HIFZIJA HASANDEDI :

MUSTAFA-SIDKI EF. KARABEG

MOSTARSKI MUFTIJA OD 1857. DO 1878. GODINE I
OKUPACIJA MOSTARA

IZDAO:
GLAVNI ODBOR EL-HIDAJE U SARAJEVU

TISAK NOVE "IISKARE& VR EK I DR. - SARAJEVO 1944

r-'/9

Sarajevska
$p

I I 39

Mustafa-Sidki ef. Karabeg

929 Karabeg

anostarski mtiftija od 1857. do 1878. god. i okupacija Mostara.

m
<

25

0117257

COBISS

Tiskanje i raz.paavanje knjige doputeno odlulksznn Glavnog ravnateljtva za promi bu broj 1639-11-1-1944. od 19. lipnja 1944.

k:

P!'?1 OTELA
RAj2V40,

Tvrdi i kameni grad Mostar, koji se smjestio s obje strane

rieke Neretve, dao nam je u prolosti velik broj u enjaka, pjesnika i drugih velikana. Turski putopisac Evlija elebija, koji
je kroz na grad proputovao 1664.165., veli o Mostaru izmedu
ostaloga i ovo: Ima muftija, nekibul-erafa, velikaa, prvaka,
hoda, ehova, imama, musanifa i vrlo mnogo aira. Ovaj putopisac proputovao je tada sva ve a mjesta Bosne i Hercegovine,
.ali ise ni o jednom nije bolje i laskavije izrazio. Osim toga u
narodu se i danas uje uzreica: Ne kai se u Mostaru u en,
to zna i da se je on u ovom pogledu nekad izticao iznad ostalih
mjesta Bosne i Hercegovine.
Mostar je evao naroito u XVI. stoljeu i ovo se stoljee
moe nazvati zlatnim periodom u poviesti njegovoj. U ovom stoljeu ivjeli su u Mostaru najve i njegovi dobrotvori: Mehmedbeg Karadoz, Mehmed-Koski paa, Nesuhaga Vu ijakovi, Dervi-paa Bajezidagi i drugi. U ovom stoljeu nikli su u Mostaru
.svi oni vaniji islamski spomenici; u ovom stolje u i kasnije
podignuto je u njemu.i osam u evnih zavoda (medresa), koji su
sve do skora sluili .kao glavni i jedini rasadnici nauke u ovom
kraju. Od XVI. stoljea, pa do danas Mostar nam je dao itav
niz mueva, koji su se istakli bilo na humanom, kulturnom,
znanstvenom ili politi kom polju.
Pod kraj osmanlijske uprave u najm krajevima, u Mostaru
je ivio i djelovao tragi no preminuli i u svoje vrieme najpopularniji ovjek itave Hercegovine, mostarski muftija MustafaSidki ef. Karabeg. itav njegov relativno kratki ivot, ispunjen
je veoma svietlim momentima, jer je on bio ovjek velikih s
sobnosti, visake inteligencije, kuraan, portvovan, a nada s
4rk,;.
bogobojazan i duboko religiozan. Svojom velikom u enou
riedkom dosjetljivou bio je poznat ne samo diljem Bosne i Her- 4ohoz..<
-

PRETISKANO IZ EL-HIDA1E BROI

GODITE VI1.

cegovine, nego su mu ta svoj stva pribavila poznanstvo i prisnd

prijateljstvo sa najve ini carigradskim u enjacima i politikim
predstavnicima.
Njegov uenik Hadi Abdulah ef. Ri anovi, sin Hadi
Ahmed-Derviov, napisao 11111 . j e na arapskom j eziku dobru
izcrpnu monografiju, u kojoj je potanko obradm ivot, djelovanj e i tragino umorstvo svoga profesora. Monografija je pisana
liepim arapskim jezikom i 'sactri 34 lista. Liep dio pisan je ak
rimovanom prozom, to nam sviedoi, da je njegov ivotopisac
dobro vladao arapskim jezikom.
Rianovi je podielio ivotopis Karabegov u etiri diela.
U prvom dielu ili uvodu pisac, na kod Arapa uobiajeni nain,
izrie najprije zahvalnost Svemogu em Bogu i upu uje blagoslov
i spas na Njegova poslanika Muhameda a. s. Nakon toga navodi
uzroke koji su ga nagnali na pisanje ove monografije, pa v.eli:
Sve to posjedujem i to e me uiniti sretnim i ovog i onog
svieta, postigao sam od svoga profesora. Zato sam mu duan
vjeno zahvalan biti i. do svoje se smrti za njega Bogu moliti.
Da bi se oduio svome profesoru na onim brojnim blagodatima,
koj e sam od njega nasliedio, odlu io sam opisati njegov ivot,
uenost, naunO i kulturno djelovanje,
u kojima je ivio,
pokvarenost i zaostalost sredine u kojoj je djelovao, njegovo tra_gi'no umorstvo, klanje, prolijevanje njegove nevine'krvi, razbojniko napadanje na njegov dom i plja kanje njegove imovine.
Njegovo stanje slii H,azreti Husejnovu, koji je tako er tragind
preminuo na Kerbelau od Jezidija. Bog unitio sve te razbojnike i u pakao ih doveo!
Bio je meu svietom poznat sa svoje stalnosti i nepokolebivosti i u ,svjetskim i u vjerskim stvarima. Za islamsku stvar
i obe islamsko dobro bio je portvovan i neustraiv i u tome
ni pred im prezao. I kod sugra ana drugih vjeroizpoviesti
bio je takoer obljubljen jer je bio pravedan i u vjerskom pogledu jako tolerantan.
U daljnjem dielu uvoda pisac je ukratko izloio o emu e u.
sliedeim poglavljima govoriti. Mi emo se ovdje posluiti ovom
Rianovia monografijom i nastojati, da je pri obradi K,arabe=
gova ivota i rada podpuno izerpimo. Ri anovi je bio najprisniji suradnik Karabegov, on je bio i suvremenik svih onih burnih dogaaja, koji su se u Mostaru odigrali neposredno pred njegovu okupaciju a u kojima je Karabeg aktivno sudjelovao i pokazao sve svoje vanredne priro ene sposobnosti..
Rianovia monografija je najautenti niji izvor .za.prouasvanje ivota i rada Karabegova, a istodobno i a prou avanje
,

svih onih burnih dogaaja, koji su se u Mostaru zbili neposredno

pred njegovu- okupaciju. Obraujui ivot i cljelovanje Karabeg,ovo, Rianovi je istodobno obradio i sve one doga aje koji
se u njegovo doba odigrali. Govore i o pokvarenosti naroda
o onim brojnirn smutnjama i neredima, koji su tada u Mostaru
vladali, naveo je i protumaio vie ajeta i Muhamedovih a. s.
hadisa. Tragino umorstvo svoga profesora pisac je uzporedio sa
urnorstvom halife Hazreti Osmana, i sa umorstvom Hazreti Husejna, pa je tom prilikom potanko obradio i umorstva ove dvojice islamskih mu enika. Zato se je na vie mjesta udaljavao od
teme i mi emo sve ono, to ne spada u domen na.eg izlaganja
Podpuno izostaviti.
Rianovia monografija ima za nas vriednost s dva glecU_ta: 1) to je u njoj potanko obra en ivot i djelovanje ovog
mostarskog veiikana i 2) to su u njoj obra eni svi oni poviestni
Clogaaji koji su se u Mostaru zbili u najburnije doba, njegove
poviesti. Zato ova monografija zasluuje, da se iove strane
toneljito proui i do u detalje izcrpi.
Muftija Mustafa-Sidki ef. Karabeg potomak je stare i ugledne mostarske porodice Karabega. Otcu mu je ime Hadi Ahmed
a djedu Ibrahim. Rodio se u Mostaru 1249. (1732.) god. Djetinjstvo i mladost proveo je u svom rodnom mjestu, gdje je, u io
pred tada uvenim mostarskim uenjacima Mustafa ibn Radi
Halilom, Salih ibn Hasanom i muftijom Hadi Mustafa ef. Mukiem. Pred Mukiem je uio arapski jezik, sluei se pri tome
djelom erhul-Kafije od Abdurahmana Damije. Odmah u poetku pokazao je veliku otroumnost i talenat, tako da su sve
njegove kolege poele u njega prstom upirati. Ali i ako je on
posjedovao sve te vanredne priro ene sposobnosti, on se opet
dao svim marom na rad i u enje. Jedan njegov kolega, koji je
zajedno s njim u medresi uio, pripoviedao je Rianoviu, da
je i dan i no uio i u , samou se povlaio. Za vrieme praznika bi
prou ene lekcij e ponavljao i do u tan ine ihprodubljivao, dok bi
ostali njegovi drugovi te praznike u odmaranju i neraclu provodili. Od po etka pa do kraja njegova ivota nije mu otroumnost oslabila, a njegova velika volja i interes za ispitivanjem
sutina pojedinih nauka bila je bezprimjerna. Za vrieme praznika pred Mukiem je uio kao neobligatan predmet MiratulUsul od Mevla Husreva. Jedan,put ga je jedan kolega zamolio,
da mu protuma i zadnju lekciju iz usula. Karabeg mu je tada
tu lekciju tako dobro i jasno protuma io, da je ovaj kasnije
pripoviedao, da j u je bolje razumio, nego kad mu ju je Muki
tumaio.
5

Koncem 1267. (1851.) godine Karabeg odlazi na studije u,

Carigrad. Doavi u priestolnicu velike turske carevine, dao se
odmah svem estinom i marom na rad i prou avanje. 'famo.je
uio pred Mevla Halilom iz grada Amasije, koji je u doba sultana
Abdul-Aziza postao ejhul-islamom. Pored Halila u io je jo i
pred tada uvenim carigradskim u enjakom Seid Hafizom. Kod
obadvojice ovih u enjaka Karabeg je naiao na liep priem i potovanje, j er su oni odmah upozriali nj egov talenat i nj egovu
veliku sposobnost u brzom rje'avanju tekih- i zamrenih pitanja. Svojom velikom sposobnosti i marljivosti Karabeg je medu
tadanjim carigradskim sveu ilitarcima brzo iziao na gias tako,
da su i tamo po eli u njega prstom upirati.
Za vrieme 4-godinjeg boravka u Carigradu, Karabeg se
liepo izgradio i postigao veliko i solidno znanje. Pred spomenutom dvojicom, u enjaka studirao je sve vjerske discipline, slue i se pri tome djelima najpriznatijih islamskih u enjaka 1
kapaciteta. Bio se sav rtvovao za nauku, pa je svo 4-godinje
vankolsko vrieme proveo u radu i prou avanju. Nije se pgraniio samo na vjerske predmete, nego je pored njih temeljito studirao pojedine svjetovne discipline. Njegov biograf navodi
rnasu djela, koje je on za vrieme studija prou io. Taj stalni i
veoma naporni duevni rad toliko ga je tjelesno oslabio, da je
nakon etiri godine morao, po savjetu lie nika, napustiti Carigrad i povratiti 'se u svoje rodno mjesto Mostar.
Godine 1272. (1855.) Karabeg se vra a sa studija u Mostar.
Njegov profesor i tadanji mostarski muftija Mustafa ef. Muki
umro je jo 1269. (1853.) godine u Jenbeul-bahru (Jambo), vraajui se sa hada. Tako je poloaj mostarskog muftije bio ve
tri godine upranjen i oni su za nj traili ovjeka, koji e mu
u svakom pogledu odgovarati. Za ovaj poloaj bilo je vie kandidata iz samog Mostara, ali su Mostarci sve te ponude odbili i
poslali su u Carigrad po mostarca Jusuf ef. Alajbegovi a, koji
je tada stalno ivio u Carigradu i bio tamo iziao na glas sa svojim javnixn predavanjima. Alajbegovi je tu ponudu odbia, a.
njima je predloio da taj poloaj ponude Karabegu rekavi im,
da je on za nj najsposobniji. Mostarci su tada ponudili' Karabegu muftij ski poloaj, ali je on to najenergi nije odbio, odgovorivi im, da nije jo podpuno dovrio kolovanje i da se misli
opet povratiti u Carigrad. Tada su Mostarci zamoli.li Karabegova otca, da on nastoji udobrovoljiti sina, da se primi tog poloaja. Otac mu je to predloio, ali je on to opet odbio, izpriavi se, da je mlad i da je za taj, sRecijalno u. dananje dOba,
veoma teiki i odgovorni poloaj, nesposoban. Na veliko nasto-

