatno s vremenom uvelike proela ep.
324
sudbina nije naklonjena. Eno velikoga ratnika Arune kako meu samaptakama
koje ga izazvae u boj tvori nevien pokolj! Bude li uspio, sine, pobijediti onoga
koji rukuje Gandivom i kojemu je Keava koija, ti e postati na kralj!
Srditi Karna odvrati vladaru Madre: Pogledaj! Arunu su sa svih strana
napali jarosni samaptake! Nestao je s vidika kao Sunce umotano oblacima!
Uronio je, alyo, u to more ratnika i nee umai propasti!
A alya odvrati: Tko e to Varunu ubiti vodom ili vatru uguiti uljem?!
Dok su se ta dvojica monih vitezova prepirala, dvije se vojske izmijeae u
estokome okraju, nalik na matice Gange i Yamune kada se pomijeaju.
Samaptake su urlale vjerujui da je Aruna potonuo u tome stranom vrtlogu
svakojaka oruja, ali on je i dalje ubijao najprije one koji bijahu pred njim, pa
onda one iza prvih i one sa strana, i tako redom, poput Rudre koji uzima ivot
svim ivim biima.
Karna je uspio unititi itave ete Panala i edija i ugrozio je ak i
Yudhithiru. Uvjerili smo se, kralju, kako laganu ruku ima Karna i kakva je snaga
negova oruja. Nitko ga ne mogae vidjeti da uzima strijelu i odapinje je. Mogli
smo samo vidjeti kako ljudi brzo umiru pred njegovim bijesom.
Zakrvavljenih oiju od bijesa Yudhithira doviknu: Karno, Karno, oholi
vozarev sine, uvijek si se potinjavao Duryodhaninoj volji i oduvijek si izazivao
Arunu! Sada se pokai jer ja u iz tebe istjerati sav borbeni ar! i rekavi to,
on rani Karnu desetinom otrih eljeznih strijela s krilima od zlata, a onda zategnu
tetivu jae nego ikada i na svojega zlotvora odape strijelu zlokobna izgleda koja
bjee nalik na ezlo ruitelja svemira ive.
Tutnjei u letu poput groma, ta strijela pogodi Karnu u lijevu stranu i moni
junak klonu na dno kola, a luk mu ispade iz oslabjelih ruku. U vojsci Kurua
razlijegoe se krici alosti i lica im u trenu poblijedie, a Pandave kliknue od
veselja i zarikae kao lavovi.
Ali hrabri i okrutni Karna ubrzo je doao k sebi i velikom estinom ponovo
napao Yudhithiru odluivi unititi svojega protivnika. Njegove smrtonosne
strijele ugasie ivote andradevi i Dandadhari, kraljeviima Panala, a stradali
su jo mnogi koji su mu zaprjeavali put k Yudhithiri. Tada mnogi jaki i
neustraivi junaci pooe u pomo Panduovom najstarijem sinu: Satyaki,
ekitana, ikhandin, Draupadini sinovi, Madrini blizanci, Bhima, iupala i jo
mnogo njih.
Tada Karna izree mantru za prizivanje brahmanova oruja i zrak se svuda
unaokolo ispuni strijelama koje su satirale vojsku Pandava, kao to poar unitava
umu. Onda Karna pusti na Yudhithiru tono naciljane strijele koje mu smakoe
oklop i polomie luk u rukama. Sav obliven krvlju, Yudhithira potegnu na Karnu
teko koplje, cijelo nainjeno od eljeza, ali ga Karna jo u letu pogodi sa sedam
svojih hitaca. Onda Yudhithira kliui pogodi Karnu s etiri koplja u ruke, prsa i
elo, te ovoga obli krv iz rana. Karna od silne jarosti stade itati poput zmije pa
325
obori stijeg svojega protivnika, pogodi ga trima strijelama iroka vrha, razbi mu
tobolce i kola raskomada na sitne dijelove. Tada Yudhithira prijee na druga
kola, u kojima bjee zaprega bijelih drijebaca s crnim grivama, i, neveseo, stade
se povlaiti jer se nije mogao oduprijeti u Karni. Radhin se sin baci za njim, stie
ga i svojom skladnom rukom dotae ga po ramenu kako bi se oistio od grijeha, a
onda ga htjede zadrati silom, ali se u taj as sjeti Kuntinih rijei.
Uto se javi alya: Karno, ne hvataj silom najboljega meu kraljevima!
Onoga trena kada ga bude uhvatio, pretvorit e u pepeo i tebe i mene!
Onda se Karna podrugljivo nasmija i bez imalo potovanja oslovi
Yudhithiru: Zar ti, koji si roen u plemenitoj lozi i zna dunosti katriye, ovako
bjei s bojita, spaavajui vlastiti ivot! Doista, u tebi je snaga brahmana i sklon
si prouavanju Veda i vrenju rtvenih obreda i zato, Kuntin sine, ne idi vie u boj
i ne primii se hrabrim ratnicima! Ne govori otro i ne sudjeluj u ljutim bitkama
jer, bude li na taj nain oslovljavao osobe poput nas, proi e u boju kao to si
danas, a moda i gore! Vrati se u svoj logor ili neka te tite Krina i Aruna.
Karna doista nee ubiti nekoga poput tebe!
I rekavi to, Prithin sin, veliki Karna, pusti Yudhithiru i nastavi unitavati
vojsku Pandava kao to je gromovnik unitavao vojsku asura.
Kada opazie da kralj bjei, ediji, Pandave i Panale, a i veliki junak
Satyaki, pooe za Yudhithirom. Karna je promatrao kako se povlai
Yudhithirina vojska, i to ga jako obradova pa na elu svih Kurua krenu za njom.
Onda, po Yudhithirinoj zapovijesti, Bhima udari na Kurue na elu mnogih
znamenitih ratnika iz vojske Pandava.
inilo se da se nad zemlju nadvio oblak, no to bjee samo nebrojivo
mnotvo strijela koje su letjele zrakom. Polje prekrie glave hrabrih ratnika
opijenih arom bitke. Ljudi zaue s neba glasove jednako tako snane kao to su
i oni na zemlji, a to bijae glazba i pjesma mnotva apsarasi koje stajahu na
svojim nebeskim kolima. To su nebeski pjevai doekivali novopridole junake
koji su dolje, na zemlji, ginuli na stotine i tisue od ruku svojih hrabrih protivnika.
Uzimali su ih sa sobom na svoja nebeska kola i odvozili prema Indrinu carstvu.
Gledajui to vlastitim oima, junaci su se ilo i radosnih srca meusobno ubijali
udei da dospiju u nebesa. Borci su se hvatali za kosu, ujedali, grebli noktima i
udarali stisnutim akama i golim rukama. Po rijeci krvi zaplovie mrtva tjelesa
ljudi, konja i slonova i od toga prizora plaljivce je obuzimao uas.
Tu su rijeku neki borci prelazili eljni pobjede, a drugi su ipak ostajali na
obali, dok neki zaronie u nju i isplivae, neki potonue, a neki je i preplivae.
Oklopi, oruje, odjea, sve bjee natopljeno krvlju i neki su je pili, drugi se u njoj
kupali, a bilo je i takvih koji se od svega toga slomie i potpuno onemoae. Sve
bjee pocrvenjelo, pa ak i Zemlja, nebo i etiri strane svijeta. Od toga mirisa,
Bharato, okusa, dodira i estokog crvenila tuga se ugnijezdila u srca gotovo svih
ratnika.
326
331
koji se valjao po tlu, on poe piti njegovu toplu, ivotvornu krv. Zatim, kralju,
Bhima odrubi glavu tvojega sina, a tijelo baci ustranu i, izvravajui svoj zavjet,
opet liznu krv svojega neprijatelja uivajui u tom okusu. Potom uperi u njega
svoj gnjevni pogled pa kaza: Okus krvi ovoga mojega zlotvora ljepi je od okusa
mlijeka moje majke, bolji je od ukusa meda ili dobre medovine i od najistije
vode!
Pa opet svrnu pogled na Duasanu, bijesno se i oholo nasmija i ree: to jo
da ti uradim? Smrt te otela iz mojih ruku!
Oni koji ne popadae na zemlju od uasa dok su gledali taj prizor ispustie iz
ruku oruje, a mnogi, onemoali od groze, slabano kriknue gledajui napola
zatvorenim oima kako Bhima pije Duasaninu krv. Odista, svi koji su stajali u
blizini razbjeae se govorei jedan drugome: Ovo nije ljudsko bie! Mora daje
Bhima rakasa!
Dok mu je krv tekla iz rana, Bhima, sav ulijepljen krvlju, crvena, Ijutita lica,
podviknu: Hej, junaci! Ono to sam se zakleo da u u boju uiniti Duasani,
danas sam izvrio! Ubrzo u ispuniti i onaj drugi svoj zavjet i ubit u onu drugu
zvijer, Duryodhanu! Prinijet u ga na rtvu u ovome ratnom rtvenom obredu!
Tada, kralju, tvoj sin Niangin povede devetoricu svoje brae da osvete
bratovljevu smrt, ali Aruna priteknu Bhimi u pomo i desetak njegovih
zlatoperih strijela otpremi ih sve do jednoga u Yamino carstvo. Prestravljena
vojska Kurua poe se osipati i bjeati s bojita pred silom Panduovih sinova, a
kralj Duryodhana spusti svoje malaksale ruke i utonu u more alosti za svojim
bratom Duasanom. Ostali kraljevii s Kripom na elu napustie poprite bitke.
A alya, ukras svakoga kraljevskoga sabora, vidje kako je Karni u dui pa ga
oslovi: Ne alosti se, Radhin sine! To tebi ne prilii. Uasnuti Duasaninom
sudbinom, ovi su kraljevi pobjegli s bojita, a Duryodhana je izvan sebe zbog
ovoga stranog prizora. Priberi zato, tigre, svu svoju neustraivost i, imajui
stalno pred oima dunost katriye, kreni k Dhananayi.
Dhrtaratrin sin na tvoja je plea natovario sav teret. Pobjeda e ti donijeti
veliku slavu, a u porazu su ti osigurana nebesa!
Zamisli se Karna i vidje da mu nije druge, nego da se mora boriti. Bitka se
opet rasplamsa. Vrasena, plemeniti Karnin sin, bez iije pomoi probode Arunu
svojom strijelom u tome okraju i kliknu od radosti pa opet pogodi Arunu u
lijevi pazuh, i to mu nekoliko puta poe za rukom. Onda se Aruna naljuti pa se
nasmija stranim glasom i doviknu Karni i ostalim Kuruima: Karno, danas u
pred tvojim oima svojim otrim strijelama poslati Vrasenu u Yamino carstvo!
Kau da si se, dok ja ne bijah prisutan, s ostalima udruio da biste ubili moga
silnoga sina. Ja u sada ubiti tvojega sina, i to pred svima vama, a vi ga spasite
ako moete!
334
335
da sada kae Karni: Odustani od boja. Aruna je danas vrlo umoran i Karna e
ga uskoro pogubiti.
Za to su vrijeme Sutin sin i Aruna ranjavali jedan drugoga lijepo operjanim
strijelama. Onda Indrin sin posla na Karnu strano oruje koje je moglo unititi
svakoga protivnika. Zasjae nebo i zemlja i sve etiri strane svijeta i prekri se
svjetlou i Suneva putanja, a sinu i samo Arunino tijelo. Na ratnicima se
zapalie haljine i oni stadoe bjeati, a naokolo je praskalo kao da gori bambusova
uma.
Kada Karna vidje da to oruje ini udo i pomor na sve strane, on posla na
njega Varunino oruje da bi ga ugasilo. Digoe se velike gomile oblaka i sve se
etiri strane umotae u tamu. Ti oblaci nalik na planine opkolie svu zemlju i
potopie je vodom pa se taj strani poar brzo ugasi. Sva nebesa prekrie oblaine,
spusti se mrak i nita se nije moglo vidjeti. Onda Aruna rastjera te oblake uz
pomo oruja Vayavya, a srditi i neumorni Sutin sin se nasmija Krini i Aruni i
izbode ih svojim dobro naciljanim strijelama.
Vasudeva je gledao kako Karna obara Arunine strijele pa ga oslovi: to je
to, Aruno, da danas Karna moe ponititi tvoje oruje svojim? Pogubi sada
Karnu, bori se istom onom ustrajnou kojom si i dosada ubijao sve one kojima su
svojstva Tame bila oruje kao i sve one silovite katriye i asure roene iz oholosti
koje si pobio u mnogim dosadanjim bitkama!
uvi te Krinine rijei, Aruna odlui oduzeti ivot Sutinu sinu jer je znao
zbog ega je doao na ovaj svijet. On ree Krini:
Sada u stvoriti mono i strano oruje koje e donijeti propast Sutinu sinu,
a blagodat ovome svijetu. Doputenje da to uinim traim od tebe, od Brahmana i
od svih onih koji znaju Brahmana!
I rekavi to, Aruna se pokloni Brahmanu.
Onda prizva to izvrsno i neodoljivo Brahmanove oruje kojim se moe
upravljati samo umom, ali mu Karna osujeti to oruje. Sutin sin stajae
velianstven nasred bojita prosipljui svoje strijele kao to olujni oblak prosipa
kine pljuskove.
Na bratove prigovore Aruna opet prizva isto to oruje i na stotine i stotine
zlatokrilih strijela blistavih kao sunce istoga trena prekrie Karnina kola. Glave
okolnih ratnika padale su hrpimice, a neki su, gledajui to, padali mrtvi od straha.
Tada Karna rani i Bhimu i Krinu i Arunu, svakoga s po tri strijele, pa onda riknu
poput lava.
Dok su se dvojica najveih strijelaca i najmonijih ratnika sukobljavala
svojim monim orujem, stie tu i Yudhithira u zlatnome oklopu, elei da bude
svjedok toga dvoboja. Strijele mu bijahu povaene i on ve bjee ozdravio
pomou mantri i lijekova najboljih vidara.
Gandivina tetiva, koju je Aruna potezao velikom silinom, prekinu se uz
gromki prasak. Sutinu se sinu tako pruila prilika te on izbode Arunu stotinom
337
malih strijela, otrih i natopljenih uljem, operjanih ptijim perima a nalik na zmije
koje su se tek oslobodile staroga svlaka. Mnogi koji su titili Arunu padoe pod
Karninim hicima i u tome stranom asu doista je svima izgledalo da su Krina i
Aruna pobijeeni. Aruna je hitro napeo drugu strunu pa, bijesan zbog
mnogobrojnih svojih rana to mu ih nanijee Karnine strijele, napadne Kurue. Od
njegovih strijela nastade tama. U tome napadu Aruna pobi dvije tisue vrsnih
ratnika Kurua zajedno s njihovim zapregama i koijaima. To bijahu oni koji su
titili Karnine bokove i pozadinu i ili u njegovoj prethodnici. Tada tvoji sinovi i
preivjeli Kurui pobjegoe odatle ostavljajui za sobom umirue i ranjene oeve i
sinove.
Karna i Partha prekrie cijelo nebo gustom i neprobojnom masom strijela.
Nebeski su stanovnici klicali, kralju, as Karni, as Aruni, i radosno im
odobravali i hvalili ih.
A neka hrabra zmija, koja se spasila iz poara Khandave, bjee se popela iz
donjih podruja nosei u srcu mrnju i sjeanje na smrt svoje majke koju je ubio
Aruna. Pomislivi da je doao as kad e moi utoliti svoju e za osvetom, ona
se uvue u jedan od Karninih tobolaca i uze na sebe oblije strijele.
Nita se nije vidjelo u gustoj i stranoj pomrini koju su napravile strijele.
Dvojica najveih strijelaca na svijetu pogledae jedan drugoga izmoreni ratnim
naporima. Obojicu su hladile prekrasne lepeze od mladoga palmina lia kojim su
mahale mnoge apsarase kropei ih s nebesa mirisnom sandalovom vodicom, a
Indra i Surya vlastitim rukama njeno obrisae lica dvojice vitezova.
Karna bijae Ijutito izranjan Aruninim strijelama i uvide da ne moe
nadjaati svojega protivnika pa se odlui uzeti strijelu posutu sandalovim prahom
koju bijae drao u posebnom tobolcu. Sutin sin nije znao da je uz pomo Yoge
zmija Avasena ula upravo u tu strijelu. Kada alya vidje da Karna cilja tom
strijelom, on mu kaza: Ta strijela ne moe pogubiti Arunu. Paljivo odaberi neku
drugu koja e moi odrubiti glavu tvojemu protivniku.
Oima usplamtjelim od bijesa Sutin sin pogleda gospodara Madra pa mu
odgovori: alyo, Karna nikada dvaput ne cilja istom strijelom! Junaci kao ja
nikada ne mogu postati nepoteni borci!
I, reakvi to, Karna s velikom panjom odape tu strijelu, kojoj tolike godine
bjee odavao poasti, i, udei za pobjedom, ustro doviknu Aruni: Mrtav si,
Aruna! I ta strijela odapeta Karninom miicom poletje uz jeziv zviduk kao
da se nebo razdire napola. Krina ugleda tu strijelu nalik na oganj ili Sunce kako
blista na nebu pa u velikoj urbi i s najveom lakoom sabi svojim nogama svoja
izvrsna kola u zemlju i ona utonue za itav lakat u dubinu, a bojni konji, bijeli
kao mjeseina, pokleknue i spustie se na zemlju.
Aruna je imao na glavi krunu koju mu bjee poklonio sam Indra i nju nije
mogao otetiti nitko, pa ni sami bogovi. Ta zmija smaknu je Aruni s glave i razbi
u komadie predivni ukras okien najljepim dragim kamenjem. Spalivi zlatni
338
Arunin nakit, zmija se vrati Karni elei pokuati iznova pa mu ree: Poslao si
me na protivnika, Karno, a da me nisi ni vidio! Zato ti i nije polo za rukom da
Aruni odrubi glavu. Poalji me brzo jo jednom, sada kad si me vidio! Ovajput
u, zasigurno, rastaviti Arunu od ivota! I zmija mu urno ispria kako je
dospjela u njegov tobolac.
Na to joj Karna odvrati: Zmijo, Karni ne treba pobjeda koju e osvojiti
tuim snagama! Istu strijelu neu izbaciti dvaput pa sve da moram ubiti i stotinu
Aruna!
Zmija se tada rasrdi i odlui vlastitim snagama ubiti Arunu pa se opet
pretvori u strijelu i poletje na njega, ali tada Krina pree Parthi: Ubij tu veliku
zmiju koja ti eli zlo! Ljutita lica Aruna se okrenu i zmiju koja je jezdila
nebom ravno prema njemu isijee sa est svojih strijela. Poto pogibe zmija,
Gospod Keava svojim monim miicama izvadi njihova kola iz zemlje.
Onda Aruna posla na Karnu devedeset strijela i svaka od njih nalikovae na
palicu same smrti. Duboko ranjen tim strijelama Karna uzdrhta kao planina
pogoena gromom. Strijelama pogoeni padoe na zemlju njegova kruna okiena
zlatom i draguljima i sjajne naunice, a skupocjeni i blistavi Karnin oklop, koji su
mnogo dana mnogi majstori briljivo kovali i dopravljali, za tren se raspade u
komade. Mnogim vitim zlatoperim strijelama koje bijahu itave nainjene od
eljeza Aruna izbode Karnu posred prsa. Sutin sin ispusti svoj luk nalik na akrin
luk i svoj tobolac te stajae tako omamljen i posrui dok ga je raspinjala ljuta
bol. Nije se mogao pokrenuti i vrli Aruna ne poelje u tome stanju pogubiti
svojega protivnika jer je potovao pravila muevnosti.
Uto mu mlai Indrin brat uzrujano ree: Panduov sine, zato si postao tako
zaboravan? Oni koji su doista mudri nikada ne tede svoje neprijatelje ma koliko
oni bili trenutno nemoni!
Neka bude kako kae! na to e Aruna, pa mu iskaza svoje tovanje,
a onda izbode Karnu mogim valjanim strijelama. No Karna bjee povratio svoju
hladnokrvnost i zasu Arunu mnogim strijelama koje bijahu nalik na ljutite zmije
i desetak njih izbode Arunu, a est pogodi Krinu.
Tada se Aruna odlui gaati Karnu stranom strijelom koja itava bijae
nainjena od eljeza i u kojoj bijahu sile najmonijih nebeskih oruja. Ona bjee
nalik na najmoniji zmijski otrov, a njezin zviduk na tutanj Indrina groma.
Upravo tada doao je as Karnine smrti i pred njime se pojavi Kala u
svojemu nevidljivu obliku pa ga podsjeti na brahmanovo prokletstvo rekavi:
Zemlja prodire kota tvojih kola!
I doista, kada doe Karnin dosueni as, iz njegova sjeanja izblijedi mono
Brahmanovo oruje kojem ga je nauio veliki Paraurama, a lijevi kota njegovih
kola poe propadati u zemlju. Prokletstvo se brahmana ostvarilo i Karnina se kola
poee zanositi, a onda utonue u zemlju i ostadoe nepokretna, nalik na sveto
drvo koje stoji na svojemu uzvienju nosei na sebi svoj cvjetni teret. Kada u
339
Analika odvoji od trupa Karninu glavu blistavu kao izlazee Sunce i ona
pade na zemlju, sada vie nalik na krvavi Sunev kolut koji se s brjegova Asta
skotrljao na zemlju. Doista, ta glava vrhovnoga vojskovoe Kurua nevoljko se
rastade od tijela uvijek njegovana u obilju, kao to se vlasnik teko rastaje od
svoje palae prepune blaga. Rastavljeno od ivota Aruninom strijelom, Karnino
stasito tijelo srui se okupano krvlju koja je tekla iz svake rane.
Tada iz toga palog tijela suknu svjetlost preko nebesa i nestade u Sunevu
kolutu, a taj prekrasni prizor Karnine smrti mogli su vidjeti svi ratnici koji su
pripadali ljudskome rodu. Ne oklijevajui ni asa, Krina i Aruna puhnue u
svoje koljke, a s njima i cijela vojska Pandava. Razdragani ratnici puhali su u
svoje trube i mahali skutima svoje odjee. Gospodine, smrtni as Sutina sina
kucnuo je poslije podne toga dana. Kada kralj Madra vidje da Karna lei na ledini
izboden strijelama i okupan krvlju, on potjera ta kola bez barjaka i ode s bojita.
