You are on page 1of 92

BEHAR

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUTVENA PITANJA

GODINA XXII l 2013. l BROJ 116 l CIJENA 40 KN

Hazreti Mevlana Delaluddin Rumi

MESNEVIJA
I MESNEVIHANI U SARAJEVU
DERSOVI:
Hadi Mujaga Merhemi
ejh Fejzullah ef. Hadibajri
Hadi hafiz Halid ef. Hadimuli
Hadi hafiz Mehmed Karahodi

ABAN GADO: Tradicija prevoenja,


kazivanja i tumaenja Mesnevije u
Sarajevu i nekim drugim mjestima u BiH
Merhum Hadi Mujaga Merhemi
(1877. 1959.): UVAR RUINE VAZE

IBNI ADEM: Dunja kao stara runa baba (Prvi tiskani prijevod Mesnevije u BiH)

SADRAJ

BEHAR, dvomjeseni bonjaki asopis


za kulturu i drutvena pitanja
Nakladnik:
Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske
PREPOROD

Na naslovnici: Rukopis Mesnevije koji je prepisan na Bentbai u Sarajevu 1646.


godine za potrebe Mevlevijske tekije (iz fonda Orijentalnih rukopisa Bonjakog
instituta fondacije Adil-beg Zulfikarpai).

Glavni i odgovorni urednik:


Sead BEGOVI
Urednik broja 116.:
Filip Mursel BEGOVI

UVODNE RIJEI
3

aban Gado: Tradicija prevoenja, kazivanja i tumaenja Mesnevije


u Sarajevu i nekim drugim mjestima u BiH

Urednitvo:
Senad NANI, Sena KULENOVI, Edin
Urjan KUKAVICA, Ervin JAHI, Azra
ABADI NAVAEY

13

ejh Fejzullah ef. Hadibajri: Merhum Hadi Mujaga Merhemi


(1877. 1959.) UVAR RUINE VAZE

Rukopisi i fotografije se ne vraaju

22

Hadi Mujaga Merhemi: Pria o lovcu

27

Mevlana Delaluddin Rumi: MESNEVIJA


III SVEZAK
Prevodilac: Hadi hafiz Halid ef. Hadimuli
Tuma: ejh Fejzullah ef. Hadibajri

39

Rukopisna ostavtina Hadi hafiza Halida ef. Hadimulia:


Isprika Mevlanatova

42

Hadi hafiz Halid ef. Hadimuli: Moj prvi ders iz Mesnevije

47

Hadi hafiz Mehmed Karahodi: Jedan ders iz Mesnevije


(VI. svezak, bejtovi: 3583-3629)

Grafiki urednik: Selma Kukavica

Adresa:
BEHAR
KDBH Preporod
Ulica Grada Vukovara 235,
10000 Zagreb, Hrvatska
Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635
e-mail: casopisbehar@gmail.com
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
web: www.behar.hr
Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,
godinja pretplata 120 kn
Cijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,
godinja pretplata 30 KM.

DERSOVI MESNEVIJE

Kunski iro-raun:
ZABA 2360000-1101441490
Devizni iro-raun: SWIFT ZABA HR 2X:
703000-280-3755185
(S naznakom: Preporod, za Behar)

SIRA
51

Tisak: top grafika, Velika Gorica


Tiskano uz financijsku potporu iz Dravnog
prorauna Republike Hrvatske putem Savjeta
za nacionalne manjine Republike Hrvatske

HAZRETI MEVLANA, NJEGOVA PORODICA I PRIJATELJI


temeljem vjerodostojnih historiografskih i biografskih izvora
(Preveo: Edin Urjan Kukavica)

ARHIVA prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH


78

Ibni Adem (Adem ef. Karaozovi): Dunja kao stara runa baba

82

Ibni Adem (Adem ef. Karaozovi): Istiniti iman


(Dragulji iz velianstvene Mesnevije posveeni Mevlana H. Mehmedu
Demaluddin ef. aueviu)

84

Muderris Alija Sadikovi: Uvodni stihovi Mesnevije


(TERDUME-I-MESNEVI)

ISSN 1330-5182
Miljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu
nuno i stavovi urednitva.

POST SCRIPTUM
86

Samir Beglerovi: Tri razliita pristupa intelektualnom naslijeu


Mawlne all ad-Dna Rmja

SJEANJE
Behar je prvi slavni bonjaki list tiskan latinicom u Sarajevu godine
1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio
Safvet-beg Baagi, a vlasnik Ademaga Mei. Objavljivao je tekstove za zabavu i pouku, izvorne i prijevodne knjievne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebaki Behar ocijenjen najboljim to su Bonjaci dosad
imali. On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i matinim narodom u Bosni i
Hercegovini. U desetogodinjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i
odgovorni urednik zagrebakog izdanja bio je knjievnik Ibrahim
Kajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed dralovi koji je tu
slubu obnaao do ljeta 2006. godine.

BEHAR116

90

Muhamed Reid-efendija: Opis Mevlevijske tekije na Bendbai


iz 1697. godine

91

ejhovi mevlevijske Tekije na Bentbai

91

Poslije pet stoljea postojanja (zapis o ruenju tekije)

Urednitvo Behara zahvaljuje Udruenju Hadi Mujaga i gospodinu Jasminku Beiroviu


na ustupljenim arhivskim materijalima potrebnim za izradu ovoga broja.

UVODNE RIJEI

Tradicija prevoenja,
kazivanja i tumaenja
Mesnevije u Sarajevu
i nekim drugim mjestima u BiH
Zanimljivo je pratiti ovaj vremeplov Mesnevije i gledati kako ona
sama sebi u svim vremenima nalazi mjesto gdje e se kazivati,
sluati i tumaiti. Ni u jednom od pomenutih gradova nije se
ouvao kontinuitet kazivanja Mesnevije osim Sarajeva. ak i u
Konyi, kolijevci Mesnevije, taj kontinuitet se nije odrao. Kada je h.
Fejzullah-ef. Hadibajri, 1969. godine iao na hadd, svratio je i u
Konyu. Rastuio se kad je saznao da se u Konyi, ve blizu 40
godina ne odravaju dersovi iz Mesnevije, i da osim muftije, tek
poneko zna perzijski jezik. udom su se udili kad su saznali da se
u Sarajevu kazuje Mesnevija.
Pie: aban Gado

I.
Godine 1973. u Sarajevu se obiljeavala 700. godinjica smrti Mevlane
Delaluddina Rumije, meutim, ona je
tada koincidirala i sa 500 godinjom
tradicijom prevoenja i kazivanja Mesnevije u tom gradu. Nije li to neto velianstveno, da se starost jednog grada
mjeri sa starou jedne knjige! Naravno, Mesnevija je ivjela mnogo prije
Sarajeva, ali taj susret knjige i grada
kulturoloki je fenomen s kojim se mogu ponositi stanovnici ove blagoslovljene kotline sa obje obale Miljacke. Stie
se dojam da se grad razvijao kako se

poela i Mesnevija otvarati, listati i


kazivati: list po list, sokak po sokak,
bejt po bejt, kua po kua. Kakav divan
prizor, jedan grad raste sa stranica
jedne knjige. Sarajevo duu dade/Kad
je ulo poziv sveti/Na Bembau, bijelih
golubova/Cijelo jato uz zvuk naja sleti.
Tako je grad odgovorio pozivu knjige, a opet knjiga gradu udahnula je svoj
duh i svoju univerzalnu poruku. Treba
li se onda uditi to taj duh Sarajeva
privlai sve dobronamjerne ljude, i treba li se uditi njegovom armu, kulturi
ivljenja, ali i danas nezaobilaznom
dvojcu toleranciji i suivotu. To je za

jedan grad, koji u sebi nosi duh Mesnevije, neto sasvim prirodno, normalno;
neto sa ime se raa, ivi i umire.
Prva kua Sarajeva, nakon dolaska
islama i Osmanlija, upravo je Mevlevijska tekija na Bendbai, podignuta
1462. godine, na istonoj strani grada,
kao dobrodolica za sve putnike namjernike, za musafire, za rodbinu i prijatelje. Tekija je lijepa i prostrana, nadnesena nad rjeicom to se probija kroz
kamen, iz planina, sa dugom divanhanom u kojoj je tiina mekana kao pamuk, jo tia zbog sitnog ubora rjeice
ispod nje. Gusti muebci i debeli zid
BEHAR116

UVODNE RIJEI

oko bae inili su nau samotnost tvrom i sigurnijom, ali je kapija uvijek
otvorena, da ue svako kome je potrebna utjeha... (Dervi i smrt, M. Selimovi).
Gel, gel!
Doi, doi!
Ma ko da si,
Ma gdje da si,
Makar bio i nevjernik,
Ili da se vatri moli,
Opet doi!
Naa tekija,
Nije tekija oaja.
Pa ako si i sto puta,
Obeanje prekrio,
Opet doi,
Samo doi!
To je taj duh Sarajeva, koji lebdi
nad ovim gradom poput nebeskog svoda, jedno njegovo duhovno nebo, jedan
batin, skriveno znaenje Mesnevije.
Nijedna islamska knjiga (izuzimajui, naravno, Kuran i hadiska djela)
nije tako privlaila nau ulemu, nae
uene ljude, i ne samo njih, kao to je
to sluaj sa Mesnevijom, tim udesnim
djelom sufijske knjievnosti. Mesneviju
su voljeli, sluali i izuavali, ne samo
sufije, ve i trgovci, zanatlije, hode i
muftije, muderrisi i pjesnici, pae i begovi, carevi i veziri; bogati i siromani.
Bilo je takvih entuzijasta koji su iz ljubavi prema toj knjizi preduzimali
takve korake koji bi i danas, u eri tehnikih uda, bili pravi izazov za avanturiste. Tako se Sarajlija, Isevi Mehmed Emin-efendija (umro 1816.), osobno zaputio u Perziju da naui perzijski jezik kako bi mogao studirati
Mesneviju. Bio je, biljee historiari,
izvrstan usmeni prevodilac i tuma
Mesnevije koju je kazivao u Bakar-babinoj damiji na Atmejdanu. Iza njegove smrti ostala je dugo vremena spominjana izreka: Umro Isevija, umrla i
Mesnevija. Zanimljivo je da se, poslije
200 godina, Mesnevija opet vratila na
Atmejdan, u obnovljenu Bakar-babinu

BEHAR116

Adem-ef. Karaozovi (1891. 1981), murid uvenog


Hadiefendije Numanagia i
veliki prijatelj reisa auevia i
hadi Mujage Merhemia,
punac ejh Fejzullah ef.
Hadibajria, roen je u Baru
1891. godine. Iz Crne Gore
(Bar) za vrijeme I. svjetskog
rata, dolazi u Sarajevo, gdje je
ostao sve do smrti. Bio je
posebna i veoma interesantna
osoba, specifinog shvaanja i
ponaanja; tajanstven i
skriven. Imao je originalno i
ispravno shvaanje o
oivljavanju dervikih redova i
organizaciji njihovog rada.
Govorio je da se tarikati ne
smiju dati u ruke neukih ljudi i
insistirao na tome da ejhovi
moraju polagati propisane
ispite kako iz Tarikata tako i iz
eriata. Prevodio je s turskog
jezika knjige i lanke o
tesavvufu, dijelove Mesnevije i
turske ilahije. Bili su to prvi
prevodi turskih ilahija kod nas,
koje su u ono doba, za sve nas
bile otkrie jednog novog
svijeta.

damiju (sruena 1894., obnovljena


2011.). Skoro cijelu jednu godinu
(2012. 2013. ) h. hfz. Mehmed Karahodi drao je dersove u toj damiji.
Drugi zanimljiv sluaj vezan je za
reisul-ulemu h. Mehmed Tevfik ef.
Azapagia (1838. 1918.) koji je kazivao Mesneviju svom sinu Nurudinbegu (vjerovatno u Hanikahu GHM
gdje je kazivao i Buharijinu zbirku hadisa), a pristup je bio slobodan i drugim zainteresovanim graanima. I u
dalekom Pakistanu, veliki pjesnik M.
Ikbal (1873. 1938.) pokazuje istu
brigu za svog sina Davida, kada mu
upuuje ove rijei: Bojim se ovog doba u

kome si se rodio. Ono je ugueno u


materiji i zna malo o stvarima due...
Ako na ovom putu ne nae drutvo
mudrog ovjeka, uzmi od mene ono to
mi je ostalo od moga oca i mojih predaka. Kao druga na putu izaberi mog uitelja Rumiju, da bi ti Bog podario elju
i ar. Jer Rumi poznaje i razlikuje ljusku od jezgre. Njegovi koraci su vrsto
na putu koji vodi ka Prijatelju.
Tako Mesnevija prelazi granice, tako nas osvaja, povezuje, tjei i zbliava.
Na najvei pjesnik u osmanskoturskoj knjievnosti na kraju XVI. stoljea, uveni Dervi-paa Bajazidagi,
osnovao je u Mostaru jednu od prvih
halki (kruok, konferanse, katedra) za
prouavanje Mesnevije. A u vakufnami
(zakladna povelja) medrese koju je
osnovao 1601. godine stoji odredba da
muderris njegove medrese predaje
Mesneviju, a koji opet mora biti sposoban i prirodno obdaren za tumaenje
ovog djela. Bio je uenik u svijetu poznatog komentatora perzijskih klasinih djela, pa tako i Rumijeve Mesnevije, Ahmeda Sudije-ajnianina.
Dervi-paa se toliko oduevljavao
Mesnevijom da je, bivi i sam izvrstan
pjesnik, pokuao spjevati vlastito djelo,
tzv. naziru (paralelu) po uzoru na Mevlaninu Mesneviju. I bio je spjevao ve
dva sveska, kad jedne noi vidi u snu
Mevlanu, koji mu ree: O Derviu,
mome djelu ne moe se nazira spjevati;
proi se te manije.
Mostarac, posljednji veliki predstavnik osmanske knjievnosti u Bosni,
Fevzi Mostarac (1677. 1747.), autor,
kod dervia omiljenog djela, Bulbulistana (1739.) bio je ejh Mevlevijske
tekije u Mostaru od 1707. godine, gdje
je i odravao dersove iz Mesnevije.
Prenosi se da je u mostarskim uglednim kuama jedno vrijeme perzijski
bio kuni jezik.
Mesnevija se ponovo vratila u
Mostar 2011. godine kada je veoma
dobar poznavalac perzijskog jezika i
perzijske knjievnosti Muamer Kodri
tampao knjigu Kazivanja iz Mesnevije, a Sedad Dizdarevi 2012. godine
svoju studiju Mevlana u Bosni.
U Sarajevu je ejh Arif Sidki-efen-

UVODNE RIJEI

dija, profesor Misrine (Atmejdan)


medrese (1868. 1880.) osnovao neku
vrstu perzijskog kluba, u kojem se ne
samo uio perzijski i itali perzijski
klasici, nego su lanovi morali meusobno razgovarati perzijski. Ukoliko bi
koji od njih progovorio neki drugi jezik,
morao je platiti ugovorenu svotu novca
u odreeni fond kao kaznu, a prihod
fonda je sluio kao pokrie trokova za
zajednike izlete. Klub je imao oko 50
lanova, kako je to pripovijedao ejh
Behaudin ef. Sikiri, lan tog kluba i
profesor kaligrafije.
ejh Arif Sidki ef. rodom je iz Dijaribekra. U drugoj polovici 19. stoljea
doao je iz Istambula u BiH i imenovan
muderrisom Fojnike medrese. iviki
ejh Mejli-baba uvodi ga u nakibendijski red. Pred okupaciju BiH od strane Austro-Ugarske postavljen je za muderrisa Atmejdan medrese u Sarajevu.
Nosio je zelenu almu pa su ga zvali
Zelenjko. U Tursku se vratio 1879. godine i tamo nakon godinu i po dana
umire. Dr. air Sikiri, u jednoj staroj
medmui (zbirka ilahija) pronaao je i
njegove dvije ilahije na turskom jeziku
i objavio ih (dvojezino) u glasniku IVZa 1942. godine. Njegova ilahija Nuri
demali..., nezaobilazni je dio repertoara dervikih sijela. Pomenuti ejh Arif
Sidki-Kurd, vodio je kruok za izuavanje Mesnevije, a u tome ga je naslijedio
Behaudin ef. Sikiri (1860. 1934.),
ejh nakibendijske tekije Nadmlini u
Sarajevu, koju je osnovao 1905. godine.
Bio je profesor u eriatskoj sudakoj
koli i muderris Rudije, predajui orijentalne jezike i kaligrafiju. Posjedovao
je carski ferman na zvanje uvara Vjerovjesnikove damije, a imao je ast da
kao student bude nosa mahmela pokrivaa Kabe.
Hadi Halid ef. Salihagi (Hadiefendija), jedan od sluaa Mesnevije
kod Hadi Mujage, koji je za sebe govorio da je dijete Oglavka, znao bi rei:
Mene ivotna prilika (situacija) podsjeti na kazivanje Mesnevije. On je priao,
kako je u Fojnici ivio jedan uster, koji
je bio hafiz Mesnevije. Ovaj dragocjeni
podatak uli smo od hfz. Mehmeda
Karahodia.

Ugledni Hadi Mujaga Merhemi,


kada je kazivanje Mesnevije u tekiji
na Bendbai silom prilika bilo zaustavljeno, otvorio je vrata svoje kue
za dersove Mesnevije i u tu svrhu izgradio posebnu veliku odaju, kao dershanu (predavaonicu). Prepisiva
Kurana, Dervi Muhamed Bonjak
(1647/48.) prepisao je cijelu Mesneviju za potrebe dervia Mevlevijske tekije na Bendbai.
Veliki dobrotvor Sarajeva, vrlo obrazovani Fadil-paa erifovi (1802/03.
1882.), divanski pjesnik, plemi, politiar, mevlevijski ejh, odredio je da se iz

Prva kua Sarajeva, nakon


dolaska islama i Osmanlija,
upravo je Mevlevijska tekija na
Bendbai, podignuta 1462.
godine na istonoj strani
grada, kao dobrodolica za sve
putnike namjernike, za
musafire, za rodbinu i
prijatelje.
*
U Sarajevu je ejh Arif Sidkiefendija, profesor Misrine
(Atmejdan) medrese (1868.
1880.) osnovao neku vrstu
perzijskog kluba, u kojem se ne
samo uio perzijski i itali
perzijski klasici, nego su
lanovi morali meusobno
razgovarati perzijski. Ukoliko
bi koji od njih progovorio neki
drugi jezik, morao je platiti
ugovorenu svotu novca u
odreeni fond kao kaznu, a
prihod fonda je sluio kao
pokrie trokova za zajednike
izlete. Klub je imao oko 50
lanova, kako je to
pripovijedao ejh Behaudin ef.
Sikiri, lan tog kluba i
profesor kaligrafije.

priloga njegovog vakufa plaa i kazivanje Mesnevije u Mevlevijskoj tekiji na


Bendbai. Za vrijeme svog boravka u
Carigradu (1846. 1847.) uspio je isposlovati da ejhovi i dervii Sarajeva
dobiju stalnu mjesenu pomo (plau)
od sultana. Svi gazeli njegovog Divana
posveeni su M. D. Rumiju, i sva ljubav, bilo da je iskazana metaforiki ili
ne, upuena je samo ovoj linosti. (F.
Nametak)
Mustafa-ef. Uambarli, kazivao
je (prije austrougarske okupacije
1879. godine) Mesneviju u Begovoj
damiji, centralnoj damiji Sarajeva.
O njemu imamo usmenu predaju Travnianina, Hazim-ef. Mahmutovia,
koji je pripovijedao da je pomenuti
Uambarli roen u Pruscu a visoko
obrazovanje stekao u Stambolu. Nekoliko dana prije smrti, u jednom travnikom duanu, gdje su se okupljali
travniki alimi, a gdje je svraao i
Mustafa-ef., rekao je da mu se prijatelji i roaci ne trebaju brinuti za niane, jer e njemu nian doi s druge
strane. Nedugo iza njegove smrti, s
brda povie groblja Derventa, gdje je
ukopan, odvalila se stijena i zaustavila upravo na uzglavlju njegovog mezara. Ljudi koji su znali ta je prije
smrti rekao, uvjerie se da je to taj nian s druge strane.
U malom bosanskom gradiu Janji,
na lijevoj obali Drine, ivio je veoma
uevan hoda, muderris i pjesnik Alija
Sadikovi (1872. 1936.), posljednji
muderris medrese u Janji (poznat kao
hoda Mula Alija), kojeg je reis auevi zvao hoda sveznalo. On je takoe
prevodio Mesneviju i njene bejtove kazivao acima medrese. Na prevodu Mesnevije radio je desetak godina, uz ostale obaveze koje je kao muderris imao.
Prema njegovom vlastitom kazivanju,
uspio je prepjevati 16 do 17.000 bejtova. U poaru, koji je u januaru 1917.
godine zahvatio njegovu kuu, izgorjelo je svo pokustvo sa bibliotekom, a s
njom i rukopis prepjeva Mesnevije.
Sauvano je tek 10-15 bejtova, iz uvoda
u Mesneviju. Pisao je arebicom. Njegova ilahija, Tobe doimo, suze prolimo..., i danas je veoma popularna.
BEHAR116

UVODNE RIJEI

Muderris i muftija Muhammed-ef.


Korkut (1824. 1920.), prevodio je i
tumaio Mesneviju u Travniku. Poznat
kao hadi Mula efendija, veoma obrazovan i jedan od najveih travnikih
alima.
U Livnu je Mustafa-beg, sin Ibrahim-agin osnovao 1641. Darul-hadis
(kola hadisa) i vakufnamom odredio
da se uz ostale predmete pomenute
kole predaje i Mesnevija.
U Visokom je Mesneviju prevodio i
tumaio nakibendijski ejh h. hfz.
Husni-ef. Numanagi (1853. 1931.),
veliki alim i sufija, travniki muftija i
jedan od najveih poznavalaca tesavvufske misli kod nas, poznat kao Hadiefendija. Ostala je zabiljeena ova
njegova pohvala Mesneviji: Ne postoji
velianstvenija i ljepa knjiga to su je
ljudi napisali, od Mesnevi-erifa.
Kadija Mei Ahmed-ef. (1916.
1994.) kazivao je Mesneviju u Visokom
od 1972. do 1976., te je tako obnovio
dersove Mesnevije, koji su se, nakon
smrti Hadiefendije, u ovom gradu
prestali odravati. On je uspio prevesti
1570 bejtova iz Prvog sveska. Neki od
tih dersova objavljivani su u godinjaku ebi-arus. Kadija Mei je poslije
Visokog nastavio kazivati Mesneviju u
Tuzli u periodu od 1990. pa do smrti
1994. godine. Rukopis Ahmed-efendijinog prevoda Mesnevije nastavio je
kazivati njegov uenik, dr. Izet Pajevi, u tekiji koja nosi ime Tekija
Ahmed-ef. Meia.
U Tuzli, jo jedan ljubitelj Mevlane,
ve tri godine kazuje Mesneviju. Rije
je o magistru Komparativnih religija i
buduem doktoru filozofije, Fuadu
Hadiomeroviu (1974). On je vie od
osam godina ivio i studirao u Teheranu. Jednu godinu kazivao je Mesneviju
u Mektebu (Gornja Tuzla), a ve dvije
godine u arijskoj damiji u Tuzli.
Preveo je i kazao do sada oko 1200 bejtova.
Semir Delibegovi Dedi iz Tuzle
uradio je prevod Treeg sveska Mesnevije, sa engleskog jezika, koji je i tampan u Tuzli 2004. godine.
Kad smo ve kod savremenika da
spomenemo prevod Mesnevije sa engle-

BEHAR116

Nijedna islamska knjiga (izuzimajui, naravno, Kuran i hadiska


djela) nije tako privlaila nau ulemu, nae uene ljude, i ne samo
njih, kao to je to sluaj sa Mesnevijom, tim udesnim djelom
sufijske knjievnosti. Mesneviju su voljeli, sluali i izuavali, ne samo
sufije, ve i trgovci, zanatlije, hode i muftije, muderrisi i pjesnici,
pae i begovi, carevi i veziri; bogati i siromani.

UVODNE RIJEI

skog, Sarajlije Velida Imamovia koji je


preveo svih est svezaka, i tampao ih
u periodu od 2004. do 2009. godine.
Njegov prevod je rahmetli h. hfz. Halid
ef. Hadimuli hvalio i mnogo mu se
obradovao. Zadnjih godina, dok je
radio na Mesneviji, konsultirao je i ovaj
prevod.

Ahmed Ananda, izvrstan prevodilac sa engleskog jezika, a koji ivi u


Sarajevu, takoer je izdao jedan izbor
pria iz Mesnevije.
U januaru 2013. godine dobili smo i
prvog doktora Mesnevije na Balkanu, u
osobi mladog profesora perzijskog jezika i perzijske knjievnosti Filozofskog

fakulteta u Sarajevu, Munira Drkia.


Doktorirao je na temu viejezinosti
Mesnevije...
Prvi tiskani prevodi Mesnevije veu se
uz ime Adem-ef. Karaozovia (1891.
1981), murida uvenog Hadiefendije
Numanagia i velikog prijatelja reisa
auevia i Hadi Mujage Merhemia,
punca ejha Fejzullaha ef. Hadibajria, roenog u Baru 1891. godine. Iz
Crne Gore (Bar) za vrijeme I. svjetskog
rata dolazi u Sarajevo, gdje je ostao sve
do smrti. Bio je posebna osoba, specifinog shvaanja i ponaanja; tajanstven i skriven. Imao je originalno i
ispravno shvaanje o oivljavanju dervikih redova i organizaciji njihovog
rada. Govorio je da se tarikati ne smiju
dati u ruke neukih ljudi i insistirao na
tome da ejhovi moraju polagati propisane ispite kako iz tarikata tako i iz
eriata. Prevodio je s turskog jezika
knjige i lanke o tesavvufu, dijelove
Mesnevije i turske ilahije. Bili su to
prvi prevodi turskih ilahija kod nas,
koje su u ono doba za sve nas bile otkrie jednog novog svijeta. Oduevljavao
se Mesnevijom, pa je bio uporan u
nagovaranju h. Mujage Merhemia, da
on, kao na najbolji poznavalac perzijskih klasika, pone sa dersovima
Mesnevije, poto je reis auevi prestao da ih kazuje.
Bilo je to vrijeme kada je nastao
jedan zastoj u kazivanju Mesnevije
koji je potrajao neto vie od deset
godina. U tom periodu Adem-beg je
preveo i objavio nekoliko tema iz
Mesnevije, pa je i na taj nain htio
podstaknuti Hadi Mujagu da pone
sa kazivanjem dersova, to se na
koncu i desilo (1942. godine). Te svoje
radove objavio je u tadanjim novinama Islamski svijet, od 1934. do 1936.
To su ujedno i prvi nai tampani prevodi Mesnevije. Preveo je takoe vrijednu knjigu (Zbirka savjeta i uputa) od
ejh Ahmed Zarifi-babe. Potpisivao se
pseudonimom Ibni Adem. Bio je, kako
ga je okarakterisao Husein ef. ozo,
ovjek svoje marke. Denaza mu je
bila u Visokom 11. 01. 1981. godine
gdje je, po vlastitoj elji, bio i sahranjen, kako bi i na taj nain bio to
blie svom ejhu Hadiefendiji Numanagiu.

BEHAR116

UVODNE RIJEI

Mesnevhn u Sarajevu u posljednjih 100 godina


1. Hadi Mehmed Demaluddin auevi (1870. 1938.)
mesnevhn: 1911. 1928. (17 godina)
2. Hadi Mujaga Merhemi (1877. 1959.)
mesnevhn: 1942. 1959. (17 godina)
3. Hadi Fejzullah ef. Hadibajri (1913. 1990.)
mesnevhn: 1965 1988. (23 godine)
4. Hadi hafiz Halid ef. Hadimuli (1915. 2011.)
mesnevhn: 1988. 2011. (23 godine)
5. Hadi hafiz Mehmed Karahodi (1962. )
mesnevhn: (2011. )

Demaluddin ef. auevi


(1870. 1938.) rodio se u Arapui kod
Bosanske Krupe 1870. godine. Kao
esnaestogodinjak odlazi u Carigrad
na studije, gdje ostaje 17 godina. Tada
se poeo zanimati i za tesavvuf gdje je,
u uvenoj mevlevijskoj tekiji na Galati stupio u red mevlevija. Tesavvuf i
perzijski jezik uio je pred, u to vrijeme, najistaknutijim znalcem tesavvufa h. Muhamed Esad-dedetom. Zbog
politikog djelovanja za vrijeme studija, gdje je uzeo uea u mladoturskom pokretu, morao je napustiti Tursku i prijei u Arabiju, a kasnije u
Egipat i Jemen, odakle je, kao vanjski
dopisnik carigradskih listova, pisao
zapaene reportae o ivotu tamonjeg stanovnitva. Po povratku u domovinu bio je profesor arapskog jezika
na Visokoj gimnaziji u Sarajevu. Dugi
niz godina odravao je redovno vazove
u Begovoj damiji, kao i drugim mjestima BiH, i svuda je bio rado sluan
i lijepo priman.
Za reisul-ulemu muslimana BiH
izabran je 1913., a 1928. godine imenovan je za prvog reisul-ulemu muslimana Kraljevine Jugoslavije. Bio je
veoma uen, poboan, izvanredne inteligencije, ispravne orijentacije i savremene interpretacije islama. Hrabar,
energian i dobronamjeran. Bio je bla-

BEHAR116

ge naravi i vedra duha, dalekovid, a u


odbrani svojih stavova odluan i nepokolebljiv. U Prvom svjetskom ratu
pokazao se kao veliki zatitnik sirotinje i muslimanskih vojnika. Zalagao
se za vjerski, prosvjetni i kulturni
napredak bh. muslimana uvodei arebicu kao pismo, ime je htio pridobiti
konzervativne slojeve naeg drutva.
Arebicom je tampao preko 40 naslo-

Miris mudrosti koji iri


Mesnevija osjeaju mnoge
due, ali samo onaj koji i sam
njenim mirisom zamirie,
postavi tako iva Mesnevija,
postaje i njen mesnevihan.
Ona je ta koja bira svog
mesnevihana (koji moe doi i
iz tekije, ali i iz arije), a
prethodni sljedeem, koji je
tako izabran, samo tu knjigu
preda u ruke i to obznani
ime taj in postaje javan i
legalan. To je usul same
Mesnevije koji rui formalizam
a da pri tom ne pravi nered,
ve samo afirmie istu
duhovnost.

va, izdavao tri asopisa (Tarik, Muallim i Misbah) i kalendar Mekteb. U


svemu tome je uestvovao bilo kao
autor, bilo kao urednik ili izdava. Sa
hafiz Muhamed-ef. Pandom uradio je
prijevod Kurana (Kuran asni), koji
izlazi 1937. godine. Koliko je to veliki
i ozbiljan posao bio, govori podatak da
je jo za njegova ivota izdato preko
500 000 primjeraka raznih vjerskih
knjiga.
Mesneviju je poeo kazivati prvo u
Mevlevijskoj tekiji na Bendbai (1911.
1917.), a potom u kui Hadi Mujage Merhemia (1917. 1928.). U svom
kazivanju Mesnevije doao je do Drugog sveska, kada prestaje sa dersovima poto se raziao sa Hadi Mujagom u stavu oko otkrivanja muslimanki. U kazivanju Mesnevije puno
se bazirao na komentare bejtova, pa
su njegovi dersovi liili na prave vazove. Deavalo se da bi ponekad stigao
prevesti i protumaiti svega nekoliko
bejtova. Vjerovatno da zbog takvog
pristupa Mesneviji i nije stigao vie
prevesti nego jedan svezak i drugi tek
poeti. Prilikom njegovog ustolienja
za reisul-ulemu, u martu 1914. godine, mevlevijski ejh Ruhi-ef. ehovi
sa svojim derviima, uzeo je uea u
programu te sveanosti, to je bilo
priznanje tekije svome dugogodinjem

UVODNE RIJEI

mesnevihanu. Mezar mu se nalazi u


haremu Begove damije, a njegova
denaza ostae upamena kao jedna
od najveih u povijesti BiH.
Hadi Mustafa-Mujaga Merhemi (1877. 1959.) roen je u Sarajevu 4. 1. 1877. godine. Sarajevski
mecena, posljednji bosanski aga i vjerovatno najproduhovljeniji Sarajlija
na prijelazu 19. u 20. stoljee. Poto o
njemu ima opirna biografija Fejzullah ef. Hadibajria, mi emo ovdje
iznijeti samo nekoliko crtica koje smo
sluali od rahmetli h. hfz. Halid-ef.
Hadimulia. Ne znam s koje strane
da ga predstavimo, govorio bi Hadi
Hafiz, neemo pogrijeiti. ala nije,
koliko je samo u ovoj kotlini, Sarajevu, bilo dobrih ljudi, a Hadi Mujaga
ih je sve pretekao; pretekao ih je svojim vrlinama. Evo tih vrlina koje
pobraja h. Fejzullah-ef. Hadibajri:
redovno je iao u damiju (klanjao u
damiji); svakog je lijepo susretao i sa
svakim bi se lijepo upitaj; svakome je
dobro elio i svaijem se dobru veselio;
nikoga nije ogovarao; uvijek je nalazio
naina da ovjeka zadovolji ili mu
kakvu uslugu uini; bez usiljenosti,
pokazivao se niim i poniznim prema
svome sagovorniku; pazio sirotinju,
doekivao musafire; uenim i pobonim gostoprimstvo pruao. Preko 50
godina njegova kua je bila pravi
narodni univerzitet.
Kao mladi, kazivao bi nam Hadi
Hafiz, bio je krupan (visok), dva metra
je imao; poslije je sa dva tapa iao, i
sa dva tapa je na sabah dolazio. Sve
do smrti dok god je mogao dolazio
je na sabah u Begovu damiju. Ne bi
se otirao ve bi pustio da se abdest
okapa.udno je to, kako je on, obian
ovjek iz naroda, uspijevao okupiti oko

Na najvei pjesnik u osmansko-turskoj knjievnosti na kraju XVI.


stoljea, uveni Dervi-paa Bajazidagi, osnovao je u Mostaru
jednu od prvih halki (kruok, konferanse, katedra) za prouavanje
Mesnevije. A u vakufnami (zakladna povelja) medrese koju je
osnovao 1601. godine stoji odredba da muderris njegove medrese
predaje Mesneviju, a koji opet mora biti sposoban i prirodno
obdaren za tumaenje ovog djela.

sebe tako raznovrsno drutvo, i kako je


samo osvajao ljudska srca.
Kazivao je Mesneviju nepunih 17
godina, koliko je i sluao dersove rahmetli auevia (asistirajui mu pri
prevoenju), i uspio kazati ak i
Sedmi svezak, za koji se sumnja da je
hz. Mevlanin. Hadi Hafiz bi govorio
da se vidi i po stilu i po sadraju da to
nije djelo hz. Mevlane, jer je to daleko
ispod nivoa Mesnevije. Ali eto, i taj
Sedmi svezak kazao je Hadi Mujaga.
Prije Mesnevije, u svojoj kui, prevodio
je i tumaio Hafizov Divan, ejh Sadijin ulistan i Bustan i ejh Atarov
Pendi Atar. Bio je vjet epigrafiar, a
pjesniki pseudonim mu je bio Hajri
(dobri). Hadi Hafiz je upamtio i vrijeme kada je i Mesnevija bila zabranjena. To je potrajalo oko tri godine
(1954/55. -1957/58.). Tada su (u tajnosti) kod Hadi Mujage dolazila samo
etiri sluaa. Stanje se popravilo,
kada je reis Kemura 1958. godine sa
uenicima Medrese doao na ebiarus, i tako opet proirio krug sluaa. Velika je ast biti i sluga kod Hadi
Mujage!, govorio bi Hadi Hafiz, i ne
bi proao skoro nijedan ders, a da se
ne sjeti svog uitelja. esto bi, kada bi
htio istaknuti neki bejt, govorio: Ovaj
je za levhe, kako bi reci Hadi Mujaga.
Kada je zavrio sa kazivanjem
Mesnevije, pitao je sluae ta emo
sad kazivati?, pa su neki predlagali

U Visokom je Mesneviju prevodio i tumaio nakibendijski ejh h.


hfz. Husni-ef. Numanagi (1853. -1931.), veliki alim i sufija, travniki
muftija i jedan od najveih poznavalaca tesavvufske misli kod nas,
poznat kao Hadiefendija. Ostala je zabiljeena ova njegova
pohvala Mesneviji: Ne postoji velianstvenija i ljepa knjiga to su je
ljudi napisali, od Mesnevi-erifa.

razna djela iz klasine perzijske knjievnosti, a onda je Hadi Mujaga odluio: Opet emo Mesneviju. I tako je
4. marta 1959. godine, uavi u sedamnaestu godinu kazivanja Mesnevije,
kazao i svoj posljednji ders. Hadi Hafz je zapisao i posljednju elju Hadi
Mujaginu: Vala da mi je jo dati da mi
se izrade lijepi mevlevijski niani, pa
da na njima napiem tarih: Kabri
bedei Mevlana Delaluddin,/ Merhemi zade Mustafa Nuruddin. (Ovo je
kabur roba Mevlana Delaluddina,
Merhemia Mustafe Nuruddina.)
Desetak dana prije Hadi Mujagine smrti Hadi Hafiz je usnio san:
etam desnom obalom Miljacke, ondje
izmeu Latinske uprije i umurije.
Bio sam na obali, a tamo iz jedne kue
(Hadi Mujagine) u kojoj je bio Mevlud, uo se ovaj ajet gdje neko ui:
estiti e iz pehara piti kamforom
zainjeno pie. (Sure Ed-Dehr, 5.
ajet). Znao sam odmah da e Hadi
Mujaga preseliti. To se i desilo 23.
marta 1959. godine kada su oi mnogih njegovih prijatelja ostale uplakane. Sarajevo ne pamti tako veliku denazu kakva je bila Hadi Mujagina.
Najsaetiji opis tog velikana Sarajeva, a njegovog duhovnog uitelja,
dao je Hadi Hafiz: Jednostavno, to je
bilo svjetlo jedan nur koji je sijao.
ejh h. Fejzullah-ef. Hadibajri (1913. 1990.), roen u Sarajevu,
gdje se kolovao i gdje je proveo svoj
radni i ivotni vijek. Zavrio je GHB
Medresu (1933.), a pred uvenim Ahmed-ef. Burekom zavrava (1944.) Visoki stupanj eriatsko-teolokog obrazovanja. Deset godina kasnije (1955.)
zavrava i Orijentalistiku, na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radio je
BEHAR116

UVODNE RIJEI

kao bibliotekar u Gazi Husrev-begovoj


biblioteci sa h. hfz. Halid-ef. Hadimuliem, sa kojim je bio veliki prijatelj i
drug sa Hadi Mujaginih dersova.
Sretan sam to sam ga poznavao,
sluao njegove dersove, dolazio mu
kui i u Biblioteku, sluao njegova predavanja u Ferhadiji damiji i uestvovao na akademijama ebi-arus. Bila je
to velika i plemenita dua. Blag i
susretljiv. Uvijek nasmijan i uvijek na
usluzi drugima. Veliki zaljubljenik
tesavvufa i neumorni borac za afirmaciju i legalizaciju dervikih redova kod
nas. Osniva je Tarikatskog centra i
Katedre za izuavanje Mesnevije.
Kazivanje Mesnevije preuzeo je od Hadi Mujage Merhemia i sa dersovima
poeo 1956. godine. Bio je ejh kaderijskog tarikata, a poasno je primio i rufaijski, nakibendijski, mevlevijski,
bedevijski i azilijski tarikat od strane
ejhova u Istambulu, Konyi, Mekki i
Tanti. Objavio je oko stotinu pedeset
radova raznovrsnog sadraja. Imao je
smisla za detalj, za onaj suptilni fragment, koji njegovim tekstovima daje
neodoljiv arm, a itaocu prua nezaboravan uitak. Nekrolozi koje je pisao
pravi su knjievni biseri. Prvi i Drugi
svezak njegovog prevoda Mesnevije
tampani su (1985. 1987.), kao prva
izdanja prevoda Mesnevije na naem
jeziku. Sa prevoenjem i kazivanjem
Mesnevije doao je do Treeg sveska,
kada taj emanet (1988.) predaje h. hfz.
Halid-ef. Hadimuliu. O ejh Fejzullah-efendiji dr. Samir Beglerovi napisao je opirnu studiju, koju bi svakako
trebalo tampati i ovog velikog alima,
ejha i mesnevihana pribliiti mlaoj
generaciji.
H. hfz. Halid-ef. Hadimuli
(1915. 2011.), potjee iz ugledne i
stare sarajevske porodice Hadimulia. Od ranog djetinjstva okruen je hafizima, ahmedijama, ejhovskim tadevima i dervikim ulasima; melodinim glasovima uaa Kurana, turskim
ilahijama, bosanskom sevdalinkom i
perzijskim pjesnicima; mirisom mevluda i starih itaba. Pa ta je moglo niknuti iz te rajske bae osim jedno raj-

10

BEHAR116

sko stablo, koje je, rastui, irilo svoje


zelene grane, irei tako i rajski ambijent na sokake i mahale Sarajeva. Pa
ipak, on je velika enigma za sve koji su
ga poznavali, boravili u njegovoj blizini, radili s njim, sluali ga ili mu
hizmetili.
Trideset godina sam proveo u njegovoj blizini, od ranih 80-ih, pa do njegovog son-nefesa, pa opet kad treba
neto rei o njemu ja se zbunim, jer to
god bih rekao ono i jest a i ne mora biti

Bez namjere da bilo koga


povrijedimo, a imajui u vidu
ovaj historijski pregled i
godine provedene uz
mesnevihana h. hfz. Halid-ef.
Hadimulia, rei emo,
otvoreno, da je Mesnevija
jedna slobodna knjiga, koja
bez kompleksa putuje
svijetom gdje god da je
pozovu ljudska srca. Ona nije
neprikosnovena svojina ni
mevlevija, ni mevlevijskih
ejhova, niti bilo kojeg drugog
tarikata i njegovog usula. Ona
nije suanj niti jedne
institucije, vlasti i drave. Ona
je svjetski putnik, graanin
svijeta, potpuno slobodna da
sama sebe zastupa, brani i
tumai.

da je tako. Ali se tjeim time, to znam


da nisam jedini koji se naao u takvoj
nedoumici. On je ostavljao u nedoumicii svoje kolske drugove, i svoje uitelje, radne kolege, hode i dervie. Dervii su govorili on je hoda, a hode
on je dervi, a da pritom niko nije bio
siguran u to to govori. On je s ponosom nosio svoj hodinski kijafet, a
opet, na svakom dervikom skupu bio
centralna figura. Preko trideset godina bio je imam u Carevoj damiji u

Sarajevu i dvadeset i tri godine mesnevihan.