janje svoga otca, Karabeg se 1274. (1757.) godine primio

muftijske dunosti i tu je slubu obnaaa sve do svoga tragi nog umorstva.
Kad je Karabeg doao na poloaj muftije, bilo mu je tek
25 godina. Ova injenica nam najbolje svjedo i, koliki je on i
tada uivao ugled me u svojim sugraanima. Mostar je u to
doba imao liep broj sposobne i radine uleme, ali je ipak taj najve i vjerski poloaj bio povjeren Karabegu, jer je on sigurno
bio me u njima najsposobniji.
Karabegovim dolazkom na muftijski poloaj nastaje nova
etapa ne samo u njegovu ivotu i djelovanju, nego i u ivotu
tadanjih mostarskih muslimana. On je bio muftija, u Mostaru
20 godina i za .to vrieme u inio je mnogo usluga islamskoj zajednici i dao dosta koristnih inicijativa. Nije bio karijerista,
nego je bio ovjek, koji se ivo interesirao za sva islamska pitanja. Zato je da konca svoga ivota podravao tiesan kontakt
ne samo sa svom bos.-herc. ulemom, nego i sa svom carigradskom pa ak i sa svim vode im politikim linostima.
Slubeni muftijski, ured nalazio se u to doba u konaku
(huumetu) 1 ), gdje su istodobno bile i kancelarije kadije, mutesarifpae i ostalih dravnih inovnika. Dunost muftije j e bila
da izdaje fetve (decizije) i vri kontrolu nad vjerskim ivatom
muslimana ; kadije da rjeava sporove\rne u ljudima, dok je opet
mutesarifpaa kao politi ki inovnik brinuo se o javnom redu
i sigurnosti graana. Ali poto je Karabeg posjedovao i jaku
ob u naobrazbu i budu i je on do u detalje poznavao sve &iatske i zakonske propise, on se zato nije samo ograni io na izdavanje fetvi, nego je po eo vriti kontrolu nad cjelokupnim ivotom svih muslimana svga podru ja. Sam se je najdosljednije
pridravao Isvih eriatskih i zakonskih propisa, tako da se, za
itavog njegovog ivata, nije moglo uti, da je i rekao togod,
to bi se kosilo sa ovim propisima, a kamo li da je togod uradio.
Zato je on, im je postao muftija, po eo odma,h uporno traiti,
da se svak najstriktnije pridraje svih ovi h propisa, pa je to ak
po eo traiti i od najviih dravnih inovnika.
Me u tadanjim dravnim inovni tvom bila se je ve prili no uvukla korupcija i podmitljivost. 4arabeg je to sve odmah
uvidio, pa je sebi stavio u dunost da e svom ,svojom snagom
digne protiv toga. On je bio jako revolucionarne naravi i bia je
u svemu do skrajnosti pedantan. Bio je uzor objektivnosti i prai) Konak (hu umet) nalazio
u tursko doba ondje, gdje se danas
.

nalazi ,konak kalja Petra Kreimira IV. na Suhodolini.

vednosti tako, da nije nikog proteirao, pa ak ni kada je bio u

pitanju musliman i nemusliman.
Koliko je bio revolucionaran i koliko se brinuo za ugled'muslimana, najbolje e nam pokazati ovaj slu aj: Jedne no i u nekoj nemuslimanskoj mahali poginuo je jedan nemusliman. Nemuslimani su odmah po eli tvrditi da je to po inio musliman,
motiviraju i to, da su muslimani njihovi stoljetni nepiijatelji.
Do malo iza ovog slu aja utvr eno je, da je to po inio brati
poginuloga, iz elje, da bi se to prije do epao nj egovog ogromnog imetka. Poginuli je bio veoma bogat, a nije imao djece, pa
je ubojica bio njegov na,jblii zakonski nasljednik. Tada j e ubo. jica, da bi se spasio zakonom propisane kazne (kisasa), po eo
troiti ogromne svote i podmi ivati mnoge ino -vnike. Sam mutesarifpaa dobio j e od uboj ice liepu svotu i obe ao mu, da e
ga spasiti. Zato je za vrieme svakog su enja li no prisustvovao
i svim snagama nastojao ovog spasiti a kriYnju s njega prenieti
na nekog drugog ro aka. Kad je kadija uvidio namjeru mutesarifpainu, suprotstavio mu se na poticaj Karabegov, sa cjelokupnim sudskim vie em. Mutesarifpaa im je tada svima zaprietio,
ali se oni nisu na to obazirali, nego su donieli presudu po eriatu
i zakonu i spomenutog ubojicu osudili.
Vidjevi mutesarifpaa da je svo njegovo nastojanje propalo, otiao je odmah u Sarajevo i o tome na svoj na in referirao sarajev4kom valiji. Kad se nakon nekoliko dana povratio
u Mostar, pozvao je odmah sve nemuslimanske prvake i . s njima
po eo traiti da se svi lanovi suda razpuste. Iza toga je poslao
poslanice u pojedina mjesta u kojima je naviestio izbor novih
lanova suda, tvrdo vjeruju i, da e se u ovome svak s njime
sloiti. Ali nakon kra eg vremena uvjerio se, da je i ovaj njegov
podhvat .podpuno propao.
Kad je Karabeg uo, to je sve mutesarifpaa uradio, jako
se naljutio, pa je odmah otiao k njemu i napao ga, to je tu
sramotu nanio muslimanima. Po povratku od mutesarifpae
sazvao j e sve uglednije Mostarce, izviestio ih ta je mutesarifpaa uradio zatraio od njih da se zajedni ki potue sarajevskom valiji. Tom je prilikom, prisutnima rekao ovo: Boga mi,
ako valija ne digne ovu.sramotu s muslimana, i i u u Carigrad
i sultanu ga. tuiti. Tada su svi zajedni ki napraylli pismenu
tubu i poslali je valiji u Sarajevo, ali na nju nisu dobili nikakva odgovora. Zato je Karabeg tada li no . otiao sarajevskom valiji i rekao mu, da se ova ljaga s muslimana mora
dii, pa makar ona potjecala od samog sultana. Sarajevski va8

lija, uvidjevi krivnju mutesarifpainu a i nepokolebivu upornost Karabegovu, syrA gnuo je tada mostarskog mutesarifpau.
Navedeni slueaj "nam najbolje pokazuje, koliko je 'Karabeg
bio revolucionaran 1 koliko je bio kuraan 1 nepokolebiv u borbi
protiv nepravde. Ou je dolazio u sukob s mnogim inovnicima
i politikim predstavncima, pa, su ga se zato svi bojali i udili
se njegovoj sposobnosti, kuranosti i pravednosti. Tadanji mostarski kadija o njemu je rekao: U Mostaru sluim ima ve
dvie godine, ali nisam nikad ni vidio ni uo da je i rekao
tojod, to bi se kosilo sa eriatom ili zakonom, a kamo li
da je togod uradio. U vie sam mjesta bio kadija, ali njemu
ravna nisam nigdje vidio.
Kako prosti i neobrazovani sviet tako isto i u eni, njemu
se je obra ao i u svim vanijim st,varima savjeta traio. Svi poteni i dobronamjerni ljudi njega su cienili i potivali, dok ga
je pokvareni sviet mrzio i na razne na ine ikanirao. Nemuslimani su u njemu gledali svoga iskrenoga zatitnika, jer
je bio pravedan i u vjerskom pogledu vrlo tolerantan.
Pored muftijske dunosti; Karabeg je obavljao jo i dunost glavnog muderisa Kara ozbegove medrese. U medresi je
predavao sve vjerske predmete: tuma enje Kur-ana (tefsir),
islamsku tradiciju (hadis), islamsko pravo filozofiju
islamskog prava (hikmeti-teri), apologetikU (akaid), logiku (mantiy i knjievnost arapskog jezika. Kao muderis
Karabeg je brzo iziao na glas sa svojim stru nim predavanjima. U ovom poslu bio je upravo nedoku iv, jer je najtea
i najzamrenija pitanja brzo i lako rjeavao. Bio je veliki prijatelj i promicatelj nauke, pa su se njegoyim posredovanjem
mnogi Mo.starci kolovali, a i otili u Carigrad na specijaliz, iranje. Pred njim su svrili i idazet ,uzeli mostarski alimi:
Abdulan ef. Ri anovi , Ahmed ef. Dizdar, Muhamed ef. i Sulejman ef. Dabi , Mustafa ef. Hadimahmutovi , Ahmed ef.
Hadiali , Hadi Mustafa ef. Behlil, Salih ef. i Omer Muslibegovi , Salih ef. Alajbegovi , Fadil , ef. i Muhamed ef. Kurt
i drugi.
Godine 1279. (1862.) Karabeg je sudjelovao i u jednom
ratu protiv Crnogoraca. Crnogorci su u to doba bili odkazali
poslunost, sultanu; napali i osvojili neka porgani na mjesta
Hercegovine. Ovaj je rat trajao vie godina, pa je sultan Abdul-Aziz bio prisiljen da izaalje ak jednu ,vojsku, koja je
nakon estokih borbi uspjela da protjera Crnogorce iz Hercegovine. Vojska je doprla tada do Podgorice i mislilo se, da e
zauzeti ak i Cetinje, ali se je na interveniciju Francuzke od
toga odustalo. Crnogorci su tada zatraili oprost od sultana i
9