Meu onima koji tu stajahu bilo je i u tvojoj i u njihovoj vojsci onih koje
spopade strah, a i onih koji se radovahu. Neki su tugovali, a neki se, opet, udili,
svatko prema vlastitoj prirodi. Uto Bhima stade urlati i udarati miicama
oklopljenim do pazuha pa poe poskakivati i plesati, zastraujui tako
Dhrtaratrovie. Oamueni vladar Madra urno je tjerao kola bez barjaka i tako
doe pred Duryodhanu pa mu kaza: Nikada dosada, Bharato, ne bjee boja kakav
se zbio izmeu Karne i Arune! Karna bjee estoko navalio na Krinu i Arunu i
na sve ostale tvoje dumane, no sudbinom je ipak upravljao Aruna. Zato je usud
uvijek titio Pandave, a nama je okretao lea. Ne alosti se, Bharato, sudbina je
tako odluila. Smiri se jer se ne moe uvijek pobjeivati.
Poto je poginuo Karna, nikome u tvojoj vojsci ne bijae vie do
postrojavanja i junaenja. Bez oruja i oklopa, bjeali su tvoji vojnici ne
razaznavajui vie ni strane svijeta i ruei u bijegu jedan drugoga. Kada ih kralj
Duryodhana vidje kako prestraeni bjee pred Bhimasenom, on kriknu: Jao meni!
pa ree svojemu koijau: Kada stanem pred Parthu s lukom u ruci, on nee
moi proi mimo mene! Razrijeit u se svojega duga prema Karni tek kada
pobijem Arunu, Govindu i ohologa Vrkodaru, a s njima i ostatak svojih zlotvora.
I onda kralj Duryodhana izazva sve junake Pandava i stade pred njih kao to
je u starim vremenima asura Bali395 izazvao sve bogove.
Svojim otrim strijelama ljutiti je Duryodhana ubijao na stotine i tisue
svojih neprijatelja. Bili smo tada svjedoci nevienome junatvu tvojega sina jer je
on sam, i bez iije pomoi, odolijevao svim Pandavama koji ga ujedinjeni
napadnu. Okupio je svoju vojsku i odluivi da ne ukalja svoje dostojanstvo,
govorio im je: Na cijelome Zemljinu aru, pa ak ni u planinama, ja ne vidim
mjesto kamo biste se mogli sakriti pred Panduovim sinovima! Zato onda bjeite?
395
Bali je bio moni kralj daitya koji je isposnitvom stekao vlast nad trima svjetovima. Nebesko i zemaljsko
podruje oduzeo mu je u korist bogova Vinu lukavstvom, pretvorivi se u patuljka i izmolivi onoliko zemlje
koliko opkorai trima koracima. Kada mu je Bali to obeao, Vinu je u tri koraka opkoraio tri svijeta, ali je
podzemlje, Patalu, ipak ostavio Baliju.
342
Pandavama je ostalo malo vojske, a Aruna i Krina teko su ranjeni. Ako svi vi
vrsto stanete pred njih, odluni da se borite s njima, pobjeda e, sigurno, biti
naa! Za katriju nema veega grijeha od bjeanja iz bitke! Hej, Kurui, nema
blagoslovljenijega puta u nebesa od dosljednoga izvravanja ratnikih dunosti!
No ak ni te rijei tvojega sina nisu mogle odvratiti od povlaenja ranjave i
obogaljene vojnike Kurua. Srca stegnuta od boli, vladar Madra gledao je tvojega
sina kako okuplja razbijenu vojsku pa mu, sa strahom na licu, doviknu: Vrati se,
Duryodhano, pusti vojsku neka se odmori! Podjeljivatelju poasti, poi k svojemu
logoru jer Sunce ve nisko visi na nebu. Gospodaru, sjeti se da si ti uzrok svemu
ovome!
I alya se, klonuo i ojaen, zaustavi, a usplahireni Duryodhana, kojemu su
se pomutila sva osjetila, plakao je za Sutinim sinom kupajui svoje lice suzama i
neprestano ponavljao: O Karno... O Karno!
Svi kraljevi s Droninim sinom na elu tjeili su i umirivali Duryodhanu
polazei prema svojemu taboru i usput su se esto osvrtali na uznositi Arunin
stijeg iz kojega kao da je zraila njegova neizmjerna slava.
Izgledalo je da slavni Surya, uvijek naklonjen onima koji ga oboavaju,
miluje svojim zrakama krvlju okupano Karnino tijelo i da odlazi, purpurno crven
od alosti, da bi se okupao u drugome oceanu. Zaista, svatko je mogao vidjeti da
tijelo velikoga junaka blista poput istopljena zlata i inilo se da je jo ivo i da iz
njega zrai Suneva vatra. Kao to ostale ivotinje prezaju pri pogledu na lava,
tako su, kralju, i svi ratnici sa strahom u srcu bacali poglede na Karnu. Doista, taj
tigar meu ljudima bjee mrtav, ali je jo uvijek izgledalo kao da je spreman da i
dalje izvikuje svoje zapovjesti.
Tako pade junak koji bijae kao drvo Kalpa396 pod ijim se okriljem
okupljaju jata ptica. Pod Karninim okriljem okupljala su se jata sljedbenika i,
kada bi tko neto zatraio od njega, odgovarao bi: "Uzmi! " Od njega se nije
moglo uti: "Nemam!" Pravedni su ga uvijek smatrali pravednikom, a sve
njegovo blago bijae namijenjeno brahmanima. Bijae ljubimac ena, i vrlo
dareljiv i moan ratnik na velikim kolima.
Sunce je izblijedjelo i zalo. Pjavi se Budha, Mjeseev sin, i zablista poput
vatre ili sunca, pa iskoenom putanjom krenu preko nebesa. Izgledalo je kao da se
nebo raspuknulo na dvoje, a iz zemlje je dopirala zagluna rika. Puhnue uasni i
siloviti vjetrovi, sve strane svijeta prekri dim i kao da se zapalie. Uz
gromoglasnu tutnjavu uzgibae se veliki oceani, zatresoe se planine i ume i sva
stvorenja bijahu na mukama. Nebesa obavi tama, a na uzdrhtalu zemlju padali su
meteori.
Razgovarajui s Krinom i Arunom, kralj Yudhithira doe na mjesto gdje
je na bojnome polju leao Karna, glavar ljudski. On vidje Karnu kako lei obasjan
396
Drvo Kalpa, Kalpataru, drvo je obilja u Indrinu nebu, jedno od pet nebeskih stabala; zamilja se da
ispunjava sve elje.
343
344
Knjiga deveta
ALYAPARVAN
Knjiga o alyi
Sanaya ree: Sluaj paljivo, kralju, kako se dogodio veliki pokolj u
vojskama Kurua i Pandava u njihovu meusobnu sukobu:
Moni starina Kripa, velmoa Kurua, ije dranje uvijek bijae odmjereno,
promatrao je sa samilou bojno polje po kojemu kao da se poigrao sam Rudra i
vidje sve one stotine i tisue kraljeva koje je na njemu snaao neslavan kraj pa se
primakne Duryodhani i dade oduka svojemu gnjevu i svojoj rjeitosti:
Duryodhano, sluaj to u ti rei! Kada bude sasluao, kralju, ti uini, ako ti kako
bude po volji, ono to ti budem savjetovao: Za katriye nema boljega puta od rata,
ali to initi sada kada su pali i Bhima i Drona i moni Karna, pa i tvoj sin
Lakmana? Aruna ti je porazio vojsku i razagnao je kao vjetar to razgoni
jesenske oblake a tvoji ratnici drhte pred nepobjedivim Panduovim sinom kao to
slaba laa podrhtava u vlasti burnoga mora. Tko jo od nas moe ogledati se s
Arunom. I tebi i tvojim ratnicima prijeti smrtna opasnost. Onome kojemu je
ponestalo snage mir je jedini spas. Aruna ne bi mogao biti nadvladan ak i da su
svi oni veliki junaci jo uvijek ivi. Krina je Arunin oinji vid, a takva ni bogovi
ne mogu pobijediti. Mislim da je za tebe jedino dobro koje moe imati dobro od
mira koji bi morao sklopiti s Pandavama. Ne kaem ti to iz nekih niskih pobuda
ili da bih spasio moj ivot, ali ti bi se tih rijei mogao sjetiti kada bude na samrti.
I aradvatov sin uzdahnu dugo i teko i preda se alosti koja mu ve bjee
pomutila sva osjetila.
Sasluavi slavnoga Gotaminog sina, i kralj Duryodhana samo teko
uzdahnu i ne ree nita. Poto je neko vrijeme razmiljao, plemeniti Dhrtaratrin
sin napokon odgovori Kripi: Rekao si mi sve ono to bi mi prijatelj mogao rei.
Uinio si u boju sve to bjee u tvojoj moi i nisi alio ni vlastiti ivot. Pa ipak,
tvoje mi rijei nisu ugodne kao to ni lijek nije ugodan onome tko je na smrt
bolestan. Panduova sina jednom smo liili njegove kraljevine i zato bi nam sada
vjerovao? I Krinu, koji je uvijek odan dobru Pandava, obmanuli smo kada nam je
doao kao izaslanik. To to smo uinili bilo je vrlo loe i nepromiljeno. Otkada
mu je poginuo sin Abhimanyu, Aruninoj alosti nema kraja. ak i da se
pomirimo, zato bi se on brinuo o mojemu dobru? A Bhimasena, drugi Panduov
sin, izuzetno je estok ovjek i zakleo se stranim zavjetom. On nee vezivati
nego raskidati. Sve se sada zapalilo i taj se oganj ne da ugasiti. Kako ja, koji sam
blistao nad glavama svih drugih kraljeva, mogu sada ii iza Yudhithire kao rob?
Ne mrzim ja tvoje dobrohotne i blage savjete, nego samo mislim da je ovo
vrijeme, vrijeme je u kojemu ne moe biti mira! Ovdje nema nikakve sree! to bi
345
bilo od moje kraljevine i od mojega dobra imena? Slava je jedino to netko ovdje
moe zasluiti, a slava se stjee u boju i nema drugoga naina da se stekne. Sada
emo se uspeti stazom kojom hode nebesnici i junaci koji ne odstupaju u boju.
Opet e biti teko proi tim putem jer njime e hrliti bezbrojni junaci da bi se
domogli blagoslovljena cilja. Sa zahvalnou se sjeam pothvata vitezova koji
umrijee za mene i elim platiti dug koji im dugujem. Sada vie ne udim da
budem kralj, nego da borbom zasluim nebo. Tako e i biti i nikako drukije!
Kada ue te kraljeve rijei, sve ih katriye pohvalie bodrei ga i
odobravajui mu.
Poto su namirili svoje ivotinje, svi ratnici podigoe logorite na oko dvije
vodane od bojnoga polja, na lijepoj i posveenoj ravnici u podnoju Himalaye
oko rijeke Sarasvati. Tu se okupie u njezinim crvenim vodama i ugasie e pa
ostadoe da tu provedu no ekajui skori boj.
Onda svi oni koji bijahu odluni da se bore rekoe kralju Duryodhani: Ti
mora odrediti jednoga od nas da bude zapovjednik i zatitnik ove vojske, a onda
emo se boriti da pobijedimo neprijatelja. Na to kralj Duryodhana stade pred
Avatthamana, junaka nenadmane ljepote i slavnih junakih djela na zemlji, pred
njega koji je svladao sve nauke i u kojemu bijahu sve vrline, i tvoj mu sin ovako
kaza: Sine uiteljev, ti si nam u ovome trenutku najsigurnije pribjeite. Reci nam
kome da povjerimo dunost zapovjednika nae vojske i reci tko e nas povesti u
pobjedu protiv Pandava!
A Avatthaman e na to: Kralju, neka zapovjednik nae vojske bude alya.
On se meu nama istie i porijeklom i smjelou, snagom i imenom, a i po svemu
ostalome. On ima veliku vojsku i uz njega emo moi izvojevati pobjedu.
Tada Duryodhana sklopi ruke pa prie alyi, koji u boju bjee takmac i
Bhimi i Droni, i oslovi ga: O ti koji si vjeran prijateljima, dolo je vrijeme da
onaj tko ima pameti vidi tko mu je prijatelj, a tko nije. Ti si neustraiv i zato ti
budi vrhovni zapovjednik nae vojske i postavi joj se na elo. Kada ti bude
krenuo u boj, sneveselit e se i Pandave i njihovi prijatelji, a Panale e izgubiti
hrabrost.
alya mu odgovori: Kralju Kurua, uinit u kako ti eli. I moj ivot i moje
kraljevstvo i sve to imam stoji ti na raspolaganju. A Duryodhana e potom:
Ujae moj, ja te molim da povede ovu nau vojsku i da nas zatiti u boju, prvae
meu ratnicima, kao to Skanda397 titi bogove u boju.
397
Skanda ili Karttikeya bog je rata, sin ive i Parvati ili Gange, rjee sin Agnija. Kae se da se udesno rodio
bogovima radi pobjede nad silnim daityom Tarakom. Nosi ga paun. Prikazuje se sa est glava.
Vrijedi zamijetiti da se u ovome odlomku spominje Skanda kao vojskovoa bogova, a ne vie Indra. To nije
vie vedska, nego prava hinduistika mitologija.
Nerijetko se k tome Kaurave povezuju sa ivistikim kontekstom, a Pandave, naravno, s vinuuistikim.
346
Svi tvoji vojnici, kralju, poplaie se toga stranog junaka. Dvojica vitezova,
kralj Madra i Yudhithira, izranie jedan drugoga strijelama i okupae se u krvi, a
onda Kripa ubi Yudhithirina koijaa koji pade u prednji dio kola. Vladar Madra
pobi mu zapregu, a onda svojim strijelama poe istrebljavati vojsku plemenita
Dharmina sina.
Vidjevi da je kralj Pandava u nevolji, plemeniti Bhimasena hitro presijee
luk u alyinim rukama, a drugom strijelom otkine glavu njegovu koijau kojemu
cijeli trup bjee u oklopu. Kada Bhima razbi i oklop slavnome gospodaru Madra,
ovaj uze ma i tit ukraen tisuom zvijezda pa jurnu na Kuntina sina, a slavni
Bhima s desetak strijela razbi taj nenadmani tit i irokovrhom strijelom polomi
ma u rukama silnoga junaka koji je i dalje juriao ne obazirui se ni na to. Bjee
se okomio ravno na Yudhithiru kao lav koji napada jelena.
Kralj je Yudhithira, lien i zaprege i vozara, samo stajao dok se bijes u
njemu razbuktavao i gledao sve te alyine pothvate. Onda se sjeti da je upravo taj
vitez njemu dodijeljen za protivnika i da je jo uvijek iv, pa odlui uiniti ono to
mu je savjetovao Indrin mlai brat.398 Tada uhvati koplje blistavo kao da je cijelo
od zlata i s drkom ukraenim zlatom i draguljima. Briljivo ga nadahnu
najstranijim mantrama na propast kralju Madra pa ga velikom silinom i tonou
hitnu po najpovoljnijoj putanji i viknu: Umri, bjednie!
Na to alya urliknu i pokua uhvatiti to vrsno koplje baeno neodoljivom
snagom, kao to plameni jezik skae u susret topljenome maslu koje se lijeva u
oganj. Koplje pogodi alyu u prsa i proe kroz najranjiviji dio njegovog tijela pa
se zari u zemlju tako lako kao da bijae baeno u vodu. Ono odnese sa sobom
slavu kralja Madre koja se bila proirila cijelim svijetom. Prekriven krvlju koja
mu navre na nos, oi, ui i usta, alya bjee nalik na gorostasnu planinu Krauna
koju je Skanda probio gromom. Snaan poput Indrina slona, slavni alya rairi
ruke i u svojemu razbijenom oklopu pade na zemlju slian planinskom vrhuncu
to ga je odvalio grom. Gospodar Madra pade na tlo rairenih ruku i licem prema
Yudhithiri. Kao to voljena ena polazi u susret svojemu milom gospodaru da mu
padne na prsa, tako se injae da se i Zemlja zaljubljeno pridie da prihvati toga
velikana dok je padao ranjavih udova i okupan krvlju.
Snani alya zadugo bjee uivao sva zadovoljstva koja mu je, poput
voljene supruge, pruala Zemlja, i sada se inilo da je usnuo na njezinim grudima
obgrlivi je svim svojim udovima. Poginuo je od ruke Dharmina sina u potenoj
borbi i sada bjee nalik na boansku vatru na rtveniku, koja se napokon ugasila.
Tada Yudhithira uze svoj luk koji po sjaju ne zaostajae za Indrinim pa
stade istrebljivati pred sobom neprijatelja kao to gospodar ptica 399 unitava zmije.
Pod olujom Yudhithirinih strijela, o gospodaru, tvoji vojnici ne raspoznavahu
vie jedan drugoga pa su se prestraeni i zatvorenih oiju, meusobno napadali.
398
399
349
Kada od Yudhithirine ruke pogibe i alyin mlai brat, tvoja vojska izgubi svaku
nadu da e iznijeti ive glave i razbjea se pranjava i okrvavljena. Gledajui ih
kako hitro uzmiu, Duryodhana kao da se smjekao, a onda ree svojemu
koijau: Ako se ja ostanem boriti s Pandavama, moja e se vojska vratiti i ilavo
e se braniti. Vozaru, potjeraj lagano i zauzmi poloaj u pozadini. Te rijei
tvojega sina doista bijahu dostojne junaka i asnoga ovjeka.
Dvadeset jedna tisua pjeaka koji su ostali bez svojih slonova, konja i kola,
stajali su jo uvijek spremni za bitku i odluni da u boju rtvuju svoje ivote.
Roeni u razliitim zemljama i ispraeni iz razliitih gradova, ti su ratnici sada
nepokolebljivo drali svoje poloaje udei da osvoje veliku slavu.
Juri tih vrsnih bojovnika oglasi se uasnom i gromovitom jekom i oni u tom
juriu okruie Bhimu i napadnue ga sa svih strana. Bhima se tada raspomami i
skoi sa svojih kola pa pjeice navali meu njih. Vitlajui svojim golemim, zlatom
ukraenim buzdohanom, on stade satirati tu tvoju vojsku kao da je glavom silni
Razoritelj sa svojom toljagom. Pobivi taj moni odred, on se opet pokaza
zajedno s Dhrtadyumnom na elu.
Veliki vitezovi Pandava vidjee da tvoja vojska uzmie pa nasrnue na
Duryodhanu, ali, kao to ni more ne moe prijei preko kontinenta, tako ni oni ne
mogoe svladati tvojega sina. Njegovo junatvo bjee neto nevieno i samo smo
mu bili svjedoci. Ni svi Prithini sinovi ujedinjeni zajedno nisu mogli nadbiti
tvojega sina koji stajae sasvim sam. Tada Duryodhana ree svojim ratnicima koji
se, svi u ranama, htjedoe razbjeati; Unititelj uzima ivote i hrabrima i
slabiima i tu nema razlike i tko je onda toliko glup da, ako sebe ve naziva
katriyom, odustane od boja?
Te njegove rijei obodrie kraljeve Kurua i oni jo jednom navalie na
Pandave i pobie se s njima. Vojska Pandava nije mogla odoljeti kralju Mleha
alyi koji jahae na svojemu gorostasnom slonu i ratnici se razbjeae gazei
jedan preko drugoga. Kada vidje da strana ivotinja juria ravno na njega,
neustraivi Dhrtadyumna udova utrnulih od uasa dohvati svoj buzdohan i hitro
skoi s kola. Golemi slon u trenu zdrobi konje i vozaa, a zlatom optoena kola
dohvati surlom i tresnu ih o zemlju. ustri se kraljevi Panala bez straha primae
divovskoj ivotinji i stade je tui svojim buzdohanom. Slon, velik poput brijega,
urliknu rasprsnute lubanje i nalik na planinski vrhunac koji je oborio potres srui
se bljujui krv. Otrom strijelom iroka vrha Satyaki otkine glavu kralju alyi, a iz
tvoje se vojske, kralju, zaue uzvici uasa i boli.
Kada pogibe i kralj alya tvoja se vojska rasu kao golemo drvo srueno
olujom. Svi tvoji ratnici pobjegoe odatle osim Duryodhane koji, videi svoje
kako uzmiu razbijeni, sam jurnu na neprijatelja. Potaknut hrabrou koju raa
beznae tvoj sin, kralju, najbolji meu strijelcima s kola, jezdio je kroz bitku
blistajui poput Silnoga Rudre. Tisue njegovih strijela potpuno prekrie zemlju.
Na koga god bijah pogledao, vidjeh da je pogoen Duryodhaninom strijelom.
350
stotina konjanika. Kuntin sin Bhimasena sav se sjao jer, doista, pobivi u boju
tvoje sinove, miljae da je ve postigao svoj cilj.
akuni i Suarman, kralj Trigarta, napadnu Arunu koji je plamtio u gnjevu i
jedna njegova strijela stie Suarmana i probi mu srce. Onda akuni povede juri
na Sahadevinu legiju, a ovaj ga doeka pljuskom strijela nalik na roj skakavaca,
koji pomrai nebo. Kralj Gandhare pogodi Sahadevu dugakim kopljem u glavu i
ovaj se srui na dno kola, ali mu u taj as stie Bhima u pomo i natjera akunija i
njegove ratnike da se povuku. akunijev sin Uluka htjede pomoi svojemu ocu i
odape na Bhimu sedam, a na Sahadevu sedamdeset strijela. Bhima im odgovori
nebrojenim strijelama od kojih akunija pogodie ezdeset etiri. Sahadeva doe
k sebi poslije onoga stranog udarca pa odape na akunijeva sina strijelu iroka
vrha koja Uluki odrubi glavu.
Vidjevi da mu je poginuo sin, akuni, kralju, zaplaka prisjeajui se
Vidurinih rijei. Kada mu Sahadeva svojim strijelama polomi ma, topuz i koplje,
njegova vojska stane bjeati, a i akuni im se pridrui. Sahadeva pomisli kako je
njemu dopalo da ubije akunija pa se nadade za njim na svojim zlatom okovanim
kolima. Budi katriya i bori se! viknu za njim. Kako si se veselio onome
kockanju u sabornoj dvorani, bezumnie! Zlotvore, poberi sada plodove svojega
zlodjela! I odvani Sahadeva jo jednom zasu Suvalina sina neodoljivom
tuom strijela.
Tada razjareni akuni navali na Sahadevu s namjerom da ga ubije svojim
kopljem okovanim u zlato, ali Madrin sin nije gubio ni trena ve trima
irokovrhim strijelama sasijee to koplje jo u zamahu, a potom i obje ruke
svojega zlotvora i onda urliknu poput lava. Jedna eljezna strijela s krilima od
zlata, velikom silinom i uz najveu panju upuena svojemu cilju, otkide tada
glavu Suvalina sina. Tako je gnjevni Panduov sin posjekao glavu koja bjee
korijen svih zala to ih poinie Kurui.
