Klasje - Časopis Za Književnost, Umjetnost I Znanost

ASOPIS ZA KNJIEVNOST, UMJETNOST I ZNANOST
UTEMELJEN 1935., IZLAZI DO 1944.,

OBNOVLJEN 1996. GODINE
Urednitvo: Lazar Merkovi, Milovan Mikovi (glavni
urednik), Zvonko Sari, Stipan Stanti (odgovorni urednik), predsjednik Matice hrvatske Subotica
Nakladnik: Matica hrvatska Subotica,
24000 Subotica, Ustanika 10,
+ 381 64 399 17 71 i
Za nakladnika: Stipan Stanti
Tisak: ROTOGRAFIKA, Subotica, Segedinski put 72
Za tisak odgovara: Ljubia Vuleti
Raunalna obrada: Studio SAM
Tiskanje ovoga sveska omoguili su: Sredinjica Matice
hrvatske Zagreb, Grad Subotica, Pokrajinsko tajnitvo za
obrazovanje i kulturu AP Vojvodine i
Ministarstvo kulture Srbije
Ogranak Matice hrvatske u Subotici
Cijena sveska 150 dinara

Klasje naih ravni, novi teaj, godite XVIII., broj 5. 6., 2013.
Tekstovi pisani hrvatskim standardnim i
knjievnim jezikom primaju se:
Emailom (klasje@tippnet.rs), na disketi ili CDu.
Tekstovi se ne vraaju.
Marija udina, Pisma Jasni Melvinger
Kazalo
Pisma Jasni Melvinger*
PREPISKA
3-8
JASNA MELVINGER, Slavujev intermezzo

MATIJA MOLCER, Haiq
MILOVAN MIKOVI, Znaci starosti i dr. ve
LJUBICA KOLARI-DUMI, Vjetar u kolovozu
PODRAVSKI PJESNIKI KRUG u izboru ENERIKE BIJA

22-23
24-25
26-27
28-29
30-31
32-33
34-35
36-37
38-39
MARKO GREGUR, Pet pjesama bez naslova

ZDRAVKO SELE, Bicikl
MILAN FRKO, Tancarica
ENERIKA BIJA, Trag
DARKO PERNJAK, Laniarenje
BOICA JELUI, Pohvala nevidljivosti
ANICA GJEREK, Dirne nas tiina
MAJA GJEREK, Nasmijano ljeto
DAVOR DIJANI, Pustinja
DRAMSKI TEKST
40-57
58-68
FRANA MARIJA VRANKOVI, ah

NIKOLA TUTEK, Moriczov trg, Drama kratkog daha (65-68)
STAJALITA
69-81
82-90
91
ANTE SEKULI, Istranin Josip Volti - hrvatski jezikoslovac

LJILJANA EGARAC-TENJOVI, Kranski simboli u Dnevniku o arnojeviu, Miloa Crnjanskog
SNEANA ILI, Sa otoka Sna, Jave ili Sumatre
SOCIOGRAFIJA
92-97
URO FRANKOVI, Podravske priice II.
PRIKAZI
98-106
107-108
109
110-111
URO VIDMAROVI, Izmeu straha i nade O knjigama Tomislava Marjana Bilosnia i Ljubice Kolari-Dumi
NIKOLA IMI TONIN, Zavit u zaviaj
URO FRANKOVI, Marin Velin, poasni graanin Santova
SAMU KERTSZ, O glazbenicima, muziarima-muzikantima
BATINA
112-115
116-120
MARIJA UDINA
MARIJA UDINA, Pisma Jasni Melvinger
PJESNITVO
9-12
13-16
17-20
21
3-8
EMIL LIBMAN, Marcela Jagi, Prva rendgenologinja u Subotici

ANTONIJA OTA REKETTYE, Krlea na vojvoanskoj kazalinoj sceni
Draga mala curice,1

konano sam stigla kui. Piem Ti, i udno mi
je to Ti itavo ono vrijeme nisam nita uspjela
rei, a sad odjednom sasvim odreeno elim
da Ti piem. Ti si odvie utala i ja sam Te se
plaila i izgledalo je kao da mi nemamo nita
rei. Moda i nemamo, svejedno. Ti si malo
utljivo dijete koje se inati. Ja sam bezobrazno
i okrutno derite.2 To je sve. Ti si sada sigurno
alosna i razmilja o svemu. Ja nisam alosna
i ne razmiljam. Umorna sam pomalo, kao i
uvijek, ali dani su zatvoreni, sve je zatvoreno
i zamraeno, i moda ak, ublaeno. Poet
u raditi neto i bit u u redu. I uglavnom je u
redu. Gledam fotografije! ta ima novo, pitam
sebe. Nema nita. Idemo dalje. Piem pismo,
nervozno i brzo. Palim cigaretu. Negdje na
dnu lubanje lee dani. Runo sanjam i poelim piti, ali ne pijem. Ovdje je dobro. Soba je
zamraena. Mislim na Tebe i ne razumijem
Hoe li mi pisati. Malo dijete! Nisu mi jasni svi
Tvoji stihovi. Poalji mi neke, molim Te. Budi
* J. M.: Objelodanjujem pisma koja mi je pisala Marija udina, od 1959. godine, kada smo
se upoznale na Treem jugoslavenskom festivalu
poezije, pa do 1964. kada sam otila na studijski
boravak u Francusku. Ta pisma su zanimljiva jer su
u velikom dijelu svojih segmenata literarna, poetska, jer otkrivaju neke manje poznate detalje iz
Marijina privatnog ivota i jer nam predoavaju
na svojevrstan nain i kontekst kulturnog ivota u
Beogradu iz ranih ezdesetih prolog stoljea. Pisma
sam propratila svojim kratkim komentarima.
1 J. M.: Samo jedno od Marijinih pisama otipkano je
pisaim strojem. Inae mi je pisala crvenom, zelenom,
plavom, te crnom tintom, a nekad i olovkom. Rukopis
joj je bio prepoznatljiv slova izduena, a iskoena
na lijevu stranu.
2 J. M.: Marija udina, ivei u svijetu svoje poezije,
kao i u zbirci Nestvarne djevojice, odbijala je odrastanje i tako se suprotstavljala tjeskobi prolaznosti.
I za sebe i za mene govorila je da smo mala djeca,
male curice, pa ak i mali deki. U svijetu univerzalne
ljudske patnje i bola razlike u spolu nisu joj se inile
relevantnima. Kada bi bila ozlojeena na samu sebe
koristila se i pogrdnim nazivom derite.
dobra. Nita se uasno nikome nije dogodilo.

Ni Tebi, ni meni. Ili smo samo i gledali. Hajde,
ne ljuti se. Uvijek idemo i gledamo. Napii
brzo neto, kai brzo. Budi dobra.
Marija M. udina
elj. stanica
LEKENIK
kod Zagreba
2. X, 59. Lekenik, elj. stanica3
Kakvo je ovo nebo, to kao torbu nosim na
leima,4
ovaj dan? Ludilo se zakljuava u svoju uarenu sobu.
Na tijelu ptice prsti e pokazati svoju sjemenku,
dok odlazim da pozivam u posljednju ulicu grada.
3J. M.: udina je studirala jugoslavistiku na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu. Prvo je putovala iz Lekenika, gdje
joj je otac bio zaposlen na eljeznici. Zatim je stanovala
u mjestu studiranja u iznajmljenoj sobi, ekajui da joj
se i roditelji presele u Zagreb. Jedno je vrijeme ivjela
i radila u Splitu, kao novinarka Slobodne Dalmacije, a
od 1961. sa suprugom, Leonidom ejkom doselila se u
Beograd, gdje je 1986. i umrla.
4J. M.: Sve pjesme koje mi je udina u to vrijeme slala
ule su docnije u njenu zbirku a i pozlata, objelodanjenu 1963. u Nolitu u Beogradu. Kritiari se o toj knjizi
nisu izrazili, ba, najpohvalnije. Tako Drako Reep
u novosadskim listu Tribina od 22. rujna 1963. veli:
Neprevrele darovitosti, jo uvek ive i nepatvorene
verbalne invencije, ona je jedan od onih autora koji se
melodiji svojih stihova predaju bezuslovno nekritiki.
Sve je to jo uvek samo u pokuaju da se sugeriu
vlastiti autentini simboli. Ali ti pokuaji se katkad bezuspeno, jalovo, gube u bujici reitosti, nekontrolisanoj
i ispraznoj. Mislei na muziku, drugujui s vizuelnim
efektima, udina je zanemarila misaonu vertikalu svoje
pozeije. A Branimir Donat u novosadskim Poljima
zamjeuje: Umjesto uobiajene lirske konciznosti, mi
u ovoj knjizi otkrivamo jednu, ispoetka, moda, ak i
zanimljivu rasplinutost, no, kada ubrzo otkrijemo da se
najee radi samo o prihvaenoj maniri, onda nam ta
rasplinutost poinje smetati, a monotonija ovih ritmiki
posve bezbojnih stihova umarati. Vjerujem da je do te
ritmike monotonije dolo ili zbog apsolutne nebrige
prema ritmikim strukturama, a, s druge strane, zbog
prevelikog povjerenja u formu koja je koriena iz
pjesme u pjesmu, tako da je postala gotovo obrazac, a,
moda, ak i konvencija.
3
Klasje naih ravni, 5.-6., 2013.
Samilosti, samilosti treba ovim histerinim djeacima,

tjeskobu kao grijeh poinjaju oni koji se vraaju iz

bolnice.
Na prozirnim bjeloonicama pomiu se crveni kotaii
Zato bih sada volio da nita ne izgovorim u

ovom hramu.
Zbog koga molim sunevu kuu da obie svijet

natrake,
nepomian je ovaj kri, koji raste na tankom

vrhu brijega.
Sutra je nedjelja. Krvav je krst ove jeseni
koja trpi od nezrelosti, od histerije i od stida.
I ja trpim neku tugu u kutu dubokog bunara,
tamnica je krug u koji se pada s pauinom na elu.
Samilosti moda treba poubijanim cvjetovima,
jer u vrt sobe ulijeu krilati psi,
a i sanovnik isluenih djevojaka trpi od emera,
znam, dan opet podie svoja tanka vjeala.
Na vjealima se njiem amo tamo
nad mojom glavom sunce zoblje lubanje vjetra.
Draga mala, eto, da, sutra je zaista nedelja.
Poimo dalje. Stiemo na isto. Piem Ti, vidi,
zamiljam Te, ta radi i ne ne znam i ne pogaam. Pozvat u Te u Zagreb, budi uvjerena,
onda emo nou razgovarati. Nee smjeti
da ne doe, kada Te pozovem. Nee smjeti utati. Sad sam ovdje, navikla sam se na to,
pokuavam raditi, pokuavam se probuditi,
pokuavam zaspati. Svia li Ti se ova pjesma?
Poalji svoju knjigu,5 pozdravi mnogo sve kod
kue.6 Jo uvijek ne mogu da shvatim kako
smo se sluajno susrele, i ne mogu zamisliti da
se nismo susrele. Koliko nam treba sluajnosti
da naemo svoje male razgovore, koliko lako
gubimo. Osjeam kako se nikad ni za to nisam brinula, i kako sam dobro prola. Relativno
dobro. Ostalo nije vano, jer to ostalo uvijek je
negdje u mozgu kao mjehur. Ti to razumije,
5 J. M.: Rije je o mojoj prvoj knjizi pjesama Vodeni
cvet koju mi je 1959. objelodanila Matica srpska.
6 J. M.: U travnju 1960. udina je nastupila na novosadskoj Tribini mladih sa zagrebakim pjesnicima
svoje generacije. Svratila je i k meni u Petrovaradin,
gdje sam ivjela s roditeljima i mlaom sestrom, te je
tako upoznala moju obitelj. Kasnije me je posjeivala
zajedno sa svojim suprugom Leonidom ejkom. Primjerice, za boravaka u Novom Sadu prigodom dviju
kolektivnih izloaba na kojima je ejka sudjelovao,
u prosincu 1961. i takoer u prosincu 1962. nali su
vremena i da dou k meni. Moja obitelj uvijek ih je
primala kao drage goste, to su oni veoma cijenili.
3-8
jer i Ti si to rekla, kako ima neto otraga, to se

osjea, to se vidi, to se sanja. Ti si pravo malo
dijete. Kad odraste, bit e Ti ao. A moda mi
neemo to ni opaziti. Uvijek se bojim kad ne
opazim i esto ne opazim. Odvie brzo ponekad hodam, odvie velike korake pravim, brzo
stiem pod vjeala. Zna, ne ljuti se, malo mi
je udno i malo runo od svega to znam i ne
znam. Ovdje sam i dobro je. Pii i pozdravi. I
doi e u Zagreb. I budi dobra. I budi dijete.
Volim Te. Marija
Draga mala Jasna,
primila sam Tvoje pismo, dosta dugo. Nalazim
se u Splitu. I to isto ve dosta dugo. 20 dana.
U Splitu je kao nigdje. Ipak sam uspjela otputovati, toliko sam to eljela, a sada se okreem,
i ne znam to da radim. ovjek otputuje, vrati
se i ne zna to da radi poslije toga, i prije toga
nisam znala, a ipak uvijek, poneto se dogodi,
znai progoni me isto umiljena, besciljnost
umiljeno staranje za sutra, i sutra moram otkriti
da se za to sutra nisam ni brinula, ni trpjela, da
je sasvim svejedno. Ali to uvijek sutra otkrijem,
dakle, malo kasno, malo, puno kasno. Mislim,
draga Jasna, sve ovo to piem znai da nisam
ni malo tuna, nisam tuna, ne piem pjesme,
ne radim nita, itam poneto, obilazim more,
obilazim kue, ujem kada nou prolaze ljudi, nou ne prolazim, danju ponekad. Sada se
vraam u Zagreb, jo nismo preselili, ali emo
preseliti i onda e doi. to radi ti? Pozdravi
svoju mamu, tatu i seku. Nemoj zaboraviti. Pii.
Bilo to, to Ti padne na pamet, jako volim Tvoja
pisma. Mislim da sam Ti sve ve jednom rekla,
davno, davno. Sada samo ponavljam, ponavljam zato da me upamti, ako bude mogla,
ako nije teko bilo koga upamtiti.
Je li Ti zima. Kad je meni zima, onda mislim da je
svima zima. Moda Tebi nije. Zamiljam Te kako
ide ulicom, pue vjetar i Ti cvokoe od zime.7
Mala si i cvokoe. Ti si mala, i ja sam jo manja
od Tebe. Narasla mi je kosa, sada sam je odrezala opet, imam sasvim malu kosu na tjemenu i na
7 J. M.: udina je svjesna da projektira na mene svoj
osjeaj hladnoe, neovisan o realnim metereolokim
prilikama. No, taj unutarnji osjeaj hladnoe, katkada, u njenom ivotu, nije bio tek subjektivan. Naime,
sjeam se da su se, bez adekvatne zimske odjee i
obue, Marija i ejka bukvalno smrzavali na zasnjeenim ulicama. Gledajui ih kako neprestano pocupkuju
po zaleenome ploniku, pitala sam ih zato to rade.
Odgovorili su mi da su potplate njihovih cipela ne samo
istanjene, nego i probuene, tako da svojim poskakivanjem nastoje ugrijati promrzla stopala.
elu. Smijena sam. Izgledam kao jopac. Neka

Te ne smeta to govorim o tome, sjetila sam se.
Svata se ovjek sjeti kad pie pismo nekome, ja
se svata sjetim kad piem Tebi, sve ni ne napiem, bilo bi to brdo gluposti. Eto, moj mali prijatelju. Nikako ne znam to radi. Pretpostavljam
da ui, gleda kroz prozor, ne znam to misli,
ja ba ne mislim mnogo, zaspem i sanjam, ili i ne
sanjam, potonem sasvim. Nije mi ao kad potonem. ao mi je kad opet izaem na povrinu,
nema nita naroito da se vidi, nuno je ponekad, osjeam kako se davim, to su moje vlastite
ruke, nema nita naroito da se udavi u sebi, i to
je tako.
Pii mi. Neu da Ti dojadim. Pozdravi svoje kod
kue.
Voli Te Marija
Split, 17. XII 1959.
Draga mala Jasna, dobila sam Tvoje pismo, naravno, i knjigu sam dobila, ali tek sada Ti piem.
Nisam prije mogla, mislim da nisam mogla, ali
ne elim da Ti se ispriavam. Dovoljno Te volim a da ne elim, da se ispriavam. Eto, draga
mala, tako je to, i uvijek je sve nekako, i nita
ne moe da se izmijeni, nita. Sjedim sama u
sobi i mislim, kako je to, i to je ovo, to osjeam sada, a ne znam. Osjeam neto, naravno.
Nisam alosna. Mutno je, negdje se neto pomie, a krv je tako udna, ovjeja krv, koja se
uri, a ja idem uvijek polako, i polako stiem.
Jasna, veselim se to Ti piem. Osjeam Tvoje prisustvo to je kao neka sjenka tu, blizo iza
zatvorenih oiju. Osjeam, sve mi je iza zatvorenih oiju, zato drim mnogo zatvorene oi,
piem zatvorenih oiju, zato piem ovo, to
piem.
itam Tvoje pjesme uvee. Svoju knjigu jo ne
aljem, nema je jo. Voljela bih da je i ne bude,
ne veseli me vie. Jasna, sada ne putujem, ovdje
sam s prijateljicom, imam sobu s njom, i dobro
je i toplo je, i u sobi se tako lijepo boluje, u sobi,
ne smije se izlaziti suvie van, vani se ovjek
razbija, udara o stupove, konano znam, to je
to. Moji e izgleda do nove godine preseliti, a
onda e malo k meni.8 Bit e nam lijepo, lutati
emo i biti emo zatvorene u sobi, to je tako
lijepo. Eto, mala. ini mi se da si jako mala, a
8 J. M.: ao mi je to se tako dogodilo, ali udinu
nisam nikada posjetila u Zagrebu, pa nisam upoznala
njenu obitelj.
3-8
moda nisi tako jako. Ti si studentica i ui, i