obvezali se, da ne e vie praviti nikakvih upada. Sultan im jetada oprostio i na zamolbu Francuzke proirio im granieu.
prema Hercegovini. U ovom ratu Karabeg je bio odlikovan
ordenom Medidijje i visokim carskim beratom iftihar, dobivi tako er i na njega visoki carski berat. Ovo odlikovanje
predao mu je glavni komandant vojske, s kojim je on zajedno
iao i svojim govordna vojsku bodrio.
Turska drava je u to doba bila jo prostrana i na svome
podru ju imala je narode razli itih vjera i nacija. Osim toga
samo njeno inovnitvo sabotiralo je rad i me u niima vladala je velika korupcija i podmitljivost. Toga vremena pokrenulo se jo i t. zv. Izto no pitanje, koga je Rusija ve godinama o ekivala. Sve ove okolnosti, su uzrokom, da Turska nije
bila u stanju drati red i mir u svim svojim pokrajinama.
Uvidjevi slabost Turske, Rusija je prva ubacila smutnju me u
slavenske narode (Bugare, Srbe i Crnogorce) na Balkanu, obeavi im samostalnost i alju i im oruje i druge ratne potrebtine.
Prvi neredi pojavili su se u selima oko Nevesinja uz Ra-mazan 1291. (1874.) godine. Buntovnici su najprije odkazali
poslunost vlastima, pa onda prihvatili za oruje i odmetli se.
Neki su otili u Crnu Goru, gdje su se zadrali nekoliko mjeseci i nakon to su tamo primili instrukcije i pod crnogorsku
se uniformirali, povratili se opet ku ama. Tada su po eli knstariti po selima, plja kati sviet i ubijati ga, ne obziru i se ni
malo na prietnje vlasti.
Neredi su iz dana u dan .uzimali sve ve eg maha i irili
se. Karabeg se pobojao, jer je uvidio, da su vlasti nemo ne
to sprie iti. Muslimani iz Nevesinja i okoline po eli su se tusarajevskom valiji i traiti od njega da ih zatiti. I Karabeg je tada otiao vahji i zatraio od njega, da te nerede
odmah ugui. Valija je njegove priedloge odbio, rekavi mu,
da je to .samo njegova briga i dunost i da se on u to ne smije
mieati. Vidjevi Karabeg, da se valija ni malo ne brine o
stanju muslimana, po eo je sam raditi na uguivanju tih nereda. Kad je valija uo, da Karabeg radi na svoju ruku i protiv njegovim odredbama, potuio se je velikom veziru u Carigradu, zatraivi od njega, da ga odmah ukloni iz Hercegovine, jer da je po dravu i njene probitke veoma tetan.
Na poziv velikog vezdra Karabeg je krenuo u Carigrad. Na.
ovom putu pratio ga je njegov nerazdvojivi drug Abdulah ef. Ridanovi . Njegovu odlazku obveselili su se ne samo nemuslimani,
nego ak i nekoji zlonamjerni muslimani, koji su odmah po eli
traiti da se on svrgne sa muftijske dunosti, a na njegovo.
.

10

mjesto postavi drugi muftija. Kad je Karabeg krenuo na put,

uo je, da su se neki zlikovci spremili da ga na putu do Trebinja do ekaju. Zato on na Trebinje nije ni iao, nego je odmah
od Metkovi a krenuo za Dubrovnik i na taj se na in spasio zlocina ke ruke.
Stigavi u Dubrovnik, KarAbeg je odmah doao u kontakt
sa turskim konzulom, koji mu je rekao, da je uzrok njegova
poziva u Carigrad tuba valijina. Karabega ovo nije ni malo
abrinulo, nego je odmah produio za Carigrad. Kad je tamo
tigao, upoznao je sve vode e li nosti Turske sa pravim stanjem u Bosni i Hercegovini. Tom im je prilikom rekao, da,
e stanje muslimana u ovim pokrajinama veoma teko, a.
vemu tome da je krivo inovnitvo, koje je nesposobno i izkvareno. Veliki vezir, povode i se za tubom valijinom, zadrao je Karabega u Carigradu, pa je on tako ostao etiri
mjeseca i za cielo to vrieme bio gost kod Mevla Hadi Alije,
koji je bio rodom iz Fo e.
Za vrieme svog boravka u Carigradu, Karabeg je bio u
stalnom dodiru sa najve om carigradskom ulemom i sa svim
vode im politikim li nostima. Kad su ovi upoznali rijegovu
sposobnost i odvanost, po eli su mu predlagati, da se stalno
nastani u Carigradu, jer da bi bio po dravu i njene probitke
v eoma koristan. Naro ito ga je na ovo nagovarao tadanji ejh11-islam, koji mu je ak tom prilikom rekao, da njemu ne
dolikuje da igdje stanuje, nego u Carigradu. Karabeg je sve
te njihove prijedloge odbio, rekavi, da on voli sluiti svojoj
zemlij i svome narodu i zajedni ki se s njima boriti protiv
reprratelja. Tom prilikom pdsjetio je Karabeg 1 svoga profesora Mevla koji ga je predveo i pohvalio sultanu AbdulHamidu. Abdul-Hamid ga je odlikovao tada stepenom kadijskog
mule (machred mevlevijjeti), a prije toga bio ga je odlikovao
sultan Abdul-Aziz stepenom obi nog munle.
Za vrieme ovog Karabegovog boravka u Carigradu prilike
u Bosni Hercegovini su se znatno izmienile. Na njegov priedlog svrgnuti su bilh i sarajevski valija i mostarski mutesarifa na njihova mjesta doli su novi ljudi. Tada je Karabegu bilo dozvoljeno da se povrati u Mostar, ali poto je on
mislio te godine had obaviti, on je od povratka odustao. Zato
je odmah od ejh-ul-slama zatrao dozvolu, da moe had obaviti'. Istodobno je podnio ostavku i na muftijskoj asti. ejhulislam, nakon konzultiranja sa ostalom ulemom, dozvoLio mu je,
da moe had obaviti ali mu ostavke na muftijskoj dunosti
nije prihvatio.

11'

Po povratku iz Meke, Karabeg je opet doao u Carigrad,

:gdje se je zadrao tri mjeseca. Tada mu je dat sav troak,
i nakon to je bio veli anstveno izpra en od sve uleme i vodeih li nosti Turske, povratio se u Mosta.
Doavi u Mostar, zatekao je veoma teko stanje, jer su
.se prilike bile opet pogorale. Crnogorci su po drugi put navalili na pograni na hercegova ka mjesta, popalili ih i doprli
ak do planine Vele, koja se protee izme u Mostara i Nevesinja. Tu su se dobro utvrdili, napravivi jake utvrde, sa kojih su po eli opsijedati Nevesinje, pucaju i na njega iz topova oko est dana. Karabeg je tada organizirao itav civilni
muslimanski sviet iz Mostara i okoline, koji je zajedno sa vojskom krenuo protiv ovih odmetnika. Na elu ove vojske bio
je Muir Ahmed Muhtar-paa, a Karabeg je bio njegov glavni
savjetnik. U krvavoj i veoma estokoj trosatnoj borbi uspjelo
je vojsci, da pobiedi neprijatelja i natjera ga u bie,g. Karabeg
je tada prisutnoj vojsci odrao jedan veoma zna ajan i dug govor, u kome je vojsku bodrio, da bude kurana i kompaktna u
borbi protiv din-dumana. Vojska je tada po ela sa daljnjim
proganjanjem neprijatelja i uspjelo joj je, da za nekoliko
dana podpuno o isti Hercegovinu od odmetnika.
Sa vojnim poglavicom Muir Sulejman-paom krenuo je
Karabeg 1294. (1777.) godine protiv utvrda, koje su Crnogorci bili izgradili na Krstacu i za koje su tvrdili, da ih ni
sultan ne e mo i osvojiti. Bitka na Krstacu bila je veoma odsudna, jer je od nje ovisio obstanak ciele Hercegovine. U borbi,
,koja je trajala oko 5 sati, muslimani su uspjeli da pobiede neprijatelja i dotjeraju ga do planine Ostroga, koja se nalazi
na granici Crne Gore. Kod ove planine boj je vo en 6 dana i
muslimani su uspjeli, da opet pobiede neprijatelja i protjeraju
ga do Cetinja. Me u njima je zavladala velika panika, pa su
mnogi pobjegli u Austriju, a neki koji nisu mogli uma i, pokorili su .se i predali oruje.
Ruska vojska bila .se je u to doba pribliila turskoj granici, pa je zato Muir Sulejman-paa, nakon .svretka ove borbe s Crnogorcima, bio odmah pozvan u Edrenu. Karabeg se
tada povratio u Mostar zadravi se na putu 25 dana. Ovu
priliku su Crnogorci odmah izkoristili, pa su ponovno po eli
obsiedati Niki , tuku i ga oko dva mjeseca iz topova. Nakon
zauze a Niki a, Crnogorci su na tvr ave u Dugi, zatim na Bile u, osvojivi sva ova mjesta i protjeravi iz njih
muslimane.
Turska je tada bila u veoma tekoj situa,ciji, jer su Rusi
bili ve zauzeli neke dielove Rumelije, a Bugarska je opet po-

12

ela napadati pojedina po'grani na mjesta. Englezka je bila.

dovela svoje brodove do anak-kale, koja je od Carigrada udaljena samo dva sata, a Austrija je opet pod svaku cienu nastojala okupirati Bosnu i Hercegovinu. Zato je turska vlada
pozvala tada u Carigrad sve uglednije ljude iz Bosne i Hercegovine. Me u ovima bio je Karabeg. Na saboru, koji je odran
u Carigradu, Karabeg je odrao govor, u kome je napao vladu
i otvoreno rekao, da je ona glavni krivac svega toga. Sabor se
raziao, ne donesavi nikakvog stvarnog zaklju ka pa se je i
Karabeg povratio u Mostar oalo en i razo aran.
Po povratku iz Carigrada Karabeg se podpuno povukao,
napustivi muftijski ured i svako , sudjelovanje u javnom ivotu. Uzrok ovom njegovom povla enju bio je, to je uvidio,
da je islamska vlast jako poljuljana i da se sami muslimanski
sviet veoma izkvario. Od ovog vremena Karabeg stalno dri
u medresi predavanja i pie svoja nau na djela i razprave. Mi
emo se samo letimi no osvrnuti na njegov nau ni rad.
Karabeg je bio dobro verziran u svim vjerskim naukama,
a u filozofiji islamskog prava i apologetici bio je pravi kapacitet. Iz domena ove prve discipline napisao je jedno veliko
djelo koga je zemaljska vlada u Sarajevu o svom troku tiskala 1316. (1898.) godine. To je Hidadun-nusul, glosa na
Mevla Husrev-ovo djelo Mir-at. Ovo djelo nije on podpuno
dovrio, nego je doao do poglavlja o muteabihu. Predgovor ovom djelu napisao je Ahmed ef. Dizdar, u kome je iztakao, da je Karabega od dovrenja ovog djela sprie ila njegova
prerana i tragi na smrt. S ovim djelom Karabeg se istakao
kao dobar poznavalac 'filozofije islamskog prava, razjasnivi u
r.jemu i dobro protum ivi sve dielove ove materije.
U Karabegovo doba mostarski imami su u jednoj hutbi
ui:otrebljavali hadis u kome se veli, da su meleki Debrail
Mikjail stvoreni od svjetla Muhamedova a. s. Karabeg je zaniekao istinitost ovog hadisa i napisao jednu razpravu, u kojoj
je pomo u navoda najve ih islamskih u enjaka dokazao, da je
spomenuti hadis i po zna enju i po izgovoru apokrifan. Kasnije
je na cielu tu hutbu napisao glosu, u kojoj je opet dokazao
apokrifnost spom'enutoga hadisa i obradio svrhu i zadatak hutbe. Ove dvije risale napisao je on kao odgovor nekoj mostarskoj ulemi, koja se bila digla protiv njega i ak ga radi toga
tuila ejhul-i,slamu. Ali kad je iz Carigrada stigao odgovor,
vidjeli su da su pogrieili, a da je Karabeg bio u pravu.
U jednoj risali od etiri lista Karabeg je obradio ulogu i
vanost obi aja u eriatskom pravu i pojedinim vjerskim pitanjima. Ovu risalu napisao je on kao odgovor nekoj ulemi, koja