H. hfz. Halid-ef. Hadimuli napisao je i kazao preko 1500 hutbi i preveo, napisao i kazao kompletnih pet i
polovinu estog sveska Mesnevije. Preveo kompletan Hafizov Divan i napisao
arapsku gramatiku u 500 lekcija...
Njegova rukopisna ostavtina broji
nekoliko stotina hiljada stranica... Prvi
je od svih mesnevihana koji je svaki
svoj ders napisao, pa ga onda kazivao.
Zavrio je dva fakulteta, Romanistiku
u Zagrebu (1942.) i Orijentalistiku u
Sarajevu (1955.). Bio je poliglota, a
posebno je do finesa poznavao arapski,
turski, perzijski, francuski i njemaki
jezik. Iz ljubavi prema svom najdraem
ueniku h. Veliji Kukuruzoviu, kojeg
je nazvao spiritus movens i Dan Dost,
kazivao je Mesneviju, za ui krug svojih uenika, u svojoj kui od 1985. do
1988. kada na poziv Fejzullah-ef. prelazi u tekiju Nadmlini i preuzima emanet mesnevihana. Sve do rata 1992.
godine odravao je redovno dersove u
Tekiji, a poslije rata opet u svojoj kui,
sve do pred samu smrt, 2011. godine,
kada ovaj emanet predaje svom ueniku, h. hfz. Mehmedu Karahodiu.
Mezar mu se nalazi u haremu Bakarbabine damije, gdje mu je 2013. godine podignuto i skromno turbe, ukraeno bejtovima Mesnevije.
U radu se drao jedne turske maksime koja glasi: Ili jedan posao nemoj
nikako zapoinjati, ili ako si ve
zapoeo neki posao gledaj da ga na
najljepi nain zavri. Ostao je do
smrti dosljedan u primjeni tog pravila,
to su kod njeg primjeivali i njegovi
profesori i uitelji. Tako je njegov profesor perzijskog jezika, na Orijentalistici u Sarajevu, dr. air Sikiri za
njega rekao: U njegovim rukama,
svaki posao je zavren. Takav je bio
u svemu, u svakom svom poslu, ali
drugima to nije nametao, ve bi svaiji trud ma kako neznatan bio desetorostruko hvalom uveliavao. Ja znam
samo da se on nije mogao slijediti, a ni
oponaati. Njegova originalnost nema
kopije. On je poput ideala neto
uzorno, a nedostino, neto emu svi

UVODNE RIJEI

teimo, pa dokle ko stigne. Njemu se


grijeh nije mogao pripisati, bilo ta da
je radio: sluao pjesme, itao poeziju,
listao novine, govorio ili utio sve je
to kod njega bio ibadet i svojevrstan
zikrullah. Karakter mu je bio takav da
niko u njegovoj blizini ne bi mogao biti
povrijeen, niije srce rastueno, niija dua ucviljena, ak bi i srca onih
koji mu dolaze postajala milostivija, a
tuga bi od njih odlazila.
Pa, i onda kad bi, ko nehotice, udo
pokazao to je kod njega bilo tako prirodno i jednostavno kao da se nita
nije ni desilo... Ali, bez obzira na sve
to znali ili ne znali o njemu, mi od
njega neemo praviti mit neto
apstraktno; niti kranskog sveca
neto to bi moglo pomutiti pamet i
raspiriti fantaziju. U njegovoj blizini
nije bilo fantazije, mistike, niti bilo
ega drugog to bi moglo pomutiti
pamet... Pa, ko god ga prihvati takvog,
neka zna da nee pogrijeiti, a sve
drugo, ne samo da e zbuniti onoga ko
to slua, nego i samog onoga ko to
govori... Njegov ivot je tako bogat i
dragocjen, da se i bez fantaziranja o
njemu, mogu poduiti i uzeti pouku svi
koji pouku primaju. Jer, on je poput
Mesnevije. Mesnevija koja je hodala
Sarajevom. A njegov ivot Boiji ders
ovome gradu.
Kako Mesnevija ima vanjsko i slojevito unutarnje znaenje, to isto bi se
moglo rei i za naeg Hadi Hafiza.
Uvreda je jednom sluau Mesnevije
rei da ne razumije Mesneviju, jer je
tako neto nemogue. Svaki onaj koji
se nae u njenoj blizini bie darovan,
makar jednim bejtom za koji e rei
ovaj je za mene, pa ako i ne bude darovan znaenjem, bie darovan njegovim
ritmom i muzikom; a zar i sema nije
otuda potekao, iz ritma i muzike jednog kazandijskog ekia. Zato mi
nikada neemo rei nismo znali koga
smo imali. Naprotiv, mi smo imali
Hadi Hafiza onakvog kakvog smo ga
znali, a oni to rade po onome to
znaju, saznae i ono to ne znaju.
Testijom ne moe zahvatiti cijelo
more, ali i ono to zahvati - i to je
more.

H. hfz. Mehmed Karahodi


(roen 1962.) Uz reisa auevia, najmlai mesnevihan Sarajeva. On je
jedan fenomen po svemu to o njemu
znamo: po znanju kako ga je sticao, po
ivotu koji ivi, po knjigama koje pie,
po dersovima koje kazuje. Ima klasino obrazovanje koje batini tradicija
stare bosanske kole uenja, a to je
uenje pred ljudima, a ne u klupama.
Obiao je pola svijeta i napisao
preko 25 knjiga, a njegovi dersovi

H. hfz. Halid-ef. Hadimuli


napisao je i kazao preko 1500
hutbi i preveo, napisao i kazao
kompletnih pet i polovinu
estog sveska Mesnevije.
Preveo kompletan Hafizov
Divan i napisao arapsku
gramatiku u 500 lekcija...
Njegova rukopisna ostavtina
broji nekoliko stotina tisua
stranica... Prvi je od svih
mesnevihana koji je svaki svoj
ders napisao, pa ga onda
kazivao. Zavrio je dva
fakulteta, Romanistiku u
Zagrebu (1942.) i
Orijentalistiku u Sarajevu
(1955.). Bio je poliglota, a
posebno je, do
finesa poznavao arapski,
turski, perzijski, francuski i
njemaki jezik.

Mesnevije ostae upameni kao najposjeeniji u zadnjih stotinu godina. I jo


neto, njegove dersove ne posjeuju
samo mukarci, ve i veliki broj ena,
to je svakako jo jedan fenomen.
Nekoliko stotina sluaa, to mukaraca to ena, redovno prati svaki njegov
ders. Mesneviju je preuzeo od svog uitelja h. hfz. Halid-ef. Hadimulia
2011. godine, pa je prvo kazao dio VI.
sveska, koji Hadi Hafiz nije stigao ni
prevesti, a ni kazati, i na taj nain

pokazao visoki edeb klasine kole


uenja, dovravajui nedovreni posao
svog uitelja, i iskazujui mu tako zahvalnost i potovanje.
Mesneviju je prvo poeo kazivati u
kui Hadi Hafizovoj, a potom u
Bakar-babinoj damiji na Atmejdanu,
da bi od septembra 2013. g. prenio dersove u novosagraenu Mevlevijsku
tekiju na Jekovcu (Kovai). I to je
jedan fenomen, poslije 51 godine od
njenog ruenja (1958.), Mevlevijska
tekija sa Bendbae, dobila je svoju repliku u prekrasnoj zgradi na Jekovcu,
ime je interes za Mesneviju i hz. Mevlanu naglo porastao. Mesneviju prevodi sa originala, a osim perzijskog, slui
se jo arapskim i njemakim jezikom.
ivi u Sarajevu, gdje je i roen, i jo
uvijek ui, pie, putuje i kazuje. Moj je
prijatelj, Allah ga poivio.

II.
Ni u jednom od pomenutih gradova
nije se ouvao kontinuitet kazivanja
Mesnevije osim Sarajeva. ak i u Konyi, kolijevci Mesnevije, taj kontinuitet
se nije odrao. Kada je h. Fejzullah-ef.
Hadibajri, 1969. godine iao na hadd, svratio je i u Konyu. Rastuio se
kad je saznao da se u Konyi, ve blizu
40 godina ne odravaju dersovi iz Mesnevije, i da osim muftije, tek poneko
zna perzijski jezik. udom su se udili
kad su saznali da se u Sarajevu kazuje Mesnevija.
Zanimljivo je pratiti ovaj vremeplov Mesnevije i gledati kako ona sama
sebi u svim vremenima nalazi mjesto
gdje e se kazivati, sluati i tumaiti.
Tekija na Bendbai, od osnutka
1462. do ruenja 1958. godine poznata
je kao Mevlevijska u kojoj se odravao
mevlevijski zikir sema i gdje se kazivala i tumaila Mesnevija, tako da se
kazivanje Mesnevije vezuje za sami
nastanak Tekije, jer gdje je mevlevijska tekija, tu je i Mesnevija... Ali za
njeno kazivanje, nije neophodna titula
mevlevijskog ejha, kao to ni mevlevijski ejh ne mora ujedno biti i
mesnevihan. Poznato je da posljednji
mevlevijski ejh Tekije na Bendbai,
Ruhi-efendija ehovi (umro 1924.
BEHAR116

11

UVODNE RIJEI

godine) nije bio mesnevihan, kao ni


Abdullah-ef. Saraevi (umro 1897.
godine), muderris Merhemia medrese, koji je kao vekil (zamjenik ejha),
mijenjao na toj dunosti malodobnog
Ruhiju ehovia.
Mevlevijska tekija u Sarajevu imala je nekada veliki broj murida. Na
historiar, Hamdi-ef. Kreevljakovi,
kad govori o saraima i sarakom obrtu u Sarajevu, istie da je dobar dio saraa pripadao mevlevijskom tarikatu.
tavie, saraki ehaja (ravnatelj), Dervi Ahmed postao je 1750. godine ejh
Mevlevijske tekije, i u tom svojstvu
umro 1770. g. u 110. godini ivota.
Ovaj podatak zabiljeio je i Mula Mustafa Baeskija u svom Ljetopisu.
Iz usmene predaje u Sarajevu, saznaje se da su Mesneviju kazivali ueni
ljudi koji nisu uope pripadali nekom
tarikatu, i na raznim mjestima, a ne
samo u tekijama, kakav je sluaj sa pomenutim Emin-ef. Iseviem i Mustafaef. Uambarliem. Oba su kazivali Mesneviju u damiji, i nisu bili pripadnici
tarikata.
Dakle, Mesnevija se prouavala i
prevodila ne samo meu pripadnicima mevlevijskog tarikata, nego i u
intelektualnim krugovima uope.
Mevlanine misli i opservacije nadahnjivale su i one koji je kazuju i one
koji je sluaju. Srea je naa, kae
hfz. Mahmud-ef. Tralji, da se Mesnevija kod nas prevodi i na taj nain
Mevlana vri blagotvorni uticaj.

Uspomena na Mevlanu uva se u


Sarajevu jo na jedan nain, a to je
akademija ebi-arus, koja se ve blizu
est decenija, odrava svake godine 17.
decembra, na dan preseljenja velikog
Mevlane.

III.
Bez namjere da bilo koga povrijedimo, a imajui u vidu ovaj historijski
pregled i godine provedene uz mesnevihana h. hfz. Halid-ef. Hadimulia,
rei emo, otvoreno, da je Mesnevija
jedna slobodna knjiga, koja bez kompleksa putuje svijetom gdje god da je
pozovu ljudska srca. Ona nije neprikosnovena svojina ni mevlevija, ni mevlevijskih ejhova, niti bilo kojeg drugog tarikata i njegovog usula. Ona
nije suanj niti jedne institucije, vlasti
i drave. Ona je svjetski putnik, graanin svijeta, potpuno slobodna da
sama sebe zastupa, brani i tumai.
Njoj odvjetnici ne trebaju. Njoj treba
samo iskren pristup, ist nijjet
(namjera), ili samo uho koje zna sluati. To je takva knjiga, koja nikome
ko joj na taj nain prie, nee uskratiti svoje darove.
Nije nam namjera ovim stavom
ruiti tarikatski usul. Boe sauvaj!
To je za nas neto sveto i u to mi ne
diramo. Znamo da u svakom dervikom redu postoje pravila koja reguliu tekijsku hijerarhiju i ponaanje
unutar tog reda, pa ako tamo stoji i
pravilo za Mesneviju, neka ga slobo-

Kako Mesnevija ima vanjsko i slojevito unutarnje znaenje, to isto bi


se moglo rei i za naeg Hadi Hafiza. Uvreda je jednom sluau
Mesnevije rei da ne razumije Mesneviju, jer je tako neto
nemogue. Svaki onaj koji se nae u njenoj blizini bie darovan,
makar jednim bejtom za koji e rei ovaj je za mene, pa ako i ne
bude darovan znaenjem, bie darovan njegovim ritmom i
muzikom; a zar i sema nije otuda potekao, iz ritma i muzike jednog
kazandijskog ekia. Zato mi nikada neemo rei nismo znali
koga smo imali. Naprotiv, mi smo imali Hadi Hafiza onakvog
kakvog smo ga znali, a oni to rade po onome to znaju, saznae i
ono to ne znaju. Testijom ne moe zahvatiti cijelo more, ali i ono
to zahvati - i to je more.
12

BEHAR116

dno primjene. Svakako da za kazivanje Mesnevije treba izun i silsila


(lanac) od uitelja do uitelja, to opet
ne daje samo jedan derviki red (slobodni smo rei to nije iskljuivo
pravo ni jednog dervikog reda), ve
to opet ini sama Mesnevija.
Miris mudrosti koji iri Mesnevija
osjeaju mnoge due, ali samo onaj
koji i sam njenim mirisom zamirie,
postavi tako iva Mesnevija, postaje
i njen mesnevihan. Ona je ta koja bira
svog mesnevihana (koji moe doi i iz
tekije, ali i iz arije), a prethodni
sljedeem, koji je tako izabran, samo
tu knjigu preda u ruke i to obznani
ime taj in postaje javan i legalan. To
je usul same Mesnevije koji rui formalizam a da pri tom ne pravi nered,
ve samo afirmie istu duhovnost.
Na taj nain ona dolazi u ruke plemenitih i dobrih, a biva zabranjena da je
se dotiu drugi osim istih. Zbog toga
neki (hoemo li rei zavidnici?!) bivaju zbunjeni tim izborom, pa e rei:
kako on, i zato on, a ne ja?! A zar
tako neto nisu i pejgamberima govorili. I to je dokaz, kome dokaz treba,
da je Mesnevija boanski vahj, a on i
zavodi i upuuje...
Osim toga, Mesnevija je i vrhunsko knjievno djelo, pa mi nemamo
nikakav opravdan razlog, ljudima
struke uskratiti pravo da je promiljaju, istrauju, studiraju; da je prevode, piu o njoj, ili da je ak i sami
kazuju. Moda je ba na njih pao taj
miris mudrosti... Jer ona je knjiga
nade, moda jedina nada za mrano
doba u kojem ivimo i, hoemo li mi,
koje zovu derviima, ili se mi sami
tako nazivamo, biti prvi koji e slomiti neije srce, povrijediti ga ili, ne daj
Boe, bez nade ostaviti?!
Nita loe ne dolazi od nje, kae
njen autor i nastavlja: Ona je kao Nil u
Egiptu, napitak za strpljive, a enja za
Faraonov rod i nevjernike... Zavodi
mnoge i upuuje mnoge. Mesnevija je
lijek za ljude srca i razgovor i utjeha
blinjima. Ona je obilna opskrba.
Otkriva dubine Kurana i uljepava
udoree. Allah je uzdie i uva, a On
je najbolji uvar i najmilostiviji.
n

UVODNE RIJEI

Merhum Hadi Mujaga Merhemi (1877. 1959.)

UVAR RUINE VAZE


Ovo moje predavanje o Hadi Mujagi namijenjeno je vama,
njegovim prijateljima koji ste se oko njega kupili, a drugi e o
njemu pisati. Kao to je Sarajevo egzotino i privlano za strance
jer se u njemu susreu Istok i Zapad, tako je i Hadi Mujaga bio
ovjek u kome su se isprepletali tesavvuf i ortodoksija. Hadi
Mujaga nije bio hoda sa idazetnamom niti ejh sa
hilafetnamom. On je izrastao, mislim pod utjecajem edebijjat
knjievnosti, u jednu treu figuru, figuru koju voli i jedna i druga
strana. On se pribojavao tesavvufske slobode miljenja, ali je
zapaao i krutost ortodoksije. Nastojao je da ostane na sredini, ali
je ipak rae ostajao uz Ehli-Kelam. Narod ga je iskreno volio i
prizivao. Njegova osoba je, osobito zadnjih godina smatrana
olienjem vjere. On to nije postigao samo znanjem (Ilumom),
nego vie svojim vladanjem (Amelom).
ejh Fejzullah ef. Hadibajri

U istonoj literaturi spominje se da


je neki mudrac rekao: ivot velikih
ljudi ui nas kako se umire, a njihova
smrt kako treba da se ivi. Istinitost
ove mudre izreke potvruje nam i ivot
i smrt Hadi Mujage Merhemia. H.
Mujaga se trudio da u svom ivotu radi
samo ono to vrijedi i za ivot koji dolazi iza smrti. I narod mu je to priznao, i
kad je umro nosio ga visoko na rukama.
Hadi Mujaga se rodio u Sarajevu
4. januara 1877. godine kao posljednje
dijete poznatog i vrlo bogatog sarajevskog trgovca Mulage (Osmanage) Merhemia. Hadi Mujagin djed hadi
Mustafa sin Ibrahimov bio je trgovac
abadijskom robom. Po prianju profesora Ahmeda Tuzle, Mulaga je vrue
elio da mu se rodi sin, poslije est

kera, jer mu je prvijenac Muhamed


umro kao dijete, pa je dao Tuzlinu ocu,
hadi hafiz akir efendiji, 4 dukata i
zamolio ga da u to ime podjeli 2 dukata kao sadaku kod hazreti Ejjub Ensarinog turbeta u Carigradu, a 2 dukata
da uzme sebi.
Tuzlo je tako i uinio. Kasnije se u
Mulage naao sin Mustafa. U ovo ime
uio je Jetmibin tehvid i poboni
Hoda Mrkva, kojeg bi na H. Mujaga
esto spominjao. Pria se da je Mulaga
dao lijep baki ovjeku koji ga je prenio preko nabujalog Bistrikog potoka,
kad su mu javili da se rodio sin, a on od
veselja nije imao vremena da ide do
uprije. Mulaga je bio oenjen sestrom
Nezirage Zildia, pred kojim je H.
Mujaga kasnije uio. Rodili su osmero
djece; Muhameda, Ummi Gulsumu

(ulu), Habibu, Fehmu, Selmu, Vasviju i Mustafu.


ula se udala za Mehmedbega Mutevelia, muteveliju Gazi Husrevbegova
vakufa, Habiba se udala za Mehmed ef.
Svrzu, i kasnije kao udovica za Ahmed
ef. Sou, Fehma za Omerbega Sulejmenpaia, Selma za Fehim ef. uria
i Vasvija za Asim ef. kalju. Fatima je
umrla kao dijete na imanju u Lepenici.
etiri su se keri udale za oeva ivota,
a peta, Vasvija, domalo poslije oeve
smrti. Njih pet uzele su svoj miraz, i
Mustafi je ostalo neto jae od 1/4
ogromnog Mulaginog bogatstva.
Muhamedaga Nani se sjea svilenog Vasvinog ejzluka. Mulaga je umro 1891. godine i ukopan je na Hambinoj carini, a Mustafi je postavljen za
tutora Muhamed ef. Sari, dok je maBEHAR116

13

UVODNE RIJEI

gazu (trgovinu) ostao da vodi hadi


Mehmed Telalagi. Tarih Mulagine
smrti sastavio je ejh Husejn Edib
efendija, u kom kae da je Mulaga bio
mevlevija. Mulaga Merhemi i njegova
braa Mehaga i Salihaga opisani su
vrlo lijepo u knjizi ivotopis znamenitih Sarajlija od Alekse PopoviaSarajlije, koja je izala 1910. god. u Sarajevu. O ugledu Merhemia govore uzreice Ko da si Merhemi ili Nisi Merhemi, koje se uju i danas u narodu.
Hadi Mujaga je svrio ove kole i
teajeve:
1. Carev mekteb,
2. Rudiju (Niu gimnaziju),
3. Teaj pravilnog uenja Kurana,
4. Nekoliko godita Merhemia medrese,
5. Studij eriatskog prava, i
6. Studij orijentalnih jezika.
Mualim u mektebu bio mu je Mehmed ef. Berberovi, djed dananjeg
Jakub ef. Berberovia, muderis u medresi bio je hadi Abdulah ef. Sarai,
otac Tajib ef. Saraevia i kolski drug
pljevajskog muftije i junaka iz borbi
protiv Austrougarske okupacije Vehbi
efendije emse Kadia. H. Abdulah ef.
je umro 1897. godine. Istorijat Merhemia medrese prikazan je u I. izvjetaju Nie okrune medrese u Sarajevu za
kolsku godinu 1939-40. Teaj pravilnog uenja Kurana odravan je u
Begovoj damiji, i Hadi Mujaga je uio
pred hadi hafiz Muhamed Emin ef.
Hadijahiem.
U lanku Hamdije Kreevljakovia
o merhum hadi hafiz Demaludin ef.
Hadijahiu opisan je i njegov otac,
pred kojim je uio Hadi Mujaga. Nastavnici u Rudiji bili su tada: hadi
hafiz Muhamed ef. una (umro 1893.
g.), hadi hafiz Omer ef. Krlakovi
(Jajanin), umro 1912. god., hafiz Mehmed ef. Kreevljakovi (Troto), Ahmed
ef. erifovi, Mehmed ef. Krlakovi i
Jablanovi (nemusliman, ne znam mu
imena).
Klasini sistem obrazovanja u muslimanskim zemljama Bliskog istoka
imao je svoje osobitosti. Uenik-student prema svom uzrastu i stepenu opeg
obrazovanja birao je nauku koju eli

14

BEHAR116

studirati i profesora pred kojim voli


uiti. Ovaj stari istoni sistem ima slinosti sa amerikim sistemom slobodnog izbora nastave i u izvjesnoj je vezi
sa naim najnovijim propisom, da se i
radnici sa svrenom niom srednjom
kolom i odreenim radnim staom, uz
predhodno poloeni prijemni ispit,
mogu upisati na fakultete. Tako se
obrazovao i na Hadi Mujaga. Multeku (Udbenik za eriatsko pravo) je
uio pred svojim dajdom Neziragom

Dersove Mesnevije, koje je


odravao Hadi Mehmed
Demaluddin ef. auevi,
sluao je 17 godina.
auevi, Oki i Burek su
odravali svoje dersove u
Hadi Mujaginoj kui. Hadi
Mujaga se svrstava u tabor
protivnika auevia, izlazi iz
okvira povuenosti i vodi
ilavu borbu. On je u to
vrijeme podpredsjednik
Sarajevskog Dematskog
medlisa, i kao takav
potpisuje polemike akte
Dematskog medlisa
upuene reisu-l-ulemi.
injenice potvruju da je
reisu-l-ulema auevi bio vrlo
dalekovidan, ali je i stanovite
Hadi Mujage bilo vrlo iskreno
i interesantno. auevi je
elio da se uva rua, a Hadi
Mujaga je volio da se uva i
ruina vaza.

Zildiem, uenikom muftije Muidovia i muftije Omia (Hadiomerovi)


otac Salim ef. Muftia, i prvi reisu-lulema u nas.
O sposobnosti ovog Hadi Mujaginog ustaza svjedoe visoka zvanja
vrhovnog erijatskog sudije i lana
Ulema-medlisa. Ukopan je na Grlia
brdu, blizu svog hode, Mustafa Hilmi

efendije Hadiomerovia. Kada je


reisu-l-ulema ostario, na Dersu Buharije tekst je itao Zildi, a on je tumaio, to takoer dokazuje njegovu sposobnost. Ali Hadi Mujagin je hoda u
pravom smislu rijei Mujaga Hadihalilovi, muderris-aga. On je slovio kao
najbolji poznavalac eriatskog naljednog prava (feraiza) i perzijskog jezika u
svome vremenu, u Sarajevu.
U zamrenim ostavinskim predmetima kadije su njega konzultovale.
Hadi Mujaga je kod njega uio sva tri
orijentalna jezika, a naroito knjievnosti, teoriju i tekstove. Kod njega je
Hadi Mujaga dobio svoje ideoloko
obrazovanje. Mujaga Hadihalilovi je
umro 8. novembra 1916. godine. Mujaga je uzeo Idazet, muderrisku diplomu, od Mehmed ef. ahmanije, muderrisa-terzije.
Upada u oi da Hadi Mujagini uitelji Zildi i Hadihalilovi nisu efendije, nego age, kao to je sluaj i kod
njihova uenika Hadi Mujage Merhemia. Po miljenju prof. Hamdije Kreevljakovia, ovim se elio iskazati da
su uili iz ljubavi za naukom, a ne za
sticanje poloaja vezanih za znanje, i
oni se ponose svojim drutvenim poloajem. Kreevljakovi smatra da je Dr.
Safvetbeg Baagi bio na posljednji
beg, a Hadi Mujaga Merhemi, na
posljednji aga.
Po islamskim propisima enska ne
smije ii na had bez svog mua, ili
kojeg drugog svog blieg roaka za
kojeg se po erijatu ne bi mogla vjenati. Stoga u grupi hadija iz 1893. godine putuju tri majke sa svojim sinovima, mu sa svojom enom i njenom
njegovateljicom, te tetka po ocu sa svojim bratiem. To su bili Mula hanuma
Merhemi, sa svojom zaovom Nurihanumom i sinom Mustafom, Haahanuma Sloboda sa svojim sinom Mehmedom, Kestendika sa svojim mlaim
sinom Muhamedom, iz Sarajeva. Ostale dvije ene bile su iz Mostara. Ukupno je hadija bilo 50.
Putovanje je bilo preko Trsta, a
povratak preko Carigrada. Put je trajao 6 mjeseci. Kroz Hidaz se putovalo
na devama. Zajedno sa Hadi Muja-

UVODNE RIJEI

gom poao je i njihov bedel za Mulagu,


Hadi Mehmed Prelo. Kod mnogih
islamskih prvaka had je inio vrlo jak
uticaj u pogled na preostali ivot. I kod
obinog svijeta je vrlo esto od hada
poinjao novi nain ivota; vie pobonosti, iskrenosti, blagosti i dobrote.
Ukratko, stvoreno je pravilo po kome
se hadija trebao odrei mnogih navika
kojima je ranije bio sklon.
I za Hadi Mujagu je bio had od
vrlo odluujueg znaaja. Za njega je to
bila i vjerska dunost i nauna ekskurzija. On je tek mali maturant, kako bi
se reklo danas, i eli da odabere pravac
ivota kojim treba da ide. Odlinog je
pamenja, vrlo otrog zapaanja, jakog
intelekta i pun je volje i ivota. Njegov
razum i dua upili su u sebe sve obrede hada i topografiju haremejna.
Mladog H. Mustafu je sve interesovalo. Izbrojio je ursije u obadva Harema, okom razmjerio Bejtullah i RevzaiMutahheru i koracima izmjerio oba
Mesdida. Svega toga se do smrti sjeao i sa osobitim zadovoljstvom o tome
priao. Ali njega nisu interesovali
samo predmeti i graevine, nego je
promatrao i ljude koji su hodoastili i
traio da ibadet ini u blizini onih na
ijim se licima najvie odraavalo blaenstvo i zadovoljstvo.
Od povratka s hada 1893. g. (do
majine smrti 1900. g.) Hadi Mujaga
je ivio s materom, uio i sjedio u oevoj trgovakoj magazi. Jedanput je sa
svojim poslovoom Telalagiem iao
poslovno u Carigrad. H. Mujagina ljubav i poslunost prema majci su poslovini. Sigurno je da je udovoljavao svim
majinim eljama, ali se ipak dogodilo
da ga je istukla, a on hadija i momak.
esto bi mi rekao: Blago tebi kad ima
mater.
Poslije majine smrti, H. Mujaga je
likvidirao trgovinu, imanje povjerio
svojoj sestri Habibi i muu joj, Ahmed
ef. Soi, i otputovao u Tursku. Obiao je
mnoga mjesta i vidio svega i svaega. U
koje god mjesto je doao posjetio je damije, medresu, tekiju, kabristan, sve
to je u vezi sa vjerom. Otiao je u Konju, mjesto gdje je ivio i radio hazreti
Mevlana Delaluddin, gdje se rodila

Mesnevija i gdje je Mevlana ukopan.


U Mevlevijskoj tekiji u Konji zatekao je Sarajliju Cigia, koji mu je omoguio da sazna o hazreti Mevlanatu sve
to je htio i elio. U Konji se susreu
dvije varijante islamsko-turske arihitekture i kulture, Selduka koji su
naslijedili Abasoviko arapsko carstvo
i Osmanlija koji su zamjenili Selduke.
Posjetio je i Nasruddin hodino turbe u
Eskieheru. Obiao je i sve kolonije
muhadira Bonjaka. U mnogim mje-

Kreevljakovi smatra da je Dr.


Safvetbeg Baagi bio na
posljednji beg, a Hadi Mujaga
Merhemi, na posljednji aga.
*
Hadi Mujagina proslava
Lejlei-mirada obogatila je
nau knjievnost sa dva lijepa
priloga. Hadi Mehmed
efendija Handi preveo je i
protumaio Miradiju Sabita
Uianina, koja se ui u
Hadi Mujage, a prof. dr. air
Sikiri preveo je i protumaio
Miradijju Mehmed Reida
Sarajlije, koju je svojevremeno
Hadi Mujaga poklonio
Hadi Mehmed efendiji
Handiu. Obje ove Miradije
su objavljene, i kad ih
budete itali naete u
njima ime Hadi Mujage
Merhemia.

stima je naao Bosnu, a osobito u Inigolu, gdje je bio musafir kod Muhamed
ef. Semiza iz Sarajeva. Ovaj Semiz je
bio vrlo obrazovan i duhovit ovjek. Bio
je i pjesnik. Osobito mu je lijepa pjesma o Mostaru na turskom. U Sarajevo se vratio preko Sandaka, nakon nepunu godinu.

Po povratku u Sarajevo, da ne bude


sam, preselio je svojoj sestri Habibi,
koja je tada stanovala u uria mahali. U to vrijeme H. Mujaga i zet mu
Ahmed ef. Soo ue njemaki jezik.
Instruktor im je gimnazijalac Hamdija
Karamehmedovi, sadanji dr. Hamdija. Sve od tada njih dvojica su ostali
veliki ahbabi i povremeno ali redovito
se posjeivali. Dr. Karamehmedovi je
bio blizu svoga ejha, kako je nazivao
Hadi Mujagu, i kad smo vrili tedhizu-tekfin.
Pred enidbu Hadi Mujaga se vratio u svoju kuu. 1905. god., H. Mujaga
se vjenao emsom Hadiabanovi iz
Sarajeva, sestrom po ocu i majci Asimage i Fejzage Hadiabanovia i sestrom po majci Mehage i Muhamedage
ige. U Srpskoj akademiji nauka u Beogradu uva se Divan pjesama prizrenskog melamijskog ejha Omer Lutfi
efendije, u kome ima i pjesma od 8 stihova, u kojoj se govori o enidbi Hadi
Mujage Merhemia.
Dakle, jo i onda je na Hadi Mujaga bio vrlo poznat i izvan granica Bosne. 20. aprila 1945. god. preselila emse-hanuma Merhemi u 40. godini
braka sa Hadi Mujagom. Ostavili su 6
djece: hafiz Mula-hanumu, koja je vodila ocu kuanstvo, Fatma-hanumu
udatu za Izet ef. Maia, hafiz Husejn
ef. Teologa, koji ivi u Londonu, hafiz
Oman ef. Teologa, koji ivi u Kairu,
Hibbe-hanumu udatu za Omer ef. Hasanbegovia i Selme-hanumu udatu za
azim ef. Osmanbegovia. Hadi Mujaginu ljubav prema Kuranu najbolje
potvruje to to su mu troje djece hafizi.
Od kako se Hadi Mujaga pasom
opasao u njega se svijet ugledao, i tako
je ostalo sve do smrti. Njegovi sinovi
Husein i Osman, kao uenici Osmanbega Denetia Mekteba u Bistriku,
poeli su uiti hafizluk, pred hafiz
Hamdi ef. Berberoviem, imamom Begove damije i muderisom medrese.
Ovo se proulo po Sarajevu, pa su i
neki drugi graani dali svoju djecu da
ue hafizluk. Od 1923 god. ova djecahafizi uili su mukabele po sarajevskim damijama.
BEHAR116

15

UVODNE RIJEI

Iz te grupe je i na drug Hadi Mujagin uenik hafiz


Halid ef. Hadimuli. 1925. god. u I. razred Gazi Husrevbegove medrese upisalo se 6 hafiza-Sarajlija i to: hafiz Ibrahim
Proho, hafiz Ibrahim Trebinjac, hafiz Husejn Merhemi,
hafiz Osman Merhemi, hafiz Akif Handi i hafiz Mustafa
Sahai, a iz Banja Luke hafiz Mehmed Zahirovi. Ramazanom su ovi mladi hafizi pamtili svoj sabah u Hadi Mujaginoj kui. Oni su uili mukabelu i u Begovoj damiji, prije
podne ramazanom, pod rukovodstvom hafiz Mustafa ef.
Mujezinovia-Kovaa, oca naeg druga i hadi Mujaginog
uenika Mehmed ef.
Ova djeija mukabela je ganula u srce siroeta bez oca
Smaila Fazlia te je i on poeo hafizluk i ve sljedee godine
uio sa njima mukabelu u Begovoj damiji. Hadi Mujagin
lijepi nijet da mu djeca budu hafizi je blagodat za nas, jer
hafiz Ibrahim ef. Trebinjac, na vrlo sposobni alim, klanja
hatmom sabah namaz preko cijele godine, a hafiz Ibrahim
ef. Proho i hadi hafiz Ismail ef. Fazli, klanjaju ramazanom
teraviju hatmom. I Hadi Mujagina kerka Mula je probila
vakum, koji je postojao dvadesetak i vie godina meu enskinjem i postala hafiza.
Ideolokom liku naeg Hadi Mujage dali su snagu i dersovi koje je on dugi niz godina redovno posjeivao, podravao
i sam odravao. Najsposobniji alim Sarajeva kazivao je
Buhariju. To je obino bivao muderis Gazi Husrevbegove
medrese. Iza muftije i reisa Hadiomerovia, Buhariju je
kazivao reisu-l-ulema Azapagi, a poslije Azapagia Ahmed
efendija Burek. Hadi Mujaga je sluao Azapagia i Bureka,
kroz cio njihov period i smatra ih najveim alimima koje je
susreo u svome ivotu. Dersove iz Tefsiri Kurana, koje su
odravali rahmetlije hadi hafiz Muhamed ef. Hadimuli,
hafiz Mehmed ef. Oki i Ahmed ef. Burek, sluao je kroz cio
njihov period.
Dersove Mesnevije koje je odravao hadi Mehmed Demaluddin ef. auevi, sluao je 17 godina. auevi, Oki i
Burek su i odravali svoje dersove u Hadi Mujaginoj kui.
Za vrijeme borbi za vjersko-prosvjetnu autonomiju i
kasnijih stranakih borbi meu muslimanima Hadi Mujaga se ne odvaja od naroda, ali ne uzima aktivnog vidnog uea i bavi se svojim gospodarstvom. Redovno se sastaje sa
Hadihaliloviem i drui se sa duhovnom elitom tadanjeg
Sarajeva. Tako nastavlja i poslije rata. Reisu-l-ulema arac,
Omerbeg Sulejmanpai i Hadi Mujaga sastaju se naizmjenino u svojim kuama jednom sedmino.
Hadi Mujaga, kad god moe, ide u Tekiju za Beglukom
i slua dervike razgovore i rasprave. Rano jutrom odlazi
Muhamed Enveri ef. Kadiu i slua i saznaje njegova nova
otkria i uspjehe iz istorije Bosne. lan je svih muslimanskih kulturnih drutava. Njegov lik dobiva sve otrije crte
vrlo dobrog muslimana. edan je i svagdje nastupa kao nii.
Kemalove reforme u Turskoj izazivale su gibanje i meu
muslimanima Jugoslavije.
U to vrijeme je Turska jedina slobodna muslimanska
zemlja i reisu-l-ulema auevi daje izjave putem javnosti

16

BEHAR116

H. Mujagina ljubav i poslunost prema majci su


poslovini. Sigurno je da je udovoljavao svim
majinim eljama, ali se ipak dogodilo da ga je
istukla, a on hadija i momak. esto bi mi rekao:
Blago tebi kad ima mater.
*
U Srpskoj akademiji nauka u Beogradu uva se
Divan pjesama prizrenskog melamijskog ejha
Omer Lutfi efendije, u kome ima i pjesma od 8
stihova, u kojoj se govori o enidbi Hadi Mujage
Merhemia.
*
Dovu smo uinili kod Hadi Mujage i on je pratio
uenje. Rastali smo se i to je bio na posljednji
razgovor. U ponedeljak u podne ispustio je svoju
plemenitu duu jedan od najboljih muslimana
Sarajeva. Sutra dan smo ga okupali i u efine
zamotali. Na teneiru i u efinima inilo nam se
kao da je s nama.

UVODNE RIJEI

da odobrava te reforme. Uglavnom,


stvar je u ova tri pitanja:
1. noenje eira, 2. otkrivanje
muslimanke i 3. racionalno iskoritavanje vakufske imovine. Kako ova tri
pitanja zadiru u iman, islam i ihsan, to
se otvara polemika i stvaraju dva tabora: gotovo sva inteligencija, mali broj
ilmije i neto arije bili su uz auevia, dok su ogroman broj ilmije i arije
ostali protiv. iroki muslimanski slojevi, seljatvo i radnitvo ostavljeno je po
strani. Strasti su se razbuktale i tri
pitanja dobivala su stranarsku boju.
Hadi Mujaga se svrstava u tabor
protivnika auevia, izlazi iz okvira
povuenosti i vodi ilavu borbu. On je u
to vrijeme podpredsjednik Sarajevskog
Dematskog medlisa, i kao takav potpisuje polemike akte Dematskog
medlisa upuene reisu-l-ulemi. Koga
ovo interesuje, neka se obrati na knjige
Sarajevski dematski medlis i reisove izjave i Takrir hodinske kurije
koje je 1928. god. izdao Hadi Mujaga.
U vrtlogu ovih raspri H. Mujaga raskida prijateljstvo s aueviem i otkazuje mu gostoprimstvo da dri svoja predavanja iz Mesnevije u Hadi Mujaginoj kui. 17 godina je Hadi Mujaga
asistirao aueviu u predavanjima
Mesnevije i on uope prekida svoja predavanja, jer ih nije htio drati bez Hadi Mujage. Oba ova vrla mua bili su
visoko odgojeni, stoga su i u tom meusobnom razilaenju sauvali sebi
dostojnu visinu. Njima nikad nije ni na
um padalo da se vrijeaju a kamoli da
jedan drugom i najmanje zlo uini.
Njih obadvojica nastupali su samo u
ime vjere, pa su se i u tome svom meusobnom sporu kretali samo u okvirima propisa vjere.
injenice potvruju da je reisu-lulema auevi bio vrlo dalekovidan,
ali je i stanovite Hadi Mujage bilo
vrlo iskreno i interesantno. auevi je
elio da se uva rua, a Hadi Mujaga
je volio da se uva i ruina vaza. Doao
je 6. januar 1929. godine. Dokinut je
Statut za vjersko prosvjetnu autonomiju iz 1919. godine, a auevi je imenovan prvim reisu-l-ulemom za cijelu
Jugoslaviju. 1930. godine on je odstu-

pio i dao ostavku, jer je smatrao da se


ministar pravde Srki previe mijea
u poslove Islamske vjerske zajednice.
Tri navedena pitanja ostavio je reisu-lulema auevi erijatski nerijeena.
U pitanju noenja eira Hadi
Mujaga je ostao njegov najvei neprijatelj do smrti. U pitanju vakufa traio je
da se, koliko god je mogue, potuje
arti vakif. Kada je usnio Halifu hazreti Omera, gdje mu djevojka otkrivena
lica daje au erbeta, rijeio je tree
pitanje.
Hadi Mujaga je elio da se pripadnost vjeri to vidljivije istakne i mani-

Dan smrti Hazreti


Delaluddina (17. decembra)
uzeli su Turci i Perzijanci kao
dan uspomene na
Delaluddina i nazvali ebiarus. H. Mujaga je volio sve to
je u vezi sa Delaluddinom, pa
je odredio da slavi i ovu no.
Dobrotom Abdurahimbega
Mehmeda, lana VIS-u FNRJ,
dobili smo program proslave.
Mi smo 17. decembra 1958. g.
odrali malu akademiju kod H.
Mujage.

festuje. Stoga je u svom domu na svean nain proslavljao Lejlei-mirad i


Vakatul-Bedr, a u zadnje vrijeme i
ebi-arus. O Bajramima, Mevludu i
Ramazanu ne treba ni govoriti. Hadi
Mujagina proslava Lejlei-mirada obogatila je nau knjievnost sa dva lijepa
priloga. Hadi Mehmed efendija Handi preveo je i protumaio Miradiju
Sabita Uianina, koja se ui u Hadi
Mujage, a prof. dr. air Sikiri preveo
je i protumaio Miradijju Mehmed
Reida Sarajlije, koju je svojevremeno
Hadi Mujaga poklonio Hadi Mehmed efendiji Handiu. Obje ove Miradije su objavljene, i kad ih budete itali naete u njima ime Hadi Mujage
Merhemia.
Miradija je spjev na turskom jezi-

ku, u kome se opisuje putovanje hazreti Muhammed Pejgambera na nebesa,


ui se kao Mevlud, samo je metar drukiji (vezen). Ne znam tano odkad se u
Hadi Mujage ui Miradija, ali sigurno ima vie od trideset godina. Miradiju je uio hadi hafiz Mustafa Fetin
ef. Kulenovi sve do 1945. god., kada je
umro, jer je od sarajevskih hafiza najbolje poznavao turski jezik. Njemu je
kasnije u uenju pomagao i Hadi
Mujagin mlai sin hafiz Osman.
Iza rahmetli Kulenovia Miradiju
su uavali hafiz Esad ef. Sabrihafizovi, Mustafa ef. Vareanovi, hafiz
Ibrahim ef. Proho i ja. Mjesto erbeta,
kojim se asti na Mevludu, na Miradiji se pije mlijeko, stoga, to je hazreti
Pejgamber kad je bio na Miradu poaen mlijekom. Miradija se uila i u
Mevlevijskoj tekiji na Bendbai na troak Fadilpaina vakufa, sve dok tekija
nije zatvorena 1952. god.
Proslava Miradije u Hadi Mujage
imala je naroito svean izgled. Hadi
Mujaga je dugi niz godina pozivao na
Miradiju uenike VIII razreda Gazi
Husrevbegove medrese, u elji da oni
to prenesu u mjesta gdje budu slubovali. Za vrijeme uenja Miradije
Hadi Mujaga bi sjedio pri dnu sobe na
koljenima i na licu mu se moglo itati
koliko u tome uiva. Ovo vie i stoga
to je tekst Miradije odlino poznavao.
I sami znate kako nas je i koliko nas je
astio poslije uenja.
Bedrija je arapski sastav u prozi
kojim se u vidu dove spominju po arapskoj abecedi imena svih 313 uesnika u
borbi na Bedru 17. dan ramazana 2
god. po Hidri, kada su muslimani pod
rukovodstvom Hazreti Muhammeda,
izvojevali svoju prvu bitku. Iza svakog
imena ponavlja se kao refren reenica
Radijallahu anhu. Od kako znam
Bedriju je uio Mustafa ef. Vareanovi, jer njegov glas najbolje odgovara
nainu kojim se ovaj sastav ui. Uenje
se zavrava dovom i vjeruje se da e
hurmetom junaka sa Bedra dova biti
kabul.
Hazreti Mevlana Delaluddin je
nazvao prvu no u kaburu prvom branom noi (ebi-arus), jer mlada prvu
BEHAR116

17

UVODNE RIJEI

no iza vjenanja ulazi u novi ivot, a


isto tako u novi ivot ulazi i ovjekova
dua prvu no iza smrti. Dan smrti
Hazreti Delaluddina (17. decembra)
uzeli su Turci i Perzijanci kao dan
uspomene na Delaluddina i nazvali
ebi-arus. H. Mujaga je volio sve to je
u vezi sa Delaluddinom, pa je odredio
da slavi i ovu no. Dobrotom Abdurahimbega Mehmeda, lana VIS-u
FNRJ, dobili smo program proslave.
Mi smo 17. decembra 1958 g. odrali
malu akademiju kod H. Mujage.
I javni rad Hadi Mujage kretao se
oko vjere i prosvjete. Reeno je da je bio
podpredsjednik Sarajevskog medlisa,
ali je dugo godina bio i lan Sarajevskog
Vakufskog povjerenstva. U Vakufsko
povjerenstvo je Hadi Mujagu uveo njegov prijatelj Muhamed Enveri ef.
Kadi, koji je godinama bio predsjednik
povjerenstva. Kadi je kao kulturni
radnik i istoriar naao u Hadi Mujagi najboljeg sudruga i pomagaa, jer je
poslovanje Vakufskog povjerenstva
prualo svoje niti u vjersko-kulturni i
vjersko-socijalni ivot muslimana.
Kadi je bio vrlo ljubomoran na sve
to potie iz perioda istorije, politike i
kulturne, koju je on sakupljao. Kadi je
sa Hadi Mujagom metrom izmjerio
sva muslimanska greblja s lijeve strane Miljacke. To su uinili kada je predsjednik sarajevskog vakufskog povjerenstva bio hadi hafiz Hasan ef.
Hadiefendi, zvani Hadi Kado. Ne
znam tko je tada izmjerio groblja s
desne strane Miljacke. U to vrijeme su
ograena i zidom i parmacima muslimanska groblja Kovai, Alifakovac i
Hambina carina.
Hadi Kado je bio vrlo dobar organizator i vrlo radin ovjek. Hadi Mujaga je smatrao da je on bio najradeniji predsjednik Povjerenstva. Sredstva

za ograivanje je osigurao tako, to je


uveo sabirnu kasu u koju se polagao
prilog prilikom vjenanja.
Salim efendija Mufti uveo je Hadi
Mujagu u Vakufsko vijee. Oni su bili
vrnjaci i pazili su se iz djetinjstva,
samo Salim ef. ideologija nije odgovarala Hadi Mujaginoj. U Vakufskom vijeu bili su tada i neki istaknuti radnici
drutva Gajret ija gledita u nekim
pitanjima Salim ef. nije usvajao. Kada
bi na dnevni red dolo kakvo pitanje
gdje se Salim ef. bojao da ne ostane u
manjini doao bi po Hadi Mujagu,
navodno da ga podsjeti, da ne zaboravi
doi na sjednicu. Salim ef. je bio lini
prijatelj ekib Arslan beya, uvenog
arapskog publiciste i borca za osloboenje Arapa od evropskog kolonijalizma.
ekib je dolazio u Jugoslaviju pa se
upoznao i sa Hadi Mujagom. Hadi
Mujaga je u drutvu sa Salim ef. iao i
na I. sveislamski kongres, koji se 1931.
god. odravao u Jerusalimu. Tom prilikom bili su i u Kairu. Hadi Mujaga je
bio oduevljen Kairom, a naroito
namazom, koga svako revno izvrava.
Doli su u dodir sa vjerskim, prosvjetnim i kulturnim prvacima Kaira. Posebno su se sastajali sa izgnanim turskim ejhul-islamom Mustafa Sabri ef.
koji je 1912. god. dolazio u Sarajevo, i
poznatim turskim pjesnikom Mehmed
Akifom s kojim se Salim ef. poznavao
jo sa studija iz Turske.
I na hafiz Bahri ef. Mulabdi koristio je priliku i dok je bio u Kairu druio se sa Mehmed Akifom. U Kudusu je
Hadi Mujaga doao u dodir sa mnogim prvacima muslimanskog svijeta,
za koje ranije nije bio ni uo. Naroito
su ga iznenadili prvaci iz Indije, koji su
veinom govorili urdu jezikom, ali su
mnogi znali i perzijski jezik. Kako je
glavni zadatak ovog kongresa bio i to

