KABANICA

Kabanica je Gogoljeva novela ija je pria vrlo jednostavna. Jadni mali inovnik donosi
veliku odluku. Odluuje nabaviti novu kabanicu koja postaje san njegova ivota. Prvu no
kada je obue, otmu mu je u jednoj mranoj ulici. On umire od tuge i njegov duh luta gradom
u potrazi za svojom kabanicom. Ovo je sve to se tie osnovne zamisli, ali naravno prava
pria (kao i uvijek kod Gogolja) lei u stilu, unutranjoj strukturi ove anegdote. Djelo je,
inae, proeto otunim humorom, a njezin fantastini zavretak daje cjeloj, ve na realistikim
temeljima izgraenoj, pripovijesti ponovno groteskni tonalitet.
Akakije Akakijevi Bamakin bio je ne posebno upadljivi inovnik "nizak, pomalo koziav,
pomalo crvenokos, pomalo ak na prvi pogled i kratkovidan, a s omanjom elom iznad ela,
naboran s obje strane obraza, i takozvane hemoroidalne boje lica. Uope nije vodio rauna
odijevanju: odora mu nije bila zelena nego nekakve crvenkastobranaste boje. Ovratnik mu
bijae vrlo uzak i nizak tako da mu je vrat, iako nije bio osobito dugaak, virio iz ovratnika i
doimao se neobino dugaak. I uvijek bi mu se neto prilijepilo za odoru, a na eiru vjeito je
nosio kore od lubenice ili dinje i tome slino smee." Njegova najvea radost bila je
prepisivanje, on je ivio cijelim svojim srcem za svoja slova (Malo je kazati da je sluio revno
- ne, on je sluio s ljubavlju. Tu, u tom prepisivanju, njemu se je priviao neki njegov svijet,
arolik i ugodan. Na licu mu se zrcalio uitak. Neka slova volio je vie od drugih, a kad bi
dola na red topio bi se od radosti: i smijuckao se i namigivao i micao usnama tako da se je
inilo da mu na licu moe proitati svako slovo to ga ispisuje. -> groteskno). Iako je imao
mogunost napredovanja na poslu, on je radije prepisivao raznolike spise. ("U svemu je vidio
svoje uredne, ravnomjernim rukopisom ispisane retke i tek kada bi mu se odnekud konjska
njuka naslonila na rame i puhnula mu iz nozdrva za vrat kao vjetar primijetio bi da nije
nasred retka nego nasred ulice. im bi se vratio kui sjeo bi za stol, pokusao bi na brzinu i i
pojeo komadi govedine s lukom, a da ne bi osjetio pravi okus jela. Pojeo sve skupa s
muhama i svim ostalim to bi mu Bog poslao u tom trenu." -> groteskno).
Nabrajanjem Gogoljevih slika, izaziva se podsmjeh. On ga ironijom i hiperbolom eli
pretvoriti u karikaturu, predstaviti ga kao tipinog inovniia zaljubljenog u svoj posao.
Jednog dana otkrivi da mu je potrebno popraviti kabanicu Akakije odlazi svom krojau
Petroviu. Ovaj nakon ne ba dugog razmatranja uvidi da se ovo pohabano odijelce ne moe
popraviti i savjetuje mu da kupi novo. Iako isprva nevoljko, inovnik se svim srcem predaje
nabavku nove kabanice (Kako je nabaviti? "Mislio je Akakije Akakijevi, mislio, i zakljuio
da e morati smanjiti svoje uobiajne trokove, barem na godinu dana: odrei se aja uveer,
ne paliti svijeu, a kako ba bude morao neto raditi, otii e gazdarici u sobu i raditi uz
njezinu svijeu; kad bude hodao ulicama, morat e gaziti to lake i opreznije po kaldrmi i
kamenim ploama, tako rei na prstima da ne bi prerano iznosio potplate; morat e to rjee
davati pralji rublje na pranje, a da se ne bi pohabalo, morat e svaki put, kad se vrati kui
svui i obui samo polu pamuni haljetak, vrlo star koji ak i samo vrijeme tedi ("Istini za
volju, isprva mu je bilo malo teko naviknuti se na takva ogranienja, ali onda se ve nekako
navikao i bilo je sve u redu; navikao se ak da naveer nita ne jede, ali se zato hranio
duhovnom hranom, ne rastajui se u duhu od vjeite misli na buduu kabanicu. Od tada kao
da mu je sav ivot nekako posao puniji, kao da se oenio, kao da je jo neka druga osoba uz
nj, kao da vie nije sam, ve kao da je neka draga ivotna druica pristala da s njim kroi
ivotnom stazom, a ta druica nije nitko drugi do debelo vatirana kabanica, sa vrstom
nepoderivom podstavom. Postao je nekako ivahniji, ak i vrstog karaktera kao ovjek koji
je ve postavio i odredio sebi cilj. S lica mu je i iz postupaka nestala sama od sebe sumnja,
neodlunost, jednom rijeju sve one kolebjive i neodredene karakterne crte."). Proces