13

.je od njega traila fetvu, je li valjan ugovor sklopljen s kir

ri ijama da dotjeraju prinu za gradnju ku e i oni je dotje_raju iz oblinjeg mahalskog potaka. Karabeg je to dozvolio,
dokazavi svoju tvrdnju pomo u obi aja, koji u mjestu ve
od davnina postoji.
U risali Poviest Neretve Karabeg j e naveo nekoliko interesantnih doga aja, .koji su se u Mostaru zbili 1287. (1870.)
godine. U vremenskom razmaku od pet dana dogodilo se je u
Mostaru pomra enje sunca, naglo padanje sniega u velikiun
koliinama, naglo topljenje i velike kine poplave. Neretva je
te godine nabujala kao nikad prije, osim to se u nekim medMuama (zbirkama) spominje, da je jo tako bila nalbujala
1123. (1713.) godine. Navode i ove dogaaje, koji su se desili
u kratkom vremenu, Karabeg je naveo i protuma io vie ajeta
iz Kur-ana i Muhamedovih a. s. hadisa.
Pored ovoga Karabeg je odrao itav niz govora i predavanja koji nam se naalost nisu sa uvali. Nekoliko njegovih politi kih govora Rianovi je u cielosti donio u svojoj
monografiji i oni pokazdju veliku govorni ku vjetinu duboko
pOznavanje eriatskih i zakonskih propisa.
U svojoj monografiji o Karabegu, Ri anovi navodi vie
fragmenata iz njegova ivota. Mi emo sve te fragmente iznieti, jer emo s njima najb6lje opisati veliku li nost Karabegovu. Iznose i pojedine detalje iz njegova ivota, mi emo
najbolje okarakterizirati njegovu u enost, pobonost, odvanost
i sva ostala, brojna pohvalna svojstva.
Jo kao dje ak Karabeg je zadivio' svojom otroumno u
i talentom ne samo sve svoje kolege nego profesore. Ali ono
ogromno znanje, koje je on postigao i kasnije u ivotu sijao
i drugima davao, postigao je najvie velikom marljivo u i trudom. im je doao u Carigrad, dao se odmah ozbiljno na posao.
Svo izvankolsko vrieme provodio je u samo i i prou avanju. U
drutvo je zalazio samo kada je to iziskivao kakav ,nau ni
problem. Kad se je jedanput za vrieme stuija povratio s
rija u Carigrad, bio je prispio na izpit aka iz Hamidije
.drese. Njegov profesor Mevla Halil zatraio je od njega, da i
on pristupi tome izpitu, jer je znao da e mu on kod izpitnog
povjerenstva najbolje obraz 6svjetlati. Karabeg je tada zamolio svoga profesora, da ga ovaj puta potedi, rekavi rnu, da
je od puta jako umoran. Mevla Halil je u svom traenju uztrajao pa je Karabeg na koncu bio prisiljen, da se podvrgne
lzpitu . Kad je on stupio na izpit, bila su mu od strane izpitnog
povjeersntva postavljena tri pitanja, na koja je on bez promiljanja najpripravnije odgovorio. S tim svojim odgovorom
-

14

2adivio je itavo izpitno povjerenstvo; da su kasnije i njemu

i njegovu profesoru estitali.
Kada se Karabeg 1272. (1855.) godine povratio sa studija
4.1 Mostar, bilo mu je ponu eno upranjeno muftijsko mjesto.
Karabeg je tu ponudu odbio, ali kad ga je na to po eo nagoniti
njegov otac, on se je tog poloaja primio. To svoje primanje
motivirao je time, da voli na se primiti najve u odgovornost,
nego izkazati neposlunost otcu. Ovaj nam fragmenat najbolje
pokazuje, koliko je Karabeg bio islamski odgojen.
Kod su enja i izdavanja fetvi, Karabeg je pokazivao svoju
veliku sposobnost i pravednost. Kad bi neko doao traiti rieenje za kakvo vjersko pitanje, on bi mu ga odmah bez promiljanja izdao i to prije nego bi ovaj i dovrio svoje pitanje.
Kod su enja je bio podpuno pravedan tako da nije nikog proteirao, pa ak i kada je bio u pitanju musliman i nemusliman.
Karabeg je ,bio panislamski razpoloen, jer se za itavog
svog ivota ivo interesirao o stanju muslimana cielog svieta.
On se brinuo ne samo o njihovom napredku, nego je uviek i
.svugdje neumorno uvao i njihov ugled. Zato je on esto dolazio u sukob sa pojedinim politi kim inovnicima, koji su
svoj .im neznanjem i pokvareno u nanosili esto ljagu na muslimane. Jedan vii i stariji politi ki inovnik, koji je sluio u
raznim dielovima turske carevine, nazvao ga je unikumom svoga vremena.
Karabeg je bio srednjeg stasa, laka hoda, ozbiljna i dostojanstvena izgleda. Premda je bio veoma bogat, opet je ivio
skromno i bio je medu svietom jako ponizan. Nije se steostezao
ni od kakvog dozvoljenog posia, pa bi esto ikod kue sobom
loio vatru, kuhao jelo, meo sobu i krpio odje u. Ggdjek-Wd je
nosio dobra i liepa odiela, a gdjekad opet gruba i izvehtana.
Nije dozvoljavao, da se u njegovoj prisutnosti i o kome runo
.govori, pa makar to doti ni i zasluivao.
Na berlinskom kongresu europskih velesila. od 13. srpnja
1878. g. zaklju eno je da Austro-Ugarska okupira Bosnu i Hercegovinu. Sav bosansko-hercegova ki muslimanski sviet ovu je
viest nerado primio, dok je konzervativni odlu io ak da se tome
odupre oruanom silom. Me u nemuslimanima je tako er nastala
podvojenost, jer su se neki vesel .ili tome ulazku dok su se opet
drugi priklju ili Srbima i Crnogorcima. Sav neuki muslimanski
sviet, pa ak i nekoji u eni ljudi, stao je na stanovite da
treba oduprieti pa se je tada ak i fetva izdala, da je rat f
<stroga dunost) svim muslimanima, pa ak i enama i dj
Prvi neredi pojavili su se u Sarajevu, gdje je masa sko i
15

navalila na konak, protjerala valiju, vojnog komandanta, svedravne inovnike, rekvirirala sav ratni material i uzela u svoj e
ruke upravu. Vo e odpora su uspjeli da brzo provedu agitaciju
po svim mjestima Bosne i Hercegovine i da neto milom 'a.neto
opet silom povedu svieta za sobom.
Kad je ova viest stigla u Mostar vo e odpora su odmah odrali sjednicu na, kojoj su izabrali narodnu vladu i izabrali sebi
vou.2 ) Mnogi su tada zali po ulicama i po eli sviet pozivati,
tvrde i da je rat farz svim muslimanima priete i smru svakom, tko se tome suprostavi. Kacl.' je Karabeg vidio ta se radi
i kakvi bi neredi mogli nastati, pozvao j e zavedenu masu na
zdogovor, gd.je je" u jednom poduem govoru obrazloio da je
svaki odpor nekoristan i bezsmislen. Zavedena masa se na as
smirila, jer je u Karabegu uviek gledala bezkompromisnog muslimana. Ali vode odpora nisu htjeli mirovati, nego su se ponovo
sastali, i zaklju ili, da Karabega bezuvjetno pogube. 0 tome su
i ugovor napisali, koga su svi podpisali i zavjerili se fedni drugima.
U kvartu, gdje je Karabeg stanovao vo e odpora nisu mogli
u po etku polu iti gotovo nikaki,(og uspjeha pa su zato svoje
sjedite djelovanja prenieli na drugu stranu, gdje su se po eli
sastajati i odravati sjednice. Na prvi sastanak Su pozvali seljake
iz Bielog Polja, tvrdo vjeruju i da e svi uz njih pristati i
s njima se sloiti. Tada su ih po eli nagovarati i na sve mogu e
naine poticati da izvre atentat na Karabega, obe aju6 im dobre i obilne nagrade. Ali selj aci su sve to odbili rekavi im da
oni ne bi nipoto po inili atentat ni na najobi nijeg ovjeka, a
kamo li na mostarskog muftiju, koga vet odavna poznaju i
kome samo najljepe znaju. Kad su vidjeli da je svo njihovo nastojanje bezuspjeno, pustili su ih ku ama, zaprietivi im prie
toga smr u i unitenjem cielog imetka ako tu tajnu ikome
odaju.
Voe odpora su tada..zali i me u svietom po eli jo vie
sijati smutnje i praviti nerede (1.5kazuju i na svakom koraku
dunost rata. Pri ovome su se sluili ajetima, hadisima, navode i
takoder i razne.doga aje iz starije i novije poviesti islamske.
Sve one, koji su bili protiv rata, po eli su ikanirati i ak ih
nevjernicima nazivati. Karabega su nazivali najpogrdnijim rie2) Rianovi ne navodi ime vo e, nego ga naziva pogrdnim imenom
Teebbeta erren (pod pazuhom ,nosi zlo), to je bio nadimak jednog
predislamskog arapskog pjesnika. Za vodu mostarskih ustanika bio je
stvarno izabran Aliaga Haljevac. Poto je pod njegovim vodstvom organiziran i izvren onaj uasni pokolj, ori u cielosti zasluuje gornji atribut.