Kroz kratko vrijeme proulo se da je Hadi Mujaga poeo kazivati


ders i odmah su doli, koliko se sjeam, hadi Mehmed ef. Potogija,
Abdulah ef. Foak, Adem ef. Karaozovi, Rasimaga Zeevi i hadi
Ali ef. Mai, koji su dolazili Hadi Mujagi kad je auevi kazivao
Mesneviju. Pendi Attar smo uili do 1936. godine, a onda zapoeli
ulistan ejh Sadije.
18

BEHAR116

da se postigne puno duhovno jedinstvo


izmeu Sunnija i iija, to je predstavniku iija Imamu-Mudtehidu, kako
ga nazivaju, ukazivana naroita
poast. Kongres je otvoren u Hazreti
Omerovoj damiji uoi Lejlei-Mirada
klanjanjem jacije namaza. Imam je bio
iijski Mudtehid. Ovim se aludiralo
da trei Harem Bejti-Makdes treba da
bude u muslimanskim rukama i da
sunnije mogu klanjati za iijskim imamima. Hadi Mujaga je iz discipline
klanjao u dematu, ali je radi svake
sigurnosti u stanu opet ponovio jaciju.
On je u nekoliko navrata posjetio
Mudtehida, s njime razgovarao perzijski, to je ovoga vrlo iznenadilo, i dao
mu nekoliko kruaka i jabuka, koje je
ponio sa svoga imanja u Haliloviima.
Mudtehid ga je pozvao sebi u goste u
Irak, ali se Hadi Mujaga nije mogao
odvojiti od drutva. Salim ef. je predlagao da se vrate preko Damaska i Turske, to je H. Mujaga odbio, zbog
zabrane noenja saruka u Turskoj.
Ovome Kongresu prisustvovalo je
10 delegata iz Jugoslavije i to: Salim ef.
Mufti i Vejsil ef. Alian, u svojstvu
slubenih delegata IVZ u Jugoslaviji,
zatim, Hadi Muhamed ef. Mujagi,
Hadi Mujaga Merhemi, Hadi Hasanaga Nezirhodi, Uzejraga Hadihasanovi i Dr. Mehmed ef. Spaho, iz
Sarajeva, Hadi Ali-Riza ef. Karabeg iz
Mostara, Hadi Hafiz Hamid ef. Mufti iz epa i Ataullah ef. Kurti iz Skoplja. Hadi Mujaga je koristio priliku i
razgledao Medidi Aksa i posjetio sva
turbeta, ranijih pejgambera, koja se
nalaze u Palestini. Tada je posjetio Bejtul-lahm (Betlehem) kuda hodoaste
krani. Prilikom boravka u Kairu
naoj delegaciji bio je pri ruci tadanji
student El-Ezhara, uvaeni Kasim ef.
Dobraa.
Jo jedanput Hadi Mujaga je putovao u Kairo i zadrao se nekoliko mjeseci. Tada je odveo svoga sina hafiz
Osmana da studira u Ezheru i ujedno
se specijalizira u Kiraetu (pravilnom
uenju Kurana). I tom prilikom se
sastajao sa uenim ljudima, a naroito
sa izbjeglim Turcima. Najvie je boravio u Ezheru, a posredstvom naih stu-

UVODNE RIJEI

denata bio je primljen i kod ejhul


Ezhera Mustafa Meragije. Kabinet
rektora imao je dvoja vrata, ulazna i
izlazna. Hadi Mujaga je iz potivanja
prema ejhul-Ezheru skinuo cipele
im su unili u Rektorat i to drugi nisu
ni opazili, ali kada je prijem bio zavren i vraali se drugim putem, jedva
su, pria Abdulah ef. Dervievi, nali
Hadi Mujagine cipele.
Hadi Mujaga je bio predsjednik
Udruenja bivih zemljoposjednika,
koji su ga kandidovali za narodnog
poslanika 1938. god., ali za ovu kandidatsku listu nije ni on sam glasao.
Kao to je Sarajevo egzotino i privlano za strance jer se u njemu susreu
Istok i Zapad, tako je i Hadi Mujaga
bio ovjek u kome su se isprepletali
tesavvuf i ortodoksija. Hadi Mujaga
nije bio hoda sa idazetnamom niti
ejh sa hilafetnamom. On je izrastao,
mislim pod utjecajem edebijjat knjievnosti u jednu treu figuru, figuru koju
voli i jedna i druga strana. On se pribojavao tesavvufske slobode miljenja ali
je zapaao i krutost ortodoksije.
Nastojao je da ostane na sredini, ali
je ipak rae ostajao uz Ehli-Kelam.
Narod ga je iskreno volio i prizivao.
Njegova osoba je osobito zadnjih godina smatrana olienjem vjere. On to
nije postigao samo znanjem (Ilumom),
nego vie svojim vladanjem (Amelom).
A evo kakav je bio njegov amel: uvijek
je iao u demat, svakog je lijepo susretao i s njime se pitao, svakome je dobro
elio, nikog nije ogovarao, svaijem se
dobru veselio itd, godinama i godinama je uene i pobone ljude primao i
doekivao, 50 godina, tj. sve do Drugog
svjetskog rata davao je zijafete novim
hafizima i njih dostojno darivao, Arape
- bedele i hafize musafire je darivao
boalucima i pozivao na iftare i veere, Arapi koji ne bi nali bedela danima
i danima su boravili u njegovim Haliloviima. Uvijek je svoj lini interes
zapostavljao i vladao se tako, da se
dobivala slika da je on ponizniji i nii
od svog sugovornika.
Uvijek je nalazio naina da ovjeka
zabavi i da mu kakvu uslugu ili dobro
uini. Kada mu je, negdje za vrijeme

18. decembra 1938. godine poeli smo Divan Hafiza irazije (umro
1389. godine). Mi ne moemo ovdje govoriti o djelima koja smo
uili, nego ih samo spominjem. Divan je lirsko djelo. Na Divani Hafiz
je poeo povremeno dolaziti hadi Mehmed ef. Handi, stalno
Mehmed ef. Mujezinovi i drugi graani Sarajeva, koji nisu
poznavali perzijski jezik, ali su vrlo revno sluali predavanja i pratili
logike misli. Dersovi Divana trajali su do 24. marta 1941. godine, a
odravani su ponedeljkom uvee.

rata, donio Ismetaga Merhemi na dar


1/4 kg prave kafe, jer je Hadi Mujaga
volio kafu, rekao je da e primiti kafu
pod uvjetom da je pokloni Ahmed ef.
Bureku, jer on ne moe sebi dozvoliti
da ima kafe, a Ahmed ef. nema. Kad je
u prvim godinama poslije osloboenja
preselio hafiz amil ef. Silajdi u
Brezu na oevo imanje, Hadi Mujaga
je otiao u Brezu i predloio mu da
doe sa djecom u Sarajevo za njegovu
sofru, a da ostavi Brezu, jer mu tamo
nije mjesto.
Koliko je bio paljiv prema nama,
svojim uenicima, govori i to da je prilikom roenja nae djece sastavljao i
kronograme sa datumima djejeg roenja, i to nam kao svoj dar i uspomenu
poklanjao. Mnogim svojim ahbabima
je spjevao kronograme smrti. O Hadi
Mujaginoj epigrafici pisae posebno
na Mehmed ef. Mujezinovi.
Desetak posljednjih godina postio
je Davudov post, a jo vie ima godina
da nije spavao u mekoj postelji. Od
svega gornjeg nas ovdje najvie interesuju Hadi Mujagini dersovi koje je
drao u svojoj kui poam od 1934.
godine do smrti tj. 25 godina. Iako su
Hadi Mujagini prijatelji traili i navaljivali da lino on pone kazivati ders iz
Mesnevije, jer je ve auevi bio i bolestan, on je preko toga prelazio i odgaao. Dosta uporan je u tome bio
Numan ef. Bajraktarevi-Nunija, koji
je zajedno sa Hadi Mujagom i rahmetli Sejdagom Muidoviem (umro 1917.
god.), uio i sluao perzijski jezik kod
Mujage Hadihalilovia. Stoga su
Numan ef. i zvali Efendija. Ja sam sa
efendijom imao prijateljske rodbinske
veze i on mi je poeo davati poetne lekcije iz perzijskog jezika.

Jedne srijede, sjeam se vrlo dobro,


kasne jeseni 1933. godine, Efendija je
pozvao na sijelo Hadi Mujagu i mene,
da malo uimo. I Efendija je poeo itati i prevoditi Pendi Attar (Attarovi
savjeti). To je, to sam kasnije saznao,
didaktino moralni spjev perzijskog
klasika ejh Feriduddin Attara i slui
kao poetni udbenik perzijskog edebijjat tesavvufa. Efendija je odrao dvatri dersa, ali nije bio dovoljno naitan i
mrav mu je bio na jezik, pa se u prevoenju naprezao traei pogodne
odgovarajue rijei. Sjeam se vrlo
dobro da je kovanicu Ab-ruj, voda i lice,
prevodio doslovno, obrazna voda, a ne,
stid, kako to tekstu odgovara. Jedne
noi Efendija gurnu petahtu pred
Hadi Mujagu i ree mu da on nastavi.
Kako je Numan ef. bio poznat kao vrlo
ljut ovjek i Hadi Mujaga se prema
njemu vladao kao prema svom starijem kolegi (erikju), te ga je odmah
posluao i nastavio.
Sad je stvar dola na svoje pravo
mjesto, Mekaneke vesalte, kako bi
rekao rahmetli Burek. Sljedei sastanak je zakazan kod Hadi Mujage. Ovo
iznosim stoga to se unekoliko ima
zahvaliti rahmetli Numan ef. da je
Hadi Mujaga otpoeo sa dersovima.
Kroz kratko vrijeme proulo se da je
Hadi Mujaga poeo kazivati ders i
odmah su doli, koliko se sjeam, hadi
Mehmed ef. Potogija, Abdulah ef.
Foak, Adem ef. Karaozovi, Rasimaga Zeevi i hadi Ali ef. Mai, koji su
dolazili Hadi Mujagi kad je auevi
kazivao Mesneviju. Pendi Attar smo
uili do 1936. godine, a onda zapoeli
ulistan ejh Sadije.
ulistan je vrlo popularno literarno-etiko djelo poznatog perzijskog klaBEHAR116

19

UVODNE RIJEI

sika ejh Sadije. ejh Sadija je dugo


ivio (umro je 1291.) i mnogo putovao.
Stil je dosta lahak i mijea se stih i
proza. 1938. godine zavren je ulistan kojega je Hadi Mujaga kazivao
subotom uvee. Krug slualaca je prilino povean kad smo uili ulistan.
18. decembra 1938. godine poeli
smo Divan Hafiza irazije (umro 1389.
godine). Mi ne moemo ovdje govoriti o
djelima koja smo uili, nego ih samo
spominjem. Divan je lirsko djelo. Na
Divani Hafiz je poeo povremeno dolaziti hadi Mehmed ef. Handi, stalno
Mehmed ef. Mujezinovi i drugi graani Sarajeva, koji nisu poznavali perzijski jezik, ali su vrlo revno sluali predavanja i pratili logike misli. Dersovi Divana trajali su do 24. marta 1941. godine, a odravani su ponedeljkom uvee.
31. marta 1941. god. poeli smo Bositan, drugo djelo ejh Sadije. 6. aprila
je Hitler napao Jugoslaviju, bombardovano je Sarajevo i Hadi Mujagina
kua. Ders nismo prekidali i odravan
je obdan tog ljeta u mojoj kui. Slualaca je bilo znatno manje. 15. juna 1942.
god., zavren je Bositan. Djelo je u
stihu.
Hadi Mujaga je elio da pone
Beharistan Abdurrahmana Damije
zv. Mula Damija, koji je ivio za vrijeme Sultana Fatiha. Adem ef. Karaozovi je uporno traio da pone Mesneviju, a to je elio i hadi Mehmed ef.
Handi. 6. jula 1942. god. sastali smo
se ovdje u ovoj sobi i poeli Mesneviju.
Prvi ders je odrao rahmetli hadi
Mehmed efendija Handi i preveo
arapski prevod uvoda prvog sveska.
Slijedee sedmice, 13. jula 1942. god.,
Hadi Mujaga je odrao svoje prvo pre-

Prvi ders je odrao rahmetli hadi Mehmed efendija Handi i


preveo arapski prevod uvoda prvog sveska. Slijedee sedmice, 13.
jula 1942. god., Hadi Mujaga je odrao svoje prvo predavanje iz
Mesnevije. 13. februara 1958. god. zavrio je VII. svezak, tj. zavrena
je Mesnevija.
*
Ders Mesnevije je mijenjao svoje lice. Umrli su hadi Mehmed ef.
Handi, Dervi ef. Korkut-Ibnul Ajn, Rasimaga Zeevi i drugi.
Sluatelji su se mijenjali. Treba napomenuti, da je bilo vremena
kada se ders Mesnevije nije odravao, ali to nikada nije trajalo cijelu
godinu.

davanje iz Mesnevije. 13. februara


1958. god. zavrio je VII. svezak, tj.
zavrena je Mesnevija.
Ali toga istog dersa Hadi Mujaga
je odluio da i po drugi put pone Mesneviju, jer je alio da se ne kazuje. 17.
septembra iste godine Hadi Mujaga je
po drugi put poeo Mesneviju. 4. marta
1959. nastale su ramazanske ferije i
nije se ni slutilo da emo se s njim rastati. U nedelju 8. marta Hadi Mujaga
je otiao na svoje selo. Donekle je to
bilo i za udo, jer je ramazan bio na
pragu. U utorak, prvi dan ramazana,
poslije teravije pokucao sam na njegova vrata, da mu estitam ramazan.
Nije nikoga bilo. Znao sam da je Hadi
Mujaga obiavao ramazanom, odmah
poslije teravije, obilaziti svoju rodbinu,
pa sam mislio da je to i sad uinio, i
osjeao dragost da je to i ovaj put
mogao.
U etvrtak 12. marta bio je dan
naeg dersa i ja sam poslije teravije
opet traio Hadi Mujagu. Opet nije
bilo nikoga. Naao sam Izet ef. Maia

Kongres je otvoren u Hazreti Omerovoj damiji uoi Lejlei-Mirada


klanjanjem jacije namaza. Imam je bio iijski Mudtehid. Ovim se
aludiralo da trei Harem Bejti-Makdes treba da bude u
muslimanskim rukama i da sunnije mogu klanjati za iijskim
imamima. Hadi Mujaga je iz discipline klanjao u dematu, ali je radi
svake sigurnosti u stanu opet ponovio jaciju. On je u nekoliko
navrata posjetio Mudtehida, s njime razgovarao perzijski, to je
ovoga vrlo iznenadilo, i dao mu nekoliko kruaka i jabuka, koje je
ponio sa svoga imanja u Haliloviima.
20

BEHAR116

i on mi je rekao da je Hadi Mujaga na


selu, da je dobro i da e doi. Nijedan
od nas ne moemo se ispriati, to propustismo toliko dana i ne odosmo u
Halilovie da ga vidimo. Sad bismo otili i na Romaniju ali je dockan. Opet
sam pitao i reeno mi da e doi. U
etvrtak 19. marta, uo sam od Hadije Muhasilovia da mu treba Hadi
Mujaga, da ide intervenisati za jednog
bedeli-hada, i da e, ako ne doe tog
dana ii sutra po njega u Halilovie.
Istog dana popodne, doao mi je
Mujaga Baauevi, promijenjen u
licu, i kazao da je Hadi Mujaga bolestan i da je autom dovezen kui, ali da
razgovara i pita o svemu. Odmah sam
doao ovamo i zatekao Hadi Mujagu
na dueku, uspravljene glave, spava.
Nijemo sam utio i zurio u njega. Tog
asa je doao po drugi put Dr. Vejsil
Biaki i davao nam umirujue rijei.
Tog dana susretali su se njegovi prijatelji na ulici i samo o Hadi Mujagi razgovarali. Ni u petak nisam s njim razgovarao jer je spavao. Znali smo da on
najvoli Kuran, pa se zdogovorilo nas
nekoliko da se sastanemo u subotu
poslije teravije i prouimo hatmu. Kad
sam mu uniao bio je otvorenih oiju i
iaretom ruke pozvao me da sjedem do
njega.
Upitao se sa mnom i ispriao mi,
kada i kako ga je zabolilo. Iftario se i
lijepo jeo sa Fatimom koja ga je sluila,
neki je hoaf ostavio za kasnije i izaao
da promijeni abdest. Kad sam se, kae,
vratio, neta mi je zapelo za noge i pao

UVODNE RIJEI

sam. Podizao sam se nekoliko puta, ali


nisam mogao ustati. Dola je Fatima
da me zove i iznenadila se. Ona sama
nije me mogla podii pa je dovela
Nazminca i Ibrahima, brata Halid ef.
(Salihagia) i oni su me unijeli. I sutradan su me donijeli ovamo.
Kad mi je ovo ispriao, bojao sam se
da se ne zamara, pa sam mu rekao da
emo prouiti hatmu. Dovu smo uinili
kod njega i on je pratio uenje. Rastali
smo se i to je bio na posljednji razgovor. U ponedeljak u podne ispustio je
svoju plemenitu duu jedan od najboljih muslimana Sarajeva. Sutra dan
smo ga okupali i u efine zamotali. Na
teneiru i u efinima inilo nam se kao
da je s nama.
Abdulkadir efendija Mahmutovi,
imam i muderis iz Travnika, na glas da
je umro Hadi Mujaga pohrlio je u Sarajevo, i bio je prisutan kod tedhizu-tekfina. Gasul ga je inio po njegovoj oporuci na Abdullah ef. Foak i njegov
mahalski imam hafiz Ibrahim ef. Proho. Ja sam molio da poljevam vodom.
Abdulkadir ef. je kaiprstom svoje desne ruke simbolino napisao na elu Bismille i na prsima La-ilahe-illel-lah. Stavili smo ga u tabut i predali narodu da
ga nosi pred Begovu damiju.
Narod ga je volio i na ruke digao.
Njegovu denazu su uvali pred damijom nai drugovi s dersa i njemu dragi
ahbabi hadi Mustafa ef. Beglerbegovi i hadi Ali ef. Mai, Hasan ef. Kantardi. Denazu mu je klanjao hafiz
Ibrahim ef. Proho. Kad su tabut spustili na kabur, njegov uenik Mustafa
ef. Mehi je odrao krai govor i dervii obavili zikir.
U kabur su ga spustila trojica hafiza koje je on volio, Sabrihafizovi, Proho i Silajdi, i najstariji zet Izet ef. Mai. Kad je nasuta zemlja njegov unuk
Irfan je prouio svome dedi po posljednji put Esmaul-husna. Na njegovu kaburu je uilo mnogo osoba. Kad je
Imam ef. prouio talkin, s Hadi Mujagom su ostala samo djela koja je na
ovom svijetu radio.
Kroz minulih 16 godina ders Mesnevije je mijenjao svoje lice. Umrli su
hadi Mehmed ef. Handi, Dervi ef.

Desetak posljednjih
godina postio je
Davudov post, a jo vie
ima godina da nije
spavao u mekoj postelji.
Od svega gornjeg nas
ovdje najvie interesuju
Hadi Mujagini dersovi
koje je drao u svojoj
kui poam od 1934.
godine do smrti tj. 25
godina. Iako su Hadi
Mujagini prijatelji traili i
navaljivali da lino on
pone kazivati ders iz
Mesnevije, jer je ve
auevi bio i bolestan,
on je preko toga prelazio
i odgaao.

Korkut-Ibnul Ajn, Rasimaga Zeevi i


drugi. Sluatelji su se mijenjali. Treba
napomenuti, da je bilo vremena kada se
ders Mesnevije nije odravao, ali to
nikada nije trajalo cijelu godinu. Mesnevija je zapoeta i zavrena u ovoj sobi.
Uz rat jedno vrijeme ders je odravan u
nioj okrunoj medresi na Bendbai i
Tabakoj damiji. I poslije osloboenja
ders se neko vrijeme drao u Tabakoj
damiji. Nekoliko dersova je odrano i u
Carevoj damiji, jednu godinu ders je
odravan naizmjenino kod mene,
Abdulah ef. Foaka i Mehmed ef. Muje-

zinovia. Hadi Mujaga je u ruksaku na


leima nosio Mesneviju, jer je hodio sa
dva tapa. To dokazuje koliko je volio
Mesneviju.
Mesnevija ima 6 svezaka, iji je
autor Hazreti Mevlana Delaluddin Rumi, a 7 svezak je kasnije dodat. Turci,
Perzijanci i muslimani u Pakistanu i
Afganistanu smatraju Mesneviju treom knjigom na svijetu. Prva je Kurani
azimu-an, druga Pejgamberov Hadisi
erifi i trea Mesnevija Mevlana Delaluddinova. U Sarajevu se Mesnevija kazivala od njegova postanka.
U zadnjih 100 godina Mesneviju su
u Sarajevu kazivali: Isevi Mehmed
Emin ef., Uambarli Mustafa ef. Azapagi, hadi hafiz Mehmed Tevfik, ef.
auevi, hadi Mehmed Demaludin
ef. i Merhemi Hadi Mujaga; u Travniku je Mesneviju kazivao hadi Mula
ef. Korkut, muftija, a u Visokom hadi
hafiz Husni ef., muftija.
Hadi Mujaga je elio da se predavanje Mesnevije nastavi i poslije njegove smrti i pred vama ovdje odredio da
ga ja zamijenim. U to ime poklonio mi
je svoju Mesneviju iz koje nam je on
kazivao ders. Dobri Hadi Mujaga precijenio je moju snagu i na moja lea
stavio tovar za koji ja nemam snage.
Ne elim da mu budem nezahvalan i
nepokoran, pa u se moliti Allahu d..
da me uzdri na pravom putu i da mi
dadne znanja i snage da stignem do
stepena sa kog se kazuje i tumai
Mesnevija. Tu u se inallah spremati,
a sad nek bude pauza. Dovu emo initi da ova pauza ne bude previe duga.
Ovo moje predavanje o Hadi Mujagi namijenjeno je vama, njegovim prijateljima koji ste se oko njega kupili, a
drugi e o njemu pisati. Proitau vam
i prevesti dva epigrafa o Hadi Mujagi.
Jedan je hadi hafiz abit ef. Zaim,
muderis iz Vuitrna na turskom jeziku, a drugi, na arapskom jeziku sastavio je Muhamed ef. Mai iz Tuzle. Na
kraju u vam proitati i prevesti jednu
krau Hazreti Mevlana Delaluddinovu pjesmu, po kojoj se prva no u kaburu moe nazvati ebi-Arus.
n
U Sarajevu, 30. aprila 1959.

BEHAR116

21

DERSOVI MESNEVIJE

Hadi Mujaga Merhemi

PRIA O LOVCU
(Prema reinterpretaciji Hadi hafiza Halid-ef. Hadimulia,
koji je revnosno biljeio dersove kod Hadi Mujage. Ovo poglavlje je
iz VI. sveska Mesnevije, bejtovi 435-466.)
EUZU BILLAHI MINE-EJTANIR-RADIM
BISMILLAHIR-RAHMA-NIR-RAHIM
VE MA HAZIHIL-HAJA-TUD-DUNJA ILLA LEHVUN VE LEIB, VE INNED-DAREL-AHIRETE LE
HIJEL-HAJEVAN, LEV KJANU JALEMUN
SADAKALLAHUL-AZIM
Ovaj ajeti-kerim, koji smo prouili, nalazi se pri
kraju sure Ankebut, u 21. duzu Kuran i azimuana. U ove tri reenice, od kojih se sastoji ajet, Allah,
d.., nas opominje, da se ne bismo zanijeli dunjalukom, pa zaboravili na Ahiret. I kae nam ovako:
Ovaj dunjaluki ivot, nije nita drugo, nego zabava i igra!
A ivot na Ahiretu, na drugom svijetu, to je pravi
ivot! / Jer, ovaj ivot, na dunjaluku, je kratak i prolazan, a budui ivot je vjean./
Samo, kad bie ljudi to znali! / Ali ne znaju i ne
shvataju./
Eto, u ovom smislu, po sadraju ovog ajeta, kretat
e se i ovaj na noanji ders iz Mesnevije. Ovaj ders,
koji emo noas ponoviti, odrao nam je Hadi Mujaga 10. novembra 1955. god. Teko je doarati nain
Hadi Mujaginog kazivanja, jer je to bila karakteristika njegovog dersa. Tim specijalnim nainom kazivanja, sa starinskim izrazima, koji su bili bliski
naem srcu, Hadi Mujaga je osvajao sluaoce. Ali,
nadamo se, da e nam ova hikaja, koju emo sada
prevesti, bar donekle pribliiti onu atmosferu, koja je
nekad vladala u Hadi Mujaginoj odaji, kad je on, za
svojom malom petahtom, kazivao dersove iz Mesnevije.
Predmet dersa je jedna hikaja iz VI. sveska
Mesnevije. Naslov toga poglavlja je malo dui, i glasi
ovako:
22

BEHAR116

Pria o lovcu, koji se je umotao u travu, a na


glavu stavio (poput kape) struk cvijea rua
i lala i tako se prikrio i kamuflirao,
da bi obmanuo ptice i navukao ih u zamku.
Tema, koju obrauje ova hikaja jeste, iskrena tevba.
Ta tema, popraena je sa nekoliko lijepih nasihata i slikovitih primjera. Prvi dio ove hikaje, koji emo mi sada prevesti, ima 32 bejta.
Evo kako hz. Mevlana zapoinje tu hikaju:
1. bejt:
Doletje jedna ptica, na jednu pustu poljanu,
I opazi, kako je tu postavljena zamka, za lov na ptice.
2. bejt:
Nekoliko zrna, kao mamac, bilo je stavljeno na zemlju;
A lovac, koji je tu zamku postavio, sakrio se u zasjedi!
3. bejt:
Umotao se lovac u travu i lie, oekujui,
Ne bi li naletjela koja naivna ptiica, i pala u tu zamku.
4. bejt:
I zaista, naletje tuda jedna ptica,
Pa, iz radoznalosti, poe oblijetati i trkarati oko te
zasjede.
Komentar:
Ali, ova ptiica nije bila naivna. Ona je bila mudra i
pametna. Ona je naslutila, da se tu krije nekakva zamka.
Poto je dobro ispitala teren, uvjerila se u to: opazila je
ovjeka u zasjedi!
5. bejt:
(Ostajui na rastojanju, da je ovjek ne bi mogao dohvatiti i uloviti,
ptica pribere svu snagu, pa se odvai i upita ga):

DERSOVI MESNEVIJE

Ko si ti, to si se u to zelenilo umotao?


ta trai u ovoj bezvodnoj pustinji, u ovoj divljini?
Pouka iz ovih nekoliko bejtova:
Obino se opasnost krije u onim stvarima, koje nas privlae svojom spoljanjou. To su zamke, koje mi ne vidimo.
A zamke su skoro svuda postavljene, na naem ivotnom
putu. Latet anguis in herba! (Zmija se krije u travi!), tako
kau stari Rimljani.
I ovaj lovac, koji se je sakrio u travi, pokuao je da se
poslui varkom, da bi doao do plijena. Ali, poto je otkriven, on mijenja taktiku. On se sad pretvara da je dobar, i da
se je povukao u samou, pobjegavi od hravih ljudi!
Ovo je samo jedan primjer pokvarenog i podlog ovjeka,
koji, pod platom pobonosti, krije svoje hrave namjere.
Ne treba zaboraviti, da je ovjek najopasnija zvijer!
Nikada i nikome, ne moe se slijepo vjerovati. Valja ovjeka
prouiti i upoznati!
Da se mi vratimo naoj hikaji!
Lovac odgovara ptici, kad ga je ona upitala: Ko si ti?

/Jer nema koristi od tog druenja!/


10. bejt:
Kad se na koncu moram okrenuti zemlj i lei u mezar,
onda je bolje, da jo sada, okrenem lice svome Rabbu,
Jedinom Gospodaru svijeta.
/Jer se na koncu moramo svi Njemu vratiti!/
11. bejt:
E moj sinko, kae lovac ptici,
kad najposlije valja usta zatvoriti i zanijemiti,
Onda je bolje, da ih sad, kad jo mogu govoriti, manje
tvaram!
/Tj. da to manje govorim, a to vie utim!/
Tako kae ovaj lovac ptici, objanjavajui joj, zato se je
povukao u samou i sakrio u travu.
Ovaj dijalog, izmeu ptice i lovca, koristi Hazreti Mevlana, da nam uputi nekoliko iskrenih savjeta. Pa kae dalje:

6. bejt:
Ja sam jedan poboni ovjek, koji se je odvojio
od svijeta i povukao u samou, kae lovac.
Meni je lijepo na ovom mjestu,
i dosta mi je ovo malo trave i lia, to ga ima oko mene!

12. bejt:
O ti ovjee, koji si nauio oblaiti
zlatom vezeno odijelo i nositi o pasu emer,
Imaj na umu, da e tvoja posljednja odjea
biti neiveni ogrta! /tj. efini/

7. bejt:
Ja sam odabrao zuhd i takvaluk, kae lovac.
Povukao sam se u samou i prihvatio za Din!
Jer, ve vidim, da je edel preda mnom!
/Pribliio se kraj ivota, valja putovati!/

13. bejt:
Na koncu nam valja lice okrenuti zemlji,
/tj. valja lei u zemlju/, iz koje smo i ponikli!
Zato onda da srce veemo za ove
lakoumne, nevjerne i nepouzdane ljude?

8. bejt:
Smrt mojih blinjih, mojih komija i prijatelja, bila mi je
dobar vaija
/Tj. dala mi je dovoljno savjeta i opomena./
Ti udarci, sruili su moje planove,
razorili moju trgovinu i moj duan!
/Drugim rijeima: ta vrijedi vie trgovati i zaraivati,
kad svakog asa dolazi udarac iza udarca./
Komentar:
U prvom polustihu ovog bejta: Smrt mojih blinjih, dala
mi je dobru lekciju, hz. Mevlana aludira na hadisi-erif:
Mevtul dari kefa bike vaizan Smrt tvoga komije,
dovoljna je, da te poui i opomene!
Danas je pokucala na njegova vrata, sutra e pokucati
na tvoja!
Dalje, nastavlja svoju ispovijest onaj lovac, a ptica ga
slua.
9. bejt:
Kad se najposlije moram zatvoriti u kabur i ostati sam,
onda smatram da je bolje, jo za ranije,
prekinuti druenje sa svijetom!

Ukratko: Postali smo od zemlje, opet se vraamo zemlji.


Komentar:
Ovim bejtom, pjesnik aludira na jedan ajet u suri Ta-ha.
Kae Allah, d.., u ovom ajetu: Esteizu Billahi:
Stvorio sam vas od zemlje, u zemlju u vas vratiti, i iz nje
u vas opet izvaditi, jednom drugom prilikom.
/Tj. na dan proivljenja poslije smrti, kad osvane Sudnji
dan/
Dalje, kae Hazreti Mevlana, upuujui nam savjete i
ukazujui na nae nedostatke i propuste:
14. bejt:
Nai djedovi, oevi, djeca i roaci
to su bia za koja smo mi srce vezali.
To su elementi, koji nas okruuju i u ijem
se drutvu mi ugodno osjeamo.
Komentar:
Ali, ti elementi, ti lanovi nae porodice, su kasnije doli
u nae drutvo. A naa stara akreba, nai roaci od praiskoBEHAR116

23

DERSOVI MESNEVIJE

na, to su ona poznata etiri elementa, od kojih je sastavljeno nae tijelo: voda, zemlja, zrak i vatra.
Napomena:
Prema starinskom poimanju i uenju, od ta etiri elementa izgraeno je nae tijelo. Ta etiri elementa zovu se
arapski: Anasiri-erbea. Sa ovim terminom, esto se susreemo kod orijentalnih klasika.
Pa kae dalje Hazreti Mevlana za ta etiri elementa:
15. bejt:
Godinama i godinama, ovo nae tijelo,
druilo se i bilo blisko sa ta etiri elementa!
Komentar:
Prema tome, stari, iskonski roaci naeg tijela, su ti elementi, od kojih je ono sastavljeno.
Sada dolaze malo tei, misaoni bejtovi, u kojima se ogleda filozofija misticizma.
To je rasprava o dui. Razmatranje njene sutine. A to je
esta tema u Mesneviji.
16. bejt:
Dua ovjeija /ruh/, sadri
u sebi dva vana faktora: nefs i akl.
Nefs je ivot, akl pamet.
Komentar:
ivot i pamet, to su dva osnovna elementa, koji sainjavaju duu. To su darovi, koje dua, svojim dolaskom, unosi
u nae tijelo.
U toku ivota, tj. u toku boravka due u ovom naem
tijelu, razvijaju se u nama i druge sposobnosti, kao to je
dar govora, osjeaj, bistrina, memorija itd. Sve su to elementi vezani za duu.
Ali dua, boravei u tijelu, udalji se od svoga izvora, pa
zaboravi na svoje porijeklo i svoj zaviaj. Zaboravi na svijet
dua, iz kojeg je potekla, i u koji se opet mora vratiti.
Da to malo bolje objasnimo. Znamo, da je u toku ovozemnog ivota, dua prisiljena, da boravi u ovom naem tijelu.
To je njeno zatoenitvo, njen zatvor. Ona je liena slobode.
Ona je stijenjena u naem grudnom kou, kao ptica u kafezu. Ne moe da poleti, jer joj ne daju reetke!
Za to vrijeme, tj. za vrijeme boravka u naem tijelu,
dua je okruena sa novim elementima, od kojih se sastoji
nae tijelo. To su ova ve pomenuta etiri elementa.
Premda ti elementi nisu njoj srodni, ipak se ona, tokom
vremena, obikne u toj novoj sredini, pa zaboravi na svoj
zaviaj na svijet dua i na one svoje prave roake, tj. na
svoje srodne elemente. Kratko reeno: zanese je Dunjaluk,
pa zaboravi na Ahiret!
Zato kae hz. Mevlana u drugom polustihu ovog bejta:
Dua, ponekad zaboravi na izvor,
iz kojeg je potekla, na zaviaj,
u koji joj se valja opet vratiti!
Ovih nekoliko rijei o dui, bilo je potrebno iznijeti, da

24

BEHAR116

bismo razumjeli ovaj bejt, u kojem se Hazreti Mevlana


digao visoko, u sfere apstrakcije.
Poto se tako dua ponijela, i zaboravila na sutranjicu,
stie joj ukor:
17. i 18. bejt
Napomena:
Ova su dva bejta u loginoj vezi, jer sainjavaju jednu
misao, jednu reenicu, pa emo ih zajedno prevesti.
Poto je dua zanemarila svoju dunost, zaboravila na
svoj amanet da mora ostati ista i da se ne smije uprljati,
dolazi joj opomena i ukor:
Pamet i savjest, kao njeni roaci,
njeni srodni elementi, opominju duu,
pa joj kau: Ej, bi ve fa!
O ti nesigurna i nepouzdana duo!
Ti si se, izgleda obiknula u tom tijelu,
i zaboravila na svoj zaviaj i na sutranjicu!
Drugim rijeima:
O ti ovjee, u kojeg je tako malo povjerenja i pouzdanja!
/Jer, dua je sad u nama! To je nama ukor!/

DERSOVI MESNEVIJE

Ti si naao nekoliko jarania, za ovo pet-est dana!


/Tj. za ovo kratko vrijeme tvoga boravka na zemlji./
A okrenuo si glavu od starih drugova i prijatelja.
Komentar:
Ovako naa dua, s vremena na vrijeme, dobiva opomene
i upozorenja iz jednog nevidljivog svijeta, iz svijeta dua, a od
strane jednog Univerzalnog Uma, tj. Svemonog i Sveznajueg Stvoritelja, koji je opominje, preko nae pameti i savjesti, da se probudi iz gafleta, da ostavi lane prijatelje, a da se
vrati svojim starim, pravim dostovima, koji joj dobro ele.
Pouka:
Eto, upravo je takav ovaj dananji, dunjaluki ovjek,
koji ivi u gafletu, u vrtlogu savremenog ivota, u obmanama i iluzijama, zaboravljajui na sutranjicu i na teku
odgovornost koja ga eka.
ovjek, kao da je podjetinjio tako se ponaa!
On zatvara oi pred stvarnou i nastoji da prigui glas
razuma i savjesti.
Stanje dananjeg ovjeka, lii zaista na stanje jednog
djeteta!
ta radi dijete? Dijete voli da se igra, da provodi vrijeme

u zabavi i igri u carstvu snova.


I odrasli ljudi, danas, provode vrijeme u besposlici, u
gafletu, obmanjujui sami sebe.
Odrasli ljudi, ustvari su, velika djeca!
Da bi nam prikazao stanje tih ljudi, Hazreti Mevlana
iznosi jedan slikovit primjer:
19. bejt:
Premda se djeca, za vrijeme igre,
ugodno osjeaju i uivaju u igri,
tako da je ne bi nikad ostavili,
ipak, kad se primakne mrak,
povlae se sa igralita i
odlaze kui na konak.
20. bejt:
Jedno malo dijete, skinulo se,
i ostavilo odjeu u kraj, pa se predalo igri.
Ali iznenada, i neopaeno, privue se jedan kradljivac,
pa zgrabi cipele i kaput, i odnese ih! /Osta dijete bez
odjee./
21. bejt:
Dijete se toliko zanijelo u igri,
da je zaboravilo na svoje odijelo!
Kad tamo, nema ni kape ni koulje! /Doao kradljivac,
pa odnio!/
22. bejt:
No se primakla, igri doao kraj,
a dijete plae: nema ta obui!
Ne smije da ide kui,
jer e ga babo koriti i istui!
Pouka:
I ovaj Dunjaluk je, kao jedna poljana, kao jedno igralite. A ljudi, zagrijani dunjalukim poslovima, lie na djecu,
zanesenu igrom.
Igri se primie kraj, a ljudi provode vrijeme u gafletu!
Valja ii na konak, /tj. lei u kabur/, a nema odjee, takvaluka, nema dobrih djela!
Doao lopov, pa nam ukrao odijelo i cipele, i mi ostali i
goli i bosi!
Doao ejtan, pa nas odvukao na krivi put, i mi ostavili
ibadete: namaz, post, zekjat, sadaku.
Kako da izdrimo hladnu no, bez tople odjee?
Zato smo se toliko zaboravili, pa dozvolili lopovu, da
nam se primakne i da nas pokrade?
Na sve ovo, opominje nas Hazreti Mevlana, pa kae u
slijedeem bejtu:
23. bejt:
O ti ovjee, koji si zanesen Dunjalukom,
a zaboravio si na Ahiret!
Zar nisi uo i sluao kuranski ajet:
Ovaj dunjaluki ivot je kao igra i zabava!