Kada su poginuli Uluka i akuni, njihove suborce spopade bijes i oni se
estoko oduprijee Pandavama spremni da rtvuju svoje ivote. Pobjenjeli
Duryodhana okupio je oko sebe sva svoja preostala kola, a bilo ih je jo mnogo
stotina, a uz njih i jahae slonova, konjanike i pjeake, i ovako im kaza: Poubijajte
u boju sve Pandave i njihove prijatelje i saveznike, a i kraljevia Panala i
njegovu vojsku! Tek kada to uinite, moete se vratiti iz boja.
I ti ratnici, koje je doista teko pobijediti, s potovanjem posluae tvojega
sina i krenue jo jednom na Pandave. Poto ne bijae nikoga da je vodi i titi, ta
vojska ubrzo iskopnje pred silnim ratnicima Pandava.
Jedanaest se akauhini, Bharato, bijae radi tvojega sina ovdje okupilo a
Pandave i Srnaye ih sve pobie! Od svih onih plemenitih kraljeva, gospodaru,
koji bijahu na tvojoj strani, mogao se vidjeti iv jo samo teko ranjeni
Duryodhana. On se osvrtao na sve strane i najzad uvidje da njegove vojske vie
352
nema, a da vojska Pandava radosno klie. U njihovoj vojsci bjee jo ostalo dvije
tisue kola, sedam stotina slonova i deset tisua pjeaka.
Onda kralj Duryodhana ostavi svojega ubijenog konja i okrenu svoje lice k
istoku pa pobjee s bojita. Silni Duryodhana, gospodar jedanaest akauhini, uze
svoj topuz i pjeice pobjee prema jezeru. Za to su vrijeme Pandave s
Dhrtadyumnom na elu jarosno juriale na posljednje ostatke tvoje vojske. Ubrzo
od Duryodhanine vojske koja je brojila mnogo stotina tisua vojnika ne ostade
vie nitko iv osim junakoga Dronina sina, Krtavarmana i Kripe, te tvojega sina,
gospodaru.
Tada Dhrtadyumna, inijev unuk, ugleda mene te se nasmija pa ree
Satyakiju: to e nam i ovaj zarobljenik! Ne dobivamo nita ako ga potedimo!
pa die ma da me ubije, ali u tome presudnome asu pojavi se tu premudri
Vyasa pa kaza: Ne ubijajte Sanayu, ve ga oslobodite. On nikako ne smije biti
pogubljen!
inijev unuk tada sklopi ruke pred Vyasom, a mene oslobodi i ree mi: Mir s
tobom, Sanayo, moe poi! I uz njegovo doputenje ja stavim tada na sebe
svoj oklop i opasah oruje pa kroz sumrak predveerja, sav ranjav i raskrvavljen,
dohvatih puta za Hastinapuru.400
Preao sam oko dvije milje, gospodaru, kada ugledah Duryodhanu kako stoji
sav u ljutim ranama drei topuz u ruci. Oi mu bijahu zamagljene od suza i nije
me mogao vidjeti. Onako neveseo, stadoh pred njega i on me tek tada prepozna.
Gledajui ga kako stoji na poljani, sam i utonuo u svoj jad, ni ja ne mogoh neko
vrijeme prozboriti ni rijece. Onda mu ispripovijedah o svojemu zarobljenju i
spasu koji mi doe od Vyase, a on se zamisli i, kao da doe k sebi, stade se
raspitivati za svoju brau i za vojsku. Budui da sam sve gledao vlastitim oima,
ispriah mu kako su mu braa poginula, a vojska bila unitena te da imamo jo
samo trojicu ivih ratnika, kako mi to bijae Vyasa na rastanku rekao.
Uzdahnuvi teko i duboko, tvoj me sin pogleda pa mi ruku dotakne svojom
i ree: Sanayo, reci slijepome gospodaru, kralju Dhrtaratri, da je njegov sin
otiao u jezerske dubine. Sve ispriaj kralju, a onda mu reci da sam izvukao ivu
glavu i da u se odmoriti u jezeru. I kada to ree, kralj ue u jezero. On svojim
moima zaara vode jezera i napravi mjesta za sebe u njemu.
Poto on ode, ja ostadoh sasvim sam i tada opazih trojicu naih velikih
ratnika kako stiu na svojim premorenim ivotinjama. Bili su to Kripa,
Saradvatov sin, junaki Avatthaman i veliki strijelac Krtavarman. Sva trojica,
ranjavi od strijela, dooe amo i, kada me ugledae, bre pritjerae svoje konje pa
400
Tako je spaen Sanaya, a s njime i njegova pjesma o bici na Kuruketri u knjigama VI. 14 - X 9 (v. VI,
bilj. 29), dakle jezgra Mahabharate. Stvaralaka promiljenost kompozicije epa oituje se i u tome to upravo
Vyasa spaava Sanayu.
Ujedno je u liku Sanaye ovjekovjeen uzor sute, kraljevskoga vozara koji opijeva slavu svojih gospodara. S
njihovom propau i on i njegovo djelo bivaju ugroeni, ali besmrtna Mahabharata i simboliki prikazano
preivljuje smrt gospodara svojega prvoga pjevaa, kao to se i on uzdie nad pristrasnost slube.
353
glavu? Izai, kralju, i bori se! O elnie Kurua, gdje su ti ponos i obraz? Po
saborima te svi spominju kao junaka, ali ja bih rekao da u tome nema ni trunka
istine jer si se sada sakrio u vodu. Izai i bori se kao katriya visoka roda!
Podboden rijeima bistroumnoga Dharmina sina, Duryodhana se javi iz
jezerskih voda: Nije udo, kralju, to se strah uvue u srce ivoga stvorenja!
Nisam ja, Bharato, pobjegao s bojita u strahu za svoj ivot. Ostao sam bez kola i
bez tobolaca, a izginue i oni koji su mi titili bokove. Ostao sam na bojitu bez
ikoga svojega. U vodu sam uao jer bijah premoren. Odmori se malo, Kuntin sine,
i ti i oni koji su s tobom, a ja u, budi siguran, izai i boriti se s vama!
Na to e Yudhithira: Svi smo se mi dovoljno odmarali. Dugo te ve naokolo
traimo. Zato ustaj, Suyodhano, i bori se!
Duryodhana e opet: Sva moja braa i svi oni radi kojih sam udio za vlau
sada lee mrtvi na bojitu. Ne mili mi se vladati zemljom na kojoj nema ni blaga,
a ni svih onih silnih katriya i koja je sada sve vie nalik na obudovjelu gospu. Ja
se samo nadam, Yudhithiro, da te mogu pobijediti i da u Pandavama i
Panalama posramiti njihovu uznositost. Ali nemamo se vie radi ega boriti sada
kada vie nema ni Karne ni Drone, a pao je i na djed Bhima. Odjenut u se u
koe kao pustinjak i otii u umu. Nemam vie volje kraljevati jer nemam vie
prijatelja, ni saveznika, a ni svojih najmilijih. Ne mili mi se vie ni ivjeti. Idi
zato, kralju! Idi i vladaj ovom zemljom koja je opustjela bez glavara, ratnika,
tvrava i blaga. Duryodhana se i dalje nije pomaljao iz vode, a Yudhithira na to
ovako odgovori na taj izljev ljuta jada: Ne priaj kojeta, dragi moj, i ne jadikuj,
jer ja nisam akuni da prema tebi osjetim bilo kakvu samilost dok sluam te tvoje
rijei. Ti bi sada volio, Suyodhano, da mi pokloni cijelu zemlju, ali ja ne elim
vladati njome bude li mi je ti poklonio. Ne mogu je od tebe preuzeti na tako
grjean nain. Nije posao katriye da prima poklone! Kako to da si poelio
pokloniti mi ono to ionako vie ne posjeduje? Zato nam nisi zemlju dao onda
kada smo te molili za na dio, jer smo potovali dunosti to nam ih namee
pravednost i eljeli dobro naemu rodu? Pobijedi me pa vladaj zemljom! Ako i ti i
ja ostanemo ivi, sva e stvorenja ostati u nedoumici tko je od nas dvojice
pobjednik. Mnogo si nam zla uinio, kralju, oteo nam kraljevinu, vrijeao nas i
poniavao Draupadi. Zato se tvoj ivot, bijednie, mora ugasiti! Ustaj i bori se! To
e ti biti bolje!
Duryodhana se doista osjeao jadno i poeo je gorko uzdisati, a onda
uzmahnu rukama i odlui se boriti pa iz vode odgovori Panduovu sinu: Vi imate
prijatelje, kola, slonove, a moje srce prepuno je alosti, nemam ni kola, a ni
jahae ivotinje. Kako se bez oruja mogu boriti protiv svih vas, teko
naoruanih? Borit u se, ali sa svakim pojedinano, i vratit u dug svojim
poginulim drugovima i brai.
Dobro, Duryodhano odvrati Yudhithira sada govori kao katriya.
S tobom e se boriti samo jedan od nas, i to orujem koje ti odabere. Ostali e
356
358
topuzima i jedan i drugi bjehu Ramini uenici. Bili su nalik na Mayu i Vasavu.
Jurnue jedan na drugoga kao dva jarosna slona mahnita od ponosa u doba
parenja. U taj tren zatrubie slonovi koji su stajali naokolo, a zanjitae i bojni
hatovi. Oruje Pandava koji uahu za pobjedom zasja samo od sebe.
Ljut i surov okraj trajae neko vrijeme, a onda se borci povukoe da
predahnu. Ubrzo opet podigoe svoje silne topuzine i navalie jedan na drugoga
izbjegavajui protivnike udarce. Dok je Bhima vitlao svojim orujem, uo se
tako jak fljuk da se tvoj sin doista iznenadio. Dok je Duryodhana udarao, kralju,
po nebu su sijevale iskre od tih brzih udaraca, a trijesak bijae uasan. Vitlajui
svojim buzdohanom, stvarao je njime takav vihor da se zebnja uvue u srca
Pandava i Somaka. Bhima udari po Duryodhaninu topuzu a vatra suknu kao da su
se sudarila dva groma. Tvoj sin izvede okret nalijevo i svojim topuzom odluno
udari Bhimu po glavi, ali ovaj nije od toga udarca ak ni zadrhtao. Svi se
promatrai nad tim zapanjie.
Onda Duryodhana izbjee Bhimin udarac pa ga svom silinom udari u prsa te
oamueni Bhimasena za tren nije znao na koju e stranu. Svi se Pandave i
Somake snudie, ali se Bhima u taj as primaknu Duryodhani pa ga udari
postrance i ovaj pade na koljena omamljen estinom udarca.
Snani se vitez opet uspravi diui teko poput goleme zmijurine i,
pogledajui svaki as na Bhimu, opet nasrnu na njega. Svojom smrtonosnom
vjetinom Duryodhana onda pogodi Bhimu posred ela, no ovaj ostade
nepokretan poput planine, ali idui udarac poput groma rascijepi Bhimin oklop i
obori ga na tlo. Ovaj ipak brzo doe k svijesti i uz velik napor ponovno stade na
noge, pribra sve svoje strpljenje, pa kolutajui oima obrisa okrvavljeno lice.
Aruna je promatrao dvoboj ove dvojice monih Kurua pa se obrati Krini: Reci,
anarddano, koji je po tebi od njih dvojice nadmoniji i ije e zasluge
pretegnuti?
Vasudeva e na to: Na jednak su nain poduavani. Bhima ima golemu
snagu, ali je Dhrtaratrin sin mnogo vie vjebao. Bhima nikada nee moi
pobijediti bude li se poteno borio. Samo je Yudhithira kriv za ovu novu opasnost
u kojoj smo se nali. Tko je taj koji e, ako ima i malo pameti, izazvati na dvoboj
oajnika? Ni Indra ne moe stajati pred onim tko, ne nadajui se da e izvui ivu
glavu, bjesomuno juria na njega.
Aruna je razumio to je Krina htio kazati pa se, Bhimi pred oima, udari
po svojemu lijevome stegnu i Bhima razumje taj znak. Dvoboj je i dalje bjesnio,
ali se inilo da je za Durzodhanu naila zgodna prilika. On se osmijehnu pa
napadnu i izgledalo je da je Bhima rastrojen od protivnikih udaraca, ali se potom
sabra te Duryodhana pomisli da se sprema da mu uzvrati udarac i ne htjede opet
napasti. Tako Bhima opet doe do daha i bijesno navali. Tada Duryodhana htjede
skoiti uvis kako bi izbjegao taj Bhimin napad a Bhima razumje njegovu namjeru
359
pa urliknu i baci topuz koji polomi oba bedra Duryodhani, koji tek to bjee
skoio da izbjegne prije toga naciljani udarac.
Polomljenih nogu tvoj sin pade na zemlju uz gromoglasan trijesak. U taj as
puhnue snani vjetrovi i podie se velika huka. Pade pljusak praine, a zemlja se,
sa svojim biljkama, drveem i planinama, zatrese. Kada je pao gospodar zemlje,
po nebu bljesnue meteori i pade krvava kia, Bharato, jezera i zdenci bljuvahu
krv, a rjeni tokovi okrenue se naopako. Ova strana znamenja utjerae strah u
srca Pandava i Panala, a bogovi i gandharve poee se razilaziti. Svatko poe
tamo odakle je i doao, a meu sobom govorahu o velikome boju koji su vodili
njihovi sinovi.
Tada Bhima prie svojemu oborenom protivniku pa kaza: O bijednie, ti koji
si se pred cijelom kraljevskom sabornicom izrugivao Draupadi "Krava, krava!" i
nas smijui se poniavao, sada iskusi posljedice svojih nedjela! I, govorei
tako, on udari paloga neprijatelja svojom lijevom nogom u glavu. Mnogi od
velikih ratnika Somaka nisu odobravali taj neplemeniti in jer im srca bjehu
naklonjena pravednosti. Dok je Bhima plesao i hvalisao se nad svojim palim
neprijateljem, oslovi ga Yudhithira: Iskalio si svoj bijes i, asno ili neasno, ti si
ispunio svoj zavjet! Prestani sada, o Bhimo. Ne drobi njegovu glavu nogom! Ne
ini grijeha! Duryodhana je kralj i tebi je rod. Sjeti se da je on kraljevske krvi i da
ne zasluuje da ga sada vrijea! Sada zasluuje samilost jer je sasvim upropaten
a sva njegova braa, roaci i prijatelji su pobijem. Poginuli su mu i sinovi i nee
biti nikoga da mu prinosi posmrtne prinose. On je tvoj brat i ne valja to to ini!
Rekavi to Bhimaseni, Yudhithira prie Duryodhani i glasom drhtavim od
suza stade mu zboriti: Nemoj se estiti, a nemoj ni sebe aliti. Ovaj je tuni i
strani kraj, nesumnjivo, posljedica tvojih nekadanjih djela. Oito je da je ovakav
ishod odredio sam Tvorac i da nam bjee sueno da ti vrijea nas, a mi tebe.
Prvae meu Kuruima, mi smo oni koje treba aliti jer e nas, zasigurno,
proklinjati kukavne udovice, supruge Dhrtaratrinih sinova i unuka. A ti odlazi s
ovoga svijeta i sigurno je da e nai svoje mjesto u nebesima!
Kada je vidio da je tvojega sina oborio udarac po bedrima, estoki bojovnik
Balarama podie svoje ruke u gnjevu i alosnim glasom objavi sred svih onih
kraljeva: Ovo je Bhimina sramota! Neasno je da se u jednoj takvoj potenoj
borbi zada udarac ispod pojasa. Taj je Bhima kukavac i neznalica koji ne potuje
obiaje, ve ini kako mu je volja! I silni Baladeva zamahnu svojim ralom i
jurnu na Bhimasenu.
Tada moni Krina, uvijek pokoran svojemu starijem bratu, obujmi svojim
rukama Ramu i u taj tren ta dvojica junaka iz roda Yadava bijahu nalik na Sunce i
Mjesec na veernjem nebu, jer jedan je bio svijetle, a drugi tamne puti. Krina
poe umirivati rasrenoga Ramu i govoriti mu: Pandave su nai prijatelji po
prirodi i njihovo junatvo nije ukaljano! Oni su djeca oeve sestre, a njihovi su im
zlotvori zadali silnoga jada! Svatko je duan ispuniti svoj zavjet, a Bhima se jo
360
363
Potom svi oni uoe u logor Kurua i tu naoe mnogo ratne opreme,
dragulja i drugoga blaga. Bilo je tu i srebra i zlata i bisera i skupocjena nakita,
tkanina, koa i bezbroj robova i mukih i enskih. Bjee tu svega to je potrebno
vladaru.
Satyaki i Pandave ostadoe tu da se odmore, a onda im slavni Vasudeva ree:
Ostanimo ove noi izvan logora! To e nam donijeti mnogo dobra.
Neka bude tako! odgovorie oni pa se zaputie odatle u elji da uine
ono to e im donijeti dobru sreu. Stigli su na obalu svete rijeke Oghavati i tu
ostadoe da prenoe poto su se oslobodili svih neprijatelja. Samo su Krinu iz
roda Yadua poslali u Hastinpuru. Dok se hrabri Vasudeva s Darukom penjao na
svoja kola, oni mu rekoe: Idi i utjei bespomonu Gandhari koja je izgubila sve
svoje sinove. Kada sazna za pogibiju svojega sina, ona bi nas ognjem svojega
duha u gnjevu mogla sve odreda pretvoriti u pepeo. Da u ovome krvavom boju ti
nisi bio Arunin zatitnik, kako bismo pobijedili ono bezmjerno more
neprijatelja? Nama si za ljubav, Krino, sluao mnoge pogrde i otrpio mnoge
udarce silovite poput gromova. Zato uini neto da tvoja velika djela ne budu
uzaludna.
I Gospod se Krina zaputi u prijestolnicu Kurua. Kada ue u grad, ulice
odjeknue tutnjavom njegovih kola. On posla vijest kralju Dhrtaratri pa sie sa
svojega vozila i ue u palau staroga kralja. Tada spazi najboljega meu
mudracima, riija Dvaipayanu, kako mu dolazi u susret. anarddana dodirnu
stopala i njemu i kralju Dhrtaratri i tiho izree svoj pozdrav Gandhari. Plakao je
neko vrijeme s njima, a onda opra oi vodom kako to nalau obiaji pa im se
obrati ljubaznim rijeima: Tebi je sve znano, Bharato! Ni prolost ni budunost
nemaju pred tobom tajni jer ti gospodaru, poznaje tok vremena. Pandave su se
tebi za ljubav trudile da sprijee propast svoje rodbine i unitenje katriyskoga
stalea. Kralj je Yudhithira mirno ivio i njegova su se braa slagala s njime.
Poslije one nepotene igre kockama ak je i u progonstvo otiao. Tebi su vrijeme i
gramzljivost pomutili osjetila i nisi posluao moj savjet. Cijeli stale katriya
tvojom je krivicom zbrisan s lica zemlje. Nije li to tok samoga Vremena koje sve
razara? Odravanje vaega roda, nastavak loze i posmrtni kola koji ovisi o
potomstvu sada ostaju na brizi Pandavama, a to vrijedi i za tebe i za Gandhari.
Nemojte ni ti, a ni Gandhari nositi u sebi mrnju na Pandave! Ti zna, monoruki,
kolika je Yudhithirina ljubav prema tebi. On zbog tebe i dan i no izgara u alosti
i ne moe nai mira srcu premda je samo unitio svoje zlotvore. Misao na tebe i
Gandhari ugasila je u njemu sve radosti.
Rekavi to Dhrtaratri, elnik Yadua okrenu se Gandhari pa poe njoj
govoriti: Subalina keri, ti to vri neuvene zavjete, sluaj to u ti rei: Sjea
li se, kraljice, onih rijei koje si preda mnom izgovorila nasred saborne dvorane,
rijei koje su bile sama pravednost i blagodat objema stranama? Rekla si: uj me,
bezumnie! Pobjeda je tamo gdje je i Pravda! Ali te tvoji sinovi nisu htjeli
364
365
vladara. Oni sioe sa svojih kola pa trkom dooe do kralja i posjedae oko
njega.
itei poput zmije i oiju punih suza, Dronin sin ovako ree najveem
kralju na zemlji: Nepobitna je istina da na svijetu nema niega postojanog kada ti,
tigre, lei sada na zemlji prekriven prainom. Jao, onaj koji je hodio nad glavama
svih katriya i bio pokropljen krunidbenom vodom sada lei na zemlji prekriven
prainom! Na svojemu putu vrijeme donosi mnoge obrate!
Kralj obrisa svoje oi rukama pa iznova zaplaka, a onda ree trojici junaka
kojima Kripa bijae starjeina: Reeno je da je podlonost smrti dosudio Tvorac.
Dobro je da sam i ja poginuo u boju uza sve one svoje roake i prijatelje. Vidim
da ste, nasreu, bar vi umakli iz mojega pokolja zdravi i itavi. Drago mi je da je
tako. Za mnom nemojte aliti. Ako Vede govore istinu, ja sam zasluio da
boravim u mnogim podrujima bezmjernoga blaenstva.
Dok je gledao ucviljenoga kralja okupana suzama, u Droninu sinu rasplamsa
se gnjev nalik na oganj sveopeg unitenja. Obuzet jarou, lomio je ruke i
glasom promuklim od plaa govorio: Moj je otac poginuo od ruke tih bijednika
koji su se sluili okrutnim obmanama, ali ni to me nije tako ljuto povrijedilo kao
ovaj jad u kojemu se ti sada nalazi! O kralju, sluaj moje rijei koje u sada
izgovoriti zaklevi se samom istinom, svim svojim milosrdnim djelima, svojom
vjerom i duhovnim zaslugama koje sam do sada stekao! Svojom silom danas u
pred samim Vasudevom sve Panale otpraviti u Yamino carstvo! Na tebi je, kralju,
samo da mi da svoje doputenje!
Kada u te Avatthamanove rijei, kralju zadrhta srce od radosti pa kaza
Kripi: Uitelju, nemoj oklijevati, ve mi donesi krag pun vode!
I prvak meu brahmanima poslua kraljevu naredbu i donese mu krag s
vodom, a kada prie tvojemu sinu, ovaj mu ree: Prvae svih brahmana, neka si
blagoslovljen, ako mi eli dobro, neka Dronin sin bude imenovan za
zapovjednika moje vojske. Ako kralj tako zapovijedi, i brahman se smije boriti,
pogotovo ako je ve prihvatio zakone katriya. Tako su ueni rekli u svetim
knjigama.
Kripa poslua kralja. Saradvatov sin postavi Dronina sina za vrhovnoga
zapovjednika Duryodhanine vojske. Kada se obred zavrio, Avatthaman zagrli
najboljega meu kraljevima i krenu odatle dok su sve strane svijeta odjekivale od
njegova lavljeg urlika. A Duryodhana ostade da tu, okupan krvlju, provede tu
stranu i neutjenu no.
