Professional Documents
Culture Documents
Behar 116
Behar 116
MESNEVIJA
I MESNEVIHANI U SARAJEVU
DERSOVI:
Hadi Mujaga Merhemi
ejh Fejzullah ef. Hadibajri
Hadi hafiz Halid ef. Hadimuli
Hadi hafiz Mehmed Karahodi
IBNI ADEM: Dunja kao stara runa baba (Prvi tiskani prijevod Mesnevije u BiH)
SADRAJ
UVODNE RIJEI
3
Urednitvo:
Senad NANI, Sena KULENOVI, Edin
Urjan KUKAVICA, Ervin JAHI, Azra
ABADI NAVAEY
13
22
27
39
42
47
Adresa:
BEHAR
KDBH Preporod
Ulica Grada Vukovara 235,
10000 Zagreb, Hrvatska
Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635
e-mail: casopisbehar@gmail.com
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
web: www.behar.hr
Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,
godinja pretplata 120 kn
Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,
godinja pretplata 30 KM.
DERSOVI MESNEVIJE
Kunski iro-raun:
ZABA 2360000-1101441490
Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X:
703000-280-3755185
(S naznakom: Preporod, za Behar)
SIRA
51
Ibni Adem (Adem ef. Karaozovi): Dunja kao stara runa baba
82
84
ISSN 1330-5182
Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu
nuno i stavovi urednitva.
POST SCRIPTUM
86
SJEANJE
Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sarajevu godine
1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio
Safvet-beg Baagi, a vlasnik Ademaga Mei. Objavljivao je tekstove za zabavu i pouku, izvorne i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebaki Behar ocijenjen najboljim to su Bonjaci dosad
imali. On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i matinim narodom u Bosni i
Hercegovini. U desetogodinjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i
odgovorni urednik zagrebakog izdanja bio je knjievnik Ibrahim
Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed dralovi koji je tu
slubu obnaao do ljeta 2006. godine.
BEHAR116
90
91
91
UVODNE RIJEI
Tradicija prevoenja,
kazivanja i tumaenja
Mesnevije u Sarajevu
i nekim drugim mjestima u BiH
Zanimljivo je pratiti ovaj vremeplov Mesnevije i gledati kako ona
sama sebi u svim vremenima nalazi mjesto gdje e se kazivati,
sluati i tumaiti. Ni u jednom od pomenutih gradova nije se
ouvao kontinuitet kazivanja Mesnevije osim Sarajeva. ak i u
Konyi, kolijevci Mesnevije, taj kontinuitet se nije odrao. Kada je h.
Fejzullah-ef. Hadibajri, 1969. godine iao na hadd, svratio je i u
Konyu. Rastuio se kad je saznao da se u Konyi, ve blizu 40
godina ne odravaju dersovi iz Mesnevije, i da osim muftije, tek
poneko zna perzijski jezik. udom su se udili kad su saznali da se
u Sarajevu kazuje Mesnevija.
Pie: aban Gado
I.
Godine 1973. u Sarajevu se obiljeavala 700. godinjica smrti Mevlane
Delaluddina Rumije, meutim, ona je
tada koincidirala i sa 500 godinjom
tradicijom prevoenja i kazivanja Mesnevije u tom gradu. Nije li to neto velianstveno, da se starost jednog grada
mjeri sa starou jedne knjige! Naravno, Mesnevija je ivjela mnogo prije
Sarajeva, ali taj susret knjige i grada
kulturoloki je fenomen s kojim se mogu ponositi stanovnici ove blagoslovljene kotline sa obje obale Miljacke. Stie
se dojam da se grad razvijao kako se
jedan grad, koji u sebi nosi duh Mesnevije, neto sasvim prirodno, normalno;
neto sa ime se raa, ivi i umire.
Prva kua Sarajeva, nakon dolaska
islama i Osmanlija, upravo je Mevlevijska tekija na Bendbai, podignuta
1462. godine, na istonoj strani grada,
kao dobrodolica za sve putnike namjernike, za musafire, za rodbinu i prijatelje. Tekija je lijepa i prostrana, nadnesena nad rjeicom to se probija kroz
kamen, iz planina, sa dugom divanhanom u kojoj je tiina mekana kao pamuk, jo tia zbog sitnog ubora rjeice
ispod nje. Gusti muebci i debeli zid
BEHAR116
UVODNE RIJEI
oko bae inili su nau samotnost tvrom i sigurnijom, ali je kapija uvijek
otvorena, da ue svako kome je potrebna utjeha... (Dervi i smrt, M. Selimovi).
Gel, gel!
Doi, doi!
Ma ko da si,
Ma gdje da si,
Makar bio i nevjernik,
Ili da se vatri moli,
Opet doi!
Naa tekija,
Nije tekija oaja.
Pa ako si i sto puta,
Obeanje prekrio,
Opet doi,
Samo doi!
To je taj duh Sarajeva, koji lebdi
nad ovim gradom poput nebeskog svoda, jedno njegovo duhovno nebo, jedan
batin, skriveno znaenje Mesnevije.
Nijedna islamska knjiga (izuzimajui, naravno, Kuran i hadiska djela)
nije tako privlaila nau ulemu, nae
uene ljude, i ne samo njih, kao to je
to sluaj sa Mesnevijom, tim udesnim
djelom sufijske knjievnosti. Mesneviju
su voljeli, sluali i izuavali, ne samo
sufije, ve i trgovci, zanatlije, hode i
muftije, muderrisi i pjesnici, pae i begovi, carevi i veziri; bogati i siromani.
Bilo je takvih entuzijasta koji su iz ljubavi prema toj knjizi preduzimali
takve korake koji bi i danas, u eri tehnikih uda, bili pravi izazov za avanturiste. Tako se Sarajlija, Isevi Mehmed Emin-efendija (umro 1816.), osobno zaputio u Perziju da naui perzijski jezik kako bi mogao studirati
Mesneviju. Bio je, biljee historiari,
izvrstan usmeni prevodilac i tuma
Mesnevije koju je kazivao u Bakar-babinoj damiji na Atmejdanu. Iza njegove smrti ostala je dugo vremena spominjana izreka: Umro Isevija, umrla i
Mesnevija. Zanimljivo je da se, poslije
200 godina, Mesnevija opet vratila na
Atmejdan, u obnovljenu Bakar-babinu
BEHAR116
UVODNE RIJEI
UVODNE RIJEI
BEHAR116
UVODNE RIJEI
BEHAR116
UVODNE RIJEI
BEHAR116
UVODNE RIJEI
razna djela iz klasine perzijske knjievnosti, a onda je Hadi Mujaga odluio: Opet emo Mesneviju. I tako je
4. marta 1959. godine, uavi u sedamnaestu godinu kazivanja Mesnevije,
kazao i svoj posljednji ders. Hadi Hafz je zapisao i posljednju elju Hadi
Mujaginu: Vala da mi je jo dati da mi
se izrade lijepi mevlevijski niani, pa
da na njima napiem tarih: Kabri
bedei Mevlana Delaluddin,/ Merhemi zade Mustafa Nuruddin. (Ovo je
kabur roba Mevlana Delaluddina,
Merhemia Mustafe Nuruddina.)
Desetak dana prije Hadi Mujagine smrti Hadi Hafiz je usnio san:
etam desnom obalom Miljacke, ondje
izmeu Latinske uprije i umurije.
Bio sam na obali, a tamo iz jedne kue
(Hadi Mujagine) u kojoj je bio Mevlud, uo se ovaj ajet gdje neko ui:
estiti e iz pehara piti kamforom
zainjeno pie. (Sure Ed-Dehr, 5.
ajet). Znao sam odmah da e Hadi
Mujaga preseliti. To se i desilo 23.
marta 1959. godine kada su oi mnogih njegovih prijatelja ostale uplakane. Sarajevo ne pamti tako veliku denazu kakva je bila Hadi Mujagina.
Najsaetiji opis tog velikana Sarajeva, a njegovog duhovnog uitelja,
dao je Hadi Hafiz: Jednostavno, to je
bilo svjetlo jedan nur koji je sijao.
ejh h. Fejzullah-ef. Hadibajri (1913. 1990.), roen u Sarajevu,
gdje se kolovao i gdje je proveo svoj
radni i ivotni vijek. Zavrio je GHB
Medresu (1933.), a pred uvenim Ahmed-ef. Burekom zavrava (1944.) Visoki stupanj eriatsko-teolokog obrazovanja. Deset godina kasnije (1955.)
zavrava i Orijentalistiku, na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radio je
BEHAR116
UVODNE RIJEI
10
BEHAR116
UVODNE RIJEI
II.
Ni u jednom od pomenutih gradova
nije se ouvao kontinuitet kazivanja
Mesnevije osim Sarajeva. ak i u Konyi, kolijevci Mesnevije, taj kontinuitet
se nije odrao. Kada je h. Fejzullah-ef.
Hadibajri, 1969. godine iao na hadd, svratio je i u Konyu. Rastuio se
kad je saznao da se u Konyi, ve blizu
40 godina ne odravaju dersovi iz Mesnevije, i da osim muftije, tek poneko
zna perzijski jezik. udom su se udili
kad su saznali da se u Sarajevu kazuje Mesnevija.
Zanimljivo je pratiti ovaj vremeplov Mesnevije i gledati kako ona sama
sebi u svim vremenima nalazi mjesto
gdje e se kazivati, sluati i tumaiti.
Tekija na Bendbai, od osnutka
1462. do ruenja 1958. godine poznata
je kao Mevlevijska u kojoj se odravao
mevlevijski zikir sema i gdje se kazivala i tumaila Mesnevija, tako da se
kazivanje Mesnevije vezuje za sami
nastanak Tekije, jer gdje je mevlevijska tekija, tu je i Mesnevija... Ali za
njeno kazivanje, nije neophodna titula
mevlevijskog ejha, kao to ni mevlevijski ejh ne mora ujedno biti i
mesnevihan. Poznato je da posljednji
mevlevijski ejh Tekije na Bendbai,
Ruhi-efendija ehovi (umro 1924.
BEHAR116
11
UVODNE RIJEI
III.
Bez namjere da bilo koga povrijedimo, a imajui u vidu ovaj historijski
pregled i godine provedene uz mesnevihana h. hfz. Halid-ef. Hadimulia,
rei emo, otvoreno, da je Mesnevija
jedna slobodna knjiga, koja bez kompleksa putuje svijetom gdje god da je
pozovu ljudska srca. Ona nije neprikosnovena svojina ni mevlevija, ni mevlevijskih ejhova, niti bilo kojeg drugog tarikata i njegovog usula. Ona
nije suanj niti jedne institucije, vlasti
i drave. Ona je svjetski putnik, graanin svijeta, potpuno slobodna da
sama sebe zastupa, brani i tumai.
Njoj odvjetnici ne trebaju. Njoj treba
samo iskren pristup, ist nijjet
(namjera), ili samo uho koje zna sluati. To je takva knjiga, koja nikome
ko joj na taj nain prie, nee uskratiti svoje darove.
Nije nam namjera ovim stavom
ruiti tarikatski usul. Boe sauvaj!
To je za nas neto sveto i u to mi ne
diramo. Znamo da u svakom dervikom redu postoje pravila koja reguliu tekijsku hijerarhiju i ponaanje
unutar tog reda, pa ako tamo stoji i
pravilo za Mesneviju, neka ga slobo-
BEHAR116
UVODNE RIJEI
13
UVODNE RIJEI
14
BEHAR116
UVODNE RIJEI
stima je naao Bosnu, a osobito u Inigolu, gdje je bio musafir kod Muhamed
ef. Semiza iz Sarajeva. Ovaj Semiz je
bio vrlo obrazovan i duhovit ovjek. Bio
je i pjesnik. Osobito mu je lijepa pjesma o Mostaru na turskom. U Sarajevo se vratio preko Sandaka, nakon nepunu godinu.
15
UVODNE RIJEI
16
BEHAR116
UVODNE RIJEI
17
UVODNE RIJEI
BEHAR116
UVODNE RIJEI
18. decembra 1938. godine poeli smo Divan Hafiza irazije (umro
1389. godine). Mi ne moemo ovdje govoriti o djelima koja smo
uili, nego ih samo spominjem. Divan je lirsko djelo. Na Divani Hafiz
je poeo povremeno dolaziti hadi Mehmed ef. Handi, stalno
Mehmed ef. Mujezinovi i drugi graani Sarajeva, koji nisu
poznavali perzijski jezik, ali su vrlo revno sluali predavanja i pratili
logike misli. Dersovi Divana trajali su do 24. marta 1941. godine, a
odravani su ponedeljkom uvee.
19
UVODNE RIJEI
BEHAR116
UVODNE RIJEI
Desetak posljednjih
godina postio je
Davudov post, a jo vie
ima godina da nije
spavao u mekoj postelji.
Od svega gornjeg nas
ovdje najvie interesuju
Hadi Mujagini dersovi
koje je drao u svojoj
kui poam od 1934.
godine do smrti tj. 25
godina. Iako su Hadi
Mujagini prijatelji traili i
navaljivali da lino on
pone kazivati ders iz
Mesnevije, jer je ve
auevi bio i bolestan,
on je preko toga prelazio
i odgaao.
BEHAR116
21
DERSOVI MESNEVIJE
PRIA O LOVCU
(Prema reinterpretaciji Hadi hafiza Halid-ef. Hadimulia,
koji je revnosno biljeio dersove kod Hadi Mujage. Ovo poglavlje je
iz VI. sveska Mesnevije, bejtovi 435-466.)
EUZU BILLAHI MINE-EJTANIR-RADIM
BISMILLAHIR-RAHMA-NIR-RAHIM
VE MA HAZIHIL-HAJA-TUD-DUNJA ILLA LEHVUN VE LEIB, VE INNED-DAREL-AHIRETE LE
HIJEL-HAJEVAN, LEV KJANU JALEMUN
SADAKALLAHUL-AZIM
Ovaj ajeti-kerim, koji smo prouili, nalazi se pri
kraju sure Ankebut, u 21. duzu Kuran i azimuana. U ove tri reenice, od kojih se sastoji ajet, Allah,
d.., nas opominje, da se ne bismo zanijeli dunjalukom, pa zaboravili na Ahiret. I kae nam ovako:
Ovaj dunjaluki ivot, nije nita drugo, nego zabava i igra!