16

ima, tvrdei ak da je on, kad je prole zime bio u Carigradu,

prodao Bosnu i Hercegovinu Austriji. Svojim stalnim i veoma
bu nim govorima uspjeli su, da za sobom povedu ak i mnoge,
koji su bili protiv odpora i s Karabegom se slagali.
Kad su ovi uspjeli da povedu ve inu svijeta za sobom, otili
su na zdogovor Karabegu, zatraivi od njega da ih i on u tome
pomogne. Tom su mu prilikom rekli, da je apsolutna ve ina muslimana za rat i da su od sarajevskih ustanika dobili obe anje
da e im pomo i kad god im zatreba. Karabeg im je tada opet
odrao govor, u. kome im je ponovno dokazao da je rat u ovom
slu aju ne samo apsurdan nego ak i zabranjen, jer e time
samo upropastiti porodice i imetak, dok Austriiu ne e mo i od
ulazka sprie iti. Sva njegova obrazlaganja i savjetovanja bila
su bezuspjena, jer su oni bili tvrdo odlu ili oduprijeti se. Kad
je Karabeg to sve uvidio rekao irn je na koncu, da ga vie za
savjet ne pitaju i da ih on u tome ne e ni pomagati a ni odmagati.
Po povratku od Karabega prvaci su se sastali u Kethoda
medresi 3 ), gdje po eli razpravljati o na inu rekviriranja
oruja od glavnog vojnog zapovjednika Komandanpae i o nainu pridobivanja vojske za sebe. Sarajevski ustanici poslali
su tih dana jednog ovjeka, kome je bio glavni zadatak da svojim stalnim govorima buni sviet i poti e ga na borbu. Kad je
ovaj stigao u Mostar, po eo je odmah po svim mostarskim damijama drati predavanja, u kojima je stalno pomo u ajeta,
ha.disa i raznih momenata iz - islamske prolosti dokazivao dunost rata. Svojim predavanjima u spio je, da jo bolje okurai
vo e odpora i da, glupu i zavedenu masu jo vie zavede i za rat
zagrije. Uvidjevi Karabeg da neredi i smutnje uzimaju svaki
dan sve ve eg maha, napustio je Mostar i povukao se kod svoga
brata u selo Ili e, koje se nalazi u zapadnom predgra u Mostara.
U ponedjeljak 29. redeba 1295. g. (29. srpnja. 1878. g.)
vode su se sastali u Kethoda damiji a po gradu su poslali telala,
da pozove sviet na dovu i spremanje za rat. Glupa i zavedena
svjetina krenula je odmah u damiju, dok su se u eni ljudi poeli skrivati i povla iti u ku e. U damiji j e drao predavanje
opet onaj ovjek, koga su sarajevski ustanici poslali, u kome je
opet dokazivao dunost rata. Po svretku predavanja sko io je
na noge onaj, koga su oni prije bili izabrali za.vo u i, povikao:
Ja sam vam vo a, nato je sva prisutna .svjetina pristala i
potvrdila njegov izbor. Po izlazku iz damije svjetina je po ela
3) ejvan Kethoda medresa nalazi se na Velikoj Tepi nedaleko
,

starog mosta.

I7

vikati i prietiti smr u i unitenjem cielog imetka svima onima,

koji im se suprotstave.
Vo e su tada otili glavnom zapovj edniku voj ske i zatraili,
da im se on sa vojskom priklju i i da im dade topove, puke,
barut i sav ostali ratni material. Komandant ih j e na zgodan
na in odbio, rekavi im da svakog momenta o ekuje narecibu
sultanovu pa im ona stigne, da e im se odmah priklju iti. On
j e, u stvari, prij e toga bio dobio nare enj e da se nikako ne priklju uje buntovnicima niti da im daje oruje, nego kad stigne
austrij ska voj ska da j oj se bez Odpora preda, j er j e tako na
kongresu zaklj u eno.
Po povratku od komandanta vo e su se opet sastali u Kethoda damiji, gdje su po eli razpyavljati o na inu pripremanja
svieta za rat i o na inu prikupljanja ratnih potrebtina. Na Ovom
sastanku oni su jo razpravljali i o na inu umorstva Karabegova. Tada su poslali po jednog ovjeka iz grada, za koga su
drali da bi za ovaj posao . bio najpodesniji. Kad je doao, rekli
su mu: Ti si vjet u ga anju, oti i u selo Ili e, isakrij se u groblje vie puta, koje se nalazi prerna Karabega ku i, tu ga vrebaj
i kad izi e iz ku e ubij ga, pa onda trai koliko god ho6e, jer
je on murtat i njega je dunost ubiti. On im odgovori: Zbog
toga ste me zvali? Boga mi, da mi dadete cieli sviet i sve to se
na njemu nalazi, ne bih se usudio to po initi, boje i se Boga i
Njegove kazne. Kad su oni vidjeli, da im je i ovaj pokuaj bezu
uspjean, pustili su ovoga ku i, zaprietivi mu prije toga smr
ako ikome to rekne.
Vo e odpora su tada poslali da se po gradu pokupeelimuhasu ih

diri iz Niki a, Bile e i Gacka. Kad su ovi stigli, po

nagovarati i poticati da izvre atentat na Karabega, rekavi im
da je on nevjernik i da ga je dunost ubiti. Tom su prilikom
o Karabegu iznosili nevjerojatne stvari. Njima su, ako to u ine,
toga posla,
obe ali dobre nagrade. Ovi su se muhadiri primili
ki. Tada su po eli
jer su bili ve inom olo, vi an razbojstvu i plja
raditi da Karabega svakako dovedu u Mostar, jer su znali da e
.tako mo i lake ostvariti svoje prljave ciljeve.
priJedan izme u njih, koji je ina e s Karabegom bioedobar
u
Mostar

eo
ga
nagovarati
da
do
jatelj, otiao je u Ili e i po
i da s njima stupi bar u neku prividnu suradnju, jer da su
ustanici uzeli u svoje ruke svu upravu i dozvolili, da se ubije
) Ovaj je Karabegu tada.
svatko, ko ne e s njima suradivati. 4

naziva pogrdnim
4) Rianovi ne spominje ni Ime ovoga, nego ga

imenom Ebu kalemun (dadenjak).

18

Obeao da mu se ne e nita dogoditi, jer da e ga on i mnogi

drugi uvati. Oslanjaju i se na. obe anje i zakletve ovoga, krenuo je Karabeg u Mos tar u sriedu 1. abana 1295. g. (31. srpnja
1878. g.). Kad je stigao u Mostar, otiao je odmah u medresu,
gdje su ga oni sa velikim potovanjem do ekali, ponudiv'i mu
da im , bude imam (voda). Karabeg je to odbio reka.vi
im, da imam moe biti samo sultan a niko drugi. Tada su mu
ponudili da im bude reis (poglavica) a1i je on i to odbio rekavi,
neka im bude poglavica onaj, koga su prije izabrah. Karabeg
im je tada kao i obi no dao nekoliko savjeta, upozorivi ih da je
rat veoma teka i ozbiljna stvar i da ovaj puta imaju posla sa
jednim veoma jakim i spremnim neprijateljem.
Kad je osvanuo etvrtak 2. abana 1295. g.
(1. kolovoza
1878. g.), voi odpora su objavili svietu da im stie
pomo iz
Bosne i Albanije, pa su po eli ak i nekakve telegrame pokazivati, koji su im toboe stigli iz Sarajeva. Iza toga ,su se opet
sastali u medresi, gdje su po eli ponovo diskutirati o na
inu naoruanja. Tad su poslali po Karabega i jo neke prvake iz Mostara, pa kad su ovi stigli u medresu, poao je jedan sa izyu enim noem put Karabega u namjeri da ga ubije. Vidjevi ostali
da bi ovaj atentat mogao dovesti do velikih nereda i do unitenja njihovih planova, sprie ili su ga od toga, nazvavi ga ludom.
Istoga dana vo e odpora su po eli medu nemuslimanima
agitirati da im se priklju e i da zajedni
ki s njima dadu odpor
austro-ugarskoj vojsci. Nemuslimani su taj priedlog odbili, ispriavi se da nemaju oruja a i da ne ele i
i protiv sultanove
naredbe. Kad su oni vidjeli da je i ovaj pokuaj bezuspjean,
poslali su svoga vodu .s Karabegom i jo nekim prvacima Mostara komandantu vojske, zahtievaju i da im odmah preda
oruje i vojisku. Komandant je sve te njihove zahtjeve odbio
rekavi im da jo nema nikakve naredbe iz Carigrada. Kad su
ustanici uli ova stalna ispri avanja komandantova, pozatvarali
su odmah sve radnje i po eli se spremati da navale na njegov
konak. Iza toga su se razili po ariji iz koje su odmah pobjegli
svi oni, koji se s njima nisu slagali. uvi komandant ta au
ustanici odlu ili, pobojao se je, te im je odmahlzru io puke i
barut, a vojsci je stavio na volju da se, ako ho e, bez njegove
naredbe njima priklju i.
Opisuju i ove veoma burne i kriti ne momente, Ridanovii
je malo upleo i sebe, pa veli: Kad je sviet pozatvarao radnje i
iztrao naoruan na Tepu, ja sam se nalazio u Mehmed-Koski
painoj medresi na donjoj ariji. Odmah sam pourio Karabegovoj ku i, jer sam se mnogo 14rinuo ta je s njim i gdje se na.

10

lazi. Doavi do vrata naao sam ih zatvorena, pa, sam se povratio i u putu sam od nekih poznanika sainao da se nalazi kod.
komandanta. Dok sam iao ulicom i razmiljao o svom i njegovom stanju, nenadano je precia, me izpao moj ami i naoruan,
koji je poaa bio da me trai i da me ku i doprati. Tad smo zar
jedno poli i kad srno doli na Tepu vidia sam jednu skupinu
dobro naoruanih ustanika i to ba onih, koji su se bili zarekli
da Karabega i mene ubiju. Ami i me je tada preda se proturio,
rekavi mi da pourim, pa smo kraj njih mirno proli i mirna
doli kui.
Naredne no i voe odpora su poslali po travni ki redifski
(pri uvni) bataljon, trae i od njega da im se priklju i i da
im pomogne u atentatu na Karabega. Ovaj im se je bataljon
ocimah priklju io i obe ao pomo , jer je bio sastavljen od sa.mog oloa.
Kad je osvanuo petak 3. abana 1295. (2. kolovoza 1878.),
poao sam odmah Karabegu a u putu sam susreo oko 150 ustanika gdje idu sa zastavom prema krli. 5 ) Doavi njegovoj ku t
susreo sam u avliji dvojicu. koji su bili kod njega na nekakvom
zdogovoru. Kad smo se osamili ispri ao sam mu sve, to sam i
prolog i ovog dana vidio. On mi je tada rekao da je austrougarska vojska jo ju er zauzela Ljubuki i da danas napreduje.
prema Mostaru. Jo prije dva dana ona je prela bosansku grar
nicu i zauzela Banju Luku. Izpri avi mi ovo utvrdia me je dobro.
da nikome nita ne kazujem, jer bi se neredi mogli jo vie
raziriti. Dok smo mi o ovome . razgovarah, izbio je jedan od one
dvojice, koji su kod njega prije bili na zdogovoru, pa mu je uniki redifski bataljon
avi rekao: Sino nam se je predao travni
i eno ga sad s jednim dielom nae vojske ide prema konaku.
Drugi dio nae vojske otiao je do krle, gdje mu se je i ostala
vojska priklju ila, pa sad svi idu prema konaku. Austrijska
prema.
vojska je jo ju er zauzela Ljubuki danas napreduje
Mostaru. Mene su poslali tebi i rekli, da odmah do e u konak
s komandantom i ostalim prvacimaigrada, gdje e se donieti
definitivan zaklju ak i razpored nap(raviti.
Karabeg me je nakon toga poslao nekim uglednijim ljudima, da ih pozovem njemu na zdogovor. Ja sam odmah otiao
i pozvao ih, a kad sam ise povratio, naao sam kod njega mnogo
ljudi, koji su radi toga bili doli. Tek to smo po eli razgovarati,
izbio je opet onaj isti, ponovno nas pozivaj u i da odmah doemo
u konak. Svi smo pogledali u Karabega i uutili, nato nam je
5) Krla se je u tursko doba nalazila ondje, gdje se danas
juni logor.