ui, meni je ao, ali ja sada ne mogu. Ui, zna,
ui ipak, ali ui samo dotle dok moe, dalje
nemoj. Nisu to savjeti. To kaem tako, jer tako
mislim. Pii mi, molim im prije. Piem na mainu zato da lake ita, a i meni je lake. Pozdravi mnogo svoju mamu, tatu i sestru. Oni su jako
dobri, i moja je mama dobra i svi moji. Sestra
mi se udala, jedna, malo mi je ao, i veselim
se. udno je to, ode netko, ode, i gledamo za
njim i ma koliko bio blizo, ne vidimo ga vie
onako jasno kao prije. To je udno, i dobro je
to osjetiti, mislim sve treba osjetiti, sve, sve. to
radi sada. Jesen je, mala, uje li jesen. U jesen
smo drugaiji nego inae, istiji i tei sami sebi,
tei valjda od istoe, i od straha. Ne, neemo
o tome. Pii, to radi, molim te, brzo pii. Bila
sam jako, jako izgubljena nekoliko dana, mislim
da sada nisam, a moda se u jutro probudim i
kaem sebi, jesam opet. Ne znam. Pii im prije. Na ovu adresu: M. . Rapska 37, Zagreb.
Nemoj zaboraviti. Budi dobra mala. Napii veliko pismo, vee od moga. Bogdanki9 u poslati
pjesme za Polja. Sve je u redu, dijete.
Ove su pjesme za Tebe, proitaj pa baci ako
hoe.
Volim Te jako
deko Marija
M. . (Kod Svoboda)
Prilaz VIII Korpusa 15
Split
Draga mala Jasna,
Zapravo jo nisam Tebe zaboravila, i mislim, da
je bedasto ako to pomilja, i ako se ja budem
ispriavala. Ne treba o tome ni govoriti. Stvari
se razjanjavaju i objanjavaju same po sebi,
unutar nas, one se vraaju jasnije nakon nekoliko mjeseci, lica prijatelja poinju da se vraaju
ponekad i nakon nekoliko godina. Mislim da
sam Ti ve davno htjela pisati. Pokuavala sam
da Te objasnim sebi, ekala sam. Sada je moda sve u radu. Moda i nije, ali imam osjeanje
da jest. Meni su vana moja osjeanja. I Tebi
su vana Tvoja osjeanja, draga mala. Meni je
vano ovo pismo, koje Ti piem iz redakcije,
pismo koje nee imati prizvuk novinarskog, ni
9 J. M.: Rije je o novosadskoj slikarici Bogdanki
Poznanovi. Ne znam zato je traila pjesme od
Marije udine. U bibliografiji Polja ime ove pjesnikinje
pojavljuje se tek 1963.
5
prizvuk mog novijeg fizikog izgleda vjerojatno zna, da, nosim suknju pismo koje ni
pod koju cijenu ne moe biti drugaije od nekog prijanjeg, napisanog ili nenapisanog. Eto,
draga moja mala, moj stari drue, ja sam Ti ovdje i ini mi se da je bilo budalasto misliti, da e
ovo izmijeniti neto u meni. Ovo je samo po
sebi dobro. Ja nemam nita protiv svega skupa,
sve je to meni drago, ali u krajnjoj liniji, kakve to
ozbiljne veze ima sa mnom. Kakve to ozbiljne
veze ima s tobom. Jer na koncu, ja sam ostala
nevjerna Marija (Nevjerni Toma, kako se kae)
i lica mojih malih zbunjenih prijatelja vraaju
mi se unatrag. Mislim da mogu da Te zamislim
kako izgleda, ali ne mogu da zamislim ta misli. Sistemi miljenja se mijenjaju. Htjela bih
izmijeniti sistem svog odvratnog i besmislenog
miljenja, beskorisnog razmiljanja o stvarima
koje imaju ili nemaju veze sa mnom.
Draga Jasna, stvarno je ve bilo vrijeme da Ti
piem. Ja neu rei nita pametno, ali stvarno
je vrijeme da ponem da Ti govorim neto, bilo
to, kao i prije. ta Ti misli? Ne treba da ima
povjerenja u mene. Ali to ne znai da mi ne moemo zadrati jedna drugu na trenutak uza se.
Jer to se moe na jedan nain. Na bol mi vjeruj.
Usput u Ti poeliti i srenu novu godinu koja
je ve poela. I Tvojima kod kue isto tako, uz
srdane pozdrave.
Pii ako ima volje. Ti kao i ja uvijek ima neto
za rei. Volim Te.
Mala Marija
Draga mala Jasna,
ini mi se, neto esto piemo. Kako to? Ni Ti
ne zna. Piemo, razgovaramo valjda, razgovaramo o sebi, a svaki drugi as se mjenjamo,
svaki drugi as mijenja me moj umor, umor je
strano velik, zato razgovaram o sebi. A umor
je velik. Sada u snijegu ini se, vritala je jedna
crna pjega, to sam ja ili netko drugi, svejedno.
I ovo sam ja ili netko drugi, ide mi na ivce, to
Ti nikad nita lijepo ne piem, nikad nita smisleno, iako smisleno nije lijepo, ide mi na ivce
drugim rijeima, idem sama sebi na ivce, i ovo
pisanje, sve je to nego izvrtanje, neko okretanje, napisala sam jednom:
Izvrem oi naopako u slijepou
i vidim da sam
sasvim sam10
10 Pjesmu I oi izvrem naopako objavila sam na
kulturnoj stranici novosadskog studentskog lista Index
3-8
i to je najbolje, to sam ikada rekla ili napisala, to je prilino malo kao to je prilino malo
i trabunjati bez veze i biti ogoren na samoga
sebe, ini mi se da je to samo tako, za utjehu,
sebi kaem ogorena sam na sebe za utjehu,
da bih kasnije mogla plakati, kako sam ogorena, u stvari sam bedasta, i to je sve. Ti umije da
pria bajke, bez ogorenja, to je lijepo, ja ne, i
to da se radi s nama.
Vidjela sam Branka Miljkovia11 prije nove godine, bio je u Zagrebu. Vie nita nema novo,
novi je snijeg, stare su glavobolje i tuga, stara i
dosadna, snijeg je jako lijep, mi smo runi, mi
koji ostavljamo ovdje stopala u snijegu, to se
zove hod, recimo: hod kroz grad, i smijeto je.
Eto, sad sam otrovna, kao sam vrag, ne znam
od ega, a jutros sam bila vesela kao dijete
moda kao Ti, ili ne kao Ti, ja sam bila obijesna,
a Ti nisi nikada obijesna, Ti si tuno vesela, mislim da je to jako udno kod Tebe.
Javi se, molim Te, im prije.
Pozdravi svoje kod kue. Ne ljuti se. Volim Te.
Zato ti i piem sada kad sam toliko otrovana, a i
ne znam od ega. Budi dobra, mala djevojica.
Voli Te Marija
Zagreb, Rapska 37, 1. III 1960.
Draga mala Jasna,
opet jedno Tvoje tuno pismo, ja zaista ne
znam od kuda tolika tuga ali vjerujem, da je
lepa, i od kuda toliko tuga, tolike svireposti u
nama, kad smo ipak posve sami, ja zaista nita
ne znam, svi postupci nose neku tugu i neku
svirepost odraslih ljudi, i neku neprijatnu kratkou sna. Mala, san tako malo traje, skoro je
neverovatno kako nam, svaki san i svaka nestvarnost malo traje a mi bi hteli verovati, da ve
dugo, uasno dugo, postojimo i da se seamo
svaega, a nije istina, mi tako malo postojimo,
zato ta tuga... neverovatno je da oseanja, besmisleno poraavaju svoja vlastita lica, oseanja naa poinju da nas poraavaju na svakom
koraku i jednog u dana morati viknuti, samoj
u novembru 1961. uz svoj osvrt na poeziju Marije
udine u zagrebakom asopisu Razlog, odakle sam
pjesmu o kojoj je rije i preuzela.
11J. M.: S Brankom Miljkoviem Marija i ja upoznale
smo se 1959. na Treem jugloslavenskom festivalu
poezije i tijekom te manifestacije esto bile u njegovom drutvu. Zajedno smo i na fotografiji koju je u
Makedoniji, na izvoru rijeke Bistrice snimio pjesnik
Ivan V. Lali. Branko Miljkovi kadriran je na vlastito
inzistiranje, onako bosonog, izmeu mene i Marije.
sebi, to je sve sastavljeno od mojih vlastitih poraza, to je sve zato tako malo i tako postoji, jer
oseanja moja vlastita poinju da me poraavaju na svakom koraku. Ja vrlo bedno sustiem
ono, to izmie, ja mislim, da neija ruka moe
da udari, ali ja hou da verujem, da u poverovati, ja ve skoro sada upola verujem, da nikada neu dati da me se obesi, ja zaista verujem,
nitko ne sme da nas obesi, ovek je zato tu, da
obesi sam sebe i da sam sebi napie jedan istinski malo nean, malo svirep nekrolog, ja zaista
hou sama sebi pisati nekrolog, jer nitko drugi
i ne moe. To je valjda to, to se kae dobro
je iveti i dobro je ratovati, i vodeni cvetovi.
Sami ive i ratuju i sami ostavljaju sebi nekrologe, lepe, verne, nevidljive.12 Ja sada ipak poneto verujem i ako nemam hrabrosti, umesto
hrabrosti postoji svirepost, i u beli svet, mnogo
belih svetova od kojih je jedan Tvoj, jedan moj
i tko zna iji sve, u tom svetu ovek e sam sebi
napisati nekrolog, to je to, to je lepo. Mala,
draga Jasna, osea teskobu, zna li dete koliko
teskobe postoji na ovom svetu, danas, koliko
teskobe, skoro se radujem, to je to tako: koliko teskobe za sve nas. To nije to to e nas
odneti, jer ovek zaista ima neki beli svet u
kome ga nitko ne moe obesiti, zaista, stvari
toliko postaju sumnjive i udne, ali zna li, dete,
koliko je sumnjivog i irealnog u svetu danas,
kad pomiljam na to imam oseanje bogatstva
i to me raduje, oseanje teskobnog bogatstva i
teskobnih poraza, ali i to me raduje, jer kako bi
inae znala da postojimo. ovekova je dunost
znati da postoji i da ivi. Kako bi inae udeli za
tolikim stvarima. Kako bi toliko udeli kad ne
bi sami sebe poraavali i besmisleno. Ponekad
imam oseanje suludosti, ali ne zaboravljam
nikada pisati. Jer ta drugo da se radi u tolikim
teskobama i tolikim sumnjivim stvarima ovo je
vreme stvoreno za udnju, mi smo u ovom vremenu stvorenu za najprokletije udnje. udnje
se tako brzo smenjuju, neverovatno je, kako
san i sve ostalo malo traje, najdue traje irealnost i sumnjivost, ili to nas podrava. I sada bi
trebalo rei, kako se tu zavrava. Zavravam
svoj monolog i dijalog s Tobom. Neto sam
htela rei. Ne znam jesam li nula, vikala sam
mnogo, ini mi se, i nije se ulo.
12 J. M.: udina ovdje tumai stihove iz moje prve
zbirke Vodeni cvet, objelodanjene 1959. sukladno
svom itateljskom doivljaju. Ja tada, ba, i nisam
mnogo marila za nekrologe. Mislila sam da moji vodeni cvjetovi simboliziraju intenzivno proivljen ivot,
bez vremena za tavorenje.
3-8
Sasvim je svejedno, je li se ulo ili nije, ja sam

vikala mnogo, doe oveku tako, da vriti. I
vie nita. to radim? Prolazim pored sunca.
Uim da postoji svata. Piem. Galamim u
samu sebe. Lepo! I duhan lepo mirie, i kua
u koju ulazim, kua je crkva, i ulica je crkva
ponekad. I mi smo sami ponekad sebi crkva,
dete, ti si sama sebi crkva i moli se lepo, neno,
i ne zaboravi svireposti
Voli Te mnogo,
mnogo Marija.
Draga mala Jasna,
evo, nekako su konano proli novogodinji
praznici i uspostavljen je red, obavljaju se dunosti i poslovi. Ovo to sad radim malo me ljuti;
nadam se da nee imati nikakve petljancije i
muke oko tampanja mojih pjesama. Uostalom, ula sam opet u modu, to je da pukne
od smijeha!
Kako si mi Ti, jesi li dobro, ui li francuski? Nemoj nikako da odustane, mi smo ovdje saznali
da je taj ispit jedna vrsta formalnosti i ti sasvim
dovoljno zna da moe slobodno putovati.13
Eto, toliko o tome. Budi dobra i sluaj. Je li izala knjiga, hou li je uskoro dobiti, veselim se
tvojoj knjizi. Ti, mala curice, alji knjigu,14 i nemoj da ima nikakve komplekse, jer je dobra,
to znam. Nadam se da emo se uskoro vidjeti
i razgovarati. Nastoj da nas ne mimoie, kad
doe ovamo.
Lonja i ja radimo. Novosti nikakvih nema. Evo
pjesme, onako kako smo se dogovorili. Ti ih
prepii i daj tamo, nadam se da nije kasno.
Lonja alje vinjetu, pa kako ispadne. Lonja sad
pie knjigu za Nolit, oni su mu ponudili da
izda svoje eseje u nekoj njihovoj biblioteci.15 Ja
se nateem sa svojom zemljom nepreglednom
koja je sve nepreglednija. To je o nama. Ti nam
se javi, pii kad e doi ovamo.
Ti, Jasna, nemoj se ljutiti to te gnjavim s ovim pjesmama. Jednom doe i to. Javi to je i kako je.
13J. M.: Svraala sam do Marije i Lonje i u vrijeme kada
sam ee odlazila u Beograd kako bi priskrbila sve
dokumente, potrebne mi za dobivanje stipendije Francuske vlade, budui da sam se pripremala otii u Nicu i
Pariz na studijsko usavravanje. Oni su me podravali u
mojim planovima i ohrabrivali me da ustrajem.
14 J. M.: Rije je o mojoj drugoj pjesnikoj zbirci Sve
to die, objelodanjenoj u Bagdali u Kruevcu, 1963.
15 J. M.: Rije je o ejkinoj knjizi Traktat o slikarstvu,
objelodanjenoj 1964. godine u Beogradu.
7
Jo neto! Evo Ti broj Lonjinog iro rauna i

reci tamo neka hitno alju pare:16
101 11 70 41 4 12024 Beograd.
Molim Te, javi se, doi, ne ljuti se. Pozdravi svoje kod kue.
Vole te
Marija i Lonja
Draga Jasna,
Oprosti to smo malo zakasnili s ovim. Zapravo,
Lonja je odmah drugi dan podigao potvrdu,17
ali ja sam zakasnila s pisanjem i slanjem pisma.
Glavno je da ipak konano stie. Kao to i sama
vidi tvoja Karakteristika iz francuskog jest
onakva, kakva se samo moe poeljeti. Priznaj
da nisi imalo razloga ni za strah, ni za pretjeranu skromnost; ovdje sve lijepo pie crno na
bijelo. Znai, ipak Ti zna dobro francuski, otii
e u Pariz, to je divno. I ja bih ila, ila bih bilo
kamo, samo da mogu. No, doi e i to.
Curice, kako si doputovala, je li sve u redu? Hajde, iznenadi me opet onako lijepo kao onda
kad si dola. Ba je divno to si bila, jako divno.
Lonji je bilo ao to Te nije zatekao, on je doao pola sata kasnije. Tamo u Poarevcu ipak
se dogovorio za posao, sliku e raditi na platnu ovdje u Beogradu, pa e je oni ve smjestiti
tamo gdje treba. Uslovi su pristojni, dobit e
250 000, samo sad treba hitno na posao, to e
ipak trajati 2 mjeseca.
Za sada, to je jedina pristojna novost naa. Neto smo nauli da e mu kupiti sliku u Novom
Sadu, mogla bi da se propita pa, ako ta zna,
javi.18 Hoe li oni poslati one pare iz Polja
neka se malo poure. Ne ljuti se to priam o
tome, ali mi smo u jezivoj krizi.
16J. M.: Pohitala sam u redakciju Polja i na moje inzistiranje ciklus pjesama Marije udine Zemlja nepregledna uvrtena je u broj asopisa koji se upravo
pripremao za tisak. To je bio broj 6465. za 1963. No,
u raunovodstvu Polja bili su rezolutni nisu smjeli
nainiti presedan i unaprijed isplatiti honorar, bez
obzira na Marijinu i Lonjinu teku financijsku krizu.
17 J. M.: Potvrdu o poloenom ispitu u Francuskoj
ambasadi nisam dobila odmah, nego mi je reeno
da po nju doem za par dana. Da ne bih samo zbog
toga dolazila ponovo u Beograd, ejka mi je ljubazno
predloio da taj posao obavi umjesto mene.
18 Propitala sam se o otkupu slike o kojoj je rije i
sa zadovoljstvom javila ejki da je, barem s tim, sve
u najboljem redu. Slika se i danas nalazi u fundusu
umjetnikih djela Skuptine Vojvodine.
3-8
Doi opet u Beograd, pa e sjediti na ovom

kauu,19 pit emo kavu, priati. Nisi li nezadovoljna sa mnom? Nadam se da nisi! Kad malo
popusti zime i mi dobijemo pare doi emo u
Novi Sad da se malo promuvamo i da popriamo.
Lonja sve neto crta i izmilja. Napravio je ve
skicu za onu veliku sliku, dobra mu je.
Ja ne napravih nita naroito ovih dana. Opet
smo jedno vee sjedili u Klubu skoro do ujutru20 bio je i Brana Petrovi, on ba pretjeruje
u svemu. Postoji opasnost da svima dosadi
moda bi ve bilo i vrijeme.21
Toliko, Jasna moja. Neu Te vie gnjaviti. Treba
da zavrim. javi se im prije, javi novosti, ako
ih ima.
Molim Te pogledaj za tu sliku; treba onima
tamo objasniti da se ne prodaje ona manja slika, onaj interijer, ve ona vea zove se Velika terasa, to je ona sa starcem u pejsau. Eto,
stalno Te muim s neim. Ipak, pogledaj to
usput i javi.
Nadam se da emo se uskoro vidjeti. Lonja Te
mnogo pozdravlja.
Voli Te Tvoja Marija
Pozdravi svoje kod kue.
Jasna Melvinger, Slavujev intermezzo
Slavujev intermezzo*
JASNA MELVINGER
Da sam operna diva
bacila bih mu svoju karijeru pod noge.
Ovako, njegove kolorature prole su bez aplauza
Jest, to je ta njegova solo arija bez premca
Tek da javi: ovo sam kadar otpjevati jedino ja
Svi koji nisu gluhi ili nagluhi
mogli su odmah shvatiti to je bogomdani talenat
Ne moram ga usporeivati ni sa svrakama
ni s eljugarima, niti sa zebama
Ta, tko je on, dobro su znali romantini pjesnici
Ako ga vie nikada u ivotu i ne zaujem
s nevidljiva koncertnoga podijuma pod nebesima
ak i bez scenografije kakvog frukogorskog
obronka
znat u da on, ipak, jo uvijek, postoji
Taj, kako rekoe nekada, slavulj koji biglie
Pa ma bio tek metafora, iz rajskoga vrta ovoga
svijeta
MAAK NA PISAEM STOLU
19 J. M.: Kau koji se ovdje spominje nalazio se u