A ivot na Ahiretu, na drugom svijetu, to je pravi
ivot! / Jer, ovaj ivot, na dunjaluku, je kratak i prolazan, a budui ivot je vjean./
Samo, kad bie ljudi to znali! / Ali ne znaju i ne
shvataju./
Eto, u ovom smislu, po sadraju ovog ajeta, kretat
e se i ovaj na noanji ders iz Mesnevije. Ovaj ders,
koji emo noas ponoviti, odrao nam je Hadi Mujaga 10. novembra 1955. god. Teko je doarati nain
Hadi Mujaginog kazivanja, jer je to bila karakteristika njegovog dersa. Tim specijalnim nainom kazivanja, sa starinskim izrazima, koji su bili bliski
naem srcu, Hadi Mujaga je osvajao sluaoce. Ali,
nadamo se, da e nam ova hikaja, koju emo sada
prevesti, bar donekle pribliiti onu atmosferu, koja je
nekad vladala u Hadi Mujaginoj odaji, kad je on, za
svojom malom petahtom, kazivao dersove iz Mesnevije.
Predmet dersa je jedna hikaja iz VI. sveska
Mesnevije. Naslov toga poglavlja je malo dui, i glasi
ovako:
22
BEHAR116
DERSOVI MESNEVIJE
6. bejt:
Ja sam jedan poboni ovjek, koji se je odvojio
od svijeta i povukao u samou, kae lovac.
Meni je lijepo na ovom mjestu,
i dosta mi je ovo malo trave i lia, to ga ima oko mene!
12. bejt:
O ti ovjee, koji si nauio oblaiti
zlatom vezeno odijelo i nositi o pasu emer,
Imaj na umu, da e tvoja posljednja odjea
biti neiveni ogrta! /tj. efini/
7. bejt:
Ja sam odabrao zuhd i takvaluk, kae lovac.
Povukao sam se u samou i prihvatio za Din!
Jer, ve vidim, da je edel preda mnom!
/Pribliio se kraj ivota, valja putovati!/
13. bejt:
Na koncu nam valja lice okrenuti zemlji,
/tj. valja lei u zemlju/, iz koje smo i ponikli!
Zato onda da srce veemo za ove
lakoumne, nevjerne i nepouzdane ljude?
8. bejt:
Smrt mojih blinjih, mojih komija i prijatelja, bila mi je
dobar vaija
/Tj. dala mi je dovoljno savjeta i opomena./
Ti udarci, sruili su moje planove,
razorili moju trgovinu i moj duan!
/Drugim rijeima: ta vrijedi vie trgovati i zaraivati,
kad svakog asa dolazi udarac iza udarca./
Komentar:
U prvom polustihu ovog bejta: Smrt mojih blinjih, dala
mi je dobru lekciju, hz. Mevlana aludira na hadisi-erif:
Mevtul dari kefa bike vaizan Smrt tvoga komije,
dovoljna je, da te poui i opomene!
Danas je pokucala na njegova vrata, sutra e pokucati
na tvoja!
Dalje, nastavlja svoju ispovijest onaj lovac, a ptica ga
slua.
9. bejt:
Kad se najposlije moram zatvoriti u kabur i ostati sam,
onda smatram da je bolje, jo za ranije,
prekinuti druenje sa svijetom!
23
DERSOVI MESNEVIJE
na, to su ona poznata etiri elementa, od kojih je sastavljeno nae tijelo: voda, zemlja, zrak i vatra.
Napomena:
Prema starinskom poimanju i uenju, od ta etiri elementa izgraeno je nae tijelo. Ta etiri elementa zovu se
arapski: Anasiri-erbea. Sa ovim terminom, esto se susreemo kod orijentalnih klasika.
Pa kae dalje Hazreti Mevlana za ta etiri elementa:
15. bejt:
Godinama i godinama, ovo nae tijelo,
druilo se i bilo blisko sa ta etiri elementa!
Komentar:
Prema tome, stari, iskonski roaci naeg tijela, su ti elementi, od kojih je ono sastavljeno.
Sada dolaze malo tei, misaoni bejtovi, u kojima se ogleda filozofija misticizma.
To je rasprava o dui. Razmatranje njene sutine. A to je
esta tema u Mesneviji.
16. bejt:
Dua ovjeija /ruh/, sadri
u sebi dva vana faktora: nefs i akl.
Nefs je ivot, akl pamet.
Komentar:
ivot i pamet, to su dva osnovna elementa, koji sainjavaju duu. To su darovi, koje dua, svojim dolaskom, unosi
u nae tijelo.
U toku ivota, tj. u toku boravka due u ovom naem
tijelu, razvijaju se u nama i druge sposobnosti, kao to je
dar govora, osjeaj, bistrina, memorija itd. Sve su to elementi vezani za duu.
Ali dua, boravei u tijelu, udalji se od svoga izvora, pa
zaboravi na svoje porijeklo i svoj zaviaj. Zaboravi na svijet
dua, iz kojeg je potekla, i u koji se opet mora vratiti.
Da to malo bolje objasnimo. Znamo, da je u toku ovozemnog ivota, dua prisiljena, da boravi u ovom naem tijelu.
To je njeno zatoenitvo, njen zatvor. Ona je liena slobode.
Ona je stijenjena u naem grudnom kou, kao ptica u kafezu. Ne moe da poleti, jer joj ne daju reetke!
Za to vrijeme, tj. za vrijeme boravka u naem tijelu,
dua je okruena sa novim elementima, od kojih se sastoji
nae tijelo. To su ova ve pomenuta etiri elementa.
Premda ti elementi nisu njoj srodni, ipak se ona, tokom
vremena, obikne u toj novoj sredini, pa zaboravi na svoj
zaviaj na svijet dua i na one svoje prave roake, tj. na
svoje srodne elemente. Kratko reeno: zanese je Dunjaluk,
pa zaboravi na Ahiret!
Zato kae hz. Mevlana u drugom polustihu ovog bejta:
Dua, ponekad zaboravi na izvor,
iz kojeg je potekla, na zaviaj,
u koji joj se valja opet vratiti!
Ovih nekoliko rijei o dui, bilo je potrebno iznijeti, da
24
BEHAR116
DERSOVI MESNEVIJE
BEHAR116
25
DERSOVI MESNEVIJE
26
BEHAR116
28. bejt:
I gle, najedanput,
primie se posljednja no naeg ivota!
Edel je tu! Smrt eka pred vratima! /Vidi li ti to, ovjee?/
Drugi polustih je na arapskom jeziku. Iz toga vidmo,
kako Hazreti Mevlana perfektno vlada arapskim, kao i svojim maternjim, perzijskim jezikom.
Ostavi tu igru, koja te je upropastila!
Ne vraaj se vie u to kolo!
29. bejt:
Pazi! /Pamet u glavu! Trgni se!/
Jo ti preostaje jedna jedina ansa, a to je tevba!
/tj. iskreno pokajanje, povratak u krilo vjere./
Uzjai na tog ata,
i stigni onog lopova,
koji ti je ukrao odijelo!
Otmi od tog hrsuza svoje odijelo,
i ne ostavljaj vie toga ata /tj. tevbe/.
30. bejt:
At tevbe, to je jedan udan at!
On e te, za tren oka, iznijeti
iz ovih nizina u nebeske visine!
Komentar:
Ovdje je rije o iskrenoj tevbi, a to znai: Proi se svih
grijeha, i odluno prihvatiti za din! I ne obazirati se vie na
krivi put, kojim je ovjek dotle iao! Iskrena tevba to je
najodluniji korak u pravcu dobra, to je prekretnica u ivotu ovjeka.
To je posljednja ansa za spas due!
31. bejt:
Ali toga ata, koji te je spasio
iz dunjalukih nizina i podigao
u visine tog ata dobro pazi!
uvaj ga od onog lopova,
koji ti je ukrao odijelo!
32. bejt:
Budi na oprezu i pazi, da ti onaj
koji ti je ukrao odijelo, ne ukrade i tog ata!
Pazi dobro toga ata, i stalno bdij nad njim!
Jer, ako ti onaj lopov,
ukrade i tog ata, onda si propao!
Onda nema vie nade ni spasa!
Drugim rijeima: Ne naputaj tevbu, ne vraaj se vie na
krivi put!
IN-NE NE-MES TU NE-REM-LES TU-NE-HAB
n
VAH-JI-HAK-VALLA-HU-A-LEM BIS-SA-VAB
DERSOVI MESNEVIJE
Mevlana
Delaluddin Rumi
MESNEVIJA
III
Svezak
prevod
27
DERSOVI MESNEVIJE
28
BEHAR116
je preveo sa njemakog Resi Idris, profesor Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu, a umnoio Tarikatski centar Katedra za Mesneviju u Sarajevu 1978. god.
Ovaj rad sadri sva obavjetenja o radu oko Mesnevije do ove
godine, a mi emo od sada podnijeti novi izvjetaj o programu
predavanja Mesnevije. Eto, za nau Mesneviju se zna i van
naih granica, i to ne samo u Turskoj nego i na Zapadu. Drugi
svezak Mesnevije je zavren, (tj. njegovo kazivanje i prevoenje), 3. maja 1980. godine i sada je na korekturama, a prvi
svezak eka tampanje od 1973. godine.
DERSOVI MESNEVIJE
PRISTUP
EUZU BILLAHI MINE-EJTANIR-RADIM
BISMILLAHIRRAHMANIRRAHIM
El-hamdu-lillahi rabbil - alemin,
Er-rahmanir-rahim,
Maliki jev-middin.
Ijjake nabudu ve ijjake nestein.
Ihdines-siratal mustekim,
Siratallezine enamte alejhim,
gajril-magdubi alejhim
ve led-dalin.
Amin!
Es-selamu alejkum,
ve rahmetullahi,
ve berekatuhu!
Evo, sastali smo se ovdje, u ovoj
tekiji, u drutvu naeg alima i Mesnevi-hana, hadi Fejzullah-efendije, koji
ve preko dvadeset godina svojom
dobrotom i susretljivou da bi uinio hizmet dini-Islamu dri, kao
emanet, katedru Mesnevije u naem
lijepom eher Sarajevu.
Bilo je predvieno, da se ovaj ders,
prvi uvodni ders, odri u uem krugu,
u kui hadi Fejzullah-efendije, iz
potovanja prema njemu i iz zahvalnosti na njegovom trudu i zaslugama
za odravanje ove katedre. Da ga
Allah d.. poivi dugo godina, te da se
i dalje koristimo njegovim znanjem i
nasihatom, a naroito njegovim vanrednim poznavanjem perzijskog jezika
i perzijskih klasika.
Ali, eto, preovladalo je miljenje
sluaa da, ovdje u ovoj tekiji, odrimo
i taj uvodni ders, i tako otvorimo vrata
kazivanju treeg sveska Mesnevije
29
DERSOVI MESNEVIJE
30
BEHAR116
DERSOVI MESNEVIJE
31
DERSOVI MESNEVIJE
Ve jetesaddekul mutesaddiku
bi kadri kudretihi
Ko hoe sadaku da podijeli, on e
dati siromahu onoliko, koliko
je u mogunosti dati i podijeliti.
.
Ve jedudul bazilu
bi kadri mevdudihi
Ko je dareljiv i otvorene ruke,
on e dati i podijeliti (u dobrotvorne svrhe),
onoliko, koliko ima imetka na raspolaganju
(koliko se je u tome asu, kod njega zateklo, ne moe vie
dati. Moda bi on elio i vie dati, jer uiva u dijeljenju imetka, unosei radost u srca onih, kojima je potrebna pomo.
Posebno je zadovoljstvo drugoga obradovati).
Ve jaktenil - medudu
alejhima arefe min fadlihi
A onaj kome se daje, (ko prima sadaku ili pomo),
zadovoljit e se onim to je dobio.
(Smatrajui to dobrotom i plemenitou onoga ko mu tu
pomo prua. Moda tome nevoljniku i vie treba, ali svaka
pomo, dobro mu doe, kao ublaenje njegove nevolje).
Ve la kin muftekidul mai
fil mefezeti, la jaksuru
bihi an talebihi marifetuhu
ma fil bihari
Onaj, kome je na putu kroz pustinju ponestalo vode,
nee odustati od traenja vode!
To jeste i dalje e je neprestano traiti,
sve dok je ne nae, jer mu je to problem ivota!
On zna da se u velikim rijekama i jezerima
nalaze velike koliine vode, ali treba do njih doi!
Zato nikada nee napustiti toga abuhajata,
vode koja ovjeku produava ivot i daje mu nove snage.
(Ovo je aluzija na duu koja oskudijeva u svojoj hrani, i
koju smo mi liili njenog napitka).
Ve jediddu fi talebi
mai hazihil hajati
Potrudit e se da potrai i nae vodu,
koja mu je potrebna za ovaj ivot.
Kable en jekta ahul meau
bil itigali anhu
Potrait e izvor vode, prije nego
to ga zaokupe brige oko egzistencije,
oko odravanja ivota tijela!
(Onda, kada ga brige zaokupe, nee imati vremena za
ivot due, da njoj pribavi njenu hranu).
Ve juavvikahu
32
BEHAR116
DERSOVI MESNEVIJE
vjera, dini Islam, bude prea i vanija od ovosvjetskih uitaka, pa i briga i potekoa).
Ve jehuze min kenzilhikmeti el-emvalel-azimete
Treba da uzme, da zacrpi, iz riznice mudrosti,
ona ogromna, nesluena bogatstva.
El-leti la tuksedu
Bogatstva kojih nee nestati,
(Jer su to Allahove riznice, a one su neiscrpne).
Ve la turesu mirasel-emvali
bogatstva, koja se ne nasljeuju
kao ovaj miraz, koji mi dobijemo,
kao ova materijalna dobra,
koja ostaju drugima u nasljedstvo.
Vel-envarel-delilete
Iz tih riznica mudrosti,
ovjek moe koristiti ona velianstvena svjetla.
Vel devahirel-kerimete
Onaj blistavi devahir
(ono plemenito drago kamenje).
Ved-dijaas-semenijete
Ona skupocijena dobra
(one koristonosne posjede i neprocjenjiva imanja, na kojima ovjek uiva, okruen mnogobrojnim Allahovim nimetima).
akiren li fadlihi
Zahvaljujui Allahu d.. na
Njegovoj bezgraninoj dobroti,
plemenitosti i velikodunosti.
Muazzimen li kadrihi
Veliajui Njegovu snagu i mo,
(na koju mu ukazuje Njegovo savreno ureenje svijeta).
Mudellilen li hatarihi
Istiui znaaj zikra sjeanja
na Allaha d.. spominjanja i
uzdizanja Njegovog imena.
Ve jesteize billahi
min hasasetil-huzuzi
Pritom, razmiljajui o veliini,
dobroti i plemenitosti Svemonog Stvoritelja,
(ovjeku e bez sumnje, zadrhtati srce od strahopotovanja i uzbuenja. Treba iskorisiti taj trenutak, da se ovjek
obrati Allahu d.. pa da Ga zamoli, da njega ovjeka, siunog roba On uzme u Svoju zatitu. Tu ovjek treba da
33
DERSOVI MESNEVIJE
34
BEHAR116
Ve tebihil muebbihin
Allah d.. je ist od svega onoga,
emu Ga prispodabljaju oni,
koji pokuavaju da nau
makar neto slino Njegovom Biu.