20

nalazi

on rekao: to utite i to gledate u me? Ho emo li i i ili ne emo? Nema koristi vie od utnje nego se mora odmah odgovoriti, pa to god bude, jer vidite ta je njihova namjera. Iza toga
je uniao u drugu sobu i naoruao se a kad se povratio, krenuli
smo ,svi odmah prema konaku.
Iziavi u ariju vidjeli smo mnogo naoruanog svieta a
kad smo doli do konaka nali smo ga puna svieta i vojnika iz
travni kog redifskog bataljona. Kad smo se svi skupili kod
konaka, popeo se je na jedno uzvienije mjesto vo a mostarskih
u stanika .i izvadivi iz depa nekakav telegram, objavio je
svietu, da ga je glavni vo a svih bosansko-hercegova kih ustar .
nika iz Sarajeva imenovao vo om ustanika ciele Hercegovine. On
je tada svrgnuo Komandantpau i mutesarifpau a nakon toga
je povikao koliko je ja e mogao: O Mostarci, ja sam vam voda
pa mi se pokorite. Masa je odmah pristala na njegovo vodstvo
povikala da e ubiti svakog tko mu se suprostavi.
Voa hercegovakih ustanika ponudio je tada Karabegu
vadstvo vojske, to je on odbio, rekavi mu da je mutesarifpa,a za to pre i i.sposobniji. On je na to pristao i poslao je
odmah po mutesarifpau i 'kadiju, ali. oni na njegov poziv nisu
htjeli do i. Tada je Karabeg lino njima oti'ao i pozvao ih,
,rekavi im da je sva vlast u njihovim rukama i afko ovaj puta
ne stupimo s njima u kakvu biilo suradnju, opasno je i po nas
i po nae obitelji, a ako se mi sloimo, mogu e da 66no njihove
,planove omesti. Mutesarifpaa a kadija su tada poli. Kad su
doli u konak, unili su svi u mutesarifpainu sobu, jer je u
zjoj i prie vi,e e zasiedalo.
Sakupljena masa, koja je za atentat bila odre ena, po ela
je tada vikati i tvrditi, da su ovi odveli njihova vo u u konak,
,
da ga ubiju. Ovim im je bila namjera, da samo jo vie zamute,
kako bi mogli lake svoje prljave ciljeve ostvariti. Vie e je tada
po elo razpravljati o pripremanju za rat. Poslalo je i poKomandanta, ali on nij htio do i. Tada je mutesarifpaa otiao po
njega i po eo ga na sve mogu e na ine nagovarati, i on stupi
s njima u suradnju. Komandant mu na to odgovori, da on ne
e
ni pod kakvim uvjetima ni prietnjama ni smjesta se maknuti,
jer za to nema sultanove naredbe. Na koncu je mutesarifpai
dozvolio, da uzme svu hranu i sav ratni material, zamolivi ga,
,
da ga odmah napusti i na miru ostavi. Mutesarifpaa ga je tada
ostavio i on je ostao u svome dvoru gdje ga je vojska uvala.
Po povratku mutesarifpainu vie e je poslalo po obojicu
kajmekama Muhamedbega i Muradbega, koji su se odmah odazvali i doli u konak. Vo a ustanika im je ponudio vodstvo voj.

21

ske, to je Muratbft primio, pod uv.jetom, da mu dacre sve to

je za vojsku u ratu potrebno. Muratbeg je tada rekao: Tvoja
je dun.ost da pribavi sve to je potrebno, a na nama je da
idemo u boj. Ako moe samo dva dana obskrbiti vojsku, ja u
rtvovati sebe i poi u rat da bi spasio nae porodice i grad,
a ako ne moe., ne u onda nikako dozvoliti da se sve to baca u
propast. Dok su oni o ovome razpravljalii, ulo se je na vani
glasno uenje tekbira, a to je bio znak, da se je sva vojska
izkupila v dovukla topove i ostali ratni material. Ustanici su
tada izvjesili na tabiju kraj osrnanlijske i svoju zastavu, to je.
bio znak, da su oni preuzeli u svoje ruke svu upravu.
Viee je tom prilikom zakljuilo, da se odmah izaalje na
iroki Brieg jedna eta sa zadatkom, da zauzme crkvu, koju su
bili utvrdili kao tvravu, a ikoja je od Mostara udaljena
samo 4 sata hoda. Zauzirnanje ove crkve bilo je sa strateke
strane veoma vano, jer . su znali, da e, ako j u Austrijanci
zauzmu, bati nemogu e odatle ih potisnuti. Vie e je jo nalo
za shodno, da se ovaj odjel sastavi od ljudi s onu stranu Neretve,
poto oni-najbolje pbznaju ta.monje tereriske prilike. Zato je
voa izdao naredenje, da se proberu boral i da odmah idu na.
iroki Brieg, ali se je svak po eo lieniti i izpri avati. Na veliko i.
dugo nastojanje njegovo, spremilo se j_e i otilo jedva oko
ljudi. Uvildjevi Karabeg sve ovo, rekao je s dosta sr be vodi
Pogledaj i budi objektivan. Kako e e ovi ljudi boriti, kad
oni bez imalo volje i poleta idu u boj ? Gdje je onaj, koji im je ,
a smih, koji su, govritdunsa1otmku
protiv rata? Neka ide danas s njima i neka im na bojitu govori..
Moemo li se mi osloniti na ovakve ljude, pa makar sve bili
jaki i moni, kad meu njima vlada pravo saboterstvo. Oslartjanje na ovakve je isto kao i oslanjanje na maglu. Mi, nisma
optereeni sa onim, to ne moemo, pa Zato ja ne u nikako doda sami sobom prouzro imo palenje grada i unitavanje
naih porodica, jer za to na sudnjem danu 13do odgovoran.
Iz Bosne nam ne moe stid nikakva pomo , jer su Austrijanci
kod njih prije na dva dana pre'li granicu nego kOd nas. Tako- er nam ni Albanezi ne mogu pruiti nikakve pomo i, jer se
onli nalaze na granici Austrije a radi udaljenosti od oko 15,
dana hoda. Voa mu na ovo nije mogao nita odgovoriti, ime
je i sam priznao, da je Karabeg podpuno u pravu.
Za cielo vrieme ovog viie anja, Ri anovi se je nalazio s
Karabegom u konaku. Poto se je. bilo primaklo podne i budu i
su se prilike po ele jako pootravati, Karabeg je pokazao ru-22

kom Rianovtiu da ide ku i. Izgledao je u torn momentu veoma

ut. Rianovi s je tada za.na.vjek s njim rastao i ku i poao,
brinu i se mnogo za njega. Karabeg je i dalje ostao u konaku,
trude i .se svom silom da ometel onemagU i namjere buntovnika.
Buntovnici su kiili odlu ilti da ga toga dana ubiju na putu
koji vodi od konaka prema ariji i to kad se bude vra ao kui
na ru ak. S komandantorn su uglavili, da vojska u tome ne
ometa, a njemu su zato zagarantirali ivot. Kasnije su se oni
preclomislili i odustali od te namjere, jer su znali, da bi s atentatom na ulici, doveli do velilkih nereda. Zato su odlu ili pozvatti.
ga pOslie podne opet u konak, i tu ga, kad po ne vieati, uz pripomo muhadira i travni kog bataljona Ako slu ajno
Karabeg ne bi htio poslie podne do i, onda su zaklju ili, da
navale na njegovu ku u i pobiju svu njegovu porodicu i porodicu
njegova brata. Buntovnici su bili zaklju ili, da ove dvie porodice
podpuno dzkoriene i da ubiju Abdulah ef. Ridanovi a i jo neke
uglednije i u enije mostarce.
Kad se primaklo podne, vie e se razilo, pa je i Karabeg
poao kui na ru ak, a1i nije mogao jesti. Jeo je samo malo vo a.
Jedan njegov ro4ak, koji se slu ajno kod njega nalaZio, pri ao
je Rianovi u, da je, uzevi pri7i zalogaj, rjemu rekao: Izgleda
mi, da je vriednost moga ivota jednaka vriednosti ovog zalogaja. Ali, Boga mi, ja se za svoj ivot ne brinem kolako ni za
ovaj zalogaj ,samo se brinem za nae porodice i za nau nedunu djecu. Zato ne u nikako dozvoliti da se pali grad i nite
porodice ,nego u radije rtvovati sebe, a za to se od Boga nadam velikoj nagradi.
Karabeg je iza toga ustao klanjati podne i tek to je po eo
klanjati, doao je jedan od buntovnika i pozvao ga da odmah
doe u konak. Re eno mu je, da muftija klanja. Do malo iza
ovog izbio je drugi, pozivaju i, ga tako er da odmah doe u
konak, jer da ga Komandant i drugi tamo o ekuju. Karabeg
se tada spremio i poao. Kad je u ariju saznao je da
se komandant nakizi u'brzojavnom uredu. Zato je odmah i on
tamo otiao, gdje je pored Komandanta zatekao jo i vo u
ustanka te nekoliko njegovih pristaa.
Oni su u uredu pitali i interesirali se ho e li i odakle stii
pomo , ali su sa svih strana dobili odgovor da icrn ne mogu nikakve pomoi pruiti, poto je austrijska vojska ve zauzela neke
gradove Bosne. Jedino im je Konjic obe ao pomo od 60 ljudi,
koje e im tek do dva dana poslati. uvi Karabeg sve ove viesti,
po eo im je opet govoriti o apsurdnosti svakog odpora, nato
23