366
Knjiga deseta
SAUPTIKAPARVAN
Knjiga o nonome prepadu
Kralj Dhrtaratra ree: Obistinile su se rijei plemenitoga Vidure! Jao,
Sanayo, moj ih sin ne htjede sluati! Govori to uinie Krtavarman, Kripa i
Dronin sin poslije pada mojega sina kojega neprijatelji oborie nepotenim
udarcem?
Sanaya nastavi: Oni nisu otili daleko. Ubrzo su uli u gustu umu prepunu
bujna drvea i puzavica. Zaustavie se da zakonae pod velikim banyanom s
tisuu grana, najveim drvetom u umi. Izmueni dobivenim ranama, junaci
ispregoe konje i obavie veernje molitve pa se opruie po goloj zemlji.
Sunce zamae iza gorja Asta i doe No, mati Svemira. Nebo se osulo
zvijezdama i planetima te nalikovae arenu tkanju i bilo ga je milina pogledati.
Sa svih strana dopirali su glasovi nonih stvorenja, a ona koja ive danju bijahu se
ve povukla na poinak. Avatthamanu nije dolazio san na oi. Tuga i osvetniki
gnjev nisu mu davali mira. Taj vitez monih miica osvrtao se naokolo i
promatrao stranu umu nastanjenu svakojakim stvorovima. Tada opazi da su se
na banyanovim granama smjestile tisue vrana koje bjehu tamo dole da provedu
no. I dok su ptice bezbrino spavale, Avatthaman primijeti golemu sovuljagu
zastraujueg izgleda, zelenih oiju i mrka tijela, velikoga kljuna i dugih, otrih
kandi. Huui jedva ujno, krilato se stvorenje priblii banyanovim granama i
stade na jednu granu, a onda pogubiteljica vrana poe ubijati pozaspale ptice
kidajui im glave i krila svojim otrim kandama i tako pobi mnotvo svojih
neprijatelja.
Gledajui taj nezaboravni prizor, Dronin se sin duboko zamisli pa ree sam
sebi: Ova me sova ui kako se ratuje! Doao je as da uinim ono za ime udim!
Bezbone Pandave i Panale ubie mi na prijevaru oca pa i sve njegove prijatelje
posmicae nepotenim i gnusnim nainom. Moemo i mi njih lako pobiti budemo
li ih iznenadili na spavanju. Znalci svetih knjiga uvijek prije odobravaju da se
neto uini na siguran negoli na nepouzdan nain. Prekrit u obiaje katriya i
ukaljati svoje ime, ma koliko me zbog toga budu osuivali!
I tako se neustraivi Avatthaman odlui da jo te iste noi pobije na
spavanju i Pandave i Panale. Donijevi tu odluku, on se jo jednom u sebi zakle
da e je provesti u djelo pa onda probudi svojega ujaka Kripu i Krtavarmana,
glavara Bhoa. Onako bunovni, oni sasluae to im govori, ali mu od stida nita
ne odgovorie.
Napokon se javi Kripa: uli smo sve to si nam kazao, snanoruki, ali uj i
ti sada mene: Nad svim ljudima vladaju dvije sile: Usud i Trud. Ako dobro
367
obraenu zemlju kia natopi na vrijeme, sjeme e ponijeti bogatu etvu. Tako je i
sa svakim ljudskim uspjehom. Katkada sudbina djeluje sama od sebe, ali ako se
ovjek ne potrudi, to ga dovodi u veliku bijedu. Ako netko na svijetu i uiva u
plodovima rada a da se sam nije nimalo potrudio, na to se uvijek gleda s
podsmijehom, a on postaje predmet svaije omraze. Na ovome svijetu nita se ne
moe uiniti bez truda. Tko radi sluajui savjete starijih, ubrzo e ubrati obilne
plodove. Onaj tko ne potuje druge i na njih se ne osvre, ve se, nagnan strahom,
strau ili pakou, upinje da uini ono to je naumio, brzo e se suoiti s
propau. Duryodhana bijae opsjednut zaviu i nije mogao sagledati budunost.
Nerazumno se upeo da uini ono to se nije dalo uiniti, ne sluajui mudre
savjete. Bio je zao od samoga svojega poetka, a i nas je snala ova nesrea jer
smo se poveli za tim podlim grjenikom. Sav ovaj uas sprio mi je um i, to vie
mislim, sve manje znam to nam je initi. Zato poimo Dhrtaratri i Gandhari i
plemenitome Viduri, a oni e nam rei to je pametno da sada poduzmemo.
Avatthaman je izgarao od silnoga jada i, poto ve bjee odluio poiniti
zlo, on ovako ree njima dvojici: Svatko pametuje po svome i drukije od ostalih i
svakome je vlastita pamet najmilija. Svatko misli da je najpametniji. Ljudska se
pamet uvijek nae u velikome iskuenju kada se suoi s ljutom nevoljom ili s
prevelikim blagostanjem. Ova nepojmljiva nesrea natjerala me je da donesem
odluku i kazat u vam to mi je na umu: Roen sam u asnoj brahmanskoj
obitelji, ali sam, na nesreu, posveen u obiaje katriya. Zar u smjeti pred
ljudima prozboriti i jednu rije ne budem li osvetio smrt svojega oca? Zato u,
potujui dunosti katriye, jo danas krenuti stopama svojega kralja i svojega
plemenitog oca. Pobit u svoje zlotvore koji e biti svi na jednome mjestu, a prvi
e pasti Dhrtadyumna! Kada danas pobijem i posijeem sve Panale, onda u s
veseljem napasti Pandave.
Kripa e na to: O junae neuvele slave, dobro je to ti u srcu buja elja za
osvetom i vidim da te ni sam gromovnik ne bi odvratio od toga. Ali ujutro emo ti
se pridruiti i nas dvojica, a sada skini oklop i spusti zastavu pa se noas odmori.
Sutra emo sva trojica napasti i pobiti zlotvore Panale i sve njihove pristae. Ti si
vrsni znalac nebesnikoga oruja, a nema sumnje da sam to i ja. Ovaj vitez iz roda
Satvata uvijek je pripravan za boj, a on je veliki strijelac. Ili emo pobiti estoke
Panale i s njima Pandave, ili emo i mi otii na nebesa!
Oiju zakrvavljenih od bijesa Avatthaman odvrati svojem ujaku: Zar moe
spavati onaj tko je u nevolji ili ovjek raspinjan gnjevom, ili pak onaj ije srce
uvijek snuje osnove kako stei blago, ili onaj kojega mui udnja? A mene mue
sva etiri uzroka! Zna li kako boli srce onoga kojemu su ubili oca! Moje srce dan
i no izgara! Ja ne mogu misliti o ivotu sve dok u boju ne ubijem Dhrtadyumnu!
Ubivi mojega oca, on je postao moja budua rtva, a i svi oni koji su uz njega.
Ali ako ih budu titili Vasudeva i Aruna, oni e biti nepobjedivi kao da su pod
368
svaki njegov hitac. Kada je istroio sve svoje oruje, on se napokon osvrnu oko
sebe i vidje da su sva nebesa ispunjena anarddaninim likovima. On se tada sjeti
to mu je govorio Kripa pa se okrenu ispunjen bolom i ree: Onaj tko ne slua
savjete svojih dobronamjernih prijatelja mora se i kajati kada ga snau nevolje
kao to, evo, sada mene snalaze! Orujem se ne napadaju domae ivotinje,
brahmani, kraljevi, ene, prijatelji, vlastita majka, uitelj, slab ovjek, maloumnik,
slijepac, zaspali ovjek, onaj tko je preplaen, tek probuen, luak, pijan ovjek
ili pak onaj koji ne zna da je napadnut. Tome su uitelji poduavali ljude jo od
pamtivijeka. Ovo stvorenje to preda mnom stoji ne moe se ni umom zamisliti.
Stoji tu nalik na uzmahnutu palicu boanske kazne i, nesumnjivo, to je plod moje
grjene namjere koju sam grjenim inom odluio provesti u djelo. Stoji preda
mnom da bi osujetilo moj grjeni naum. Sva je prilika da mi je sueno da
odustanem od borbe. Zato u potraiti zatitu svemonoga Mahadeve. On e moi
ukloniti palicu boje kazne s mojega puta!405
Dok je tako premiljao, Dronin sin sie sa svojih kola i pokloni se
Vrhovnome Boanstvu pa ree: Stavljam se pod zatitu Onoga koji se zove
Strani, Sthanu, iva, Rudra, arva, Iana, Ivara, Giria! Onoga koji ispunjava
elje i Tvorac je i Gospodar Svemira. Oistih svoju duu i nejak, kakav jesam,
iskazujem svoje oboavanje Unititelju trostrukoga grada i kao rtvu mu nudim
samoga sebe! Hvaljen si i hvale vrijedan! Ja Ti nudim svoj hvalospjev Tvojoj
slavi! to Ti naumi, ne moe se sprijeiti! Ja Ti nudim na rtvu najistije od
najistijeg, elemente od kojih je sazdano moje tijelo! Uto se, kralju, pojavi
pred njime zlatni rtvenik na kojemu je poigravao blistavi oganj koji obasjavae
sve etiri strane svijeta. Oko oltara stajahu nebrojena stvorenja, golema i
bljetavih usta i oiju, s mnogo nogu, glava, ruku i okiena mnotvom draga
kamenja. Svemirom odjeknue glazba i smijeh, krikovi i urlici i zaue se
odobravanja i pohvale Avatthamanu.
Dronin sin ne pokaza ni najmanje straha. Naoruan lukom i s rukavicama od
koe iguane na rukama, on ponudi Mahadevi sebe kao rtvu! Neustraivi i gnjevni
Dronin sin izgovori bogougodne mantre i svoju duu ponudi kao rtvu Ijevanicu.
Tim stranim obredom on oda poast Mahadevi ija su djela strahotna, a potom,
sklopljenih ruku, oslovi velikoga Boga: Sva su stvorenja u Tebi i Ti si u svim
stvorenjima. Tvoja su sva najznamenitija obiljeja: O Gospode, Ti si pribjeite
svim stvorenjima i ja oekujem da me primi kao rtvu jer ne mogu pobijediti
svoje zlotvore. Primi me!
Izrekavi to, Dronin sin pope se na rtvenik na kojemu je buktao oganj i,
rtvujui sebe, ue u plamenove. Gledajui ga kako stoji usred plamenova
nepokretan i uzdignutih ruku, boanski se Mahadeva, nasmijeen, pojavi pred
njime i ree:
405
Ovo je opet primjer gdje se strana Pandava i Panala povezuje s vinuistikim kontekstom, a strana
Kaurava sa ivistikim.
370
svoje djece i bez svoje rodbine? Kakva li jadna sudbina sada eka slijepoga
kralja? Mi emo neutjeni lutati ovom zemljom, sine Kurua! Gdje da naemo
sree i pokoja kada ti vie nisi meu nama? Kada susretne svojega uitelja,
najveega od svih strijelaca, pozdravi ga i reci mu, kralju, da je Dhrtadyumna
poginuo od moje ruke. Izgrli umjesto mene sve one slavne kraljeve koji su prije
tebe stigli na nebesa.
Avatthaman ga jo jednom promotri pa ree: Duryodhano, ako u tebi ima
jo malo ivota, sasluaj vijest koja e ti razveseliti srce: Na strani Pandava
preivjela su samo sedmorica, a na naoj su ostala jo trojica. Od njih je jo ivo
samo petoro brae, Krina i Satyaki. Od moje osvetnike ruke pali su svi
Draupadini sinovi, svi Dhrtadyumnini sinovi, sve Panale i ostatak Matsya. Sve
sam ih pobio noas na spavanju i Pandave vie nemaju djece. Pobio sam u
njihovom taboru sve pozaspale ljude i ivotinje!
Kada je uo te rijei koje bjehu tako drage njegovu srcu, Duryodhani se
razbistri svijest i on polako otvori oi pa, borei se za dah, s mukom izusti:
Avatthamane, ti si uz Kripinu i Krtavarmanovu pomo uinio za mene ono to ni
veliki Bhima, ni silni Karna, pa ni tvoj otac nisu mogli uiniti. Sada se osjeam
kao Indra, gospodar bogova! Sada zbogom svima! Neka vas svu trojicu prati
srea. Sve u vas opet vidjeti kada se budemo sastali na nebesima!
Rekavi to, gospodar Kurua dahnu zadnji put i dua mu ode put nebesa, a
tijelo ostade na zemlji.
Trojica vitezova izgrlie jo jednom paloga kralja i stajahu tako neko
vrijeme gledajui ga netremice, a potom se popee na kola. Jo uvijek sluajui
tubalice Dronina sina, ja se, kralju, u osvit dana zaputih prema gradu. Eto, tako
propadoe silne vojske Kurua i Pandava. Taj pokolj bjee nevien i straan, a
dogodio se zbog tvoje loe vladavine. Kada je tvoj sin otiao k nebesima, mene je
obuzeo neizmjeran jad, a duhovni vid koji mi bijae podario rii danas mi se
pomraio.406
Onda Vaiampayana nastavi svoje kazivanje: Kada proe ta no,
Dhrtadyumnin koija donese Yudhithiri glas o stranome pokolju koji se zbio u
nonim satima i na kraju ree: Od cijele one sile ja sam, gospodaru, jedini
preivio. Najedvite jade izvukao sam ivu glavu u trenu kada Krtavarmanu bijae
popustila panja.
Ma koliko da je bio izdrljiv, Kuntin se sin sruio na zemlju kada u vijest o
pogibiji svih svojih sinova. Priskoi mu Satyaki i doeka ga u zagrljaj, a naoe
se tu i Aruna i Bhimasena i blizanci pa ga prihvatie na svoje ruke. Kada Kuntin
sin doe k sebi, poe jadikovati u teku kolu, ali su se njegove rijei teko
razumijevale: Jao, mi ve pobijedismo svoje zlotvore, a na kraju smo ipak mi
pobijeeni. ini mi se da je bijeda krajnje blagostanje, a da je blagostanje najgora
406
Eto, tako s Duryodhaninom smru svrava Sanayina pjesma o velikoj bici. Dalje pripovijedanje nastavlja
Vaiampayana sam.
374
375
Maghavant "Dareljivi" jest Indra, a ambara je jedan od monih protivnika koji su mu podlegli.
376
377
Uini onda tako odvrati Vyasa ali nemoj nita vie poduzimati!
Poalji to oruje u maternice njihovih ena i zaustavi se!
Kada Vyasa to ree, Dronin sin baci oruje koje ve bjee podigao, i ono
pade u utrobe ena Pandava. Slavni je Krina znao da e se ovo dogoditi pa
veselo ree Droninu sinu: Dok je kraljevna Uttara boravila u Upaplavyi, neki joj
je poboni brahman prorekao ovako: Kada loza Kurua bude bila istrijebljena, ti
e roditi sina i on e nositi ime Parikit. Rijei e se ovoga bogougodnika
obistiniti jer e Pandave imati unuka koji e produiti njihovu lozu i bit e mu ime
Parikit.
Na to e gnjevni Dronin sin: To to ti, Krino, govori, govori iz svoje
naklonosti prema Pandavama, ali se ipak ne moe obistiniti. Moja rije ne moe
biti la! Ovo moje oruje past e na zametak u utrobi Viratine keri!
A Vasudeva mu odgovori: To mono oruje nee udariti uzalud. Zametak e
umrijeti, ali ja u ga ponovno oivjeti i on e poivjeti jo mnoge godine! Kada je
pak rije o tebi, svi te mudri ljudi poznaju kao kukavicu i bijednoga grjenika.
Uvijek si inio zlo, a sada si postao i djecoubojica. Zato e morati ispatati! Tri
tisue godina lutat e zemljom bez ikoga svojega i nee moi ni s kime
progovoriti nijednu jedinu rije! Lutat e raznim zemljama sam i bez druga i
meu ljudima ti nee biti mjesta. Oko tebe e se iriti zadah gnoja i krvi i tvoje
stanite bit e nepristupane gudure i turobne movare. O grjenie, lutat e
zemljom nosei na sebi teret svih bolesti, a junaki e Parikit odrasti, pouiti
Vede i drati bogougodne zavjete, a sva e oruja primiti od aradvatova sina.
Kada stekne znanje o najmonijem oruju, prihvatit e se dunosti katriye i
vladat e kao pravedni kralj zemljom ezdeset godina. Premda je spaljen silom
tvojega oruja, o najpodliji meu ljudima, vidjet e silu moje istine i mojega
isposnitva!
Tada doda Vyasa: Poto si izvrio taj okrutni in i nisi nas posluao, a vlada
se po katriyskim obiajima kao da nisi bio roen u estitoj brahmanskoj porodici,
obistinit e se rijei Devakina sina.
A Avatthaman odgovori: Neka se obistine rijei najslavnijega prvaka meu
ljudima. Od svih ljudi na ovome svijetu ja sam odabrao da ivim s tobom, sveti
ovjee!
I tako Dronin sin tuno preda svoj dragi kamen i pred njihovim oima zaputi
se u umu.
Poto tako pobie i kaznie sve svoje neprijatelje, Pandave postavie
Govindu na elo, a uz njega Vyasu i Naradu te, ponijevi sa sobom dragulj s
kojim se Avatthaman bijae rodio, urno pooe onamo gdje je sjedila
bistroumna Draupadi drei se svojega zavjeta prave.
Prili su kraljici utonuloj u tune misli pa Krina i Pandave posjedae oko
nje. Bhima joj prema kraljevoj elji preda nebeski dragulj i kaza joj: Ljubazna
gospo, ovaj je dragulj tvoj! Pobijeen je ubojica tvojih sinova. Sjea li se,
379
380
Knjiga jedanaesta
STRIPARVAN
Knjiga o enama
Vaiampayana ree: Izgubivi stotinu svojih sinova, ucviljeni i neutjeni
kralj Dhrtaratra bijae nalik na drvo posjeenih grana. Od sve te strahote on kao
da bijae onijemio. Bistroumni Sanaya doe pred kralja pa ga oslovi i ree:
Zato se preputa tugovanju, kralju? alost niemu ne slui. Izginulo je
osamnaest akauhini sve valjanih boraca. Zemlja je opustjela i gotovo se sasvim
ispraznila. S raznih strana i iz raznih krajeva doli su ovamo kraljevi da se ujedine
s tvojim sinom i tu poloili svoje ivote. Naredi neka se pripreme posmrtni obredi
za tvoje sinove, unuke, rodbinu, prijatelje i uitelje, onako kako to nalau obiaji.
Silni Dhrtaratra, koji je ostao bez ikoga svoga, na te rijei najednom pade
kao drvo oboreno vjetrom, pa poe tugovati: Nato e mi sada ivot kada vie
nemam ni roda ni prijatelja! Sada sliim na bolesnu pticu polomljenih krila!
Nemam kraljevine, ni rodbine, ni oinjeg vida, i trne moj sjaj nad Zemljom kao
nebesko svjetlilo koje se gasi. Dobro me je Krina savjetovao: Dajte Pandavama
makar pet sela, a tvoj sin neka vlada cijelom zemljom! Ja, slaboumnik, nisam ga
posluao i sada to moram ovako ljuto ispatati. Mora da sam strano grijeio u
svojemu prijanjem ivotu kada mi je Svevinji odredio da ovako trpim. Na svoj
Zemlji nema jadnijeg stvora od mene! Kada je ve sve tako, neka me onda
Pandave vide kako jo danas odlazim u Brahmanovo carstvo!
Sanaya je pokuavao rijeima ublaiti njegov bol: Ne tuguj, gospodaru! Ti
si sluao tumaenja Veda i sadraje mnogih svetih spisa koje su ti kazivali starci.
Poput britka maa ranilo te tvoje vlastito otroumlje. Tvoj je sin od cijeloga
svijeta stvorio sebi neprijatelje. Onaj tko vidi samo med, a ne vidi zamke, nai e
propast zbog pohlepe za medom. Sveti spisi ne odobravaju to suzama kupa lice,
a nee to pohvaliti ni mudri ljudi. Te suze poput vatrenih iskara peku mrtve za
kojima se liju.
Onda se javi veleumni Vidura: Ustaj, kralju! Zato lei nauznak? Priberi se,
kralju! Svako ivo bie ima svoj kraj i sve to se podie sigurno e i pasti.
Sjedinjenje e se dovriti diobom, ivot se zavrava smru. I onaj tko se ne bori
moe izvui ivu glavu, ali kada nekome kucne sueni as, nee se spasiti!
Stvorenja najprije ne postoje, pa onda, u jednome razdoblju, postoje, da bi potom
opet nestala. ega tu ima za tugovanje? Smrt niti voli niti mrzi. Ako je vjerovati
svetim knjigama, svi koji su izginuli doekali su najslavniji kraj ivota. Doli su
iz nepoznatih predjela i sada su opet postali nevidljivi. Niti su oni tvoji, niti si ti
njihov. Zato onda aliti za njihovim nestankom? Ubijeni odlazi u nebesa, a onaj
tko je ubio stekao je slavu. Nama i jedno i drugo donosi velike zasluge. Pouzdaj
381
velikana. Onaj tko to naui, kralju, i dri se Istine, prolazit e svim stazama. 411 Ni
junatvo, ni blago, ni prijatelji, ni dobronamjernici ne mogu izlijeiti ovjeka od
alosti tako sigurno kako to moe samoobuzdanost due. Kralju, onaj tko uspije
svako stvorenje uvjeriti u svoju dobrohotnost, dospijeva u najvie predjele do
Vinuove stope, a taj se plod ne moe ubrati ni tisuom rtava ni svakodnevnim
postom.
Dugo su oni tjeili kralja koji doista bjee u jadnome stanju, a onda mu
progovori Vyasa: Silni Dhrtaratro, sluaj to u ti rei: Jednom sam stigao u dvor
Gospoda Indre i samo ugledao Zemlju u njezinu tjelesnom obliju. Ona bjee
dola pred bogove s posebnom namjerom. Stala je pred njih i rekla: Obeali ste da
ete za mene uiniti ono to sam vas molila, da ete mi olakati nepodnoljiv teret
stvaranja! Na to joj Vinu, kojega oboavaju svi svjetovi, odgovori pred
cijelim saborom bogova: Najstariji od stotine Dhrtaratrinih sinova, po imenu
Duryodhana, izvrit e ono to si naumila. Na polju Kurua okupit e se zbog
njega svi junaci i, uvjebani da ubijaju, oni e jedni druge pogubiti otrim
orujem. U tom e se boju, boginjo, zasigurno, olakati tvoj teret. Razumije li
sada, kralju, da je tvoj sin Duryodhana bio jedan dio Kalija, roen je da bude
uzrokom opega pokolja.412 I mnogi su se drugi kraljevi rodili na zemlji da bi
potpomogli in razaranja. Na Pandavama nema nikakve krivice zbog onoga to se
dogodilo. Tvoji su sinovi bili zli 413 i oni su poinili taj pomor na Zemlji. Narada i
ja smo jo onda na kraljevskome posveenju u potaji izvijestili kralja Yudhithiru
o svemu to e se dogoditi i on se trudio da ouva mir s Kuruima. Ali, ne moe se
izbjei ono to bogovi odrede!