Ve suil evhamil mutefek kirin
Allah d.. je ist i daleko od krivih misli
i pogrenih predstava koje o Njemu
pokuavaju dati mutfekirini.
(oni koji mnogo umuju, pa u tome umovanju esto granicu preu i u stranu skrenu).
Ve kejfijjatil mutevehhimin
Allah d.. je ist i daleko od
onih iluzija i vizija koje o Njemu imaju mutevehhimini.
(Nekakvi vizionari, koji misle da mogu sve dokuiti i
objasniti! Sva ta nepotrebna umovanja vode u zabludu. Jer
u Kuranu izriito stoji: LEJSE KEMISLIHI EJUN!
Nita Njemu nije slino).
Ve lehulhamdu velmeddu
ala telfikil kitabil Mesnevi
Neka je hvala Allahu d..
koji je omoguio i dao sposobnost
autoru da sastavi i da nam u stihovima
predstavi ovo velianstveno djelo Mesneviju.
El ilahijji, er rabbanijji
Koje je proeto nadahnuem Svemonog Stvoritelja.
Ve huvel muveffiku
Allah d.. upuuje ovjeka,
pravog i iskrenog vjernika, i pomae mu,
da nae pravi put, da radi dobra djela
i da postie uspjehe u svom radu.
Vel mutefeddilu
Allah d.. iz svoje dobrote i plemenitosti,
obilno dijeli ljudima Svoje darove i nimete.
DERSOVI MESNEVIJE
13 - 25. 3. 1981.
Mesnevija
Trei svezak drugi dio
Uvod
Ovaj ders je odran 27. marta 1981. godine.
(21. Dumadel ula 1401.) u nakibendijskoj
tekiji Nad Mlinima, iza jacije namaza. Prisutno
oko 30 osoba. Prije dersa odran je zikr koji je
vodio h. Abdullah Foak po mevlevijskom
usulu.
O Katedri Mesnevije
elim da istaknem da je pristanak hadi hafiz Halid
efendije Hadimulia da primi emanet prevoenja
Mesnevije znaajan datum u istoriji Katedre Mesnevije
u Sarajevu, a meni lino, to je veliko zadovoljstvo i
uspjeh. Njegova skromnost je poznata, a obziri prema
ljudima su maksimalni. Hatibska sluba u damiji, najasnija je vjerska sluba, a Hadimuli je danas, kao
imam i hatib Careve damije, najpriznatiji hatib u
Sarajevu.
Ali on nee da sjede za petahtu Mesnevije u irem
dematu slualaca! Jo vie, nee da ulazi u tesavvufsko
tumaenje Mesnevije! Stoga u ja itati njegove prijevode i davati svoj tesavvufski komentar, u granicama
mojih mogunosti i dok mi to zdravlje doputa.
Pismeno prevoenje Mesnevije i umnoavanje toga
prijevoda za simpatizere Mesnevije korisnije je od
samog prevoenja u krugu malog tekijskog demata,
tzv. kazivanja Mesnevije danas.
Ovakvim sporazumnim rjeenjem bit e zadovoljan i
na umrli uitelj Hadi Mujaga Merhemi. Po elji uenika H. Mujage Merhemia i sluaa Mesnevije, odluili smo, da se, ubudue, ova katedra zove KATEDRA
MESNEVIJE HADI MUJAGA MERHEMI U
SARAJEVU.
Ovo inimo iz zahvalnosti prema naem uitelju H.
Mujagi Merhemiu, koji nam je dugi niz godina kazivao
BEHAR116
35
DERSOVI MESNEVIJE
O MESNEVIJI
Nekoliko napomena prilikom pristupanja i ulaska u trei svezak Mesnevije.
Mesnevija je remek djelo perzijske knjievnosti. Nastala je kao rezultat jednog
bolnog rastanka, koji je doivio njen autor rastanka sa uiteljem emsuddinom. Znamo te detalje iz biografije hazreti Mevlanatove. Poslije tog rastanka
Mevlana se je povukao u samou i dugo nije izlazio. Trebalo je preboljeti taj
rastanak.
Na molbu njegovog uenika Husamuddina, da opie svoje susrete sa emsuddinom i sauva nauku, koju mu je ovaj prenio, hazreti Mevlana je odbijao i
teko se na to odluio.
Ipak, jednog dana, iznenadio je i obradovao svoga uenika, donio je napisanih prvih osamnaest bejtova i izdiktirao ih Husamuddinu. Tako je i poelo pisanje Mesnevije. Na vie mjesta u ovom svom djelu hazreti Mevlana spominje ovog
svog uenika Husamuddina i iznosi njegove vrline. I na poetku treeg sveska
spominje se ime Husamuddinovo.
Husamuddin nije bio samo uenik nego i nasljednik hazreti Mevlanatov.
ivio je jo samo jedanaest godina iza smrti svog uitelja i umro 684. godine po
Hidretu (1285. godine po Miladu).
Mezar mu se nalazi pored Hazreti Mevlanatova mezara u zajednikom turbetu u Konji.
Mesnevija ima est svezaka, sa ukupno oko 25.000 stihova. Broj stihova po
pojedinim svescima, izgleda ovako :
I svezak:
4.003 stiha
II svezak:
3.810 stihova
III svezak: 4.810 stihova
IV svezak: 5.855 stihova
V svezak:
4.238 stihova
VI svezak: 4.914 stihova
Ukupno:
25.630 stihova bejtova
BINEVEZNAJ
UNHIKAJET
MIKUNED
EZUDAJI
HASIKAJET
MIKUNED
36
BEHAR116
DERSOVI MESNEVIJE
ANSUHANZAN
MEJMENEST
ZANKIEZDIL
DANIBIDIL
ROZENEST
Mesnevija
Trei svezak drugi dio
Drugi ders
(7 bejtova)
27. mart 1981.
HAKHUSAMUD
TERKISUNNET
DINBIJAR
UDSEBAR
BEHAR116
37
DERSOVI MESNEVIJE
kuv-ve-ti-hak
kez-ha-ra-ret
mi-de-hed
mi-de-hed
Prevod:
Tebi snaga dolazi od Allaha d.., a ne iz vrele krvi , koja
krui tvojim krvnim ilama.
4. In-i-ra-gi
Nez-fe-ti-lu
em-si-kjo-ro
pen-be-vu-ru
en-bu-ved
gan-bu-ved
Prevod:
Sunce ne da gledati u sebe,
zbog svoje bljetave svjetlosti;
Ali ono ne dobiva tu svjetlost ni od ulja,
ni od fitilja, niti od loja!
Komentar:
Poput ovog Sunca, koje u vanjskom svijetu sja, ima i
jedno unutranje, nevidljivo svjetlo, koje u nama sja i osvjetljava nam puteve, a to je pamet. Pamet je jedno sunce koje
nau duu osvjetljava i ukazuje nam na pravi put, kojim
treba da idemo.
5. Sak-fi-ger-dun
Nez-ti-na-bu
kjo-u-nin-da
us-tu-ni-ka
jim-bu-ved
jim-bu-ved
Prevod:
Ovaj nebeski svod, koji stalno stoji iznad nas (kao ador),
38
BEHAR116
Prevod:
Sa istog mjesta (i iz istog izvora)
snaga dolazi ebdalima,
a nikako iz hrane i iz sahana (tanjira)!
Komentar:
Ebdali su odabrani ljudi iz naroda, duhovni velikani, koji
posjeduju veliku snagu, koju im Allah d.. daje. Njih ima
etrdeset. Preko njih nam dolazi nafaka, pa bereket i ostali
Allahovi nimeti.
Kad jedan od ebdala preseli na bolji svijet, zamijeni ga
drugi iz niih redova. Ebdali su skrivene halife nasljednici Pejgamberovi, koji uvaju erijat i bdiju nad muminima,
titei ih.
Njihova su srca poput srca Ibrahim alejhisselama. To su
mirni, blagi i pitomi ljudi.
To su ljudi vanredne duhovne i tjelesne snage. Jedan
ebdal posjeduje snagu koliko tri stotine drugih ljudi. On bi
mogao sa Allahovim odobrenjem brda podignuti i pokrenuti.
Sjetimo se samo snage koju je posjedovao hazreti Alija
kada je izvadio vrata od tvrave Hajber koja su bila teka
vie tona. Tu je pokazao svoju dinovsku snagu.
In-ne-ne-mes
Vah-ji-hak-val
tu-ne-ram-les
la-hu-a-lem
tu-ne-hab
bis-sa-vab
6. 4. 1981.
DERSOVI MESNEVIJE
BEHAR116
39
DERSOVI MESNEVIJE
40
BEHAR116
DERSOVI MESNEVIJE
BEHAR116
41
DERSOVI MESNEVIJE
UVOD
Draga moja brao, sluai i potovaoci Mewlana Delaluddina!
Evo, doao je dan, da nastavimo
kazivanje Mesnevije.
Pred nama je Mevlud, pa neka to
bude praznik ponovnog otvaranja ovog
kitaba treeg ilta.
Dunost nam je, na prvom mjestu,
da zahvalimo Allahu, d.., na Njegovim nimetima, na dini-imanu, na
zdravlju, na snazi i sposobnosti da
radimo i uimo, a posebno da Mu budemo zahvalni, to nam je omoguio, da
se ovako sastajemo i ove nasihate sluamo.
A onda da zahvalimo i naem
mesnevi-hanu, hadi Fejzullah-efendiji, koji nam ve dugi niz godina kazuje
Mesneviju, i koji na svojim pleima
nosi teret ove katedre.
42
BEHAR116
DERSOVI MESNEVIJE
to znai:
Ko je ista srca,
dova mu je kabul!
Da se podsjetimo:
Ovu hikaju, zapoeo je Hazreti Mevlana jo u 54. poglavlju III sveska. A ovo poglavlje, koje je sada pred nama, po redu
je 104. Dakle, skoro 50, drugih tema i naslova, prolo je dok
se Mevlana nije vratio na ovu hikaju, a bejtova, u tih pedeset
poglavlja, ima oko 850, tanije: 1450-2305=855 bejtova.
Podsjetimo se i na to, da ovaj trei svezak Mesnevije
ima 4810 bejtova. Prema tome, mi se sada primiemo polovini treeg sveska. Na redu nam je bejt pod brojem: 2306.
Dakle, jo tano sto bejtova do polovine!
Rezime prvog poglavlja, kojim je Hazreti Mevlana zapoeo ovu hikaju:
Jedan siromah moli Allaha, d.., da mu dadne nafaku
bez truda i rada. I uporan jeu svojoj dovi, nikako ne prestaje, dan no dovu ini. Prolaznici se smiju i izigravaju se s
njim. A ozbiljni i pametni ljudi opominju ga, da to tako ne
moe biti, jer se nafaka, i halal-lokma, stie trudom i potenim radom. Ali, on nikog ne slua, nego stalno dovu ini. I
na koncu, dova mu bude usliana!
Jednog dana, desilo se udo: jedan vo, zaletio se, provali
mu vrata i uleti u kuu! A siromah, ne gubei ni asa, uzme
no, pa vola prikolje!
vrsto je vjerovao, da mu je, na taj nain dova bila kabul
i dola nafaka!
Ve u naslovu hikaje spominje se, da se je ovaj dogaaj
desio u doba Davud-pejgambera. Kad je ivio Davud-alejhisselam, u povijesti je to zabiljeeno. Davud-alejhisselam je
ivio hiljadu godina prije Isa-alejhisselama. A vladao je 40
godina: od 1010. do 970. godine prije nae ere, tj. prije roenja Isa-alejhisselama.
Novi naslov
Sad Hazreti Mevlana, nastavlja ovu hikaju, pa nam obrazlae, kako je dova ovog siromaha bila primljena i usliana.
Naslov ovog slijedeeg poglavlja, kako rekosmo, je:
43
DERSOVI MESNEVIJE
Prevod naslova:
Opet se vraa Hazreti Mevlana na hikaju o onom fakiru
siromahu, koji je, u vrijeme Davud-pejgambera, traio od
Allaha, d.., da mu dadne nafaku hranu (halal-lokmu),
bez muke i truda, i kako je njegova dova usliana! To hoe
da nam objasni Hazreti Mevlana.
Ovako zapoinje Hazreti Mevlana ovo nae dananje
poglavlje koje ima samo devet bejtova:
Bejt: 2306/III
Bejt: 2312/III
Ree mu ovaj siromah, koji je zaklao vola:
Ja sam stalno molio Allaha, d..,
(da mi dadne halal-nafaku, bez truda i rada),
i tu sam svoju dovu ukrasio i okitio lijepim,
biranim rijeima!
Bejt: 2313/III
Ta moja stalna dova, bila je usliana!
Onaj vo, bio je meni nasib (odreen), i zaklao sam ga!
Eto, to ti je odgovor!
Bejt: 2314/III
A ovaj, (vlasnik vola), uvi odgovor ovog fakira,
razljuti se, dohvati ga za jaku i udari mu,
bez milosti, nekoliko amara.
Ovako zavrava ovo kratko poglavlje.
44
BEHAR116
/19 bejtova/
Slijedi poglavlje, koje ima oko 66 bejtova. Mi emo ga
samo zapoeti, da nam noanji ders ne bi bio suvie kratak.
Naslov toga novog poglavlja je:
Oba ova parniara dolaze pred Davud-pejgambera
/da im on presudi i rijei njihov spor/.
Bejt: 2315/III
Onaj vlasnik vola, dohvati ovog siromaka,
dovue ga i dotjera do Davud-pejgambera, govorei:
Vamo hodi, baksuze jedan, ti, ahmaino jedna!
Bejt: 2316/III
Ostavi te svoje glupe dokaze, o ti, varalico jedna!
Pamet u glavu, sebi doi i pravo govori!
Bejt: 2317/III
Kakve su to u tebe rijei, kakva je ta tvoja dova?
Ne igraj se sa mnom!
Nemoj mene ismijavati i od mene
ruglo praviti, o ti, nitkove jedan!
Tako ga je korio i grdio, vukui ga na sud pred Davudpejgambera
DERSOVI MESNEVIJE
Bejt: 2318/III
Fakir mu ree:
Ja sam puno dovu inio i Allaha molio,
/da mi olaka nafaku/.
U tim dovama, mnogo sam gorkih,
krvavih suza prolio!
Bejt: 2319/III
Ja sigurno znam, i ubijeen sam,
da mi je dova kabul! A ti, razbij glavu o kamen,
i pukni od muke, kad me tako vrijea,
i kad tako rune rijei govori!, ree mu fakir.
Bejt: 2320/III
Onaj ovjek, (vlasnik vola),
stade svijet sazivati i vikati:
O vi, dobri ljudi, ovamo doite,
da vidite ovog budalaa, ta govori!
Bejt: 2321/III
O vi, brao muslimani!