BEHAR116

25

DERSOVI MESNEVIJE

Ti si dozvolio, da ti vjetar odnese tvoju odjeu,


i sad si ostao bez pomoi i zatite; stoji iznenaen,
izgubljen i uplaen pred sutranjicom koja te eka.
Komentar:
Smisao bejta je jasan. Kao da nam Hazreti Mevlana kae:
O ovjee! Imaj na umu, da je ovaj ivot kratak i da e tako
brzo proi, kao to djeci prolazi vrijeme u igri. A ti si se, jadnie, zanio tim ivotom i ovom dunjalukom igrom, pa si
zaboravio na svoje odijelo. Tj. zaboravio si na takvaluk, ostavio si namaz i ostale ibadete, pa sada nema zatite!
No se primakla, valja lei u kabur, a ti nema dobrih djela!
I sada, uplaen i izgubljen, stoji pred tom neminovnom
sutranjicom. Kuda sad?
Da bi nam ukazao na izlaz iz te teke situacije, Hazreti
Mevlana daje nam slijedei savjet:
24. bejt:
Prije nego to padne no, ti potrai sebi odijelo!
Nemoj gubiti vrijeme u besposlenim razgovorima!
25. bejt:
/Vraa se opet Hazreti Mevlana na dijalog izmeu lovca
i ptice./
Kae lovac ptici:
Ja sam izabrao sebi mjesto
boravka u ovoj pustinji i u ovoj samoi.
Ja sam vidio i uvjerio sam se,
da me svijet potkrada i raznosi moju odjeu.
/Tj. upropasti mi moje slobodno vrijeme, svojim besposlenim razgovorima./
Smisao bejta:
O vi mumini, koji ivite u pustinji ovoga svijeta! Pazite
da vam lopovi ne pokradu va imetak! Tj. pazite, da vas ovi
dunjaluki ljudi ne odvedu na krivi put, pa da izgubite svoj
kapital - svoj iman!
Pa nam onda Hazreti Mevlana iznosi, kolike tete i
gubitke trpimo, lutajui za dunjalukom i za ovim obezglavljenim svijetom:
26. bejt:
Pola ivota proe nam u lutanju
za praznim eljama, u drutvu lanih prijatelja!
Pola ivota proe nam, trpei bolove i podnosei udarce,
koji nam dolaze od naih neprijatelja!
27. bejt:
Ovi lani prijatelji, koji nas okruuju,
upropastie nas i raznesoe nau odjeu:
Jedan nam odnese dubbe, drugi ullah!
A mi, zaneseni dunjalukom igrom,
ba kao mala djeca, i ne znamo da smo pokradeni,
da smo ostali bez odjee! /Toliko nas je gaflet poklopio!/

26

BEHAR116

28. bejt:
I gle, najedanput,
primie se posljednja no naeg ivota!
Edel je tu! Smrt eka pred vratima! /Vidi li ti to, ovjee?/
Drugi polustih je na arapskom jeziku. Iz toga vidmo,
kako Hazreti Mevlana perfektno vlada arapskim, kao i svojim maternjim, perzijskim jezikom.
Ostavi tu igru, koja te je upropastila!
Ne vraaj se vie u to kolo!
29. bejt:
Pazi! /Pamet u glavu! Trgni se!/
Jo ti preostaje jedna jedina ansa, a to je tevba!
/tj. iskreno pokajanje, povratak u krilo vjere./
Uzjai na tog ata,
i stigni onog lopova,
koji ti je ukrao odijelo!
Otmi od tog hrsuza svoje odijelo,
i ne ostavljaj vie toga ata /tj. tevbe/.
30. bejt:
At tevbe, to je jedan udan at!
On e te, za tren oka, iznijeti
iz ovih nizina u nebeske visine!
Komentar:
Ovdje je rije o iskrenoj tevbi, a to znai: Proi se svih
grijeha, i odluno prihvatiti za din! I ne obazirati se vie na
krivi put, kojim je ovjek dotle iao! Iskrena tevba to je
najodluniji korak u pravcu dobra, to je prekretnica u ivotu ovjeka.
To je posljednja ansa za spas due!
31. bejt:
Ali toga ata, koji te je spasio
iz dunjalukih nizina i podigao
u visine tog ata dobro pazi!
uvaj ga od onog lopova,
koji ti je ukrao odijelo!
32. bejt:
Budi na oprezu i pazi, da ti onaj
koji ti je ukrao odijelo, ne ukrade i tog ata!
Pazi dobro toga ata, i stalno bdij nad njim!
Jer, ako ti onaj lopov,
ukrade i tog ata, onda si propao!
Onda nema vie nade ni spasa!
Drugim rijeima: Ne naputaj tevbu, ne vraaj se vie na
krivi put!
IN-NE NE-MES TU NE-REM-LES TU-NE-HAB
n
VAH-JI-HAK-VALLA-HU-A-LEM BIS-SA-VAB

DERSOVI MESNEVIJE

Mevlana
Delaluddin Rumi

MESNEVIJA
III
Svezak
prevod

Izdaje: Katedra za Mesneviju


Hadi Mujaga Merhemi
Prevodilac:
Hadi hafiz Halid Hadimuli
Tuma:
Hadi Fejzullah Hadibajri
Tira: 50 komada
Sarajevo, 1981.
BEHAR116

27

DERSOVI MESNEVIJE

Hadi Fejzullah ef. Hadibajri:


I
DERS*
Uvodna rije
Emanet kazivanja Mesnevije u
Sarajevu, ostavio nam je rahmetli
Hadi Mujaga Merhemi, koji je preselio na ahiret 23. marta 1959. godine.
Mene je zaduio tim emanetom, pa se
evo do danas taj njegov emanet uva i
odrava. Ja do ovog emaneta mnogo
drim, a pogotovo kada je u pitanju
jedan tako rijedak i dobar ovjek kakav
je bio na rahmetli Hadi Mujaga1
Takoer, elim da ovaj emanet prenesem na nekog mlaeg. Za to sam izabrao kao najpogodniju linost naeg
hadi hafiz Halid efendiju Hadimulia, koji je odlian poznavalac perzijskog
jezika, vrstan hatib i maksimalno
dobar ovjek.
Ja sam ovaj emanet pokuavao prenijeti na hafiz Halid ef. Hadimulia jo
kad smo htjeli zapoeti sa kazivanjem
drugog sveska Mesnevije u damiji
Jedileri (koncem 1973. godine), ali to je
dolo sada da se ostvaruje.
Nezgodno je nekoga u lice hvaliti,
ali ne treba niiju dobrotu ni zanemariti! Kad se hafiz Halid ef. primi ovog
posla, ja bih se onda naao izmeu dva
rijetko dobra ovjeka: selefa Hadi
Mujage Merhemia, i halefa Hadi
hafiz Halid efendije Hadimulia. Sa
hafiz Halidom razgovarao sam i ovako
smo se sporazumjeli: da e se on prihvatiti prevoenja pismenog dijela, a da
u taj isti materijal prenositi na dersovima Mesnevije u tekiji, uz dodatak
tesavvufskog komentara iz tog dersa.
Pismeno prevoenje Mesnevije za nas je
vrlo vano, da ponovim tri puta: vrlo
vano! Ja u se pobrinuti da svoj dio
obavim to bolje, iako sam poostario a i
*

28

zdravlje me sada slabije slui. to se


tie pomagala oko ovog prevoenja,
hafiz Halid ef. ima prevod Mesnevije na
engleskom jeziku, ali mu treba nabaviti prijevode na francuskom i njemakom jeziku. O tome e se pobrinuti
Katedra za Mesneviju. Lino se zaduuju hadi Ismet iga za njemaki i
hadi Muhamed Imamovi za francuski prevod.
Nakon to hafiz Halid ef. pregleda
materijal minulog dersa, uredi ga i popravi, u duhu knjievnog jezika, davat e
taj materijal meni na pregled i sravnivanje, a ja u onda taj ders predati hadi Abdullah efendiji na pisanje i prekucavanje (kao to smo to i do sada radili).
Taj bi materijal onda bio gotov za umnoavanje, o emu bismo se kasnije dogovorili. To bi bilo o Mesneviji.
Poto sam dosta angaovan u Ferhadiji damiji i Sinanovoj tekiji oko dersova, za koje smatram da su nuni, zato
emo dersove iz Mesnevije odravati
jednom u petnaest dana. Istu no e biti
obavljen zikir po mevlevijskom usulu.
Tako smo i ranije radili dok smo odra-

Ovaj ders odran je u petak 13. marta 1981. godine, a 17.


dumadel-ula 1401. po Hidri u nakibendijskoj tekiji Halilbaia 18, poznatoj pod imenom Nadmlini, iza jacije namaza.
Na poetku dersa ejh Fejzullah efendija Hadibajri je
dodao da e on dati krai uvod, zatim e H. hafiz Halid ef.
Hadimuli prevesti d i b a d u (uvod u III svezak Mesnevije ) a na kraju e hadi Abdullah ef. Foak voditi mevlevijsku mukabelu.
Sejarat Mesnevija, njeno itanje i tumaenje u Sarajevu,
dio je magistarskog rada Dr. Ivana Hojania iz Frajburga, koji

BEHAR116

vali dersove po damijama: u Jedilerima, Ferhadiji i na Mlinima. Ja sam


vodio naizmjenino: mevlevijski, kadirijski pa onda nakibendijski zikir, s
tim to mi je kadirijski tarikat ostao
prvenstven jer mi je bio prvi.
U decembru ove godine na hadi
Abdullah ef. Foak otiao je u Stanbol i
u Konju. Tamo se sreo sa zvaninim
predstavnicima mevlevijskog reda i od
njih dobio dozvolu za vrenja mevlevijskog zikra i za irenje mevlevijskog
tarikata i to od izvora, tj. od elebije.
Mi smo o tome ovdje govorili dvije noi.
Prvu no nam je on opirno opisao taj
dogaaj, a drugu no mu je Tarikatski
centar priznao tu slubu. Ja sam govorio o nainu zaduenja novog mevlevijskog vekila.
***
Sultan Mehmed Fatih doao je u
Bosnu 1463. godine, a prije njega na
godinu dana doao je mevlevizam u
Sarajevu. Tada je sagraena musafirhana sa mevlevijskom zavijom (tekijom)
na Bentbai, od tada pa sve do danas, u
Bosni postoji i djeluje mevlevijski tarikat uz manje pauze. Zato se uzdam u
obnavljanje i jaanje ovog tarikata od
strane novog vekila h. Abdulah ef. i u
njegove veze sa Konjom.
Ova tekija najprea je da preuzme
na sebe kao pravni nasljednik i ulogu
nestalih nakibendijskih tekija u Sarajevu, a isto tako i ulogu mevlevijske
tekije na Bentbai, jer je u neposrednoj
blizini (mahali), a tu je i novi vekil mevlevijskog tarikata. O mevlevizmu se
vie interesuju ljudi na vani nego mi
ovdje. Tako je na Umbert iz Italije do
sada nauio perzijski toliko da mi je
napisao pismo na perzijskom jeziku, a
Mehmed ef. Mujezinoviu je napisao
pismo na naem jeziku. Godine 1930.
ukinuto je kod nas tevdihi dihat

je preveo sa njemakog Resi Idris, profesor Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu, a umnoio Tarikatski centar Katedra za Mesneviju u Sarajevu 1978. god.
Ovaj rad sadri sva obavjetenja o radu oko Mesnevije do ove
godine, a mi emo od sada podnijeti novi izvjetaj o programu
predavanja Mesnevije. Eto, za nau Mesneviju se zna i van
naih granica, i to ne samo u Turskoj nego i na Zapadu. Drugi
svezak Mesnevije je zavren, (tj. njegovo kazivanje i prevoenje), 3. maja 1980. godine i sada je na korekturama, a prvi
svezak eka tampanje od 1973. godine.

DERSOVI MESNEVIJE

nizam nama po kojoj je sluba u tekiji ila s oca na sina, a uz to i novana


nagrada, to je prestalo. Ali, evo da se
sluba opet obnavlja, ali nije nasljedna.
Kad sam 1965. godine iao u Tursku, naao sam u Konji Gorpinarliju. On
mi je dao izun dozvolu za kazivanje
Mesnevije. Godine 1969., naao sam u
Konji ejha h. Husejn ef. Holata, kojeg je
i h. Abdulah ef. sada upoznao. On me je
uputio na ejha u Medinu, gdje sam
dobio izun za mevlevijski zikir.
Nova su vremena i doao je novi
vekil, ali s tim ne prestaje vanost
izuna zateenih starih vekila kao to su
Fikri efendija sin ejh Ruhi ef. i Kadi
Mufid ef. koji su vezani za Haki ef.
ejha mevlevijskog tarikata iz Skoplja,
dok je novi vekil uspostavio izvornu
vezu sa Konjom.
Duni smo potovati nae pretke i
potovati svoje starije, a mladim pokoljenjima davati vanost. Poto je h. Abdulah efendija primio ovaj emanet od Demaluddin elebije, koji je potomak
Hazreti Mevlanin, a donio je i dokumente koji je na sudski prevodilac opravosnaio, to je on danas i legitimni vekil.
On e nam odravati mevlevijski
zikir i to sjedei za sada bez sema a,
dok se demat ne osposobi ili od nekoga
ne podui. Znamo da se u ovoj tekiji
poodavno ui mukabela, tj. ui se
Kuran a.. gledajui, i to emo uenje
od sada malo drugaije urediti. Naime,
podijelit emo se na: uae, sluaoce,
pratioce uenja u Kuranu.
Iz pratioca i sluaoca postepeno,
kada se ko osposobi, prevoditi ga u
uae, tako da neemo svi uiti nego
samo oni koji znaju i mogu uiti.
***
Sada e nam hafiz hadi Halid efendija prouiti dibadu uvod u trei
dild Mesnevije. Taj uvod je vrlo teak,
a na arapskom je jeziku. Kad nam je H.
Mujaga poeo Mesneviju, uvod s arapskog je prevodio rahmetli hadi efendija Handi. Ja nemam ta ovu dibadu
posebno komentarisati i dopunjavati.
Nju je hfz. Halid ef. tako lijepo preveo i
obradio da je svaki komentar suvian.
Sad emo njega sluati, a za 15 dana
mi emo se inallah ponovo vidjeti. n

Hadi hafiz Halid ef. Hadimuli:

PRISTUP
EUZU BILLAHI MINE-EJTANIR-RADIM
BISMILLAHIRRAHMANIRRAHIM
El-hamdu-lillahi rabbil - alemin,
Er-rahmanir-rahim,
Maliki jev-middin.
Ijjake nabudu ve ijjake nestein.
Ihdines-siratal mustekim,
Siratallezine enamte alejhim,
gajril-magdubi alejhim
ve led-dalin.
Amin!
Es-selamu alejkum,
ve rahmetullahi,
ve berekatuhu!
Evo, sastali smo se ovdje, u ovoj
tekiji, u drutvu naeg alima i Mesnevi-hana, hadi Fejzullah-efendije, koji
ve preko dvadeset godina svojom
dobrotom i susretljivou da bi uinio hizmet dini-Islamu dri, kao
emanet, katedru Mesnevije u naem
lijepom eher Sarajevu.
Bilo je predvieno, da se ovaj ders,
prvi uvodni ders, odri u uem krugu,
u kui hadi Fejzullah-efendije, iz
potovanja prema njemu i iz zahvalnosti na njegovom trudu i zaslugama
za odravanje ove katedre. Da ga
Allah d.. poivi dugo godina, te da se
i dalje koristimo njegovim znanjem i
nasihatom, a naroito njegovim vanrednim poznavanjem perzijskog jezika
i perzijskih klasika.
Ali, eto, preovladalo je miljenje
sluaa da, ovdje u ovoj tekiji, odrimo
i taj uvodni ders, i tako otvorimo vrata
kazivanju treeg sveska Mesnevije

sveska kojeg komentatori nazivaju


malim srcem Mesnevije.
Da se uzgred podsjetimo i na jedan
dogaaj od prije 35 godina. Nekako
odmah poslije rata, u proljee 1946.
godine, da ne bi kod nas zamrla ova
lijepa perzijska knjievnost, zapoeo
nam je prof. dr. akir Sikiri kazivati
popularno didaktiko djelo Pendnamu od ejha Feriduddina Atara.
Taj prvi ders, odran u kui naeg
hadi Fejzullah-efendije. Tom prilikom, uvodei nas u ovo malo, ali klasino djelo, Pend-namu, dr. akir nam
je progovorio nekoliko rijei o vanosti
nauke, traenja i sticanja znanja.
Izrekao je tada ove znaajne rijei:
Svako uivanje, u ovom naem
zemaljskom ivotu, povlai za sobom
bol, jedino uivanje bez bola, to je
nauka!.
I mi danas, prelazei na trei svezak Mesnevije, predajemo se tome
uivanju, da bismo, bar za koji trenutak zaboravili na brige, probleme i
tegobe, koje podnosimo u svakodnevnom ivotu, borei se za svoju egziBEHAR116

29

DERSOVI MESNEVIJE

stenciju i za jedan poten i ist islamski ivot.


Ovi sastanci, nas, ljubitelja Mesnevije nadamo se pribliit e nas jedne drugima, ojaati nae veze i doprinijeti da
lake zajedniki podnesemo brige, nevolje i udarce, koji nas
prate, a istodobno e unijeti atmosferu razumijevanja,
susretljivosti i saradnje meu nama. Ovo e biti nai razgovori, razgala i hrana naoj dui, koja ivi kao zatoenik u
ovom naem tijelu i trai svoju hranu. Mi joj esto puta, tu
hranu uskraujemo i ona trpi.
Kazivanje Mesnevije traje i po vie godina. Jer, nije
mogue jedno tako ogromno djelo, od preko 25.000 stihova,
kazati za kratko vrijeme!
To su mudrosti u kojima treba i uivati! Zato ne treba
uriti, da se to prije zavri.
Prva dva sveska Mesnevije hadi Fejzullah-efendija je
ve preao i protumaio, pa su njegova izlaganja sauvana i
prekucana u nekoliko primjeraka, tako da se oni najvjerniji
sluai mogu posluiti i podsjetiti na pojedina poglavlja koja
su uli. Lijepa je to i korisna praksa, da se pie ono to se
kazuje, da bi ostalo nekog traga. Neka se i drugi mogu posluiti onim to nisu imali priliku da uju.
Zapoinjui trei svezak Mesnevije, mi emo danas uti
samo uvod u taj svezak. To e biti na prvi as. To je jedna
cjelina i ona e predstavljati prvi ders. Svaki svezak Mesnevije a njih je est ima svoj poasni uvod, koji se zove
Dibada. To je kao jedno poglavlje sr svih poglavlja, koja
su sadrana u dotinom svesku. Te su dibade na arapskom
i perzijskom jeziku.
Hazreti Mevlana je odlino vladao sa nekoliko jezika,
posebno sa perzijskim i arapskim. Te su dibade vrlo teke
za prevoenje, jer su uzori stila ta dva klasina jezika, naroito arapskog. Teko ih je prevoditi zbog oskudice i siromatva naeg jezika, koji nema odgovarajuih izraza da bi se
mogle prenijeti one visoke misli i vjerno predstaviti naem
ovjeku. Ipak, pokuat emo da prenesemo te misli do
naeg uha, makar i sa onim naim skromnim znanjem
arapskog i perzijskog jezika, i sa onim oskudnim fondom
rijei, kojima na jezik raspolae.
U Dibadi treeg sveska, govori se o nauci, znanju i
mudrosti. Po obiaju hazreti Mevlana najprije citira ajet iz
Kurana, pa onda, u duhu toga ajeta, daje nam vazu-nasihat.
Dibada treeg sveska kree se u okviru ajeta iz sure
El-Bekare:
(Esteizu Billah) - JUTIL HIKMETE MEN JEA VE
MEN JUTELHIKMETE, FE KAD UTIJE HAJREN
KESIRA VE MA JEZZEKERU ILLA ULULELBAB (Sadekallahul azim).
to znai: Allah d.. daje znanje i mudrost onome kome
On hoe. A onaj kome je znanje dato, darovan je neizmjernim, nepromjenjivim blagom!
Shvatiti ove velike i duboke mudrosti, pa pouku uzeti
mogu samo oni koji su razumom obdareni.
(Bekare, 269)

30

BEHAR116

Kao to rekosmo, u duhu ovog ajeta, kree se izlaganje


ove Dibade ovog poasnog uvoda u trei svezak Mesnevije koje je, ustvari, jedan lijep vazu-nasihat. Tekst ove Dibade zapoinje ovako:

DIBADEI MUDELLEDI SALIS EZ


MUDELEDATI MESNEVI
DIBADA
Poasni uvod u trei svezak Mesnevije
BISMILLAHIR-RAHMAN-NIRAHIM
El-hikemu
dunudullahi fil erdi
Mudrosti su
Allahove vojske na zemlji.
Jukavvi biha ervahel
muridin
Preko njih,
Allah d.. daje snagu
i ojaava due murida
(uenika i slualaca).
Ve junezzihu ilmehum
an aibetil-dehli
Pomou njih, pomou mudrih rijei
i iskrenih savjeta Allah d..
ono znanje, koje su uenici stekli,
isti od starog, ustajalog i
okorjelog dehaleta (neznanja).
Ve adlehum an
aibetiz-zulmi
isti njihovu pravednost
od uroenog zuluma nasilja i
nepravde.
Ve Hilmehum
an aibetis-sefehi
isti njihovu blagost, uljudnost
i lijepu narav od otrcanih gluposti
i fraza.
Ve jukarribu ilejhim ma
beude anhum min fehmil
ahireti
Pomou tih mudrosti, Allah d..
pribliava ljudima ono to im
je odmaklo, pobjeglo i daleko od njih otilo.
(Ono od ega su se oni, u svom gafletu i nemarnosti udaljili,
a to je: shvatanje ahireta, razmiljanje o

DERSOVI MESNEVIJE

ahiretu o buduem, vjenom ivotu.)


Ve jujessiru lehum ma
esure alejhim minettaati vel idtihadi
Pomou mudrih rijei i savjeta,
Allah d.. olakava ljudima trud
oko privikavanja na ta-at (na disciplinu, na pokornost i
privrenost Islamu), i na idtihad (stalnu borbu i rad na
putu nauke istraivanja i otkrivanja istina/).
Vehije min bejjinatil
enbijai ve delailihim
Te mudrosti su sluile i pejgamberima
u njihovoj misiji, kao jasni
dokazi istinitosti njihovog poslanstva
da bi ubijedili one, koji sumnjaju, ili ne vjeruju.
Tuhbiru an esrarillahi
teala, ve sultanihi,
el mahsusi bil arifine
Te mudrosti otkrivaju nam Allahove
tajne, Njegovu mo i Njegovu neogranienu vlast
tajne, koje su ve otkrivene i poznate arifima (upuenima),
tj. onima, koji su doli do spoznaje o veliini Stvoritelja.
Ve idaretihil felekin
nuranijji, er rahmanijji,
ed durrijji
Otkrivaju nam tajne kretanja nebeskog
svoda, osvjetljenog Allahovim nurom,
milou i bisernim svjetiljkama (zvijezdama).
El Hakimi alel felekid
duhanijji el kurevijji
Otkrivaju nam tajne Mudrog Stvoritelja,
koji suvereno vlada nad
svijetom magline i nebeskih tijela
koji su u obliku kugle (lopte).
Kema ennel akle hakimun
ales suverit turabijje
Allah d.. suvereno vlada nad tim svjetovima,
vidljivim i nevidljivim,
kao to pamet vlada i upravlja
nad naim tijelima od zemlje i praha.
Ve havassiha,
ez zahireti vel batineh
I nad naim osjetilima,
(vanjskim) vidljivim i (unutarnjim) nevidljivim.
Fe devranu zalikel

felekir ruhanijji, hakimun


alel felekid duhanijji
Kretanje ovog duhovnog svijeta,
usmjerava, djeluje i upravlja nad
kretanjem ovog vidljivog, materijalnog svijeta.
Ve uhubiz zahireti
Nad ovim plamenovima i krijesovima,
koji ponekad bljesnu preko neba.
Ves surudil munireti
Nad ovim sjajnim svjetiljkama (tj. blistavim zvijezdama).
Ver rijahil munieti
Nad vjetrovima, koji, u odreenim
razmacima, nestaju i vrijeme mijenjaju.
Vel eradid duhijje
Nad ovim zemaljskim prostranstvima,
koji se pruaju u nedogled.
Vel mijahil mutaredeh
I nad vodama (potocima i rijekama),
koji stalno teku.
NefeAllahu biha ibadehu
Da Allah d.. dadne i omogui,
da se ljudi koriste tim darovima i nimetima.
Ve zadehum fehmen
Te da im dadne vie razuma i pameti
(pa da razmiljaju o tim nimetima i da Mu budu zahvalni na tim darovima).
Ve innema jefhemu kullu kari in ala kadri nuhjetihi
Svaki italac Mesnevije (i svaki slualac ovih dersova),
shvatie i razumjeti iz ovih knjiga onoliko,
koliki je domet njegove pameti
(koliko to moe njegov razum primiti).
Ve jensikun nasiku ala
kadri kuvvetidtihadihi
Svaki poboan, pametan i promiljen ovjek
(ovjek koji misli na posljedice, kad neto radi),
svaki takav ovjek razumjee i
shvatiti iz Mesnevije i dobiti ono to trai
prema snazi svoga idtihada
(tj. prema vrijednosti uloenog truda i nastojanja, da to
bolje razumije ono to proita ili uje).
Ve juftil mufti
meblega rejihi
Muftija daje fetve (erijatsko-pravna rjeenja)
u okviru svoga znanja, miljenja i shvatanja.
BEHAR116

31

DERSOVI MESNEVIJE

Ve jetesaddekul mutesaddiku
bi kadri kudretihi
Ko hoe sadaku da podijeli, on e
dati siromahu onoliko, koliko
je u mogunosti dati i podijeliti.
.
Ve jedudul bazilu
bi kadri mevdudihi
Ko je dareljiv i otvorene ruke,
on e dati i podijeliti (u dobrotvorne svrhe),
onoliko, koliko ima imetka na raspolaganju
(koliko se je u tome asu, kod njega zateklo, ne moe vie
dati. Moda bi on elio i vie dati, jer uiva u dijeljenju imetka, unosei radost u srca onih, kojima je potrebna pomo.
Posebno je zadovoljstvo drugoga obradovati).
Ve jaktenil - medudu
alejhima arefe min fadlihi
A onaj kome se daje, (ko prima sadaku ili pomo),
zadovoljit e se onim to je dobio.
(Smatrajui to dobrotom i plemenitou onoga ko mu tu
pomo prua. Moda tome nevoljniku i vie treba, ali svaka
pomo, dobro mu doe, kao ublaenje njegove nevolje).
Ve la kin muftekidul mai
fil mefezeti, la jaksuru
bihi an talebihi marifetuhu
ma fil bihari
Onaj, kome je na putu kroz pustinju ponestalo vode,
nee odustati od traenja vode!
To jeste i dalje e je neprestano traiti,
sve dok je ne nae, jer mu je to problem ivota!
On zna da se u velikim rijekama i jezerima
nalaze velike koliine vode, ali treba do njih doi!
Zato nikada nee napustiti toga abuhajata,
vode koja ovjeku produava ivot i daje mu nove snage.
(Ovo je aluzija na duu koja oskudijeva u svojoj hrani, i
koju smo mi liili njenog napitka).
Ve jediddu fi talebi
mai hazihil hajati
Potrudit e se da potrai i nae vodu,
koja mu je potrebna za ovaj ivot.
Kable en jekta ahul meau
bil itigali anhu
Potrait e izvor vode, prije nego
to ga zaokupe brige oko egzistencije,
oko odravanja ivota tijela!
(Onda, kada ga brige zaokupe, nee imati vremena za
ivot due, da njoj pribavi njenu hranu).
Ve juavvikahu

32

BEHAR116

el illetu vel hadetu


Potrait e izvor vode.
(Prije nego to ga u tome sprijee druge, tee brige; slabost, nevolje i potrebe, siromatvo, oskudica! I razni drugi
ivotni problemi, koji se u tekim vremenima srue na ovjeka pa ga pritiu kao mora).
Ve tehlul aredu bejnehu
ve bejne ma jeteserreu ilejhi
Navalit e, iznenada, razne prepreke
i potekoe, i sruiti se na ovjeka!
(Onda, on pod njihovim teretom, nee imati ni vremena
ni volje, da razmilja o potrebama due).
Ve len judrikel ilme
musiru heven
Nee doi do potrebnog znanja i
obrazovanja onaj, ko se povodi za
praznim eljama i strastima;
Ve la rakinun ila deatin
niti onaj ko se predaje ljenarenju,
besposliarenju i tjelesnim uivanjima;
Ve la munsarifun an talebihi
niti onaj, ko odustane od traenja nauke!
(Ko se lahko umori, zastane na pola puta, pa se vrati
unazad).
Ve la haifun ala nefsihi
Niti onaj koji se boji potekoa
na putu traenja nauke.
(Nee da uloi truda, nego se nada, da e mu nauka doi
nekako s lahke strane. A nema znanja bez truda, rtava i
odricanja).
Ve la methemmun
li meietihi
Niti je do nauke onome, koga su
pritisle brige oko egzistencije,
oko odravanja golog ivota!
(Jer, to je najpree: ivotna sigurnost, zalogaj hljeba, pa
onda nauka).
Illa en jeteavveze billahi
Jedino e ovjek moi rijeiti te
probleme i olakati sebi put do nauke,
ako se obrati Allahu d..
i zatrai njegovu zatitu i pomo.
Ve jusiru dinehu
ala dun jahu
Ako pretpostavi din dunjaluku
(Tj. ako bude smatrao i sebi stavio u zadatak da mu

DERSOVI MESNEVIJE

vjera, dini Islam, bude prea i vanija od ovosvjetskih uitaka, pa i briga i potekoa).
Ve jehuze min kenzilhikmeti el-emvalel-azimete
Treba da uzme, da zacrpi, iz riznice mudrosti,
ona ogromna, nesluena bogatstva.
El-leti la tuksedu
Bogatstva kojih nee nestati,
(Jer su to Allahove riznice, a one su neiscrpne).
Ve la turesu mirasel-emvali
bogatstva, koja se ne nasljeuju
kao ovaj miraz, koji mi dobijemo,
kao ova materijalna dobra,
koja ostaju drugima u nasljedstvo.
Vel-envarel-delilete
Iz tih riznica mudrosti,
ovjek moe koristiti ona velianstvena svjetla.
Vel devahirel-kerimete
Onaj blistavi devahir
(ono plemenito drago kamenje).
Ved-dijaas-semenijete
Ona skupocijena dobra
(one koristonosne posjede i neprocjenjiva imanja, na kojima ovjek uiva, okruen mnogobrojnim Allahovim nimetima).
akiren li fadlihi
Zahvaljujui Allahu d.. na
Njegovoj bezgraninoj dobroti,
plemenitosti i velikodunosti.
Muazzimen li kadrihi
Veliajui Njegovu snagu i mo,
(na koju mu ukazuje Njegovo savreno ureenje svijeta).
Mudellilen li hatarihi
Istiui znaaj zikra sjeanja
na Allaha d.. spominjanja i
uzdizanja Njegovog imena.
Ve jesteize billahi
min hasasetil-huzuzi
Pritom, razmiljajui o veliini,
dobroti i plemenitosti Svemonog Stvoritelja,
(ovjeku e bez sumnje, zadrhtati srce od strahopotovanja i uzbuenja. Treba iskorisiti taj trenutak, da se ovjek
obrati Allahu d.. pa da Ga zamoli, da njega ovjeka, siunog roba On uzme u Svoju zatitu. Tu ovjek treba da

otvori svoje srce i da prizna, pred Svemoguim Stvoriteljem,


svoju malenkost, svoju siunost i svoj sitni, neznatni udio u
postojanju i kretanju ovog materijalnog i duhovnog svijeta,
kojim upravlja Allah d..).
Ve min dehlin
Tu ovjek treba da prizna svoj
dehalet, svoje neznanje, svoje
nepoznavanje stvari, svoju grubost,
neodgojenost i drskost u
pojedinim momentima.
Jesteksirul kalile
mimma jera fi nefsihi
Kada ovjek pod utjecajem ejtana i svoga kibura
oholosti i umiljenosti drsko podie glavu,
pa za ono malo ibadeta i dobrih djela
koja je uinio kae da je on od sebe
mnogo dao i da je druge zaduio.
Ve jestekillul kesirel
azime min gajrihi
U svojoj umiljenosti, da je on neto,
a drugi nisu nita ovjek ide i dalje,
pa podcjenjuje i omalovaava ona dobra
i one usluge koje njemu drugi ine,
a koje on, u svojoj oholosti ne vidi i ne priznaje.
A naroito je drzak i nezahvalan na nimetima
koje uiva, a koje mu Allah d.. daje.
On zaboravlja ta dobra!
Zatvara oi pred stvarnou!
Ve judebu bi nefsihi
ma lem jezen lehul Hakku
U svojoj zanesenosti, ovjek ne
vidi sam sebe!
A to mu Allah d.. nije dozvolio.
(To je tzv. udb samodopadanje. To je jedno od pokuenih svojstava).
Ve alel alimit - talibi
en jetealleme ma lem jelem
ovjeku, koji je neto nauio,
i posjeduje neko znanje, dunost
je da se i dalje bavi naukom,
da stalno trai nova znanja,
da ui, saznaje i otkriva ono, to jo ne zna.
Ve en juallime
ma kad alime
Dunost mu je, takoer, da ono
to je nauio i otkrio prenese drugome,
mlaem od sebe(Da mu olaka put do nauke).
BEHAR116

33

DERSOVI MESNEVIJE

Ve jerfeka bi zevid dafi fiz zihni


Da blago i lijepo postupa
sa slabima i nemonima!
(Naroito sa onima koji slabije shvataju, a eljni su
nauke i znanja)
Ve la judebemin beladeti
ehlil beladeti
Neka se ovjek ne udi, i neka
ne bude iznenaen nad zaostalou
i primitivizmom pustinjskog ivlja
i seoskog stanovnitva
(koje ivi u zabaenim naseljima, daleko od grada i civilizacije).
Ve la juannife
ala kalilil fehmi
Neka ne bude strog i bezobziran prema
onima, koji su zaostali i koji slabo shvaaju.
Pa i on je bio prije takav: nita nije znao,
pa mu je Allah d.. dao znanje
uzdigao ga, u tom pogledu nad ostalima.
Treba da je zahvalan na tom daru.
Neka se podsjeti na onaj Kuranski ajet,
gdje nam Allah d.. ovako lijepo kae:
Esteizu Billah KEZALIKE KUNTUM MIN
KABLU FE MENNELLAHU ALEJKUM
I vi ste prije bili takvi (zaostali, primitivni, nita niste
znali!), pa vam je Allah d.. iz svoje dobrote i milosti, znanje
podario!.
Subhanellahi ve teala
min ekavilil mulhidin
Allah d.. je daleko i visoko od
ovih grubih rijei, uvreda i ponienja,
kojima ga pokuavaju omalovaavati,
ili zanijekati mulhidi, otpadnici od vjere!
Ve irkil murikin
Allah d.. je ist i daleko od irka murika.
(Od zamiljanja i pripisivanja Mu druga i ortaka to rade
idolopoklonici).
Ve tenkisin nakisin
Allah d.. je visoko i daleko od
nedostatka i manjkavosti, koje Mu
pokuavaju pripisati oni, koji su
u pameti manjkavi; kojima nedostaje
sposobnost da pravilno shvate veliinu
i savrenstvo Bia Svemonog Stvoritelja;
ili da barem priznaju svoju nesposobnost
u tom pogledu, pa da ute!

34

BEHAR116

Ve tebihil muebbihin
Allah d.. je ist od svega onoga,
emu Ga prispodabljaju oni,
koji pokuavaju da nau
makar neto slino Njegovom Biu.
Ve suil evhamil mutefek kirin
Allah d.. je ist i daleko od krivih misli
i pogrenih predstava koje o Njemu
pokuavaju dati mutfekirini.
(oni koji mnogo umuju, pa u tome umovanju esto granicu preu i u stranu skrenu).
Ve kejfijjatil mutevehhimin
Allah d.. je ist i daleko od
onih iluzija i vizija koje o Njemu imaju mutevehhimini.
(Nekakvi vizionari, koji misle da mogu sve dokuiti i
objasniti! Sva ta nepotrebna umovanja vode u zabludu. Jer
u Kuranu izriito stoji: LEJSE KEMISLIHI EJUN!
Nita Njemu nije slino).
Ve lehulhamdu velmeddu
ala telfikil kitabil Mesnevi
Neka je hvala Allahu d..
koji je omoguio i dao sposobnost
autoru da sastavi i da nam u stihovima
predstavi ovo velianstveno djelo Mesneviju.
El ilahijji, er rabbanijji
Koje je proeto nadahnuem Svemonog Stvoritelja.
Ve huvel muveffiku
Allah d.. upuuje ovjeka,
pravog i iskrenog vjernika, i pomae mu,
da nae pravi put, da radi dobra djela
i da postie uspjehe u svom radu.
Vel mutefeddilu
Allah d.. iz svoje dobrote i plemenitosti,
obilno dijeli ljudima Svoje darove i nimete.

Ve lekut tavlu vel mennu


On raspolae snagom i moi, On
je Svemoan! Ali, istodobno On je i
Velikoduan, Plemenit i Dareljiv.
On je izvor dobrote i milosti.
La sijjema ala ibadihil arifine
A naroito je dobar i susretljiv
prema onim svojim robovima koji su
upueni, koji su doli do spoznaje,
kojima su se proirili vidici,
kojima su otkrivene izvjesne istine i tajne.

DERSOVI MESNEVIJE

Koji Allaha d.. istinski poznaju.


Ala ragmi hizbin:
JURIDUNE EN JUTFIU NURALLAHI
BI EFVAHIHIM
Sve te darove i dobrote i milosti
Allah d.. ukazuje prema svojim
iskrenim i odanim robovima muminima,
i pored nastojanja i truda ali uzaludnog truda
one razorne grupe nepokornih i
neobuzdanih odmetnika od vjere,
koji bi htjeli da svojim brbljanjem ugase Allahovo svjetlo.
VALLAHU MUTIMMU NURIHI
VE LEV KERIHEL KAFIRUN
Uprkos tome Allah d.. e pojaati
Svoje svjetlo pa makar
to bilo mrsko nevjernicima! (Saff, 8)
Ne mogu oni Kuranu nita nauditi,
niti njegovo svjetlo zasjeniti ili ugasiti.
(Jer, Allah d.. uva na Kitab i garantuje nam, da e on
ostati sauvan u svom originalu. Ta garancija data je u
ajetu: Esteizu Billah INNA NAHNU NEZZELNEZ
ZIKRE VE INNA LEHU LEHAFIZUN Mi smo Kuran
objavili kao opomenu, i Mi emo ga uvati i nad njim bditi!
(Hidr, 9)
I ovaj vazu nasihat, ova Dibada zavrava jo jednim
ajetom:
Fe men beddelehu bade ma
semiahu, fe innema ismuhu
alellezine jubeddiluneh,
Innellahe semiun alim
Ko pokua neto u Kuranu izmijeniti,
nakon to je uo i razumio sadraj
njegovih ajeta, to je veliki grijeh,
koji pada na teret onih koji
to sebi dozvoljavaju i to rade.
(Na njih e se izliti Allahova srdba, i sigurno e ih stii
zasluena kazna).
Innellahe semiul alim
Allah d.. sve uje, vidi i zna,
ta ljudi rade, kakve su im pobude i namjere.
(Od Njega se ne moe nita sakriti. Bekare , 181).
Hasbunallahu ve nimel vekil,
Nimel mevla ve nimen nesir!
Subhane Rabbike Rabbil izzeti amma jesifun,
Ve selamun alel murselin,
Vel hamdu lillahi Rabbil alemin
EL-FATIHA!

13 - 25. 3. 1981.

Mesnevija
Trei svezak drugi dio
Uvod
Ovaj ders je odran 27. marta 1981. godine.
(21. Dumadel ula 1401.) u nakibendijskoj
tekiji Nad Mlinima, iza jacije namaza. Prisutno
oko 30 osoba. Prije dersa odran je zikr koji je
vodio h. Abdullah Foak po mevlevijskom
usulu.

Hadi Fejzullah efendija Hadibajri:

O Katedri Mesnevije
elim da istaknem da je pristanak hadi hafiz Halid
efendije Hadimulia da primi emanet prevoenja
Mesnevije znaajan datum u istoriji Katedre Mesnevije
u Sarajevu, a meni lino, to je veliko zadovoljstvo i
uspjeh. Njegova skromnost je poznata, a obziri prema
ljudima su maksimalni. Hatibska sluba u damiji, najasnija je vjerska sluba, a Hadimuli je danas, kao
imam i hatib Careve damije, najpriznatiji hatib u
Sarajevu.
Ali on nee da sjede za petahtu Mesnevije u irem
dematu slualaca! Jo vie, nee da ulazi u tesavvufsko
tumaenje Mesnevije! Stoga u ja itati njegove prijevode i davati svoj tesavvufski komentar, u granicama
mojih mogunosti i dok mi to zdravlje doputa.
Pismeno prevoenje Mesnevije i umnoavanje toga
prijevoda za simpatizere Mesnevije korisnije je od
samog prevoenja u krugu malog tekijskog demata,
tzv. kazivanja Mesnevije danas.
Ovakvim sporazumnim rjeenjem bit e zadovoljan i
na umrli uitelj Hadi Mujaga Merhemi. Po elji uenika H. Mujage Merhemia i sluaa Mesnevije, odluili smo, da se, ubudue, ova katedra zove KATEDRA
MESNEVIJE HADI MUJAGA MERHEMI U
SARAJEVU.
Ovo inimo iz zahvalnosti prema naem uitelju H.
Mujagi Merhemiu, koji nam je dugi niz godina kazivao

BEHAR116

35

DERSOVI MESNEVIJE

Mesneviju, pa je najzasluniji za osnivanje ove katedre i njenu stalnu aktivnost.


Ovom prilikom elim da izreknem
javno priznanje hadi Abdullah efendiji Foaku, vekilu Nakibendijsko
mevlevijske tekije na Mlinima u Sarajevu, na njegovoj ljubavi prema Mesneviji i trudu koji je ulagao za snimanje
dersova iz Mesnevije, svezak 1 i 2.
Svezak prvi ve podue eka svoj
red za tampanje u biblioteci Logos u
Sarajevu, a Svezak drugi je na korekturi. Hadi Abdullah efendija e se i
dalje truditi o snimanju i prijevodu
dersova iz treeg sveska Mesnevije, kao
i o sabiranju i uvanju tesavvufskog
rjenika.
Sadanja privremena pravila za
Mesneviju iz februara 1975. godine i
kriterij slualaca, treba prilagoditi
naim novim uslovima i kretanjima iz
djelokruga Tarikatskog centra u sastavu Islamske zajednice, pod nadzorom
Starjeinstva iz Sarajeva.
Katedri Mesnevije Hadi Mujaga
Merhemi u Sarajevu, elim mnogo
uspjeha u radu, a hadi hafiz Halid
efendiji elim da uspije prevesti i sve
ostale sveske Mesnevije.
Meni ini ast, i od Stvoritelja
milost, da sluim Mesneviji.
n

Hadi hafiz Halid ef. Hadimuli:

O MESNEVIJI
Nekoliko napomena prilikom pristupanja i ulaska u trei svezak Mesnevije.
Mesnevija je remek djelo perzijske knjievnosti. Nastala je kao rezultat jednog
bolnog rastanka, koji je doivio njen autor rastanka sa uiteljem emsuddinom. Znamo te detalje iz biografije hazreti Mevlanatove. Poslije tog rastanka
Mevlana se je povukao u samou i dugo nije izlazio. Trebalo je preboljeti taj
rastanak.
Na molbu njegovog uenika Husamuddina, da opie svoje susrete sa emsuddinom i sauva nauku, koju mu je ovaj prenio, hazreti Mevlana je odbijao i
teko se na to odluio.
Ipak, jednog dana, iznenadio je i obradovao svoga uenika, donio je napisanih prvih osamnaest bejtova i izdiktirao ih Husamuddinu. Tako je i poelo pisanje Mesnevije. Na vie mjesta u ovom svom djelu hazreti Mevlana spominje ovog
svog uenika Husamuddina i iznosi njegove vrline. I na poetku treeg sveska
spominje se ime Husamuddinovo.
Husamuddin nije bio samo uenik nego i nasljednik hazreti Mevlanatov.
ivio je jo samo jedanaest godina iza smrti svog uitelja i umro 684. godine po
Hidretu (1285. godine po Miladu).
Mezar mu se nalazi pored Hazreti Mevlanatova mezara u zajednikom turbetu u Konji.
Mesnevija ima est svezaka, sa ukupno oko 25.000 stihova. Broj stihova po
pojedinim svescima, izgleda ovako :
I svezak:
4.003 stiha
II svezak:
3.810 stihova
III svezak: 4.810 stihova
IV svezak: 5.855 stihova
V svezak:
4.238 stihova
VI svezak: 4.914 stihova
Ukupno:
25.630 stihova bejtova

ejh Fejzullah Hadibajri

Prvi stih kojim Mesnevija poinje, je onaj poznati bejt Binev:

BINEVEZNAJ

UNHIKAJET

MIKUNED

EZUDAJI

HASIKAJET

MIKUNED

Posluajte naj: ta on govori,


A ta govori ?
Tui se na rastanak !
Ovo je alegorija.
Smisao je:
Posluajte pla svoje due !
Primaknite uho na srce: kako ono kuca, kad-kada i lupa, kad je uzbueno!
To su otkucaji due! Jer, srce samo ne bi moglo kucati. Dua ga pokree i daje
mu impulse.
A ta nam kae naa dua preko naeg srca?
Kae nam :
Obratite panju malo i na mene! Ja sam garib u tuini, rastavljena od svoga

36

BEHAR116

DERSOVI MESNEVIJE

drutva! Ja udim za tim, da se vratim u svoj


zaviaj, u svoje drutvo da naem svoga druga !
To je pla due! Teko drugu bez druga !
ta obrauje Mesnevija?
Jedna od glavnih tema u Mesneviji, jeste
dua: njen ivot, njeno kretanje iz jednog svijeta
u drugi, njena osamljenost i udnja za slobodom
i uivanjem. Pamet zavidi dui na njenoj tajanstvenosti, kae hazreti Mevlana, i pokuava da
neto vie kae o dui, u emu i uspijeva!
Druga tema koja se u Mesneviji istie i esto
ponavlja, jeste ljubav. ta je hazreti Mevlana
rekao o ljubavi, kako ju je opisao i opjevao, te visine jo niko nije dokuio! Majstor je u toj umjetnosti. Ukratko: bez ljubavi nema ivota! Doivjeti
ljubav pravu, iskrenu ljubav to je iskonska
srea u ivotu. A ivot bez ljubavi, to nije ivot! To
je ivotarenje, potucanje i patnja!
Trea tema koju hazreti Mevlana obrauje je
pamet, razum dar, kojim je Allah d.. obdario
samo ovjeka. U kakve sve sfere, i u kolike se visine ovjek moe uzdignuti putem razuma! Kakve
sve tajne otkriva! Ali svi ovi darovi, bez vjere,
gube svoju vrijednost. Vjera (iman) to je temelj
svemu.
I to je etvrta i najvanija tema u Mesneviji.
Kako od nevjernika postaje vjernik, kako hazreti
Mevlana nastoji i uspijeva spasiti duu od propasti i uz Allahovu pomo vratiti sa krivog puta
onoga ko je zalutao to vam je na najljepi nain,
pristupano i razumljivo, ocrtano u bejtovima i
hikjajama Mesnevije.
Sve su ove teme meusobno povezane, umjetniki obraene i usklaene, pa ine djelo vrlo jako
privlanim i zanimljivim.
Sluajui Mesneviju ovjek uiva i toliko se
zanese da kad-kada zaboravi da je na ovom svijetu! On za trenutak zaboravi, da se nalazi u ovoj
Dolini suza, da kroz nju mora ii do kraja ivota.
Mesnevija mu u tom pogledu daje utjehu i
unosi razgalu i vedrinu u duu.
Zato ovjek moe nai uivanje u tom zaboravu.
Posljednji bejt u posljednjem estom svesku
glasi:
DERDILIMEN

ANSUHANZAN

MEJMENEST

ZANKIEZDIL

DANIBIDIL

ROZENEST

U mom srcu, rije dolazi kao izraz one sree


koju u dui osjeam.
Jer, zaista, ima put od srca srcu!
Ovakvi su Mevlanini stihovi puni topline i ljubavi.
n

Mesnevija
Trei svezak drugi dio
Drugi ders
(7 bejtova)
27. mart 1981.