Znaj zato da je sve to se zbilo djelo neumitne sudbine pa zbog moje
zapovijesti i iz obzira prema Pandavama nastavi nositi breme svojega ivota. Ako
bude tako poivio, tvoja e se slava proiriti svijetom i moi e stei znanje o
svim svojim dunostima, a imat e na raspolaganju i dosta godina da stekne i
isposnike zasluge.
Kralj Dhrtaratra sasluao je rijei presvijetloga Vyase pa se zamisli, a
potom mu odvrati: O najbolji od ponovno roenih, preteko je breme moje boli.
Osjetila me esto izdaju i teko mi je podnositi sebe samoga. Ti si rekao da su
tako odredili bogovi i ja se neu rastaviti od ivota. ivjet u i radit u ne
preputajui se alosti.
Kada u te njegove rijei, Vyasa istoga asa nestade.
411
Tu su izostavljena dva pjevanja sa uvenom paprabolom o ovjeku u bunaru koji u smrtnoj opasnosti jo
udi za okusom meda. v. npr. Katii, Stara indijska knjievnost, str. 115-116.
412
Kali je duh gubitnikoga zgoditka na kocki i duh kaliyuge koja nastupa. Time se moe ponovno aludirati i
na ulogu akunijeve i Duryodhanine prijevare na kockama u sabornici, i na istobitnost bitke i igre kockama kao
bojega suda.
413
"Zli": dur-atmanas; time se tumaenjem "redaktora" Vyase razjanjava i takva stilizacija imena
Dhrtaratrinih sinova u epu da poinju s dus-/dur-''zlo-, teko-...": Dur-yodhana, Du-asana, Dur-mukha itd.; pa
i jedina ki, ena ayadrathe, zvala mu se Duh-ala.
383
Onda se opet javi Sanaya: Kraljevi mnogih naroda koji su doli s raznih
strana, kralju, svi odoe u predjele mrtvih, a s njima su tamo i tvoji sinovi. Naredi
da se pripremaju posmrtni obredi za tvoje sinove, unuke i oeve, kako to ve
dolikuje.
Te strane rijei opet oborie kralja s nogu i on leae kao da je bez ivota.
Vidura ga je opet bodrio i tjeio i kralj onda ree: Dovedi odmah Gandharl i sve
gospe Bharata zajedno s Kunti.
Dooe kraljica Gandhari skrhana svojom alou i s njome Kunti i sve
obudovjele kraljevne i ojaene majke pa, kada spazie sijedoga vladara, roditelja
izumrlog plemena, iznova se probudi njihov jad i opet im suze umie lica. Dobri
je Vidura svakoj priapnuo neku utjehu dok im je pomagao da se popnu u kola pa
onda svi napustie dvor.
Kada su se pojavile pred narodom kraljevske udovice, koje do toga dana
teko da su i pred bogovima pokazale svoja lica, vriska i pla zaue se iz svakog
doma Kurua. I djeca su plakala pokraj svojih majki. Dvorske su gospoe,
raspletenih kosa i odbacivi sve svoje ukrase, prolazile ulicama nalik na koute
bez svojega podvodnika. Svaka je, neutjena, oplakivala svojega milog pokojnika.
Kraljice pod velom i srameljive djevojke, koje nekada zazirahu od oka naroda,
prolazile su sada gradom ne mislei na stid ili ustezanje. Nekada su jedna drugoj
njeno utirale suze i zbog najmanje boli, a sada, pod bremenom zajednike tuge,
ne mogahu jedna za drugu rei ni jedne jedine utjene sestrinske rijei.
Idui pred etama ena koje su jedikovale, utonuo u duboku i neprebolnu
tugu, izaao je vladar Kurua na vanjska gradska vrata, a za njime pooe graani
Hastinapure i mnogi obrtnici. Sveopa je tubalica odjekivala na sve strane, a
nebo je odgovaralo jekom. Nalikovalo je to na zavretak yuge i pribliavanje
sudnjega dana.
I Yudhithirino srce bijae ispunjeno strepnjom i ojaeno pogibijom
Dhrtaratrinih sinova. Okruen svojom braom on poe svojemu stricu, a za
njime su ili vitezovi Krina i Yuyudhana, Yuyutsu i kraljevna Draupadi koja
izgarae od boli okruena gospama Panala.
Probivi se kroz gomile uplakanih i ucviljenih ena koje su ga optuivale,
snani se Yudhithira pokloni stopalima svojega najstarijeg strica. Poto su ga
pozdravili kako to nalau obiaji, Pandave mu se javie svaki svojim imenom.
Uzrujani Dhrtaratra zagrli, usteui se, najstarijeg Panduova sina, ali ga bol zbog
pogibije njegovih sinova, kojoj uzrok bijae Yudhithira, nikako nije naputao.
Poto se zagrlie i malo pomirie, Dhrtaratra ojaena duha stane traiti oko sebe
Bhimu kao oganj i koji e spaliti.
Krina je slutio zlu kraljevu nakanu pa odvue Bhimu ustranu, a starome
kralju podmetnu eljezni Bhimin kip. Uhvativi svojim rukama Bhimin eljezni
kip, snani kralj Dhrtaratra zdrobi ga u komade mislei da je to pravi Bhima od
krvi i mesa. S kraljevih ranjavih prsa potee krv i on se srui na zemlju, ali ga
384
ueni vozar Sanaya podie rekavi mu: Ne ini to! Potom kraljev bijes uminu
i on doe k sebi pa od silna jada glasno zaplaka: Jao, Bhimo! Jao!
Vasudeva vidje da njime vie ne vlada neobuzdani gnjev i da se doista
raalostio mislei da je ubio Bhimu pa mu ree: Ne tuguj, Dhrtaratro! Nisi ubio
Bhimasenu. Zdrobio si eljezni kip. Vidio sam da te obuzeo gnjev i izvukao sam
Kuntina sina iz samih eljusti smrti. Tigre meu kraljevima, u tjelesnoj se snazi s
tobom nitko ne moe mjeriti. Zato sam i pripremio jedan od eljeznih kipova to
ih je nainio tvoj sin i njega sam ti podmetnuo umjesto Bhime. Bhimina smrt ne
bi ti donijela nikakva dobra. Gospodaru, tako nee oivjeti svoje sinove.
Onda dooe sluavke i oprae kralja, a kada i to bi gotovo pogubitelj
Madhua mu kaza: Ti si, kralju, itao Vede i druge svete spise, sluao si stare
povijesti i sve to se tie kraljevih dunosti. Uen si i mudar i ne uzmie ni pred
snagom ni pred slabou. emu onda sav taj gnjev kada je sve ovo to te snalo
samo plod tvojega vlastitoga grijeha? Nisi obuzdavao svoju duu, nego si
dopustio da tobom vlada Duryodhana. Osvrni se ve jednom na sve svoje
nepravedne postupke, a i na zla to ih je poinio tvoj sin! Panduovi sinovi
potpuno su neduni, a ti i on ste se tako surovo ponijeli prema njima.
Sve to mu je Krina govorio bila je prava istina. Na to kralj ovako odvrati
Devakinu sinu: Istina je, snanoruki! Oinska ljubav bjee me zavela sa staze
pravednosti. Srea je da mi Bhima nije doao u zagrljaj. Sada u meni vie nema ni
gnjeva ni groznice i ja doista elim zagrliti srednjega junaka meu Pandavama.
Sada kada vie nema ostalih kraljeva, a nema ni moje djece, sva moja srea i
blagostanje ovise o Panduovim sinovima. I stari kralj izgrli vrsne kraljevie
Bhimu i Dhananayu, a potom i Madrine sinove te plakae tjeei ih i
blagoslivljajui.
U svojemu prevelikom jadu bezgrjena je Gandhari premetala po sjeanju na
koji je nain pravedni kralj Yudhithira pobio sve svoje neprijatelje te odlui da ga
prokune. Satyavatin sin Vyasa prozreo je njezinu zlu namjeru pa uze na sebe
dunost da je jo u zaetku od toga odvrati. Oistio se svetom i svjeom
Ganginom vodom i, poto bijae kadar da svakamo stigne brzinom uma, on doe
pred nju. Svojim duhovnim okom mogao je prodrijeti u srce svakoga stvorenja
samo ako svoj um usmjeri na njega. On se pojavi tu u elji da uini dobro
svakome stvorenju pa oslovi svoju snahu: Nemoj iskoristiti ovu priliku da bi
izrekla svoje prokletstvo. Bolje e je iskoristiti ako pokae svoju spremnost da
oprata. Ne mora se srditi na Pandave, o Gandhari. Zauzmi se za mir i dobru
volju. Obuzdaj rijei koje su ti ve na usnama. Tvoj te sin molio da ga blagoslovi
i poeli mu pobjedu, a ti si mu odgovorila: Tamo gdje je pravda, tamo je i
pobjeda! O Gandhari, ja se ne sjeam da je i jedna jedina tvoja rije bila neistina,
pa zato i sada ne bi to potovala? Pobijedi nepravdu ti koja poznaje pravdu, jer
pobjeda je tamo gdje je i pravda!
385
najljepe od svih djevojaka uvale miran san ovome junaku. Njegovu naklonost
mnogi su kraljevi stekli nadmetanjem, a sada je mrtav i, dok tako lei, oko njega
ue mrski leinari. Najljepe djevojke hlad su mu pravile svojim lepezama, a
sada nad njime mau samo krila gadnih strvinara. Ovaj bezobzirni, lakoumni,
nerazumni kraljevi Bharata prezirao je mudroga Viduru i roenoga oca. Sada
mrtav lei na ovome polju zato to nije posluao starije. Jo donedavno gledala
sam, Krino, cijelu ovu zemlju prepunu slonova, konja i goveda, i Duryodhana je
vladao nad njome, a sada je gledam, moni ratnie, kako njome opustjelom drugi
gospodari. to e mi jo ivot, silni Madhavo: Pogledaj taj prizor to mi srce puni
neizmjernim jadom! Gledaj lijepe gospe kako ucviljene sjede pokraj mrtvih! Kada
njih pogledam, obuzima mi srce jo crnja tuga od tuge za sinom kojega prvog
rodih. Pogledaj, Krino, Lakmaninu majku, prelijepu gospou raskonih bokova,
nalik je na divni rtvenik od zlata. Dok je on ivio, otroumna kraljevna nalazila
je mnoge slasti u zagrljajima svojega gospodara. Zato se u meni srce ne raskide
kada vidjeh mrtvog svojega milog unuka? Bezgrjena gospa sad grli glavu sina
oblivenu krvlju, onda uri do mrtvoga mua da i njega, tuna, opet pomiluje, a
sve opet skree pogled na premiloga sina. Ledi mi se srce dok ih tako gledam! Jo
je straniji prizor svih tih nesretnica koje oplakuju mrtve mueve negoli pogled na
mojega mrtvog sina. Njihove se noge bijahu naviknule da gaze terase kraljevskih
dvorova, a sada hodaju krvavom movarom. Malaksale su od bezmjerna jada i s
mukom tjeraju drske grabljivice s tijela svojih milih pokojnika. Krasna su im lica
nalik na lopoe koji su uvenuli od vrela sunca. Lee na zemlji klonule od plaa ili
tumaraju bez ikakva cilja preko olupina i mrtvih tjelesa.
Gledaj, Govindo, ovo strano polje! Gle, eno titova, i na svakome
stotinu mjeseevih lica, zastave blistave kao jarko sunce, oklopi, kacige, kako se
rasuti po zemlji blistaju nalik na tisue rtvenih ognjeva u koje nalijevaju topljeno
maslo. Eno, tamo spava, zauvijek usnuo, moj sin Duasana kojega je ubio
Bhima! Bhima se napojio njegovom krvi! Sustie ga grozna i okrutna kazna jer
nije sluao moje opomene. Rekoh mu, Krino, a i Duryodhani: Sinovi moji,
nemojte sluati mrskoga akunija! Znajte, va je ujak pokvarene due i uvijek mu
je u mislima razdor. Bjeite od njega i ne oklijevajte, ve se odmah izmirite s
Pandavama! Jao, sve moje rijei bijahu uzalud, moj se sin nije osvrtao na njih.
Nalik na otrovnicu koja prijeti biku, vrijeao je Bhimu otrovom svojih rijei!
A eno ovdje, usred onih slonova stradalih u boju, lei moj sin Vikarna
unakaen, nalik na mjeseinu meu oblacima. Rije mu se tovala i meu
mudrima, a sada njegova mlada udovica nemonom rukom tjera strvinare to se
bacie na njegovo tijelo. Proboden je mnogim dugakim kopljima i vitim
strijelama, ali ga ljepota nije napustila. Eno ga, Durmukha, pogubitelj mnogih
protivnikih eta, sada spava na zemlji, a lice mu je i sad okrenuto onamo odakle
mu je priao neprijatelj. Rastavio ga je s duom silni Bhimasena, vrei svoj
389
zavjet. Pogledaj, Krino, samo mu je pola lica ouvano! Drugu polovicu prodiru
grabljivice! Lijepo mu je lice, ali sada je kao Mjesec u prvoj etvrti.
Mlaahan i naoit, moj sin Vivimati, njega su uvijek posluivale
najljepe gospe, spava, Madhavo, u eninome prahu. Njega sada dvore grozni
leinari.
Tamo vidim, Krino, kako blista mladi Arunin potomak, jer silnoga
junaka nije pomraila ak ni strahovita smrt. Dini Abhimanyu poput ljutoga lava
pade neustraiv, pogubivi mnoge, poto sam ostade usred vojske mojega sina.
Viratina kerka, Arunina snaha, premila nevjesta neusporedive ljepote, narie
nad njime satrvena bolom milujui ga njeno svojom malom rukom. Proe i to
vrijeme kad je umna i krasna nevjesta, kuajui opojnoga zaslaenog vina,
srameljivo grlila svojega gospodara, ljubila lice Subhadrina sina koje bijae
lijepo kao cvijet lopoa. Skinula je oklop od suha zlata to je pokrivao krvlju
okupano muevo tijelo i uprla je oi u njega. Gledajui njega, tebi se obraa!
Sluaj je, Krino!
O lopoooki, ovaj junak ima oi kao tvoje, a, evo, mrtav je. Po moi i
snazi, a i po junatvu, tebi je ravan, bezgrjeni Krino. Pa i po ljepoti nalikuje
tebi, a sada je usnuo tu, na goloj zemlji. Neprijatelji su mu prikratili ivot.
A sada, Krino, zbori svojem muu: Ti si odrastao u svakom obilju, na
mekim koama jelena obiavao si se bezbrino odmarati. Jao, zar ti tijelo ne
osjea bol dok tako lei na tvrdu bojitu? Rairivi svoje silovite ruke to ih
krase grivne i tvrdi oiljci od ilava luka, ti mirno poiva, moj gospodaru, kao da
si, umoran, stigao s vjebalita. Vidi li da plaem, gospodaru, zar da nijedne
rijei ne ujem od tebe? Ne sjeam se da te iime povrijedih. Zar ostavlja
potovanu Subhadru i svoje starije, nalik na bogove, i mene jadnicu shrvanu
alou?
Promotri, Krino, tunu siroticu to skuplja uvojke natopljene krvlju i na
krilo mee tu prekrasnu glavu svojega gospodara, pa mu i dalje govori kao da je
jo iv: to li su mislili veliki ratnici dok su tebe mladoga stezali u obru i, meni
na alost, mirno pogubili? Kako je tvoj otac, proslavljeni junak, mogao trpjeti
breme svojega ivota poto te je ovdje ugledao mrtvoga, ubijena zdruenim
snagama gomile? Ni cijelo kraljevstvo, ni poraz zlotvora nee Pandavama donijeti
radosti sada kada tebe nema meu njima. Obuzdavi osjetila i vjerna vrlini, i ja u
uskoro dospjeti u nebo i u blaenstvo to si ga junaki stekao orujem. Zatiti me
tada, vrsni junae! Ali ja, nesretnica, ne mogu umrijeti da bih se s tobom sastala
na nebu, a za tim udim otkako te na bojitu spazih mrtva. Moj prekrasni muu, ti
e na nebu susresti divne nebesnice i srca e im burno zaigrati od tvoje ljepote,
od umilna smijeka i ljubaznih rijei. Subhadrin sine, dospio si sada u one
predjele u kojima boravi samo pravednik i apsarasi su ti sada drubenice.
Nauivat e se njihove miline, ali sjeti se kadto i moje dobrote. Bjee nam
390
sueno da na ovome svijetu naa veza traje samo est mjeseci, jer, evo, u
sedmom, tvoj ivot ugasnu, moj veliki junae!
Krino, gledaj tamo, jadne ene Matsya iz kraljevskoga doma s mukom
odvajaju kraljevnu Uttaru da zaustave njezine strane jadikovke, a njihova je
muka jo stranija i stalno nariu za kraljem Viratom. Osakaen stranim
Droninim orujem, on lei nauznak i okupan krvlju. Radosno grakui, nad njime
se viju jata gavranova.
Eno ga gdje lei siloviti Karna, nenadmani strijelac, nalik na oganj usred
krvave bitke. Svojom ga je silom ugasio Partha. On bijae zatitnik Dhrtaratrina
neposlunog sina. Grabljiva stvorenja piruju nad njime i od njega nije mnogo
ostalo. Tuan prizor! Slii na pun mjesec poslije sedam dana.
Vidi ayadrathu kojega je titio znameniti Drona! Ubi ga Aruna da
izvri zavjet nakon to se probi kroz svih jedanaest akasuhini te goleme vojske.
anarddano, taj je ayadratha zasluio da ga pogube Pandave jo davno, kada
bijae uz brau Kekaye dok su otimali slavnu Draupadi! Za ljubav Duale, jedine
mi keri, bilo mu je oproteno. Zato se, Krino, ne sjetie da opet ukau milost
mojoj jedinici? Zar ima crnje nesree od moje? Moja je mlaahna ki sada
udovica i sve moje snahe ostae udove. Moja mezimica vie se ne plai, nego
oajna tri na sve strane traei glavu svojega milog mua.
Tamo lei alya, ujak Nakulin, proboden u boju rukom pobonoga,
vrloga Yudhithire. On je upravljao Karninom koijom, a svojim jezikom bijae
nastojao zauzdati i smanjiti Karninu hrabrost, kako bi pobjedu dao Pandavama.
Jao, vidi mirno alyino lice, podobno Mjesecu, s oima poput latica lopoa!
Vrane su mu iskljuvale lijepe oi, a jezik je kralju ispao iz usta i kidaju ga ptice
mesoderke!
Gledaj tamo, Krino, to antanuov sin lei na poljani, znameniti vitez sjajan
kao Sunce. Opruen na zemlji, on je nalik na Sunce koje padne s neba kada doe
kraj yuge! Ognjem svojega oruja sagorijevao je svoje protivnike u tome okraju.
Taj slavni bojovnik bijae nalik na Sunce usred nae vojske, a sada lei poput
Sunca na zalasku. U boju bez premca, pravednike due, znalac svih dunosti a
njegovo znanje obuhvaa dva svijeta, i zato, Madhavo, antanuov sin jo uva
dah ivota poput besmrtnika. On sada lei oboren strijelama i meni se ini da na
ovome svijetu nema vie nikoga tko je ravan njemu i tko e ponoviti njegova
junaka djela.
Eno, vidi Dronu, prvoga meu brahmanima! Arunin, a i Satyakijev
uitelj, lei na bojitu, a uio je i sve Kurue redom. Panduov je sinak njegovom
milou mogao initi sve one pothvate koji slie na udo. Uitelja su napustile
ivotvorne sile! Mnogi isposnici upletenih kosa alosni posluju uz Dronino tijelo
u sjajnome oklopu prepunom procijepa to ih je Dhrtadyumna otvorio strijelama.
Tu je slavna Kripi, krhka i nesretna. Ucviljena gospa trudi se da spremi posljednje
obrede za tijelo svojega mua, stradaloga u boju, a njegovi uenici iz kaste
391
392
prepusti. ena iz kaste ponovno roenih donosi na svijet djecu da budu isposnici,
krava raa potomstvo da nosi terete, kobila raa drijebad da budu vrsni trkai,
ena iz kaste udra raa jo jednoga slugu, ena vaiya raa jo jednoga uvara
stada, ali kraljevna poput tebe raa sinove da ginu u boju!
Gandhari saslua nemilu besjedu dok joj je srce rastrzala alost i ne prozbori
ni jedne jedine rijei. Mudri kralj Dhrtaratra suspregnu u sebi bol to se raa iz
zaluenosti pa upita pravednoga kralja Yudhithiru: Koliko je onih koji padoe u
boju, a koliko ih je iz njega iznijelo ivu glavu?
Yudhithira mu odgovori: Milijardu est stotina ezdeset milijuna dvadeset
tisua ljudi palo je u boju. Junaka koji se spasie ima dvadeset etiri tisue sto
ezdeset i pet.
Dhrtaratra nastavi: Nai se ljudi moraju pobrinuti da spale tijela svih
poginulih junaka uza sve obrede koji su propisani i bez obzira na to imaju li
prijatelje ili nemaju, jer to bismo s onima koji nemaju nikoga da se pobrine za
njih, niti imaju svoj sveti oganj? Mnoge su dunosti koje ekaju na nas.
Potom veleumni Kuntin sin sazva sveenike Sudharmana i Dhaumyu, sutu
Sanayu, mudroga Viduru i sve sveenike, druge sute i svoje vlastite sluge pa im
naredi: Pripremite tisue posmrtnih obreda, i to kako valja i dolikuje, tako da od
poginulih nijedan ne propadne zato to nema koga da se pobrine za njega!
Spretni Vidura i svi ostali pourie da izvre nareenje i nabavie sandal i
aloju i druge vrste drveta koje se upotrebljavaju za ovakve prilike, i mirisna ulja,
topljeno maslo i mirise. Skupie skupocjene svilene haljine i ostalu odjeu, i
velike gomile suha drveta, olupine kola i svakakvo oruje i sagradie pogrebne
lomae, pa ih potpalie bez urbe i uza sve obrede.