stanu Marije udine i Leonida ejke na Crvenom
krstu u Beogradu. Sjedei na tom kauu gledala sam
pravo u Lonjin tafelaj i u sliku na kojoj je neometen
naim razgovorom radio, okrenut Mariji i meni leima
jer je stan na Crvenom krstu bio istodobno i njegov
atelje. U to doba je, ini mi se, istraivao planimetrijske odnose u podtekstu Vermerovih umjetnikih
zamisli. Kavu koju smo ispijali Marija je skuhala otvorivi vreicu koju sam donijela na poklon, ali prije
toga je morala sii u prodavnicu u prizemlju zgrade,
kako bi kupila dvjesto grama eera. Na moje uenje
zato kupuje eer na grame, odgovorila mi je da ne
eli u stanu stvarati zalihe namirnica, nego kupuje
onoliko koliko joj je trenutano neophodno.
20 J. M.: Marija i Lonja esto su sjedili u prostorijama
Drutva knjievnika u Francuskoj 7. sa svojim prijateljima iz Medijale, s Oljom Ivanjicki, Mirom Glavurtiem,
Ljubom Popoviem i drugima.
21 J. M.: ini se da je bilo i stanovite animoznosti
izmeu pripadnika nadrealistikog pokreta Medijala i
estradnih pjesnika. Kada udina veli da bi, moda, ve
i bilo vrijeme da Brana Petrovi svima dosadi, ona se
oituje da joj, ba, i nije odvie stalo do ekspresivne
retorike iz njegove prve knjige Mo govora objelodanjene u Beogradu 1963.
9-12
Zato se taj maak izvalio

na tvrdoj plohi pisaeg stola
Moja ga svjetiljka nee odvesti
do visokih tavanskih prolaza
gdje i ne ukaju, ba, neporecive rijei
neoprezno, po mijim zakutcima
Ako mu je do igre
tek e zakotrljati olovke i gumice
Tu, gdje, kao sitne buhe nadomak topline tijela
od beskraja do beskraja
skakuu nemirna slova po mojim papirima
PREPISANA PJESMA
Ta pjesma prepisana, je li, ba, odista polaskana
to se toliko svidjela kradljivcu tuih stihova
Ili se, ipak, zbog potpisa tobonjeg autora, srami
objelodanjena u prevarantskoj panorami
Koja ne pridonosi knjievnoj reputaciji

asopisa to je nasjeo nedostojnoj manipulaciji
A, moda, ta pjesma prepisana, tek ali kukavnog sirotana
opsjednutog udnjom za nedostinom mu
knjievnom slavom
Jer, i s lanim potpisom frustriranog stihoklepca
zna se da ona pripada samo svome autoru
pravom
SRODSTVO KROZ KANILU
Ua, za odurne prie o krvi i o tlu
A, sve mi se ini, kad ustrebaju transfuziju
ni najgori rasisti krvna zrnca ne prebrojavaju
onima ijom im krvlju, kroz kanilu, ivot spasavaju
Onima koji se, bez obzira na vjeru i naciju
nisu ogluili na poziv za humanitarnu akciju
Da, to je to srodstvo svih to imaju kompatibilnu krvnu grupu
premda ne navijaju svi, ba, za iste, na kakvom
politikom skupu
EBOJ ILI NONI MIRIS
Naravno, komu se ivot ne mili! Udi u samljeveno, a, valjda ni ispod sedla, to meso
Ta, nije se, ba, juer dojahalo, ni iz te Skitije, a
niti iz te ne uvjek ni iste, Male Azije
Ima ih, valjda, i starijih, a, moda, i mlaih od
esnaest tih mlaanih godinica
Hrle li jo majici? Grle li ih i sada tako, kao
nikada prije kad ve i nema onoga poslije
To se, ipak, mora, ne, valjda, ni tek tako, a ni
samo uzgred, spomenuti
Ni svete, ni proklete, kuda, sad, njihove, te
* Izbor pjesama proitan na Osmom meunarodnom novosadskom festivalu poezije, kolovoza 2013.
9
due? Kad se valjda, ni taj lepet vie ne uje

A, valjda, nita tamo vie i ne romori
I ne kao ono, jasiko, trepetljiko
Proviri sada, ne, ba, samo ispred ferede. A ni
samo iz tog grma
valjda, ne, samo, lijeskova
Ima toliko toga, dakako, i drugdje. Toga, ne,
samo, valjda
ni iza graba, a niti iz trnja
Ne mislim, naravno, da to trnje, ba, i ne bode.
Da se, ne, samo
privia i ono
Trudna na magaretu, pa ne, ba, odmah prema
Nazaretu. I ta jedna i jedina
O, svi obodi, toga, valjda, ne, vie, ba, niti
parloga a o tome to se potom radi to nitko
nitkomu, valjda, vie nikada nee, dok je svijeta
i vijeka
Ni u ovome, vie, danu, a jo manje, valjda, u
onomu to e tek zorom
Ne, ba, ni da se otpadi, onako, od polnoi pa
do istoi ili ak i sjevernije
ak i oni odsjeeni nokti pod pragom. Kako li
su to radili ti
to ih, moda, nisu, ba ni naroito dobro zakopali
U slojeve, ne moe se rei, najumilnije, ba,
pjesme. Ti koji zavijaju, pa su im usta
Moda, negdje, tko zna gdje. Tek, nisu, valjda,
ba, na tjemenu
Ni tim sejmenima
Ni tima to se, na prijesno, sve njuhom, iz daleka sabiraju
A to, valjda, i nije glava nerasta
Na tome barjaku. A ispred stroja, ne batenskoga, ba
stasalog eboja
FOTELjAI
Ipak mi zapoinje dan. Ma bio to to i jest
dijamantna igla u ivac oka
Ono to sam ja sama nije jo prikupljeno u
slova
zar se, odista, sama slau na mome pisaem
stolu, iz bezbroj glasova to ih izatka osama
Posvuda unaokolo iroka, ne vie idilina,
panorama
Odasvud pucnji, tektaj iz arera. Ti migovi,
ne samo u paru, onako, gonimice
9-12
Ne samo u zveketu okana. Ti helikopteri, na

putu
od predsmrti do amputacije svakog smisla
glasu iatovake arfe

takoer i latiniste, a srpskog Oracija, arhimandrita Lukijana
A moja udobna fotelja, to, s boka na bok, za

sada nikome, osim meni samoj kao da i ne
smeta
Mislim, nisam ja niti okamina pred TV ekranom, sa smetnjama ne, ba, na svim kanalima
Niti sfinga koja u beskonanost odgonetava
uporno kranje iz radio-aparata i iz svih tranzistora
A tim bivim foteljaima, ne bi se, ono, narod,
moda, ni dogodio
da su bili, ovako kao ja, tek privatno razbakareni
LEONARDOM DA VINI I AMERIKA SE DII
JANUS PANONIUS, TEMATSKE VARIJACIJE

To je taj koji se i nije s jesenskim, samo, lisjem
opratao
a ni sa sremakim groem iz karlovakih vinograda
Nije on slutio iz zaviaja trenje, nego s grana
svijenih rod
Ne onaj samrtnik iz beke bolnice, nego, ne jo
oribond s Medvedgrada
Nije taj rekao ba ono nje vie nema iz Tuge
i opomene
nego, sve na latinskom i od mene e ostati
samo imena pusti zvuk
Ne, nije lutao, ono, obalama Arna, jo vitak sa
srebrnim lukom
nego s kopljem jasenovim, ne, ba, ukraj Sane,
uz turskih strijela huk
Da, i taj je ostavljao, skupa s danom bijelim,
bregove, livade bujne
nebesa plava, izvore bistre, ume zelene, as u
jezi, as u vruici
Ne ree on kad mlidijah umreti, nego, jo ono,
bolovanje u taboru
sve pogledavajui kako bacaju kocku preko
tita pijani Korvinovi vojnici
Ne ree on ni da u traljama ostavlja svoje elegije i epigrame
no da ih eli jo brusiti pjesnikim dlijetom. Ta
pria je znana
Ne, dabome, jo onim Pizonima. A ni samo po
Nije ni slutio, ne, ba, ni neostvareni skulptor,

Leonardo da Vini
da e se uzjogunjeni onaj njegov konj propeti
ak u Nju Orleansu
najzad izliven u broncu, ne, ba, za Trivulcija, a
ni za Sforcu
Ta, nije on ni ptiji let prouavao jo za Konkord u Er d Fransu
A nije ni planirao kako isuiti sve one movare
uz Misisipi
nego barutine kraj Pjombina, u tada jo ezara Borije, Romanji
Da, taj s onako sve ukovranom bradom, i nije
se kupao s Leonardom
u stihiji, ne jo posljednjeg potopa, a ni lagodno
kao u banji
Nisu ti, sve uokrug, a i upropast, uzvrtloeni
morski valovi
ni preplavili koju, ne, vie, Andrije Verokija,
zakuastu periku
Ne znam to je da Viniju, ne, jo, o Titaniku,
no ipak o Atlantiku
ispriao onaj koji i nije stigao prvi, a ni, ba,
pravo, u Ameriku
Leonardova kartografija, ususret navigaciji
Ameriga Vespuija
i nije bila fatalna, ne samo za te, u Nju Orleansu
kreolce
Ne zna se tko je potroio novce za nadgrobnik
maralu Trivulciju
tek, bakar ode na lumbarde, a ne za kolosa, u
ast Franeska Sforce
Nije prvi ni ak Kusto istraivao prirodu, onako,
sve u podmorju
da vidi kakve to ribe plivaju, ne, ba, pod sjenovitim skutima okonde
Tajnovite su kaskade Leonardove, to duge
kose, to brade
ak i za one to ve gledaju kroz kozmike
svekolike sonde
10
9-12
STARI SAT
Je l bila, ba, pono, il, ve, i pola dva, kad se
rodila ta mala Vidica
Je li bilo tek etiri, ili, ve, petnaest do pet
kad je, ni godinu dana docnije, brat joj Cvetko
doao na svet
Da, bili su svetom vodicom krteni, od istonoga greha razreeni
Ugledni ih je kum, u belom jastuku od paperja, u crkvu nosio
i lepa im narodna imena nadenuo
To su ta dva anelka u raju. U raju i na starinskome lingeraju
Nije prema malenoj Vidici, radosno prema
prvim joj koracima
ni rairio ruke taj dvadeseti vek. A kamoli da je
malome Cvetku
kao dvojici starije mu brae, barem jednom
bearski namignuo
Dabome da su im prsa mau mazali. I ugljevlje gasili
Ne znam je li tek cingling zvonio. Ta, bili su tako
maleni
Nisu, valjda, sahranjeni, tek, onako, u arav
zamotani
Sigurna sam da se za njima bolno naricalo
Da je ogledalo, u alosti, bilo zastrto platnom
Da je, na zidnome, onom, satu, s velikom
tugom zaustavljeno klatno
Ali zato sad ova moja, ne, valjda, nikad zakasnila suza
za drugu ker i treega, ne, jo, najmlaega
sina
moje prababe Albine i moga pradeda Dragutina Carina
Ta, bilo je i drugih, i estitih, i radinih, za koje
je isti sat
na svom svakidanjem, kroz minulo doba putu
otkucao koju, ne uvek pobonu, a ni samo
predsmrtnu minutu
Ali kako da ne spomenem upravo te, zauvek
nevine
Pa, oni, valjda, barem nisu krivi, ni za taj prvi
svetski rat
u kome se nasmrt razboleo, ne najstariji im brat
A ni za taj drugi svetski rat, iz koga se nije vratio
najmlai im brat
Da, ve je raritet taj moj stari sat. De l poque.
Lart dco
Ne, ba, za treerazredni muzejski depo
11
VEZIRAC
Gleda me na Vezircu Dunav u biljeg bitke
ispod umnih trepavica Krstatice
Gleda me rit iz trske i mie dugim kopljima
mae smeom perjanicom
zabacuje a u otroj konjskoj grivi
Gledaju me s ledina zelene turske haljine
krave ih popasle
Gleda me Novi majur sa zgarita maarske
bune
Gleda me srebrna turska aspra u odsjevu motike
Gleda me kri na jabuci tekijske crkve
zastao u grlu mladome mjesecu
Gledaju me, iz utih i crvenih njedara
vinogradi na irinama
Gledaju me turske lubanje iz Anadolije, iz Male
Azije
ispod bekih zidina
Gledam s Vezirca saginje li se majka ponad
okota
je li Dunav prema ocu zaplivao
dok brie znoj, s ela podnevnoga sunca
Gledam u krov u bati, u jorgovan oko krova
Gledam u dijete u sebi
9-12
Gledam u djedov grob, u borove ponad groba

u uho ukun-ukun ukundjedovo
presjeeno fijukom dimiskije
Veliki vezir Ali-paa
ne vidi Dunav, potamnio od snjenog oblaka
ne vidi potkovicu konjsku, zaglibjelu u mulj, u
vapaje
Ne vidi ga ogoljena kost, hroptaj u kurumu
dok odjekuju zvona razigrana
Veliki vezir Ali-paa ne vidi Majku boju, Gospu
snjenu
Ne vidi procesiju, ni crkvu umjesto tekije
Gleda ga bjelina u oi, gleda ga studen u srce,
u kolovozu
Gleda ga vojska austrijska, u turban, u inovjerje
Gleda ga dvjesto turskih godina iz majurskih
bada i pendera
Gleda ga Eugen Savojski u zlatna kubeta istambulska
u bljesak sablje Sulejmanove, u istu arabesku
poraza
Gleda ga Eugen Savojski, te 1716. iz gurava
svoga ramena
iz rodne mu Francuske, s bekoga dvora
A Vezirac gleda u ador neba, niz bijelu konjicu oblaka.
Matija Molcer, Haiq 13-16
Haiq
MATIJA MOLCER
ISTINA LIJEI
1
snjeno nebo
blatnjav krajolik pliva
umjesto ljeta
2
tragovi svjetla
polutamnog predgraa
korov tiine
3
susjedi nou
izuvene cipele
jueranji san
4
tvoje misli su
betonirana pusto
zalazak svjetla
5
razapeti kri
zardjalim klinom
nabijen na zid
6
veljaa-prosjak
gladni lave ga prati
u magli gadi
7
zlatna vonjava
priznanje,repom mae
heroj u krvi
8
djevojka s psetom
dama sa kamelijama
ki na ekranu
12
9
kreket rimova
vodoskok metafora
udan vonj pjesme
10
prazna misao
visi na dizalici
kratkog uspjeha
11
put u visine
slijepac vodi slijepog
iekivanje
12
na sve ljepote
umobolna kritika
plazi jezik
13
spoljni utjecaj
krpelj pada u kosu
izbor sredine
14
pedagogija
koenje stvaralake
slobode
15
uspjeni ljudi
znoj u teretani
lokva prevare
16
dodir pahulje
osmjeh zimskog vjetra
na tvom obrazu
17
znaju koraci
put do tebe i natrag
u beskonanost
18
dozreli dani
vode vie i blie
u nekadanje
19
svinjska budunost
gledamo svjetliju
bogatu prolost
20
nestaica sna
beznadeni krajolik
olovni dani
21
oronuli kip
jo prkosi pticama
na jednoj nozi
22
ptija kritika
curi niz lice kipa
ratnog zloinca
23
sve se mijenja
polako sve ide u
sve nestaje u
24
pod kiobranom
pribliava se osmijeh
bujnim grudima
13
25
sizif rijeava
probleme budunosti
maui knjigom
/Mao Ce Tunga/
35
jutro drijema
jo u tvojim oima
kukurukuku
/Nora/
45
moja sjeanja
sramna trule cvjetova
nisu za javnost
55
pokorni kamen
pod bronanim kipom
srueni ponos
65
avion krui
nad masovnom grobnicom
nedavnog rata
75
u Tavankutu
tavan kutak sjea se
bearskog svijeta
26
mokrim rukama
akas struju, spremaju
se bukagije
36
pjeva cvijece
u vazi plavog dana
sunano jutro
46
dozrela ljiva
zaljubljena rakija
gdje si matija
56
violinski klju
u ruci provalnika
muzikologija
66
komadi stakla
zaboravljen nakon
bombardiranja
76
pijesak tiine
a izmeu drvea
komadi neba
27
prava micva je
mijenjati obiaje
i vjerovati
37
usput uzdie
prevarena tafeta
trei u krug
47
odrpani dan
bjei nekud nasmijan
mae listopad
57
prozrano jutro
pjev gastarbajter ptice
u krletki
67
svibanjski vjetar
miluje obiteljske
obiaje
77
pijesak uti
nou, svijet tiine
odgovara
28
ava slanina
u dimnjaku soljen sir
bude nekako
38
udvostruen sam
u duevnoj bolnici
sad sam dvanaest
48
truli listovi
sanjaju na ploniku
buduu prolost
58
crvena lopta
u snjenom igralitu
sjene u snijegu
68
bezmasni dani
starinski obiaji
starac sa tapom
78
delano vino
umjetna rakija to
pije matija
29
tulum tonova
lov na skrivenu pjesmu
gozba gluposti
39
psiholog visi
na uetu nauke
iva pouka
49
iznad korova
ostarjele zvijezde
vrijeme odlaska
59
usred uzbune
zavija zvuk sirene
praznino jutro
69
pogrbljen sjedi
graditelj violina
umove slua
79
magla se sputa
spavaju vinogradi
lave odnekud
30
gravidne misli
cenzura ih sprijeava
da procvjetaju
40
njeni djeaci
u turskom kupatilu
lupanje srca
50
sitne lokvice
gle, kriom vjeverica
pije daljinu
60
modra daljina
u pliaku rasprave
zelenih aba
70
besposleni sjaj
na obrazu svetaca
oprost grijehova
80
uto-zeleno
zagadjenje sredine
umire drvo
31
pljusak, pijesak
nekadanji vinograd
golo djetinjstvo
41
ovjek je cvijet
igrajmo se sudbine
zima dolazi
51
popljuvani muk
inokosni krajolik
praina prazna
61
iznad pliaka
lebdi oblak leptira
zeleni svibanj
71
korov na krovu
gradske itaonice
nepismen prizor
81
uspravni kip
narisane uspravne
sjene rijenika
32
u krhkoj glazbi
ljubiica mozarta
vjeito ivi
42
oholi zvuci
slomljena violina
slomljeni snovi
52
zlatno odlije
mar olovnih vojnika
slatka povijest
62
krui li bumbar
u tvojoj praznoj glavi
traei izlaz
72
kino proljee
bezbrino pljuje nebo
na nas grijenike
82
vezane rijei
bodljikavim zakonom
sanjaju pravdu
33
fata morgana
podmukle uspomene
nemirna svijest
43
prosjak rijei
razmjenjuje cvjetove
ulinih govora
53
prazni praznici
ostavljen kolosijek
nitko niotud
63
rascvala nada
lei u djetelini
okrvavljena
73
lani prijatelj
ciljani podudarci
cjenjeni gost
83
obraz uz obraz
sklopljeni sporazumni jo
uvijek ne vrijede
34
odbaeni plan
ptice gnoje stubove
poplava lai
44
u zrcalu
guguu ulizice
glazba strvinara
54
impotentni zvuk
slomljene harmonike
smrvljeni snovi
64
prosjak bez boe
mladi radnik bez posla
razapeti dan
74
pred prozorom kos
budi me, rano jutro
prolaze dani
84
obeanja nam
ne kotaju vie nita
poznati smo
14
15
85
pregazih sebe
na PEAKOM PRELAZU
kazna mi slijedi
92
ne eli jutro
ustati i prestati
snivati podne
95
grupa bogatih
osiromauje nas
i duhovno
86
neizgovori
tu blagu rije spoznaje
u mokrom rovu
93
um na istoku
mafija na zapadu
izmeu njih ta
96
vrabac u ruci
obeanje slobode
slomljenog krila
87
odsjaj u tami
prolazna zvijezda alje
posljednji pozdrav
94
kapital eli
novi svjetski poredak
javnih lopova
97
elje molitve
iekivanje uda
mir bez tenkova
88
crkvena zvona
razbijaju tiinu
nedjelnog jutra
98
staklene oi
mrtvog vojnika bljete
pitanjima
89
uma dimnjaka
industrija napretka
otrovana svijest
99
pusto u meni
pusto oko mene i
pusto na nebu
90
pjeni se uto
jezero otpadaka
ponos projekta
100
odsutni smo
ne traite nas vie
u besmrtnoj smrti
91
zaboravljeni
tramvaj eka polazak
u Rudiu
Milovan Mikovi, Znaci starosti i dr. ve
17-20
Znaci starosti i dr. ve