Kako moe jedna dova, moj imetak,
uiniti njegovim imetkom?
Odgovorite mi na ovo pitanje, ako Boga znate!
Bejt: 2322/III
Kad bi tako bilo, na ovom svijetu,
onda bi svi muslimani, jednom dovom,
prigrabili i odnijeli imetak i posjede drugih ljudi!
Bejt: 2323/III
Kad bi tako bilo, onda bi svi ovi slijepi prosijaci,
bili velikai, i uivali u sjaju, kao carevi!
Bejt: 2324/III
Dan-no, oni dovu ine i govore:
- Ja Rabbi, Ti nama podaj!
Bejt: 2325/III
Ako nam Ti ne da, ko e nam dati?
Nama, Tvojim slabanim robovima,
Ti otvori kapiju dobrote, ja Rabbi!, govore oni.
Sad Hazreti Mevlana daje svoj rezime i pouku iz ovog
dijaloga, pa kae:
Bejt: 2326/III
Posao prosjaka je, da plau i mole!
A ta za to dobiju? Komad hljeba!
Komentar:
Ovo je ukor nama, to ne pazimo sirotinju, to joj ne dajemo njezin hakk, nego jo zakidamo od sirotinje, da bismo
uveali svoj imetak!
45
DERSOVI MESNEVIJE
Poslije dersa
Poslije dersa, povela se diskusija o tome, da li nam je
Mesnevija potrebna kad imamo Kuran i Hadis. /Neko je od
prisutnih nabacio to pitanje./
Na to su ustali u obranu Mesnevije hadi Fejzullah-efendija i hfz. Kjamil-efendija Silajdi.
Pa, Mesnevija je tuma Kurana!
Hazreti Mevlana, na svoj nain, tumai nam kuranske
ajete i objanjava njihov smisao i to jezikom i primjerima,
koji su nama pristupani i koje emo mi najbolje razumjeti.
To je otprilike rezime odgovora ove dvojice naih istaknutih alima. Oni su to potkrijepili i primjerima:
Hfz. Kjamil je citirao dva ajeta iz Kurana, a hadi Fejzullah-efendija je podsjetio na Mevlaninu strofu od etiri
stiha, koja poinje rijeima: Ja sam rob Kurana, to kae
Hazreti Mevlana.
Prvi prilog: Kuran i nauka (vazu-nasihat)
Dva ajeta dvije kuranske mudize, koje predskazuju
dva nauna otkria:
parovi u ivotu i prirodi,
jagodice vrhovi prsta
Ajet 1 (parovi):
Slava Onome, koji je u svemu stvorio parove, kako meu
rastinjem, koje zemlja prozvodi, tako i meu vama, ljudima,
pa i meu stvarima, koje oni ne poznaju.
(Ja-sin, 36; prevod po Karabegu)
46
BEHAR116
DERSOVI MESNEVIJE
5. bejt:
Dok od sina, voda ovog izvora hitro tee
Prema bai majke i oca,
6. bejt:
Svjea biva baa roditelja,
Njihov izvor tee iz ova dva vrela.
7. bejt:
Kad vrelo od bolesti oslabi,
Sasui se lie i grane te palme.
/Hoe da nam kae, ne dopustite da vam presahne vrelo
ivota./
8. bejt:
Suhoa njegove palme oito govori,
Da je od sina to stablo vlanost izvlailo.
9. bejt:
Koliko mnogo je skrivenih kanala tako
Povezano s vaim duama, o nemarni!
10. bejt:
O ti, koji si iz neba i zemlje supstance
Izvlaio, da bi tvoje tijelo postalo debelo!
/Dakle, obraa se ovjeku. Jer, ono sve to ima u vanjskom svijetu od toga smo sazdani i mi pa smo uzeli, tj. Allah
je ugradio u nau strukturu, neto od zemlje, a neto od
neba./
BEHAR116
47
DERSOVI MESNEVIJE
11. bejt:
Posudba je to. Manje se treba pretrpavati,
Jer ono to si uzeo, mora namiriti.
/Dakle, sve e se to vratiti svom aslu, svom korijenu./
12. bejt:
Osim udahnem, jer to je dolo od Vehhaba.
Budi uz ruh, druge stvari su nitavne!
/Aluzija na ajeti-kerim: Esteizu-billah: I kada mu dam
lik (Adem, a.s.), i u nj udahnem duu, vi mu se poklonite.
(Sura El-Hidr, ajet 29.)
Znai, ova rije osim udahnem, to je nefaht, a ovo ime
Uzvienog stvoritelja El-Vehhab (Darivatelj) znai Onaj koji
daje sve ono to je nekome potrebno, i to bez naknade i interesa sada ili kasnije. Dakle, vidite, osim udahnem, to smo
dobili od Vehhaba, ovo emo sve ostalo vratiti, pa nam onda
kae hz. Mevlana: Budi uz ruh druge stvari su nitavne!
Ovdje nam kae hz. Mevlana, koja je uloga muridi-kjamila,
a to je da on nae teite sa tijela, pomjeri ka ruhu, da bude
uz ono to si dobio kao dar od Stvoritelja. Da nam to bude
jasnije, evo jednog primjera, jedna lijepa hikjaja.
Jedan ovjek izdravao se tako to je odlazio u umu i sjekao drva, i to prodavao. U umi je ivio jedan ovjek potpuno predan Stvoritelju, i on je posmatrao njega svaki dan
kako dolazi, marljivo radi, umara se po raznim vremenskim
prilikama. Jednog dana taj ovjek ga zovne i pita: Zato ne
bi uao malo dublje u umu? A on njemu odvrati: Zato bih
to radio, kad ovdje imam dovoljno drva, jer ako uem dublje,
jo vie se moram umoriti, jer iz vie udaljenosti moram
izvlaiti drva. On njemu ree: Nisam mislio na to, tamo ima
jedan rudnik bakra, pa uzee malo bakra. Ovo drva to
danas nasjee moe ti biti jedan dan, a to bakra to malo
ponese moe ti biti sedam dana. I ovaj ovjek ga poslua i
ue dublje u umu i nae stvarno taj rudnik i onda mu doe,
a on ga doeka: Da si malo dublje uao u umu... Pa tek sam
naao bakar ree ovaj ta u onda s njim raditi. Probaj malo
dublje ui, tamo ima rudnik srebra, jer sad ono tamo to e
nai moi e ti zaklopiti tri mjeseca. I ovaj ode. Kad se opet
vratio do njega on mu opet ree: Da si bogdo jo malo dublje
uao u umu.../pogledajte kako pomjera to teite kod svog
uenika/, naao bi, kae, rudnik zlata. I on ode i nae i to
(zlato). Kad se je vratio onaj mu opet kae: Jo malo dublje
da ue rudnik dijamanata te eka i onda e se obezbijediti za sav svoj ivot. I ovaj ode i nae dijamante. Vrati se sav
sretan sa nekoliko tih skupocijenih dragulja, koji ga sada
liavaju svakog posla na dunjaluku, a onda mu ovaj ree:
Sad si se obezbijedio za ovaj ivot, ali moda se mi vie neemo vidjeti, pa u ti ja sada otkriti jednu tajnu: Pravo blago je
u tebi, pa ako hoe ostani ovdje sa mnom, a to sve ostavi jer
si se eto obezbijedio to se tie materijalnih sredstava, pa
ako hoe da nae ovo blago (koje je u tebi, blago koje ja
imam), ostani ovdje. I sad ovaj kae njemu: Ja sam cijelo vrijeme razmiljao, kako ti pored svega ovoga ega si svjestan,
ivi tako tu ispod nekog drveta, zato li ne uzme to. Ja u
48
BEHAR116
DERSOVI MESNEVIJE
16. bejt:
Kada iznutra provrije Uzvieni izvor,
Postaje neovisan od kraa s drugih vrela.
/Taj ti izvor vie niko ne moe uzeti./
/Jednom je Ebu Jezid el-Bistami, kuddise-sirruhu,
rekao, govorei o ljudima koji su se ponosili svojim velikim
znanjem sakupljenim iz raznih knjiga: Vi skupljate znanje
mrtvi od mrtvih, a mi ga uzimamo od ivog, koji nikad ne
umire./
25. bejt:
A prije toga trala je oko tebe (ta Kua obmane, dunjaluk),
Lijevo i desno, govorei:
Odstraniu tvoju bol!, a nita ne odstrani.
26. bejt:
Ona ti je u vaktu briga govorila:
Daleko od tebe bila patnja i deset brda bilo meu vama!
17. bejt:
Kada radost tvoga oka bude od vode i gline,
Plaa ove radosti bude srana bol.
27. bejt:
Kada doe vojska boli, dah e zaustaviti,
I nee rei: Ja sam te prije vidjela.
18. bejt:
Kada tvravi voda dolazi s vana,
U vrijeme sigurnosti bude je i previe.
28. bejt:
Hakk je ovako naveo primjer ejtanova djelovanja:
On te u borbu vodi sa obmanom,
19. bejt.
im je duman opkoli, da bi joj posadu
U njihovoj krvi potopio,
29. bejt:
Govorei: pruiu ti potporu. Ja sam s tobom.
U opasnostima u, pred tobom trati.
20. bejt:
Vanjsku vodu presijee ta vojska,
Da tvrava ne bude utoite od njih.
30. bejt:
Biu tvoj tit pred strijelama od bijelog jablana,
Biu tvoje utoite u vaktu tjeskobe.
21. bejt:
Tada je jedan slani bunar iznutra,
Bolji od sto slatkih Dejhuna (Amu Darja) iz vana.
31. bejt:
ivot u za tebe rtvovati, da bih te spasio,
O Rusteme, o lave hej, mukarac budi!
22. bejt:
Sjeka uzroka i vojske smrti,
Poput deja dolaze da osijeku grane i lie.
(dej je deseti mjesec iranske solarne godine, od 22. 12. do
20. 1.)
23. bejt:
Na dunjaluku nema im pomoi od proljea,
Osim ako je u dui proljee lica Prijatelja.
/Osim ako u dui zrake Toga Sunca nisu oblacima skrivene, onda ima lini izvor i neovisan si od vanjskih./
24. bejt:
Odatle nadimak zemlje je postao Kua obmane,
Jer ona povlai nogu na Dan prelaska.
/Ovdje hz. Mevlana upuuje na jedan hadisi-erif, u
kojem je hz. Pejgamber rekao: Kada nur ue u srce, ono se
raspoloi (prema islamu) i rasprostrani se. Prisutni ga pitaju ta je alamet, ta je znak toga? On odgovara: to je odricanje od ove Kue obmane, i okretanje Vjenoj kui i priprema
za smrt prije nego to ona nastupi./
32. bejt:
Sa ovim koketerijama prema kufru e ga odvesti,
Ta vrea obmane, spletke i lukavtine.
33. bejt:
Kad zakorai i u hendek padne, on e (ejtan)
Usta otvoriti i grohotom se nasmijati.
34. bejt:
Obmanuti e povikati: Hej, dolazi! Od tebe sam mnogo
oekivao!
Ovaj e odvratiti: Idi, idi gadi mi se!
/Ovim upuuje hz. Mevlana na rijei iz Kurani-kerima,
kad ejtan ovjeka navede na kufr pa mu kae na kraju: Ti
se mene vie ne tie./ (Sura El-Har, ajet 16.)
35. bejt:
Ti se nisi bojao od Stvoriteljeve pravde,
A ja se bojim. Dii ruke od mene.
/Svi ovi bejtovi upuuju na ajeti-kerim: I kada im je ejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: Niko vas
danas ne moe pobijediti, i ja sam va zatitnik! onda je on,
kada su se dva protivnika tabora sukobila, natrag uzmak-
BEHAR116
49
DERSOVI MESNEVIJE
50
BEHAR116
43. bejt:
Kada od postienosti zajecaju (ovi pokajnici),
Ar se potrese od uzdaha grijenika (pokrene se more
Allahove milosti)
44. bejt:
Trese se poput majke nad djetetom,
Uzima ih za ruke i vue u visine.
/A kolika je ta ljubav Allaha Uzvienog prema svom
robu, to nam hz. Mevlana na jednom mjestu slikovito kae:
Ljubav majke prema svom djetetu, u odnosu na ljubav Allaha, d.., prema svom robu je od pjenine pjene pjene pjena./
45. bejt:
I kae (Ar): O vi koje je Bog oslobodio od obmane,
Gledajte bau dobrote, i gledajte Gospodara Koji prata!
/Upuuje na ajet, koji kae: Toga dana e neka lica blistava biti, u Gospodara svoga e gledati. (Sura El- Qijameh,
ajeti 22. i 23.)
46. bejt:
Nakon ovog, primaete vjenu opskrbu i hranu,
Koja e biti iz have Hakkove, a ne iz oluka (nee biti
posrednika, ve direktno).
/Upuuje na ajeti-kerim: Da se oni pridravaju Tevrata i
Indila i onog to im objavljuje Gospodar njihov (tj. Kuranikerima) imali bi ta da jedu i od onoga to je iznad njih
(ovdje se govori o darovanom znanju, kad Vehhab daje bez
rauna) i od onoga to je ispod nogu njihovih (e to bi bilo ono
steeno znanje) (Sura El-Maida, ajet, 66.)
Vidite, ova opskrba iz have Hakkove, imali smo taj primjer, spominjali smo ga i prije i jo e se spominjati. Benuisraeliani lutaju pustinjom 40 g. Allah d.. im bez ikakvog
posrednika alje hranu. To je selva i menna (za mennu kau
da je to ko medna rosa, ko hljepii neki da su bili, a selva
ptice poput prepelica, peene; i vidite, dolazi im hrana bez
posrednika, ali ljudska slabost je takva i oni nakon izvjesnog
vremena kau: O Musa, moli svoga Gospodara, ovo nam je
jednolina hrana, pa ne bi li nam dao ono to nie iz zemlje:
od povra, itarica, luka, krastavica, lee. Pa im Musa a.s.
postavlja pitanje: Zar elite ono to je bolje, zamijeniti za ono
to je slabije?! Evo na ovom primjeru vidimo da nije svako
predisponiran za tu nebesku hranu, nego trai ono to iz
zemlje nie./
I posljednji bejt,
47. bejt:
Zato to je more ljubomorno na posrednike,
edan poput ribe, odbaci mjeinu.
(tj. tvoje stanite je more, ta e ti mjeina.)