U ovom dersu, hadi Fejzullah efendija je pristupio samom tekstu


bejtova iz treeg sveska Mesnevije. Zapoeo je prvi odlomak iji je
naslov Mesmela. Ovaj odlomak ima 68 bejtova, ali nam je hadi Fejzullah efendija danas preveo samo sedam prvih poprativi ih komentarom.
1. BISMILLAHIRRAHMANIRRAHIM
EJDIJAUL
INSIJUMDEF

HAKHUSAMUD
TERKISUNNET

DINBIJAR
UDSEBAR

Hazreti Mevlana naziva svoga uenika Husamuddina svjetlom


istine, pa mu ovako kae:
O ti, svjetlo istine, Husamuddine!
Doi ovamo! Prii meni!
Da zaponemo trei svezak Mesnevije!
Jer, sunnet je obiaj je Pejgamberov
do tri puta jednu stvar ponoviti, (ili jednu rije kazati, da se ona
bolje upamti).
Komentar:
Aludira na dva prola sveska koja je izdiktirao, a koja hoe da
dopuni ovim treim sveskom. Meutim, tek kasnije su se otvorile riznice mudrosti, pa je Mesnevija dobila ak est svezaka. O ovom sunnetu, obiaju i preporuci Pejgamberovoj da je lijepo do tri puta jedan
posao obnoviti, pregledati i dotjerati, ima mnogo primjera iz Pejgamberova ivota.
Tako, naprimjer, prilikom uzimanja abdesta, farz je jedanput lice
umiti, ali oprati lice tri puta, to je sunnet. Imam-zade, jedan od velikih uenjaka, u djelu iratulislam, kae ovako: Kad bi hazreti Pejgamber selam nazivao, nazivao bi ga tri puta: Esselamu alejkum,
Esselamu alejkum, Esselamu alejkum!
A kad bi govorio neto vano ili izgovarao jedan hadis, izgovorio bi
te rijei tri puta. Naprimjer: jedan ovjek trai savjet od hazreti Pejgambera i moli ga da mu neto preporui, a hazreti Pejgamber mu

BEHAR116

37

DERSOVI MESNEVIJE

odgovara: La tegdab! Ne ljuti se!


I nekoliko puta je Alejhisselam ponovio te rijei, da ih
ashabi dobro uju i upamte. Prilikom objeda, Alejhisselam je
uzimao jelo jednom rukom, sa tri prsta. I tako dalje. Ima
mnogo primjera iz Alejhisselamova ivota.
Dalje, u drugom bejtu kae hazreti Mevlana svome ueniku Husamuddinu:
2. Berguagen
dineies
rarira
Dersijumdef terbhila
zari ra
Prevod:
Otvori nam riznicu tajni u treem dildu!
Odbaci sve isprike!
Komentar:
Tj. nemoj se ispriavati, da ne moe nastaviti pisanje
Mesnevije po mome diktatu, premda je tvoj rad teak i naporan, nemoj ga izbjegavati i ustezati se od njega!
To kae uitelj ueniku. Kao da se je Husamuddin htio
povui, a da ga neko drugi zamijeni u tom poslu. To mu uitelj ne dozvoljava. Jer, dobar i vrijedan uenik je inspiracija
uitelju. Ako nema takvog uenika, onda ni uitelj ne moe
dati od sebe ono to se od njega oekuje.

ne odrava se ni pomou konopaca, ni pomou stubova


(kolaca).
Komentar:
Aluzija na ajetikerim (Esteizu billah): Allah d.. je
uzdigao nebesa (i ona stoje) bez ikakvih vidljivih stubova!
(Rad, 2)
6. Kuv-ve-ti-dib ri-li-ez-mat bah-ne-bud
Bu-di-ez-di da-ri-hal-la ki-vu-dud
Prevod:
Meleku Dibrilu nije snaga dola iz kuhinje!
(Melek ne dobiva snagu preko hrane kao ovjek).
Dibrilu je snagu dao Stvoritelj svijeta.
Komentar:
A kolika je snaga meleka Dibrila, to je on pokazao kad
je po nalogu Allaha d.. iupao iz zemlje i u vis podigao
naselje Lutovog naroda, gradove Sodomu i Gomoru, pa ih
prevrnuo i bacio nazad, i tako ih unitio.
7. Hem-u-nan-in kuvve-ti-eb da-li-hak
Hem-zi-hak-dan nez-ta-a-mu ez-ta-bak

U treem bejtu kae uitelj ueniku:


3. Kuv-ve-tet-ez
Nez-u-ru-ki

kuv-ve-ti-hak
kez-ha-ra-ret

mi-de-hed
mi-de-hed

Prevod:
Tebi snaga dolazi od Allaha d.., a ne iz vrele krvi , koja
krui tvojim krvnim ilama.
4. In-i-ra-gi
Nez-fe-ti-lu

em-si-kjo-ro
pen-be-vu-ru

en-bu-ved
gan-bu-ved

Prevod:
Sunce ne da gledati u sebe,
zbog svoje bljetave svjetlosti;
Ali ono ne dobiva tu svjetlost ni od ulja,
ni od fitilja, niti od loja!
Komentar:
Poput ovog Sunca, koje u vanjskom svijetu sja, ima i
jedno unutranje, nevidljivo svjetlo, koje u nama sja i osvjetljava nam puteve, a to je pamet. Pamet je jedno sunce koje
nau duu osvjetljava i ukazuje nam na pravi put, kojim
treba da idemo.
5. Sak-fi-ger-dun
Nez-ti-na-bu

kjo-u-nin-da
us-tu-ni-ka

jim-bu-ved
jim-bu-ved

Prevod:
Ovaj nebeski svod, koji stalno stoji iznad nas (kao ador),

38

BEHAR116

Prevod:
Sa istog mjesta (i iz istog izvora)
snaga dolazi ebdalima,
a nikako iz hrane i iz sahana (tanjira)!
Komentar:
Ebdali su odabrani ljudi iz naroda, duhovni velikani, koji
posjeduju veliku snagu, koju im Allah d.. daje. Njih ima
etrdeset. Preko njih nam dolazi nafaka, pa bereket i ostali
Allahovi nimeti.
Kad jedan od ebdala preseli na bolji svijet, zamijeni ga
drugi iz niih redova. Ebdali su skrivene halife nasljednici Pejgamberovi, koji uvaju erijat i bdiju nad muminima,
titei ih.
Njihova su srca poput srca Ibrahim alejhisselama. To su
mirni, blagi i pitomi ljudi.
To su ljudi vanredne duhovne i tjelesne snage. Jedan
ebdal posjeduje snagu koliko tri stotine drugih ljudi. On bi
mogao sa Allahovim odobrenjem brda podignuti i pokrenuti.
Sjetimo se samo snage koju je posjedovao hazreti Alija
kada je izvadio vrata od tvrave Hajber koja su bila teka
vie tona. Tu je pokazao svoju dinovsku snagu.
In-ne-ne-mes
Vah-ji-hak-val

tu-ne-ram-les
la-hu-a-lem

tu-ne-hab
bis-sa-vab

6. 4. 1981.

DERSOVI MESNEVIJE

Iz rukopisne ostavtine Hadi hafiza Halida ef. Hadimulia,


MESNEVIJA - Svezak III - Poglavlje 56 (1490-1509)

BEHAR116

39

DERSOVI MESNEVIJE

40

BEHAR116

DERSOVI MESNEVIJE

BEHAR116

41

DERSOVI MESNEVIJE

Moj PRVI DERS


iz Mesnevije
odran u tekiji Nad Mlinima,
u petak 21. oktobra 1988. g.
/10. Rebi-ul-evvela 1409./,
iza jacije (19 h)

Hadi hafiz Halid ef. Hadimuli

Produenje kazivanja Mesnevije

UVOD
Draga moja brao, sluai i potovaoci Mewlana Delaluddina!
Evo, doao je dan, da nastavimo
kazivanje Mesnevije.
Pred nama je Mevlud, pa neka to
bude praznik ponovnog otvaranja ovog
kitaba treeg ilta.
Dunost nam je, na prvom mjestu,
da zahvalimo Allahu, d.., na Njegovim nimetima, na dini-imanu, na
zdravlju, na snazi i sposobnosti da
radimo i uimo, a posebno da Mu budemo zahvalni, to nam je omoguio, da
se ovako sastajemo i ove nasihate sluamo.
A onda da zahvalimo i naem
mesnevi-hanu, hadi Fejzullah-efendiji, koji nam ve dugi niz godina kazuje
Mesneviju, i koji na svojim pleima
nosi teret ove katedre.

42

BEHAR116

DERSOVI MESNEVIJE

Da ga Allah, d.., jo dugo poivi i da sluamo njegove


rijei i nasihate!
Zasad mu je potreban jedan odmor i predah, pa nek se
malo odmori. Ali nek nas ne ostavlja, neka nam i dalje dolazi na dersove! Jer njegovo prisustvo, za nas, mnogo znai!
Preuzimajui, privremeno, ovaj amanet, i ovaj Kitab, iz
njegovih ruku, mi samo produavamo onu tradiciju kazivanja Mesnevije, koja ivi u naem lijepom eher Sarajevu, jo
od osnutka i podizanja mevlevijske tekije na Bendbai.
Hvala svima, koji su na tom polju hizmeta uinili, u toku
nekoliko stotina godina.
A posebno hvala mesnevi-hanima (specijalno Hadi
Mujagi Merhemiu), koji su, kazujui nam nasihate iz
Mesnevije, nas, gafile, budili iz gafleta i uvrivali iman u
naim srcima.
Mesnevija je jedno zaudno djelo! Ona je u stanju da
ovjeka preporodi, i da ga, sa krivog puta, vrati na pravi put.
U to se mogu uvjeriti svi, koji sluaju ove nasihate.
Zasluga je hadi Fejzullah-efendijina, to imamo ve
tampana dva prva sveska Mesnevije, pa se sada svak moe
upoznati sa tim mudrostima i savjetima. To nije uinio kod
nas nijedan mesnevi-han prije njega! I na taj nain mi smo
sada jo blie Mevlani i Konji. Duhovno smo vre povezani. Ponosni smo na ovaj uspjeh, koji je hadi Fejzullah-efendija ostvario i postigao!
A sad, da preemo na stvar, i da uz Allahovu pomo
nastavimo zapoeto djelo.
U posljednjem dersu, koji nam je, na uvaeni mesnevihan, h. Fejzullah-ef., odrao 1. aprila ove godine (a to je bilo
prije Ramazana na treu mubarek veer, Lejlei-Berat), bilo je
govora o ejhu Dekukiji: naputaju ga jedileri, i on ostaje
sam. Ovdje Hazreti Mevlana prekida hikaju o ejh Dekukiji.
Da citiramo samo posljednji bejt iz te hikaje, bejt
2305/III, u kojem je iskazana jedna velika mudrost, a taj bejt
glasi:

to znai:
Ko je ista srca,
dova mu je kabul!

Da se podsjetimo:
Ovu hikaju, zapoeo je Hazreti Mevlana jo u 54. poglavlju III sveska. A ovo poglavlje, koje je sada pred nama, po redu
je 104. Dakle, skoro 50, drugih tema i naslova, prolo je dok
se Mevlana nije vratio na ovu hikaju, a bejtova, u tih pedeset
poglavlja, ima oko 850, tanije: 1450-2305=855 bejtova.
Podsjetimo se i na to, da ovaj trei svezak Mesnevije
ima 4810 bejtova. Prema tome, mi se sada primiemo polovini treeg sveska. Na redu nam je bejt pod brojem: 2306.
Dakle, jo tano sto bejtova do polovine!
Rezime prvog poglavlja, kojim je Hazreti Mevlana zapoeo ovu hikaju:
Jedan siromah moli Allaha, d.., da mu dadne nafaku
bez truda i rada. I uporan jeu svojoj dovi, nikako ne prestaje, dan no dovu ini. Prolaznici se smiju i izigravaju se s
njim. A ozbiljni i pametni ljudi opominju ga, da to tako ne
moe biti, jer se nafaka, i halal-lokma, stie trudom i potenim radom. Ali, on nikog ne slua, nego stalno dovu ini. I
na koncu, dova mu bude usliana!
Jednog dana, desilo se udo: jedan vo, zaletio se, provali
mu vrata i uleti u kuu! A siromah, ne gubei ni asa, uzme
no, pa vola prikolje!
vrsto je vjerovao, da mu je, na taj nain dova bila kabul
i dola nafaka!
Ve u naslovu hikaje spominje se, da se je ovaj dogaaj
desio u doba Davud-pejgambera. Kad je ivio Davud-alejhisselam, u povijesti je to zabiljeeno. Davud-alejhisselam je
ivio hiljadu godina prije Isa-alejhisselama. A vladao je 40
godina: od 1010. do 970. godine prije nae ere, tj. prije roenja Isa-alejhisselama.
Novi naslov
Sad Hazreti Mevlana, nastavlja ovu hikaju, pa nam obrazlae, kako je dova ovog siromaha bila primljena i usliana.
Naslov ovog slijedeeg poglavlja, kako rekosmo, je:

Ovo je posljednji bejt, koji je h. Fejzullah-ef. izrekao u


posljednjem, 203. dersu, odranom 1. aprila 1988.g. /LejleiBerat 1408./
Zapamtite dobro ovaj bejt: u njemu je istaknut uslov za
primanje dove isto srce. Ne smijemo to zaboraviti kad
dovu inimo!
A sad, da nastavimo tradiciju i zapoeto djelo.
Pred nama je novo poglavlje i novi naslov:
BEHAR116

43

DERSOVI MESNEVIJE

Vlasnik vola, vidjevi ovog fakira, ree mu:


Ti si zaklao moga vola, i meni nepravdu uinio!
Bejt: 2311/III
Ej ti glupane, (ahmae jedan)!
Zato si zaklao moga vola?
Kai mi, pravdu hou!

Prevod naslova:
Opet se vraa Hazreti Mevlana na hikaju o onom fakiru
siromahu, koji je, u vrijeme Davud-pejgambera, traio od
Allaha, d.., da mu dadne nafaku hranu (halal-lokmu),
bez muke i truda, i kako je njegova dova usliana! To hoe
da nam objasni Hazreti Mevlana.
Ovako zapoinje Hazreti Mevlana ovo nae dananje
poglavlje koje ima samo devet bejtova:
Bejt: 2306/III

Bejt: 2312/III
Ree mu ovaj siromah, koji je zaklao vola:
Ja sam stalno molio Allaha, d..,
(da mi dadne halal-nafaku, bez truda i rada),
i tu sam svoju dovu ukrasio i okitio lijepim,
biranim rijeima!
Bejt: 2313/III
Ta moja stalna dova, bila je usliana!
Onaj vo, bio je meni nasib (odreen), i zaklao sam ga!
Eto, to ti je odgovor!
Bejt: 2314/III
A ovaj, (vlasnik vola), uvi odgovor ovog fakira,
razljuti se, dohvati ga za jaku i udari mu,
bez milosti, nekoliko amara.
Ovako zavrava ovo kratko poglavlje.

Drugi dio prvog dersa


Kae Hazreti Mevlana:
Doe mi u sjeanje (pade mi na pamet) ona pria,
kako je onaj dervi (onaj fakir),
dan-no, plakao, pomagao i jadikovao,
(molei) da mu Allah dadne nafaku bez truda i rada.
Bejt: 2307/III
On je od Allaha, d.., traio i molio,
da mu dadne halal nafaku,
bez truda i rada, bez prenoenja
(i teglenja te hrane, s mjesta na mjesto).
Bejt: 2308/III
Prije ovoga, mi smo poneto rekli
o njegovom halu-ahvalu, /o njegovim doivljajima/,
ali to je bilo isprekidano, iz nekoliko razloga,
/zbog nekih smetnji/.
Bejt: 2309/III
Opet da progovorimo o njemu i
njegovom halu, o njegovim doivljajima,
jer je enabi-Hakk (Allah, d..)
njegovu dovu primio i usliao,
i na njega prolio oblak svoje dobrote,
milosti i mudrosti.
Bejt: 2310/III

44

BEHAR116

/19 bejtova/
Slijedi poglavlje, koje ima oko 66 bejtova. Mi emo ga
samo zapoeti, da nam noanji ders ne bi bio suvie kratak.
Naslov toga novog poglavlja je:
Oba ova parniara dolaze pred Davud-pejgambera
/da im on presudi i rijei njihov spor/.
Bejt: 2315/III
Onaj vlasnik vola, dohvati ovog siromaka,
dovue ga i dotjera do Davud-pejgambera, govorei:
Vamo hodi, baksuze jedan, ti, ahmaino jedna!
Bejt: 2316/III
Ostavi te svoje glupe dokaze, o ti, varalico jedna!
Pamet u glavu, sebi doi i pravo govori!
Bejt: 2317/III
Kakve su to u tebe rijei, kakva je ta tvoja dova?
Ne igraj se sa mnom!
Nemoj mene ismijavati i od mene
ruglo praviti, o ti, nitkove jedan!
Tako ga je korio i grdio, vukui ga na sud pred Davudpejgambera

DERSOVI MESNEVIJE

Bejt: 2318/III
Fakir mu ree:
Ja sam puno dovu inio i Allaha molio,
/da mi olaka nafaku/.
U tim dovama, mnogo sam gorkih,
krvavih suza prolio!
Bejt: 2319/III
Ja sigurno znam, i ubijeen sam,
da mi je dova kabul! A ti, razbij glavu o kamen,
i pukni od muke, kad me tako vrijea,
i kad tako rune rijei govori!, ree mu fakir.
Bejt: 2320/III
Onaj ovjek, (vlasnik vola),
stade svijet sazivati i vikati:
O vi, dobri ljudi, ovamo doite,
da vidite ovog budalaa, ta govori!
Bejt: 2321/III
O vi, brao muslimani!
Kako moe jedna dova, moj imetak,
uiniti njegovim imetkom?
Odgovorite mi na ovo pitanje, ako Boga znate!
Bejt: 2322/III
Kad bi tako bilo, na ovom svijetu,
onda bi svi muslimani, jednom dovom,
prigrabili i odnijeli imetak i posjede drugih ljudi!
Bejt: 2323/III
Kad bi tako bilo, onda bi svi ovi slijepi prosijaci,
bili velikai, i uivali u sjaju, kao carevi!
Bejt: 2324/III
Dan-no, oni dovu ine i govore:
- Ja Rabbi, Ti nama podaj!
Bejt: 2325/III
Ako nam Ti ne da, ko e nam dati?
Nama, Tvojim slabanim robovima,
Ti otvori kapiju dobrote, ja Rabbi!, govore oni.
Sad Hazreti Mevlana daje svoj rezime i pouku iz ovog
dijaloga, pa kae:
Bejt: 2326/III
Posao prosjaka je, da plau i mole!
A ta za to dobiju? Komad hljeba!
Komentar:
Ovo je ukor nama, to ne pazimo sirotinju, to joj ne dajemo njezin hakk, nego jo zakidamo od sirotinje, da bismo
uveali svoj imetak!

ivimo na raun sirotinje, ne brinemo se ima li sirotinja


ta pojesti i popiti! Tolika je pohlepa bogataa!
Pa kako e oni na Sudnjem danu, dati evab Allahu,
d.., zato nisu pazili fukaru?
Jesmo li ikada, sami sebi, postavili takvo pitanje?
Ovaj bejt je zakljuak dijaloga onog fakira i nezasitog
bogataa, vlasnika vola. Ali, vidjeemo kako e se stvari
dalje odvijati!
Bejt: 2327/III
Narod e na to, odobravajui bogatau:
Ovaj ovjek pravo govori!
A onaj, to prodaje dove,
on je petljanac i varalica!
Bejt: 2328/III
Kako dova moe biti put i sredstvo,
da se doe do tueg imetka?
To, po eriatu, nije aiz! /to nije doputeno/.
Ko moe dati takav hukum /takvu presudu/?
Pa dalje raspravljaju sakupljeni ljudi:
Bejt: 2329/III
Imetak moe biti tvoje vlasnitvo:
- ako si ga stekao trgovinom;
- ili, ako ti ga je neko oporuio /vasijjet uinio/;
- ili, ako si ga dobio na dar, kao nagradu;
- ili, na neki drugi slian nain.
/Ali dovom prigrabiti tue, to ne moe biti!/
Bejt: 2330/III
U kojoj se to knjizi nalazi taj tvoj novi eriat?
Vola vamo daj, ili hajde u havst!
Tako je govorio narod, osuujui onog fakira.
Bejt: 2331/III
Onaj siromah, ostajui usamljen
(niko ga ne slua, niko ga ne uzima u zatitu),
okrenu lice prema Nebu i ree:
Ja Rabbi! /Gospodaru moj!/
Ono, to se desilo meu nama,
to ne zna niko osim Tebe!
Bejt: 2332/III
Ja Rabbi, Ti si onu dovu udahnuo u moje srce!
/Ti si mene nadahnuo, da ja onu dovu inim/.
Ta dova je pobudila, u mome srcu, stotinu nada!
Bejt: 2333/III
Ja nisam uzalud, ni u prazno, inio onu dovu!
Ja sam, poput Jusufa, jasno vidio na snu ono,
to e se na javi dogoditi!
Tako u dovi, razgovara onaj siromah sa Stvoriteljem i
BEHAR116

45

DERSOVI MESNEVIJE

jedino nadu u Njega polae.


Sada e nam Hazreti Mevlana, govoriti o Jusufovom
prvom snu, u koji je Jusuf vrsto vjerovao da e se ostvariti.
Taj san, i ta vrsta vjera, davala je snagu Jusuf-alejhisselamu, da hrabro i veselo izdri i podnese sve nevolje i
udarce, koji e ga kasnije zadesiti.
A to je i nama pouka, da i mi, kao mumini, budemo vrsti, i da nas nita ne omete i ne pokoleba na pravom putu.
Pa, da ovdje stanemo i da prekinemo ovu hikaju!
Nastaviemo, ako Bog da, idui put!

Ajet 2 (jagodice benane):


Misli li ovjek, da Mi neemo sakupiti njegove kosti? Da,
Mi smo u stanju i moemo, ne samo to, nego ponovno i tano
urediti njegove jagodice!
/Tj. krajeve i vrhove njegovih prsta/
(Kijameh, 3 i 4; prevod po aueviu)
Veliina Kurana
Kuran je Kosmos, koji govori; a Kosmos je Kuran,
koji uti!
/arapska mudra izreka/

Poslije dersa
Poslije dersa, povela se diskusija o tome, da li nam je
Mesnevija potrebna kad imamo Kuran i Hadis. /Neko je od
prisutnih nabacio to pitanje./
Na to su ustali u obranu Mesnevije hadi Fejzullah-efendija i hfz. Kjamil-efendija Silajdi.
Pa, Mesnevija je tuma Kurana!
Hazreti Mevlana, na svoj nain, tumai nam kuranske
ajete i objanjava njihov smisao i to jezikom i primjerima,
koji su nama pristupani i koje emo mi najbolje razumjeti.
To je otprilike rezime odgovora ove dvojice naih istaknutih alima. Oni su to potkrijepili i primjerima:
Hfz. Kjamil je citirao dva ajeta iz Kurana, a hadi Fejzullah-efendija je podsjetio na Mevlaninu strofu od etiri
stiha, koja poinje rijeima: Ja sam rob Kurana, to kae
Hazreti Mevlana.
Prvi prilog: Kuran i nauka (vazu-nasihat)
Dva ajeta dvije kuranske mudize, koje predskazuju
dva nauna otkria:
parovi u ivotu i prirodi,
jagodice vrhovi prsta
Ajet 1 (parovi):
Slava Onome, koji je u svemu stvorio parove, kako meu
rastinjem, koje zemlja prozvodi, tako i meu vama, ljudima,
pa i meu stvarima, koje oni ne poznaju.
(Ja-sin, 36; prevod po Karabegu)

Ove ajete je kazao hafiz Kjamil Silajdi poslije dersa.


Drugi prilog: Mevlana sluga Pejgamberov
Men bendei Kuranem
eger can darem,
Men haki rehi
Muhammedi Muhtarem,
Eger nakl kuned cuz in
kes ez guftarem,
Bizarem ezo,
ve zan suhan bizarem.
Prevod:
Ja sam rob Kurana,
dok je due u meni,
/dok traje ivot moj/;
Ja sam prah na putu
(pod nogama) odabranog
Muhammeda!
Ako neko drukije prenese
i protumai ove moje rijei,
/a ne ovako, kako sam ja rekao/,
ja sam uvrijeen,
/to mi je neprijatno/,
i takva rije
/takvo pogreno tumaenje/,
mene vrijea!
(Mevlana)

Na dersu je bilo oko pedeset osoba! Meu njima dva


istaknuta uenjaka:
Dr. Fehim Nametak, knjievnik i istoriar, i prof. Salih
Trako, orijentalista, iranolog.
n

Sarajevo, 21. 11. 1988.g.

46

BEHAR116

DERSOVI MESNEVIJE

Jedan ders iz Mesnevije


VI. svezak, bejtovi:
3583-3629

Hadi hafiz Mehmed Karahodi

Rabbi--rahli sadri ve jessirli emri...


Naslov veeranjeg dersa je:
Pria o caru koji je vasijjet uinio trojici svojih sinova: Na
vaem putu kroz moje regije, na tom i tom mjestu sklapajte
takav sporazum, a na tom i tom mjestu postavite takve
naibe (opunomoene predstavnike). Ali, Allahom vas zaklinjem, prema toj i toj tvravi ne idite nego je zaobiite.
Evo, poinjemo sa hikjajom, priom koja se nee zavriti
sve do kraja ovog VI. ilda. Bie prekidana priama koje e
ubacivati hz. Mevlana, ali emo, inaAllahu-teala, sa njom
zavriti VI. svezak.
1. bejt:
Bio car koji je imao tri sina,
Sva trojica su bila inteligentna i pronicljiva.
2. bejt:
Svaki je u dareljivosti, borbi i hvalisavosti
Bio osobitiji od drugog.
3. bejt:
Pred carem, prinevi su stajali zajednoCareve one zjenice, poput tri svijee.
4. bejt:
Skrivenim putem iz dva izvora (iz dva oka) svakog sina,
Vukla je vodu palma tog oca.

5. bejt:
Dok od sina, voda ovog izvora hitro tee
Prema bai majke i oca,
6. bejt:
Svjea biva baa roditelja,
Njihov izvor tee iz ova dva vrela.
7. bejt:
Kad vrelo od bolesti oslabi,
Sasui se lie i grane te palme.
/Hoe da nam kae, ne dopustite da vam presahne vrelo
ivota./
8. bejt:
Suhoa njegove palme oito govori,
Da je od sina to stablo vlanost izvlailo.
9. bejt:
Koliko mnogo je skrivenih kanala tako
Povezano s vaim duama, o nemarni!
10. bejt:
O ti, koji si iz neba i zemlje supstance
Izvlaio, da bi tvoje tijelo postalo debelo!
/Dakle, obraa se ovjeku. Jer, ono sve to ima u vanjskom svijetu od toga smo sazdani i mi pa smo uzeli, tj. Allah
je ugradio u nau strukturu, neto od zemlje, a neto od
neba./
BEHAR116

47

DERSOVI MESNEVIJE

11. bejt:
Posudba je to. Manje se treba pretrpavati,
Jer ono to si uzeo, mora namiriti.
/Dakle, sve e se to vratiti svom aslu, svom korijenu./
12. bejt:
Osim udahnem, jer to je dolo od Vehhaba.
Budi uz ruh, druge stvari su nitavne!
/Aluzija na ajeti-kerim: Esteizu-billah: I kada mu dam
lik (Adem, a.s.), i u nj udahnem duu, vi mu se poklonite.
(Sura El-Hidr, ajet 29.)
Znai, ova rije osim udahnem, to je nefaht, a ovo ime
Uzvienog stvoritelja El-Vehhab (Darivatelj) znai Onaj koji
daje sve ono to je nekome potrebno, i to bez naknade i interesa sada ili kasnije. Dakle, vidite, osim udahnem, to smo
dobili od Vehhaba, ovo emo sve ostalo vratiti, pa nam onda
kae hz. Mevlana: Budi uz ruh druge stvari su nitavne!
Ovdje nam kae hz. Mevlana, koja je uloga muridi-kjamila,
a to je da on nae teite sa tijela, pomjeri ka ruhu, da bude
uz ono to si dobio kao dar od Stvoritelja. Da nam to bude
jasnije, evo jednog primjera, jedna lijepa hikjaja.
Jedan ovjek izdravao se tako to je odlazio u umu i sjekao drva, i to prodavao. U umi je ivio jedan ovjek potpuno predan Stvoritelju, i on je posmatrao njega svaki dan
kako dolazi, marljivo radi, umara se po raznim vremenskim
prilikama. Jednog dana taj ovjek ga zovne i pita: Zato ne
bi uao malo dublje u umu? A on njemu odvrati: Zato bih
to radio, kad ovdje imam dovoljno drva, jer ako uem dublje,
jo vie se moram umoriti, jer iz vie udaljenosti moram
izvlaiti drva. On njemu ree: Nisam mislio na to, tamo ima
jedan rudnik bakra, pa uzee malo bakra. Ovo drva to
danas nasjee moe ti biti jedan dan, a to bakra to malo
ponese moe ti biti sedam dana. I ovaj ovjek ga poslua i
ue dublje u umu i nae stvarno taj rudnik i onda mu doe,
a on ga doeka: Da si malo dublje uao u umu... Pa tek sam
naao bakar ree ovaj ta u onda s njim raditi. Probaj malo
dublje ui, tamo ima rudnik srebra, jer sad ono tamo to e
nai moi e ti zaklopiti tri mjeseca. I ovaj ode. Kad se opet
vratio do njega on mu opet ree: Da si bogdo jo malo dublje
uao u umu.../pogledajte kako pomjera to teite kod svog
uenika/, naao bi, kae, rudnik zlata. I on ode i nae i to
(zlato). Kad se je vratio onaj mu opet kae: Jo malo dublje
da ue rudnik dijamanata te eka i onda e se obezbijediti za sav svoj ivot. I ovaj ode i nae dijamante. Vrati se sav
sretan sa nekoliko tih skupocijenih dragulja, koji ga sada
liavaju svakog posla na dunjaluku, a onda mu ovaj ree:
Sad si se obezbijedio za ovaj ivot, ali moda se mi vie neemo vidjeti, pa u ti ja sada otkriti jednu tajnu: Pravo blago je
u tebi, pa ako hoe ostani ovdje sa mnom, a to sve ostavi jer
si se eto obezbijedio to se tie materijalnih sredstava, pa
ako hoe da nae ovo blago (koje je u tebi, blago koje ja
imam), ostani ovdje. I sad ovaj kae njemu: Ja sam cijelo vrijeme razmiljao, kako ti pored svega ovoga ega si svjestan,
ivi tako tu ispod nekog drveta, zato li ne uzme to. Ja u

48

BEHAR116

zaista ostati uz tebe, jer ja znam ui u umu, prodirati u


njenu dubinu, a ne znam se potpuno predati Stvoritelju. To
hou od tebe da nauim. Eto, to je ta glavna uloga muridikjamila, da to nae teite sa tijela prenese na ruh. Pa nam
to tako lijepo veli hz. Mevlana: Budi uz ruh!
13. bejt:
Nazivam ih nitavnim u odnosu na ruh,
A ne u odnosu na Njegovo savreno stvaranje.
/Jer svaka stvar ima svoj smisao./
Novo poglavlje: Objanjenje arifova traenja pomoi od
Izvora vjenog ivota i njegove neovisnosti od traenja pomoi i privlanosti iz izvora nepouzdanih voda. Alamet za to je
odricanje od Kue obmane, jer kad se ovjek oslanja na potporu tih izvora, oslabi u traenju vjeno-stalnog izvora.
(u naslovu imamo jo dva bejta):
Djelo iz nutrine tvoje due je nuno.
Od posudbi vrata ti se nee otvoriti.
Jedan izvor vode unutar kue,
Bolji je od potoka koji iz vana dolazi.
/Ovdje nam spominje arifa. Kakav je njihov hod na dunjaluku, tih istinskih poznavalaca Stvoritelja. Evo jedan primjer: izvjesni rob, jedan od dobrih Allahovih robova, zvao se
Abdullah ibni Zejd kuddise-sirruhu, ivio je krajem 11. i
poetkom 12. stoljea. On kazuje kako je krenuo u BejtulMakdis na zijaret. Izgubim, kae, put kad naiem na enu i
ja je upitah: O jadnice, jesi li i ti izgubila put?! A ona mi
odvrati: Kako e jadan biti onaj ko poznaje Allaha, a kako da
bude izgubljen onaj koji Ga voli! I pria dalje Zejd, prui mi
tap i ree: Uzmi za vrh ovog tapa i idi ispred mene. I ja sam
krenuo. Nisam napravio ni sedam koraka kad se naoh u
Bejtul-Makdisu. Trljam oi, ne mogu da vjerujem gdje sam,
ali vidim da sam tamo gdje sam i krenuo, evo me u haremu,
vidim ona stoji tu pored mene. I sad ona, da mi objasni ree:
Tvoj put je put zahida (onaj koji se odrie od svega), a moj put
je put arifa (onih koji istinski poznaju Stvoritelja). Zahid
hoda, a arif leti. Gdje e onaj koji hoda, stii onoga koji leti! I
ona mi se gajb uini. Ja je ne vidjeh vie. Eto takav je hod tih
arifi-billah ljudi, istinskih poznavalaca Stvoritelja.
14. bejt:
Kako je lijep kanal koji je izvor stvr,
On te oslobodi od onih drugih kanala.
/Koji ide direkt sa izvora, koji nije prikljuen na druge,
sporedne izvore./
15. bejt:
Ti iz stotinu vrela pie izvlai,
Koji god od tih stotinu opadne, okrnji se tvoje raspoloenje.
/Znai ovo znanje koje mi skupimo, sa raznih izvora uzimamo, pa poto nije ono znanje koje je u tvom vlasnitvu,
uvijek moe nestati./

DERSOVI MESNEVIJE

16. bejt:
Kada iznutra provrije Uzvieni izvor,
Postaje neovisan od kraa s drugih vrela.
/Taj ti izvor vie niko ne moe uzeti./
/Jednom je Ebu Jezid el-Bistami, kuddise-sirruhu,
rekao, govorei o ljudima koji su se ponosili svojim velikim
znanjem sakupljenim iz raznih knjiga: Vi skupljate znanje
mrtvi od mrtvih, a mi ga uzimamo od ivog, koji nikad ne
umire./

25. bejt:
A prije toga trala je oko tebe (ta Kua obmane, dunjaluk),
Lijevo i desno, govorei:
Odstraniu tvoju bol!, a nita ne odstrani.
26. bejt:
Ona ti je u vaktu briga govorila:
Daleko od tebe bila patnja i deset brda bilo meu vama!

17. bejt:
Kada radost tvoga oka bude od vode i gline,
Plaa ove radosti bude srana bol.

27. bejt:
Kada doe vojska boli, dah e zaustaviti,
I nee rei: Ja sam te prije vidjela.

18. bejt:
Kada tvravi voda dolazi s vana,
U vrijeme sigurnosti bude je i previe.

28. bejt:
Hakk je ovako naveo primjer ejtanova djelovanja:
On te u borbu vodi sa obmanom,

19. bejt.
im je duman opkoli, da bi joj posadu
U njihovoj krvi potopio,

29. bejt:
Govorei: pruiu ti potporu. Ja sam s tobom.
U opasnostima u, pred tobom trati.

20. bejt:
Vanjsku vodu presijee ta vojska,
Da tvrava ne bude utoite od njih.

30. bejt:
Biu tvoj tit pred strijelama od bijelog jablana,
Biu tvoje utoite u vaktu tjeskobe.

21. bejt:
Tada je jedan slani bunar iznutra,
Bolji od sto slatkih Dejhuna (Amu Darja) iz vana.

31. bejt:
ivot u za tebe rtvovati, da bih te spasio,
O Rusteme, o lave hej, mukarac budi!

22. bejt:
Sjeka uzroka i vojske smrti,
Poput deja dolaze da osijeku grane i lie.
(dej je deseti mjesec iranske solarne godine, od 22. 12. do
20. 1.)
23. bejt:
Na dunjaluku nema im pomoi od proljea,
Osim ako je u dui proljee lica Prijatelja.
/Osim ako u dui zrake Toga Sunca nisu oblacima skrivene, onda ima lini izvor i neovisan si od vanjskih./
24. bejt:
Odatle nadimak zemlje je postao Kua obmane,
Jer ona povlai nogu na Dan prelaska.
/Ovdje hz. Mevlana upuuje na jedan hadisi-erif, u
kojem je hz. Pejgamber rekao: Kada nur ue u srce, ono se
raspoloi (prema islamu) i rasprostrani se. Prisutni ga pitaju ta je alamet, ta je znak toga? On odgovara: to je odricanje od ove Kue obmane, i okretanje Vjenoj kui i priprema
za smrt prije nego to ona nastupi./

32. bejt:
Sa ovim koketerijama prema kufru e ga odvesti,
Ta vrea obmane, spletke i lukavtine.
33. bejt:
Kad zakorai i u hendek padne, on e (ejtan)
Usta otvoriti i grohotom se nasmijati.
34. bejt:
Obmanuti e povikati: Hej, dolazi! Od tebe sam mnogo
oekivao!
Ovaj e odvratiti: Idi, idi gadi mi se!
/Ovim upuuje hz. Mevlana na rijei iz Kurani-kerima,
kad ejtan ovjeka navede na kufr pa mu kae na kraju: Ti
se mene vie ne tie./ (Sura El-Har, ajet 16.)
35. bejt:
Ti se nisi bojao od Stvoriteljeve pravde,
A ja se bojim. Dii ruke od mene.
/Svi ovi bejtovi upuuju na ajeti-kerim: I kada im je ejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: Niko vas
danas ne moe pobijediti, i ja sam va zatitnik! onda je on,
kada su se dva protivnika tabora sukobila, natrag uzmak-

BEHAR116

49

DERSOVI MESNEVIJE

nuo, i rekao: Ja nemam nita s vama, ja vidim ono to vi ne


vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strano kanjava.
(Sura El-Enfal, ajet 48.)
Ovo se desilo za vrijeme bitke na Bedru, kada se je ejtan sa svojom vojskom pojavio u suretu osobe koja se zvala
Suraka ibni Malik, koji je bio poznat kao veliki ratnik, i onda
je on njih bodrio: Ne bojte se, neete izgubiti bitku. Ali kada
je ejtan ugledao Dibrila kako dolazi sa svojom vojskom,
uzmakao je natrag i rekao: Pa ja nemam nita s vama, pobojao se i pobjegao sa poprita bitke./
36. bejt:
Hakk ree: On je sebe udaljio od dobrote
(tj. taj koji se poveo za tvojim spletkama),
A kad e tebe spasiti ove prepredenosti?! (Obraa se ejtanu.)
37. bejt:
Poinilac i rtva, u Danu obrauna,
Bie osramoeni i kamenovanju izloeni.
38. bejt:
Po Boijoj odluci i pravdi, pokradeni i razbojnik
e biti u jami udaljenosti i u groznom boravitu.
/Sa ovim krajem bejta bi sel mihad, hz. Mevlana ukazuje na ajeti-kerim:
Reci onima koji nee da vjeruju: Biete pobijeeni i u
Dehennemu okupljeni, a on je grozno boravite!
(Sura AliImran, ajet 12.)
39. bejt:
Zabludjeli i demon koji ga je zaveo,
Trebaju se prestati nadati spasu i uspjehu.
40. bejt:
Kako magarac, tako i ulovitelj magarca,
Ovdje su u blatu. Ovdje nemarni, a tamo propali.
/Na jednom drugom mjestu hz. Mevlana govorei o toj
drubi (oni koji su se priklonili ejtanu), kae takvima: Vi i
vai prijatelji nalik ste Faraonu, dok se tamo davite u Crvenom moru vlastite krvi. Sprijateljite se sa Musaom i vidjeete drugaiju rijenu vodu. Mi znamo da je voda Benu-israelianima bila pitka, a krvava Koptima./
41. bejt:
Osim onih koji su se okrenuli od toga(obmane)
I u blagonaklono proljee doli iz jeseni.
42. bejt:
I pokajnik, a Bog prima pokajanje.
Prihvativi se Njegove naredbe, a On je divan Naredbodavac.
Ovdje nas hz. Mevlana upuuje na ajeti-kerim: A onaj ko
se bude pokajao i dobra djela inio, on se uistinu Allahu
iskreno vratio. (Sura El-Furkan, ajet 71.)

50

BEHAR116

43. bejt:
Kada od postienosti zajecaju (ovi pokajnici),
Ar se potrese od uzdaha grijenika (pokrene se more
Allahove milosti)
44. bejt:
Trese se poput majke nad djetetom,
Uzima ih za ruke i vue u visine.
/A kolika je ta ljubav Allaha Uzvienog prema svom
robu, to nam hz. Mevlana na jednom mjestu slikovito kae:
Ljubav majke prema svom djetetu, u odnosu na ljubav Allaha, d.., prema svom robu je od pjenine pjene pjene pjena./
45. bejt:
I kae (Ar): O vi koje je Bog oslobodio od obmane,
Gledajte bau dobrote, i gledajte Gospodara Koji prata!
/Upuuje na ajet, koji kae: Toga dana e neka lica blistava biti, u Gospodara svoga e gledati. (Sura El- Qijameh,
ajeti 22. i 23.)
46. bejt:
Nakon ovog, primaete vjenu opskrbu i hranu,
Koja e biti iz have Hakkove, a ne iz oluka (nee biti
posrednika, ve direktno).
/Upuuje na ajeti-kerim: Da se oni pridravaju Tevrata i
Indila i onog to im objavljuje Gospodar njihov (tj. Kuranikerima) imali bi ta da jedu i od onoga to je iznad njih
(ovdje se govori o darovanom znanju, kad Vehhab daje bez
rauna) i od onoga to je ispod nogu njihovih (e to bi bilo ono
steeno znanje) (Sura El-Maida, ajet, 66.)
Vidite, ova opskrba iz have Hakkove, imali smo taj primjer, spominjali smo ga i prije i jo e se spominjati. Benuisraeliani lutaju pustinjom 40 g. Allah d.. im bez ikakvog
posrednika alje hranu. To je selva i menna (za mennu kau
da je to ko medna rosa, ko hljepii neki da su bili, a selva
ptice poput prepelica, peene; i vidite, dolazi im hrana bez
posrednika, ali ljudska slabost je takva i oni nakon izvjesnog
vremena kau: O Musa, moli svoga Gospodara, ovo nam je
jednolina hrana, pa ne bi li nam dao ono to nie iz zemlje:
od povra, itarica, luka, krastavica, lee. Pa im Musa a.s.
postavlja pitanje: Zar elite ono to je bolje, zamijeniti za ono
to je slabije?! Evo na ovom primjeru vidimo da nije svako
predisponiran za tu nebesku hranu, nego trai ono to iz
zemlje nie./
I posljednji bejt,
47. bejt:
Zato to je more ljubomorno na posrednike,
edan poput ribe, odbaci mjeinu.
(tj. tvoje stanite je more, ta e ti mjeina.)
In ne ne mes / tu ne rem les / tu ne hab
Vah ji Hak val/ la hu alem / bis sa vab.
n
Ders odran 24. 04. 2012. g.
u kui h. hfz. Halid-ef. Hadimulia

SIRA

HAZRETI MEVLANA
NJEGOVA PORODICA I PRIJATELJI
temeljem vjerodostojnih historiografskih
i biografskih izvora

SIRA

HAZRETI MEVLANA,
NJEGOVA PORODICA I PRIJATELJI
temeljem vjerodostojnih historiografskih i biografskih izvora

Naslov originala:
Ahmed Efe
HZ. MEVLNA VE AILESI
Mevlna his family and friends in miniatures

Preveo:
Edin Urjan Kukavica

Originalne minijature:
Ahmet Efe

Po elji Hadi hafiza Halida ef. Hadimulia


52

BEHAR116

SIRA

BEHAR116

53

SIRA

54

BEHAR116

SIRA

BEHAR116

55

SIRA

56

BEHAR116

SIRA

Hazreti Mevlana
DELALUDDIN BELHI RUMI
1207. - 1273.

hmed-dede iz Vallaia, mevlevijski ejh i iznimno dobar poznavaoc mevlevijske historije, koji je ivio u 14. stoljeu, u svom djelu
Menakibul-arifin, u kojem je sakupio sve raspoloive podatke i
informacije o hazreti Mevlaninom ivotu, izriito tvrdi da je datum roenja pira tarikat-i mevlevijje 6. rebiul-evel 604. godine po Hidri, odnosno
30. septembar 1207. godine po Miladi Isaa (a.s.). Svoju tvrdnju temelji na
izvjetaju o Harezm-ahovoj opsadi Semerkanda o kojoj se govori u hazreti Mevlaninom djelu Fihi ma fih, te pritom navodi i rijei znamenitog autora ovoga djela: Bili smo u Semerkandu kada je Harezm-ah Alaeddin Muhammed opkolio i napao grad sa svojom vojskom... Budui da je poznato
kada se spomenuti historijski dogaaj dogodio, hazreti Mevlana je morao
imati najmanje sedam ili osam godina da bi se toga jasno sjeao. Ahmeddedeovo raunanje i tvrdnju veliki broj klasinih i savremenih autora prihvata kao najpouzdaniji izvor za odreivanje datuma hazreti Mevlaninog
roenja, te stoga 1207. godinu prihvataju kao godinu njegovog roenja. S
druge strane, historiografski i biografski izvori drugih autora potvruju da
je hazreti Mevlana Belhi Rumi ve bio mladi kad je sa babom napustio
Belh, te je prema tome, mogao imati oko 28 godina kad je kroio na tlo
Konje.
U vrijeme kada je na njegova plea pao sav teret mjesta i uloge koju je
prije toga zauzimao njegov otac, jo uvijek je njegovim tijelom i duom
provijavao mladalaki zanos, ali je ve tada, bio priznat, potovan i cijenjen kao zreo uenjak, temeljem ega su mu svi stariji sljedbenici i ueni-

BEHAR116

57

SIRA

ci njegovoga oca ukazali puno povjerenje.