MILOVAN MIKOVI
ZNACI STAROSTI
JA:
Sve ee
u mojim rukama
do izraaja dolazi
lomljiva narav stvari.
KOR:
Straenih dan s njom vam raun stie
POBJEIVANJA GRJENIH INA (DO
PRVOG PORAZA)
Palilo se poneko svjetlo u kuama du puta
um/ne/uma
blagost duha, neopiranje
razlozi za ivot i smrt u odsudnom trenutku
oblici odvajanja i naputanja sebe.
Gledam te tijelom
u runo ovje grabljiv lik obuen
rat podrazumijeva smrt s obiju strana
uz nacistiki vlastosrk
sjeanje na svaki posljednji dan ivota
poklanjan godinama.
Dva milenija kasnije
u kafiu United games u Peuhu
sreli su se (na znak tonog vremena)
iznenaenje iznenadnog velikog pljuska
zvuk i slika snjene praine
ispod konjskih kopita
mjesec kojem je i dalje svejedno
to se ogleda u toj ba vodi.
KENOTAF
JA:
Tijelo je moje
i vatra
i voda
i zemlja
i zrak.
Ostalo, od ega je?
Za koga je?
Za Tebe?
16
Za mene?
Za nas?
Tapkamo u mjestu
a raskorak
meu nama
sve vei je.
KOR:
Od zemnog kla slobodan, odijeljen
UVAR HISTORIJSKOG NAM ISKUSTVA
Imali su nove, jake izme i kone kapute
D. Ki, Seanja i razmiljanja, I. dio, 108.
ON:
Sve izraajniji lik
bez lica.
Dugo ve u dugom
konom kaputu.
Ispod bijelih
akonskih skuta
bljesnu izme malinove boje.
U njima hodi
bez traga
i glasa.
Pod njegovim se nadzorom
u revolucionarnom zanosu
na neke naprosto u tamnici
zaboravilo.
KOR:
O slipi pue, zar ne vidi a je?
ITIJA SVETACA NA OTVORENOM
Ti koji si pred svima
sred trga negdanje utvrde
na otvorenom
prepisivao itija svetaca
iz abljeg rakursa
krmeljima od opasnih UV zraenja zatien
mirei pred bljeskom globala
17
Milovan Mikovi, Znaci starosti i dr. 17-20
opomeni se, najzad

olakaj malo
odahni, odmori se
obustavi tu nelagodu
obuzdaj apte, potajne glase
odbaci crno klupko tajni.
Moji i tvoji davni
ni mrtvi na istom djelu.
Ni ako prekrie se
priloe kamen.
Ni kada bace aku ita
kru nagorjelom
polju ednom
nebu plavom.
pred licem svieta

to isti je i mijenja se.
E da bi nam rije unizio

ruei je na poloaj smrtnika.
od snova, enji, drhtanja, bosa koraka, plamena

to vriti
Sto dvadeset sedam godina kasnije

dok po biber crijepu dobuju
prve kapi iznenadne kie
dopisujem kemijskom:
Zrakom, kiom
ognjem zgaslim u praini
u noi kad drhu lopovi prljavi
ree na nas, usput gube
rijei jo nerasute.
ON:
I najzad, to je sa mnom bijednikom nevrijednim u ovom svijetu, nedostojnim misli i dobrote
miiavih lajbeka, gdje moje ime uzalud uveava spiskove vanih i manje znaajnih heretika.
Ja ne mogu spavati osim ako nisam okruen
knjigama pisao je oslijepjeli Borhes, nadomeui: Pisanje nije nita drugo nego provoenje sna. A ja ne znam hou li moi umrijeti
bez njih? Dat e Bog. Bilo koja sudbina, neovisno njenoj duini i sloenosti, sastoji se od
jednog jedinog trenutka, u kome ovjek za
sva vremena shvati tko je: Nepostojei meu
nestajuim zvijeima. Svjetlima i mracima.
Zar olovkom po papiru neispisanu Krleu do

dna iscrpsti?
U nj je toliko toga iz prestia (ne)reeno, glasno

preueno!
Nisu li tada bijednici krv prolijevali za starim trulim
plotom?
BILJEKA O KAZALITU
Neodoljivost nevaljalatva nevaljalaca
nesreenog ljudskog iskustva
iverica kazalita Starog Rima
veza s poganskim obredima.
Tijelovske procesije, puki igrokazi
drame, misterije, mirakule, razvrat
nepovratno izgubljeni komedijai
u prikazu prineva bolova stranih
(glumci, akrobate, pjevai, pantomimiari, lakrdijai, kasnije te putujue commediae dell arte,
a prati ih buno oboavanje gomile).
Svaki i svoj ovjek
sa trnice, sa sajma.
A gdje su Kolombine
iz pogleda zemlje?
SVIJET BEZ KNJIGA

TI:
Knjige su im neprijatelji.
Veliki! Zli! Opaki!
Podmukle ih misli otuuju od njih.
Stoga zakleti zamanjaci
onih koji ovamo dolaze
iste svijet od te poasti.
U Fahrenheitu 451 pale ih
U Orwella zabranjene su ne postoje.
Iz tvoje stvarnosti uklonjene su.
Pouzdanici onih koji ovamo dolaze
u blato e ih, u kotao, u drobilicu
u kripac, pod bravu losersku
pod stegom u eliju isposniku
i makar u klupu magareu
Uvijek se nae netko
tko e iz tvoje stvarnosti
upati korov taj neiskorjenjivi.
DVA ZAPISA O ISTOM

Prvi roman u nastavcima
zapone pradjed itati
sred tavanske praine
razvezavi poutjelu hrpu
Esseker allgemeine illustrierte Zeitunga.
KOR:
Knjige oduvijek nastaju
i nestaju nekad same od sebe
a da ih trite nije ni taknulo
raznijelo, saeglo. Pa ni drobilica.
I samo su rijetke malo razdraljive
pod naslagama praine.
U jednom nae obavijest

o grkim klasicima
u hrvatskom prijevodu
i ponesen valjda neim
crnom tintom, ondje
krasopisno vode pero
zabiljei du stupca:
Oduviek je tako
u danima to svima jedini su
mi tek asak stojimo
TI:
Zna li itko dokada e nam ovamo slati
mulce miiave (nedorasle sloenosti zla i
nesree)
istom intelektualnom strau rukovoene
da knjigu u ognju pokapaju
ekonomikom iskupljenja
za zloine negdje jo prije poinjene.
Tko li je to u jezivu zastraujuem nadahnuu
unaprijed smiljao njihove grijehe?
MAGAREE UI HRVATSKE LIRE

Moda bi dobro bilo grafitnom olovkom zapoeti
po istom listu papira, rijei ostavljajui, uhom se
zvukovnih slojeva stiha A. G. Matoa prisjetiti.
Il slijedom Domjanieva tona nostalgine finoe
grafitnom HB tvrdoe nijanse ljudske prolaznosti
starenja i dotrajalosti risati, tik uz tragove estoke.
Moda provjeriti kako u razumjeti Vladimira

Vidria
bez raunala oivljavajui potonule povijesne

svjetove
polagano olovkom izmeu dva papirnata uha

magarea.
itam li Milana Begovia papir mi je manje udna

tvar
dre me mistine teme i uzviena krjepost

umjetnosti
stihom traene (appassionato) njihove zajednike
dubine.
Ondje li se propinje Nazorovo more sa dna

svake rijei?
Iz nutrine tame, nejasnoe, nedohvatljivosti?

Slua, eka?
Novo zadobiva znaenje? Srazom papira i

olovke grafitne.
Jadnom bi Ujeviu, zbog tuinke mozak van da

skoi.
I taj u sedam komada stilskih signala, sroka,

metafore
18
Doim, mjesto kanonske lire imieve, kd: crveno

mrtvo
objeeno sunce, glavinja i ne ou se nitko s neba?

samo
teki zrak je i krik na cesti! Tu sada svi mi ivimo u leu?
Status takav, drim, ne bi bio vjean uz osjet za

nemjerljive
dubine svega ma iz sjene olovke Cesarieve i
aluzivna stiha
u njoj; vjenost u sjaju prolaznosti spoznati se

dade najbolje.
A sve moglo je ispasti bolje jo da znao sam

svladati zov lista
papira i uspio nositi se, s njime takvim, mimo
HB adrenalina
olovke grafitne, sred uiju magareih i cio se
niemu odati.
ZAGROBNI IVOT ROBOTA
Roboti nisu tek u industriji
laboratoriju, svemiru
ima ih na recepciji hotela
u Saboru, starakom domu.
Uprilien je ve i
nogometni susret robota.
Vrijedni, zabavni, pametni
nadasve su posluni!
Hoe li se ljudi i roboti
zbliavati, vjenavati?
Biti ljubavnice, ljubavnici?
(Dionici ljubavnog ludila?
A zato ne?)
Hoe li za decenij-dva
zatraiti ljudska prava?
Nakon sedmomjesenog
danononog rada
jedan robot iz Karlsruhea
prepisao je Bibliju
krasopisnom goticom.
19
Kakvo znaenje tomu pridati?

Kamo nas sve ovo moe odvesti?
Konzultirat u jednog robota.
VJEBA
Poinju vjebe za mjehur
s pivom
i bez.
S glavom okrenutom
prema smrti.
(I tada sluga rijei.
Iz Rjenika na me
netremice glede).
Bezbrino starim
du ceste prema
postojbini zranoj.
Do mjesta s kojeg
jednom pooh.
Iz kue kamene
od naboja i
olovaka.
UMRO JE
Umro je
u jedan obian dan.
Ni sunan, ni oblaan.
Ni hladnjikav, ni mlak.
Ni vlaan, ni suh.
Atmosferski tlak bio je
onako, ba nitaosobito
ni visok, ni nizak.
to ja znam! Onoga ...
Kad bolje razmislim
sve je bilo
ni ovo, ni ono
ni tamo, ni tu.
Svakodnevno Nita
vuklo se nekamo
prezirui samo sebe.
Pljujui mene.
Tebe. Nas.
Prah u prahu usnulom.

Prah zvijezde.
Prah oiju, usana.
Prah tijela zastala.
Prah tame zaspale.
Prah gluhog oaja.
Prah tankih niti.
Prah pauka.
Prah jata ptica.
Prah jeseni.
Prah putokaza.
Prah Niega na ulicama.
Prah grada.
Prah pjesme.
Prah svih uda.
Zsad.
Prah grijeha.
Prah suze.
Prah bose kronje.
Prah osamljenih koraka.
Prah mranih zimskih tiina.
Prah beskraji none.
Zsad.
Prah daha strasna.
Prah pupka povrh pupka.
Prah iskri, arnica.
Prah rodilja u vrisku.
Prah bodea za u vrat.
Prah gnijezda.
Prah vapaja u kamenu.
Prah riovki.
Prah gnjila klasja.
Prah osa otrovnih.
Prah rii, to rije je.
Prah lien zadaha dunje.
Prah doma bolesnog. Starih ura.
Prah zalogaja kruha za zube trule.
Prah kletve tu prah Praznine kune.
Zsad.
Ljubica Kolari-Dumi, Vjetar u kolovozu
21
Vjetar u kolovozu
LJUBICA KOLARI-DUMI
Huji, bruji i zavija,
nevidljiva arolija.
Igrake i suncobrane
porazbaca na sve strane.
Ali vrlo esto

do sukoba doe.
I u jednom trenu
radost igre proe.
U kut svaki taj zaviri

i kapljice slane iri.
More pjeni, barke rui.
Kule pijeska sve porui.
Draga djeco, svae sve,

u radost pretvorite!
Prijatelji, hitro van!
Uz loptu je ljepi dan.
S oblacima kiu nosi,

kupaima naprkosi.
Val za valom uvis die,
Javlja: Jesen sve je blie.
DVIJE BROJALICE
Vjetar ini udne stvari,

ljetni dan u tren pokvari.
I morski se je najei.
Zato i ti pred njim bjei!
UZ LOPTU JE LJEPI DAN
Mekana, okrugla,
kotrlja se lako.
Veliku i malu,
eli dijete svako.
Za njom djeca ure,
po dvoritu jure.
Kada uvis skae
i prozor zaplae.
KINA KAP
Tapa, tap, tapa, tap!
Pada sitna, kina kap.
Na prozore lupa
I staklo okupa.
Sunce zasja, tapa, tap!
Nesta mala kap.
IGRA VJETRA
Fiju ju, fiju ju!
I vjetar je s nama tu.
Igra moe poeti.
Tko je bri, nek leti!
Ho, ho, ho, hi, hi, hi!
Od vjetra si bri ti1.
Na svaki se vjetra um,

otkotrlja ak u grm.
une li iz grma je,
draga lopto, brzo bje!
MRTAV. ZSAD
Prah sam.
Praha prah.
Prahova praha prah.
Prah toga u prahu.
Prah iz toga praha.
Prah praha radi.
Prah u prahu zastao.
Zsad.
I djecu i loptu
sunce doekuje.
U igru ih zove,
s njima se raduje.
20
1 Obje se brojalice mogu koristiti u veseloj djejoj igri

na ispadanje; (po jedno dijete izlazi iz kola). Nain igre
ovisi o inventivnosti uitelja/ice prvog razreda: (uzvicima, pljeskanjem, tranjem, navijanjem, tko je bri ...)
21
Marko Gregur, Pet pjesama bet naslova 22-23
Pet pjesama bez naslova

MARKO GREGUR
***
posvuda oko mene
koi se ivot
i reumatino narie
zbog onog
koji ga uvjetuje
zmije sa tekoom
odravaju ravnoteu
ekajui da opet
promijene kou
uspravni vrebaju
ugrizi koji paraliziraju
posvuda oko mene
ukoen je ivot
krave muu
za slobodom
kojoj nemaju
to pokloniti
samo vjetar
promie ulicom
nevidljiv
i neuhvatljiv
mimo ivota
koji kao da bi
svakoga trenutka
mogao pasti mrtav
a da ni ne primijeti
na vrhu vjetrom ibanoga brda

i nebo je stajalo nepomino
samo za nju i mene
bilo je nezamislivo
12. lipnja 2012.