In ne ne mes / tu ne rem les / tu ne hab
Vah ji Hak val/ la hu alem / bis sa vab.
n
Ders odran 24. 04. 2012. g.
u kui h. hfz. Halid-ef. Hadimulia
SIRA
HAZRETI MEVLANA
NJEGOVA PORODICA I PRIJATELJI
temeljem vjerodostojnih historiografskih
i biografskih izvora
SIRA
HAZRETI MEVLANA,
NJEGOVA PORODICA I PRIJATELJI
temeljem vjerodostojnih historiografskih i biografskih izvora
Naslov originala:
Ahmed Efe
HZ. MEVLNA VE AILESI
Mevlna his family and friends in miniatures
Preveo:
Edin Urjan Kukavica
Originalne minijature:
Ahmet Efe
BEHAR116
SIRA
BEHAR116
53
SIRA
54
BEHAR116
SIRA
BEHAR116
55
SIRA
56
BEHAR116
SIRA
Hazreti Mevlana
DELALUDDIN BELHI RUMI
1207. - 1273.
hmed-dede iz Vallaia, mevlevijski ejh i iznimno dobar poznavaoc mevlevijske historije, koji je ivio u 14. stoljeu, u svom djelu
Menakibul-arifin, u kojem je sakupio sve raspoloive podatke i
informacije o hazreti Mevlaninom ivotu, izriito tvrdi da je datum roenja pira tarikat-i mevlevijje 6. rebiul-evel 604. godine po Hidri, odnosno
30. septembar 1207. godine po Miladi Isaa (a.s.). Svoju tvrdnju temelji na
izvjetaju o Harezm-ahovoj opsadi Semerkanda o kojoj se govori u hazreti Mevlaninom djelu Fihi ma fih, te pritom navodi i rijei znamenitog autora ovoga djela: Bili smo u Semerkandu kada je Harezm-ah Alaeddin Muhammed opkolio i napao grad sa svojom vojskom... Budui da je poznato
kada se spomenuti historijski dogaaj dogodio, hazreti Mevlana je morao
imati najmanje sedam ili osam godina da bi se toga jasno sjeao. Ahmeddedeovo raunanje i tvrdnju veliki broj klasinih i savremenih autora prihvata kao najpouzdaniji izvor za odreivanje datuma hazreti Mevlaninog
roenja, te stoga 1207. godinu prihvataju kao godinu njegovog roenja. S
druge strane, historiografski i biografski izvori drugih autora potvruju da
je hazreti Mevlana Belhi Rumi ve bio mladi kad je sa babom napustio
Belh, te je prema tome, mogao imati oko 28 godina kad je kroio na tlo
Konje.
U vrijeme kada je na njegova plea pao sav teret mjesta i uloge koju je
prije toga zauzimao njegov otac, jo uvijek je njegovim tijelom i duom
provijavao mladalaki zanos, ali je ve tada, bio priznat, potovan i cijenjen kao zreo uenjak, temeljem ega su mu svi stariji sljedbenici i ueni-
BEHAR116
57
SIRA
58
BEHAR116
SIRA
Sultanul ulema
uputio se prema Anadoliji zbog sukoba sa nekim od najznaajnijih dravnika i uenjaka svoga vremena i prostora. ini se ipak vjerovatnijim da je ovaj ovjek iznimnoga ugleda i znanja, svoj rodni grad napustio pred
prijetnjom od Mongolske invazije. Naime, nedugo nakon to su Behauddin Veled i skupina njemu najodanijih i najbliih uenika i sljedbenika napustili Belh, grad
su zauzeli Mongoli, veliki broj ljudi je izgubio ivote,
ukljuujui i Nedmuddina Kubraa, na iju ivotnu i
duhovnu misao se Behauddin Veled umnogome oslanjao.
U vrijeme kada je Behauddin Veled napustio Belh,
njegov stariji sin Alauddin imao je oko 7, a mlai Delaluddin (hazreti Mevlana) oko 5 godina. Njegova kerka Fatma-hatun, bilo zbog toga to se u meuvremenu
udala ili pak to je preselila (umrla) prije Behauddinove
hidre iz Horosana u Anadoliju, nije bila dijelom skupine koja je s njim krenula na put.
BEHAR116
59
SIRA
BEHAR116
MUMINE-HATUN
(Hazreti Mevlanina majka)
? - 1227. ?
upruga Behauddina Veleda i hazreti Mevlanina
majka, Mumine-hatun roena je u Belhu (Balkh) u Horosanu, kao kerka sultana Belha Emira
Ruknuddina. Udala se za Behauddina Veleda i rodila
SIRA
mu troje djece, kerku Fatmu-hatun i dva sina, Muhammeda Alauddina i Muhammeda Delaluddina, hazreti
Mevlanu Rumija. Zajedno sa svojim suprugom napustila je Belh i doselila u Larende (Karaman), gdje je i preselila (umrla), te ukopana u turbetu hazreti Mevlanine
majke (Mader-i Mevlana Turbesi), poznatom i kao damija Valide Sultan.
Na nianu Mumine-hatun nema natpisa, tako da nije poznat taan datum roenja i preseljenja hazreti Mevlanine majke, ali je opeprihvaena tvrdnja da je preselila izmeu 1222. i 1228. godine, budui se smatra da je
Behuddin Veled preselio u Konji 1230. ili 1231. godine,
te da je u ovaj grad doselio 1228. a u Karaman, godine
1221. ili malo kasnije, te da je tu ostao sedam godina.
Na istom mjestu ukopan je i njen stariji sin Muhammed Alauddin, a pretpostavlja se da je tu takoer ukopana i prva hazreti Mevlanina supruga, Devher-hatun.
Prenosi se da je kerka Behauddina Veleda i Mumine-hatun, Fatima-hatun, preselila (umrla) dok je porodica jo uvijek ivjela u Belhu, a prema drugim izvorima
da se u meuvremenu udala te nije uinila hidru sa
svojim roditeljima i braom.
Mumine-hatun smatra se iznimno inteligentnom,
mudrom i obrazovanom enom, koja je, kao kerka
emira imala priliku uiti od najboljih uitelja svoga doba, te da je, ako ne presudno a ono zasigurno znaajno
utjecala na hazreti Mevlanino obrazovanje i njegovo ivotno, vjersko i duhovno usmjerenje. injenica da se
udala za Behauddina Veleda, Sultanul ulema, nedvojbeno najznaajnijeg uenjaka svoga doba, govori u prilog toj tvrdnji. Povrh toga, injenica da je pristala ostati uz svoga supruga, izloiti se i podnijeti sve tekoe hidre, nedae i nevolje dugakog putovanja koje je potrajalo godinama govori u prilog tvrdnji da je bila stabilna, strpljiva i sa sudbinom pomirena ena, te je oslikava najljepim nijansama osobina ene svjesne svoga
mjesta i uloge.
Turbe ponad mezara u kojem je ukopana u Ak Tekke (Bijeloj tekiji) izgradio je Ibrahim-beg, potomak Karamanoglua i sljedbenik hazreti Mevlane i njegove porodice, godine 1371. te predstavlja jedno od najposjeenijih mjesta zijareta u Karamanu. Kompleks oko mezara i turbeta Mumine-hatun, koji se sastoji od damije,
ALAUDDIN MUHAMMED
(Hazreti Mevlanin stariji brat)
1205.? - 1226.?
azreti Mevlanin stariji brat, sin Behauddina
Veleda i Mumine-hatun, roen u Belhu. Kako
ni njegov taan datum roenja nije poznat, prinueni smo zakljuivati temeljem poznatih injenica.
Kako je bio stariji brat hazreti Mevlane Rumija, pretpostaviti je da je roen prije 1207. godine; pretpostavlja se
da je preselio u dobi od oko dvadeset godina, i to u Karamanu, te je tu i ukopan u turbetu Mader-i Mevlana kraj
svoje majke Mumine-hatun. U vrijeme iseljenja Behuddina Veleda iz Belha, koje se, prema veini biografa dogodilo malo prije 1214. godine, Alauddin elebi je imao
oko sedam godina, te kako je Behauddinov karavan u
Karaman stigao oko 1220-1221. godine, te potom, sedam godina kasnije, preao u Konju, pretpostavlja se da
je Alauddin u vrijeme svoga preseljenja na Bolji svijet
imao oko dvadeset godina, ili pak neto manje.
BEHAR116
61
SIRA
sljedbenika tokom dugogodinjeg putovanja. Pretpostavljamo da je za ovaj zadatak bio osobito zaduen Lala
erefuddin Semerkandi, a u vrijeme provedeno u Belhu,
Burhanuddin Tirmizi, koji su bili zadueni i za hazreti
Mevlanino poduavanje i obrazovanje.
Na njegovom mezaru u Bijeloj tekiji (Ak Tekke) nema natpisa. Nalazi se lijevo od ulaza, netom ispod mjesta predvienog za muezzina, u skupini mezara pripadnika hazreti Mevlanine porodice i potomaka.
Po zapovijesti Ulu Arif elebije u ovu tekiju je poslat
mevlevijski halifa, te je mjesto dugo sluilo kao mevlevijska zavija, a neki dokumentarni zapisi svjedoe da je
tu bila i medresa koja je radila stoljeima nakon izgradnje. Evlija elebi, koji je u ovaj grad doputovao godine
1684., kae da medresa hazreti Mevlanine majke cvjeta
i da kroz nju prolazi veliki broj nadarenih uenika i studenata.
Osmanski sultan Read poslao je Kaabenski Prekriva na dar turbetu hazreti Mevlanine majke, od kojega
je za mezare hazreti Mevlanine majke i njegovog starijeg brata skrojen i saiven prekriva.
DEVHER-HATUN
(Hazreti Mevlanina prva supruga)
? - 1228.?
zreti Mevlanina prva supruga Devher-hatun
bila je kerka Hoda (profesora) erefuddina
Lale iz Semerkanda, linosti iznimnog ugleda
u Larendeu (Karaman); bila je majka Sultan Veleda i
Alauddina elebija. Preselila (umrla) je kao veoma mlada, i najvjerovatnije da je ukopana u Bijeloj tekiji u Larendeu (Karaman).
Njen otac erefuddin Lala bio je uenik i blizak prijatelj Sultanul ulemaa, Behauddina Veleda, sa kojim je
i napustio Belh i uputio se u nepoznato slijedei svoga
uitelja. Kako je on bio hazreti Mevlanin lala, uitelj i
staratelj, od njegovog najranijeg djetinjstva, u Behauddinovoj porodici smatrao se gotovo lanom. Njegova
kerka Devher, roena je najvjerovatnije u Belhu, te je,
62
BEHAR116
SIRA
prema svemu sudei, odrasla zajedno sa hazreti Mevlanom, te sa za njega i udala kada su se Behauddinova porodica i prijatelji odluili ostati u Larendeu. Pouzdano
je poznato da je vjenanje obavljeno godine 1225. jer je
Sultan Veled roen 1226. a Alauddin elebi, godinu ili
dvije kasnije.
Veina izvora slae se da je Devher-hatun u vrijeme
udaje za hazreti Mevlanu Rumija imala osamnaest godina, te kako se tvrdi da je na Bolji svijet preselila dok je
jo dojila Alauddina, pretpostavlja se da je u vrijeme
svoga preseljenja imala oko dvadeset godina. Brigu o
njenoj djeci preuzela je neka plemenita ena, ije ime
naalost historija ne biljei, a koja je preselila u Karamanu; u literaturi se ova ena imenuje kao Kiryai Buzrug Starija Kira, kako bi se razlikovala od hazreti Mevlanine druge supruge, Kire-hatun, koju je hazreti Mevlana oenio nakon preseljenja u Konju, a koja je sa
svojom dadiljom Kiramanom, preuzela brigu o djeci.
Poznato nam je da su njena dva sina Sultan Veled i Alauddin elebi, poslani u Damask u pratnji njihovoga djeda erefuddina Lale.
Kako Devher-hatun na svome nianu nema nikakvog natpisa, tano vrijeme njenog preseljenja doslovno je nemogue utvrditi, a i samo mjesto njenog ukopa
predmet je brojnih sporenja. Prema I. Hakki Konjaliju,
preselila je u Karamanu, te ukopana u Bijeloj tekiji. Nadalje, isti autor tvrdi da budui da u natpisu na tekiji nije precizirano ime nijedne od ovih plemenitih ena, te
da u stvari sredinji mezar pripada Devher-hatun, da
bi se i tekija i turbe trebali zvati Zevc-i Mevlana Turbesi, umjesto Mader-i Mevlana Turbesi. I Abdulbaki Golpinarli miljenja je da je Devher-hatun ukopan u ovom
poznatom turbetu. U tom sluaju, pretpostaviti je da
Devher-hatun nije bila sa Behauddinom Veledom i
svojim suprugom hazreti Mevlanom Delaluddinom tokom putovanja iz Karamana u Konju. Isto tako nije poznato od ega je umrla; ni hazreti Mevlana, ni Sultan
Veled, pa ni Alauddin elebi, ne nude nita vie podataka od ovih koje ovdje iznosimo. Najraniji naime, najstariji mevlevijski izvori gotovo da ne spominju Muminehatun ni Devher-hatun.
Imajui na umu tvrdnju da je Devher-hatun odrasla
zajedno sa hazreti Mevlanom, dakle u okrilju Behauddi-
nove kue i pod bliskom paskom njegovih najbliih i najuenijih prijatelja i sljedbenika, te da se u konanici
udala za hazreti Delaluddina, moe se pretpostaviti da
je bila izvanredno obrazovana mlada ena. Najpoznatiji i vjerovatno najupueniji biografi i poznavaoci Behauddinove kue, porodice i najblieg okruenja, Sipahsalar i Eflaki, ne raspolau ni sa informacijama o erefuddinu Lali, iako je nedvojbeno jasno da je erefuddin
imao veliki, ako ne presudan utjecaj na Sultana Veleda i
na hazreti Mevlaninog srednjeg sina, Alauddina elebija, budui su njih dvojica, od svoga djetinjstva do mladosti stjecali znanja i obrazovali se u Damasku pod budnim okom svoga djeda. Nismo, iako smo uloili ogroman trud, bili u prilici saznati gdje je preselio kao ni
gdje je ukopan Lala erefuddin. Mogue je da jedan od
mezara za koje se tvrdi da pripadaju neimenovanim horosanskim svetim ljudima pripada ba njemu.
BEHAR116
63
SIRA
KIRA -HATUN
(Hazreti Mevlanina druga supruga)
? - 1291.
ira-hatun je bila plemenita ena koju je hazreti
Mevlana oenio u Konji nakon preseljenja svoje
prve supruge Devher-hatun; ona je bila majka
Emir Alima i Melike-hatun. Poznato nam je da je bila
udata prije vjenanja sa hazreti Mevlanom, te da je njenom prvom suprugu bilo ime Muhammedah, sa kojim
je imala jednog sina po imenu Emir emsuddin Jahja.
Prema natpisu na njegovom nianu preselio je 7. rebiulahira 692. godine po Hidi, odnosno 1292. godine po Miladi Isaa (a.s.), a prema veini autora ukopan je u hazreti Mevlaninom turbetu zajedno sa najbliim i najodanijim lanovima porodice i sljedbenicima, odmah uz hazreti Mevlaninog srednjeg sina Alauddina elebija.