Poloie na njih kraljeve i prineve, sve plemenite ratnike, po redu i
starjeinstvu i izlie potoke topljena masla i lomae se razbuktae. Stotine i tisue
kraljeva primie tada posmrtne obrede. Te noi sva stvorenja bijahu oamuena od
silne glasnoe pjevanja svetih Veda i od tubalica, a potrebne vatre buktjele su
bljetave i bez dima, nalik na blistave planete na nonome nebu. Ljudi i narodi,
bezimeni i bezbrojni, iz svakoga dvora i vojnoga logora, izdaleka skupljeni, s
istoka i sa zapada, bijahu poslagani na tisue gomila. Svijetlilo je tisue ognjeva
dok su za njih obavljani posljednji obredi, kako to bijae naredio kralj Yudhithira
i kako je to izvrio ueni Vidura.
Kada od mrtvih ostade pepeo i dovre se sveti obredi, Dhrtaratra i za njm
Yudhithira polako krenue k obali Gange.
Poto stigoe na blagoslovljenu Gangu, punu svete vode i okruenu
jezerima, visokih obala i prostranih sprudova, oni poskidae svoje ukrase i
svukoe gornju odjeu, opasae i pojaseve. Dooe onamo i uplakane udovice i
majke bez sinova shrvane tekim bolom da izliju rtvu Ijevanicu svojim oevima,
muevima, sinovima, unucima, brai i da obave svete obrede to ih duguju svojim
prijateljima izginulim u stranome boju. Gangine obale postadoe pristupane na
393
svakome mjestu jer vojska ojaenih bijae tako velika da njihovi koraci napravie
putove koji su s vremenom opet zarasli. Sprudovita obala velike rijeke, prostrana
kao more, i naseljena tim uplakanim mnotvom, pruala je prizor neizmjerne
patnje.
A kroz Kuntine grudi razlijevao se val najgorega jada dok je svoju tajnu
povjeravala svojoj ucviljenoj djeci: Sinovi moji, onaj strijelac bez premca, straan
na svojim ratnim kolima, onaj to je uvijek spominjan kao Radhin sin, koijaev
sin, blistao je poput samoga Surye dok je satirao svoje protivnike, onaj koji ni
pred vaim najveim ratnicima nikada nije pokleknuo niti je ikada ustuknuo pred
opasnou, onaj to je dao ivot, ali ne i ast i, stekavi slavu svojim umiranjem i
posljednji zavjet savjesno izvrio, on bijae moj prvoroeni sin! Njemu, sinovi
moji, prinesite prinose. Karna je bio va asni najstariji brat, a bog Sunca mu je
bio otac.
Kada Pritha to ree, braa zajecae od te nove muke, crnje i gore od svih
dosadanjih muka. Pritisnut estokom patnjom i itei kao zmija junaki
Yudhitira ree svojoj majci: Zar onaj Karna koji bijae kao more kojega se valovi
sastoje od otrih strijela, oko ijega se stijega uvijek stvarao vrtlog, a pljesak je
njegovih aka pucao kao grom, zar onaj Karna pred kojim nije smio stajati nitko
osim Arune, zar on da bude tvoj moni potomak? Kako si ga, majko, mogla
sakriti, zar se oganj moe sakriti skutima? Nita manje nisu Kurui hvalili Karnu
nego to samo mi hvalili Arunu. Zar tvoj sin da bude prvi od monih ratnika,
prvi od strijelaca, moan da se odupre svim zemaljskim kraljevima? Zar da nam
taj veliki ratnik bude najstariji brat? Jao, naa je propast plod tvoje utnje!
Karnina je smrt bolno pogodila sve nas, a i nae prijatelje. ak ni Abhimanyu
kojega je smrt otela od jadne Subhadre, ni smrt kraljevia to ih je rodila ponosna
Draupadi, ni svi prijatelji, svojta, ni cijela vojska Panala, svi to izgiboe, do
zadnjega ovjeka, nisu tako ucvilili moje srce kao to ga je ucvilila Karnina smrt!
Sve blago koje moe poeljeti, pravedni blagoslov i nebesko milje, sve to elja
uoblii i uzmogne iskazati, sve bi bilo nae, samo da je Karna bio na naoj strani,
a ovaj strahoviti pokolj Kurua moje jadne oi nikada ne bi gledale!
Dugo je naricao pravedni kralj Yudhithira kojega je alost sasvim slomila.
Napokon dade da se izliju rtve za njegova preminulog brata, a s prostranih
Ganginih obala jo se jednom podie alobni krik bezbrojnih ena. Mudri
Yudhithira pozva tada sve lanove Karnine porodice i zajedno s njima obavi
posmrtne vodene obrede u ast svojega najstarijeg brata i, tek kada sve bijae
gotovo, kralj ustade s uzburkanim osjeajima iz Gangine svete vode. 415
415
Tako knjiga o enama, budei osjeaje straha i samilosti, svrava snanom katarzom, i to ne samo u
poetikome smislu, nego i u izvornome obrednome, religijskome smislu o kojem govori Aristotel u Politici.
Stoga je doivljaj traginosti u Mahabharati vrlo snaan i izvoran.
394
Knjiga dvanaesta
ANTIPARVAN
Knjiga o smirenju
Vaiampayana ree: Poto izlie prinose vode mrtvima za duu, za sve
roake i prijatelje, Panduovi sinovi, Vidura i Dhrtaratra i sve gospe Bharata
ostadoe tu, na obali Gange. Plemeniti Panduovi sinovi eljeli su da mjesec
oplakivanja i oienja provedu izvan prijestolnice Kurua. Poto pravedni kralj
Yudhithira zavri posmrtne vodene obrede, mnogi znameniti mudraci koji su se
istakli isposnikim pothvatima i mnogi riiji i dvoroenici dooe tamo da vide
kralja.
Nakon obreda gostoprimstva, koji sada bijae u skladu s mjesecom alosti,
svi oni posjedae prema starosti, okupivi se oko kralja. Na tisue brahmana
nudilo je potresenome kralju svoje utjehe. Onda Narada oslovi sve mudrace po
starjeinstvu pa se okrenu Dharminu sinu i ree: Yudhithiro, svojom silom i
Madhavinom milou cijelu si zemlju pravedno osvojio. Srea je to si iz te
uasne bitke iznio ivu glavu. Tebi su znane dunosti katriya, ali ti se ne veseli,
Panduov sine! Zar nije red, kralju, da, poto si pobio sve svoje neprijatelje, sada
razveseli srca prijatelja? Sada, kada si stekao sve te blagodati, nadam se da ti
tuga vie nee raspinjati srce.
Yudhithira e na to: Doista, ja sam se oslonio na Krininu jaku ruku i na
milost brahmana te sam Aruninim i Bhiminim snagama stekao svevlast nad
svom Zemljom, ali teki jad jo uvijek lei na mojem srcu. alim za rodbinom iji
je grozni pokolj izazvala moja udnja za vlau. Zbog mene je poginuo sin
Subhadrin i svi Draupadini predivni sinovi i ova mi pobjeda, boanstvenie, sve
vie slii na uasan poraz! Teko me pritite alosna sudbina jadne Draupadi koja
je doekala da nema vie nikoga od roda, a uvijek nam je vjerno ugaala. to e
mi rei Subhadra, moja snaha iz roda Vrnija? Ali ja bih htio, boanstveni Narado,
o neemu drugom porazgovarati s tobom. Onaj to ga je svijet smatrao sutom
kojega je rodila Radha zapravo bijae na roeni brat! A ja sam, jao, eljan
kraljevanja, uinio da on pogine! Zbog toga me jad izgara kao plamen povjesmo
pamuka. Nitko od nas petorice brae nije ni slutio da nas s njime spaja krvna
veza. A on, vrsni lukonoa, znao je to i naoj se majci bjee zarekao da e u boju
ubiti samo Arunu a, kada ga pobijedi, da e s nama zakljuiti mir. I takvoga
junaka pogubi Aruna! Brat je pogubio roenoga brata! Karnina stopala bjehu
prava slika majinih stopala i, kada se zbilo ono u sabornoj dvorani i strana nam
nepravda bjee uinjena, u meni se raspomamila srdba, ali, im bi mi pogled pao
395
na njegova stopala, moje bi jarosti u trenu nestalo. Poslije sam dugo o tome
mislio, ali uzalud.416
Narada odgovori: Bharato, istina je sve to si rekao, ali sluaj ovu
pripovijest: Ne bijae lako poslati u blaene predjele sve te katriye proiene
orujem. Zato je Kunti, jo kao djevica, zaela sina koji e moi izazvati opi rat.
Jednom je Karna vidio Aruninu vjetinu strijeljanja i doao je Droni s molbom
da ga primi za uenika i da ga naui kako se rukuje monim Brahmanovim
orujem. Ali Drona ne bijae sklon da ga primi i ree da mu nije doputeno
pouavati bilo koga osim brahmana besprijekorna vladanja i katriye koji se, uz
mnogo pokore, domogao oienja. Tada Karna ode uitelju Paraurami na
planinu Mahendru koja nalikuje na nebesa. Tamo je susretao mnoge gandharve i
yake, a i bogove. ivio je tamo i sva je oruja vrlo savjesno prouio postavi
miljenik bogova, gandharva i rakasa. Dok je lutao po morskoj obali, sluajno je
ubio tele svete krave koja je pripadala nekome brahmanu. Molio ga je i preklinjao
da mu oprosti taj nehotini grijeh, ali ga brahman prokle i ree: Dok se bude
borio protiv onoga zbog kojega se svakoga dana toliko trudi i kojega neprestano
izaziva, kota tvojih kola progutat e zemlja! I kada ona proguta taj kota, tvoj
e te protivnik pogubiti dok bude stajao smeten i nepaljiv! Nepanjom si ubio
ovo moje tele i nepanjom e i ti poginuti! Ni svi svjetovi zajedno ne mogu
obesnaiti moje prokletstvo! Karna na to obori glavu i dooe mu na pamet
nevesele misli pa se, pun strepnje, vrati Rami.
Potom Narada ispria kako je Karna zasluio i Parauraminu kletvu pa mu
ree na kraju: Kada je Rama sasluao Karninu ispovijest, on mu ljutit, ali
smijeei se, ovako kaza: Zbog svoje pohlepe za orujem ponio si se nedostojno
slagavi da si brahman iz mojega roda i zato, bijednie, ovo Brahmanovo oruje
nee uvijek ostati u tvojemu sjeanju. 417 Budui da nisi brahman, u asu tvoje
smrti Brahmanovo e te oruje napustiti, a stajat e pred protivnikom koji ti je
ravan. Idi odavde, jer ovo mjesto nije za one koji se slue laima. Znaj, meutim,
da ti na Zemlji meu katriyama nee biti ravna u boju! I Karna se oprosti od
Rame i ode Duryodhani pa mu ree: Ja sam nauio sluiti se svim orujima!
Za Karninu slavu i silu saznao je i arasamdha, gospodar Magadhe, i
pozvao ga na dvoboj. Obojica su poznavali nebesko oruje i, kada im tobolci
ostadoe prazni i kada polomie sve svoje oruje, uhvatie se ukotac golim
rukama. Kada ve vidje da e ga Karna rascijepiti napola, kralj u silnoj muci
zaboravi na svoju mrnju i odbojnost prema Karni pa mu ree: Ja sam se
zadovoljio! I u zalog toga novog prijateljstva on pokloni Karni grad Malini.
Prije toga silni je tlaitelj neprijatelja bio sam kralj Ange i vladao je gradom
ampom po Duryodhaninoj elji.
416
Pred starijima u obitelji pred ocem, majkom, starijim bratom treba poniknuti pogledom tako da se
gleda u njihova stopala. Stoga ih mladi i po stopalima dobro poznaju.
417
Brahmanovo je oruje, dakle, duhovno ili duhom ovladivo oruje koje se prizivlje i opozivlje mantrama.
396
398
401
402
403
Knjiga trinaesta
ANUASANAPARVAN
Knjiga o poukama
anameaya ree: Glavar Kurua Bhima leao je na svojemu odru od
strijela kakav svaki ratnik moe samo poeljeti. Dok su Pandave sjedjeli oko
njega, moj premudri pradjed Yudhithira sluao je pouke o svim tajnama koje se
tiu njegovih dunosti i sve njegove sumnje bijahu rasprene. Ueni brahmane,
priaj to se dalje zbivalo s velikim kraljem Pandava!
Vaiampayana nastavi svoje kazivanje: Kada Bhima zautje, muk zavlada
nad krugom kraljeva okupljenih oko njega. Svi su sjedjeli bez pokreta, poput
likova naslikanih na platnu. Datyavatin sin Vyasa sjedio je zamiljen neko
vrijeme, a onda oslovi kraljevskoga Ganginog sina i ree: Kralju, prvak Kurua
Yudhithira postao je opet ono to je bio, a uz njega su i njegova braa dobila
natrag svoju oevinu. Svijetli kralju, Krina i Yudhithira ti se klanjaju i mole te
za doputenje da se vrate u grad.
Kraljevski antanuov sin dade Yudhithiri i njegovim savjetnicima
doputenje da se mogu udaljiti i s mnogo ljubavi ree svojemu unuku: Vrati se u
grad, kralju, i neka nestane groznice iz tvojega srca. Potuj boanstva i prinosi im
rtve, dijeli bogate darove kao to je to Yayati inio, prvae meu kraljevima, ini
to predano i s punom panjom. Mnogo e dobra time zasluiti! Nagradi svakoga
svojega dobronamjernika i neka tvoji prijatelji budu pod tvojim okriljem kao ptice
pod kronjom bujnoga i snanog drveta izraslog na svetom tlu i prepunog ploda.
Kada doe vrijeme da se oprostim od svijeta, ti doi amo, kralju. Taj e as
kucnuti onda kada se Sunce prestane sputati k jugu i opet se stane penjati k
sjeveru.
Kuntin sin odgovori: Bit e kako kae! i s dubokim potovanjem
pozdravi svojega djeda pa se sa svojim prijateljima i pratiocima zaputi prema
gradu nazvanome po slonu. Na elo povorke postavie kralja Dhrtaratru i gospu
Gandhari koja uvijek bjee odana svojemu gospodaru.
Poto je ukazao duno potovanje graanima i stanovnicima pokrajina,
kraljevski Kuntin sin dade im doputenje da se mogu vratiti svojim domovima.
On utjei udovice i ojaene majke darujui im izobilje blaga.
Blagoslovljeni vladar proveo je u prijestolnici pedeset noi i tada se sjeti da
je dolo vrijeme to mu ga je djed naznaio. Prvi meu pravednicima dade se na
put povevi sa sobom sve glavne sveenike. Za njim su nosili mnogo proiena
masla i cvjetne vijence, mirise i svilene haljine, a i sandalova i alojina drveta na
kojem e spaliti Bhimino tijelo. Bjee tu i skupocjenih ogrlica i dragulja, a na
elu su ili Dhrtaratra, kraljica Gandhari, proslavljena svojom vrlinom i
404
406
11. knjige) i Bhime (vojskovoa u 6. knjizi pogrebni obred na kraju 13. knjige), a s druge strane svojevrsna
sveobuhvatnost Bhimina nepristrana znaaja u usporedbi s Karnom i Dronom:
407
Knjiga etrnaesta
AVAMEDHIKAPARVAN
Knjiga o konjskoj rtvi
Vaiampayana ree: Kada kralj Dhrtaratra zavri prinoenje Ijevanice vode,
oni pooe uz Ganginu obalu a snanoruki Yudhithira, koji je iao za njime
uzburkanih osjeaja i oiju oblivenih suzama, najednom klonu tu, na obali, a
Bhima ga prihvati dok je padao.
Ne moe vie ovako! kaza onda Krina, dok su Panduovi sinovi stajali
oko potresenoga Dharmina sina i teko uzdisali gledajui ga kako lei na zemlji.
Vidjevi da je smalaksao i shrvan oajem, oni posjedae oko njega i sami alosni.
A razboriti kralj Dhrtaratra, kojemu njegova mudrost bijae jedino svjetlo, i sam
prepun emera zbog smrti svojih sinova, oslovi Yudhithiru pa mu ree: Ustaj,
tigre Kurua! Mora izvravati svoje dunosti! Kuntin sine, Zemlju si osvojio
drei se katriyskih obiaja i zato sada uivaj sva svoja prava i dijeli ih sa
svojom braom i prijateljima! Prvae meu pobjednicima, ne znam poradi ega
pati. Zemaljski gospodaru, Gandhari i ja smo oni koji imaju to oplakivati jer
izgubismo stotinu svojih sinova koji nestadoe kao blago koje stekne u snu. Meni
je vrli Vidura ovako pretkazao: Tvoj rod snai e propast zbog Duryodhaninih
grijehova. Ako hoe da vlada Yudhithira, ti izvri rtveni obred, a onda sam
preuzmi vlast u kraljevini i podjednakim okom gledaj na svakoga. Neka tvoja
rodbina ivi od tvoje dareljivosti. Ali ja se ogluih na pametne rijei
staloenoga savjetnika i, evo, zasluih da me snae ovaj neizmjerni jad. Pogledaj
na nas stare roditelje koji grcaju u moru alosti, kralju, a za tvoju bol ne vidim
nikakva razloga.
Te rijei umnoga kralja opet umirie Yudhithirin um.
Onda se javi Vasudeva: Podlost srca vodi u propast, a estitost ravno k
Brahmanu! Ako je Brahman jedina svrha prave mudrosti, onda nju od toga cilja
ne moe odvratiti nikakva pomutnja uma. Tvoj se karman jo uvijek nije istroio i
jo nisi pobijedio svoje neprijatelje jer nisi upoznao zlotvore koji vrebaju u
tvojemu vlastitom umu. Sattva, raas i tamas 426 svojstva su due i ueni kau da
prisutnost u odreenu odnosu znai umno zdravlje. Ako se ravnotea poremeti,
mora se primijeniti neki lijek. Sreu nadvladava tuga, a tugu zadovoljstvo. Neki
ljudi, ophrvani tugom, ele se sjeati nekadanje sree, a neki opet, uivajui u
srei, poele da se prisjete prole tuge. Moda je, Kuntin sine, to u tvojoj uroenoj
prirodi koja te sada nadvladava i prisiljava da priziva sjenke i privide nekadanje
tuge. Sada je dolo vrijeme da povede bitku koju svatko mora voditi sam sa
426
Sattva "suastvo, dobrota, bistra svijest", raas "praina, zamagljenost, strast" i tamas "tama, tromost,
nesvjesnost" tri su gune "niti, sastavnice, svojstva, stanja" cjelokupne duhovne i tvarne prirode, prakrti, po nauci
samkhye.
408
svojim duhom. U tom ratu nee ti biti potrebni ni oruje ni prijatelji, a ni sluge.
Bude li pobijeen, u kakvu e se nai stanju?
O izdane Bharata, spasenje se ne postie ako su ti od svega pree zemne
stvari. Ono se dostie samo ako se odbaci ono to godi mesu. Vrlina i srea onih
koji se odriu svjetovnoga blagostanja, a iznutra su zaokupljeni strastima i
slabotinjom mesa, neka pripadnu naim neprijateljima.
Zato, kralju, pretvori sve svoje udnje u vrlinu. Samo e tako uiniti sebi
dobro. Pripremaj se za veliku konjsku rtvu i bogate darove koji idu uz nju i ne
daj vie alosti da te izjeda zbog tvojih prijatelja izginulih u boju. Budi siguran da
nikada nee ugledati kako je oivio onaj koji je ubijen.
Vaiampayana govorae dalje: Tako se uzburkani Yudhithirin um opet
primirio uz utjehe mudrih i uenih. On onda ree Vyasi, Naradi i ostalima: Vae su
me rijei utjeile i vie nemam ni najmanjeg razloga da i dalje patim. Stekao sam
veliko blago kojim mogu ukazati poasti bogovima i zato u uz vau pomo
prirediti sveanost konjske rtve.
I glavar Pandava poe za Dhrtaratrom pa tako uoe u Hastinapuru.
Yudhithira se prihvati uprave nad svekolikom zemljom i uvijek se trudio da bude
utjeha svojemu stricu.
Plemeniti Krina i Dhananaya odoe u Indraprasthu da se tamo provesele
neko vrijeme.
Kada su se vratili u Hastinapuru, Aruna ponizno stade pred Yudhithiru i
ree: Kralju, neustraivi Vasudeva ve dugo nije vidio svoj dom. On eli, uz tvoje
doputenje, otii i vidjeti svojega oca.
Yudhithira odvrati: O lopoooki, budi mi blagoslovljen! Madhuov
pogubitelju, idi jo danas da vidi vladara plemena ura. Ve dugo nisi vidio ni
mojega ujaka, a ni boansku Devaki. Kada bude, premudri, susreo ujaka i
Baladevu, ti im prenesi moje najdublje potovanje. O junae, uzmi odavde sve to
poeli. Tvojom smo milou osvojili cijelu zemlju i svi su nai neprijatelji mrtvi!
Na to mu Vasudeva odgovori: Sva blaga i drago kamenje, monie, i cijela
zemlja, pripadaju tebi i samo tebi. I sve blago koje se moe nai u mojemu domu
takoer pripada tebi.
Neka bude kako je tvoja volja sloi se Yudhithira i ukaza mu sve
poasti, a potom Krina ode svojoj tetki Kunti. Oprosti se od nje i obie poasni
krug oko nje pa, posjevi na svoja kola sestru Subhadru, krenu k Dvaraki ispraen
njihovim blagoslovima i velikim mnotvom graana.
Pred Krinom je vjetar estoko puhao istei put od pijeska i trnja, a Vasava
je pred njega posipao mirisno nebesko cvijee. Iao je putom koji je vodio kroz
bezvodnu pjeanu pustaru i tu on susretnu glasovitoga isposnika Uttanku. Krina
pozdravi dinoga brahmana-pustinjaka, a Uttanka mu uzvrati na pozdrav pa se
stade raspitivati o zdravlju i napretku rodbine i prijatelja,kako je to ve obiaj, te
ga upita: O auri, ti si odlazio Kuruima i Pandavama. Jesi li uspio meu njima
409
uspostaviti trajnu slogu, kako to mora biti meu braom? Vraa li se, Keavo,
poto si pomirio svoje drage roake? Je li urodilo plodom ono povjerenje koje su
Kurui uvijek polagali u tebe? Blagoslovljeni mu odgovori: Pokuavao sam uporno
i na sve naine urazumiti Kurue, ali oni me ne htjedoe sluati. Tako se dogodilo
da Kurui izgiboe svi do jednoga, a s njima i njihova svojta i prijatelji. Ni milom
ni silom ruku sudbine jo nitko nije zaustavio!
Uttanka bjee zaprepaten i vrlo rasren: Zato to si, Krino, mogao, a nisi
spasio velmoe Kurua koji su tvoj rod i tebi dragi, ja u te prokleti! ree on
oiju iskolaenih od gnjeva Zar si samo gledao mirno dopustivi da se to
dogodi? Zar ih nisi pokuao silom sprijeiti? Sva je prilika da si ti, Krino, mogao
spasiti Kurue samo da ti nije bilo svejedno kakva e ih sudbina snai, a oni su u
propast otili zbog svoje podmuklosti i licemerja!