***
opasan suhozidom
i meksikom revolucijom
koju oslikava
veliki carlitofuentes
ovog jutra
spreman sam
da srue torove
kamen po kamen
razbiju valove
i obalu prekriju plastikom
tue oi
objeene na ramenima
ljuljaju se mislei
ti nisi
ti nisi
ti nisi
ti samo neto nisi
i
dakako
ti jesi
ti itekako jesi
to nije dobro
sve je to krivo
i crveni se jezici
razvaljuju gradom
ovog jutra
u tiini sam gledao galebove
sada
u daljini ujem vrisku
koju dahom raznosi vjetar
i koja tri za brdom
ali to je u redu
potrebno je ponekad
razbiti ljepotu
17. kolovoza 2012.
***
izmeu onog kao ja
(kako to iznutra vidim)
i ljepeg mene
u treem licu
izvana
stoji ti
koji uvijek sve pokvari
ti zbog kojeg sam
on kakav jesam
a ne ja
takvi su oni, zna
i ti u njima
Marko Gregur, Pet pjesama bet naslova 22-23
a po njemu ee on
izubijan, izmrcvaren
kroz palir slabe logike
to prilino boli
iza lea svih
onih ti
koji nisu imali hrabrosti
13. srpnja 2013.
***
izvana se javi zvonce
koje u lijevak skupi sparinu dana
zacilini poznato
i veselo ustajem
da rasprostrem predveerje
i otvorim irom vrijeme
poput polja suncokreta
tamo u maarskoj
vrijeme bez mjerila
u kojem mjesec
uva lea
izvana se uje zvonce
tvojega bicikla
znam
smije se
i za tobom se okreu suncokreti
vie nego dovoljno
to tvoje veernje zvono
i osmijeh
kojim uukava nebo
ovo su ruke kopaa

u ijim su porama
zabodeni velikani
i one e do sklapanja
za vjenost
traiti put
kojim bih mogao
rasti u dubinu
16. sijenja 2013.
MARKO GREGUR (Koprivnica, 1982.) zavrio
je dvogodinji studij ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i preddiplomski studij odnosa s javnou i medija na Visokoj koli
Kairos. Pie poeziju i prozu koju je objavljivao
u nizu asopisa i novina (Veernji list, Vijenac,
Zarez, Odjek, Poezija, Ulaznica). Dobitnik je
vie knjievnih nagrada u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, izmeu ostalih i nagrade Prozak, za najbolji
rukopis autora iz RH do 35 godina starosti koju
dodjeljuju Algoritam i Zarez. Objavio zbirku
pjesama Lirska grafomanija i kratkih pria Peglica u prosincu. Uvrten je u antologiju mladih
hrvatskih prozaika Bez vrata, bez kucanja. Poezija mu je prevoena na bugarski i ruski. lan
je Drutva hrvatskih knjievnika. lan je Organizacijskog odbora festivala knjievnosti Galovieva jesen.
23. srpnja 2013.

***
ve i ako mi ruke prokrvare
kopajui
i pod noktima ostanu misli
taloene stoljeima
kao dokaz enje
i odraz pokuaja
to e biti vie
od plitkih elja
za visinom
22
23
Zdravko Sele, Bicikl 24-25
Bicikl
strnjak strnite, rasvi svitanje, okorni - kruti,

tvrdi,rajne zora, zijaa izlazi, popikava spotie, skulava sa zasuenim ranama, krastama
ZDRAVKO SELE
I o biciklu treba pjevati;
on vozi do biblioteke,
nalik je biku,
kojeg drimo za hrabre rogove.
Bicikl voli biljke,
a ne mari za beton;
bor i borovnice,
breskve i breze na breuljku
njegov su bal.
Moj bijeli bicikl
blagoslovljen brljanom
bori se za boljitak.
TUALJKA POGLAVICE SEATLLA
Zalaz Sunca dugom die
crtan rukom zlatne kie.
Veer se sa brijega sputa.
Zemljo, skrij se, stie tmua.
Bijeli ovjek, robot, mutant,
crn do crnog crta kvadrant,
gumicom od dinamita
kraju svijeta bodro hita.
Poglaviin glas jo ujem;
iz daljine zove brujem
pele, pjevom ptica, kopitom
bizona udaraju pri tom
posred ela: tualjku nam jeca
krikom, sve glasnije, poglavica.
GAZOPHILACIUM ILITI REI DOMAE
Ja nesem pater Belostenec
kaj bi strplivotolnailrei;
ja reiprebiram, pobiram
z stari ormarov, krinj od papera,
diimjimduje, diram jim duo,
diganko od dobri domaidelam
Zdravko Sele, Bicikl 24-25
dieo po debelau i drobne lete,

doseem nimidroptijnesenj,
dragam zdavnanico
koja se oe dotri,
duico i dupleranaiem
za rei domae, majkine i japiine,
deeca prizivam z daline let
koj je jeslual, kojega vie ne poznam.
Sebe z drogom steplem
zaspaloga v stare ie domairei.
ZDRAVKO SELE gimnazijski je profesor hrvatskoga jezika iz urevca. Objavio je zbirke

pjesama Razgovori sa srcem 1984., Nonik
Noktulo 1991. (dvojezina, hrvatsko-esperantska), Elegije Sigismunda Ernuta, 1996.
(kajkavska zbirku pjesama u prozi) - izdanje koje
je 1998. g. dobio Bronanu povelju Matice hrvatske, 2003. panoramu podravske lirike Lirika
urevake Podravine te 2012. knjigu Snovi i

sjene / Senje i tenje/ Sonoj kaj ombroj izbor
iz stvaralatva (pjesme, prie, eseji i prijevodi)
na knjievnom jeziku, kajkavtini i meunarodnom jeziku esperantu. lan je Drutva hrvatskih
knjievnika od 2001. g. Zalae se za revitalizaciju kajkavskoga jezika te je neke knjievne eseje
o zaviajnim autorima napisao na kajkavtini, a
zastupljen je i u Antologiji moderne kajkavske
lirike 20. stoljea Riei sa zviranjka Joe Skoka
(Zagreb, 1999.)
Copim f pesmo, kakcveba

v diganko z sirom i v zobe mi je
se puno i fteno,
navakalsem se pravi rei
z koteri cure slike sveta
kojega sem skoro zgubil.
Deecsem, droga jaim, die se
praina na drumu za menom,
dospelbom daleko, v drage daline
senj i seanj.

Gazophilacium kajkavsko-latinski rijenik patera Belostenca iz 1740., tolnail tumaio, duje
mirise, diganka vrsta kolaa, drobne lete
sitnim godinama, droptijne sitnice, mrvice;
dragam milujem, zdavnanico davninu, oe
hoe, dotri nestati, unititi; majka i japica
prabaka i pradjed, deec djeak, dalina udaljenost, drog prut, ia kua, copim padnem,
cveba groica, v zobe u zubima, ustima;
fteno ukusno, z koteri iz kojih, dospelbom
stii u
LAMPAONOSEC
Ivanu Lackoviu Croati
Gledim sako veer kak ide ez polje. Z lampaom.
Prekstrnjaka. ez gosti, leplivi mrak. Kam ide? Kaj ie?
V rasvi , on i dalje nosi svoje svetlo, ez mrani,
okorni svet. Kak god je rajne, i Soncezijaa, ovek
se v mraku popikava, ima rajnave roke, skulavakolena
i raspukneno srce. Kam ide? Kaj ie?
24
25
Milan Frko, Tancarica 26-27
Tancarica
puem svetinje z kmice. Oni so zbigecani, obrijani, skroz glatki kak i njihovi obloki, a ja obrasli
kak mehenj, i vu nafadanoj koi rivlem njihove
surle pred zercalo, i fekem ih nek oistijo svojo
savest.I gdo je onda umak, rei ti meni: oni, il ja?
14. 6. 2013.
MILAN FRKO
Tanca vu komini, bez glazbe,
kak copernica vu senjama.
Furt je vu zmilenim mejama,
tam gdi se fsi umetniki prazne.
Tancanje na prstima i njen skok
imajo lefkou metepura.
Jaganjce boje joj je vura,
gda z dike nebeske scea sok.
Kak da kani vu luftu ostati,
fse porine od sebe vu tancu.
Deske trepo kak pes na lancu.
Kome se kani ona podati?
Tanca vu komini, bez glazbe,
kak copernica vu senjama.
Furt je vu zmilenim mejama,
tam gdi se fsi umetniki prazne.
tancarica-plesaica, komini-tiini, copernicavjetica, senjama-snovima, furt-stalno, mejamagranicama, meama,lefkou-laganou, metepura-leptira, jaganjce boje-tijelo Kristovo, dike
nebeske-raja,scea-cijedi, kani-ima namjeru,
luftu-zraku, fse porine-sve odgurne, vu tancu-u
plesu, deske trepo-daske drhte, kani podatiima namjeru predati.
18.7.2013.
SONET
(Mami Mariji)
Misel mi dola, kak v diki nebeski
znad presvetog cvetja poivle joi.
Spomen na te enjenje mi snoboi
vu cajtu z kojim se ni lehko nesti.
Mi smo se razmeli gdi smo god bili,
kuuvali sadje kak i polski cvet.
Pernati pajdai doli bi nas gled
i stopram Bog zna ega smo se vili.
Milan Frko, Tancarica 26-27
UMSKA MEA
Kam je fse to zginolo? Gdi so ljudi
ijim navadama se i Bog smejal?
Napel sem vuha, al nikaj ni uti!
Sam sem v sobi. Minoli cajt me goti.
Requiem...za mater.Spomen mi srce zgrejal.
Ah, Boe moj! udni so Tvoji poti.
misel-misao, v diki nebeskoj-u raju, poivleodmara, spomen-sjeanje, enjenje-enja,
snoboi-prosi, cajtu-vremenu, asu, lehko-lagano, nesti -nositi, razmeli-razumijeli,sadje-voe,
pernati pajdai-ptice, gled-gledati, stopram-tek,
vili-uivali, zginolo-nestalo, navadama-navikama, napel-napeo, prham-maem s krilima, nikaj-nita, poti-putevi.
16. 7. 2013.
ONI
ovek zeme oveku slobodu i zabrani mu lukati vu zvezde. To ak ni mare ne dela. Neke
prispodobe bi vu lance dele i nebo da morejo. Stvora ti, astijo flundre, a Jezua so raspeli. I ve se mi udimo gda ujemo kak se kesijo
lapcima zato kaj im se Marija pokazala. Morti
so ljudi bili boli gda so golubi raznosili potu.
Onda se barem ez pismo moglo oputiti gdo
je mel duo. A gdo ve pie? Oni vu poreznoj,
i panduri. Hie so nam se vuee a obloki se
veki, tak kaj moremo videti gdo bode koga
plehnol. A najbole oplete svoj svojega! Po mrtvomu obloku ne nabija granje ivog sadja, niti
ftii kvare kominu za pokojne. A tu so obloki
postali rodbina. Saki o sakome se zna. Mranjak od soseda, ti vu sobu porine svoja kosmata vuha i veli: Ne me briga, al tel bi znati! Kaj
nek jo povem? Stopram, da gdi nemrejo nikaj
napraviti rei, tu delajo lakti. Da ih nema, trebalo bi ih zmisliti. Prispodobe, koje crpijo sapo z
traa, znado kak diijo munje, sprogla i oblaki. I
ve si ti zgruntaj, med kakvim prispodobama ja
Posot je listje i granje

zmed kojega veter bei.
Vrganji jo skrivlejo glave.
Sonce v pavoinje blei.
MILAN FRKO (Koprivnici, 12. 10. 1955.), lan

je Drutva hrvatskih knjievnika. Objavio je pet
zbirki pjesama. Pjesme su mu prevedene na bugarski i ruski jezik. U 2012 godini dobitnik je nagrade Fran Galovi za zbirku pjesama Pred
piglom. Frko je i slikar ije slike se nalaze u
crkvama, muzejima, i u galerijama. Odrao je
preko 20 samostalnih izlobi. ivi i radi u Koprivnici. Kontakt milan.frcko@gmail.com
Puh kosmainje presvlai

tam gdi mehenj zemli ofira.
Megla se leno razvlai,
mesto da komare tira.
klopci komijo spod listja
i senjajo o dieoj krvi.
Bajkai so za ve stiha,
al nee rotanji na brvi.
Lokva je z vodom napeta
i jelenske trage namae.
Nebo prek skritog toera
kominu vu umu pretae.
Den je skonal.Mesec trepe.
Segne ak i v ljudske due.
Tak zvrai ljude zgublene,
kaj zabijo na podrume.
26
27
Enerika Bija, Trag 28-29
Trag*
ENERIKA BIJA
Rije do rijei sastavljena
granaju nebesa
od Rijei
rije okree se, u rijei se glasa
glasom Vjeitoga. U rte i reze
upisuje, urezuje i uva
Veliki put, glasove jasne,
tamu u svjetlo, radost u jutra
svemirupleten
u stalnokretanje i mijenu:
danas
u sutra.
Otvorendlan, rijei u pregrti
moj su dahjuer u danas,
udanas je sutra
more vremena
u bezbrinoj Vjenosti pluta.
Spokojno oslonjena sluam
rastvoren u rijei Vjenosti glas
nebesa to granaju
svojim meandrima pod olovkom
na papiru samo trag:
u rijei se sastavljam, rastem
i nestajem u isti mah.
ANESTEZIRANO SRCE
Ma kakavzaziv u gluhono
spava more svjetla
s druge strane
u rije prosijava.
Ona bi mogla, to gluho deblo
hladnoodmarabrige,
kogabriga
tuabrigakad se ne vidi,
a i kad se vidi
to e s njom jer
svoja je vea i kad nije.
Hladan snijeg pokrio brijeg
smrznuti dani, bijele aluzine
ledeno, limeno hladno ma kakav zaziv dubine,
blokirano srce ne uje

u gluho kako to tue irom
muka, anesteziranosrce.
Ma kakavzaziv! A moglo bi
more svjetla moe rije
na dlanu, srce meu rebrima
druga strana neprisutna.
IMA NETO
to rade moje oi
na alu morskom
i to trae u oblucima oblim,
nisamojsebi
nemogupouzdanorei.
Ima Neto
u tim oblucima to me plijeni,
u ispisanim oblicima,
u arama govora
altamirskedimenzije.
Samo se dogode u mojimima
obluci obli i moja upitnost
pred znakovljem pisma
koje ne mogu izrei.
Ima neto u tim ispranim,
iaranim, oljutenim, oblucima
to se neprestano gradi, razgrauje
i traje od davnina:
pria koljke,
i tragovi soli pismo mudrosti
koje smo zaboravili.
SPOKOJNO
Sve je iza, u daljini
ispred izvjesnosti blizine
Tvoje u dubini
golim prstima dodirujem
to ne vidim.
Cima je odvezana
bijeliparobrodljulja se
nauu
srceznapravi put dok
trljamoi pogled se topi,
* Iz zbirke Rije do rijei, 2010.
Enerika Bija, Trag 28-29
nebo se ljulja postelja

meka
spokojno dua se sprema
Tvojojblizini.
Vatre se gase na provi
samoplaminja,
mornarivukucimu
a
sunce na vodi se igra
i vjetar valove rie i njie:
crta im sutranje lice.
Sav Enerikin opus mogli bismo nazvati poetskom filozofijom umjesto pojmovima, ona
rastvara svijet lirskim rijeima, ali pogaa bit.
Osvaja um i srce zapisala je Lada igo.
Vizualizacijom neopisivog, Enerika Bija izrazila je kroz vlastitost slikarskog rukopisa upitnosti,
sumnje, radosti, tjeskobe formom osobne likovne stilistike. zapisao je Stanko poljari.
ENERIKA BIJA (r. Odak, Zavala, nedaleko

Dubrovnika, 1940.), knjievnica i slikarica,
diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. ivi u Koprivnici. Pie poeziju i prozu,
knjievnu i likovnu kritiku, eseje, i prikaze. Slika akvarele na svili i ulja na platnu. Profesorica
hrvatskog jezika i junoslavenskih knjievnosti,
bila je spikerica na Radio-Koprivnici, radila je u
prosvjeti, novinarstvu i bibliotekarstvu. lan je
Drutva hrvatskih knjievnika, Matice hrvatske,
osnovala je Podravsko-prigorski ogranak 2009.
od kada mu je i predsjednica. Predsjednica je
Upravnog vijea Muzeja Grada Koprivnice ve
10 godina, predsjednica Meunarodnog festivala knjievnosti Galovieva jesen, urednica
biblioteke Rukopis
Objavila je zbirke pjesama: Tragovi (1989.);
Obnavljanje (1994.); Put (1998.); e-zbirku
Neka sve ostane, urednice Ane Horvat (1999.);
Samo jebeskraj kraj /(Vidik sa Zavale), (2001.);
koljka (2003.); U moguem krajoliku /(Pjesniko-slikarski zapisi), (2006.); Rije do rijei
( 2010.); autobiografsku prozu: Samo ljubav
ostaje (2004.); monografsko djelo (proza, poezija i umjetnika fotografija): Odjek Neretve
/ U kaiki tradicija, pod perom pria poezija (2008.): Obala (2010.), pjesniko-slikarska
mapa s talijanskim slikarom Ugom Maffijem;
knjievnu i likovnu kritiku, eseje i prikaze: Knievne refleksije (2012.)
Imala je preko 35 samostalnih izlobi slika, od
toga nekoliko recentnih i 2010. retrospektivnu
pod nazivom Radovi u Gradskoj Galeriji u
Koprivnici. Primila je brojna priznanja, , nagraivana je i antologizirana, pjesme su joj prevoene na vie stranih jezika, uvrtena je u Hrvatsku
knjievnu enciklopediju Hrvatskog leksikografskog zavoda i u Likovnu e-enciklopediju ekskluzivnog hrvatskog portala Akademija-art.
28
29
Darko Pernjak, Laniarenje 30-31
Laniarenje
DARKO PERNJAK
Vraajui se Lungomarem iz Lovrana, opinjen
uljnatom usuglaenou modrine mora i neba
sa spontanim osmijehom na licu, Vid nije imao
razloga posumnjati kako ita moe naruiti
sklad krajolika kojim se kretao. S lijeve strane
pruao se neprekinuti niz kamenih ograda i
visokih nesavladivih strmina, iza kojih i na kojima su se smjestile vile zanimljivih arhitektura.
Fasade oslikane tukaturama u obliku lavova i
lovorika i drugih mitskih pobjednikih oblija;
zabati u stilu srednjovjekovnih dvoraca; zatvorene grilje u ivim bojama; igra uvuenih i izvuenih balkonia. Oboavao je skrovitu rasko
opatijskih ljetnikovaca. Kroz jedan otvoren
prozor meu brokatnim zastorima zabljesnuo
je troetani kristalni luster. Dvoritem u koje
se navirivao kroz eljezna reetkasta vrata pruala se zavojita stepenasta stazica do krovia
hladovite terase. Njome su se sputala njihova
gospodstva kad bi se poeljela okupati u moru.
Oh, ba je elio da ga netko pozove u jednu
od tih vila, da ih razgleda i udahne miris politure starih hrastovih parketa. Lako se mogao
zamisliti kako izlazi na izvueni balkon, pogled
upire u otvoreno more, sa stolia podie toplu
porculansku alicu pozlaenih rubova, popravlja izvrnute rubove kunog ogrtaa i razmilja
o budunosti. Morski zrak nadme mu plua.
Dopusti si osjetiti se vlasnikom svega lijepog
to pogledom uzmogne zaokruiti, zadovoljan
to je postao dijelom savrenog opatijskog proljetnog poslijepodneva. Desni kraj staze otro
se sputao prema moru. Dolje su se za olujnog
nevremena razbijali valovi o hridi. Iz nekih je
nekim udom uspijevalo izrasti kakvo kvrgavo stablo, nagnuti se nad more izbjegavajui
svaku prirodnu uobiajenost rasta. Devijantni
dinamini oblici preivljavanja.
Proet ugodnim umorom okrepljujue etnje
zastane prvi put tek na cilju, na stazi slavnih
Hrvata. Ne elei razmiljati o njihovim imenima, jer je kao svaki pravi Hrvat o tome imao
svoje opreno miljenje, okrene se oko sebe