se je voa naljutio i estoko rriu se suprotstavio. Karabeg je

tada odkrio prsa i rekao mu: Ako je va ciflj mene ubiti, ubite
me, ako se ne bojite Boga. Znajte dobro da ja nisam za rat i
da ne u nikad dozvoliti palenje grada i nitenje naroda. Nakon
due prepirke su se svi, da idu opet u konak i da uju
konano miljenje i ostalih.
Kad su doli u konak, nali su tamo mutesarifpau, kadiju,
kajmekama Muratbega i ostale lanove viea. Kad se je cielo
viee izkupilo, ustao je vo a i rekao im da odmah u pogledu
rata, svi dadnu svoje miljenje, jer se je neprijatelj primakao
gradu na 4 sata hoda. Muratbeg mu je tada rokao: Ja sam
spreman odmah po i ako ste pribavili sve to je za rat potrebno.
Pored hrane, topova, puaika, *baruta ostalog , ratnog
nam jo i konji, na 'kojima emo sve ovo do fronte
potrebni
pretjerati. Budu i nije nita ovo bilo dobro pripremljeno, nije
mogao Muratbegu na to nita ni odgovoniti. Masa je tada navalila na konak vi ui: rat, rat i nazivaju i, nevjernicima sve,
koji su protiv rata. Neko iz mase je povikao: Vas emo najprije pobiti pa emo onda i i i protiv Austrije se boriti. Opet
su po eli i urlati, a neki su ak mislili odmah po eti i
krv proljevati. Nakon estoke i veoma u ne prepirke, vie e je
jedva uspjelo, da masu iz konaka iztjera i kratko vrieme ih od
sebe udalj i.
Kad su se buntovnici nali na vani, po eli su opet razpravljati o nainu umorstva Karabegova. Za;k1ju ili su da se podiele
u tri grupe, od kojih e jedna ostati kod vrata i prisluki.vati
ta Karabeg govori, druga e oti i na tabiju, a tre a e izmeu
njih saobra ati i viesti prenositi. Travni ki bataljon nalazio se
tada na drugoj strani Mostara, a na tabiji im je bio ostao samo
truba , kome je bila dunost, da ih pozove, kada se potreba
ukae.
Vie e je dalje nastavilo .sa diskutiranjem, pa kad je vo a
vidio da se u pogledu rata ne moe nikako donieti jedan konkretan zaklju ak, rekao im je: Recite odmah ta mislite
u pogledu rata, a ja u to, Boga mi, sve u cielosti primiti.
Cielo vie e se je tada okrenulo prema Karabegu j reklo, neka
on po eriatu dade rieenje. Vo a im je tada ,pokazao sve prispjele telegrame u kojima se veli, da im ne e ni odakle sti i nikakva pomo , osim iz Konjica 60 ljudi. Iza toga se je okrenuo
prema rnuftiji i rekao: Kunem te Bogom reci ,nam ta eriat
u pogledu ovoga veli. Naa je dunost da se pokorimo eriatu
pa emo mi to rieenje u cielosti primiti. Ako nam ne da pravo

24

xieenje, bit e na sudnjem danu odgovoran i za pas i za nau

.djecu.
Karabeg je tada zaplakao i odrao im opet dui govor, u
.kome je pomo u ajeta, hadisa i raznih doga aja iz islamske
prolosti dokazao ponovo apsurdnost 'sVakog odpora. U govoru
je izmeu ostaloga naglasio, da austrijska vojska, kOja se
ve primakla Mostaru, broji oko 30.000, do lm mi imamo
jedva 3.000 ljudi i to u svakom pogledu. nespremnih. Zavrivi
svoj govor vo a je od ,njega zatraio pismenu fetvu, nato mu
je Karabeg odgovorio, da je on od izdavanja fetvi proao
ima ve pet mjeseci. Jedan od buntovnika, koji se tada u vie u
frialazio, rekao je Karabegu ovo: Znaj da ja volim biti .sa ostalim muslimanima, koji su svi za rat, nego sa samim tobom, koji
si protiv rata. Ali mi emo najprije ovdje krv proliti pa emo
,onda ii i protiv Austrije se boriti. Karabeg im je tada prou
io
nekoliko ajeta iz Kur-ana sa kojima i je ponovo posavjetovao,
a zatim je razkop ao prsa i rekao: Ako je va cilj mene ubiti,
ubijte me, ako se Boga ne bojite. Znajte dobro svi, da u ja
radije rtvovati , sebe, nego istinu preutiti. Tad su i vo a i sve
njegove pristalice od sr be pocrvenili trae i opet uporno fetvu.
U to je masa navalila, zgrabila vo u i njegove ljude i .sve ih do
tabije Buntovnici su tada poslali telala, da po gradu
razglasi da je muftija izdao fetvu za predaju Austriji. Telal je
jo viikao i ovo: O musliinani, sudjelujte svi u atentatu na
Karabega i na sve one, koji se nalaze u konaku, jer su oni nevjernici i dunost ih je ubiti.
Masa je tada navalila na konak a ,prije toga bila je naredila
truba u, da pozove travnd ki bataljon. Truba je nekoliko puta
i
ao da ih potrai i to prije do zatrubio,mjedhtr
konaka dovede.
Vidjevi Karabeg, mutesarifpaa, kadija i ostali lanovi
viea, daselirimii e travni ki bataljon a i da :svjetina navaljuje
na konak sa izvu enim noevima i sa uperenim pu,kama, vi ui
jo Gdje je muftija, razbjeali,,su se odmah kud .je koji prije,
mogao. Neki izme u mase utrali su u konak .i po eli, prije nego
stigne travni ki bataljon, spaavati neke svoje 'ljude. Dvojica
su bila pola da spase Karabega i bili su ga ak poveli u komandantov dvor, ali ih je jedan od mase primietio i koliko je mogao
ja e poviknuo: Gdje bjeite nevjernici s neviernikom,
otr avi odmah do tabije i izvjestivi ostale o ovome. Kad je
Karabeg doao do komandantova dvora, naao ga je zatvorena,
pa se oNt povratio u konak.
Uto je stigao travni ki bataljon, koji je odmah sa ostalom
svjetinom blokirao cieli konak i po eo pucati u salu u kojoj je
25

i ljubiti atentatora hvale i ga i govore i mu: Blago tebi, pokazao si se junakom, kao to su bili i tvoji pre i. Bog te za to
blagoslovio. Ovo uasno, krvoproli e zbilo se je u petak 3. abana 1295. g. (2. kolovoza 1878. g.). 6)
Kad je rulja izvrila ovaj pokolj, oplja kala je tako er
Karabega. Iza toga su donieli jedan zakonik i stavivi ga na
njegova prsa, povikali su: Podaj sad fetvu ikevjerni e. Mrtva
tiela ove petorie .ehida ostala su lee u konaku cieli da,n i
cielu no , jer niko nije smio usuditi daiih
odatle iznese.

viee zasiedalo. U sali su najprije pogodili kajmekama Muratbega, koji je pao kao prva rtva ovog pokolja. Vidjevi
ovo, pobjegli u odrnah u salu, koja gleda prema ba i. U njoj
zaklju ana. Kadija ,je tada,.
se je nalazila banja, koja je
jo jedan
banju odklju ao, pa su unutra unili on, Karabeg iali.
Muteovjek iz vie a. Uniavi unutra, dobro ,su se zaklju
sarifpaa i zet mu ostali su u tsali, jer nisu zbog tjeskobe nikako
jemogli uni i u banju. Masa je tada provalila u salu u kojoj
i. Iza
viee zasiedalo, oplja kala Muratbega i ostavila ga.lee
toga su navalili na salu u kojoj su se ovi skrivali, ali ju nikako ,
nisumogltvr.Tadjenizploukvrat,ni'

jednog iza vrata u prsa, koji ,se je odmah pomau i skrhao.

Vrata su se tada otvorila. Ne naavi ni u ovoj sali Karabega,
neki su povikah da je pobjegao .0 austrijski konzulat, drugi su
rekli da je pobjegao u crkvu, dok su tre i po eli tvrditi, da je
pobjegao ku i. Iza toga su se razili da ga trae, urlajua
stalno pucaju i.
Do malo iza ovog navalili su drugi u salu, gdje su uzeii
mutesarifpau i zeta mu, sveli ih na 'donji kat vi u i stalno
Bijte nevjernike. Mutesarifpaa i zet mu plakali su i koliko
su mogli vie molili ih, ali im to nije pomoglo. Tu su ih poklali.
ak i odielc
Iza toga . u ih podpuno oplja kali skinuvi sa njih
i ostavill ih lee i.
Kad je rulja saznala, da se Karabeg s kadijom krije u banji
odmah se tamo veselo uputila. Kad su do nje doli, otvorili su
je i odmah iz nje svu trojicu izveli. Najprije su kundakom od
puke udarili po glavi onog ovjeka, koji se s njima u banji krio.
pa se je ovaj od toga udarca odmah onesvie,stio i pao na pod.
Iza toga su ga podpuno oplja kali, ostavivi ga samo u donjim
rialjinama. Karabega i kadiju su poveli, govore i im najpogrd el
Mje rie i i nazivaju i ih nevjernicima. Kadiju su prvo po
udarati nogama, rukama i kundacima, a kad su *doli do stepenica, gurnuli su ga niz njih. Iza toga su ga dotukli.,
Tad su po eli Karabega mrcvariti, vi u i stalno koliko
grlo nosi: Ubijte nevjernika kome danas nema ,spasa. JedaL
ga je udario noem u le a. Karabeg je tada po eo u iti odlomat
m
iz Kur-ana u kome se veli, da e'u pakao uni i i u njemu vje
ostati svaki onaj, koji muslimana hotimice ubije. Oni su na tc
povikali: Nisi ti mushman, nato je Karabeg odgovorio.
Jesam hvala Bogu, zamolivi ih istodobno da ga ne mrcvare.
Oni se nisu obazirali na njegove molbe, nego su ga ponovi o poell,
mrcvariti, udaraju i ga noevima i odsiecaju i od njega koma(
io je jedan pokma,d.Ksugnoizmrcval,sk
io.
Tad
su
ostali
po eli grlit

preklao . ga, dok je drugi tekbire u

26

Dok je rulja u konaku vrila uasno klanje i pokolj, jedna

grupa, njih oko 200 na broju, navalila je na Karabegovu ku u,
misle i da se on .0 njoj krije..Kad su doli
do vrata nali su ih
zatvorena,- pa su odmah u .njih po eli pucati 1 ciepati ih. Vidjevi
to Karabegova ena, pootvarala\je odmah sva vrata, a zatim je
zgrabila d.iecu i pobjegla u ba u svoga susjeda. 7 ) Jedna ena
iz Niki a, kloja je slu
ajno tada kod nje sjedila, zgrabila je
njena trogodinjeg sina Ibrahima i po ela tako er .s njime bjeati. Opazivi to oni, povikali su: Onemogu ite bieg nevjernici
s djecom, nego ih sviju pobijte. Iza toga su potr ali za njom_
sa izVu enim noevirna, ali je ona, prebacivi se preko
ziea,
uspjela umai u kuu svoga susjeda. Rulja je u .ba

enu iz Niki a. Odmah su od nje zgrabili diete i po i dostigla

eli ,ga klati.
Vidjevi ena njihovu namjeru, zapomagala je koliko je ja 'e
mogla, po evi tvrditi i kleti se, da je diete njezino. Na ovaj
nain uspjela je spasiti diete i dovesti ga. iva u ku
u Karabegova susjeda.
Rulja je tada navalila na ku u Karabegova sutsjeda, misle
1"
da se on {u njoj krije i u namjeri, da ubiju njegovu enu i djecu.
.