Ime ove ene je na izvjestan nain izazivala i jo uvijek
izaziva posebnu panju biografa, historiara i istraitelja
hazreti Mevlane i njegove familije. Neki tvrde da je bila
Perzijanka te je s tim u skladu i njeno ime perzijsko, neki
tvrde da je tursko pa je samim tim ona Turkinja, a neki
pak da je Arapkinja pa je njeno ime arapsko. Tahsin Yazici, koji je sabrao i usporedio sva miljenja, tvrdi da je ime
u stvari grko, te da se uope ne radi o imenu nego o naslovu u znaenju gospoa (hanim), naime, ena plemenitog porijekla, plemkinja, koja je u to vrijeme bila u irokoj upotrebi, to potvruje i u svome predgovoru djelu
Menakibul arifin, Ahmeda Eflakija, koje je ovaj autor
preveo na turski jezik. U skladu s tim, dadilju i dojilju
Sultan Veleda i Alauddina elebija zvali su Kiramana,
hazreti Mevlaninu snahu, Fatmu-hatun Kirake, u znaenju mlada Kira, kako bi ove ene meusobno razlikovali. Osim toga, i ena koju je Alauddin elebi oenio
zvala se Kira, a bila je kerka uvenog anadolskog vezira
seldukih sultana Sahib Ata Fahruddina.
Kako se izgovor imena odnosno naslova Kira razlikuje
na turskom, perzijskom i arapskom jeziku, neki autori ime
ove tanije, ovih ena, piu Gura, Gera te Kerra.
I. Hakki Konyali, u svome djelu Konya Tarihi (Historija Konje) tvrdi da njeno ime moe biti izvedenica iz turske rijei i pojma gur u znaenju obilje, izobilje, bujnost. Nadalje, isti autor tvrdi da je ovo ensko ime bilo
esto u upotrebi kod Selduka i ranih Osmanlija; prizna-
64
BEHAR116
SIRA
pruga hazreti Mevlane Rumija te kao pomajka dvojici hazreti njegovih sinova iz prvog braka, imala je i izniman
osobni ugled, kako od strane njenog supruga tako i od
njegovih najbliih i prijatelja. Hazreti ems-i Tabrizi veoma esto je spominje, pa ak i navodi njene rijei u svome djelu Makalat, a Eflaki prenosi veliki broj zgoda u kojima se ona spominje kao sredinja linost. Poznato nam
je da su joj veoma nedostajali Sultan Veled i Alauddin
elebi nakon to su poslati u Damask na kolovanje, da je
uivala klanjati i initi sema sa hazreti Mevlanom, te da je
njen suprug jednom prilikom strogo ukorio zbog njenog
insistiranja da prisustvuje rufaijskom zikru.
Preselila je devetnaest godina poslije hazreti Mevlane
Rumija, a u meuvremenu se nije udavala ni za koga drugo. Prema natpisu na njenom nianu, preselila je 13. ramazana 691. godine po Hidri (1291., po Miladi Isaa,
a.s.), ali kako nam nije poznata godina njenog roenja ne
moemo ni dokuiti koliko je godina imala kada je preselila. U natpisu na njenom nianu, ispisanom arapskim jezikom i seldukim pismom, ova ena se mnogo hvali, te
se o njoj govori kao o drugoj Merjem, moru due i primljenoj kod Allaha.
uddinom, pod starateljstvom njegovog djeda Lala erefuddina, gdje je proveo nekoliko godina obrazujui se i
stjeui znanja. Sauvano je jedno pismo kojim hazreti
Mevlana upozorava i poziva svoje sinove na punu panju,
poslunost i potovanje prema njihovom djedu. Po zavretku obrazovanja u medresi, Sultan Veled se vratio u
Konju; nakon povratka, kau da se nije odvajao od svoga
oca, bio mu je pri ruci i na hizmetu, a time je unaprijeivao i svoje osobine, za razliku od svoga brata Alauddina
elebija.
Odrastao je uz najblie saradnike i prijatelje svoga oca,
njegove prve halife, Sejjida Burhanuddina, ems-i Tabrizija, Salahuddina Zerkuba i elebi Husamuddina. Odnos
izmeu Sultan Veleda i ems-i Tabrizija hazreti Mevlana je osobno svoga sina preporuio emsu za uenika
gotovo da je postao legendaran. Nakon to je hazreti Me-
BEHAR116
65
SIRA
BEHAR116
SIRA
ALAUDDIN ELEBI
(Hazreti Mevlanin srednji sin)
1227. - 1261.
azreti Mevlanin srednji sin Alauddin elebi roen je u Karamanu godine 1227. Njegova majka
bila je kerka Lala erefuddina Devher-hatun.
Budui mu je majka preselila u vrijeme dok je on bio dojene, othranila ga je i odgojila njegova dadilja i druga
hazreti Mevlanina supruga Kira-hatun; nakon to je prispio za kolu, poslan je, zajedno sa svojim starijim bratom u Halep i Damask u Siriji na kolovanje. Alauddin
elebi je stekao znakovito obrazovanje u tamonjim medresama te dobio idazet (diplomu) koji je bio potvrda da
je dovoljno obrazovan da samostalno poduava druge.
Za razliku od svoga starijeg brata Sultan Veleda, Alauddin elebi je po povratku u Konju ostao uz svoga djeda
Lala erefuddina, te nije bio na hizmetu svome ocu.
Alauddin elebi je, prema svim historijskim izvorima,
u narednim godinama imao veze i uestvovao u nestanku
ems-i Tabrizija; iako najraniji mevlevijski izvori poput
Sipahsalara i Eflakija otvoreno i nedvojbeno tvrde da je
Alauddin elebi imao veze sa nestankom (ili ubistvom)
ems-i Tabrizija, M. Nuri Genosman, prevodilac emsovih pisama (Malakat), oslanjajui se na injenicu da se takvo to ne spominje u Sultan Veledovom djelu Ibtidname,
tvrdi da je Alauddin, u stvari, bio nevin. U svakom sluaju
injenica je da je ovaj ovjek zbog neega stekao lo ugled,
ne samo kod hazreti Mevlaninih najbliih sljedbenika nego i uope; zbog toga je izopen, ne samo iz porodice, nego
i openito iz svih mevlevijskih halki i dokumentarnih zapisa, tako da je nemogue doi do valjanih i pouzdanih informacija o njemu. Isto tako nije mogue utvrditi ni kad ni
gdje je preselio (ili pak ubijen), kao ni ime se bavio ni gdje
je ivio. Mikail Bayram, u svome djelu Ahi Evren ve Ahi
Tekilati, tvrdi da su Alauddina elebija zajedno sa Ahi
Evrenom u Kireheru ubili vojnici Nuruddina Dade, te
da je njegovo tijelo poslano u Konju. Poznato je da nije
ukopan u hazreti Mevlaninom turbetu u Konji. Na naptisu na njegovom nianu pie da je bio muderris, te da je preselio u mjesecu evvalu 660. godine po Hidri, odnosno
1261. godine po Miladi Isaa (a.s.). Iz toga slijedi da je Alauddin elebi preselio kao veoma mlad, u dobi od 34, 35 godina. Prema raspoloivim podacima bio je oenjen Sahip
Ata Fahruddin Alijevom kerkom Kirom i sa njom je
imao djecu. Budui da su i njegovi potomci izopeni iz hazreti Mevlanine familije, o njima gotovo nita nije poznato. Feridun Nafiz Uzluk, koji nudi dosta informacija o ovoj
temi, kae da on nije bio u stanju dokuiti zato Eflaki Alaudina elebija naziva Kirehri, pripisujui to mogunosti
da je Alauddin ivio u tom gradu gdje je bio poznat kao
uman i obrazovan muderris. Uzluk takoer tvrdi da je Alauddin udaljen iz blizine svoga oca hazreti Mevlane zbog
sukoba sa emsom koji e se tragino zavriti, da nije prisustvovao ni njegovoj denazi, ali i da je nekoliko godina
nakon preseljenja posjetio mezar svoga sina i tu inio dove
BEHAR116
67
SIRA
68
BEHAR116
vati meni i odnositi se prema meni kao da si bolji od mene? Isti ajet prouio je hazreti Mevlana Rumi za svoga sina Alauddina elebija nakon to je uo za emsov nestanak (ili ubistvo).
Abdulbaki Golpinarli, nakon objedinjavanja i sravnjenja svih protivurjenih informacija iz razliitih izvora, tvrdi da se Alauddin elebi uvijek protivio ponaanju
svoga oca hazreti Mevlane i svoga brata Sultan Veleda; isto tako on tvrdi da Eflaki Alauddina optuuje za krau, te
za loe odnose sa Husamuddinom elebijem. U Eflakijevom djelu stoji i da je hazreti Mevlana Alauddinovog
punca smatrao budalom, to nedvojbeno ukazuje na
Eflakijev lo stav prema Alauddinu elebiju i njegovoj
porodici i potomstvu. Historiari potvruju da u Eflakijevom djelu ima nekoliko ozbiljnih materijalnih greaka;
nadalje, Furunzanfer tvrdi da Eflaki nije proitao djela
svoga ejha Sultan Veleda, jer da jeste, ne bi o emsu govorio na nain na koji je govorio. I. Hakki Konyali u
Konya Tarihi, ozbiljno kritizira Eflakija rijeima: Eflaki
je bio ovjek iznimno slabe memorije te je razumljivo da
je neprestano zaboravljao i imao problema sa imenima.
SIRA
Emir Alima, koji se oigledno naao u materijalnim tekoama. I u drugom hazreti Mevlaninom pismu poslanom istim veziru, hazreti Mevlana opisuje materijalno
stanje svoga sina kao potpuno siromatvo, te ponovo
moli za izvjesnu finansijsku potporu, ponovo ne za sebe,
nego za svoga sina. U jo jednom pismu upuenom uglednom dvorskom lijeniku Ekmeluddinu Tabibu, hazreti
Mevlana pie da je njegov sin tako siromaan da nije u
stanju izdravati svoju brojnu porodicu, te moli da se
njegova molba za finansijsku potporu proslijedi i podri
kod emira Pervanea.
Iz ovih pisama saznajemo da je Emir Alim bio oenjen
i da je imao potomstvo, te da je, budui je bio obini
dvorski slubenik, imao znakovitih finansijskih problema. Iz jednog drugog pisma saznajemo da je Emir Alim
elebi bio u sukobu sa nekim bliskim prijateljima i sljedbenicima svoga oca, te da se jednom sukobio ak i sa
elebi Husamuddinom. U pismu koje je hazreti Mevlana
uputio svome sinu, pojanjava mu da je elebi Husamuddin dao ogroman doprinos i pomagao koliko god je mogao ne samo njemu nego i cijeloj porodici, te da mu ne bi
trebao lomiti srce zbog zlih namjera i nagovora nekih ljudi, te da bi se svakako trebao izviniti Husamuddinu.
Jedno od pisama u kojemu se spominje Emir Alim otkriva i neke druge stvari o njemu; u ovom pismu, koje je
hazreti Mevlani uputio jedan od njegovih prijatelja i bliskih sljedbenika, kazuje se da se Emir potpuno odrekao
ovosvjetovnih stvari te da je na putu da postane dervi, te
na kraju prenose selami Emir Alima svome ocu preko
ovog ovjeka. Iz ovih navoda moe se zakljuiti da Emir
Alim, poput hazreti Mevlaninog srednjeg sina Alauddin
elebija, neko vrijeme nije iao putem njihovoga oca, da
je bio pod snanim utjecajem nekih nedobronamjernih
ljudi, te da se svome ocu i njegovome putu vratio potkraj
svoga ivota.
Emir Alim elebi je preselio u Konji i ukopan je u hazreti Mevlaninom turbetu. Iz natpisa na njegovom nianu, prekrivenom seldukim porculanom, saznajemo da
je preselio 6. dumadel-ula 676. godine po Hidri. U prijevodu Abdulbaki Golpinarlija, natpis glasi: Ovo je mezar Emir Alima, sina Mevlane Muhammeda iz Belha, sina
Muhammeda, sina Husejina; sultana prijatelja, slave islama.
BEHAR116
69
SIRA
MELIKE-HATUN
(Hazreti Mevlanina kerka)
?- 1303.
elike-hatun je bila hazreti Mevlanina kerka
koju mu je rodila druga supruga Kira-hatun;
u izvorima se naziva imenima Melike, Melek i
Efendipula, te Hudavendigarzade. Efendipula je u stvari,
grka titula (naslov) u znaenju sin/kerka gospodara.
Nije nam poznat datum njenog roenja, a sa natpisa
na njenom nianu saznajemo da je preselila 12. abana
703. godine po Hidri, odnosno 1303.-1304. po Miladi
Isaa (a.s.); to znai da je preselila dvanaest godina poslije svoje majke Kire-hatun i punih trideset godina nakon
svoga oca hazreti Mevlane Belhija Rumija. Njezin mezar
nalazi se u hazreti Mevlaninom turbetu, odmah uz mezar
njenog brata Emir Alima.
Poznato nam je da je Melike-hatun bila udata za Hadi ihabuddin Rugan Keramida, trgovca iz Konje koji
je bio poznat i kao ihabuddin Tuddar. Takoer je poznato da je ihabuddin, koji je poslom putovao u Sivas i
druge anadolske gradove, bio veoma bogat, ali i krt, veoma teak na plaanju dugova, te da se umnogome oslanjao na hazreti Mevlaninu pomo, pri emu se nije ustezao ni da od njega trai da se pismom obraa dravnim
slubenicima zalaui se za njega i traei finansijsku potporu za svoga zeta. U skladu s tim, meu hazreti Mevlaninim sauvanim pismima je i jedno koje je naslovljeno i
upueno emiru Pervaneu u kojemu hazreti Mevlana o ihabuddinu govori kao o svome dragom sinu, ponosu
trgovaca, koji bi elio biti dervi ali mora biti trgovac
zbog svoje brojne porodice, naime velikog broja djece.
ihabuddina spominje i Eflaki u svome djelu; ovaj
autor kae da se Melike-hatun alila svome ocu zbog i na
krtost svoga supruga, te da je hazreti Mevlana zajedno
sa svojim prijateljima u nekoliko navrata odlazio njihovoj kui kako bi izgladio situaciju.
Eflaki esto spominje Melike-hatun; on kae da su je
zvali Efendipula; da je nakon preseljenja svoga oca, njegovu maku, koja je crkla sedam dana kasnije, umotala i
ukopala u dvoritu, te da je tom prilikom ak napravila i
70
BEHAR116
SIRA
71
SIRA
SEJJID BURHANUDDIN
(Hazreti Mevlanin uitelj)
1170. - 1241.
ejjid Burhanuddin iz Tirmiza bio je uenik i sljedbenik hazreti Mevlaninog oca, Sultana uenjaka, hazreti Behauddina Veleda; dugo je ivio u Belhu i bio
je hazreti Mevlanin lala staratelj i uitelj; bio je uena osoba sklona ekstatikim izljevima emocija, a poznato je da je
volio samou.