Djetinjstvo je proveo u Belhu mahom u drutvu svoga oca i njegovih dervia, napajajui se i nadahnjujui zamamnim i privlanim zvucima duhovne muzike, ilahija i poema koje su se esto mogle uti na medlisima njegovoga oca, hazreti Behauddina Veleda, Sultana uenjaka.
Prisustvovao je gotovo svim oevim predavanjima, vazovima i dersovima, a za njegovo obrazovanje i duhovnu pripremu za ulogu za koju se
slutilo da e preuzeti, starali su se najueniji, najiskusniji i najodaniji Behauddinovi dervii, ija je znanstvenika i uenjaka slava daleko prelazila granice Belha, Turkmenistana pa i Anadolije. Nakon odlaska iz Belha i
nekoliko dugakih putovanja, koja su se, uz kratke odmore i predahe, premetnula u jedno, sa konanim odreditem u Konji, hazreti Mevlana e
upoznati i brojne najznamenitije uenjake i poznate sufije svoga vremena,
te prisustvovati njihovim razgovorima sa njegovim ocem, kako onim na
koje je pristup bio doputen narodu, tako i onima koji su voeni u intimi
meu uenjacima ija bi sadrina zasigurno zbunila obine ljude. Nakon
babinog preseljenja na Bolji svijet, hazreti Mevlana je bio uvjeren da je
njegovo konano odredite Konja u kojoj mu je bio babin mezar.
Hazreti Mevlana se sa svojom suprugom i sinovima smjestio u nekoliko skromnih odaja unutar medrese, koju je za njega sagradio emir Bedruddin Devherta. U meuvremenu, sljedbenici i uenici njegovog oca okupili su se oko njega kao jedinog duhovnog i fizikog nasljednika uenja i kole Sultana uenjaka. eljeli su uiti od njega, ali on se nije osjeao spremnim poptpuno preuzeti ulogu svoga oca. Svim je bilo poznato da je hazreti Behauddin Veled korak po korak uvodio Mevlanu u svoje svjetove
znanja, otkrivajui mu, jedan po jedan, puteve spoznaje, te skidajui koprene sa njegovih oiju i srca. udnja za dubljom spoznajom potakla je hazreti Mevlanu da dio duhovnog simiraja potrai u osami, te je, kau njegovi najpouzdaniji biografi, u samoi provodio mnoge dane i noi. Nita mu
se nije radilo od kada je ostao uskraen za oevu pomo. U ovom vremenu
oajanja stigle su novosti o dolasku novog sunca prosvijeenosti u Anadoliju, Sejjida Burhnauddina iz Tirmiza.

58

BEHAR116

SIRA

Sultanul ulema

HAZRETI BEHAUDDIN VELED


(Hazreti Mevlanin otac)
1150. - 1231.
azreti Mevlanin otac, Behauddin Veled, jedan
od najznamenitijih mutesavvifa svoga doba,
poznatiji je po nadimku Sultanul ulema, dok
njegovo puno ime glasi Muhammed Behauddin Belhi
ibn Husejin Hatibi ibn Ahmed Hatibi. Pretpostavlja se
da je roen 1150-51. godine, te da je odrastao u Belhu, u
provinciji Horosan, gradu u modernom Afganistanu,
koji je neko bio poznat kao Kubetul islam. Preselio je
u Konji u dobi od 80 godina.
Poznato je da je njegov otac, Husejin, sin Ahmeta
Hatibija, bio poznati uenjak svoga vremena, te da mu
je u dobi od samo 2 godine njegova majka pokazala djela njegovoga preminulog oca i rekla: Sine, ljudi su tvome ocu zahvalni za djela koja je ostavio za sobom, te i
meni iskazuju zahvalnost to sam ih sauvala. I ti e biti veliki ovjek koji e se odlikovati ogromnim znanjem.
ini se da je Behauddinova majka imala znaajnu ulogu
u njegovom poetnom obrazovanju i usmjerenju ka daljem kolovanju i stjecanju znanja, te na taj nain postavila temelje njegovog budueg ugleda. Iako se tvrdi da je
njegova majka bila pripadnica dinastije Harezm-aha,
nije poznato ime njenog oca, tako da je nemogue utvrditi kojeg je sultana potomstvo.
Jo u vrijeme dok je bio u Belhu, Behauddin je oenio kerku emira toga grada, Mumine-hatun i sa njom
imao troje djece, Fatmu, Alauddin Muhammeda i Delaluddin Muhammeda. Pretpostavlja se da je njegova
supruga potomak emsul Eimme-i Serahsija, jednog od
najveih hanefijskih fakiha svoga vremena. Takoer se
tvrdi da je Behauddin Veled, koji se kao veoma mlad poeo pojavljivati po sufijskim i drugim halkama, bio i u
to vrijeme uven po svojim govorima, koji su mu priskrbili golemu slavu, tako da mu se uskoro, pridruio veliki broj ljudi iz Belha i okoline, te da je Belh napustio i

uputio se prema Anadoliji zbog sukoba sa nekim od najznaajnijih dravnika i uenjaka svoga vremena i prostora. ini se ipak vjerovatnijim da je ovaj ovjek iznimnoga ugleda i znanja, svoj rodni grad napustio pred
prijetnjom od Mongolske invazije. Naime, nedugo nakon to su Behauddin Veled i skupina njemu najodanijih i najbliih uenika i sljedbenika napustili Belh, grad
su zauzeli Mongoli, veliki broj ljudi je izgubio ivote,
ukljuujui i Nedmuddina Kubraa, na iju ivotnu i
duhovnu misao se Behauddin Veled umnogome oslanjao.
U vrijeme kada je Behauddin Veled napustio Belh,
njegov stariji sin Alauddin imao je oko 7, a mlai Delaluddin (hazreti Mevlana) oko 5 godina. Njegova kerka Fatma-hatun, bilo zbog toga to se u meuvremenu
udala ili pak to je preselila (umrla) prije Behauddinove
hidre iz Horosana u Anadoliju, nije bila dijelom skupine koja je s njim krenula na put.

BEHAR116

59

SIRA

Skupina izbjeglica krenula je prema Hidazu preko


Niapura, Bagdada i Kufe, da bi promijenili odredite i
uputili se prema Damasku u amu (Sirija), te se privremeno zaustavili u Karamanu (neko poznat i kao Larende, u sredinjoj Turskoj). Drugi izvori navode da je karavan proao kroz Malatiju, neko vrijeme se zaustavivi
u Erzindan Akehiru i konano stigao u Larende (kasnije, Karaman). Behauddin Veled je u Karamanu proveo narednih sedam godina, a potom je preselio u
Konju, gdje e provesti posljednje dvije godine svoga
ivota i tu biti ukopan. U vrijeme dok je bio u Karamanu, njegova supruga, stariji sin Alauddin Veled i snaha
Devher hatun, preselili su na Bolji svijet.
Behauddin Veled o kojemu je glas i ugled prije njega
stigao do Konje, omilio se stanovnicima ovoga grada, ali
i vladaru cijele zemlje sultanu Alauddinu Kejkubadu I.
Priao je Sultan Veled da je Alauddin Kejkubad I. esto
posjeivao njegovog oca, a lala (osobni uitelj) sultana
Emira Bedruddina Guhertaa, bio je toliko zaljubljen i
oaran njegovim znanjem, da mu je sagradio medresu.
Nastavio je drati predavanja, vazove i govore koje je
privremeno prekinuo zbog preseljenja, ali se posvetio i
obrazovanju svoga mlaeg sina Delaluddina. Preselio
je u petak, poslije akama, 12. januara 1231. godine (18.
rebiul-ahira 628) i ukopan je na mjestu na kojem se njegov mezar i danas nalazi. Na njegovom nianu, kojega je
vjerovatno dao izraditi Alauddin Kejkubad, pie: Ovo
je mjesto na kojemu Muhammed, sin Husejinov, sin
Ahmedov iz Belha, na prvak i uitelj sadra eriata, vrelo mudrosti, obnovitelj sunneta, dokidatelj bidata, kojega smo sluali i kojemu smo se pokoravali, koji je sluao i pokoravao se Allahu, alim i prosvjetitelj, sultan
uenjaka, muftija Istoka i Zapada, obnovitelj Vjerozakona i Vjere, ejh islama i muslimana, lei.
Behauddin Veled, ije su brojne ideje, ivotni i vjerski stavovi te znanja i spoznaje sauvani i do naeg vremena preneseni u djelima njegovog sina hazreti Mevlane Rumija, unuka Sultan Veled Sipahsalara, te vjerovatno najpoznatijeg i najznaajnijeg biografa i komentatora i tumaa Mesnevije, Eflakija, bio je krupan i snaan
ovjek, guste brade i otrog i pronicljivog pogleda. Njegovo jedino sauvano djelo Mearif snano je utjecalo na
ivot i ivotno djelo njegovog najpoznatijeg potomka,
60

BEHAR116

hazreti Mevlane Delaluddina Rumija. Prema nekima,


Sejjid Burhanuddin Tirmizi, Behauddinov odani sljedbenik i uenik i hazreti Mevlanin lala toliko je insistirao na Mearifu, jedinom sauvanom djelu svoga prijatelja i uitelja Behauddina Veleda, da je hazreti Mevlana cijelo djelo nauio napamet.

MUMINE-HATUN
(Hazreti Mevlanina majka)
? - 1227. ?
upruga Behauddina Veleda i hazreti Mevlanina
majka, Mumine-hatun roena je u Belhu (Balkh) u Horosanu, kao kerka sultana Belha Emira
Ruknuddina. Udala se za Behauddina Veleda i rodila

SIRA

mu troje djece, kerku Fatmu-hatun i dva sina, Muhammeda Alauddina i Muhammeda Delaluddina, hazreti
Mevlanu Rumija. Zajedno sa svojim suprugom napustila je Belh i doselila u Larende (Karaman), gdje je i preselila (umrla), te ukopana u turbetu hazreti Mevlanine
majke (Mader-i Mevlana Turbesi), poznatom i kao damija Valide Sultan.
Na nianu Mumine-hatun nema natpisa, tako da nije poznat taan datum roenja i preseljenja hazreti Mevlanine majke, ali je opeprihvaena tvrdnja da je preselila izmeu 1222. i 1228. godine, budui se smatra da je
Behuddin Veled preselio u Konji 1230. ili 1231. godine,
te da je u ovaj grad doselio 1228. a u Karaman, godine
1221. ili malo kasnije, te da je tu ostao sedam godina.
Na istom mjestu ukopan je i njen stariji sin Muhammed Alauddin, a pretpostavlja se da je tu takoer ukopana i prva hazreti Mevlanina supruga, Devher-hatun.
Prenosi se da je kerka Behauddina Veleda i Mumine-hatun, Fatima-hatun, preselila (umrla) dok je porodica jo uvijek ivjela u Belhu, a prema drugim izvorima
da se u meuvremenu udala te nije uinila hidru sa
svojim roditeljima i braom.
Mumine-hatun smatra se iznimno inteligentnom,
mudrom i obrazovanom enom, koja je, kao kerka
emira imala priliku uiti od najboljih uitelja svoga doba, te da je, ako ne presudno a ono zasigurno znaajno
utjecala na hazreti Mevlanino obrazovanje i njegovo ivotno, vjersko i duhovno usmjerenje. injenica da se
udala za Behauddina Veleda, Sultanul ulema, nedvojbeno najznaajnijeg uenjaka svoga doba, govori u prilog toj tvrdnji. Povrh toga, injenica da je pristala ostati uz svoga supruga, izloiti se i podnijeti sve tekoe hidre, nedae i nevolje dugakog putovanja koje je potrajalo godinama govori u prilog tvrdnji da je bila stabilna, strpljiva i sa sudbinom pomirena ena, te je oslikava najljepim nijansama osobina ene svjesne svoga
mjesta i uloge.
Turbe ponad mezara u kojem je ukopana u Ak Tekke (Bijeloj tekiji) izgradio je Ibrahim-beg, potomak Karamanoglua i sljedbenik hazreti Mevlane i njegove porodice, godine 1371. te predstavlja jedno od najposjeenijih mjesta zijareta u Karamanu. Kompleks oko mezara i turbeta Mumine-hatun, koji se sastoji od damije,

mezara, dervikih odaja i mezarja, neko je sluilo kao


mevlevijska tekija, poznata i kao Kalemija-zavija po
Ahi Muhammed Beku, sinu Kalemija, kojega je ovdje
poslao Ulu Arif elebi, u kojoj su se redovno odravali
duhovni koncerti i obredi semaa. Na natpisu ponad
ulaza, ispisanim najljepim pismom toga vremena i
arapskim jezikom, stoji: Alauddin, sin Halila Karamaoglu Mehmeda, koji je bio veliki sultan, sjena Boija
na ovom svijetu, vladar zajednice muslimana, gospodar
arapskih i perzijskih sultana, otac bitki u kojima su suzbijani tlaitelji, uporno i istrajno, zatiratelj nevjernika
i mnogoboaca neka Allah uini njegovu vlast vjenom zapovijedio je izgradnju ovog svetog mjesta posveenog velikodunosti i dareljivosti njegove supruge
i mezaru pobonog ovjeka i ehida Sejfuddina Sulejman-bega sina Halila Karamanoglu Mehmeda, prvaka
uenih, sultana zaljubljenika, slave naroda i Vjere (hazreti Mevlane) neka Allah posveti njegovu tajnu nedokuivu.

ALAUDDIN MUHAMMED
(Hazreti Mevlanin stariji brat)
1205.? - 1226.?
azreti Mevlanin stariji brat, sin Behauddina
Veleda i Mumine-hatun, roen u Belhu. Kako
ni njegov taan datum roenja nije poznat, prinueni smo zakljuivati temeljem poznatih injenica.
Kako je bio stariji brat hazreti Mevlane Rumija, pretpostaviti je da je roen prije 1207. godine; pretpostavlja se
da je preselio u dobi od oko dvadeset godina, i to u Karamanu, te je tu i ukopan u turbetu Mader-i Mevlana kraj
svoje majke Mumine-hatun. U vrijeme iseljenja Behuddina Veleda iz Belha, koje se, prema veini biografa dogodilo malo prije 1214. godine, Alauddin elebi je imao
oko sedam godina, te kako je Behauddinov karavan u
Karaman stigao oko 1220-1221. godine, te potom, sedam godina kasnije, preao u Konju, pretpostavlja se da
je Alauddin u vrijeme svoga preseljenja na Bolji svijet
imao oko dvadeset godina, ili pak neto manje.

BEHAR116

61

SIRA

Nije poznato da li se stigao oeniti ili nije, niti da li je


imao potomstvo. O njemu puno ne govore ni sam hazreti Mevlana, niti njegov sin Sultan Veled, pa ni ostali mevlevijski ili biografski izvori. Kako je preselio prije preseljenja svoga oca u Konju, malo je vjerovatno da je sa
svojim ocem doputovao u prijestolnicu Selduka. Poznato nam je da je hazreti Mevlana svojim sinovima
koje je rodila njegova supruga Devher-hatun u Karamanu starijem dao ime po svome ocu, a mlaem po
svome rano preminulom starijem bratu, te je stoga pretpostaviti da je Alauddin Muhammed preselio prije roenja svoga bratia i imenjaka Alauddina, i to prije
1227. godine.
Kako je, takoer, poznato da je on napustio Belh sa
svojim ocem, te da je nakon dugog putovanja doselio u
Karaman, moe se zakljuiti da je obrazovanje sticao od
svoga oca i njegovih najbliih i najodanijih uenika i

sljedbenika tokom dugogodinjeg putovanja. Pretpostavljamo da je za ovaj zadatak bio osobito zaduen Lala
erefuddin Semerkandi, a u vrijeme provedeno u Belhu,
Burhanuddin Tirmizi, koji su bili zadueni i za hazreti
Mevlanino poduavanje i obrazovanje.
Na njegovom mezaru u Bijeloj tekiji (Ak Tekke) nema natpisa. Nalazi se lijevo od ulaza, netom ispod mjesta predvienog za muezzina, u skupini mezara pripadnika hazreti Mevlanine porodice i potomaka.
Po zapovijesti Ulu Arif elebije u ovu tekiju je poslat
mevlevijski halifa, te je mjesto dugo sluilo kao mevlevijska zavija, a neki dokumentarni zapisi svjedoe da je
tu bila i medresa koja je radila stoljeima nakon izgradnje. Evlija elebi, koji je u ovaj grad doputovao godine
1684., kae da medresa hazreti Mevlanine majke cvjeta
i da kroz nju prolazi veliki broj nadarenih uenika i studenata.
Osmanski sultan Read poslao je Kaabenski Prekriva na dar turbetu hazreti Mevlanine majke, od kojega
je za mezare hazreti Mevlanine majke i njegovog starijeg brata skrojen i saiven prekriva.

DEVHER-HATUN
(Hazreti Mevlanina prva supruga)
? - 1228.?
zreti Mevlanina prva supruga Devher-hatun
bila je kerka Hoda (profesora) erefuddina
Lale iz Semerkanda, linosti iznimnog ugleda
u Larendeu (Karaman); bila je majka Sultan Veleda i
Alauddina elebija. Preselila (umrla) je kao veoma mlada, i najvjerovatnije da je ukopana u Bijeloj tekiji u Larendeu (Karaman).
Njen otac erefuddin Lala bio je uenik i blizak prijatelj Sultanul ulemaa, Behauddina Veleda, sa kojim je
i napustio Belh i uputio se u nepoznato slijedei svoga
uitelja. Kako je on bio hazreti Mevlanin lala, uitelj i
staratelj, od njegovog najranijeg djetinjstva, u Behauddinovoj porodici smatrao se gotovo lanom. Njegova
kerka Devher, roena je najvjerovatnije u Belhu, te je,

62

BEHAR116

SIRA

prema svemu sudei, odrasla zajedno sa hazreti Mevlanom, te sa za njega i udala kada su se Behauddinova porodica i prijatelji odluili ostati u Larendeu. Pouzdano
je poznato da je vjenanje obavljeno godine 1225. jer je
Sultan Veled roen 1226. a Alauddin elebi, godinu ili
dvije kasnije.
Veina izvora slae se da je Devher-hatun u vrijeme
udaje za hazreti Mevlanu Rumija imala osamnaest godina, te kako se tvrdi da je na Bolji svijet preselila dok je
jo dojila Alauddina, pretpostavlja se da je u vrijeme
svoga preseljenja imala oko dvadeset godina. Brigu o
njenoj djeci preuzela je neka plemenita ena, ije ime
naalost historija ne biljei, a koja je preselila u Karamanu; u literaturi se ova ena imenuje kao Kiryai Buzrug Starija Kira, kako bi se razlikovala od hazreti Mevlanine druge supruge, Kire-hatun, koju je hazreti Mevlana oenio nakon preseljenja u Konju, a koja je sa
svojom dadiljom Kiramanom, preuzela brigu o djeci.
Poznato nam je da su njena dva sina Sultan Veled i Alauddin elebi, poslani u Damask u pratnji njihovoga djeda erefuddina Lale.
Kako Devher-hatun na svome nianu nema nikakvog natpisa, tano vrijeme njenog preseljenja doslovno je nemogue utvrditi, a i samo mjesto njenog ukopa
predmet je brojnih sporenja. Prema I. Hakki Konjaliju,
preselila je u Karamanu, te ukopana u Bijeloj tekiji. Nadalje, isti autor tvrdi da budui da u natpisu na tekiji nije precizirano ime nijedne od ovih plemenitih ena, te
da u stvari sredinji mezar pripada Devher-hatun, da
bi se i tekija i turbe trebali zvati Zevc-i Mevlana Turbesi, umjesto Mader-i Mevlana Turbesi. I Abdulbaki Golpinarli miljenja je da je Devher-hatun ukopan u ovom
poznatom turbetu. U tom sluaju, pretpostaviti je da
Devher-hatun nije bila sa Behauddinom Veledom i
svojim suprugom hazreti Mevlanom Delaluddinom tokom putovanja iz Karamana u Konju. Isto tako nije poznato od ega je umrla; ni hazreti Mevlana, ni Sultan
Veled, pa ni Alauddin elebi, ne nude nita vie podataka od ovih koje ovdje iznosimo. Najraniji naime, najstariji mevlevijski izvori gotovo da ne spominju Muminehatun ni Devher-hatun.
Imajui na umu tvrdnju da je Devher-hatun odrasla
zajedno sa hazreti Mevlanom, dakle u okrilju Behauddi-

nove kue i pod bliskom paskom njegovih najbliih i najuenijih prijatelja i sljedbenika, te da se u konanici
udala za hazreti Delaluddina, moe se pretpostaviti da
je bila izvanredno obrazovana mlada ena. Najpoznatiji i vjerovatno najupueniji biografi i poznavaoci Behauddinove kue, porodice i najblieg okruenja, Sipahsalar i Eflaki, ne raspolau ni sa informacijama o erefuddinu Lali, iako je nedvojbeno jasno da je erefuddin
imao veliki, ako ne presudan utjecaj na Sultana Veleda i
na hazreti Mevlaninog srednjeg sina, Alauddina elebija, budui su njih dvojica, od svoga djetinjstva do mladosti stjecali znanja i obrazovali se u Damasku pod budnim okom svoga djeda. Nismo, iako smo uloili ogroman trud, bili u prilici saznati gdje je preselio kao ni
gdje je ukopan Lala erefuddin. Mogue je da jedan od
mezara za koje se tvrdi da pripadaju neimenovanim horosanskim svetim ljudima pripada ba njemu.
BEHAR116

63

SIRA

KIRA -HATUN
(Hazreti Mevlanina druga supruga)
? - 1291.
ira-hatun je bila plemenita ena koju je hazreti
Mevlana oenio u Konji nakon preseljenja svoje
prve supruge Devher-hatun; ona je bila majka
Emir Alima i Melike-hatun. Poznato nam je da je bila
udata prije vjenanja sa hazreti Mevlanom, te da je njenom prvom suprugu bilo ime Muhammedah, sa kojim
je imala jednog sina po imenu Emir emsuddin Jahja.
Prema natpisu na njegovom nianu preselio je 7. rebiulahira 692. godine po Hidi, odnosno 1292. godine po Miladi Isaa (a.s.), a prema veini autora ukopan je u hazreti Mevlaninom turbetu zajedno sa najbliim i najodanijim lanovima porodice i sljedbenicima, odmah uz hazreti Mevlaninog srednjeg sina Alauddina elebija.
Ime ove ene je na izvjestan nain izazivala i jo uvijek
izaziva posebnu panju biografa, historiara i istraitelja
hazreti Mevlane i njegove familije. Neki tvrde da je bila
Perzijanka te je s tim u skladu i njeno ime perzijsko, neki
tvrde da je tursko pa je samim tim ona Turkinja, a neki
pak da je Arapkinja pa je njeno ime arapsko. Tahsin Yazici, koji je sabrao i usporedio sva miljenja, tvrdi da je ime
u stvari grko, te da se uope ne radi o imenu nego o naslovu u znaenju gospoa (hanim), naime, ena plemenitog porijekla, plemkinja, koja je u to vrijeme bila u irokoj upotrebi, to potvruje i u svome predgovoru djelu
Menakibul arifin, Ahmeda Eflakija, koje je ovaj autor
preveo na turski jezik. U skladu s tim, dadilju i dojilju
Sultan Veleda i Alauddina elebija zvali su Kiramana,
hazreti Mevlaninu snahu, Fatmu-hatun Kirake, u znaenju mlada Kira, kako bi ove ene meusobno razlikovali. Osim toga, i ena koju je Alauddin elebi oenio
zvala se Kira, a bila je kerka uvenog anadolskog vezira
seldukih sultana Sahib Ata Fahruddina.
Kako se izgovor imena odnosno naslova Kira razlikuje
na turskom, perzijskom i arapskom jeziku, neki autori ime
ove tanije, ovih ena, piu Gura, Gera te Kerra.
I. Hakki Konyali, u svome djelu Konya Tarihi (Historija Konje) tvrdi da njeno ime moe biti izvedenica iz turske rijei i pojma gur u znaenju obilje, izobilje, bujnost. Nadalje, isti autor tvrdi da je ovo ensko ime bilo
esto u upotrebi kod Selduka i ranih Osmanlija; prizna-

64

BEHAR116

jui mogunost da Kira moe biti i grka rije u znaenju


gospoa ili plemkinja, ovaj autor kae: Budui su u vrijeme osmanlijske uprave, Turci i Grci ivjeli izmijeano i
zajedno, mogue je da su Turci neka imena pozajmili od
Grka. Tako da je ovo ime mogue izgovarati kao Kira.
Abdulbaki Golpinarli, tvrdi da injenica da je ime
grko nipoto ne mora znaiti da je ova i druge ene istog
ili slinog imena bila Grkinja, navodei pritom nekolicinu slinih sluajeva. Ovaj autor potcrtava da je kerka Salahuddina Zerkuba i supruga Sultana Veleda Fatma-hatun bila poznata i kao Kirake; ovo miljenje dijeli i Tahsin Yazici. Isto tako, injenice da su kerku Ulu Arif
elebija Melike zvali Despina, a hazreti Mevlaninu kerku Melike-hatun Efendipula, oba nadimka su grke rijei, potvruje ovo miljenje.
Kira-hatun, osim potovanja koje je uivala kao i su-

SIRA

pruga hazreti Mevlane Rumija te kao pomajka dvojici hazreti njegovih sinova iz prvog braka, imala je i izniman
osobni ugled, kako od strane njenog supruga tako i od
njegovih najbliih i prijatelja. Hazreti ems-i Tabrizi veoma esto je spominje, pa ak i navodi njene rijei u svome djelu Makalat, a Eflaki prenosi veliki broj zgoda u kojima se ona spominje kao sredinja linost. Poznato nam
je da su joj veoma nedostajali Sultan Veled i Alauddin
elebi nakon to su poslati u Damask na kolovanje, da je
uivala klanjati i initi sema sa hazreti Mevlanom, te da je
njen suprug jednom prilikom strogo ukorio zbog njenog
insistiranja da prisustvuje rufaijskom zikru.
Preselila je devetnaest godina poslije hazreti Mevlane
Rumija, a u meuvremenu se nije udavala ni za koga drugo. Prema natpisu na njenom nianu, preselila je 13. ramazana 691. godine po Hidri (1291., po Miladi Isaa,
a.s.), ali kako nam nije poznata godina njenog roenja ne
moemo ni dokuiti koliko je godina imala kada je preselila. U natpisu na njenom nianu, ispisanom arapskim jezikom i seldukim pismom, ova ena se mnogo hvali, te
se o njoj govori kao o drugoj Merjem, moru due i primljenoj kod Allaha.

uddinom, pod starateljstvom njegovog djeda Lala erefuddina, gdje je proveo nekoliko godina obrazujui se i
stjeui znanja. Sauvano je jedno pismo kojim hazreti
Mevlana upozorava i poziva svoje sinove na punu panju,
poslunost i potovanje prema njihovom djedu. Po zavretku obrazovanja u medresi, Sultan Veled se vratio u
Konju; nakon povratka, kau da se nije odvajao od svoga
oca, bio mu je pri ruci i na hizmetu, a time je unaprijeivao i svoje osobine, za razliku od svoga brata Alauddina
elebija.
Odrastao je uz najblie saradnike i prijatelje svoga oca,
njegove prve halife, Sejjida Burhanuddina, ems-i Tabrizija, Salahuddina Zerkuba i elebi Husamuddina. Odnos
izmeu Sultan Veleda i ems-i Tabrizija hazreti Mevlana je osobno svoga sina preporuio emsu za uenika
gotovo da je postao legendaran. Nakon to je hazreti Me-

BEHAUDDIN SULTAN VELED


(Hazreti Mevlanin stariji sin)
1226. - 1312.
tariji sin hazreti Mevlane Delaluddina Rumija,
Sultan Veled, roen je 24. aprila 1226. godine u
Karamanu. Njegova majka bila je kerka Lala erefuddina iz Semerkanda, Devher-hatun. Ime je dobio
po svome djedu Sultanu uenjaka, te stoga njegovo puno ime glasi Behauddin Sultan Veled.
Budui mu je majka preselila u vrijeme dok je Sultan
Veled imao tek godinu ili dvije, othranila ga je i podigla
njegova dadilja Kiramana i druga supruga njegovog oca
Kira-hatun. Kada je Sultan Veled, kojega je njegov otac
jako volio, dospio u godine kada je bilo vrijeme poeti pohaati neku zvaninu kolu, hazreti Mevlana Rumi ga je
poslao najprije u Halep, a potom i u Damask u Siriji, zajedno sa njegovim, godinu ili dvije mlaim bratom Ala-

BEHAR116

65

SIRA

vlana uo da je ems iznenada napustio Konju, te poto je


uo da je vien u Damasku, poslao je Sultan Veleda za svojim dragim prijateljem da ga zamoli da se vrati u Konju,
to je Sultan Veled i uinio; na putu prema Konji, ems
koji je jahao konja pozvao je Sultan Veleda, koji je iao
pjeice pored njega, da uzjae zajedno s njim, na to je
ovaj odgovorio: Moj Hudavendigare! Gospodar i rob na
istom konju! Gdje to ima?
Vrijedan spomena je i Sultan Veledov odnos i veza,
te njegovo potovanje prema prvom halifi svoga oca, Salahuddinu Zerkubu; njegovo potovanje prema ovoj linosti dovoljno pokazuje injenica da je nakon preseljenja svoga oca upravo njemu dao bejat, bez obzira na injenicu da je ovaj ovjek bio i njegov punac. U svome
djelu Iptidaname Sultan Veled pie da je njegov otac rekao: Od sada nadalje, budi blizak Salahuddinu Zerkubu. Voli ga i njega odaberi za svoga uitelja; vas dvojica
se uzajamno privlaite, imate puno toga zajednikog,
druite se, hizmeti mu, pa e, s Boijom pomoi, dosegnuti visoke derede, nato je Veled odgovorio: Prihvatam da budem rod Salahuddina Zerkuba.
Poznato je da je Sultan Veled oenio kerku Salahuddina Zerkuba, po imenu Fatma-hatun, negdje izmeu
1250.-1259., te da je s njom imao sina Ulu Arif elebija,
hazreti Mevlaninog najdraeg unuka. Ona mu je rodila i
dvije kerke Mutahharu Abide i eref Arife. Starija kerka Mutahhara-hatun udala se za Sulejman-aha i sa njim
imala dva sina, Hidra i Burhanuddin Ilijas-pau. Iako nije poznato za koga se udala Sultan Veledova druga kerka, eref-hatun, poznato je da je i ona imala dva sina,
Muzaffer Ahmed-pau i Emir-aha.
Nakon preseljenja Fatme-hatun, Sultan Veled je oenio dvije plemenite ene, Nusret-hatun i Sunbule-hatun,
te sa njima imao tri sina, Abid elebija sa Nusret-hatun, a
Emin Zahina i elebi Vadida sa Sunbule-hatun.
Nakon preseljenja njegovoga oca, hazreti Mevlane
Rumija, njemu je ponueno da preuzme post da postane halifa svoga oca ali je on, pokazujui neuporediv
stupanj dostojanstva i potovanja prema odredbama
svoga oca, rekao da e post radije prepustiti i dati bejat
Husamuddinu elebiju. Tek nakon Husamuddinovog
preseljenja godine 1284. Sultan Veled je pristao prihvatiti post tada je imao 58 godina, a ivjet e punih 86
66

BEHAR116

te konano preseliti kao halifa svoga oca, godine 1312. i


biti ukopan u Konji, u turbetu svoga oca, odmah uz njega.
Sultan Veled je, prema svim historijskim svjedoanstvima, bio vrijedna i istrajna linost, koji je ustrojio i organizirao sljedbenike uenja svoga oca i njegovih prvih
halifa u jedinstvenu organizacijsku cjelinu i strukturu
tarikat-i mevlevijje, ustanovio naela, uspostavio veliki
broj tekija, zavija i sema-hana irom Anadolije i islamskog svijeta. Ope je prihvaen kao jedna od devet najznaajnijih linosti tarikat-i mevlevijje; ostalih osam su: Sultanul ulemaBehauddin Veled, hazreti Mevlana Delaluddin, ems-i Tabrizi, Salahuddin Zerkub, elebi Husamuddin, ejh Kerimuddin Bektemur i Ulu Arif elebi.
Nadahnut likom i djelom svoga oca napisao je Divan, tri
mesnevije nazvane Iptidaname, Rebapname i Intihaname, te tesavvufsko teorijsko djelo pod nazivom Mearif.
Sultan Veled je uivao veliki ugled i slavu u svoje vrijeme,
te je bio rado vien gost i na dvorovima onovremenih vladara, to je svojevrsno svjedoanstvo da, organizirajui
tarikat-i mevlevijje nije odstupio od bilo kojih uspostavljenih i opeprihvaenih normi i pravila, ali ni osjetljive
volje vladara. Poznato je da je veliku panju posveivao
obrazovanju i poduavanju Ulu Arif elebija, koji e preuzeti mevlevijski post nakon preseljenja Sultan Veleda.
Hazreti Mevlanino potomstvo ishodi uglavnom iz
loze koju je ostavio Sultan Veled, budui da su sve ostale krvne linije veoma brzo nestale, a da je Alauddin
elebi izopen iz familije zbog navodne povezanosti sa
nestankom ems-i Tabrizija.

SIRA

ALAUDDIN ELEBI
(Hazreti Mevlanin srednji sin)
1227. - 1261.
azreti Mevlanin srednji sin Alauddin elebi roen je u Karamanu godine 1227. Njegova majka
bila je kerka Lala erefuddina Devher-hatun.
Budui mu je majka preselila u vrijeme dok je on bio dojene, othranila ga je i odgojila njegova dadilja i druga
hazreti Mevlanina supruga Kira-hatun; nakon to je prispio za kolu, poslan je, zajedno sa svojim starijim bratom u Halep i Damask u Siriji na kolovanje. Alauddin
elebi je stekao znakovito obrazovanje u tamonjim medresama te dobio idazet (diplomu) koji je bio potvrda da
je dovoljno obrazovan da samostalno poduava druge.
Za razliku od svoga starijeg brata Sultan Veleda, Alauddin elebi je po povratku u Konju ostao uz svoga djeda
Lala erefuddina, te nije bio na hizmetu svome ocu.
Alauddin elebi je, prema svim historijskim izvorima,
u narednim godinama imao veze i uestvovao u nestanku
ems-i Tabrizija; iako najraniji mevlevijski izvori poput
Sipahsalara i Eflakija otvoreno i nedvojbeno tvrde da je
Alauddin elebi imao veze sa nestankom (ili ubistvom)
ems-i Tabrizija, M. Nuri Genosman, prevodilac emsovih pisama (Malakat), oslanjajui se na injenicu da se takvo to ne spominje u Sultan Veledovom djelu Ibtidname,
tvrdi da je Alauddin, u stvari, bio nevin. U svakom sluaju
injenica je da je ovaj ovjek zbog neega stekao lo ugled,
ne samo kod hazreti Mevlaninih najbliih sljedbenika nego i uope; zbog toga je izopen, ne samo iz porodice, nego
i openito iz svih mevlevijskih halki i dokumentarnih zapisa, tako da je nemogue doi do valjanih i pouzdanih informacija o njemu. Isto tako nije mogue utvrditi ni kad ni
gdje je preselio (ili pak ubijen), kao ni ime se bavio ni gdje
je ivio. Mikail Bayram, u svome djelu Ahi Evren ve Ahi
Tekilati, tvrdi da su Alauddina elebija zajedno sa Ahi
Evrenom u Kireheru ubili vojnici Nuruddina Dade, te
da je njegovo tijelo poslano u Konju. Poznato je da nije
ukopan u hazreti Mevlaninom turbetu u Konji. Na naptisu na njegovom nianu pie da je bio muderris, te da je preselio u mjesecu evvalu 660. godine po Hidri, odnosno

1261. godine po Miladi Isaa (a.s.). Iz toga slijedi da je Alauddin elebi preselio kao veoma mlad, u dobi od 34, 35 godina. Prema raspoloivim podacima bio je oenjen Sahip
Ata Fahruddin Alijevom kerkom Kirom i sa njom je
imao djecu. Budui da su i njegovi potomci izopeni iz hazreti Mevlanine familije, o njima gotovo nita nije poznato. Feridun Nafiz Uzluk, koji nudi dosta informacija o ovoj
temi, kae da on nije bio u stanju dokuiti zato Eflaki Alaudina elebija naziva Kirehri, pripisujui to mogunosti
da je Alauddin ivio u tom gradu gdje je bio poznat kao
uman i obrazovan muderris. Uzluk takoer tvrdi da je Alauddin udaljen iz blizine svoga oca hazreti Mevlane zbog
sukoba sa emsom koji e se tragino zavriti, da nije prisustvovao ni njegovoj denazi, ali i da je nekoliko godina
nakon preseljenja posjetio mezar svoga sina i tu inio dove

BEHAR116

67

SIRA

za njega i objavio da mu je oprostio. Uzluk, isto tako, tvrdi


da je Alauddin elebi bio perde au helebardist na Seldukom dvoru, ali ovu tvrdnju ne potvruju ostali historiografski izvori. Prema Uzluku, Alauddin se teko razbolio, bolest se pokazala smrtonosnom, te je od nje uskoro i
preselio, ali i ova informacija se ini tek kao nagaanje.
Feridun B. Ahmed-i Sipahsalar u svome djelu, koje se
smatra jednim od najpouzdanijih izvora informacija o
mevlevijama, tvrdi da Alauddin elebi nije bio u dobrim
odnosima sa emsom Tabrizijem jer je ovaj bio ljubomoran na njega zbog njegove lijepe i mlade supruge Kimjehatun. Ovaj incident se spominje u nekoliko historiografskih djela, ali i to samo kratko ne pridajui mu preveliki
znaaj, ali se ni u jednom ne spominje da je ems ubijen;
takvo to ne spominje ni Sultan Veled niti u jednom od
svojih djela; meutim, Eflaki u svome Meanakibu otvoreno tvrdi da su ems-i Tabrizija ubili Alauddin elebi i nekolicina njemu odanih sljedbenika i to nakon slijedeeg
dogaaja. Jednom prilikom je Alauddin doao svome ocu
da mu poljubi ruku, kada ga je ems ogoreno prekorio;
ovaj je to saopio svojim drugovima koji su ve bili ljuti
na emsa, te su odluili da ga ubiju. Eflaki ovaj dogaaj
prepriava u znakovito traginijem maniru, tvrdei da su
emsa ubila esterica akija (saki, razbojnika) koji su mu
prije toga bili bliski.
Jo uvijek je predmetom razliitih sporenja i rasprava
ta je Alauddin radio do svoje smrti (15 godina nakon
emsovog ubistva ili nestanka), da li je bio u Kieheru, da
li je tu preselio ili ubijen, te da li je njegovo tijelo poslano
u Konju. Meutim, biografi i hstoriari su jednoglasni u
tvrdnji da su on i njegovi potomci izopeni iz familije, te
i iz mevlevijskih halki nakon emsovog nestanka. Jednu
od najupeatljivijih epizoda iz tog historijskog perioda
Eflakiju je priao sam Ulu Arif elebi. Naime, jednog dana Ulu Arif elebi je raspravljao sa osobom po imenu
Alauddin Hiavend iz Kiehera, koji ree: I ja sam iz potomstva hazreti Mevlaninog; pa zato i meni ne posvetite
panju? Zar je pravo ne voditi rauna o sinu zbog oeve
pogreke? Ulu Arif elebi mu odgovori: Ti si bolesno
tkivo koje smo isjekli iz ove porodice i familije. Tvoja grana je odsjeena sa drveta. Allah kae: ...iz porodice tvoje
on nije, jer on je djela loega!. Alauddin Hiavend se razljuti i ree: ta ti misli ko si? Kako se usuuje pridiko-

68

BEHAR116

vati meni i odnositi se prema meni kao da si bolji od mene? Isti ajet prouio je hazreti Mevlana Rumi za svoga sina Alauddina elebija nakon to je uo za emsov nestanak (ili ubistvo).
Abdulbaki Golpinarli, nakon objedinjavanja i sravnjenja svih protivurjenih informacija iz razliitih izvora, tvrdi da se Alauddin elebi uvijek protivio ponaanju
svoga oca hazreti Mevlane i svoga brata Sultan Veleda; isto tako on tvrdi da Eflaki Alauddina optuuje za krau, te
za loe odnose sa Husamuddinom elebijem. U Eflakijevom djelu stoji i da je hazreti Mevlana Alauddinovog
punca smatrao budalom, to nedvojbeno ukazuje na
Eflakijev lo stav prema Alauddinu elebiju i njegovoj
porodici i potomstvu. Historiari potvruju da u Eflakijevom djelu ima nekoliko ozbiljnih materijalnih greaka;
nadalje, Furunzanfer tvrdi da Eflaki nije proitao djela
svoga ejha Sultan Veleda, jer da jeste, ne bi o emsu govorio na nain na koji je govorio. I. Hakki Konyali u
Konya Tarihi, ozbiljno kritizira Eflakija rijeima: Eflaki
je bio ovjek iznimno slabe memorije te je razumljivo da
je neprestano zaboravljao i imao problema sa imenima.