6) Rahmetli Omer A. Bali u svome

lanku: ivot i djelovanje
muftije Karabega, Novi behar, godina 1932., broj 15., obradio je takoder
ukratko ivot, c.ljelovanje i tragi
umorstvo ovog vgikana. Pored Omera
A. Bali a o Karabegu su pisali'no
jo: Martin Djurdjevi (Memoari sa
Balkana, str. 160.); Dr. Safvetbeg Baagi
(Bonjaci i Hercegovci u
islamskoj knjievnosti, str. 157.) i H. Mehmed Handi
(Knjievmi rad
kksansko-hercegova kih muslimana, str.
7)
Karabeg je imao petero djece i to Ahmeda, A.lijnzy Ibrahima,
Fatimu i Dulsu. Ah2ned je doivio duboku starost od pr
. eko 70 godina.
Umro je u Mostaru 4. studenog 1942. Bio je vslo, u en i slovio je u svoje
vrieme kao najve i alim Hercegovine. O njemu sam naplisao kra
i lanak
uOsvitu od 15..studenog 1942: Alj,ja (H. Ali ef.) je 'bio takoder istaknuti
alim. Umro u Mostaru 21. sie
nja 1944. pokopan je u haremu Goamja.
carina. Svojim radom na kulturnom i nau
nom polju, zavriedio je da se
i o njemu napie posebna studija. Ibrahim je umro kao vrlo mlad
covjek. Fatima danas ivi u Stolcu, gdje je bila udata za (rahm. Mehmed
ef. :ari a. Dulsa je umrla u Sarajevu, gdje je bila udata za Kosovi
em.

27

Vidjevi susjedi njihovu namjeru, rtvovala su se trojica njih;

enu
utr ali odmah u ku u, zatvorili u jednu sabu Karabegovu
i djecu, a onda prihvatili za oruje i po eli se iz ku e braniti.
Ova su se trojica vie od sata borila, pa su td.kom mukom
uspjeli odbiti ih i na taj na in spasiti Karabegovu enu i djecu.
Rulja je tada ponovno navalila na Karaibegovu ku u, i
ak lug i u
opljakala je, razbijaju 1 sve u njoj i pretraivi
i
da
se
tude
krije
njegovo
blago.

avliji sloena drva, misle

Nakon toga su zapalili njegovu ku u i ku u njegova brata, 41i
su .susjedi uspjeli da ih na vrieme pogase. Tom prilikom opljasve ku e vojnih
kali su jo kadijinu ku u, sve vojneerlogore,
i
svu
arhivu
koja se je
zapovjednika i konak, unitivi tako
u njemu naiazila.
Kad je rulja izvrila pokolj u konaku pola je sva razja, svoje
rena niz ariju. Ri anovi je tada stajao pred vratima
u,
zatvorio

je
u
ku
ao
ku e, pa kad ih je opazio gdje idu, utr
vrata i naoruao se. Kod njega se je tada nalazio njegov brat
ila
i jo nekoliko njegovih ro aka i susjeda. Masa, je bila odlu
uva
ga

a,
ali
,saznavi
da
se
kod
njega
nalazi
i
ubiti i Ri anovi
u. Zato su

i
broj
ljudi,
nisu
smjeli
navaliti
na
njegovu
ku
ve
ga pa eli i dan i no vrebati. To je potrajalo sve dok nije stigla
austrij ska voj ska.
Poslije pokolja u konaku, zavladala je me u mostarskim
uglednijim ljudima velika panika, jer se svak bojao razjarene
rulje. Zato je komandant s preostalim dielom vojske pObjegao
u petak na ve er u Metkovi e.
Kad je asvanula subota (3..kolovoza) ukopali su mutesarifpau, zeta mu, kadiju i kajmekama Muratbega pred vrata konaka ne klanjavi im ni denaze. Tad su naredili Karabegovoj
rodbini da ga odatle odnesu i gdje ho e ukopaju. Susjedi Karabegovi poslali su etvorieu ljudi, koji su ga donieli do mahalske
damije (Hadi Balina u Brankovcu), gdje su ga okupali, denazu mu klanjali i ukopali ga. Denazi je prisustvovalo preko
40 ljudi, koji su klanjali denazu i odmah u ktl e pobjegli, dok
je samo nekolicina ih ostala i ukopala ga.
Toga dana vo i odpora su dozvolili svietu da plja ka sve,
to je dravno, jer su to smatrali ratnim plienom. Neki 'muslimani su tada dobro naoruali, dok su se opet mnogi po eli
skrivati u ku e nemuslimana, jer je rulja ibila odlu ila pobiti
sve, koji su protiv odpora. Zato su oni tada i iz Sarajeva zatrapamo , da bi lake svoje ciljeve izvesti. Ali kad ,su iz
Sarajeva dobili negativan odgovor, vidjeli su, da im oni ne samo
ne e poslati nikakve u tu svrhu pomo i, nego im ak to estoko
zabranjuju i priete.
.

28

Karabegov se brat nalazio sa jednim sinom u Ili ima, dok

su druga dva njegova sina bila s porodicama u Mostaru. Kad je
uo za tragino umorstvo svoga brata, pobojao se, pa je odmah
oko sebe okupio ove i broj ljudi, da ga brane i uvaju. Medu
svietom je bila zavladala velika panika, jer je rulja stalno po
gradu urlala i prietila smr u svakom tko je protiv rata. Ovo
bezvlae potrajalo je sve do ponedjeljka 6. abana 1295. god.
(5. kolovoza 1878. g.) . U meuvremenu od 2. do 5. kolovoza
ustanici su organizirali samo jedan odpor, ali vidjevi da se
nikako ne mogu oduprieti austrijskoj vojsci, a kamo li ju pobiediti, povratili su se u Mostar bjee i i oajavajui.
Glavni komandant austrijske vojske, koji je imao zadatak
da zauzme Mostar, uputio je mostarskom narodu proglas sIiede eg sadraja: Znajte da ja sjutra s vojskom bezuvjetno
ulazim u Mastar. Prema naredbi visoke carske vlade a i zaklju ku berlinskog kongresa, mi imamo zadatak da okupiramo
Bosnu i Hercegovinu radi popravka i radi sre ivanja prilika
onih nemuslimanskih naroda, koji ive pod turskom upravom.
Od vas traim da mi se pokorite i da ne prouzro ite ibezpravno
prenje grada i unitavanje svieta. Ako mi se suprotstavite,
ratovat u s vama i sprit u cieli gra.cl, zato e te vi biti odgovorni. Svakom se zajam uje sloboda vjere i slaboda privatnog
vlasnil tva. Sve to ste do danas posjedovali, posjedovati
ete
sigurno f dalje,' jer je to na kongresu zaklju eno.
Po primitku ovoga proglasa vo je pozvao na razgovor
itavo svoje vie e, zatraivi od njih a
da mu odmah u pogledu
ovoga dadu svoje miljenje. Nakon kra e debate svi su se sloili
da nema drugog na ina, nego se bez odpora predati. Zato su se
opet u ponedjeljak sastali, gdje su svi zajedni ki krenuli u
susret austrijskoj vojsci. Austrijska vojska, koja je brojila
oko 30.000 ljudi, unila je u Mostar u panedjeljak 6. abana
1295. g. (5. kolovoza 1878. g.) u 10 sati po alaturka vremenu.
Iz izloenog prikaza Karabegova ivota i rada vidi se da se
on istakao kao kulturni, nau ni i politi ki radnik. Njegov put,
kao i put svih velikana, bio je teak i buran, budu i je on na
svome ivotnome putu udarao na brojne prepreke i doivljavao
bezbrojna poniavanja i vrie anja. Ali sva ta njegova stradanja
doivila su kulminaciju u onom barbarskom umorstvu, koje je
nad njim izvreno. Tim umorstvom zaklopile su se njegov
kurakne'o i, koje su preko 20 godina budno bdile nad cjelokup
nim ivotom mostarskih muslimana; tim umorstvom ugasio se
iedan svietli meteor, koji je za itavog svog obstojanja jasno
svietlio nad horizontom Mostara.
29

Karabeg je napustio svoju sredinu u najmuevnijoj dobi.

Nesmiljena sudbina i barbarska ud prekinuli su nit njegova
ivota, pa je tada preStalo za uviek da kuca njegovo plemenito
srdce. Iz poviesti vidimo da su.mnogi velikani svoj ivot tragino zavravali, pa nas i sluaj Karabegov sili da ustvrdimo, da
je i an bio jedan, velik i samostalan duh. Zato on zasluuje da
se njegovo ime zlatnim slovima upie ne sama u kulturnu
poviest Mostara, nego i u kulturnu poviest basansko-hervegovakih mushmana. 8
)

8 ) Obrauju i ivot i djelovanje Karabegbvc>, sluio sam se skoro

jedino monografijom,. koju mu je na arapskom jeziku napisao njegov
uenik Abdulah ef. Ridanovi . Original Ridanovi a djela nalazi se kod
Hasan ef. Nametka, kojeg mu je on pred smrt poklonio. Na marginama
ovog djela Ridanovi je bio dosta neeg izpisao, ali je to kasnije sam
sve precrtao i to tako da se ne moe nikako pro itati . . Ovd e je bio ispisao
imena svih koji su sudjelovali u odporu i u atentatu na Karabega. Jedan
liep i dobar priepis ovog djela nalazio se kod rahm. H. Ali ef., s kojim
sam se i ja pri obradi, ove radnje sluio.
Pokojni Martin Djurdjevi u svojim Memoarima sa Balkana,
obradio je i umorstvo Karabegovo i okupaciju Mostara. Djurdjevi je kao
i Ridanovi bio suvremenik ovih dogaaja, ali on sve to malo druga ife
prikazuje, nego li Ridanovi . Neemo iznositi u emu se oni razilaze.
Jedino niavodimo, da se ne slau ak ni u danu Karabegova umorstva,
Dok Djurdjevi tvrdi da je umorstvo bilo u,petak 29. srpnja, dotle Rida-
nooi istavlja umorstvo u petak 2. kolovoza 1878., kao to i jest to no.
Mi imamo razloga, da vie vjerujemo Ridanovi u, jer je on mogao iz
neposredne blizine promatrati sve dogaaje, koji su bili u vezi sa Karabegovom ino u. Uz to je on svoje djelo dovrio do pola godine iza.
samih dogaaja.
Pri kraju monografije Ridanovi je komemorirao Karabegovu smrt
sa nekoliko veoma potresnih re enica. Iza toga je dodao, da je djelo zavrio u nedjelju 26. sie nja 1879. (3. safera 1296.). DOnio jie na kraju jo
jednu poduu pjesmu na turskom jeziku od 54 distihona, koju je povodom
Karabegova umorstva izjevao Hamza ef. Puzi .
Merhum Abdulah ef. Ridanovii , rodio se- u Mostaru godine 1844.
Bio je veoma u en. Kad je godine 1899. svrgnut sa muftijskog poloaja
Ali Fehmi ef. Dabi, Ridanovi je imenovan novim mostarskim muftijom, Na toj dunosti je ostao do Smrti 17. travnja 1917. Pokopan je na
Luci kod eari6a damije, gdje mu se i danas niani uzpravno nalaze.
Stariji mostarci, ko i pamte Ridanovi a, tvrde da je bio veoma edan i
ponizan i da su ga resile sve vrline pravog muslimana. O njemu sam napisao lanak u bajramskom broju Osvita od 1*. listopada 1943., broj 82.
83.
/?,"

30

\" \4

<-