elei odabrati najljepu terasu na kojoj e ispiti
prvu jutarnju kavu. Zagleda se poprijeko ceste
u izlog kasina prelijepljen nestvarnim slikama.
Uveano kolo ruleta i popisi kartakih igara na
engleskom pozivali su na igru. Zabava za vlasnike vila pored kojih je upravo proao. Nita
novog, no Vida ipak jo neto zasmeta u prizoru. Pored kasina osvanuo je novooslikani izlog;
otkup zlata i srebra. Uveane zlatne poluge.
Tamna sjena proputuje plonikom. Ukae mu
se osmijeh izgladnjelog rbavogjunoafrkinca
s dna crne rupe kad die uvis kantu punu blata,
predaje je kompanjonu na povrini i novinski
napis nad slikom kako se itelji nekoliko sela u
okolici naputenog rudnika zlata meusobno
bore, brutalna ubojstva nisu rijetkost no ona
nikog u tom kraju svijeta ne zanimaju, oko
prava na prekapanje jalovita. Zlatna groznica
je i dalje tresla svijetom.
Tko! Tko! Tko! Tko! zaklikta usamljeni galeb
ponad Vida prije no to sleti na more.
Iz otkupljivanice izae mladi pognutog dranja u depu trenirke oito neto vrsto steui
i ve nakon nekoliko koraka zastane kod vrata
kockarnice. Osvrne se prati li ga tko i Vid ga
u tom trenutku prepozna. Lice s naslovnica.
Uhvaen na djelu, svjedoci ga prepoznali,
sproveden u zatvor. Nogometna zvijezda u
usponu presree na ulici starice i otima im
zlatne lanie i prstenje. Cijeli protekli tjedan
je bio glavna vijest svih novinskih stupaca u
zemlji. Mladi nogometa bavi se laniarenjem
da bi plaao svoje kockarske dugove. Valjda je
iz zatvora puten uz jamevinu. iroko otvorene oi upale u duplje s dna kojih se zrcali
divljaka spremnost na sve, pogled identian
junoafrikanevom s dna blatnog zlatnog rova.
Vidu se smili mladi, pomisli kako bi mu netko
zaista trebao pruiti strunu pomo. No moe
li? Upravlja li uope ovjek sobom? Ljudi su
Darko Pernjak, Laniarenje 30-31
ve stotinama godina spremni na sve zbog grumenia zlata; zlatna groznica samo mijenja
pojavna oblija. Sad je na redu oito bilo vrijeme laniarenja. Rastapanja tuih uspomena u
poluge koje upravljaju svjetskom ekonomijom.
Draga kolegica Enerika me nazvala podravskim perom, koje tako ljubi Podravinu, dok se
ja zapravo osjeam samo dijelom fenomena
podravske knjievnosti. Ima neeg u tom
podravskom zraku
Galebovi se uzdigoe uvis u jatu i snano nerazumljivo zagraktae, Vid se prene, instinktivno
pogne i produi dalje stazom slavnih Hrvata.
Iako je bio uvjeren kako u Opatiji proljee traje
vjeno, uvidio je kako i kroz nju s vremena
na vrijeme mogu zapuhati vjetrovi koji odnose maske. Nanovno zaokupljen proimanjem
nijansi plavetnila na obzoru odlui sjesti na
prvu sunanu terasu.
DARKO PERJAK (Koprivnica, 1967.), Od najranijih dana mojeg djetinjstva, kad jo ni pisati ni
itati nisam znao, svi su mi govorili da u postati
filozof. Umjesto toga kolovao sam se za druga
zanimljiva zanimanja. Srednju kolu zavrio
sam za upravnog referenta, fakultet za inenjera geotehnike. Kroz razne teajeve zavrio sam
za posluitelja jela i pia, voditelja podruma,
sommeliera i voditelja brodice! Prvo radno mjesto mi je bilo u agenciji za sklapanje brakova,
nakon ega mi je karijera vrtoglavo krenula pa
sam napredovao u prodavaa smjese za pilie.
Zatim sam se zaposlio kao voditelj vinoteke, no
prvo vrijeme radio sam kao onobar. U vinoteci
sam konano neto pametno i nauio; plemeniti trgovaki posao nauio sam raditi na veliko
i malo, tako da sam neto kasnije, matajui o
svojem putu svile, osnovao vlastitu tvrtku za
prodaju vina koju i danas uspjeno vodim. Jo
kao srednjokolac okuao sam se u ulogama
policajca i straara u avangardnom kazalitu
Crne ume. Negdje iz tog vremena datiraju
moji prvi svjesniji spisateljski pokuaji kada sam
vjerojatno usvojio svojevrsni spisateljski refleks
koji me vratio knjievnosti i kada me ivotni
put odveo daleko od nje. Volim rei za sebe
da sam strastveni skuplja dobrih pria. Zapisujem ih i filtriram, kroz prozne zapise nastojim
ih sauvati u kolektivnoj svijesti. Piui, nastojim se prvenstveno sm dobro zabaviti, a to
iskreno elim i svim svojim itateljima. Pikantni
detalji vlastitog ivota vezivo su mojih pria, ali
koji su to, to Vam nikad neu priznati. lan sam
Drutva hrvatskih knjievnika i Matice hrvatske,
aktivan sam na kulturnoj sceni lokalne sredine.
30
31
Boica Jelui, Pohvala nevidljivosti 32-33
Pohvala nevidljivosti
BOICA JELUI
Onima koji gledaju kroz mene
Iznekograzlogadanasvolim tonevienje.
to se ne sreemoesto, niti vas srestineu.
Ne marimbrbljanjepusto, ne volimiznenaenje,
Nitizasvojutamubatrebamvausvijeu.
Svia mi se da bude tako, kako je bilo:
Povremeno na vrata da zagrebe va nokat.
A u slobodnovrijeme da orahpada u krilo,
I da me dobrovidiribizlzreoiokat!
Iznekoggutaelimzastalnodobitivoljno:
Da me izsvakeslubeotpusteefovistrogi.
Svojedane da troimpotpunoproizvoljno,
Kunjajui u hladu, mirnakoindijski yogi.
Zaljubiti se neusadaniubudue.
Nalikovatugranikoja se k zemljisvija.
Prozoreuotvorit, ostatusamakodkue.
Nevidljivostje meni s razlogomnajmilija.
srpnja, 2013.
Petak, odvezivanje petlje
Posveobianpetak: ribeveplivajuleno.
Njie se rubljenavjetru, miriesavijaa.
Protee se popodne toplo, irokomeno;
Cepelin maka plovi iznad knute od draa.
Narisala su djeca kolicu na asfaltu,
I igraju se vedro, znajui vremenu cijenu.
ujem gdje drhti enja u priguenu altu;
Danas se ne misli vie na umor i migrenu.
Ormar se savjesno isti: srediti valja raune!
Ali nadljubavnimpismomglava se usputmui.
Kadsudepoviprazni, a krinjeduepune,
Petkomodvezatipetlju, kako da ovjeknaui?
Pet danasmutnjeproe. Zviduempolku.

Hvala, muftijomudri! Mojnaklon, Maharishi!
Sutra u u sebinailuckastusrednjokolku,
I cijelomsvijetu u inat, plesatubosanakii!
24. svibnja 2013.
PROLAZ
Prolaziztoploga u hladno;
Izmeuslova, izastanke.
Preko planine u selo gladnoKroz Prokletije i Karavanke.
Prolaz kroz gomilu urlajuu,
Preko zgaenih snova i tijela.
Iz oka mrane oluje u kuu,
Od suhe pogae do kruha bijela.
Prolazodkoranice do ode.
Odsvaaljubavnih do roita.
Odgorkogropstva do slobodeKadativie ne trebanita.
Prolaz grozovit, katarakt taman,
Od triarija do zlih vijesti.
Gdje sve je JAO i sve AMAN,
I nitko nikog ne eli sresti.
Prolaz iz zbilje u svjetlotok ist.
(Neka ga blaga ruka oznai).
Tulovacnasjenke, idealist,
Nalazi PUT to IVOT znai.
Boica Jelui, Pohvala nevidljivosti 32-33
Usredsnjenogpoljastrahigrlobolja;
Izgubljene dane trai na sve strane.
Starost gdje te stlai, jo se nada nai
Nekog drugog sebe, zimsko zlato zebe.
Malen spram visine, pognut spram dubine,

Ledom lik joj ree, rukom kamen stee.
Kad u snu se javi, perom zrak zaplavi,
Sluti nestajanje, njezin prh kroz granje.
21. sijenja 2013.

BOICA JELUI (Pitomaa,a Podravina, 16.
prosinca 1951.), zavrila studij hrvatskog i
engleskog jezika. Izuzimajui studijske boravke u Europi i SAD, radni vijek je provela u zaviaju, obnaajui razliite poslove i dunosti
u obrazovanju i drutvenim djelatnostima. U
knjievnosti se javila 1970. godine. Od tada
do danas objavila je 40 naslova poezije i proze
u gotovo svim literarnim anrovima (pjesme,
pripovijetke, eseji, feljtoni, putopis, kritike, knjievnost za djecu, monografije). Znaajniji
naslovi: Rije kao lijepo stablo (pjesme), Kopernikovo poglavlje (pjesme), Libela (pjesme) ,
Flauta u inju (Izabrane pjesme), Arielirika (pjesme), Okrhak kontinenta (putopis), Pisanje u
vjetar (kolumne), Slovostaj (Izabrani tekstovi),
Pogled stablu (ekoloka proza), Znak na zemlji
(eseji i portreti),Bakomat (proza za djecu), Ljestve od svile (pjesme za djecu), Od cintora do
cybera (kajkavski eseji), Nonasteza (kajkavske
pjesme), torga (kajkavske pjesme). U vlastitom
izdanju objavila zbirku F. Galovia Z MOJIH
BREGOV (Bjelovar, 1990.) a u biblioteci Carmen Croaticum objavila izbor iz pjesnitva
Frana Galovia Zaboravljeni perivoj (Bibli-
oteka Rije, Vinkovci, 2007.). Antologizirana,

prevoena i nagraivana (Galovieva nagrada, Maslinov vijenac, Pasionska batina, i dr.),
zastupljena je u itankama i lektiri, te 30-tak
antologija na stranim jezicima. Sudionica razliitih poetskih susreta i festivala, te strunih
skupova o knjievnosti. Nositeljica Fulbrightove stipendije za knjievni rad, prevodi poeziju
s engleskog i njemakog jezika (Yeats, Frost,
Plath). Osobito podruje njenog zanimanja
su kajkavska knjievnost i ekologija, emu je
intenzivno posveena posljednja tri desetljea.
ivi i radi u urevcu, te na obnovljenom plemikom imanju Barnagor u epelovcu.
Travanj / April, 2013.

ZEBA
Odtisuuzebasrcejednutreba
Kadjasnoazgasneitoplinasplasne,
Kad je vrijeme kuro, kad se bori s burom,
Kad na vagi trena vidi zemlju sjena.
32
33
Anica Gjerek, Dirne nas tiina 34-35
Dirne nas tiina

ANICA GJEREK
U kojoj je Boja rije izgovorena
I uini nas njenijima
I spremnijima
Na radost promjena,
U otkrivanju
Prapoetka i korijena.
Sva zanesenost,
Koju osjea umjetnik
U ostvarenju vizija,
Dar je Gospoda
Koji objedinjava,
Potrebu za snagom,
Snagu samu
I plod njenoga beskraja.
Rasprenost misaone tiine,
Sakuplja se tako
U sreditu zbivanja,
Kroz arobnu igru
Osmiljene ljepote,
Kao stopljene ljubavi i istine,
U toplini raanja,
Koja kruni sve ivote.
DVOSTRUKO BUDAN
Zato su neki dani
Naega ivota
Osobito obasjani
U memoriji,
Koju ne moemo nadzirati
Dok nekih se prizora
Ne moemo sjetiti, drugi
Uskrsavaju u punoj svjeini,
Kao da se dogaaju ovoga asa.
I ovjek se osjea kao da je
Dvostruko budan,
U neiskazivoj Blizini.
To je stanje njenosti,
Koje je sestra vjenosti.
PJESMA U PJESMAMA
Svakoga dana svjetlost
Ispisuje svojim rukopisom
Po licu zemlje
Jedno Ime.
Ona razgre tamu
Poput blagog pokreta
Sjajne ruke,
Gasi tamni zastor noi
Svakog proljea, ljeta,
Jeseni i zime.
Anica Gjerek, Dirne nas tiina 34-35
ANICA GJEREK roena je 1935. godine u

Koprivnici. Magistrica je ekonomskih znanosti. Objavila je romane Svjetlosni dar tiine
i Kristalni apat, te zbirke pjesama Molitvena rua i Raun srca. Sa svojom kerkom
Majom Gjerek objavila je zbirku pripovijedaka
Nove krilate bajke, roman Srce sfinge,
zbirku novela Zvjezdana koulja, roman za
djecu Bijeli Dimnjaar, koji je nagraen 1999.
g. u Italiji meunarodnom nagradom zemalja

Alpe-Jadran zlatnom medaljom za knjievnost,
te zbirku bajki Ljubiasta kruna, kazalinu
predstave San o ar-ptici i Bijeli Dimnjaar.
Takoer su objavile dvije slikovnice za djecu.
Objavljivala je u mnogim asopisima, zastupljena je u lektirnom izboru za osnovne kole,
u itankama i antologijama bajki. lanica je
Drutva hrvatskih knjievnika i Matice hrvatske
Ogranak Koprivnica. ivi i stvara u Koprivnici.
A zatim se sklanja
U predah
Izmeu svjetlosti i svjetlosti,
Uvija u nebeski al
Novih iskara
Na zvjezdanim putanjama
Uvire u svemirski val,
apui Kristovo Ime
Pjesmu,
U svim pjesmama
DAROVANA PODRAVINA
Kada Bog dijelio je rodnu grudu,
Rekao je: Podravinu lijepu
U naslijee u vam dati,
Marljivi ste, kao djeca blagi,
Dragi moji, sjeverni Hrvati.
I otad u srcima naim
Ljubav za te kao Drava drevna tee,
Lijepa si nam u haljini od smaragda,
Okiena dok si zlatom zrelog ita,
I kad vjetar kosom Bilogore ee.
Raajui se na toj sretnoj grudi,
Darovi nam s neba duhovnosti stiu,
Slikari se, stoga pisci, i poete,
Kao rue van vremena, u djelima svojim,
Prema nebu i u vjenost diu.
34
35
Maja Gjerek, Nasmijano ljeto 36-37
Nasmijano ljeto
MAJA GJEREK
Rekao si,
Da mi izmami osmijeh,
U rascvalom vrtu, kraj lijepe palme:
Izgleda kao Marilyn Monroe
A ja dodala:
Nakon ekshumacije
ena koja je zastala
Iza tvojih lea,
Da ne pokvari snimak,
S djetetom u naruju,
Tiho se, od srca nasmijala,
Kao i galeb
to je uletio u kadar,
Slian ukrasu s mog prstena,
Kao i plavokoso more,
Milijardama slanih usana
I akvamarin neba u tvojim zjenama
Pa sam se i ja nasmijala
Traim samo oi,

Uskim pogledom,
Jedine mrlje akvarela
Kojeg ne mijenja vrijeme
Preostalu slinost,
U dvostrukoj tiini,
Gledam kako
Gleda u mene
U knjigama,
Lete,
Bez maske,
I bez plata,
U svojim
Najboljim pjesmama.
MAKA U SKOKU
Ona je membrana
Divlje njenosti,
Sa srcem u njuci,
Repom razdvaja
Vrijeme i vjenost,A kontinente
Nosi na apama
Sfinga je tek
Njena daleka sjena
SKRIVENI SUPERHEROJI
Dok skae,
Oni s panjom
Obrauju svoje vrtove
I ude se stvarnosti
I osjeaju zaboravljeni,
ak i od poezije
U spokoj
Skrivenog dvorita
U bljeskovima
Televizijskih ekrana,
U guvama,
Na trnici,
U knjinicama,
Maja Gjerek, Nasmijano ljeto 36-37
I prede,
ifriranu uspavanku
Za toplu ruku
Sunca na leima
U BOMBONJERI ZRCALA
Poput molitve
Ponavljaju u sebi
Zadnji zapisani stih,
esto traim oi
Djevojke s bombonjere,
Koja je nekad,
Iz zrcala,
Gledala u mene
Dok na glas ute,

Kao i drugi,
O svakodnevnim dramama,
Skriveni i naoko tuni,
I tek kad ih ugledam,