EMIR ALIM ELEBI


(Hazreti Mevlanin najmlai sin)
? - 1276.
mir Alim elebi je hazreti Mevlanin sin kojega je
rodila njegova druga supruga Kira-hatun; nije
nam poznato kad je roen, ali je mogue pretpostaviti da je preselio kao vrlo mlad, jer je preselio etiri godine poslije preseljenja svoga oca, hazreti Mevlane Belhija Rumija, a petnaest godina prije svoje majke.
Openito, o ovom hazreti Mevlaninom sinu izvori ne
nude ni dovoljno, a kamoli obilje podataka. Nije poznato
ak ni da li je bio stariji ili mlai od svoje sestre Melike-hatun. Sve raspoloive informacije o njemu dostupne su samo iz hazreti Mevlaninih pisama, te djela Ahmeda Eflakija. Prema ovom autoru, hazreti Mevlana se jako obradovao njegovom roenju, kojim povodom je ispjevao gazel

SIRA

(odu): Selam, o zaljubljenici! On je roen u tom mjesecu


godine; spremite se za razonodu i zabavu, jer roen je
on, te je istim povodom organizirao sedmodnevni neprestalni sema. Osim toga, povodom njegovoga roenja
sultani, veziri i emiri hazreti Mevlanu, njegovu suprugu i
novoroenog sina darovali su skupocjenim i brojnim darovima, o kojima se dugo prialo, a hazreti Mevlana je dio
podijelio meu muziarima i pjevaima, a ostatak stavio
na raspolaganje svojoj supruzi Kiri-hatun, ne ostavljajui
nita za sebe osobno.
Ponovo prema Eflakiju, Emir Alim elebi postao je
sultanov rizniar, dok se u drugim djelima prenosi da je
postao dvorski slubenik bez preciziranja funkcije.
Emir Alim elebi spominje se, kao to smo ve rekli, u
hazreti Mevlaninim pismima, od kojih je jedno poslato
seldukom veziru emiru Muinuddinu Sulejmanu Pervaneu, a kojim se traila izvjesna finansijska pomo za

Emir Alima, koji se oigledno naao u materijalnim tekoama. I u drugom hazreti Mevlaninom pismu poslanom istim veziru, hazreti Mevlana opisuje materijalno
stanje svoga sina kao potpuno siromatvo, te ponovo
moli za izvjesnu finansijsku potporu, ponovo ne za sebe,
nego za svoga sina. U jo jednom pismu upuenom uglednom dvorskom lijeniku Ekmeluddinu Tabibu, hazreti
Mevlana pie da je njegov sin tako siromaan da nije u
stanju izdravati svoju brojnu porodicu, te moli da se
njegova molba za finansijsku potporu proslijedi i podri
kod emira Pervanea.
Iz ovih pisama saznajemo da je Emir Alim bio oenjen
i da je imao potomstvo, te da je, budui je bio obini
dvorski slubenik, imao znakovitih finansijskih problema. Iz jednog drugog pisma saznajemo da je Emir Alim
elebi bio u sukobu sa nekim bliskim prijateljima i sljedbenicima svoga oca, te da se jednom sukobio ak i sa
elebi Husamuddinom. U pismu koje je hazreti Mevlana
uputio svome sinu, pojanjava mu da je elebi Husamuddin dao ogroman doprinos i pomagao koliko god je mogao ne samo njemu nego i cijeloj porodici, te da mu ne bi
trebao lomiti srce zbog zlih namjera i nagovora nekih ljudi, te da bi se svakako trebao izviniti Husamuddinu.
Jedno od pisama u kojemu se spominje Emir Alim otkriva i neke druge stvari o njemu; u ovom pismu, koje je
hazreti Mevlani uputio jedan od njegovih prijatelja i bliskih sljedbenika, kazuje se da se Emir potpuno odrekao
ovosvjetovnih stvari te da je na putu da postane dervi, te
na kraju prenose selami Emir Alima svome ocu preko
ovog ovjeka. Iz ovih navoda moe se zakljuiti da Emir
Alim, poput hazreti Mevlaninog srednjeg sina Alauddin
elebija, neko vrijeme nije iao putem njihovoga oca, da
je bio pod snanim utjecajem nekih nedobronamjernih
ljudi, te da se svome ocu i njegovome putu vratio potkraj
svoga ivota.
Emir Alim elebi je preselio u Konji i ukopan je u hazreti Mevlaninom turbetu. Iz natpisa na njegovom nianu, prekrivenom seldukim porculanom, saznajemo da
je preselio 6. dumadel-ula 676. godine po Hidri. U prijevodu Abdulbaki Golpinarlija, natpis glasi: Ovo je mezar Emir Alima, sina Mevlane Muhammeda iz Belha, sina
Muhammeda, sina Husejina; sultana prijatelja, slave islama.
BEHAR116

69

SIRA

MELIKE-HATUN
(Hazreti Mevlanina kerka)
?- 1303.
elike-hatun je bila hazreti Mevlanina kerka
koju mu je rodila druga supruga Kira-hatun;
u izvorima se naziva imenima Melike, Melek i
Efendipula, te Hudavendigarzade. Efendipula je u stvari,
grka titula (naslov) u znaenju sin/kerka gospodara.
Nije nam poznat datum njenog roenja, a sa natpisa
na njenom nianu saznajemo da je preselila 12. abana
703. godine po Hidri, odnosno 1303.-1304. po Miladi
Isaa (a.s.); to znai da je preselila dvanaest godina poslije svoje majke Kire-hatun i punih trideset godina nakon
svoga oca hazreti Mevlane Belhija Rumija. Njezin mezar
nalazi se u hazreti Mevlaninom turbetu, odmah uz mezar
njenog brata Emir Alima.
Poznato nam je da je Melike-hatun bila udata za Hadi ihabuddin Rugan Keramida, trgovca iz Konje koji
je bio poznat i kao ihabuddin Tuddar. Takoer je poznato da je ihabuddin, koji je poslom putovao u Sivas i
druge anadolske gradove, bio veoma bogat, ali i krt, veoma teak na plaanju dugova, te da se umnogome oslanjao na hazreti Mevlaninu pomo, pri emu se nije ustezao ni da od njega trai da se pismom obraa dravnim
slubenicima zalaui se za njega i traei finansijsku potporu za svoga zeta. U skladu s tim, meu hazreti Mevlaninim sauvanim pismima je i jedno koje je naslovljeno i
upueno emiru Pervaneu u kojemu hazreti Mevlana o ihabuddinu govori kao o svome dragom sinu, ponosu
trgovaca, koji bi elio biti dervi ali mora biti trgovac
zbog svoje brojne porodice, naime velikog broja djece.
ihabuddina spominje i Eflaki u svome djelu; ovaj
autor kae da se Melike-hatun alila svome ocu zbog i na
krtost svoga supruga, te da je hazreti Mevlana zajedno
sa svojim prijateljima u nekoliko navrata odlazio njihovoj kui kako bi izgladio situaciju.
Eflaki esto spominje Melike-hatun; on kae da su je
zvali Efendipula; da je nakon preseljenja svoga oca, njegovu maku, koja je crkla sedam dana kasnije, umotala i
ukopala u dvoritu, te da je tom prilikom ak napravila i

70

BEHAR116

halvu za prijatelje i sljedbenike svoga oca. Osim toga


Eflaki tvrdi da je Melike-hatun uivala veliki ugled i potovanje znamenitih ljudi toga vremena, naprimjer Kamila Tabrizija, koji joj je esto izlazio u susret razliitim
povodima; da je bila veoma naklonjena Ulu Arif elebiji;
da je jednom njen otac prekorio zbog njenog loeg odnosa prema slugama, te da se svome ocu alila na krtost
svoga supruga.
Moemo pretpostaviti da je njen otac, hazreti Mevlana, jako volio osobito stoga jer mu je bila jedina kerka,
te da se pobrinuo da ona dobije najbolje mogue obrazovanje. Temeljem hazreti Mevlaninih pisama, saznajemo da je imala mnogo djece; ali ni na koji nain nismo
mogli doi do njihovih imena ili drugih podataka o njihovome ivotu.

SIRA

ULU ARIF ELEBI


(Hazreti Mevlanin unuk)
1272.- 1320.
azreti Mevlanin unuk Ulu Arif elebi, bio je
Sultan Veledov sin iz braka sa kerkom Salahuddina Zerkuba Fatma-hatun. Roen je 8.
zul-kaade 670. godine po hidri ili 6. januara 1272. godine po Miladi Isaa (a.s.). Njegovo pravo ime je Feridun
a nadimak Delaluddin. Hazreti Mevlana je od svojih
najbliih i prijatelja traio da ga ne zovu drukije nego
Emir Arif, ali su kasnije mevlevije Emir zamijenili sa Ulu,

te je tako u historiji ostao poznat pod imenom Ulu Arif


elebi.
Ulu Arif elebi, koji je uivao ogromnu ljubav i panju svoga djeda hazreti Mevlane Belhija Rumija, rastao je
pod neprestalnom paskom svoga oca Sultan Veleda i drugih prvih mevlevija. Osim toga, posebno mjesto koje je
ovaj mladi uivao meu lanovima svoje familije i prijateljima i sljedbenicima svoga djeda, ponajvie moe zahvaliti iznimnoj fizikoj slinosti sa svojim djedom, hazreti Mevlanom, ali i gotovo idealno usvojenom nainu
ponaanja i vladanja. Budui su mu ove osobine donijele
osobit ugled, u ranom djetinjstvu ponekad bi mu se znalo dogoditi da uini stvari koje se nisu smatrale prikladnim. Poznato nam je da je imao nevjerovatnu memoriju te da je sva djela svoga djeda znao napamet, da je pisao
komentare i tumaenja pojedinih bejtova i navoda iz hazreti Mevlaninih djela, te da je ak napisao jedan divan
poezije na perzijskom jeziku. Temeljem navoda iz divana
moe se zakljuiti da je ivot proivio kao siromani pjesnik.
Kada je Ulu Arif elebi poodrastao i zamomio se, na
insistiranje i preporuku svoga oca Sultan Veleda, oenio
je Devlet-hatun, kerku Emira Kajsera (Kayser) iz Tabriza, sa kojom je imao dva sina i kerku.
Po preseljenju njegovoga oca, godine 1312. preuzeo je
hazreti Mevlanin post, u dobi od etrdeset godina. Nakon
to je osam godina sluio kao halifa, preselio je u dobi ivota koja se nipoto ne moe smatrati starou, od bolesti od koje je bolovao nekih dvadesetpet dana. Ukopan je
u hazreti Mevlaninom turbetu, uz svoga djeda, Sultanul
ulemaa Behauddina Veleda. Na njegovom mezaru nema
natpisa.
Historijski i biografski izvori se slau da je Ulu Arif
elebi puno putovao, te da je bio osoba sklona uenju i
prouavanju koja je umnogome doprinijela irenju tarikat-i mevlevijje. Nekoliko puta je boravio u Tabrizu, posjetio je ilhanidsku prijestolnicu Sultaniju, bio dobrodoao u domu Gazan-hanove supruge Iltemi, te Gejatuove
supruge Paa-hatun, koje su se kasnije prikljuile mevlevijama. Poznato je da je Ulu Arif elebi uvijek bio u dobrim odnosima sa mongolskim vladarima, te se zbog toga tarikat-i mevlevijje lahko irio u podrujima pod njihovom kontrolom.
BEHAR116

71

SIRA

Djelo Ahmeda Eflakija Menakibul Arifin, koje je ovaj


napisao na zahtjev i insistiranje Ulu Arif elebija, ovome
ejhu posveuje veliki odjeljak. Tako saznajemo da su ga
njegov otac Sultan Veled i njegova majka Fatma-hatun
hvalili u svakoj prilici; tavie, njegova majka je pokazivala veliko potovanje prema svome sinu, te da je jednom
prilikom nekim enama rekla: Gledajui njega ja vidim
hazreti Mevlanu. Njegovo svjetlo sija u mojoj dui, i ponekad mi je teko izdrati sjaj toga svjetla. Zbog toga ga
toliko potujem i ne smatram ga svojim sinom, nego svojim ejhom.
Ulu Arif elebija je jako voljela i mnogo potovala i
hazreti Mevlanina druga supruga Kira-hatun, ali i njena
kerka Melike-hatun (Melike Hatun), koja je rekla: Na
njemu osjetim hazreti Mevlanin miris, te je i ona bila jedan od njegovih odanih sljedbenika i dervia.
Eflaki izvjetava da je Sultan Veled svoga sina zvao
ejhul Ervah, ejh dua, te da je nerijetko ustajao na noge kad bi se pojavio njegov sin, kao da bi u prostoriju ulazio njegov otac.

SEJJID BURHANUDDIN
(Hazreti Mevlanin uitelj)
1170. - 1241.
ejjid Burhanuddin iz Tirmiza bio je uenik i sljedbenik hazreti Mevlaninog oca, Sultana uenjaka, hazreti Behauddina Veleda; dugo je ivio u Belhu i bio
je hazreti Mevlanin lala staratelj i uitelj; bio je uena osoba sklona ekstatikim izljevima emocija, a poznato je da je
volio samou.
Prema Sipahsalaru i Eflakiju ivio je povuenim ivotom u svome rodnom gradu Turmizu, kada je njegov
murid Behauddin Veled napustio Belh. Nakon to je uo
da je Sultanul ulema preselio, doao je u Konju, oko godine 1231-1232. elio je svoje sjeanje na svoga ejha prenijeti njegovom dragocjenom nasljedniku, te se pobrinuti za njegovo duhovno obrazovanje i uzdizanje. U to vrijeme, hazreti Mevlana je bio u Karamanu (Larende), te
mu je Sejjid napisao pismo pozivajui ga da doe u

72

BEHAR116

Konju. im je primio pismo od svoga lale, prema kojemu je gajio veliko potovanje i veoma plemenite osjeaje,
hazreti Mevlana se istoga trena uputio prema Konji i
odmah po dolasku u grad i medresu dao mu svoj bejat.
Proveli su zajedno gotovo devet godina. Sejjid je hazreti
Mevlani po ko zna koji put itao djelo njegovoga oca Behauddina Veleda, Mearif; izrazio je svoju elju da zajedno otputuju u Halep i Damask u Siriji, gdje bi hazreti
Mevlana dodatno unaprijedio svoje duhovno znanje i
obrazovanje. Na putu prema Damasku, Sejjid se zaustavio u Kajseriju; ostao je tu da predaje u Hunat-hatun Medresi, koja je u to vrijeme bila jedna od najpoznatijih medresa. U meuvremenu, glas o njegovoj slavi i ugledu stigao je i do dvorskih slubenika i uglednika poput vezira
emsuddina Isfahanija, koji su postali njegovi dervii
(murid).

SIRA

Hazreti Mevlana se u meuvremenu vratio iz Damaska, te je nastavio svoje duhovno napredovanje pod budnim okom Sejjida Burhanuddina. Poznato je da je hazreti Mevlana, poslije preseljenja svoga oca, bio iskreno naklonjen i vezan za ovoga svoga ejha i uitelja, te se veoma
teko rastajao od njega. Bili su zajedno u Konji kada je
Sejjid Burhanuddin jednom prilikom iznenada rekao da
je njegov zadatak zavren, te da bi elio nastaniti se u Kajseriju. Hazreti Mevlana se tome estoko usprotivio te upitao zato njegov uitelj odjednom tako arko eli napustiti Konju. Ovaj mu je na to rekao, ne spominjui ime, da e
ems-i Tabrizi uskoro doi u Konju, te da on nema razloga due se zadravati u ovom gradu; tako se i odselio i ivot nastavio u Kajseriju.
Nakon to je hazreti Mevlana, negdje oko 1241. godine uo da je njegov voljeni uitelj preslio u Kajseriju, otiao je zijaretiti njegov mezar, pobrinuti se za njegove
osobne stvari, poklonio je nekoliko njegovih knjiga emsuddinu Isfahaniju, a ostatak donio u Konju.
Autori djela Menakip hvale ga rijeima i poasnim naslovima Seyyid-i Sirdan, Fahrel Mecyubin te muddekik i
muhakkik, te spominju njegove brojne keramete. Abdulbaki Golpinarli koji, temeljem analize Sejjidovog djela
Makalat, tvrdi da je Sejjid Burhanuddin imao svo znanje
svoga vremena, budui da se ovo djelo bavi temema poput filozofije, fikha, tefsira i hadisa, ali i medicinom i kemijom, te zanimljivim i zabludjelim sektama i sljedbama
predmetnog vremena.
Prema veini izvora Sejjid Burhanuddin je roen 1170.
godine u Tinu, a kako je preselio 1241. godine u Kajseriju,
ini se da je ivio preko sedamdeset godina. Njegov mezar
nalazi se u istonom dijelu Kajserija, u mezarju koje je potom prozvano njegovim imenom. Prema nekim izvorima
on je za ivota izrazio elju da se nad njegovim mezarom ne
podie nikakva graevina, te da se njegov mezar osim najosnovnijeg ne obiljeava nikakvim dodatnim ukrasima;
meutim, netom po njegovom preseljenju Sahib emsuddin poeo je sa izgradnjom turbeta, ali se sve to je sagraeno ubrzo sruilo, samo od sebe, Sejjid Burhanuddin se
emsuddinu javio u snu, nakon ega se odustalo od bilo kakve izgradnje.
Sejjidov mezar, nad kojim u to vrijeme nije bilo turbeta, obnovio je 1892. godine, mevlevijski arih (arih - tu-

ma) Abidin-paa koji je u to vrijeme bio upravitelj Ankare. Nad vratima turbeta ispisana je pjesma u kojoj se
meu ostalim, kao godine roenja i preseljenja spominju
1170. i 1240. ali je, po stilu, jasno da je pjesma napisana
znatno kasnije.
Sejjid Burhanuddin uivao je iznimno naklonost hazreti Mevlane Belhija i njegovoga sina Sultan Veleda, kao
i svih kasnijih mevlevija, o emu svjedoi i injenica da je
opeprihvaen kao jedan od devet najznaajnijih mevlevija svih vremena.Mevlana svoga uitelja i njegovo djelo
spominje kako u svojoj Mesneviji tako i u djelu Fihi ma
fih, prenosei njegove savjete koje je ovaj ejh dijelio ljudima oko sebe buduim generacijama. Izbor Sejjida Salahuddina Zerkuba za najblieg prijatelja (hemdem) nakon odlaska ems-i Tabrizija, djelimino otkriva hazreti
Mevlaninu ljubav prema svome ejhu.
Sultan Veled, u svome djelu Ibtidaname, poredi ga sa
sjajnim mjesecom meu zvijezdama, te tvrdi da ga je bilo mogue sagledati i shvatiti samo njegovom vanjtinom, dok njegovu stvarnu prirodu i sutinu samo Allah,
Uzvieni zna. Prema Eflakiju, Sejjid Burhanuddin bio je
jedan od ljudi koje je Sultan Veled najvie potovao kada
je imao petnaestak godina; Od njegovog je srca sebi nainio kiblu. Volio ga je i potovao kako se to ni zamisliti
ne moe.

BEHAR116

73

SIRA

EMS IZ TABRIZA
(Hazreti Mevlanin bliski prijatelj)
1185. - 1247.?
ems-i Tabrizi ije su misli i ivotni stavovi zasigurno ostvarili najdublji i najjai utjecaj, kao to se to
moe i zakljuiti iz imena kojim ga je nazvao hazreti Mevlana osobno, bio je iz Tabriza. Prema veini
izvora ime njegovog oca bilo je Melikbad sin Alijev; a
prema nepotvrenim izvorima njegov otac bio je sljedbenik ismailitskog mezheba.
ems, koji je roen 1185. godine i ije je pravo ime bilo emsuddin Muhammed, osjetio je privlanu mo tesavvufa jo kao veoma mlad, a prema nekim izvorima bio
je murid ejha po imenu Ebu Bekr Sellebaf. Nosio je odjeu kakvu su obino nosili trgovci, puno je putovao, a noi provodio uglavnom po karavansarajima. iz njegovog djela Makalat saznajemo
da je volio ivjeti na svoj nain, nikada se ne
smirujui ni zadravajui due na jednom
mjestu, da je bio umjerena i skromna osoba sa
veoma jakim utjecajem na sve ljude sa kojima
se susretao i razgovarao. U smislu izdravanja
ponekad je predavao, ali se bavio i drugim raznim poslovima.
Od svoga djetinjstva poeo je posjeivati tekije i zavije, te je tu svoje prirodno znanje obogatio tefsirom, hadisom, fikhom, filozofijom i
kelamom, te drugim znanostima. Prema M.
Nuti Genosmanu, koji je zagonetni Makalat
preveo na turski jezik, ems je, protivno ustaljenom miljenju, bio veom otrouman znanstvenik i uenjak, zaljubljenik u istinu, mudra
linost, te vrlo vjet ejh.
ems-i Tabrizi se u Konji pojavio godine
1244-1245. gdje je sreo hazreti Mevlanu, kojega je k sebi privukao zamamnim govorom i
opojnom privlanou. Budui je njihovo prijateljstvo uzrokovalo pojavu brojnih glasina,
te da se tvrdilo da se neka od njegovih uenja
protive opeprihvaenim politikim i tesav-

74

BEHAR116

vufskim tokovima, ems je napustio Konju, ali na hazreti Mevlanino uporno i neprestalno insistiranje nedugo
potom se i vratio. Oenio se hazreti Mevlaninom posvojenom kerkom Kimja-hatun, a nedugo po njenom preseljenju, duboko oaloen i potpuno osiromaen, ubijen
je u zavjeri u kojoj je, prema veini pouzdanih i vjerodostojnih izvora uestvovao i hazreti Mevlanin srednji sin,
Alauddin elebi. injenica da njegovo tijelo nikada nije
naeno, uzrokovala je brojne rasprave i sporenja, da li je
ili pak nije bio rtva ubistva, a neki su se ljudi zaklinjali
da su ga vidjeli kako tajno naputa Konju i odlazi u nepoznatom pravcu. ak i danas u Iranu, Indiji te u nekoliko gradova u Turskoj postoji nekoliko mezara za koje se
tvrdi da su posljednja poivalita ems-i Tabrizija.
ems-i Tabrizi, o kojemu ni najupueniji hazreti Mevlanini biografi ne znaju gotovo nita, jedan je od najznaajnijih mevlevijskih linosti (jedan od deveterice).

SIRA

SALAHUDDIN ZERKUB
(Hazreti Mevlanin prvi halifa)
? - 1259.
alahuddin Zerkub, kojega je hazreti Mevlana odabrao za svoga najblieg prijatelja i halifu nakon
odlaska ili ubistva hazreti ems-i Tabrizija roen
je u ribarkoj porodici u selu Kamile, na obali jezera Begeher; njegov otac zvao se Yagibasan, a majka Latife.
Salahuddin se u ranom djetinjstvu doselio u Konju,
gdje je radio kao egrt u juvelirskoj radionici gdje je i
zbog ega i dobio nadimak Zerkub, zlatarski eki. U
Konji je posjeivao predavanja velikog ejha Burhanuddina, koji je u Konju doao kako bi se posvetio hazreti
Mevlaninom duhovnom i drugom obrazovanju, te postao jedan od njegovih najodanijih i najuenijih uenika i
sljedbenika, zahvaljujui emu je doao i u kontakt sa hazreti Mevlanom Belhijem Rumijem.
Salahuddin Zerkub, koji se u svim historiografskim i
biografskim djelima, koja se bave hazreti Mevlaninom
porodicom i prijateljima, predstavlja kao uljudna, pristojna (adib), skromna i uzdrana (zahid) linost, koja je
puno panje posveivala finim nijansama eriata, kao
strpljiv i zahvalan ovjek koji je govorio malo ali iznimno
mudro i prodorno. U vrijeme kada je njegov ejh bio u
Kajseriju, a hazreti Mevlana u Damasku na kolovanju,
vratio se u svoje selo, oenio se i stekao porodicu i potomstvo. Godinama kasnije, ponovo je doao u Konju i prisustvovao jednom od hazreti Mevlaninih predavanja koje je na njega ostavilo tako dubok utisak da je istoga trena odluio ovome ovjeku dati svoj bejat. Tokom tog predavanja neko je, najvjerovatnije Salahuddin, od hazreti
Mevlane zatraio da ispria nekoliko zgoda o svome (njihovom) ejhu Burhanuddinu, te kae neto o njegovom
ponaanju i vladanju. Nakon predavanja hazreti Mevlana
Rumi i Salahuddin Zerkub su se zagrlili i ostatak njihovog zajednikog ivota nisu se razdvajali.
Isto tako prenosi se da je Salahuddin bio zlatar u
Konji, te da je hazreti Mevlana jednom prilikom, prolazei ispred njegovog duana, nadahnut kuckanjem eki-

a uinio svoj prvi sema, te da je Salahuddin zapovijedio


svojim egrtima i kalfama da nastave kuckati svojim ekiima ne razmiljajui o zlatu, iziao pred duan i bacio
se hazreti Mevlani pred noge; kasnije je svu svoju imovinu razdijelio siromasima i potrebitim i stupio u hazreti
Mevlaninu slubu.
Njegova iskrena i topla panja, pristojna odanost i ljubazno prijateljstvo ostavili su dubok utjecaj na hazreti
Mevlanu Rumija, te su njih dvojica ostatak zajednikog
ivota proveli ne odvajajui se jedan od drugog. Konano, hazreti Mevlana je upravo ovog ovjeka odabrao da
bude njegov halifa, te da preuzme njegov post i brigu o
njegovim sljedbenicima, uenicima (muridima) i derviima. Ne moe se rei da se hazreti Mevlaninim uenicima
svidjela ideja da nepismena osoba zauzme post i bude haBEHAR116

75

SIRA

lifa njihovog iznimno uenog ejha, ali su se nakon izvjesnog vremena, tokom kojega su se uvjerili u sve kvalitete
Salahuddina Zerukba, sloili sa hazreti Mevlaninom
odlukom uviajui njenu opravdanost. Salahuddin Zerkub je svoju ljudsku veliinu pokazao jednakim odnosom
prema uenicima koji su ga prihvatili od prvog trenutka
i onima kojima je trebalo vremena da uvide opravdanost
odluke njihovog uitelja. Jednom prilikom se, na vijest
da se sprema urota koja bi se mogla zavriti njegovom
smru, samo nasmijeio i rekao: Bez Allahovog doputenja ni slamka se ne moe pomjeriti. Ko me to moe ubiti
bez Boije zapovijesti?
Salahuddin Zerkub, ija panja prema hazreti Mevlaninim predavanjima i dersovima teko da je uporediva sa bilo ijom, zauzvrat je dobijao iskrenu ljubav i bliskost. Hazreti Mevlana, koji je u Salahuddinu Zerkubu vidio duboke tragove svih pozitivnih osobina svojih ejhova, Sejjida
Burhanuddina i ems-i Tabrizija, napisao je preko 70 gazela (oda) nadahnut osobnou ovog svoga halife, u svakoj
od njih ali i u svakoj prilici govorei o njegovoj ljudskoj
i uenjakoj veliini i njegovoj duhovnoj potpunosti. Isto
tako, hazreti Mevlanina panja i ljubav prema Salahuddinovoj djeci na izvjestan nain dokazuje njegovu veliku privrenost ovom ovjeku. Posljedino i oekivano, njegov
sin Sultan Veled oenit e se Salahuddinovom najstarijom
kerkom, Fatma-hatun, a kao vjenani zavjet svoga oca dobit e zapovijest da nikada ni u kojem sluaju ne smije povrijediti njene osjeaje, to je hazreti Mevlana nekoliko puta i ponovio u svojim pismima upuenim Sultanu Veledu i
svojoj snahi Fatma-hatun.
Druga Salahuddinova kerka udala se za dvorskog kaligrafa po imenu Nizamuddin, a iznimno visoke trokove
ovog vjenanja iz osobnih sredstava pokrila je supruga
vezira Emira Sulejmana Pervanea, Gurdu-hatun.
Nakon deset godina vjernog i nerepkidnog sluenja kao
hazreti Mevlanin halifaSalahuddin Zerkub se razbolio i nakon duge bolesti preselio u Konji, godine 1259. Hazreti
Mevlana, duboko potresen njegovim preseljenjem, zapovijedio je da ovaj ovjek bude ukopan odmah pored njegovog
oca, hazreti Behauddina Veleda, Sultana uenjaka. Sipahsalar prenosi da hazreti Mevlanu nikada nisu vidjeli tunijeg i sjetnijeg nego na denazi njegovog prijatelja Salahuddina, kojoj su prisustvovali svi znaajniji ljudi Konje i sul76

BEHAR116

tanata. Tom prilikom izrecitirao je gazel napisan povodom


preseljenja dragog prijatelja: O Salahuddine! Zbog tvoje
smrti nebesa plau, a moje srce cijepa tuga, um mi je zapreten a dua cvili...
Salahudin Zerkub, koji slovi kao jedan od deveterice
najveih mevlevijskih uglednika, ukopan je u hazreti Mevlaninom turbetu; na natpisu na njegovom nianu hvali
se kao sunce arifa (uenih), Allahov nur (svjetlo), more tajni i Dunejd svoga doba. Preselio je poetkom
mjeseca muharrema godine 657. po Hidri, odnosno
1259. po Miladi Isaa (a.s.).

ELEBI HUSAMUDDIN
(Hazreti Mevlanin drugi halifa)
1225. - 1284.
elebi Husamuddin kojega je hazreti Mevlana osobno odabrao i imenovao svojim drugim halifom,
drugom i bliskim prijateljem (hemdem), punim
imenom Husamuddin Hasan ibn Mehmed ibn Hasan, roen je u Urumiji. Roen je nakon preseljenja svoga oca u
Konju, godine 1225. Odrastao je meu zanatlijama (ahi),
a bez oca je ostao u ranoj mladosti. Nakon to je izabran za
prvaka ahija, zajedno sa onima koji su njemu bili naklonjeni priklonio se hazreti Mevlani, svu svoju imovinu stavljajui na raspolaganje hazreti Mevlani i prvim mevlevijama. Hazreti Mevlana se osobno uvjerio u elebijev ihlas i
edep (adab), te ga je upravo zbog ovih osobina odabrao za
bliskog prijatelja. Poznato nam je da se hazreti Mevlanini
uenici i dervii nisu protivili njegovom imenovanju za halifu i postavljenju na post na kojem je prije njega sjedio Salahuddin Zerkub, budui su svi bili svjedoci njegove uenosti i pobonosti. Poznat je i pod imenom Ahi Turkoglu
zahvaljujui pripadnosti svoga oca, a i svojoj, ovoj znaajnoj pred-tarikatskoj organizaciji.
elebi Husamuddin je sa hazreti Mevlanom proveo
petnaest, a njegov halifa je bio punih jedanaest godina,
brinui se i vodei rauna o svim materijalnim i nematerijalnim stvarima hazreti Mevlaninog dergjaha, u meuvremenu imenujui nekolicinu ejhova u razliitim hanikahima, nastojei i trudei se sve probleme i pitanja rije-

SIRA

iti na najidealniji mogui nain.


Kada je elebi Husamuddin, koji je mislio da njegov
uitelj hazreti Mevlana treba iza sebe ostaviti djelo
poput ejh Attara ili Senaia, izrekao ovo svoje miljenje,
hazreti Mevlana je istoga trena iz svoga saruka izvukao
list papira na kojem je bilo ispisano uvenih prvih 18 bejtova Mesnevije. Od toga trenutka, hazreti Mevlana je diktirao a Husamuddin zapisivao Mesneviju.
Nekako neposredno po zavretku prvog sveska Mesnevije, preselila je Husamuddinova supruga te je posao u vezi
sa Mesnevijom odgoen izvjesno vrijeme, da bi se nakon
perioda tuge nastavio i svih est svezaka, 26.000 bejtova, izdiktirano i zapisano. na poetku svakog sveska, hazreti mevlana hvali svoga halifu, govorei o njemu i njegovim osobinama biranim i najljepim rijeima.
Poznato je da je Husamuddin bio u dobrim odnosima
sa vladarskim i kuama visokih uglednika i dunosnika te
da je njegovom zaslugom tarikat-i mevlevijje dospio u po-

druja u kojima ga do tada nije bilo. Po preseljenju svoga


ejha Husamuddin je elio post prepustiti hazreti Mevlaninom najstarijem sinu Sultan Veledu, ali iako je ovaj
imao blizu 58 godina, nije prihvatio prijedlog drugog halife svoga oca, pristojno ga odbijajui rijeima: Moj otac
te postavio, a ja u ti odano sluiti do svoje smrti.
Husamuddin elebi je u potpunosti ispunjavao povjerene zadatke sve do svoje smrti, godine 1284; ukopan je
pored svoga ejha nakon velianstvene denaze kojoj su
prisustvovali svi znaajniji ljudi toga vremena i prostora.
elebi Husamuddin se smatra jednim od devetorice
najistaknutijih uglednika tarikat-i mevlevijje, a hvale ga
svi od Sultan Veleda do Sipahsalara i Eflakija. Na njegovom sanduku stoji mermerni natpis na kojemu je ispisano samo njegovo puno ime, Husamuddin Hasan ibn Muhammed ibn Hasan al-Maruf Ahi Turk. Preselio je u srijedu 12. abana 683. godine po Hidri, 1284. po Miladi
Isaa (a.s.), u dobi od 60 godina.
Kako je i sam pripadao predmetnom vremenu, Feridun ibn Ahmed Sipahsalar i njegovo djelo, kao jedan od
prvih i najranijih mevlevijskih izvora, zauzima posebno
mjesto u svim historiografskim i biografskim radovima o
Hazreti Mevlani, njegovoj porodici i najbliem krugu
prijatelja; govorei o Husamuddinu elebiju (iji je dervi bio i Sipahsalar), kae da se Husamuddinova veliina
ogleda i u injenici da je on napose bio jedan od povoda
pisanja Mesnevije: U stvari, on je (elebi Husamuddin)
bio odraz naeg Hudavendigara (hazreti Mevlane) a Mesnevija je izdiktirana i napisana na njegov zahtjev i molbu. Niko od nas ne moe pokazati dovoljno zahvalnosti
prema ovom ovjeku. Sipahsalar govori i o vrlinama
svoga ejha smatrajui ga dobrostivom i dareljivom osobom. injenica da hazreti Mevlana niti o jednom od svojih halifa ne govori sa takvom ljubavlju i naklonou kao
o Husamuddinu, pojaava i saznanje da je, u stvari, hazreti Mevlana bio Husamuddinov uenik.

BEHAR116

77

ARHIVA prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

Ibni Adem (Adem ef. Karaozovi)

Prvi tiskani prijevod Mesnevije u BiH

Dunja kao stara


runa baba
Mistino-alegorina pria u stihu iz Mesnev-i-erifa
(Prevod u prozi)

Islamski svijet, broj 124., Zabavni prilog, str 17.-18., 1935.


I.
Bijae neka, preko devedeset godina stara baba, namrekanih i poput
voska utih obraza, a kao luk zgrbljena tijela. Toliko je bila omatorila ta
aduzija, da nije imala ni jednog zuba
niti jedne crne dlake, ve bijae sijeda
kao ovca. Ukratko, svo joj tijelo bijae
izoblieno i unakaeno.
Ova ena sliila je kakvoj ptici,
koja u nevrijeme pjeva ili kakvom
brdovitom orsokaku,

II. Neobuzdana.
ovjeka koji hoe da se broji u
mukarce nita nije u stanju toliko
poniziti i tako unititi kao razuzdanost i neutaivost nefsa. To se osobito
ini ogavnim i odvratnim, kada tomu
bijesu podlijee ovjek u starosti ili u
poodmaklim godinama, da se to ne
pristoji ak ni neznabocima i idolopoklonicima. Najvei miljenilk Allahov Muhamed a. s. zapovijedio je, da
se takovi ljudi imaju prokleti.
Kada pas ostari i ostane bez zuba,
umjesto da laje, grize i strai ljude, on
se zadovoljava time, da dere neist i
druge otpatke. Doim pogledaj ove

78

BEHAR116

Hazreti Mevlana
Delaluddin Rumi veliki
islamski pjesnik i filozof
rodio se 6. rebi-ul-evela u
gradu Havarizenu (Balth) u
Iranu, a umro je 692. u Konji.
Mesnevija je najvee
njegovo djelo ispjevano u
72.000 stihova u perzijskom
jeziku. Prevedeno je na sve
vee jezike. Hazreti Mevlana
je osniva i ideolog
dervikog reda Mevlevija,
koji je veoma cijenjen u
cijelom Islamu. Njegova
grobnica u Konji u Turskoj
smatra se veoma asnim
mjestom u cijelom
islamskom svijetu, koju
veoma rado posjeuju
muslimani cijeloga svijeta.

sedamdesetgodinje pse, kako su uvijek spremni i otre zube, da bilo koga


ugrizu. Osim to deru harama, koji
je poganiji od izmetine, oni neprestano otre svoje krnjatke, da bi prodrli
ovjeije meso. Reui kao psi, pate i
mue Ehli-hak Ijude. Pogledaj one
pse, odjevene u ohi i svili, kako koji
dan stare, tako ovjeka jo vie pate i
vrijeaju. Takvi su stvorovi gori od
pasa, radi njihove ljubavi i pohlepe za
ovozemnim uivanjima.
Poznato nam je da kako pas stari,
tako mu i dlaka opada. Jadnik se ougavi i ogoli mu koa . Ali, ako pogleda u lice starih pasa, ogrnutih u
svilu i ohu vidjee, da im, kakogod
postaju stariji, dlaka sve vie i vie
raste.
Gramzivost i pohlepa njihova za
zlatom i udnja da ugode svome
nefsu, vea je nego kod pasjeg roda.
Ovakav je ivot glavnica za pakleni
oganj.
Ovakvom Ehli-dunja-u ako rekne: Dugo e ivjeti, ako Bog da, on
se obraduje i zna da mu je ovo hajrdova. Takav nee da otvori svoje duevne oi. Nee da podigne glavu iz gaf-

ARHIVA prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

letskog sna. Da zna, ovaki stari pas,


kakav ga je gadan ivot obuzeo, da je
vidio makar koliko vrh od igle od ahiretskog ivota, te da je makar koliko
prohino zrno poao ahiretu, rekao bi
onome, ko bi mu dovu uinio, da dugo
ivi: Ovakav ivot neka je tvoj, kao
to je Hoda-i-Dejlanije jednom prosjaku rekao.
III. Hoda-i-Dejlani.
Jednog dana neki nezasitan, prodrljiv, bezobrazan i do grla pohlepan
prosjak sa zembiljem u ruci prosjaio
je. Poto je dobio i od Hoda-i Dejlanije komad hljeba, podie ruke i izree ovakvu dovu: O, ti Allahu! Uini
da ovaj Hoda poe svojoj domovini i
kui i neka se tamo u veselju sastane
sa svojim prijateljima.
Hazreti Hoda-i Dejlani poto je
znao da mu je u Dejlanu cio imetak i
sve to se zove njegovo uniteno i u
harabat pretvoreno, odgovori prosjaku:
uj me, bezobraznie! Neka je tebi
ovakova dova! Neka tebe Allah d. .
tamo uputi...
Kad bi jedan od Ehli-dunja-a
znao, da mu je ivot viran i harabat
kao to je i u tog prosjaka bio, odgovorio bi onome, ko bi mu Ako Bog da,
dugo e ivjeti, isto tako, kao to je
Hazreti Dejlanija onom prosjaku
odgovorio i ne bi se radi ovakve dove
obradovao, ve bi se zgrozio.

IV. Aduzija.
Ova nadobudna aduzija, slina
cioj zimi, htjela je na svaki nain
postati mladom nevjestom. Ona je
sebi iupala sve bijele dlake iz obrva,
a obrve nacrnila rastukom. Ona sjedne pred ogledalo, naslae po licu
ogromnu koliinu bjelila i rumenila i
duboke bore na licu sakrije minkom.
Ova ena, da bi se prikazala ljepoticom nad ljepoticama i sebi uinila ko
bojagi to ljepom, otkide nekoliko
pozlaenih takica sa stranica Mushafi-erifa, koje se nalaze izmeu ajeta i
prilijepi ih po svome naboranom licu.
Ona se je ovim uljepavanjem nadala
postii to da svaki ko je tako gizdavu i

naindurenu ugleda, odmah pomisli,


da je ona mehur ljepotica. Ona je
mislila, da e ovako imati prednost
pred drugima, te da e se svaki
mukarac otimati za njezinu dra.
Dok je ona popravljala jemeniju
na glavi, spadoe joj pozlaene takice s lica. Ona ih pljuvakom prilijepi,
a kad ponovno htjede namjestiti
jemeniju, takice opet spadoe. To se
je nekoliko puta ponovilo, ali pozlaene takice ne htjedoe ostati na licu
ve bi uvijek opale. Ona se zbog toga
vrlo naljuti i ko bajagi stee uvjere-

nje, da joj ovo avo ini, te gorko


uzdahnu:
Neka je stotinu prokletstava na
ejtana!
U tom asu ejtan joj se prikae i
ree:
O nesretna, gadna, stara babetino!
Ja sam u svom ivotu svaku varku
inio. Ovakvu prepredenu varku i ovakvu podlost do danas nijesam vidio kod
nijedne uliarke. Jo nikad nijesam
uo da je kakva devedesetgodinja
ena kidala iz Mushafi-erifa pozlaene takice, koje su izmeu ajeta te ih

BEHAR116

79

ARHIVA prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

lijepila po svom runom i zmeuranom


licu, da bi se tako ko bajagi poljepala!
Ovakva varka i podlost ne moe nikom
na pamet doi! Ovakvu gnjusnu
podlost do danas nije niti jedan podlac
smislio! O prokletnice ! S ovim tvojim
odvratnim poslom, posijala si jedno
strano sjeme! Nisi ostavila u miru niti
jednog Mushafi-erifa a da iz njega nisi
pokrala pozlaene take. O, ti vrhovni
Iblise! Ti zamjenjuje stotine nas! O,
aduzijo! Ostavi me na miru i proklinji
samu sebe!

V. Pouka iz prie.
(po ulzari-hakikatu.)
Dokle e, o ti muraijo i krivotvoritelju pejgamberskih, evlijanskih i
Allahovih junaka, uzviene rijei krasti, iz
pojedinih kitaba (knjiga) i tim rijeima
svoju linost kititi i
sebe svijetu prodavati. Klanja se
svim ovo-

80

BEHAR116

zemnim dobrima, koja ti se u bilo


kojem obliku daju i hoeldum im
kae. Srce ti neprestano udi za
tuom svjetskom sofrom i jedva eka
da te bilo ko pozove, pa da se na istoj
nadere. Ukusna i fina jela ne jede
ve ih naprosto dere! Kad god pokua da nakiti svoje Iice i usta uzvienim lijepim rijeima Allahovih junaka, znaj da nee tuim perjem sebe
nakititi niti e tvoje duevno lice
postii pravu ljepotu.
O, Ti, koji si duevnog stanja aduzija, prodave samog sebe, muraijo!
Doi e jedan dan pa e susresti i
vidjeti smrt i u tom asu spasti e sa
tvoga lica pozlaene takice iz Mushafi-erifa. To znai, one rijei koje si uzimao iz uzvienih ajeta i hadisa i sebe
sa istima kitio i gizdao, izdavajui se
svijetu za alima (duhovnog hodu) ili
muridi-kjamila (nepogreivi putovoa) najedanput e potpuno nestati i

spasti sa tebe! Onoga


asa pokazae se tvoje
unutranje odvratno lice. Toga dana, nee
biti u stanju da sebe
nagizda. Nee moi
da svoju neistou
pokrije. Onoga asa,
kada se sa ovoga na
onaj svijet putuje,
kada nastanu samrtni hropci, sve nauke,
sve vjetine padaju i
nestaju! Tada, svi
sastavci, svi sistemi,
sve filozofije, vjetina
govornitva i sve velike rijei nestaju, bivaju
nita. Nastupa svijet
utnje! Prije nego
to ti se to dogodi,
zauti ti sam!
Znaj, da je svaki dan posljednji.
Ej, ti,
Ademov
sine!

ARHIVA prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

- koji naginje i kome je zalo u naviku da govori onakve rijei i brbljarije


i vjeite besposlice! Naii e tvojom
glavom na svijet utnje! Dok nije taj
dan doao privikni se sam utnji. Jao
onima, koji se ne budu, na svom
dvodnevnom ivotu navikli utnji.
Jao onima koji ne budu sustezali
svoje jezike od nestvarna govora.
alosno je za ovjeka da se vjeito
bavi brbljarijama i u tom uiva i
naslauje se, a zaboravlja na smrt,
koja sve unitava.
Kad efleha men zekjkja-ha:
Zasigurno onaj, koji sebe i svoju duu
oisti i popravi, naao je spas.
Bar za dva-tri dana oisti svoje
srce, da bude kao ogledalo bistro od
mrnje i prikrivenog neprijateljstva.
Srce neka ti bude ogledalo, u kom e
se odraavati tvoj kitab kog se mora
drati. U tom ogledalu proitaj sebe i
svoje tajne! Kada bude dua ista, a
srce sjajno, otpoee u tebi duevna
otkrivenja raznih slika i pravo znaenje postojeih oblika.
O, Ti aduzijskog duevnog stanja! Ako eli da svoje srce i duu kao
ogledalo oisti i razbistri, priblii se
jednoj osobi uzviene udi, ije je srce
kao ogledalo isto i bistro. Uslijed
tvoga blienja, ovakvom jednom

savrenom i bistra srca kjamilu,


nestae u tebi aduzijske udi i preporodie se u istinskog mladia.