Vasudeva mu odgovori: Ne trai u gnjevu plodove svojih golemih
isposnikih zasluga! Sasluaj najprije to u ti kazati pa, ako ti jo uvijek bude do
toga stalo, onda me prokuni! Znaj da o meni ovise Tama, Strast i Dobrota 427 jer ja
sam njihovo pribjeite. Znaj da je Dharma moj prvoroeni potomak, roen iz
mojega uma, a njegova je bit suosjeanje sa svim stvorenjima. Stalno se mijenjam
i raam se iz razliitih maternica da bih na taj nain mogao podrati svojega sina,
a pomagali su mi ljudi koji postoje ili su jednom postojali. Doista, ja to inim da
bih branio Pravdu i ojaavao njezine temelje. U svim trima svjetovima znan sam
u sva tri svoja lika: Ja sam Vinu, Brahman i iva. Ja sam ishodite i propast svih
stvorenja. U svakoj yugi ja ulazim u razliite maternice da bih Pravdi poravnao
pute i uinio dobro svojim stvorenjima. Ako sam roen kao nebesnik, moja su
djela poput nebesnikih. Ako se pojavim u tijelu yake ili rakase, sve inim
poput yake ili rakase. Ako se rodim kao naga ili gandharva, moram i djelovati
kao oni. Sada sam roen kao ljudsko bie i zato mogu initi samo ono to je
priroeno takvu stvoru. Preklinjao sam Kurue da se okane rata i inio sam sve to
sam kao ovjek mogao. Bili su obijesni, zaglupljeni i otupjelih osjetila i nisu se
obazirali ni na moje najusrdnije molbe. Razgnjevljen, pokuao sam ih ak i
zaplaiti, ali ni to nije nita pomagalo. Grjenici su se, voeni rukom sudbine,
odvaili da se upute u rat i tako su asno izginuli na bojnome polju, a Pandave su
stekle veliku slavu, Prvae meu brahmanima, eto mojeg odgovora na tvoje
optube!
Onda mu Uttanka odgovori: Ja znam, anarddano, da si ti tvorac Svemira i
to je moje znanje, vjerujem, proizalo iz tvoje naklonosti prema meni. O ti
neusahle slave, srce mi je ispunjeno radosnim mirom jer sam tebi odan. Nije mi
vie do kletvi. Ako zasluujem i najmanju milost od tebe, uini da bar jednom
ugledam tvoj sveobuhvatni lik!
Presveti Uttanka bjee zadovoljio Govindu, pa mu se ovaj i pokaza u
svojemu vjenome obliju Vainava u kojemu se prikazao i umnome Aruni.
427
410
Bljetavilo toga lika bjee kao od tisuu sunaca i on stajae pred Uttankom
ispunjavajui sve prostranstvo, a na svim stranama mogla su se vidjeti lica.
Zapanjeni brahman gledao je divei se Vinuov oblik Svevinjega, a onda
prozbori: O ti ije je djelo Svemir, klanjam ti se, Duo Svemira i roditelju svih
stvorenja! elio bih da te opet ugledam u ljudskome obliju! I ono je vjeno!
Krini bjee milo pa mu ree: Htio bih ti, Uttanka, ispuniti jednu elju. Kai
mi to bi poelio? Uttanka e na to: Gospode, zar nije dovoljno i to to sam te
gledao u tvojemu sveobuhvatnom obliju? Ja nita vie ne elim!
Ali je Krina ostao uporan pa priprosti brahman, koji je stalno lutao
pustinjom, najposlije kaza: Dobro, gospodaru. Kada mi ve hoe ispuniti elju,
onda neka to bude voda. elim da uvijek naem vode kada me bude morila e.
Ispuni mi tu elju.
Svevinji Gospodin onda skloni svoju silu i odgovori Uttanki: Kada god
bude trebao vodu, pomisli na mene! Rekavi to, on produi u Dvaraku.
Nedugo potom dogodi se da slavnoga Uttanku stade moriti e dok je lutao
pustinjom traei vodu, ali je nigdje ne mogae nai. Dok je tako tumarao
naokolo, on se sjeti slavnoga Krine i u taj as spazi u pustinji lovca iz stalea
andala, golog i pranjavog, a oko njega se motao opor pasa. Bjee naoruan
maem, lukom i strijelama, a cijela njegova prilika doista bijae strana.
Prvi meu ponovno roenima vidje tada da lovac mokri i to doista bijae
obilat mlaz vode. Uttanka tada opet pomisli na Krinu, a lovac mu se u taj as,
smjekajui se, obrati: Evo vode, Uttanka! Vidjeh da se zlopati bez vode pa sam
se saalio na tebe!
Na te loveve rijei Uttanka se ne osvrnu niti se pokaza voljnim prihvatiti tu
ponudu, ve poe grditi Krinu, a lovac e na to: Hajde, pij!
Isposnik odbi utoliti e vodom koja mu se nudila na takav nain, a budui
da su ga e i glad sve vie stavljali na muke, on se vrlo rasrdi. Kako Uttanka vie
nije obraao panju na njega, lovac najednom nesta, a s njime i njegov opor pasa
i, kada Uttanka to vidje, obuze ga stid. ak mu pade na pamet i da se Krina
poigrao s njime, ali se nosilac koljke, koluta i topuza ubrzo pokaza pred njim, i
to na isti onaj nain na koji lovac bjee nestao.
Uttanka mu ree: Prvae meu svim biima, ne bih rekao da tebi prilii da
jednome brahmanu nudi vodu u obliku loveve mokrae! Premudri
anarddana utia njegov gnjev mnogim ljubaznim rijeima i ovako mu kaza:
Voda ti je ponuena onako kako je to moralo biti uinjeno, ali ti to nisi mogao
razumjeti. Bio sam zatraio od Gromovnika da ti umjesto vode da nektara da
utoli e, ali mi je vladar nebesnika odgovorio: Nije dobro da smrtan stvor
postane besmrtnik! Ispunit u mu neku drugu elju. Ba tako mi je odgovorio! Ali
ja ostadoh pri svome i rekoh mu da je Uttanka zasluio da pije nektara i on
napokon prista, ali mi usto ipak ree: Ako mu ve treba dati da pije amrte, 428 onda
428
411
Uttara ubrzo doe, k svijesti pa uze dijete na krilo i stade mu govoriti: Tvoj
se otac strogo pridravao svojih dunosti! Zna li da ini grijeh time to ne
pozdravlja najslavnijega meu Vrnijima? O sine, kada doe svojemu ocu, ti mu
ovako porui: iva stvorenja ne umiru dok im ne doe sueni as, jer, evo, i ja
sam jo uvijek meu ivima premda nema niega radi ega bih eljela ivjeti!
O jaki vitee, privoljet u Yudhithiru da mi dopusti da progutam otrov ili da se
bacim u oganj!
Bik meu muevima tada dodirnu vodu pa prizva k sebi sile Brahmanova
oruja, a onda ree ucviljenoj majci mrtvoga djeteta tako da svi uju to govori:
Gospo Uttara, ono to rekoh, to e se i obistiniti, jer ja jo nikada nisam izustio
neistinu! Pred svima vama vratit u ivot ovome djetetu! Kao to je svaka pravda
i istina u meni uspostavljena, tako neka i sin Abhimanyuov, koji se mrtav rodio,
ponovno oivi! Kao to sam pravedno pogubio Karnu i Keina, tako neka i ta
istina oivi ovo dijete!429
Kada Krina to izree, u mrtvome se djetetu stadoe javljati prvi znakovi
ivota i ono se postupno sasvim vrati u ivot. Onoga trena kada je Krina opozvao
Brahmanovo oruje, kralju, tvoj otac obasja svojom silom cijelu tu odaju. Rakase
koji su se uljali naokolo moradoe pobjei, a mnogi i pogiboe u tome asu. Iz
nebesa se zauo poklik: Prekrasno, Keavo! Prekrasno! A Brahmanovo oruje
vratilo se Praocu svih svjetova.430
Kada vidjee da se ivotni dah vratio u tvojega oca, sve gospe Kurua vrlo se
obradovae i poee slaviti i hvaliti anarddanu. Radovao se i Krina i darivao je
dijete mnogim skupocjenim draguljima, a isto uinie i sve poglavice Vrnija.
Moni anarddana, koji nikada nije odstupio od istine, dade tada ime tome
djetetu koje je bilo tvoj otac, o kralju. On ree: Budui da se ovo dijete rodilo
onda kada je vaa loza bila gotovo sasvim istrijebljena, neka njegovo ime bude
Parikit!431
Kada ti je, kralju, otac imao mjesec dana, Pandave su se vratile u
prijestolnicu i sa sobom donijele neizmjerno blago. Kada su saznali za pothvat to
ga je uinio Vasudeva, oni mu svi iskazae svoje oboavanje, a Devakin premili
sinak ionako bjee u svako doba vrijedan oboavanja.
Prolo je jo nekoliko dana, a u grad, prozvan po slonu, stie i Satyavatin sin
Vyasa. Poto se zavrio obred dobrodolice, Yudhithira oslovi uzoritoga Vyasu i
ree mu: Sveti ovjee, ovo bogatstvo stekli smo tvojom milou i moja je elja
da ga upotrijebim za veliku sveanost zvanu konjska rtva.
429
Izricanje neke istinite tvrdnje, istinitost koje moe biti pravo poznata samo izricatelju, smatralo se u staroj
Indiji sredstvom kojim se moe postii obistinjenje neke elje ili zahtjeva. Zvalo se satyakriya. I to e biti oblik
bojega suda.
430
Praotac je bog Brahman.
431
Tu se ime Parkit ili Parikit povezuje s korijenom KI (1) "unititi, istrijebiti...", a ne s drugim korijenom
KI (2) koji znai "stanovati, boraviti".
413
414
bokova.434 On se javi ljudskim glasom dubokim kao glas groma: Hej, kraljevi, ova
velika rtva ne moe se ni mjeriti s prasthom 435 od jemenoga brana, koju je
poklonio neki dareljivi brahman s Kuruketre, i to u vrijeme dok bijae odravao
svoj zavjet unha.436
To vrlo zaudi brahmane pa oni prioe mungosu i zapitae: Otkuda si ti
stigao na ovu sveanost na kojoj su se okupili bogovi i vjernici? Ova avamedha
izvrena je po svim propisima to ih spominju sveti spisi i nije pristojno da se
ruga takvome obredu. Svatko tko je doao na njega doekan je s dunom
panjom i potovanjem i bogato je darovan. Svakome se bilo ugodilo i svi se
vraaju sretni i obradovani poklonima. Mantre su se pjevale besprijekorno i sve je
bilo kako valja. Sva su etiri stalea zadovoljna pa zato onda ti tako govori?
Mungos se nasmija pa odgovori brahmanima: O brahmani, istina je to sam
vam rekao! Ne govorim vam ja to iz neke zle namjere. Ono to imam kazati
svatko moe uti. Po svojim zaslugama ova rtva doista nije vrijedna onoga
poklona koji je bio samo pregrt jemenoga brana. Zauzvrat su taj brahman i
njegova ena mu, a i sin i snaha, istoga trena preneseni na nebesa. Upravo tada
dogodilo se da se polovica mojega tijela pozlatila. ujte moju priu o onome to
sam gledao vlastitim oima. Na tome polju pravde, zvanom Kuruketra, ivio je
brahman koji se hranio poput goluba, pabirei svoju hranu, jemena zrna, po
okolnim poljima. Sve etvoro ivjelo je tako: brahman, njegova ena, sin i snaha.
U esti dio dana, poslijepodne, oni bi posjedali i objedovali jednom na dan, a u
dane kada u to vrijeme ne bijae niega za jelo, oni bi postili do idueg
poslijepodneva. Takav je bio zavjet kojega se brahman strogo pridravao.
Dogodi se jednom sua u cijeloj zemlji i zavlada glad. Sve su biljke
uvenule i nije se sijalo, niti se elo, a u brahmanovu stanitu ne bijae niega za
jelo. Mnogo su dana gladovali i on i njegova obitelj, ali jednoga se dana ipak
vratie svojemu domu s prasthom jema koju su uspjeli isprositi lutajui gladni po
pripeci. Samljeli su ga, izgovorili svoje molitve, podijelili hranu na etiri dijela
pa, zahvalivi Gospodu, sjedoe eljni hrane da zaloe.
U taj as doe im gost u kuu. Svima bijae milo to vide gosta u
svojemu domu pa ga radosno pozdravie i raspitae se za njegovo zdravlje. Kada
saznae da i on odrava isti zavjet kao i oni i da jede samo u estom dijelu dana,
oni pozvae gladnoga gosta da ue. Dadoe mu vodu da opere noge i travu kua
da na nju sjedne.
Bezgrjenie ree mu brahman s Kuruketre ovo jemeno brano
stekao sam ne ogrijeivi se o Dharmine zapovijesti. Mi ti ga dajemo, prvae
434
Mislim da se moe raditi o malome indijskom mungosu pasmine Herpestes auropunctatus koji ivi u
plodnijim dijelovima sjeverne Indije od Kamira do Bengala i Asama, a izvan Indije od Mezopotamije do
Malaye. ivi u jazbini koju sam iskopa. Smeasto krzno nasitno mu je posuto zlatom.
435
Prastha je mala itna mjera, oko etvrtine adhake koja, prema rjenicima, iznosi 7 libara i 11 unca. Prastha
bi, dakle, bila neto preko 800 g.
436
Unha je pabirenje ita. Zavjet se sastoji u tome da se jede samo napabireno zrnje koje je vrlo teko
nakupiti, i to samo u odreeno doba dana.
415
418
438
U dijalogu meu pjevaima Mahabharate naao se opet neki ritualist koji je na kraju Knjige o konjskoj
rtvi, u 96. adhyayi, osjetio potrebu da izravno dokine uinak mungosove prie i naglasi ulogu i vrijednost
Yudhithrina rtvenoga obreda.
419
Knjiga petnaesta
ARAMAVASIKAPARVAN
Knjiga o pustinjakome stanu
Dobivi natrag svoju kraljevinu, plemeniti Panduovi sinovi vladali su
zemljom postavivi Dhrtaratru za vrhovnoga vladara. Svi njihovi neprijatelji
bijahu mrtvi. Dhrtaratru su pazili i dvorili mudri Vidura, vjerni Sanaya i mladi
Yuyutsu, sin kojega mu je rodila njegova ena iz stalea vaiya. U svakoj prilici
Pandave su najprije njega pitali za miljenje. Doista petnaest je godina prolo a da
se nita nije inilo bez savjetovanja sa starim kraljem.
Dhrtaratrine odaje bile su opremljene tako da su mu sve udobnosti bile pri
ruci. Iz kraljevske kuhinje najprobranija jela stizala su na njegov stol. Dronin zet,
uitelj Kripa, stalno je ivio uz njega da bi mu se uvijek naao na usluzi i da bi mu
pravio drutva. Boanstveni mu je Vyasa kazivao prie iz starine, tjeio ga i trudio
se da ublai njegovu bol.
Pod vjetom Vidurinom upravom vazali i pristae Pandava inili su im
neprocjenjive usluge, za koje se nije troilo previe blaga iz riznice. Kralj
Dhrtaratra oslobaao je sunje i opratao mngima koji bjehu osueni na smrt, ali
Yudhithira nikada ne kaza nijedne rijei protiv toga. Svi zemaljski vladari koji bi
dolazili astili su staroga gospodara Kurua kao i prije. Kunti i Draupadi, a uz njih
i mnoge druge gospe, dvorile su poput slukinja kraljicu Gandhari. Kralj
Dhrtaratra, koji je ostao bez svojih sinova, nije se mogao osjetiti nelagodno u
bilo kojem pogledu, a za to se Yudhithira uvijek brinuo i opominjao je svoju
brau. Oni bjehu posluni svojemu najstarijem bratu i prema starome kralju
pokazivali su izuzetnu panju i poslunost. Bhima u tome bjee jedini izuzetak. Iz
njegova srca ne mogae se isbrisati sve ono to je proisteklo iz kobne igre kockom
i iz Dhrtaratrine nesmotrenosti. Dhrtaratra je vidio koliko su oni prema njemu
ponizni i posluni i prema njima se drao kao uitelj prema uenicima: s ljubavlju
i dobrotom.
Gandhari je prireivala svakojake obrede za pokoj dua i davala je
brahmanima bogate poklone. Tako se oduivala svojoj pobijenoj djeci. Malopomalo Subalina ki zaboravi svoju i poe osjeati veliku ljubav za Pandave, kao
su joj oni vlastita djeca.
Samo je Bhimasena, kojega je nagonilo njegovo nekako zlovoljno srce, inio
sitne pakosti ne mogavi nikako podnositi Dhrtaratru. Uz pomo onih slugu koji
nisu bili odani starome gospodaru on je ometao izvravanje njegovih zapovijesti.
Prolo je tako petnaest godina i kralj Dhrtaratra, neprestano podbadan
Bhiminim neuljudnostima i pakostima, napokon se preda alosti i oaju. Stari
slijepi kralj poe osjeati da vie ne moe nositi preteko breme svoje alosti i
420
paen. Vjerno ste me sluili i ti, a i svi tvoji. Besprimjerna je vaa odanost prema
meni, ali sada mi mora dopustiti da odem i ispunim svoju elju.
Rekavi to Yudhithiri, Dhrtaratra je stajao pred njime drhtei i sklopljenih
ruku, a onda se okrenu Viduri i Kripi pa im kaza: Ja vas molim da utjeite
svijetloga kralja i da ga nagovorite da uslii moju molbu. Ne mogu vie govoriti
jer mi se grlo osuilo, a moda je to i zbog mojih godina. Umoran sam!
Poto to s mukom izusti, on najednom zanemoa i, oslonivi se na Gandhari,
izgubi svijest.
Yudhithira e na to: Jao, onaj koji je nekada imao ilavost slona i snagu
dovoljnu da zdrobi Bhimin eljezni kip sada se oslanja na slabu enu. Kako je
sada iscrpljen i slabaan! Doista, ako ovaj kralj i Gandhari i dalje nastave postiti, i
ja u im se pridruiti! Zar sam ja to skrivio? Prokleta neka je moja mudrost! Ja
sam prezreni bijednik bez zrna razuma i znanja o dharmi!
Govorei tako, kralj je prskao vodom starevo lice i milovao ga svojim
mekim dlanovima. Uto slijepi kralj doe k sebi i njeno prigrli kralja Yudhithiru
pa apatom prozbori: Dodirni me ponovno dlanom, sine Panduov! Od dodira
tvojih ruku koje djeluju kao nektar ja sam opet oivio i vratio se k svijesti.
U taj as stie i mudri Vyasa pa oslovi kralja Yudhithiru i ree mu:
Snanoruki Yudhithiro, nemoj se ustezati da uini ono to od tebe trai
Dhrtaratra od loze Kurua. Kralj je star i nema vie svojih sinova. Mislim da on
nee moi jo dugo podnositi svoj bol. Blagoslovljena i premudra Gandhari
hrabro se nosila svojom alou. Zato posluaj moje rijei i daj starome kralju
svoje doputenje. Ne dozvoli da ga snae neslavna smrt u postelji. Neka i on poe
stazama kraljevskih mudraca od davnina jer je odlazak u umu dostojan kraj za
njih.
Rekavi ovo Vyasa utje i stade umirivati staroga kralja. Yudhithira uzvrati:
Neka bude kako kae! A veliki isposnik napusti dvor i zaputi se u umu.
Sutradan je Dhrtaratra poslao Viduru u Yudhithirin dvor. Premudri Vidura
prenese Yudhithiri kraljevu poruku: Kralj Dhrtaratra obavio je sve potrebne
obrede i krenut e u umu na dan punoga Mjeseca u iduem mjesecu karttiki. 439
On te moli da mu da blaga jer eli jo jednom odrati obrede za pokoj Bhimine
due, a i za sve ostale poginule junake.
Aruni i Yudhithiri bilo je vrlo drago da mogu jo neto uiniti za staroga
kralja, ali Bhima, iji se gnjev niime nije dao ublaiti jer se jo uvijek sjeao svih
Duryodhaninih nedjela, dade na znanje da mu se to nimalo ne dopada. Aruna
onda ree: Bhimo, ti si moj stariji brat i moj uitelj i starjeina. Ne samo to je
sramotno odbiti ga, ve to i teti tvojim duhovnim zaslugama. Trebalo bi da od
svojega starijeg brata Yudhithire naui to ti je dunost u ovakvim prilikama. Ne
usuujem se rei vie od toga to upravo rekoh. Umni kralj Dhrtaratra zasluuje
svaku nau poast i potovanje. Dobri se ljudi izdiu iznad obinih tako to se
439
422
trude da ouvaju svoje odlike po kojima se razlikuju od njih i ne pamte zlo koje
im je uinjeno, ve samo dobroinstva koja su primili od drugih.
Kralj Yudhithira radosno je povlaivao Aruni, ali ga je Bhima samo
poprijeko pogledao.
Kralj je Dhrtaratra na poduje Bhimi i svojim sinovima i prijateljima
pozvao tisue zaslunih brahmana i velikih mudraca i pripremio je obilje hrane,
pia i bogatih poklona. Ali po nareenju kraljevskoga Kuntina sina onaj tko tu
bijae naznaen da bude darivan stotinama, dobivao je tisue, a onaj kojemu su
odreene tisue dobivao je desetke tisua. Deset dana kralj je Dhrtaratra dijelio
darove za pokoj dua i bogato se oduio svojim sinovima i unucima.
Potom je kraljevski Ambikin sin odredio as svojega polaska, a onda je
pozvao Pandave. Brahmanima je dao da obave manje vane obrede, a onda je
naredio da se ponese njegova sveta vatra kojoj je svakodnevno odavao poasti.
Tada stari kralj ostavi svoje haljine i obue na sebe jelenje koe i koru drveta pa
se u pratnji svojih snaha zaputi iz dvora. U taj as zaue se jadikovke Pandava i
gospi Kurua, a i svih ena koje pripadahu tomu plemenu. Kralj oda poast domu u
kojem je obitavao i poasti sve svoje sluge blagom, a onda napusti svoj dvor i
krenu na put.
Kralj Yudhithira bjee sav uzdrhtao pri pogledu na taj prizor i glasom
ustreptalim od plaa samo ree: Kamo si krenuo, pravedni gospodaru! i srui
se izgubivi svijest. Potresena srca Aruna je samo uzdisao i uspio kazati
Yudhithiri samo to da mu ne dolii da se tako ponaa, a zatim on i Vrkodara,
Madrini blizanci, Vidura, Sanaya, Yuyutsu, Kripa, Dhaumya i svi brahmani
krenue za starim vladarem grcajui od plaa.