Odmaknem se,
S osmjehom.
Jer u srebrnoj kutiji zrcala

Jo su ostala
Samo dva bombona:
Oi i osmijeh
Obnavljaju refrene.
MAJA GJEREK (Koprivnica, 1961.), diplomirala
je komparativnu knjievnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. lanica je Drutva hrvatskih knjievnika i Hrvatske zajednice
samostalnih umjetnika. Bila je dopredsjednica
Drutva hrvatskih knjievnika. Pie scenarije,
eseje, scenska djela i knjievne prikaze. Objavljuje u knjievnim asopisima, na radiju i televiziji, a brojni su joj tekstovi uglazbljeni. Odlikovana
je za knjievni rad odlijem Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulia. Gradsko vijee
Grada Koprivnice 2006. godine dodijelilo joj je
Medalju Grada Koprivnice za osobiti doprinos
na podruju knjievnosti i kulturnoj promidbi
Grada Koprivnice. Autorica je jedanaest zbirki
pjesama, devet romana i sedam knjiga pria.
Od toga je s majkom (Anica Gjerek) objavila
osam knjiga, sedam za djecu, a roman Bijeli
dimnjaar nagraen je 1999. godine u Italiji
Zlatnom medaljom za knjievnost, meunarodnom nagradom zemalja Alpe-Jadran. Na
meunarodnom festivalu poezije Slavenski
zagrljaj, odranom u bugarskom gradu Varni
u svibnju 2007. godine, dobila je prvu nagradu
Srebrno letee pero, te je ujedno postala i
jedan od osnivaa i prvih lanova meunarodne Akademije za slavensku knjievnost i
umjetnost. Djela su joj prevedena na vie jezika
i uvrtena u domae i strane antologije poezije
i proze. Zastupljena je u itankama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i lektirnim izborima
za osnovne i srednje kole. Romani Agora,
Zavjetna rua i Radiovizija dramatizirani su
i izvedeni u sklopu Dramskog programa Hrvat-
36
skog radija uz vie repriza. Kao profesionalna

knjievnica, samostalna umjetnica, ivi i stvara
u Koprivnici. U dva navrata je bila predsjednica
Ogranka Matice hrvatske u Koprivnici. Maja
Gjerek dobitnica je nagrade Zvonimir Golob
2008. za najljepu neobjavljenu ljubavnu pjesmu, te meunarodne nagrade u Varni (Bugarska) za najljepu ljubavnu pjesmu, na festivalu
Slavenski zagrljaj 2008. godine 2009. godine
kao dio nagrade, Srebrno letee pero, objavljena joj je u Bugarskoj zbirka pjesama Kristalna rua. Kao suurednica u Maloj knjinici
DHK, potpisana je na vie od stotinu knjiga, a
pjesme i tekstovi prevoeni su joj na engleski,
talijanski, panjolski, poljski, ruski, rumunjski,
francuski, katalonski, makedonski, maarski,
bugarski i druge svjetske jezike.
37
Davor Dijani, Pustinja 38-39
Pustinja
DAVOR DIJANI
U pustinji
Na samotnome mjestu
Mjestu tiine
Izvoru predokusa vjenosti
U pustinji vidjeh oazu ivota

Odsjaj istine i ljepote
Trag proivljene svrhovitosti
Zrnca punine Bitka
U pustinji, samo u pustinji

Vidjeh velika djela
Spoznaju vlastite bijede
Velebni spomenik ovjeanstva
POVRATAK
Vratih se poetcima
Bistru izvoru djetinjstva
Gdje je rijeka ivota zapoela
Svoj put to i danas traje
U odrazu vidjeh sebe
Ili tek sjenu onoga to nekada bjeh?
Zaogrnut tiinom pred ivotom stojim
Odgovor ne pronalazim
IVOT
to li je ivot
Nego poruga zbilji
Sunano jutro novoga poetka
Beskrajna ravnica neostvarenih snova
to li je povijest
Nego hod po vatri
ovjeka koji postaje ovjekom
Na putu do nebeskog smiraja
POGLED
Razgrnuo je blato dugogodinjih lutanja
U jo jednoj noi beznadnih snova
Dok je zora obasjavala neprohodane putove
A mjesec kroio nebeskim prostranstvima
Ubrzanim otkucajima srca

I oima snenim od beskrajnih padova
Pogledao je u nebo
Pogledao jeu sebe
Pogled je bio bolan

Poput uboda uarena maa
Prolo i sadanje postalo je jedno:
Jedna misao, jedna odluka, jedan put
U bolu je spoznao Istinu

U bolu je spoznao sebe
NESTAJANJE
Gledam
Nestajanje
Tisuljetnih
Mostova
Uz pokoji
Glas
Usamljena
Proturjeja
Dok iz pepela
Izranja
Neunitivi temelj
Novoga bitka
SEBELJUBLJE
Promatrao je utke
Okreui glavu
I odmahujui rukom
Praina na obzoru
Bivala je sve guom
Dok je otrovni dim
Kroz pukotine punio dvorove
Krici nesretnika odzvanjahu
Pustopoljinama ravnoduja:
Ostao je nepokolebljivo miran
(...)
Izdajom drugih izdao je sebe
I pao u grob vlastita sebeljublja
REALNOST
Prezirao je vukove
I obitavanje u stadima
Bdio nad sobom
I onima oko sebe
Misao ne tie me se
Nije postojala u njegovu rjeniku
Vie od svega
Prezirao je kukaviluk
Ravnodunost i pohlepu
Davor Dijani, Pustinja 38-39
Ljepotu ovoga svijeta

Smatrao je obrisom sama pakla
Nije volio mrvice,
Pa im je prireivao gozbe
I mnogi od njih podsmjehivali su se
Ne shvaajui zato to ini
Izgorio je davajui sebe
Jednostavno nije imao nikakva smisla Zarealnost
VATRA
Pomueni trag
Na zidu postojanja
Hod mrtvaca
U oluji besmisla
Silnici i vrhovnitva
Mrani zakutci
Predvorja pakla
Udar groma
Onostrane stvarnosti
Vatra proienja
Beskrajni Smisao
ODLUKA
ivjeti u smrti
Ili ivjeti nakon smrti
Odluku ispii
Svojim koracima
Hic at nunc
Ovozemaljski putnie
BESMRTNOST
Tamo, gdje vjetrovi povijesti
Udaraju jae
Tamo utakni stijeg
I visoko podigni zastavu
Novih bitaka
Kroz uska vrata
Getsemanske noi
Zakorai u besmrtnost
utnja
Progovori:
Rijeju podigni spomenik
Vlastitom postojanju
Ostavi trag na putu
Kojim prolaahu snovi milijuna
Krikom pomuti
Vampirsku idilu:
Pljuni u lice tamniara duha
utnja je izdaja
Nedostojna misterija ovjeka
38
Prezreni
Pritisnut teinom spoznaje
Putovima u Neznanje zaraslima koraa
Spotie se i pada, pa nanovo ustaje
Poput Nazareanina na Golgotu
Kri odbaenosti vrhu planine primie
Prijezir gomile i krik (onaj Munchov)

Uz Sizifa jedini su mu suputnici
Sve do smrti koja ivot jest
MISAO
ivot je borba
Buke i tiine
Zbora ljudskih opaina
I tiine onih koji kroje granice realnosti
Prihvati borbu i uhvati Misao
Prkosa planinu: nit to vee sanjare i boeme
Uhvati Misao,
Ponienih i prezrenih,
ija prezrenost ivota nosi lu
Uhvati Misao,
Neugaslo ognjite,
Neunitivosti Bedem
Uhvati Misao,
I ne boj se smrti,
Niti poruge i smijeha izdajnikog kora
Dok Misao tinja bit e i ivota
Kraljevstvo ovjeka
Nitavilo i mrak
Drhtanje i strah
Bespua nepostojanja
Nemirnih voda potopa
Jedinstvo apsurda i kaosa
Nejedinstvene stvarnosti
U kraljevstvu ovjeka
Lienog nebeskih pogleda
KAP
eli li biti velik
Tada ne budi kap
Niti ona najmanja
U oceanu besmisla
Na izvoru
Na izvoru
U dodiru s Prvotnim
Tamo potrai ivot:
Djelotvorno postojanje
I autentino ispunjenje
Preostalo je opsjena
Mrane vode besmisla
39
Frana Marija Vrankovi, ah 40-57
ah
Frana Marija Vrankovi
Tabla sa 64 polja uvijek je tu. Osam sa osam.
Jedno bijelo pa jedno crno polje. esnaest s
jedne i esnaest s druge strane opet e biti popunjeno.
On je prvi na potezu.
Drugi je crni.
On je jedan korak iza njega.
Izmjenjuju uloge i odnose. Nema konstante.
Koji prvi padne gubi sve.
Poinje partija aha.
30 figurica postavlja se na svoje mjesto.
Sat odbrojava.
Crno-bijela ploa puni se figurama. Kraljeva

mjesta ostaju prazna.
JEDAN: Gdje si?

DRUGI: Tu sam!
JEDAN: Vidjeli su te!
DRUGI: Nisu.
JEDAN: Strah me je.
DRUGI: Sve je dogovoreno!
JEDAN: Oni znaju!
DRUGI: Oni ne znaju nita!
JEDAN: Siguran sam da me netko pratio!
DRUGI: Tko bi tebe pratio?
JEDAN: Zna ti dobro!
DRUGI: Nema odustajanja!
JEDAN: Nisam ni razmiljao o tome!
DRUGI: Tako je zvualo!
JEDAN: Dosta je bilo sjedenja!
DRUGI: Kukanje je besmisleno
JEDAN: gubljenje vremena!
DRUGI: Tako je!
Pred bitku.
2 kralja su iza zastora. Svaki sa svoje strane.

JEDAN: Opusti se!
DRUGI: Odbaci strepnju i nemir!
JEDAN: Sve je u najboljem redu.
DRUGI: Pouzdaj se u sebe.
JEDAN: Spreman sam.
DRUGI: Spreman sam poeti.
JEDAN: Postavite sve figurice!
DRUGI: 32 polja se pune.
JEDAN: Pred nama su 64 polja za igru!
DRUGI: Bezbroj mogunosti
JEDAN: Jedan cilj
DRUGI: Svaki potez je bitan!
JEDAN: Nema poputanja!
DRUGI: Nema oputanja!
JEDAN: Da sam barem jutros popio aj.
DRUGI: im zavri ova partija, s takvim u se
veseljem dobro najesti okruglica!
JEDAN: aj s melasom!
DRUGI: Gristi griz!
JEDAN: Treba izvojevati pobjedu!
DRUGI: Treba predvidjeti tri poteza unaprijed!
JEDAN: Svakim potezom bit e mi blie!
DRUGI: Cilj je postii ah-mat!
Sve je spremno za igru.
Izlaze. Rukuju se. Sjednu.
Oni upravljaju sudbinama figura na poljima.
Jedan je bijeli.
Sat i dalje odbrojava. eka se prvi potez.

JEDAN: Ali ipak
DRUGI: Zaboravi svako ali!
JEDAN: Nisam pod tim mislio
DRUGI: Samo se nemoj opravdavati!
JEDAN: Kad sam se ja opravdavao!
DRUGI: Uvijek se opravdava!
JEDAN: Nije istina!
DRUGI: A zadnji put!
JEDAN: Ti si odustao!
DRUGI: Zbilja?
JEDAN: Ja sam onda samo predloio da bi bilo
pametnije
DRUGI: Odustati!
JEDAN: Odgoditi!
DRUGI: Doe ti na isto!

JEDAN: Stvar je u namjeri!
DRUGI: Kojoj namjeri?!
JEDAN: Odgaa li se ili obustavlja djelovanje.
DRUGI: U oba sluaja ne djeluje!
JEDAN: Samo u tom trenutku.
DRUGI: Dosta!
JEDAN: Sve je spremno!
DRUGI: Sve!
JEDAN: Moramo djelovati!
DRUGI: Krajnje je vrijeme da se borimo!
JEDAN: Izborimo sami za sebe!
DRUGI: Bravo!
JEDAN: Trudim se!
DRUGI: Trudimo se!
JEDAN:
Moramo!
DRUGI: Tko e, ako neemo mi!
JEDAN: Krenimo!
1. P d2-d4 : Bijeli. Prvi potez. Pjeak s D2 na D4.
DRUGI: Poelo je!
JEDAN: Tko opkoli kralja, dobiva sve!
DRUGI: Samo polako i smireno.
JEDAN: Pjeaci uvijek prvi stradavaju!
DRUGI: Rijetki se usude poslati konjanike da
ih brane!
1. S g8-f6 : Crni. Prvi potez. Skaka s G8 na F6.
JEDAN: Njih treba sauvati.
DRUGI: Samo kukavice ne ulaze u borbu.
JEDAN: Svaku bitku treba taktiki precizno
isplanirati.
DRUGI: Hrabrost, srea i junatvo to su prave kvalitete!
JEDAN: Prati li akcijske filmove?
DRUGI: Ne.
JEDAN: A povijesne spektakle!
DRUGI: Ni to.
JEDAN: Onda e ovo biti jedna dosadna partija.
DRUGI: Predaj se i skrati nam muke.
JEDAN: Onaj koji vue prvi potez ne predaje
se. On vodi igru.
DRUGI: Svaki put ista pjesma.
JEDAN: Svaki je sukob drugaiji!
DRUGI: Ne, svatko misli da je drugaiji.
JEDAN: Stvar sintakse.
DRUGI: Stvar sudbine.
JEDAN: Gubi se smisao.
DRUGI: Sat i dalje odbrojava.
40
JEDAN: Vrijeme leti.

DRUGI: Bezrazlono ga gubimo.
JEDAN: Tik-tak. Tik-tak. Tik-tak.
DRUGI: Prestani!
2. P c2-c4 : Bijeli. Drugi potez. Pjeak s C2 na C4.
JEDAN: Korak po korak kreemo se prema cilju.
DRUGI: Spoznaj samoga sebe!
JEDAN: Ne elim se spoznati.
DRUGI: eli doivjeti svijet ideja!
JEDAN: Spoznati sebe je opasno!
DRUGI: Moe ti biti zlo od onoga to spozna!
JEDAN: to znai biti razuman?!
DRUGI: Sluiti se razumom.
JEDAN: to e mi razum, kad su mnoge ideje
nerazumne.
DRUGI: Pita li se i to znai moral?
JEDAN: Moral. Smijeno. Tvrditi da ga se slijepo dri je odvie naivno.
DRUGI: Nee dosegnuti blaenstvo.
JEDAN: Postoji li blaenstvo kad sve ideje nisu
ostvarive.
DRUGI: Ne budi naivan. Nikad sve ideje nisu
ostvarive.
JEDAN: Nisu. A zna li zato?
DRUGI: Jer onda ne bi bile ideje.
JEDAN: Nisam te pitao zato je crno - crno, a
bijelo - bijelo!
DRUGI: Razgovaramo o mojoj reenici.
JEDAN: Vrlo dobroj reenici.
DRUGI: Hvala.
JEDAN: Nikad sve ideje nisu ostvarive, ali ipak,
mogle bi biti kad bi se ogluili o razum i moral.
DRUGI: Ne elim to sluati.
2. P g7-g6 : Crni. Drugi potez. Pjeak s G7 na G6.
JEDAN: O, ho-ho,ho-ho, kako krasno predvorje.
DRUGI: Izvolite, izvolite, uite. Neizmjerno mi
je zadovoljstvo to Vas vidim.
JEDAN: A, ne, ne, meni je neizmjerna ast vidjeti Vas.
DRUGI: I odvie ste ljubazni, dragi gospodine.
JEDAN: Ljubaznost prema onomu koji ju zasluuje nikada nije suvina.
DRUGI: Iznimno se veselim to ste ovdje. Ve
zbilja dugo nismo imali tu ast.
JEDAN: Nakon Vaega iznimno ljubaznoga
poziva, bila mi je dunost doi Vam u posjet.
41
DRUGI: Neopisivo mi je drago to jo uvijek

netko dri do manira.
JEDAN: Gospodine moj, Europa je na koljenima, ali i dalje smo civilizirani.
DRUGI: Mogu li Vas ponuditi alicom aja?
JEDAN: Vrlo, vrlo, vrlo rado, molit u lijepo.
Grlo mi je poprilino suho.
DRUGI: eer, med, mlijeko, limun?
JEDAN: Imate li eer s melasom?
DRUGI: Melasom?
JEDAN: Da, da, znate, ona njeno klizi niz grlo.
DRUGI: Pustimo sad aj.
JEDAN: Kako molim? Neete me posluiti?
DRUGI: Doli ste ovdje kako bismo raspravljali
o zabrinjavajuem stanju stvari!
JEDAN: Zar zbilja od mene oekujete da ozbiljno razgovaram prije ispijanja alice aja?
DRUGI: Ja sam Vas pozvao da sprijeimo potencijalni sukob.
JEDAN: Sjajno ste to izveli, zbilja sjajno.
Pozovete me u goste. Ponudite ajem. Ne
pokazujete gostoprimstvo. Ne donosite spomenuti aj, kojem sam se, da Vam iskreno kaem iznimno veselio. Tako me laju namamite
i ostavite, i oekujete da s vama razgovaram o
sprjeavanju potencijalnoga sukoba? Vi skaete sami sebi u rije, djelo i misao!
Stanka.
Miris ciklonita.
Udah.
Udaranje o broja.
Sat odbrojava.
3. S b1-c3 : Bijeli. Trei potez. Skaka s B1 na C3.

DRUGI: Jen-dva-tri, andar si ti!
JEDAN: Ulovit u te!
DRUGI: Ne moe, bri sam!
JEDAN: Nee mi pobjei!
DRUGI: N-n. Vidi!
JEDAN: Dorbo, dobro. Samo polako.
DRUGI: Pouri!
JEDAN: Ajme meni to li to imam u depu!
DRUGI: Lovi me! Lopov sam!
JEDAN: Zaboravio sam da ju imam!
DRUGI: Hej, andari trebaju loviti lopove!
JEDAN: Ma da, ali naao sam lizalicu!
DRUGI: to si naao!
JEDAN: Lizalicu!
DRUGI: Koju?
JEDAN: S okusom jagode!
DRUGI: Oboavam jagode!
JEDAN: I vanilije.
DRUGI: Divna kombinacija.
JEDAN: Nije li to tvoja najdraa!
DRUGI: Da!
JEDAN: eli ju?