Prema Sipahsalaru i Eflakiju ivio je povuenim ivotom u svome rodnom gradu Turmizu, kada je njegov
murid Behauddin Veled napustio Belh. Nakon to je uo
da je Sultanul ulema preselio, doao je u Konju, oko godine 1231-1232. elio je svoje sjeanje na svoga ejha prenijeti njegovom dragocjenom nasljedniku, te se pobrinuti za njegovo duhovno obrazovanje i uzdizanje. U to vrijeme, hazreti Mevlana je bio u Karamanu (Larende), te
mu je Sejjid napisao pismo pozivajui ga da doe u
72
BEHAR116
Konju. im je primio pismo od svoga lale, prema kojemu je gajio veliko potovanje i veoma plemenite osjeaje,
hazreti Mevlana se istoga trena uputio prema Konji i
odmah po dolasku u grad i medresu dao mu svoj bejat.
Proveli su zajedno gotovo devet godina. Sejjid je hazreti
Mevlani po ko zna koji put itao djelo njegovoga oca Behauddina Veleda, Mearif; izrazio je svoju elju da zajedno otputuju u Halep i Damask u Siriji, gdje bi hazreti
Mevlana dodatno unaprijedio svoje duhovno znanje i
obrazovanje. Na putu prema Damasku, Sejjid se zaustavio u Kajseriju; ostao je tu da predaje u Hunat-hatun Medresi, koja je u to vrijeme bila jedna od najpoznatijih medresa. U meuvremenu, glas o njegovoj slavi i ugledu stigao je i do dvorskih slubenika i uglednika poput vezira
emsuddina Isfahanija, koji su postali njegovi dervii
(murid).
SIRA
Hazreti Mevlana se u meuvremenu vratio iz Damaska, te je nastavio svoje duhovno napredovanje pod budnim okom Sejjida Burhanuddina. Poznato je da je hazreti Mevlana, poslije preseljenja svoga oca, bio iskreno naklonjen i vezan za ovoga svoga ejha i uitelja, te se veoma
teko rastajao od njega. Bili su zajedno u Konji kada je
Sejjid Burhanuddin jednom prilikom iznenada rekao da
je njegov zadatak zavren, te da bi elio nastaniti se u Kajseriju. Hazreti Mevlana se tome estoko usprotivio te upitao zato njegov uitelj odjednom tako arko eli napustiti Konju. Ovaj mu je na to rekao, ne spominjui ime, da e
ems-i Tabrizi uskoro doi u Konju, te da on nema razloga due se zadravati u ovom gradu; tako se i odselio i ivot nastavio u Kajseriju.
Nakon to je hazreti Mevlana, negdje oko 1241. godine uo da je njegov voljeni uitelj preslio u Kajseriju, otiao je zijaretiti njegov mezar, pobrinuti se za njegove
osobne stvari, poklonio je nekoliko njegovih knjiga emsuddinu Isfahaniju, a ostatak donio u Konju.
Autori djela Menakip hvale ga rijeima i poasnim naslovima Seyyid-i Sirdan, Fahrel Mecyubin te muddekik i
muhakkik, te spominju njegove brojne keramete. Abdulbaki Golpinarli koji, temeljem analize Sejjidovog djela
Makalat, tvrdi da je Sejjid Burhanuddin imao svo znanje
svoga vremena, budui da se ovo djelo bavi temema poput filozofije, fikha, tefsira i hadisa, ali i medicinom i kemijom, te zanimljivim i zabludjelim sektama i sljedbama
predmetnog vremena.
Prema veini izvora Sejjid Burhanuddin je roen 1170.
godine u Tinu, a kako je preselio 1241. godine u Kajseriju,
ini se da je ivio preko sedamdeset godina. Njegov mezar
nalazi se u istonom dijelu Kajserija, u mezarju koje je potom prozvano njegovim imenom. Prema nekim izvorima
on je za ivota izrazio elju da se nad njegovim mezarom ne
podie nikakva graevina, te da se njegov mezar osim najosnovnijeg ne obiljeava nikakvim dodatnim ukrasima;
meutim, netom po njegovom preseljenju Sahib emsuddin poeo je sa izgradnjom turbeta, ali se sve to je sagraeno ubrzo sruilo, samo od sebe, Sejjid Burhanuddin se
emsuddinu javio u snu, nakon ega se odustalo od bilo kakve izgradnje.
Sejjidov mezar, nad kojim u to vrijeme nije bilo turbeta, obnovio je 1892. godine, mevlevijski arih (arih - tu-
ma) Abidin-paa koji je u to vrijeme bio upravitelj Ankare. Nad vratima turbeta ispisana je pjesma u kojoj se
meu ostalim, kao godine roenja i preseljenja spominju
1170. i 1240. ali je, po stilu, jasno da je pjesma napisana
znatno kasnije.
Sejjid Burhanuddin uivao je iznimno naklonost hazreti Mevlane Belhija i njegovoga sina Sultan Veleda, kao
i svih kasnijih mevlevija, o emu svjedoi i injenica da je
opeprihvaen kao jedan od devet najznaajnijih mevlevija svih vremena.Mevlana svoga uitelja i njegovo djelo
spominje kako u svojoj Mesneviji tako i u djelu Fihi ma
fih, prenosei njegove savjete koje je ovaj ejh dijelio ljudima oko sebe buduim generacijama. Izbor Sejjida Salahuddina Zerkuba za najblieg prijatelja (hemdem) nakon odlaska ems-i Tabrizija, djelimino otkriva hazreti
Mevlaninu ljubav prema svome ejhu.
Sultan Veled, u svome djelu Ibtidaname, poredi ga sa
sjajnim mjesecom meu zvijezdama, te tvrdi da ga je bilo mogue sagledati i shvatiti samo njegovom vanjtinom, dok njegovu stvarnu prirodu i sutinu samo Allah,
Uzvieni zna. Prema Eflakiju, Sejjid Burhanuddin bio je
jedan od ljudi koje je Sultan Veled najvie potovao kada
je imao petnaestak godina; Od njegovog je srca sebi nainio kiblu. Volio ga je i potovao kako se to ni zamisliti
ne moe.
BEHAR116
73
SIRA
EMS IZ TABRIZA
(Hazreti Mevlanin bliski prijatelj)
1185. - 1247.?
ems-i Tabrizi ije su misli i ivotni stavovi zasigurno ostvarili najdublji i najjai utjecaj, kao to se to
moe i zakljuiti iz imena kojim ga je nazvao hazreti Mevlana osobno, bio je iz Tabriza. Prema veini
izvora ime njegovog oca bilo je Melikbad sin Alijev; a
prema nepotvrenim izvorima njegov otac bio je sljedbenik ismailitskog mezheba.
ems, koji je roen 1185. godine i ije je pravo ime bilo emsuddin Muhammed, osjetio je privlanu mo tesavvufa jo kao veoma mlad, a prema nekim izvorima bio
je murid ejha po imenu Ebu Bekr Sellebaf. Nosio je odjeu kakvu su obino nosili trgovci, puno je putovao, a noi provodio uglavnom po karavansarajima. iz njegovog djela Makalat saznajemo
da je volio ivjeti na svoj nain, nikada se ne
smirujui ni zadravajui due na jednom
mjestu, da je bio umjerena i skromna osoba sa
veoma jakim utjecajem na sve ljude sa kojima
se susretao i razgovarao. U smislu izdravanja
ponekad je predavao, ali se bavio i drugim raznim poslovima.
Od svoga djetinjstva poeo je posjeivati tekije i zavije, te je tu svoje prirodno znanje obogatio tefsirom, hadisom, fikhom, filozofijom i
kelamom, te drugim znanostima. Prema M.
Nuti Genosmanu, koji je zagonetni Makalat
preveo na turski jezik, ems je, protivno ustaljenom miljenju, bio veom otrouman znanstvenik i uenjak, zaljubljenik u istinu, mudra
linost, te vrlo vjet ejh.
ems-i Tabrizi se u Konji pojavio godine
1244-1245. gdje je sreo hazreti Mevlanu, kojega je k sebi privukao zamamnim govorom i
opojnom privlanou. Budui je njihovo prijateljstvo uzrokovalo pojavu brojnih glasina,
te da se tvrdilo da se neka od njegovih uenja
protive opeprihvaenim politikim i tesav-
74
BEHAR116
vufskim tokovima, ems je napustio Konju, ali na hazreti Mevlanino uporno i neprestalno insistiranje nedugo
potom se i vratio. Oenio se hazreti Mevlaninom posvojenom kerkom Kimja-hatun, a nedugo po njenom preseljenju, duboko oaloen i potpuno osiromaen, ubijen
je u zavjeri u kojoj je, prema veini pouzdanih i vjerodostojnih izvora uestvovao i hazreti Mevlanin srednji sin,
Alauddin elebi. injenica da njegovo tijelo nikada nije
naeno, uzrokovala je brojne rasprave i sporenja, da li je
ili pak nije bio rtva ubistva, a neki su se ljudi zaklinjali
da su ga vidjeli kako tajno naputa Konju i odlazi u nepoznatom pravcu. ak i danas u Iranu, Indiji te u nekoliko gradova u Turskoj postoji nekoliko mezara za koje se
tvrdi da su posljednja poivalita ems-i Tabrizija.
ems-i Tabrizi, o kojemu ni najupueniji hazreti Mevlanini biografi ne znaju gotovo nita, jedan je od najznaajnijih mevlevijskih linosti (jedan od deveterice).
SIRA
SALAHUDDIN ZERKUB
(Hazreti Mevlanin prvi halifa)
? - 1259.
alahuddin Zerkub, kojega je hazreti Mevlana odabrao za svoga najblieg prijatelja i halifu nakon
odlaska ili ubistva hazreti ems-i Tabrizija roen
je u ribarkoj porodici u selu Kamile, na obali jezera Begeher; njegov otac zvao se Yagibasan, a majka Latife.
Salahuddin se u ranom djetinjstvu doselio u Konju,
gdje je radio kao egrt u juvelirskoj radionici gdje je i
zbog ega i dobio nadimak Zerkub, zlatarski eki. U
Konji je posjeivao predavanja velikog ejha Burhanuddina, koji je u Konju doao kako bi se posvetio hazreti
Mevlaninom duhovnom i drugom obrazovanju, te postao jedan od njegovih najodanijih i najuenijih uenika i
sljedbenika, zahvaljujui emu je doao i u kontakt sa hazreti Mevlanom Belhijem Rumijem.
Salahuddin Zerkub, koji se u svim historiografskim i
biografskim djelima, koja se bave hazreti Mevlaninom
porodicom i prijateljima, predstavlja kao uljudna, pristojna (adib), skromna i uzdrana (zahid) linost, koja je
puno panje posveivala finim nijansama eriata, kao
strpljiv i zahvalan ovjek koji je govorio malo ali iznimno
mudro i prodorno. U vrijeme kada je njegov ejh bio u
Kajseriju, a hazreti Mevlana u Damasku na kolovanju,
vratio se u svoje selo, oenio se i stekao porodicu i potomstvo. Godinama kasnije, ponovo je doao u Konju i prisustvovao jednom od hazreti Mevlaninih predavanja koje je na njega ostavilo tako dubok utisak da je istoga trena odluio ovome ovjeku dati svoj bejat. Tokom tog predavanja neko je, najvjerovatnije Salahuddin, od hazreti
Mevlane zatraio da ispria nekoliko zgoda o svome (njihovom) ejhu Burhanuddinu, te kae neto o njegovom
ponaanju i vladanju. Nakon predavanja hazreti Mevlana
Rumi i Salahuddin Zerkub su se zagrlili i ostatak njihovog zajednikog ivota nisu se razdvajali.
Isto tako prenosi se da je Salahuddin bio zlatar u
Konji, te da je hazreti Mevlana jednom prilikom, prolazei ispred njegovog duana, nadahnut kuckanjem eki-
75
SIRA
lifa njihovog iznimno uenog ejha, ali su se nakon izvjesnog vremena, tokom kojega su se uvjerili u sve kvalitete
Salahuddina Zerukba, sloili sa hazreti Mevlaninom
odlukom uviajui njenu opravdanost. Salahuddin Zerkub je svoju ljudsku veliinu pokazao jednakim odnosom
prema uenicima koji su ga prihvatili od prvog trenutka
i onima kojima je trebalo vremena da uvide opravdanost
odluke njihovog uitelja. Jednom prilikom se, na vijest
da se sprema urota koja bi se mogla zavriti njegovom
smru, samo nasmijeio i rekao: Bez Allahovog doputenja ni slamka se ne moe pomjeriti. Ko me to moe ubiti
bez Boije zapovijesti?
Salahuddin Zerkub, ija panja prema hazreti Mevlaninim predavanjima i dersovima teko da je uporediva sa bilo ijom, zauzvrat je dobijao iskrenu ljubav i bliskost. Hazreti Mevlana, koji je u Salahuddinu Zerkubu vidio duboke tragove svih pozitivnih osobina svojih ejhova, Sejjida
Burhanuddina i ems-i Tabrizija, napisao je preko 70 gazela (oda) nadahnut osobnou ovog svoga halife, u svakoj
od njih ali i u svakoj prilici govorei o njegovoj ljudskoj
i uenjakoj veliini i njegovoj duhovnoj potpunosti. Isto
tako, hazreti Mevlanina panja i ljubav prema Salahuddinovoj djeci na izvjestan nain dokazuje njegovu veliku privrenost ovom ovjeku. Posljedino i oekivano, njegov
sin Sultan Veled oenit e se Salahuddinovom najstarijom
kerkom, Fatma-hatun, a kao vjenani zavjet svoga oca dobit e zapovijest da nikada ni u kojem sluaju ne smije povrijediti njene osjeaje, to je hazreti Mevlana nekoliko puta i ponovio u svojim pismima upuenim Sultanu Veledu i
svojoj snahi Fatma-hatun.
Druga Salahuddinova kerka udala se za dvorskog kaligrafa po imenu Nizamuddin, a iznimno visoke trokove
ovog vjenanja iz osobnih sredstava pokrila je supruga
vezira Emira Sulejmana Pervanea, Gurdu-hatun.