Kunti iae naprijed, a s rukom na njezinom ramenu ila je za njom
Gandhari kojoj oi i dalje bijahu povezane. Za njom je stupao Dhrtaratra
oslanjajui se na njezino rame, a za njime su ile sve gospe iz kraljevske kue.
alosni graani Hastinapure pratili su sada njih kao to su nekada pratili Pandave
u izgnanstvo i ista im bol bjee u srcima. Ili su za njima do zadnjih predgraa, a
kada oni sustadoe, kralj Dhrtaratra zatrai od Yudhithire i od cijeloga dvora da
se i oni zaustave.
Krjeposna gospa Kunti bjee ve prije odluila da i ona poe s njima pa poe
savjetovati Yudhithiru: Sine moj, nikada nemoj zapostavljati brata Sahadevu, a
Karne se sjeaj s bratskom ljubavlju. Umro je na bojitu kao junak. Bio je moj
sin, ali sam ja uinila veliki grijeh to ti to nisam ranije rekla. Draupadi uvaj i
pazi i nikada ne prestani biti njean prema njoj! Nikada ne dopusti da ti braa
budu zbog ega tuna. Dri to na umu sine, jer je sav teret porodice sada samo na
tvojim pleima!
Do toga trena Yudhithira je jo vjerovao da je Kunti pola uz njih da bi se
oprostila od gospe Gandhari, ali sada, sluajui rijei svoje stare majke, on se
najednom tre i u grlu mu zapee rijei to ih htjede izustiti. Doavi k sebi od
423
425
426
427
428
443
Gangadvara "Dveri Gange" ime je mjesta i grada gdje Ganga utjee u ravnicu, dakle posve silazi na
Zemlju. Grad se zove i Haridvara i jo je i danas jedan od svetih gradova Indije.
429
Knjiga esnaesta
MAUSALAPARVAN
Knjiga o kijai
Zapoela je trideset esta godina otkako se zbio boj na Kuruketri. Kralj
Yudhithira, dika Kurua, vidio je da su se poela pojavljivati neobina znamenja.
Te, trideset este godine od boja na Kuruketri, velika nesrea snae narod
Vrnija. Jednoga dana junaci Vrnija ugledae tri mudraca kako dolaze u Dvaraku.
Bili su to Vivamitra, Kanva i Narada. Podbpdeni palicom Usuda, ratnici Vrnija
preruie Krinina sina ambu444 u enu pa ga poslae pred isposnike i upitae ih:
Ovo je ena silnoga Babhrua i on bi elio da mu ona rodi sina. Znate li vi,
mudraci, to e ona roditi i moete li nam to sasvim pouzdano rei?
uj, kralju, to su im odgovorili isposnici koje su oni ovako stavili na
kunju: Taj Vasudevin potomak po imenu amba rodit e stranu eljeznu kijau
koja e donijeti propast Vrnijima i Andhakama! I, razgnjevljeni zbog ovoga
pokuaja da budu izvrgnuti ruglu, mudraci pogledae jedan drugoga i odoe ravno
Krini.
Kada pogubitelj Madhua sazna to se dogodilo, on sazva sve Vrnije i kaza
im kako stoje stvari. Premudri je Krina znao to im predstoji pa im ree da se
ono to je sueno mora i dogoditi, a onda se vrati u svoju palau. Gospodar
Svemira nije ni elio mijenjati tok sudbine.
Kada je osvanuo sutranji dan, amba doista rodi eljeznu strijelu i bi
smjesta javljeno kralju Ugraseni. Uplaeni kralj naredi da se eljezna kijaa
razdrobi u prah i potom naredi svojim ljudima da taj prah bace u more. Po
Krininu i Balaraminu nalogu, plemeniti kralj Babhru objavi kroza cijeli grad da
e onaj tko ubudue bude pravio piva i estoka pia biti nabijen na kolac zajedno
sa svojom rodbinom. Znajui da je to Ramina naredba, a i u strahu od kralja, svi
su joj se graani pokorili i nitko vie nije pravio pivo ni estoko pie.
Ali, dok su se Vrniji i Andhake trudili da nekako izbjegnu nadolazeu
nesreu, jedna se spodoba svakodnevno uljala oko njihovih domova. Bjee to
Vrijeme u svojemu tjelesnom obliku. Nalikovae na ovjeka zastraujueg
izgleda, tamne puti i ogoljene lubanje. Pokatkad su ga Vrniji mogli vidjeti kako
im zaviruje u kue i veliki strijelci odapinjali su na njega stotine strijela ali ga
nijedna nije probola. Ne bijae to nitko drugi do Unititelj svih stvorenja. Dan za
danom puhali su siloviti vjetrovi i mnoga bjehu zla znamenja koja su najavljivala
propast Vrnija i Andhaka.
444
amba je bio sin Krine i ambavati, keri medvjeega kralja. Ime mu valjda stoji u vezi s rijeju amba
(m.) koja vjerojatno znai "kijaa" i oznauje Indrino oruje.
430
432
naga s tisuu glava, velik kao planina i crvenih oiju, krenu k oceanu. Tamo su ga
oekivale mnoge nebeske zmije i svete rijeke da bi mu odale dune poasti. 447
Poto je njegov brat napustio svijet ljudi, Krina jo neko vrijeme lutae
pustom umom utonuo u svoje misli, a onda ree samome sebi: Vrijeme je da i ja
odem! i spusti se na golu zemlju. Zagospodario je svojim osjetilima i utonuo u
yogu.
Traei svoj plijen, lutao je tuda neki strasni lovac po imenu aras. 448 On
opazi Krinu i zabunom pomisli da je to jelen pa odape strijelu koja Krinu
pogodi u stopalo. aras potra da se doepa svojega ulova, ali, sav uasnut, vidje
da to bijae ovjek odjeven u uto i s mnogo ruku u poloaju yoge. Lovac pade
prestraen pred Krinine noge, ali ga plemeniti Vasudeva umiri i utjei, a onda se
uznese na nebo ispunjavajui svjetlou njegova prostranstva. Pozdravljen od
ludre i svih bogova, Narayana opet zauze svoje nepojmljivo mjesto.
Daruka je stigao do Pandava donijevi im vijest da su se Vrniji meusobno
poubijali. Kada je Aruna, Krinin najodaniji prijatelj, saznao za to, on se oprosti
od svoje brae i krenu da vidi svojega ujaka.
Kada ene Vrnija vidjee da im Aruna dolazi u pomo, one udarie u
kuknjavu i jadikovke. Kraljevi Kurua zatee Krinina oca kako lei na zemlji
onemoao od silne alosti za svojim sinovima. Jo dublje rastuen od svojega
ujaka Vasudeve i sav obliven suzama, Partha dotae njegova stopala i poe ga
tjeiti, a onda se okrenu Daruki i ree: elim vidjeti najvie starjeine meu
ratnicima Vrnija.
Brzo su se okupili svi graani, brahmani, savjetnici i asnici. Bili su vie
mrtvi nego ivi, a Parthi bijae na srcu jo tei jad od njihova, ali im on stade
govoriti to da uine u ovoj nevolji: Ja u povesti sa sobom preostale Vrnije i
Andhake. Ovaj e grad uskoro progutati more. Tovarite na svoja kola sve svoje
blago. Ovaj Krinin unuk po imenu Vara bit e va vladar u Indraprasthi.
Sedmoga dana od danas poi emo odavde!
Tu no Aruna je proveo u Krininoj palai. U osvit dana Vasudevin se otac
pomou yoge domogao najvieg cilja. Dok su kraljevske gospe plakale i naricale,
njegovo tijelo bi natovareno na nosiljku i tako krenue prema Prabhasi. im
stigoe, oni prema redu i starjeinstvu obavie posmrtne obrede za poginule
Vrnije i Andhake, a budui da naoe i Vasudevino i Balaramino tijelo, i za njih
uinie ono to bijae potrebno. Potom se urno vratie u Dvaraku.
Tek to su stigli, oni krenue dalje, a za njima pooe svi graani i
stanovnici te zemlje. Ostatak je vojske opkolio tu povorku staraca, ena i djece i
tako narod izae iz Dvarake.
Kada sav narod izae iz grada, moni ocean, dom morskih pasa i krokodila,
preplavi Dvaraku u kojoj jo uvijek bijae ostalo mnogo blaga. Kako su
447
Balarama se pretvorio u eu ili Anantu, golemu zmiju koja opasuje svemir a na kojoj poiva Vinu ili
Narayana. v. VI, bilj. 37.
448
aras znai "starost, tronost, propadanje..."
433
stanovnici naputali koji kraj, tako ga je voda odmah plavila. itelji Dvarake
gledali su to i pourivali svoje korake govorei: Putovi sudbine udesni su i
nedokuivi!
Njihovu povorku pratili su razbojnici kojih bijee na tisue i govorili su
meu sobom: Aruna je jedini strijelac meu njima. Vojnici Vrnija nemaju vie
snage, a ostatak su samo starci, ene i djeca.
I tako razbojnici naoruani toljagama jurnue na karavanu Vrnija s
namjerom da je opljakaju.
Tada Aruna dohvati svoj veliki i neunitivi nebesniki luk i pokua ga
napeti, ali to mu jedva poe za rukom. Za to je vrijeme bitka bjesomuno
bjenjela i Aruna stade prizivati mislima svoja nebesnika oruja, ali mu nijedno
ne doe u sjeanje i on osjeti neizmjeran stid. Vojnici Vrnija ne mogahu se
suprotstaviti razbojnicima te ovi odvedoe mnogo gospi visoka roda. Neke su
odvukli silom, a neke pooe svojevoljno. Silni je Aruna zajedno s vojnicima
strijelama gaao razbojnike, ali mu napokon i strijela ponestade jer njegova dva
nepresuna tobolca najednom ostadoe prazna.
Kada je vidio da vie nema strijela, Indrin se sin stade tui s razbojnicima
udarajui ih rogovima Gandive, ali Mlehe pred njegovim oima odvedoe
mnogo ena Vrnija i Andhaka. Najzad on odusta od daljnje borbe i ree da vie
nema snage kao nekada pa povede sa sobom preivjele s ostatkom njihova blaga i
tako stigoe na Kuruketru. Poto je uinio sve to je mogao da bi pomogao
preivjelima, Aruna se zaputi ravno k Vyasi i ue u njegovu nastambu lica mokra
od suza. Uavi vidje Vyasu kako sjedi sam.
Mudrac ga odmah upita: Jesi li pobijeen u boju, junae? Izgleda kao da ti
je sve na svijetu propalo. Ja ne znam da te itko do sada mogao pobijediti! Aruno,
ako mi se moe povjeriti, smjesta mi ispriaj to te mui!
Aruna e na to: Onaj ija put bijae boje oblaka, a oi nalik na lopoeve
latice odbacio je svoje tijelo i uznio se na nebesa, a i njegov brat Balarama
takoer je napustio svoje zemno oblije! Gospod je Krina svojom silom saizao
neprijateljske vojske, a ja sam ih potom unitavao svojim Gandivom i strijelama.
Sada kada ga vie ne mogu vidjeti, srce mi se prepunilo jada i od bola mi se mrai
pred oima. Nema u meni vie ni radosti ni nade niti igdje vie mogu nai mira!
Prvae meu ljudima, reci mi to mi je initi! Lutalica sam prazna srca! Nema
vie mojih dragih, a nema vie ni mojega junatva.
Mudri ga Vyasa saslua, a onda mu poe govoriti: Silni strijelci Vrnija i
Andhaka pogubie svoje glave zbog brahmanskoga prokletstva. Ne tuguj zbog
njihove propasti! Sam je Krina dopustio da se to dogodi premda je mogao
ponititi i prokletstvo brahmana. Ono to se zbilo bjee tako predodreeno. Takva
je bila njihova sudbina. Zbog svoje ljubavi prema tebi drevni je mudrac Vasudeva
sa etirima rukama sjedio na proelju tvojih kola naoruan kolutom i topuzom.
Poto je olakao Zemljin teret, on je odbacio svoje zemno tijelo i vratio se na
434
435
Knjiga sedamnaesta
MAHAPRASTHANIKAPARVAN
Knjiga o velikome putu
Kada je saznao za propast roda Vrnija, Yudhithira odlui napustiti svijet.
On ovako ree Aruni: Vrijeme kuha u svojemu kotlu sva bia. Mislim napustiti
djelovanje, Aruno, a i ti to moe razmotriti. Na ove bratovljeve rijei Aruna
samo ree: Vrijeme je, vrijeme! potpuno se slaui s naumom svojega
otroumnog brata. Suglasni bjehu i Bhima i oba blizanca.
Poto je kralj Yudhithira odluio odrei se svijeta i stei duhovne zasluge,
on za namjesnika postavi kraljevia Yuyutsua, a na prijestolje ustolii maloljetnog
Parikita, Uttarina sina. Potom, neveseo, ree gospi Subhadri: Ovaj sin tvojega
sina, svijetla gospoo, bit e budui kralj Kurua. Od Yadava je u ivotu ostao
Vara i on je, takoer, postao kralj. Parikit neka vlada u Hastinapuri, A Vara u
Indraprasthi. Ti e ih tititi.
Potom Yudhithira priredi zadune vodene prinose za Vasudevu, Balaramu,
svojega ujaka i druge i osilno nadari brahmanske prvake.
Onda kralj sazva graane i postavi Kripu za uitelja mladog Parikita pa im
ree to je odluio. Potom kralj Yudhithira ostavi svoja kraljevska znamenja i
odjenu se u koru drveta, a isto uinie i njegova braa i plemenita gospa
Draupadi. Dvorske su gospoe glasno plakale gledajui Pandave u toj odjei, a
oni su za to vrijeme obavljali svoje oprotajne obrede.
Poto svi obredi bijahu zavreni, oni svoju svetu vatru predadoe vodi pa se
petero brae i uz njih Draupadi zaputie na hodoae po svetim vodama.
Odnekud im se pridruio i neki pas pa su tako njih sedmero napustili Hastinapuru.
Ispratili su ih svi graani i dvorske gospe.449
Utonuli u yogu i drei se zavjeta samoodricanja, preli su mnoge zemlje,
rijeke i mora, hodili su kroz mnoge zemlje, a pas ih je svuda pratio. Dooe tako i
do mora ija voda bjee crvena. Tu pred njih stade boanstvo sedam plamenova i
ree: Junaki Panduovi sinovi, znajte da sam ja bog Ognja. Neka va brat Aruna
nastavi svoj put u umu, ali najprije neka odbaci strano oruje Gandivu. Ono mu
vie nee trebati. Ja sam mu ga donio od Varune pa neka bude Varuni i vraeno.
Tada Aruna baci u more svoj luk i dva neiscrpna tobolca. Bog Ognja istoga
asa nestade. Onda junaki Panduovi sinovi produie dalje du morske obale
idui prema jugozapadu. Kada obala skrenu k zapadu, oni ugledae grad Dvaraku
koji su prekrivale vode oceana. Onda okrenue na sjever i u stanju yoge nastavie
obilaziti cijelu zemlju.
449
436
438
439
Knjiga osamnaesta
SVARGAROHANAPARVAN
Knjiga o usponu na nebo
Vaiampayana ree: uj sada, kralju, to se zbivalo s tvojim djedovima
poto su stigli na nebesa, u obitavalite boanstava:
Stigavi na nebesa, pravedni kralj Yudhithira ugleda Duryodhanu kako sjedi
na prekrasnu prijestolju okruen svakojakim obiljem. Njegov sjaj bijae nalik na
Sunev, a nosio je na sebi znamenja slave koja mogu pripadati samo junacima.
Kada vidje to Duryodhanino blaenstvo, u Yudhithiri najednom planu gnjev i on
odvrati svoje oi od toga prizora pa glasno oslovi one koji su ga pratili: Ja ne
elim dijeliti blaenstvo s Duryodhanom koji se ukaljao gramzljivou i
plitkoumnom kratkovidnou. On je skrivio onaj strani pokolj i nanio nam je
mnoga zla. Blaeni bili, bogovi! Ja nemam volje ni da ga gledam! elim poi
onamo gdje su moja braa!
Narada mu, osmjehujui se, odgovori: Ne bi trebalo da bude takav, kralju
kraljeva! Meu stanovinicima nebesa nema neprijateljstva! Monoruki junae, ne
govori tako o Duryodhani! rtvovao je svoje tijelo i ostavio ga u ognju bitke i
time je stekao blaenstvo koje pripada junacima. Zasluio ga je izvravajui
katriyske dunosti. Zato se susretni s Duryodhanom i budi s njime uljudan!
Umni se kralj Yudhithira, meutim, nastavi raspitivati za svoju brau pa
kaza: Ako su ovo vjeni predjeli odreeni za junake kao to je Duryodhana,
nepravdni i grjeni zlikovac, unititelj prijatelja i cijeloga svijeta, elim vidjeti
svjetove odreene za moju junaku brau, za one koji su se drali najstroih
zavjeta, ispunjavali svako obeanje, istinoljubive i neustraive junake. Gdje je
plemeniti Karna, Kuntin sin, nepobjediv u boju? Gdje su Dhrtadyumna i njegovi
sinovi, gdje su Satyaki i sve ostale katriye koje padoe ne odstupajui od
katriyskih dunosti, brahmane? Ja ih ovdje ne vidim, Narado! Nema ni Virate, ni
Drupade, nema ni svih onih velikih katriya koje je predvodio Dhrtaketu! elim
vidjeti njih i ikhandina, kraljevie Panala! Hou vidjeti Subhadrina sina,
mladog Abhimanyua, nepobjedivog u boju!
Onda se Yudhithira okrene bogovima: O najbolji meu bogovima, to e
meni nebesa budem li bio razdvojen od svoje brae? Za mene je nebo tamo gdje
su oni! Ovdje za mene nisu nebesa!
Bogovi mu tada ovako odgovorie: Ako ba eli poi onamo, sine, moe
odmah poi. Nemoj gubiti vrijeme. Ako ti kralj nebesnika dopusti, mi smo
spremni da ti uinimo po volji!
I tada rekoe nebeskomu glasniku: Idi i pokai kralju Yudhithiri gdje su mu
rodbina i prijatelji.
440
Tako vrli Kuntin sin i nebeski glasnik Narada pooe zajedno. Glasnik je
stupao prvi i pokazivao kralju put, a Yudhithira ga je pratio. Staza kojom pooe
ubrzo postade teko prohodna i zlokobna i vidjelo se da njome stupaju noge
grjenika. Smrailo se, a staza bijae prekrivena ljudskom kosom i mahovinom.
Zrak bijae zagaen zadahom grjenika, a tlo raskaljeno od krvi i mesa. Sve je
vrvjelo od obada, osa i komaraca. Tu i tamo mogla su se vidjeti gnjila ljudska
trupla, gomile kostiju i kose, a posvuda su gmizali crvi i kukci. Du cijele staze
plamsale su vatre, a posvuda su se mogle vidjeti vrane i druge ptice strvoderi sa
eljeznim kljunovima. Bilo je tu i zlih duhova s izduenim ustima iljastim poput
igle. Svuda su se mogli vidjeti ljudski leevi prekriveni krvlju, otkinutih ruku i
nogu i prosute utrobe.
Zaokupljen svakojakim mislima, hodio je plemeniti kralj tim putom koji je
zaudarao po leevima i promatrao je sablasne i gadne prizore. Ugledao je i rijeku
kojom je tekla kljuala voda, a i umu kojoj lie bijae od britava i maeva. Bilo
je tu i ravnica prekrivenih sitnim bijelim pijeskom koji bijae vreo, a po njima
rasute stijene od eljeza. Vidje i mnoge gvozdene posude pune kljuala ulja i
potom ugleda muke kojima su bili izvrgnuti grjenici.
Promatrajui taj zlokobni predio prepun svakakve trulei, Yudhithira upita
nebeskoga glsnika: Koliko jo moramo ii ovim putom? Nato se glasonoa
zaustavi pa ree: Tvoj se put ovdje zavrava! Nebesnici su mi naloili da ovdje
stanem. Ako si umoran, kralju kraljeva, moe se vratiti sa mnom.
Zadah toga mjesta bijae tako kuan da Yudhithira naas pomisli da se
vrati, ali, kada se pravedni kralj ve okrenu natrag, zaue se sa svih strana
patniki vapaji: Ne odlazi, Dharmin sine! Ostani ovdje jo koji tren! Tvoja nas
prisutnost bar na tren oslobaa naih muka. Kada si nam se pribliio, pirnuo je
odatle blag lahor donosei tvoj slatki miris! Od njega su nae muke malo uminule.
Kuntin sine, i sam pogled na tebe olakava nam patnje i donosi blaenu utjehu!
Ah, ostani jo malo, Bharato, jer, dok si ovdje, mi se odmaramo od svojih boli!
Do kralja su sa svih strana dopirale jadikovke tekih nevoljnika. Glasovi tih
nesretnika uinie mu se nekako poznati iako nije mogao razaznati kome
pripadaju. On ih zato upita: Jao, jadne due, tko ste vi to tako alobno jecate i
zato se nalazite ovdje?
Sa svih mu strana odgovorie: Ja sam Karna! uo je s jedne strane.
Ja sam Bhima! doprlo je s druge.
Ja sam Aruna!
Ja sam Nakula!
Ja sam Sahadeva!
Ja sam Dhrtadyumna! jealo je sa svih strana.
Ja sam Draupadi!
Mi smo Draupadini sinovi!
441
451
Kao to su ratnici poginuli na Kuruketri Gangom doli s nebesa na susret s Dhrtaratrom, Pandavama i
graanima Hastinapure i opet utonuli u Gangu u 15. knjizi, tako sada Yudhithira Gangom treba krenuti na nebo.
442
443
455
Rakase su ambivalentna bia. esto zloslutna, ali svakako nadnaravna, srodna asurama i donekle
boanstvena. Kao to gdjekada gandharve mogu biti opasni, tako gdjekada i rakase mogu biti plemeniti. Stoga
njihov znaaj moe odgovarati Dhrtaratroviima. No njihove ih vrline i junatvo postepeno izbavljaju i od
rakaske sudbine i svi stjeu na kraju nebeske svjetove.
Niti su Pandave, dakle, bili posve osloboeni ispatanja za svoje prijestupe, niti su vrline Dhrtaratrinih
sinova ostale nenagraene zbog njihovih grijeha. Kao glavni junak Mahabharate opet izranja Dharma.
456
Te etiri kitice 47-50, po rijeima Mahabharate, izriu Vyasino ivotno uvjerenje s kojim je sastavljao
spjev.
457
Snijegom pokrite planine jesu Himalaya.
444