VI. Denabi Jusuf i Zulejha


Poznato nam je to se je desilo sa
Zulejhom radi njenog ljubavnog zanosa za Jusufom. Ona je od toga ostarjela, lice joj se je smeuralo, a oi
uvehle. Od njenog lijepog lica, zanosnog tijela, ne ostade vie nita. U
oima svijeta, bila je ona sada samo
ruevina.
Jednog dana sjela je Denabi
Zulejha kao prosjakinja na putu,
kuda e Jusuf a.s. proi. Kada je
Jusuf pejgamber proao pokraj nje u
pratnji svojih dvorjana, vidje pokraj
puta jednu staru enu, te u udu
upita:
- Ko je ta stara i slaba ena?
- O, ti Allahov poslanie! - odgovori mu jedan od dvorjanika.
- Ova je ena oboljela i ostarjela
zato jer neizmjerno je u tebe zaljubljena. Zove se Zulejha ...
Kad ovo u hazreti Jusuf vrlo se
iznenadi i u udu ree:
- Fesubhanallah, zar je ovo Zulejha?... Zar joj je lice sada ovakav oblik
poprimilo?
Ovakvo Zulejhino stanje pobudi
kod Jusufa veliku samilost i on joj brzo
prie i sa savrenom milou

i neizmjernim merhametom raspitivao


se za njezino stanje do u sitnice.
Kad Zulejha vidje toliku hazreti
Jusufovu milost i poast, koju joj on
lino ukaza, naglo stee novi ivot i
potpuno se pomladi. I lice i tijelo
poprimi joj mladenaki oblik i arobnu mo.
Po jednoj tvrdnji uinak hazreti
Jusufovih rijei i molitve bio je taj da
Denabi Zulejha postade iznova ljepoticom i osamnaestgodinjom pravom
djevicom!
Jedini lijek!...
O ti ovjee, aduzijskog duevnog
stanja!
Ako i ti doe da bude u
sjeni i himmetu (biti nekome
sklon srcem) istinitog i
nepatvorenog Jusufa, pa
ako uzme njegovu Hairdovu (sretnu blaenstvenu
molitvu) i ako njegov demal (ljepota lica) bude ogledalo itave tvoje nutrine stei e i ti novi ivot kao i
Zulejha i istog e asa
postati pomlaen, njean,
ist, dostojanstven i krasan
mladi.
n

BEHAR116

81

ARHIVA prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

Hazreti Mevlana Delauddin Rumi

Istiniti iman
(Dragulji iz velianstvene Mesnevije)
Prevod posveen Mevlana H. Mehmedu Demaluddin ef. aueviu, pripadniku
tarikata Hazreti MevIanatovog, kao skromni dar, povodom Njegovog navretka 65.
godina ovozemnog ivota od Ibni Adema (Adem ef. Karaozovi)

Hazreti Bestaminog vremena,


ree nekom kjafiru musliman:
Sluaj, ako prihvati ti iman,
na oba svijeta bie Hakku ti odan
i saznae Vjeitu sreu za vremena vjena.
O muslimane! Kjafir mu na to ree:
to mi kae o imanu, to li je,
onaj iman hazreti Bestamije?
ije imansko svjetlo jo vee je,
od borbe Ljubljenih! Reci, da li je!
U stanju nijesam da budem ja,
na stupnju Bestamine vjere i
imana
I ako sam u vjerskim poslima ja,
dahil i neimam kakva znanja,
al znam, naspram njegova imana
da sam neizmjerno odan ja.
Ba ja njegovu vjeru drim svojom,
koja opija, blaenou krasnom,
i zaista, sjaj imana mu,
rasvijetlio je vasionu svu.
82

BEHAR116

Demaluddin ef. auevi

ARHIVA prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

Ako ehadet kjelimu ne viem ja


glasno i ne trubim okolo mumin sam,
al unutrinom, kao to iman Bestamin
zasigurno vrstu vjeru ja imam.
Ako je onakva vjera vaa,
kakvom je ti zna i ispovijeda,
ja za takvu vjeru neimam ba
ni elje ni kakva osjeaja - haa.
Kad bi vidio jedan, to je edan imana,
hal i slabost Vaeg din-imana
dosadnim bi mu taj iman bio
i napustio bi ga bez amana.
Ah, jer onaj, koji imanu naginje
Kod vas e spaziti samo trnje,
imansku sliku i jedino ime.
Ali ne i svrhu imana i muminluka
od muminskog lijepog ahlaka.
Bilo bi, da ste mumin Vama rei
opasnu pustinju spasom nazvati.
Jer u vaem tijelu po nesrei,
ime samo je od imana. Reci,
Zar se smije istinu ne rei!

Ljudi koji imaju tee, znajte


imanskog znaenja kod vas ne vide.
Prelaz im u iman ogavnim postade.
Kjafiri, kad na va iman bace poglede
Kad u ki jednog neznaboca,
ruan glas nekog mujezina
(prilikom uenja podnevskog ezana)
elju za iman napusti bez daljnjega.
Kao Bestamiji, jedinstvenim lavovima,
neka je blaenstvo i aferin!
koji u putu Boanskog aka
dokazae i ispoljie mukost svoju.
Bijae obim dina Bestaminog,
jedinstvenog stupnja savrenog.
Da kad bi jedna kaplja kanula
iz Njegovog Mora imanskog,
na povrinu okeana svjetskog,
u tren oka bi usahnuo od
ara Ljubavnog

Preveo: Ibni Adem

Napomena: Ovo je izvadak iz jedne prie u Mesneviji od velikog muslimanskog filozofa i mistiara Mevlana Delaluddini Rumije, u kojoj se govori o vjetini pravog imana. Kako je itava
Mesnevija koja sadri preko 47 hiljada stihova isprepletena slinim alegorikim priama, to se i u
ovoj alegoriji o istinitosti imana govori o povrnosti imana, koji ne prodire u dubine srca, nego
ostaje samo na povrini. Kao uzor savrenog imana istie se veliki uenjak i sufija Ebu Jezid Bistamija, koji je na razne naine od neuke mase bio proganjan i zlostavljan, koja je bila hukana od
nazovi uenjaka, koji su vjeru upotrebljavali kao sredstvo za zadovoljenje materijalnih prohtjeva.
BEHAR116

83

ARHIVA prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

UVODNI STIHOVI
MESNEVIJE
Preveo: Muderris Alija Sadikovi
Takvim za 1324./1906. godinu
TERDUME-I-MESNEVI
Binew ez ney un hikayet mikuned,
Ez guda yiha ikayet mikuned.
uj od naja kako priu kazuje,
Od rastanka alosno se tuguje.
Kez neysistan tamera bubride end,
Ez nefirem merduzem nalide end.
Od kako se ja iz gaja osjekoh,
Rasplako sam vriskom muko i ensko.
Sine hawa hem erha ez firaq,
Ta biguyem erhi derdi itiyaq.
Jer se hoe od alosti ispriati,
Dok iskaem jaku elju-deverat.
Her kesi ku dur (i) mand ez asli hwi,
Baz guyed ruzigari wasli hwi.
Ko se od svog roda dugo rastane,
Sve izgleda kako da se sastane.
Men beher gem iyyeti nalan udem,
Gufti hu halanu bed halan udem.
Ja ti cvilim jadan svagdje i plaem,
Tuna blaim, a veselu pomaem.
II varijanta
Ja ti jadan svagdje plaem i cvilim,
S tunim opim, a mogu i s veselim.

84

BEHAR116

ARHIVA prvi tiskani prijevodi Mesnevije u BiH

Her kesi ez zanni hud ud yari men,


Ez deruni men negust esrari men.
Svako leti osejriti ferjad moj,
Al za uzrok nik ne pita, Boe moj.
Sirri men ez nelei men dur (i) nist,
Lik(i) emu gu(i) ra an nur(i) nist.
Moj je dirad pokraj vriska ublizu,
Al osjetit ne ide oku ni uhu.
Ten zigan wu gan zi ten mestur(i) nist,
Lik(i) kes ra didi gan destur(i) nist.
U tijelu je dua, ali vidi ti,
Nikom nije dato duu vidjeti.
Ateest in bangi nay wu nisti bad,
Her ki in ate nedared nist(i) bad.
Daba nije ova cika njegova,
Vatreno je teka elja njegova.
Atei iqasti kander naj futad,
Gu ei iqasti kander mej futad.
U naja je pala vatra zanosna,
U vinu je stala struja ljubavna.
II varijanta
U naja je pala vatra zanosna,
A u vinu vrije maja ljubavna.
Naj harifi her ki ez yari burid,
Perde haye perde hayi ma derid.
Od kako se naj od gaja rastao,
Svojom tajnom sve mi tajne otkrio.
II varijanta
Kako nekud na dalj pade tuni naj,
Sve mi perde svojom perdom otkri, vaj!
Hemu nay zehri wu tiryagi ki did,
Hemu nay demsazu mutaqi ki did.
Vidjel kogod otrov i lijek ujedno,
ak i enju, ko u naja zajedno.

Nay hadisi rahi pur hun mikuned,


Qissahayi ili Megnun mikuned.
Kad zajeca tada suza rominje,
Jer(a) ljubav i Mednuna pomene.
II varijanta
im zajeca nama suza rominje,
Jer(a) Lejlu i Mednuna pominje.

Mahremi in hu(i) duz bihui nist,


Mer zebanra muteri duz gui nist.
Otkud moje tajne da mi doznaju,
Osim onih koji za se ne znaju.

BEHAR116

85

POST SCRIPTUM

TRI RAZLIITA PRISTUPA


INTELEKTUALNOM NASLIJEU
MAWLNE ALL AD-DNA RMJA
Iako je sasvim mogue da su pojedinci itali Rmja nezavisno od
tradicije mesnevihanstva u Bosni, ipak, Mesnevija je najvie tumaena
unutar te tradicije, kao i kroz kurseve iz tzv. lijepe perzijske knjievnosti,
koji su se odravali u privatnim kuama. Ovakav pristup
podrazumijevao je sasvim specifian odnos slualaca, ne i italaca,
prema Rmjevom nasljeu. Takoer, kao trei osnovni vid prenoenja
Rmjevog nauka u Bosnu obavezni smo istai djelovanje dervikoga
reda mevlevija, koji je zasigurno prisutan u Bosni jo od XV vijeka,
meutim, koji je nestao koncem XX vijeka. Nasuprot recpeciji
Mawlninog nasljea u ova tri vida, savremene generacije do Rmja
dolaze na esencijalno drugaiji nain.
Samir Beglerovi

1. Uvod
S velikom sigurnou moe se istai
da danas skoro da ne postoji dio svijeta
u kojemu znaajan broj obrazovanih
osoba, naroito mladih ljudi, nije uo za
Mawlnu Rmja, i za njegovo, vjerovatno najpoznatije, djelo Mesneviju
(Matnaw Manaw). U ovome, naravno,
nije izuzetak ni Bosna, naroito uzevi u
obzir da je kod nas tradicija mesnevihnstva, tj. prevoenja i tumaenja
Mesnevije uz duhovno ovlaenje
(idn), stara vie od pet vijekova. Meutim, s obzirom na evidentne promjene
nastale u psihikoj i duhovnoj konstituciji savremenoga ovjeka, a u kontekstu
opih globalnih inoviranja, naroito promjena u dimenziji drutvenih odnosa i
tehnologije, smatramo iznimno vanim
skrenuti panju na razliite naine prihvatanja ali i razumijevanja sadraja
Mawlninog uenja, koji izravno zavise
od duhovno-psihikog profila recipijenta
ali, jednako tako, i od smoga razloga
prihvatanja Mawlninog nauka u konkretnoj sredini. Kako emo vidjeti,

86

BEHAR116

mogue je napraviti opu podjelu pri


analizi modusa prihvatanja Mawlninog uenja koja podrazumijeva otvaranje zapadnoevropske i amerike uglavnom akademske javnosti za Rmjevo
uenje krajem XVIII i poetkom XIX vijeka, potom tradicijsko tumaenje Rmjevog intelektualnog nasljea kod
nas u Bosni, i, konano, odnos savremenih mladih generacija prema uenju
Mawlne.
Naravno, reenu podjelu mogue je
uraditi i na drugi nain ali smatramo
da je ovakva podjela za nas naroito
bitna, budui da brojne grupe i pojedinci u Bosni danas Mawlni prilaze
sasvim drugaije negoli je to bio sluaj
u prethodnim vijekovima, ali, takoer,
vlastito interpretiranje u znatnoj mjeri
boje i tradicijskim nasljeem kojem
prilaze na odve selektivan nain.

boumne osobe inspirirane boanskim


duhom. Stoga ludaci imaju svoje mjesto u damiji. Strani isani predmet
su uvaavanja i strahopotovanja; dervii potpadaju pod ovu kategoriju s
obzirom na njihov ples, koji je vrsta
samomuenja. vau neku vrstu opojnoga korijena, koji poveava njihov
delirijum.1
Ples, u skladu s jednolinom muzikom, svemu daje karakter priguenoga
ludila, koje vie utjee nego to samo
uznemiruje due. Kompletna izvedba
teko da moe biti pouna: vie mi lii
na neki balet, doim mi je ples dervia
u Skadru ostao u sjeanju kao neka
scena iz ludnice.2
Ove rijei poznatog pisca, autora i
kod nas rado itanih bajki, Hansa
Christiana Andersena, jedni su od najranijih iskustava mevlevijskoga zikra

2. Recepcija Rmjevoga
nauka na Zapadu

Dobro je poznato da Turci, openito govorei, smatraju da su sve sla-

Hans Christian Andersen, A Poets Bazaar:


Pictures of Travel in Germany, Italy, Greece, and the Orient, New York, Hurd and
Houghton, 1871., str. 236.
Ibid, str. 242.

POST SCRIPTUM

uz kretnje tijelom sema, predoenih


itaocima na Zapadu. Pored ostaloga,
mogu nam posluiti i kao dobar pokazatelj ne samo velikoga nepoznavanja
ve i nekompatibilnosti tadanjega
mentaliteta zapadnoevropskih istraivaa, s jedne strane, i muslimanskog
tradicijskog naslijea, nasuprot tome.
Ipak, misli i djela Mawlne Rmja nala su svoje mjesto i u tome dijelu svijeta, i to s kraja XIX i poetkom XX
vijeka. Moemo rei da su tri osnovna
razloga omoguila smijetanje Rmjevih djela u biblioteke zapadne Evrope
i njihovo izuavanje.
U prvome redu, mada moe paradoksalno zvuati, jedan od kljunih faktora koji su utjecali da sadraji Rmjevih radova budu tako snano raireni u zemljama Zapada, djelo je protestantskih teologa, naroito onoga pravca iz kojega e, kasnije, nastati pokret
puritanizma. Rije je o pietizmu nastalom kao reakcija na beivotni protestantizam, kako su ga kritiari karakterizirali, koji se javio u XVII vijeku,
postao jedan od najutjecajnijih teolokih pravaca u zemljama zapadne
Evrope u XVIII vijeku, nakon ega mu
je utjecaj oslabio, da bi se krajem prologa milenijuma skoro u potpunosti
ugasio. Tragajui za moguim osvjeenjem, dodatnim inspirativnim izvorom
vjerskoga ivota, protestantski teolozi,
slijedei, ujedno, opi trend tadanjega
vremena, panju su usmjerili na vjerske tradicije istoka. Tako jedan od najpoznatijih teologa toga doba August
Tholuck (u. 1877. godine) pie knjigu
pod naslovom: Ssufismus sive theosophia persarum pantheistica (Sufizam ili panteistika teozofija Perzijanaca) 1821. godine. Iako u njoj kritikuje Rmjev nauk, kao odraz manihejskog uenja, simboliziranog kroz temu
odnosa due i fizikoga tijela kao zatvorenika i elije, koju Mawln, stvar3

no, esto problematizira3, ipak, Tholuck je ovime skrenuo panju intelektualnoj javnosti na Rmjevo miljenje. To e, izmeu ostaloga, utjecati i
na Hegelovo opredjeljenje da u svojoj
poznatoj Enciklopediji filozofskih znanosti tretira Mawlnino uenje o jedinstvu due s Gospodarom kroz princip
ljubavi, karakterizirajui ga kao najistiju formu svjesnosti egzistencije Jednoga, svojstvenu samo muslimanima.
To duhovno jedinstvo transfiguracija je
prirodnoga i duhovnoga, u kojoj su izvanjskost i prolaznost ovoga svijeta izbrisani i apsorbirani.4
Pored ovoga, postoji i drugi razlog
zbog kojega su zapadnoevropski kranski teolozi i izravno uveli Rmjev
nauk u iri kontekst. Konac XVIII vijeka, pored ostaloga, obiljeen je i dubokom krizom institucionalnog, eklezijalnog kranstva. Nakon to je sm zapoeo proces odvajanja Tradicije od Pisma, protestantizam, odnosno crkve
reformacije, nali su se pred izazovom
praktinih posljedica insistiranja na
principu sola scriptura. Sve vei broj
vjernika u zapadnoevropskim zemljama osjeao je pojaanu potrebu za
duhovnou koja im je, ve prvoga vijeka nakon uspjeha reformacije, oigledno poela nedostajati. Na taj nain,
slijedei ranije spomenutu tradiciju
pietizma, ali i prosvjetiteljstva, zapadnoevropska drutva posebno e njegovati principe prenaglaenog individualizma, tolerancije te postepenoga
izdvajanja etike od dogme. Iz prvoga
principa razvit e se praksa individualne pobonosti, tolerancija e oznaiti
razvoj trendova eklekticizma, sinkretizma ali i religijskog ontoloki zasnovanog pluralizma, doim e primat etike
nad kranskom dogmom biti ubrzo
tretiran kroz rasprave o procesu sekularizacije.
Na ovaj nain drutva razvijenih

U dijelu o perzijskim djelima, Tholuck na prvome mjestu predstavlja


Mesneviju i Rmjevo uenje. Vidi poglavlje: Persici, str. 1.-3., u knjizi: August Tholuck, Ssufismus; Sive, Theosophia Persarum Pantheistica
Quam e Mss, Berlin, Libraria Ferd. Duemmleri,1821., (reprint Harvard
College Library, bez god.), str. 59.-61.
Usporedi: Georg Wilhelm Friedrich Hegel, Enciklopedija filozofijskih
znanosti, Sarajevo, Veselin Maslea Svjetlost, 1987., str. 479.-480.
Vidi npr. uvodnu stranicu djela: Oscar Wilde, The Picture of Dorian
Gray, London, Penguin Classics, 2003. Takoer i interpretaciju Omera
Hajjama kroz rijei jedne od glavnih linosti ovoga djela Lorda Henrya.
Ovaj Hastiev utjecaj bit e vidljiv i u narednoj generaciji zapadnoevrop-

zemalja Zapada otvorit e se utjecajima mistinih, u smislu egzotinih


vjerskih tradicija sa istoka. Posebnu
panju posvetit e stihovima Omera
Hajjama, koji su, u nekim sluajevima,
modernim piscima, npr. u oblasti knjievnosti, sluili ak kao misao vodilja.5
Utjecaj stihova Omera Hajjama,
namjerno kaemo stihova ne i uenja,
predstavljat e veliku opasnost za
kranski identitet zapadne Evrope s
obzirom da se njihov sadraj tumaio
kao tematiziranje vjerskoga indiferentizma i agnosticizma. S obzirom da je
javnost naprosto bila opijena Hajjamom, protestantski intelektualci,
meu njima npr. William Hastie, teolog i pastor Crkve kotske, ponudili su
svojim vjernicima Mawlnu kao zamjenu za Omera Hajjama. Kako je Hastie
jasno naglasio, makar bila rije i o nekranskoj tradiciji, ipak, Mesnevija
barem izravno potvruje smisao vjere i
vjerovanja te line pobonosti.6
Drugi faktor koji je utjecao na uvoenje i kasniju veliku popularnost
Rmjevoga djela na Zapadu jesu
prijevodi Mawlninih radova koji su
uradili orijentalisti. U prvome redu,
radi se o prijevodima na engleski i njemaki, djelima Arthura Johna Arberrya, Reynolda Alleynea Nicholsona,
Friedricha Rckerta, Hellmuta Rittera, i Fritza Meiera.7 Rmjeva djela
prevoena su i na druge jezike, ali su
ovi autori za nas posebno vani s obzirom da su njihovi prijevodi prisutni
skoro istovremeno s njihovim objavljivanjem i na naim prostorima, a danas
jedan broj zaljubljenika djelu Mawlne
pristupa upravo kroz ove prijevode, o
kojima jo nije uraeno ozbiljna i temeljita studija.
Trei faktor koji je utjecao na
popularnost Rmija na Zapadu djelo je
brojnih organizacija i kola nastalih
unutar fenomena new agea, odnosno,

skih istraivaa koji su do kraja otvoreno i objektivno pisali o tesavvufu


i Mawln Rmju a koji su kod nas, uglavnom, ostali nepoznati. U jednome od najvanijih djela iz toga perioda, autor Hadlan Davis u uvodu
naglaava da je u svome radu, izmeu ostaloga, koristio i djelo Hastia:
The Festival of Spring from the Divan of Jelaleddin. Vidi: F. Hadlan
Davis, Wisdom of the East: The Persian Mystics: Jalalud-Din Rumi,
London, Cambridge University Press, 1912., str. 7.
Vidi: Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West The
Life, Teachings and Poetry of Jall al-Din Rumi, Oxford, Oneworld,
2003., str. 531.-536.; i 540.-542.

BEHAR116

87

POST SCRIPTUM

kasnije, nove religioznosti. Shodno


naravi ovih pokreta, naglaen mistini
pristup u interpretaciji Mawlninog
uenja te njegovo inkorporiranje u praksu brojnih new age kola i njihovih
batinika, sjajno je posluio kao nadomijetenje ve ranije spomenutog osjeaja nedostatka duhovne komponente,
potrebne svakome ovjeku.
Tako je interpretacija Rmja, i
uope tesavvufa, zauzimala kljuno
mjesto u predavanjima i spisateljskom
opusu jednoga Georgea Ivanovitcha
Gurdjieffa (u. 1949. godine). Da podsjetimo, Gurdjieff je, zajedno sa Pyotr Demianovich Ouspenskiiem (u. 1947.
godine), i izravno i posredno, Mawlnino djelo predstavio nizu utjecajnih zapadnoevropskih autora (Kennethu Walkeru, J. G. Bennetu, Johnu Wilkinsonu), a na toj tradiciji difuzne, neinstitucionalne religoznosti nastala su brojna i danas veoma aktivna drutva, iji
su osnivai, u nekim sluajevima, porijeklom muslimani, poput: Threshold
Society, osniva Kabira Edmunda
Helminskog i Camille Helminski, Mevlevi Order of America, osnivaa Jelaluddina Lorasa, sina Sleyman Dedea,
Islamia Ruhaniat Society, iji se lanovi veu za Hazrat Inayat Khana (u.
1927. godine), Samuela L. Lewisa Uncle Sam (u. 1971. godine), i Pira Moineddina Jablonskog (u. 2001. godine).8
Djelovanje ovih udruenja, odnosno
njihovih lanova, izuzetno je znaajan i
za kontekst savremene Bosne, s obzirom da su se djela koja su oni napisali,
cjelovita ili samo neki njihovi fragmenti, sada pojavila i u prijevodu na bosanskom jeziku. Takav je sluaj sa knjigama Idriesa Shaha (u. 1996. godine), u
Bosni veoma popularnim, koje su objavili i neki tradicijski orijentirani tekijski demati u Bosni, potom Idrisa
Lahorea, Chandre Mohana Jaina poznatijeg kao Osho (u. 1990. godine), i sl.

3. itanje Rmja u Bosni:


nekada i danas
Iako je sasvim mogue da su
pojedinci itali Rmja nezavisno od
tradicije mesnevihanstva u Bosni, ipak,
Mesnevija je najvie tumaena unutar te tradicije, kao i kroz kurseve iz
tzv. lijepe perzijske knjievnosti, koji
su se odravali u privatnim kuama.
88

BEHAR116

Ovakav pristup, a neke od njegovih


karakteristika spomenut emo u
zakljuku, podrazumijevao je sasvim
specifian odnos slualaca, ne i
italaca, prema Rmjevom nasljeu.
Takoer, kao trei osnovni vid
prenoenja Rmjevog nauka u Bosnu
obavezni smo istai djelovanje dervikoga reda mevlevija, koji je zasigurno
prisutan u Bosni jo od XV vijeka,
meutim, koji je nestao koncem XX
vijeka.
Nasuprot recpeciji Mawlninog
nasljea u ova tri vida, savremene generacije do Rmja dolaze na esencijalno drugaiji nain. Koristei se skoro
neogranienom slobodom izraavanja
na internetu, mlade osobe podigle su
veliki broj internetskih dnevnika blogova, koji im omoguavaju ne samo
prezentiranje za njih specifinih segmenata Mawlninog opusa, ve i razmjenu miljenja, koja nerijetko poprima oblik autoritativnog tumaenja
Rmjevih misli. Naravno, ovakav pristup skoro po pravilu iskljuuje upotrebu znanstvenoga instrumentarija u
tumaenju.
Pored toga, zahvaljujui izraenoj
sklonosti novih generacija, shodno njihovom promijenjenom mentalitetu ali i
drutveno-historijskim okolnostima,
veliki broj mladih u mogunosti je itati tekstove na engleskom i njemakom
jeziku pa, s obzirom na postojee prijevode Mesnevije na ta dva jezika, to
temeljno Mawlnino djelo itaju izravno, oslanjajui se na razumijevanje
zapadnoevropskih orijentalista prema
Rmju. I, u to nema nikakve sumnje,
za razliku od ranijih generacija, mladi
su sada u velikoj mjeri upoznati i sa
sadrajima drugih Mawlninih djela,
poput njegovoga Divana, knjige Fhi
m fhi, te Rmjeve biografije koju je
napisao Aflk, koja je odavno prevedena na francuski jezik. Do sada su
fragmenti ovih Rmjevih dijela u
tekijskim krugovima u Bosni uglavnom prenoeni citiranjem uzreica,
navoenjem razliitih formi pravila
duhovnog odgoja i sl., pri emu znatan
broj prenosilaca, a smim time ni slualaca, nije ni znao da se zapravo radi
o Mawlninim mislima.
Premda je tradicija mesnevihanstva
u Bosni odravana bez prekida, ipak, u

postratnom periodu poprimila je u odreenoj mjeri formu ekskluzivnosti, s


obzirom da predavanjima iz Mesnevije nije mogao prisustvovati svako ko bi
iskazao interes. Iako se to pravdalo promijenjenim zdravstvenim stanjem tadanjega mesnevihana hadi hafiza Halida-efendije Hadimulia, ipak, injenica
je da su organizatori predavanja jo
mnogo prije te promjene polahko zatvarali krug slualaca. Ovo je vano napomenuti iz razloga to tradicija mesnevihanstva podrazumijeva interes osobe za
sadraj Mesnevije a potom slobodan
pristup predavanjima, a, treba opet
naglasiti, esto su ta predavanja u prolosti odravana ak i u privatnim kuama. Nasuprot tome, odreeni stepen
restrikcije imao je za posljedicu dodatno
okretanje zainteresiranih osoba, naroito mladih, drugim, uslovno reeno
alternativnim izvorima. Ranije spomenuti prijevodi Mesnevije na engleski i njemaki jezik sjajno su posluili u
ovome kontekstu to je, posljedino,
isprovociralo nastanak novih kruoka
(halki) tumaenja Mesnevije, koji su,
negdje u veoj a negdje u manjoj mjeri,
usvojili tradicijski pristup odravanja
predavanja, ili, pak, uspostavili sasvim
nove oblike kako odnosa prema Mesneviji tako i razumijevanja njenoga sadraja. Takoer, vano je istai da je i prvi
cjelovit prijevod Mesnevije na bosanski jezik uraen sa engleskog a ne sa
perzijskog jezika. Ovo ne znai da je
novonastala praksa nuno loa, niti
nuno pozitivna, tek, vano ju je naglasiti.9
Pored reenoga, praksa pozivanja
na neizvorne jezike Mesnevije istodo8

Informacije o svim ovim udruenjima


lahko je pronai na internet stranicama.
U ovome kontekstu vidi npr. intervju s jednim od prevodilaca Mesnevije s engleskog
na bosanski jezik, Imamoviem, koji vrlo
kritiki govori o tada aktuelnoj formi
mesnevihanstva u Bosni i prilino argumentirano obrazlae razlog zbog kojega je oformio vlastiti kruok. Naravno, kao i svako
tako i to obrazloenje moe biti tumaeno
kroz brojne aspekte: Intervju: Velid Imamovi Cijeli svijet moe itati Mesneviju,
razgovarao: Filip Mursel Begovi, Behar
asopis za kulturu i drutvena pitanja, god.
XVI, I-IV 2007., br. 80-81, str. 25.-30. Takoer i kritiku prijevoda sa neoriginalnih jezika: Ahmed Zildi, Poslanica o prijevodu,
prevodiocima i jo poneemu, Odjek, proljee-ljeto 2006., br. 1-2, str. 163.-172.

POST SCRIPTUM

bno je znaila i otklon od tradicijskoga


razumijevanja autoriteta i odnosa
prema autoritetu, i to u svakome segmentu, a kao jedna od posljedica toga
je neprihvatanje nunosti makar
temeljne znanstvene upoznatosti s izuavanim fenomenom. I to, to je veoma
zanimljivo, nije postalo evidentno
samo u krugovima mladih znatieljnika ve, u jednakoj mjeri, i meu velikim brojem eksperata u pojedinim
znanstvenim oblastima pri emu ti
znanstvenici vide vlastiti diskurs kao u
potpunosti dostatan, tavie, i jedini
legitiman vid razumijevanja i tumaenje Mesnevije. Naprosto, smo poznavanje jezika (arapskog, perzijskog,
turskog, i sl.), odnosno poznavanje razliitih konteksta unutar kojih je realizirana tradicija mesnevihanstva (kulturna povijest, tesavvuf, i sl.), namee
se kao osnovni ali, vrlo esto, i jedini
kriterij u tumaenju Mawlninog
nauka, to je, zapravo, vrsta akademskog ekskluzivizma.
Ova, u savremenom bosanskom
drutvu vie nego primijetna, tendencija dodatnoga naglaavanja ranije iniciranog ekskluziviteta kruoka, i akademskih i neznanstvenih, na kojima se
tumai Mesnevija, rezultira, izmeu
ostaloga, isputanjem temeljitog, pluriperspektivnog i kritikoga itanja i
sadraja Mesnevije ali i kompletnog
Mawlninog nauka. Veliki broj objavljenih radova, ak i metodoloki struno
uraenih, zapravo su samo razliite
forme prepriavanja onog vie-manje
poznatog o Rmju i njegovom najpoznatijem djelu. Stoga se, sma po sebi,
namea zadaa prije svega ozbiljnog
znanstvenog valoriziranja lanaka i
studija o Rmju i Mesneviji, i to ne
samo onih napisanih na bosanskom ve
i onih prevedenih s drugih svjetskih
jezika. Slobodni smo ustvrditi da i pored
velikoga broja radova o Mawlni i
Mesneviji, bosanska javnost ve due
vrijeme zapravo nije ula niti proitala o
tome skoro nita sutinski novo.

Zakljuak
Nakon svega prethodno izloenog,
moemo izvesti tri za na diskurs posebno vana zakljuka.
a) tradicijsko tumaenje Mesnevije
u Bosni kroz instituciju mesnevihanstva

zapravo je znaio posredno prilaenje


Rmjevom nauku s obzirom da su predavanja Mesnevije usmjeravana
komentarima na to djelo, naroito
komentarima turskih autora. Iz toga
razloga nije nimalo neobino da je veliki
broj slualaca zapravo usvajao ope
principe tesavvufa, dodue prilino
tonirane naukom Mawlne, a rijetko ko
je pamtio sm sadraj Mesnevije, vie
se koncentrirajui na njeno tumaenje.
Nasuprot tome, sadanje generacije
sadraju Mesnevije prilaze uslovno
reeno direktno, pozivajui se, uglavnom, ili na prijevode na engleskom i njemakom jeziku, ili se sluei prijevodima s ta dva jezika, naroito sa engleskog, na bosanski jezik. Tako se deava
da mlae generacije mogu citirati
izravno Mawlnu, ne ideje nekog njegovog tumaa, ne postavljajui, pri tome,
Rmjeve rijei u opi kontekst islama,
napose tesavvufa, ve jo, shodno tendenciji postmodernistikog odnosa italaca prema tekstu, ne itajui stihove
Mawlne kao konkretnu duhovnu
poduku ve im dajui ona znaenja koja
im u tome trenu djeluju kao najblia,
koja im u tome trenu mogu posluiti
kao argument, opravdanje trenutnog
stanja njihovoga uma i due.
b) razlika izmeu posrednog i izravnog pristupa sadraju Mesnevije u
prvi plan postavlja problem odnosa
prema autoritetu, odnosno razumijevanja autoriteta. Starije generacije kroz
tradiciju mesnevihanstva Rmjev nauk
usvajale su kroz linost smog mesnevihna vrsto vjerujui da je pored formalno dobivenog ovlatenja na tumaenje, svaki mesnevihn istodobno
duhovno povezan i sa Mawlnom. Tako
su osobe zainteresirane za nauk
Mawlne u linostima npr. reisul uleme
Demaludina-efendije auevia, hadi
Mujage Merhemia, Fejzulaha-efendije
Hadibajria, hadi hafiza Halida-efendije Hadimulia, i kadije Ahmedaefendije Meia, da navedemo samo
neke od njih, prije svega vidjele primjer
ozbiljenih i duhovno zrelih, odgovornih
vjernika (insn kmil). No, jednako
tako, ne treba zaboraviti ni ope pravilo
tradicije mesnevihanstva da naredni
ciklus tumaenja Mesnevije ne zavisi
od mesnevihna ve prvenstveno od zrelosti, odnosno raspoloenosti zajednice,

demata, da slua i da se odgaja sluanjem Mesnevije. Savremene generacije, nasuprot tome, itanjem, ne vie sluanjem, Mesnevije postavljaju sme
sebe kao autoritet, prekidajui tu
zbiljsku duhovnu vezu s Rmjem, i,
kako je reeno, sadraju Mesnevije
esto daju neautentina, ak i antitradicijska znaenja. Ovaj pluralizam tumaenja Mesnevije podrazumijeva i pluralnost autoriteta u naem vremenu
tako da i ovo djelo ali i Mawlnin nauk
uope poprimaju razliite sinkretistike
oblike to se, skoro jednakim intenzitetom, odraava i na dananju praksu
dervikog reda mevlevija, odnosno na
razumijevanje principa toga reda (ul).
Navodei kao primjer djela ve spomenutog Idriesa Shaha, Oshoa i drugih,
prevedena na bosanski jezik, tesavvuf
se sada percipira kao forma modernoga
spiritualizma, iji je osnovni cilj uvesti
svakog duhovnog putnika u proces svojevrsne spiritualne samorealizacije,
koji, u konanici, podrazumijeva brisanje ontoloke razlike izmeu dragoga
Boga i ovjeka. Naprosto, svaki ovjek
je, po tome nauku, potencijalno i Bog, i
ustvari u takvom iskrivljenom kontekstu autori citiraju poznate tesavvufske
autoritete: Halla, Bismja, Ibn
Arabja, Rmja i brojne druge.
c) Ono to je takoer zanimljivo
naglasiti odnosi se na starosnu strukturu potovalaca Mesnevije. Na osnovu
evidencije koju je jedan od bosanskih
mesnevihna Fejzulah-efendija Hadibajri vodio, moemo zakljuiti da su
raniji sluaoci Mesnevije uglavnom
bile osobe srednje i starije starosne
dobe.10 S druge strane, u naem vremenu taj odnos je izmijenjen pa, to moemo zakljuiti na osnovu rasprava na
internet forumima, veinu potovalaca
Mesnevije ine mlade osobe. Osim
toga danas Mesneviju u velikom broj
itaju i ene, za razliku od ranijeg perioda kada su bile u znantnoj manjini.
Sve ovo, sasvim sigurno, u bitnome
mijenja uvrijeenu percepciju sadraja
Mesnevije ali i trai od savremenih
generacija jedan kritiki i sasvim nov
odnos prema nauku i djelu Mawlne
Rmja, ali i tesavvufa uope.
n
10

Fejzulah Hadibajri, Dnevnik Mesnevije, neobjavljeni rukopis.

BEHAR116

89

SJEANJE

Opis Mevlevijske tekije na


Bendbai iz 1697. godine
od sarajevskog pjesnika Muhamed Reidefendije
Od sarajevskih tekija svaka slii Kabi
u davanju oprosta svojim posjetiocima.
Njihovi ejhovi su vlasnici duevnih otkrivanja i inspiracija;
svaki je od njih stoer oko koga se okree svijet.
Od skupine tekija je izvor boanske nauke,
koji slii Kabi za stanovnike gradova.
Najvee mjesto za riznicu nauka,
tekija rumskog mule (Mevlane).
Kakav je ono sjaj u stilu njene graevine!
Kakav je ono sjaj koji slii sjaju Haverneka (stari arapski kraljevski dvorac).
Sasvim je bila lijepa i mila;
svako njeno mjesto kao ljepotica obljubljeno je bilo.
Sasvim skladna kao pjesnika misao;
ukraena poput izmatanog stiha.
Usred nje tee ema u bazen (adrvan),
a naokolo zgrada kakve u Raju nema.
To je bio pravi raj glavom;
sobe njene bile su rajske sobe.
Tlo bijae isto poput vieg svijeta;
voda poput due, a zrak lijep i ugodan.
Na izgled to je kua mevlevija,
ali u bitnosti gnijezdo meleka (anela).
Poploani mramor odsijavae poput ogledala;
i onome koji posmatra predstavljae slike likova.
Damija joj bijae poput svete kue;
to je bilo mjesto, u kome su klanjali sveti.
Kada jutrom grane na tom mjestu sunce
cio hanikah poput Ara utopi se u svjetlu.
Baa tekije bijae slina bai vieg svijeta;
ista od tjelesnog...
Ko bi je u mati izjednaio s iremskim baama
uinio bi pravu tetu.
Njen ejh, koji je jedan od onih koji Boga spoznaju (arifi-billah),
poznaje svrhu i mudrost stvaranja.
Kada se taj velianstveni ejh popne na propovjedaonicu (urs)
ini ti se kao da je na Sidri sjeo hazreti Debrail.
Njemu priznaju sposobnost svi ueni
kao i svi oni to nauku trae.
Kada onaj ronilac po moru Mesnevije
pone prosipati biser mesnevijskih mudrosti,
Ui svih prisutnih, visokih i niskih,
kao koljke budu pune istog bisera.
Na predavanju plemeniti dervii poredani u redove
kao konjica meleka u najljepem i najugodnijem redu.
Kada zapoji na mahfilu pjeva hvalospjeva Pejgamberu,

90

BEHAR116

ini ti se da pjeva slavuj ije je gnijezdo Ar.


Kada potegne jedan dah svira uz naj poput Kaknusa,
pojavi se stotinu hiljada melodija.
Kada se prsti po rupicama naja ponu micati,
ta upljina daje stotinu zvukova.
Ono nije ema, nego slavljeni Gospodar
izlijeva na ono mjesto bijelo svjetlo.
Ko jedanput baci pogled na isti bazen
pomisli da je suneva kugla na zemlju pala!
Sva odjeljenja su bez primjera;
rajski hladnjak poput livade je lijep.
Mahfil joj je jedna arska petlja
iako naoko izgleda ovozemnog oblika.
Loa za pjevaa je izraeni kafas,
glas pjevaa je dah papagajev.
Mjesto sluanja (semahana) koliko je sjajno bilo;
isto bijae poput srca zaljubljenih.
Kada iscvatu i pokau se rue,
razne vrste svjetla potope cijelu bau.
Plodovi te bae su u slasti kao nobe-eer (ueereno voe);
to nije eer nego najslai ivot.
Svako stablo bilo je kao svjetlo proljetnog dana;
grane su bile kao dua odmjerene.
Ono to pada sa stabla izgledae kao ptice u zraku,
a slabo drmanje grana je kao jutarnji povjetarac.
Kada proljee pone provoditi svoje veselje i postavi svoje prijestolje,
svako se stablo ini kao okiena palma.
Kada svaki list pokae nebu svoje znakove,
on jezikom svoga stanja poziva Bogu i istini.
Zeleno povre u baama je
kao zelena rajska svila.
Objeenim levhama na zidu, ispisanim
najljepom kaligrafijom, nisu prilini ni rubinski komadi.
Ispisati onaka pisma sloena kao biser
nije mogue, Reide, nema za to pisara.
Napomena: Sarajevo je 1697. g. zadesila strana katastrofa. Austrijski
vojskovoa Princ Eugen Savojski sa 7-8000 vojnika protutnjao je Bosnom
i 24. listopada/oktobra stigao u Sarajevo i ognjem i maem, kako je u prijeteem pismu poruio Sarajlijama, spalio i unitio skoro cijeli grad. Tom
prilikom je stradala i Mevlevijska tekija na Bendbai. Sarajevski pjesnik,
svjedok tih dogaaja, Muhamed Reid-efendija plaui nad sudbinom
grada, spjevao je jednu duu elegiju u kojoj opisuje ljepote Sarajeva
koje su preko noi nestale. Iz te elegije je i ovaj opis Mevlevijske tekije
n
preuzet iz Handieve studije, Sarajevo u turskoj pjesmi.

SJEANJE

EJHOVI MEVLEVIJSKE
TEKIJE NA BENTBAI
(OD 16. DO 20. STOLJEA)
Atik-dede (konac 16. i prva polovina 17. stoljea)
Tevekkuli-dede (prva polovina 17. stoljea). Dugi niz
godina kazivao Mesneviju. Baagi kae da je bio odlian pjesnik. Ukopan je u haremu Careve damije
Sultan Ahmed (prije 1662.)
Abdul Mahmut (prije 1662.)
ejh Abdulfetah (umro 1709.)
Zuko Kablar (umro 1757.)
ejh Starac (umro 1757/58.)
ejh Ataullah (umro 1759/60.)
ejh Sara Ahmed-ef. (umro 1770; u 110. godini ivota)

Mustafa Mlivar, bio je prvo mujezin Tabakog mesdida (umro 1777.)


eho elenger-Bravar (umro 1798/99.)
ejh Salih dede (Osman-dede, umro 1813/14.)
ejh Lutvullah (umro 1860.)
Muhamed ejh Fikrija (umro 1879.)
ejh Ruhija sin ejh Fikrije ehovia, posljednji mevlevijski ejh u Sarajevu (umro 1923/24.), a Mustafa-ef.
Vareanovi (imam ), posljednji je mevlevijski dervi u
Sarajevu. Umro je iste godine kad i Hadi Mujaga
(1959.)

Poslije pet stoljea postojanja


Poruie se tekija sa musafirhanom na Bentbai
Krajem ovog mjeseca poee ruenje tekije sa musafirhanom na Bentbai, jer e taj dio grada, po urbanistikom planu, biti pretvoren u veliki rekreativni centar.
Njegovom izgradnjom, na prostoru izmeu Vijenice i
Kozje uprije, Sarajevo e dobiti jo jedan vrlo vaan
objekat drutvenog i turistikog znaaja. Da bi se u potpunosti realizovala ova ideja potrebno je bilo sruiti ovaj
nesumljivo vrijedan istorijski spomenik jer se ni na koji
nain nije mogao uklopiti u novu sredinu.
Izgradnjom puta, podizanjem brane i nasipa objekat je priguen i djelomino zatrpan, tako da je ve
samim tim izgubio mnogo od svoga spomenikog
karaktera. Tekija je bila kao kulturni spomenik pod
zatitom drave, pa je bilo potrebno da se revidira rjeenje o zatiti. Zavod za zatitu kulturnih spomenika
donio je prije nekoliko dana rjeenje o skidanju zatite sa tekije i musafirhane na Bentbai.
Razgovarajui sa direktorom Zavoda efikom
Belagiem i profesorom Derviom Tafrom doznali
smo da je tekija najstarija graevina ove vrste u Bosni i
Hercegovine (sagraena je 1460. godine).
Zavod je krajem ovoga mjeseca izveo kompletno tehniko i fotografsko snimanje objekta. To e, zajedno sa ma-

ketom koju treba da izradi investitor, Narodni odbor


Optine Stari Grad dati kompletan elaborat, koji e posluiti kao istorijski dokumenat o postojanju tekije sa
musafirhanom. (Branko Tomi)
n
Osloboenje. 18. august, 1958.

BEHAR116

91

BERIET RIJEI

Koliko god sam se trudio da naem komentar Mesnevije, nisam naao nita to
bi mi odgovaralo. Ali da je Mesnevija sva
otvorena i jasna, ne bi bila zanimljiva.
To e vas natjerati, ove nejasne stvari, da
se posvetite Mesneviji, da je studirate i
izuavate.
O, alosti, kad se ne kazuje Mesnevija!
teta bi bilo da ovako lijep grad, kao nae Sarajevo, nema mjesto gdje se kazuje
Mesnevija.
Zato, kad vidite u pustinji mjesto gdje se
neto zeleni, znajte da tu ima i vode (to
kae Hazreti Mevlana u Mesneviji), to jest
znajte da tu ima neko (ovjek) ko kazuje
Mesneviju.
Hadi hafiz Halid ef. Hadimuli,
10. 09. 2004.

You might also like