Nakon deset godina vjernog i nerepkidnog sluenja kao
hazreti Mevlanin halifaSalahuddin Zerkub se razbolio i nakon duge bolesti preselio u Konji, godine 1259. Hazreti
Mevlana, duboko potresen njegovim preseljenjem, zapovijedio je da ovaj ovjek bude ukopan odmah pored njegovog
oca, hazreti Behauddina Veleda, Sultana uenjaka. Sipahsalar prenosi da hazreti Mevlanu nikada nisu vidjeli tunijeg i sjetnijeg nego na denazi njegovog prijatelja Salahuddina, kojoj su prisustvovali svi znaajniji ljudi Konje i sul76
BEHAR116
ELEBI HUSAMUDDIN
(Hazreti Mevlanin drugi halifa)
1225. - 1284.
elebi Husamuddin kojega je hazreti Mevlana osobno odabrao i imenovao svojim drugim halifom,
drugom i bliskim prijateljem (hemdem), punim
imenom Husamuddin Hasan ibn Mehmed ibn Hasan, roen je u Urumiji. Roen je nakon preseljenja svoga oca u
Konju, godine 1225. Odrastao je meu zanatlijama (ahi),
a bez oca je ostao u ranoj mladosti. Nakon to je izabran za
prvaka ahija, zajedno sa onima koji su njemu bili naklonjeni priklonio se hazreti Mevlani, svu svoju imovinu stavljajui na raspolaganje hazreti Mevlani i prvim mevlevijama. Hazreti Mevlana se osobno uvjerio u elebijev ihlas i
edep (adab), te ga je upravo zbog ovih osobina odabrao za
bliskog prijatelja. Poznato nam je da se hazreti Mevlanini
uenici i dervii nisu protivili njegovom imenovanju za halifu i postavljenju na post na kojem je prije njega sjedio Salahuddin Zerkub, budui su svi bili svjedoci njegove uenosti i pobonosti. Poznat je i pod imenom Ahi Turkoglu
zahvaljujui pripadnosti svoga oca, a i svojoj, ovoj znaajnoj pred-tarikatskoj organizaciji.
elebi Husamuddin je sa hazreti Mevlanom proveo
petnaest, a njegov halifa je bio punih jedanaest godina,
brinui se i vodei rauna o svim materijalnim i nematerijalnim stvarima hazreti Mevlaninog dergjaha, u meuvremenu imenujui nekolicinu ejhova u razliitim hanikahima, nastojei i trudei se sve probleme i pitanja rije-
SIRA
BEHAR116
77
II. Neobuzdana.
ovjeka koji hoe da se broji u
mukarce nita nije u stanju toliko
poniziti i tako unititi kao razuzdanost i neutaivost nefsa. To se osobito
ini ogavnim i odvratnim, kada tomu
bijesu podlijee ovjek u starosti ili u
poodmaklim godinama, da se to ne
pristoji ak ni neznabocima i idolopoklonicima. Najvei miljenilk Allahov Muhamed a. s. zapovijedio je, da
se takovi ljudi imaju prokleti.
Kada pas ostari i ostane bez zuba,
umjesto da laje, grize i strai ljude, on
se zadovoljava time, da dere neist i
druge otpatke. Doim pogledaj ove
78
BEHAR116
Hazreti Mevlana
Delaluddin Rumi veliki
islamski pjesnik i filozof
rodio se 6. rebi-ul-evela u
gradu Havarizenu (Balth) u
Iranu, a umro je 692. u Konji.
Mesnevija je najvee
njegovo djelo ispjevano u
72.000 stihova u perzijskom
jeziku. Prevedeno je na sve
vee jezike. Hazreti Mevlana
je osniva i ideolog
dervikog reda Mevlevija,
koji je veoma cijenjen u
cijelom Islamu. Njegova
grobnica u Konji u Turskoj
smatra se veoma asnim
mjestom u cijelom
islamskom svijetu, koju
veoma rado posjeuju
muslimani cijeloga svijeta.
IV. Aduzija.
Ova nadobudna aduzija, slina
cioj zimi, htjela je na svaki nain
postati mladom nevjestom. Ona je
sebi iupala sve bijele dlake iz obrva,
a obrve nacrnila rastukom. Ona sjedne pred ogledalo, naslae po licu
ogromnu koliinu bjelila i rumenila i
duboke bore na licu sakrije minkom.
Ova ena, da bi se prikazala ljepoticom nad ljepoticama i sebi uinila ko
bojagi to ljepom, otkide nekoliko
pozlaenih takica sa stranica Mushafi-erifa, koje se nalaze izmeu ajeta i
prilijepi ih po svome naboranom licu.
Ona se je ovim uljepavanjem nadala
postii to da svaki ko je tako gizdavu i
BEHAR116
79
V. Pouka iz prie.
(po ulzari-hakikatu.)
Dokle e, o ti muraijo i krivotvoritelju pejgamberskih, evlijanskih i
Allahovih junaka, uzviene rijei krasti, iz
pojedinih kitaba (knjiga) i tim rijeima
svoju linost kititi i
sebe svijetu prodavati. Klanja se
svim ovo-
80
BEHAR116
BEHAR116
81
Istiniti iman
(Dragulji iz velianstvene Mesnevije)
Prevod posveen Mevlana H. Mehmedu Demaluddin ef. aueviu, pripadniku
tarikata Hazreti MevIanatovog, kao skromni dar, povodom Njegovog navretka 65.
godina ovozemnog ivota od Ibni Adema (Adem ef. Karaozovi)
BEHAR116
Napomena: Ovo je izvadak iz jedne prie u Mesneviji od velikog muslimanskog filozofa i mistiara Mevlana Delaluddini Rumije, u kojoj se govori o vjetini pravog imana. Kako je itava
Mesnevija koja sadri preko 47 hiljada stihova isprepletena slinim alegorikim priama, to se i u
ovoj alegoriji o istinitosti imana govori o povrnosti imana, koji ne prodire u dubine srca, nego
ostaje samo na povrini. Kao uzor savrenog imana istie se veliki uenjak i sufija Ebu Jezid Bistamija, koji je na razne naine od neuke mase bio proganjan i zlostavljan, koja je bila hukana od
nazovi uenjaka, koji su vjeru upotrebljavali kao sredstvo za zadovoljenje materijalnih prohtjeva.
BEHAR116
83
UVODNI STIHOVI
MESNEVIJE
Preveo: Muderris Alija Sadikovi
Takvim za 1324./1906. godinu
TERDUME-I-MESNEVI
Binew ez ney un hikayet mikuned,
Ez guda yiha ikayet mikuned.
uj od naja kako priu kazuje,
Od rastanka alosno se tuguje.
Kez neysistan tamera bubride end,
Ez nefirem merduzem nalide end.
Od kako se ja iz gaja osjekoh,
Rasplako sam vriskom muko i ensko.
Sine hawa hem erha ez firaq,
Ta biguyem erhi derdi itiyaq.
Jer se hoe od alosti ispriati,
Dok iskaem jaku elju-deverat.
Her kesi ku dur (i) mand ez asli hwi,
Baz guyed ruzigari wasli hwi.
Ko se od svog roda dugo rastane,
Sve izgleda kako da se sastane.
Men beher gem iyyeti nalan udem,
Gufti hu halanu bed halan udem.
Ja ti cvilim jadan svagdje i plaem,
Tuna blaim, a veselu pomaem.
II varijanta
Ja ti jadan svagdje plaem i cvilim,
S tunim opim, a mogu i s veselim.
84
BEHAR116
BEHAR116
85
POST SCRIPTUM
1. Uvod
S velikom sigurnou moe se istai
da danas skoro da ne postoji dio svijeta
u kojemu znaajan broj obrazovanih
osoba, naroito mladih ljudi, nije uo za
Mawlnu Rmja, i za njegovo, vjerovatno najpoznatije, djelo Mesneviju
(Matnaw Manaw). U ovome, naravno,
nije izuzetak ni Bosna, naroito uzevi u
obzir da je kod nas tradicija mesnevihnstva, tj. prevoenja i tumaenja
Mesnevije uz duhovno ovlaenje
(idn), stara vie od pet vijekova. Meutim, s obzirom na evidentne promjene
nastale u psihikoj i duhovnoj konstituciji savremenoga ovjeka, a u kontekstu
opih globalnih inoviranja, naroito promjena u dimenziji drutvenih odnosa i
tehnologije, smatramo iznimno vanim
skrenuti panju na razliite naine prihvatanja ali i razumijevanja sadraja
Mawlninog uenja, koji izravno zavise
od duhovno-psihikog profila recipijenta
ali, jednako tako, i od smoga razloga
prihvatanja Mawlninog nauka u konkretnoj sredini. Kako emo vidjeti,
86
BEHAR116
2. Recepcija Rmjevoga
nauka na Zapadu
POST SCRIPTUM
no, esto problematizira3, ipak, Tholuck je ovime skrenuo panju intelektualnoj javnosti na Rmjevo miljenje. To e, izmeu ostaloga, utjecati i
na Hegelovo opredjeljenje da u svojoj
poznatoj Enciklopediji filozofskih znanosti tretira Mawlnino uenje o jedinstvu due s Gospodarom kroz princip
ljubavi, karakterizirajui ga kao najistiju formu svjesnosti egzistencije Jednoga, svojstvenu samo muslimanima.
To duhovno jedinstvo transfiguracija je
prirodnoga i duhovnoga, u kojoj su izvanjskost i prolaznost ovoga svijeta izbrisani i apsorbirani.4
Pored ovoga, postoji i drugi razlog
zbog kojega su zapadnoevropski kranski teolozi i izravno uveli Rmjev
nauk u iri kontekst. Konac XVIII vijeka, pored ostaloga, obiljeen je i dubokom krizom institucionalnog, eklezijalnog kranstva. Nakon to je sm zapoeo proces odvajanja Tradicije od Pisma, protestantizam, odnosno crkve
reformacije, nali su se pred izazovom
praktinih posljedica insistiranja na
principu sola scriptura. Sve vei broj
vjernika u zapadnoevropskim zemljama osjeao je pojaanu potrebu za
duhovnou koja im je, ve prvoga vijeka nakon uspjeha reformacije, oigledno poela nedostajati. Na taj nain,
slijedei ranije spomenutu tradiciju
pietizma, ali i prosvjetiteljstva, zapadnoevropska drutva posebno e njegovati principe prenaglaenog individualizma, tolerancije te postepenoga
izdvajanja etike od dogme. Iz prvoga
principa razvit e se praksa individualne pobonosti, tolerancija e oznaiti
razvoj trendova eklekticizma, sinkretizma ali i religijskog ontoloki zasnovanog pluralizma, doim e primat etike
nad kranskom dogmom biti ubrzo
tretiran kroz rasprave o procesu sekularizacije.
Na ovaj nain drutva razvijenih
BEHAR116
87
POST SCRIPTUM
BEHAR116
POST SCRIPTUM
Zakljuak
Nakon svega prethodno izloenog,
moemo izvesti tri za na diskurs posebno vana zakljuka.
a) tradicijsko tumaenje Mesnevije
u Bosni kroz instituciju mesnevihanstva
demata, da slua i da se odgaja sluanjem Mesnevije. Savremene generacije, nasuprot tome, itanjem, ne vie sluanjem, Mesnevije postavljaju sme
sebe kao autoritet, prekidajui tu
zbiljsku duhovnu vezu s Rmjem, i,
kako je reeno, sadraju Mesnevije
esto daju neautentina, ak i antitradicijska znaenja. Ovaj pluralizam tumaenja Mesnevije podrazumijeva i pluralnost autoriteta u naem vremenu
tako da i ovo djelo ali i Mawlnin nauk
uope poprimaju razliite sinkretistike
oblike to se, skoro jednakim intenzitetom, odraava i na dananju praksu
dervikog reda mevlevija, odnosno na
razumijevanje principa toga reda (ul).
Navodei kao primjer djela ve spomenutog Idriesa Shaha, Oshoa i drugih,
prevedena na bosanski jezik, tesavvuf
se sada percipira kao forma modernoga
spiritualizma, iji je osnovni cilj uvesti
svakog duhovnog putnika u proces svojevrsne spiritualne samorealizacije,
koji, u konanici, podrazumijeva brisanje ontoloke razlike izmeu dragoga
Boga i ovjeka. Naprosto, svaki ovjek
je, po tome nauku, potencijalno i Bog, i
ustvari u takvom iskrivljenom kontekstu autori citiraju poznate tesavvufske
autoritete: Halla, Bismja, Ibn
Arabja, Rmja i brojne druge.
c) Ono to je takoer zanimljivo
naglasiti odnosi se na starosnu strukturu potovalaca Mesnevije. Na osnovu
evidencije koju je jedan od bosanskih
mesnevihna Fejzulah-efendija Hadibajri vodio, moemo zakljuiti da su
raniji sluaoci Mesnevije uglavnom
bile osobe srednje i starije starosne
dobe.10 S druge strane, u naem vremenu taj odnos je izmijenjen pa, to moemo zakljuiti na osnovu rasprava na
internet forumima, veinu potovalaca
Mesnevije ine mlade osobe. Osim
toga danas Mesneviju u velikom broj
itaju i ene, za razliku od ranijeg perioda kada su bile u znantnoj manjini.
Sve ovo, sasvim sigurno, u bitnome
mijenja uvrijeenu percepciju sadraja
Mesnevije ali i trai od savremenih
generacija jedan kritiki i sasvim nov
odnos prema nauku i djelu Mawlne
Rmja, ali i tesavvufa uope.
n
10
BEHAR116
89
SJEANJE
90
BEHAR116
SJEANJE
EJHOVI MEVLEVIJSKE
TEKIJE NA BENTBAI
(OD 16. DO 20. STOLJEA)
Atik-dede (konac 16. i prva polovina 17. stoljea)
Tevekkuli-dede (prva polovina 17. stoljea). Dugi niz
godina kazivao Mesneviju. Baagi kae da je bio odlian pjesnik. Ukopan je u haremu Careve damije
Sultan Ahmed (prije 1662.)
Abdul Mahmut (prije 1662.)
ejh Abdulfetah (umro 1709.)
Zuko Kablar (umro 1757.)
ejh Starac (umro 1757/58.)
ejh Ataullah (umro 1759/60.)
ejh Sara Ahmed-ef. (umro 1770; u 110. godini ivota)
BEHAR116
91
BERIET RIJEI
Koliko god sam se trudio da naem komentar Mesnevije, nisam naao nita to
bi mi odgovaralo. Ali da je Mesnevija sva
otvorena i jasna, ne bi bila zanimljiva.
To e vas natjerati, ove nejasne stvari, da
se posvetite Mesneviji, da je studirate i
izuavate.
O, alosti, kad se ne kazuje Mesnevija!
teta bi bilo da ovako lijep grad, kao nae Sarajevo, nema mjesto gdje se kazuje
Mesnevija.
Zato, kad vidite u pustinji mjesto gdje se
neto zeleni, znajte da tu ima i vode (to
kae Hazreti Mevlana u Mesneviji), to jest
znajte da tu ima neko (ovjek) ko kazuje
Mesneviju.
Hadi hafiz Halid ef. Hadimuli,
10. 09. 2004.