DRUGI: elim!
JEDAN: Ha! Jen-dva-tri, andar si ti!
3. P d7-d5 : Crni: Trei potez. Pjeak s D7
na D5.
DRUGI: I najmanji trenutak nepanje i neopreza moe dovesti do katastrofe. Neprijatelj uvijek vreba.
JEDAN: Zna se i preruiti u prijatelja.
DRUGI: uti i misli o svom potezu.
JEDAN: Znam to u odigrati!
DRUGI: Ovo je trebao biti moj monolog nakon treega poteza.
JEDAN: ini se da sam te omeo.
DRUGI: Ne ini se nego jesi!
JEDAN: Ako si sad ljut, bolje da to uinim brzo.
DRUGI: to?
JEDAN: Ono to u idue uiniti!
DRUGI: Odgovaram te od toga!
JEDAN: Vidi. Bolje da to uinim brzo. Kao skidanje flastera! Op!
DRUGI: Zbogom!
4. P c4-d5 x : Bijeli. etvrti potez. Pjeak s C4
na C5. Uzima.
Pao je crni pjeak! 31 figura ostaje u igri!
JEDAN: Red je na tebi. O emu misli?
DRUGI: Razmiljam o pjeaku. Malenom, bijelom i crnom. Na poetku partije ih je 16.
Gledam tvojih osam. Gledam svojih osam.
Divni su. Stoje u redu i ekaju. Okosnica su cijele igre.
Pjeaka je najlake pomaknuti.
Pjeak ne upravlja vozilom, niti se prevozi u vozilu ili na vozilu.
Pjeak u partiji aha ima 4 mogua naina kretanja.
Pjeak je prvi na udaru!
Pjeak je ozlijeen!
Odvraanje misli.
Potez.
C4 C4 C4
Odjek.
Prasak.
Udarac o broja.
Zaustavljanje kucanja.
Trenutak tiine.
4. S f6-d5 x : Crni. etvrti potez. Skaka s

F6 na D5. Uzima.
Pao je bijeli pjeak! 30 figura ostaje u igri!
JEDAN: Uzvratio si?
DRUGI: Nikad ne ostajem duan!
JEDAN: Dunik ili osvetnik?
DRUGI: Kupi mi pojmovnik.
JEDAN: Svadljiv kao i obino.
DRUGI: Na poetku smo.
JEDAN: uva energiju?
DRUGI: Da.
JEDAN: Trebat e ti.
DRUGI: Oho, netko mi prijeti.
JEDAN: Znam koji je omjer u kladionici!
DRUGI: Oho, netko je dunik!
JEDAN: Kako odjednom ne brka pojmove.
DRUGI: Kad kontekst ima smisla, kristalno su jasni.
JEDAN: Tko?
DRUGI: Pa pojmovi.
JEDAN: Aha, da.
DRUGI: Koliko duguje?
JEDAN: Previe.
DRUGI: Osvetoljubivi su?
JEDAN: Sve milo za drago, pa jo malo da se
nae.
DRUGI: Trebao si prije o tome razmiljati.
JEDAN: Pratila me srea.
DRUGI: Minula srea izvor je najvee alosti.
JEDAN: Znam.
DRUGI: Kako si onda to dopustio?
JEDAN: Nisam razmiljao. Jednostavno se dogodilo.
DRUGI: Kako se to jednostavno moglo dogoditi?
JEDAN: Probao sam jednom. Raunam, jednom kao nijednom.
DRUGI: I nije stalo.
JEDAN: Ha zna, drugi put kao drugi put, trei
kao trei I eto ga! Sad sam tu.
DRUGI: Stjeran u kut.
JEDAN: Dok ne naem mir nema za mene sree.
DRUGI: elim ti sreu, ali ti ne mogu pomoi.
JEDAN: U slinoj smo situaciji.
DRUGI: Tako nekako.
42
5. P e2-e4 : Bijeli. Peti potez. Pjeak s E2 na E4.

JEDAN: I tako sam se naao u klopci.
DRUGI: Nisi se naao u klopci nego nisi pazio.
JEDAN: Uhvaen u mreu.
DRUGI: Govori kao da u ostvariti u najmanju
ruku ah.
JEDAN: Ostat u bez skakaa.
DRUGI: To je sasvim oito.
JEDAN: Ne volim izgubiti skakaa.
DRUGI: Ugrozio si me.
JEDAN: Takva je igra.
DRUGI: Onda se pomiri s time da e on nestati
s ploe.
JEDAN: Ne mogu.
5. S d5-c3 x : Crni. Peti potez. Skaka s D5
na C3. Uzima.
Pao je bijeli skaka! 29 figura ostaje u igri!
DRUGI: Postoje razliite vrste konja. Mali, veliki, zdepasti, elegantni, crni, bijeli, areni i sl.
Zato govorim o konjima? Noas sam sanjao
konje. Ne pridajem posebnu vanost snovima,
ali ih i ne zanemarujem. Konji. Kako li su se
samo uuljali u moje snove. Konj u snovima je
inae simbol snage i sree. Obje su mi neophodno potrebne, i to u izobilju. No dakle, sanjao sam bijeloga konja kojega prati crni konj,
a za crnim konjem trao je epavi ovjeuljak.
Ne znam kako je to uope mogue, ali bio je
jednako brz kao oba konja. Kako sad to protumaiti, pitam se. Sanjati konje je dobro. Dakle,
kako god okrenem ne moe biti loe. Konj koji
tri znai uspjeh u poslu, a bijeli konj uspjenu
budunost u poslu i obitelji. Nadam se da se to
dvoje ne ponitava. Crni konj znai da imam
dobre prijatelje. Njih imam, to je u redu. Dakle,
sve je u redu! Ali taj ovjeuljak koji ganja drugog konja?! Njega ne mogu pronai u tumaenjima snova. Strah me je da on najavljuje neto
loe. Zato se jednostavno ne mogu pomiriti
s tim da mi bijeli i crni konj i konj u trku donose dobro? Zato moram traiti ono negativno?
Ponekad se zbilja ne razumijem!
6. P b2-c3 x : Bijeli. esti potez. Pjeak s B2 na
C3. Uzima.
Pao je crni skaka! 28 figura ostaje u igri!
43
JEDAN: Jednostavno milo za drago! Pa ti razmiljaj i dalje!
nadograditi i pojaati. Svako vrijeme nosi nove

nedae i za njih se treba pripremiti. Nikad ne
zna kada dolazi bitka i za nju uvijek treba biti
spreman. Poduzimanje mjera opreza i priprema za sluaj nepogode odraz su mudrosti, a
ne gubljenja vremena.
6. L f8-g7 : Crni. esti potez. Lovac s F8 na G7.

DRUGI: Kako on moe biti tako miran?
JEDAN: Nadam se da misli da sam miran.
DRUGI: Ne mogu podnijeti gubitak.
JEDAN: Nadam se da se na meni ne vidi da ne
podnosim gubitak.
DRUGI: rtve se podrazumijevaju, to je glavni
uvjet.
JEDAN: Znam da je glavni uvjet da se rtve podrazumijevaju.
DRUGI: To je nepodnoljivo.
JEDAN: uvao sam nekad uspomenu na svakoga.
DRUGI: Toliko ih je da ih vie ne mogu izbrojiti.
JEDAN: Pamtio sam njihova imena.
DRUGI: Znao sam njihove ivote i posvjedoio njihovu traginu sudbinu.
JEDAN: Postali su samo brojevi.
DRUGI: Poinjem aliti sebe, a ne njih.
JEDAN: Nadam se da se ne vidi da oni za mene
prestaju biti stvarni.
DRUGI: Moram pronai obrambeni mehanizam!
JEDAN: Moram se udaljiti.
DRUGI: Shvatit u sve kao djeju igru!
7. L c1-e3 : Bijeli. Sedmi potez. Lovac s C1 na E3.
JEDAN: Bio bi red da mi ipak servirate tu alicu aja.
DRUGI: Naravno, sad je to prikladno.
JEDAN: Ipak nismo izbjegli delikatnu situaciju.
DRUGI: Nismo, ali sada barem moemo u
miru popiti alicu aja.
JEDAN: S melasom.
DRUGI: Za Vas s melasom, za mene s mlijekom i kockicom eera.
JEDAN: Savreno.
DRUGI: Keksi?
JEDAN: Hvala.
DRUGI: Rado umaem keksie u aj.
JEDAN: Pridruit u vam se. Sad sam se sjetio.
Jeste li priupitali Vau domaicu koji je tajni sastojak mekoe njezinih okruglica sa ljivama.
DRUGI: Naravno da sam se sjetio, pa za koga
Vi mene drite!
JEDAN: Mislio sam da ste moda zaboravili.
DRUGI: Glupost! Nisam ni na trenutak to smetnuo s uma.
JEDAN: I?
DRUGI: Molim?
JEDAN: Koji je tajni sastojak?
DRUGI: Tajni sastojak koji daje mekou okruglica sa ljivama moje domaice jest, ne biste
mi vjerovali dragi moj gospodine, griz.
JEDAN: Griz?!
7. P c7-c5 : Crni. Sedmi potez. Pjeak s C7 na C5.
DRUGI: Ima li ponekad dojam da te blinji ne
sluaju.
JEDAN: Znalo se dogoditi.
DRUGI: Ja sam, naime, imao prijatelja. Ili sam ga
nazivao prijateljem, a on mi to nikada nije bio.
JEDAN: Ponekad se lako zabuniti.
DRUGI: Naalost to je tono.
JEDAN: Zvao me samo kad mu je bilo dosadno. Razgovarali smo satima.
DRUGI: O emu?
JEDAN: O temama koje su njemu bile po volji.
DRUGI: Pogrijeio si.
JEDAN: Da, znam. A kad je zavladala tiina, mislio sam da je to razumijevanje.
DRUGI: U kakvom ste odnosu bili?
JEDAN: Ja sam mislio prijateljskom.
DRUGI: Prevario si se.
JEDAN: Beskrajno.
DRUGI: to se dogodilo?
JEDAN: Filmska scena.
DRUGI: to, prvom prigodom zabio ti je no
u lea?
8. D d1-d2 : Bijeli. Osmi potez. Dama s D1 na D2.
JEDAN: Od tada sam oprezan. Povjerio sam
se svomu najboljemu prijatelju. Tonije, mislio
sam da se povjeravam svomu najboljemu prijatelju. Na kraju je ispalo da je bio najobinija hulja. Iskoristio me. Rekao sam mu to u najveoj
tajnosti, a on je to iskoristio za svoju dobit. I jo
je nakon svega elio ostati moj prijatelj. Ma koji
crni prijatelj!? Od tad uvam lea i napadam
otro.
8. O-O : Crni. Osmi potez. Utvrivanje kralja.
DRUGI: Kralja valja zatititi.
JEDAN: Tko ubije kralja ide u zatvor!
DRUGI: Treba izgraditi snane utvrde koje e
ga ouvati od neeljenih sila. Stare utvrde valja
9. T a1-c1 : Bijeli. Deveti potez. Top s A1 na C1.

JEDAN: Top je oznaio podne.
DRUGI: Ve.
JEDAN: Tek.
DRUGI: Sat odbrojava.
JEDAN: Tika.
DRUGI: Taka.
JEDAN: Igra se nastavlja.
DRUGI: Rezultat se i dalje ne moe nazrijeti.
JEDAN: anse su nam jednake.
DRUGI: Nema favorita.
JEDAN: uvamo si lea.
DRUGI: Strah nas izdaje.
JEDAN: Strah me je.
JEDAN: Oni znaju!
JEDAN: Nisam ni razmiljao o tome!
DRUGI: Tako je!
DRUGI: Dama je pomaknuta jer joj je prijetila

potencijalna opasnost od jednoga.
JEDAN: Dama je pomaknuta jer joj je prijetila
potencijalna opasnost od jednoga topa.
potencijalna opasnost od jednoga topa koji.
potencijalna opasnost od jednoga topa koji joj.
potencijalna opasnost od jednoga topa koji joj
se pribliava.
Stanka.
Malo rijei biva progovoreno.
Samo se uje odbrojavanje sata.
Tik. Tak.
Stanka.
Tik. Tak.
Stanka.
Izmjenjuju se igrai.
Igra se lagano zahuktava.
Polja se prazne.
10. S g1-f3 : Bijeli. Deseti potez. Skaka s G1 na F3.
JEDAN: Ako plan upali oslabit u te!
10. P e7-e6 : Crni. Deseti potez. Pjeak s E7
na E6.
DRUGI: Ovaj put si moj, nema ti pomoi!
11. P d4-d5: Bijeli. Jedanaesti potez. Pjeak s
D4 na D5.
9. D d8-a5 : Crni. Deveti potez. Dama s D8 na A5.
JEDAN: Namami se!
DRUGI: Dama.
JEDAN: Dama je.
DRUGI: Dama je pomaknuta.
JEDAN: Dama je pomaknuta jer.
DRUGI: Dama je pomaknuta jer joj.
JEDAN: Dama je pomaknuta jer joj je.
DRUGI: Dama je pomaknuta jer joj je prijetila.
potencijalna.
potencijalna opasnost.
potencijalna opasnost od.
11. P e6-d5 x : Crni. Jedanaesti potez. Pjeak

s E6 na D5. Uzima.
44
DRUGI: Ode maji pa-pa!

12. P e4-d5 x: Bijeli. Dvanaesti potez. Pjeak s
E4 na D5. Uzima.
JEDAN: Adios, gospodine!
45
12. T f8-e8 : Crni. Dvanaesti potez. Top s

F8 na E8.
DRUGI: I danas se prepadnem kad top otkuca
podne.
JEDAN: Meni je to idilino.
DRUGI: Idilino jest, ali i tjeskobno.
JEDAN: Podsjea nas na pobjedu.
DRUGI: I na izgubljene ivote.
JEDAN: Ne gledaj na to tako crno.
DRUGI: Drugaije ne znam.
13. L f1-e2: Bijeli. Trinaesti potez. Lovac s F1
na E2.
JEDAN: Nema tu pravo ili krivo. Bijeli igra prvi i
on zbog toga ima prednost. A ta mu prednost
pomae da dobije igru.
DRUGI: Ne vidim da dobiva igru.
JEDAN: Ne budi pesimistian.
13. L c8-f5 : Crni. Trinaesti potez. Lovac s
C8 na F5.
DRUGI: Ako malo bolje razmisli, ja sam optimistian! uvaj se!
14. O-O : Bijeli. Utvrivanje kralja.
JEDAN: Car stoji uza zid.
DRUGI: Care, care gospodare, koliko ima sati?
JEDAN: 2 konjska i 4 mija!
JEDAN: 8 mravljih i 6 majih!
JEDAN: 2 medvjea!
JEDAN: 4 psea!
JEDAN: Pao sat u bunar!
DRUGI: Vraa me u startnu poziciju!
JEDAN: Doao mi je preblizu! Moramo se
obraniti!
DRUGI: Prepao me se!
JEDAN: Kralj nikako ne smije stradati. Nije li
tako?
DRUGI: Konano ga je strah!
JEDAN: Kralj je mrtav ivio kralj. Iza kralja dolazi kralj. Kad padne bijeli zavlada crni, a kad
padne crni zavlada bijeli. Pitanje je samo kako
si okrenuo plou. Ali ne dok sam ja kralj!
DRUGI: Nije se uspio oduprijeti. Iskoristio je

jedinstvenu mogunost. Na koljenima je!
JEDAN: Ne smijem dopustiti ni plus! Kralja treba utvrditi! ah nije opcija. On je tek jedan korak do mata.
DRUGI: Ne! To nije bitno! Ja sam na redu!
Sat otkucava.
JEDAN: Moda je usredotoen na moju igru!
Popustit e. Sve manje e mu vremena ostati
za usredotoivanje na sljedei potez.
DRUGI: Koji je moj sljedei korak!
JEDAN: Pratim te u stopu!
14. S b8-d7 : Crni. etrnaesti potez. Skaka
s B8 na D7.
DRUGI: Niste mi nikada odgovorili jeste li prenijeli svojoj domaici tajnu okruglica sa ljivama moje domaice?
JEDAN: Oprostite, molim Vas, dragi gospodine. Ja zaista ne znam kako mi je to izmaklo.
Vaa domaica je vrhunska kuharica.
DRUGI: Nisu li to najbolje okruglice sa ljivama
koje ste ikada okusili?
JEDAN: Uitak za nepce! Rastapaju se u ustima!
DRUGI: Ogladnim pri samoj pomisli na njih.
JEDAN: Kad su neopisive. Dovoljno mekane, a
opet kompaktne.
DRUGI: Tko bi rekao da je sva tajna u neemu
tako jednostavnom?
JEDAN: Zbilja mi nikada ne bi palo na pamet.
DRUGI: Pa ni ne mora Vama pasti na pamet,
ne mislite se valjda Vi poeti baviti kuhanjem.
JEDAN: Ne pada mi na pamet. Mudro zborite.
Moja se domaica tomu trebala dovinuti.
DRUGI: Sada znate tajnu.
JEDAN: A zna je i ona.
DRUGI: Jednostavno, zar ne?
JEDAN: Griz!
DRUGI: Da, griz!
15. P h2-h3: Bijeli. Petnaesti potez. Pjeak s
H2 na H3.
JEDAN: Ali ipak
DRUGI: Ali ipak
JEDAN: I ali i ipak!
DRUGI: Navio si se kao ovaj sat to odbrojava.
JEDAN: Tako mi je lake.

DRUGI: Meni nije.
JEDAN: Nervira te odbrojavanje.
DRUGI: Ne podnosim kad stane.
JEDAN: Nije uvijek sve crno.
DRUGI: Nije uvijek, ali esto jest.
JEDAN: Uvijek sve gleda tako crno.
15. S d7-b6 : Crni. Petnaesti potez. Skaka
s D7 na B6.
DRUGI: to kae?
JEDAN: to kaem?
DRUGI: Da. to ti to govori?
JEDAN: Govorim to kaem
DRUGI: O kome ti to govori?
JEDAN: O nekom.
DRUGI: O nekom?
JEDAN: Da, o nekom.
DRUGI: I, tko je taj netko?
JEDAN: Netko je netko.
DRUGi: Ali to time hoe rei?
JEDAN: A zbog ega se Vi uzrujavate?
DRUGI: Uzrujavam se zbog toga to se moram.
JEDAN: Mislite li moda da govorim o Vama?
DRUGI: Ja mislim to mislim, a hou da mi veli
kome govori kad to kae?
Zatije.
Sat i dalje odbrojava.
Nitko se na njega ne obazire.
16. P g2-g4: Bijeli. esnaesti potez. Pjeak s
G2 na G4.
JEDAN: Govorili smo i previe.
DRUGI: Bilo bi bolje da utimo.
JEDAN: Na tekst je zadan.
DRUGI: Govorimo ono to je napisano.
JEDAN: Nije nam potrebna inspiracija.
DRUGI: Nije nam potrebna imaginacija.
JEDAN: Nemamo kreativnosti.
DRUGI: Izgubili smo sebe.
JEDAN: Slijedimo zadano.
DRUGI: Ne usuujemo se odbaciti napisani
tekst.
JEDAN: Mogli bismo ga i sami napisati.
DRUGI: Ne bismo znali o emu pisati.
JEDAN: Pisali bismo pod utjecajem
DRUGI: svijeta koji nas je izmanipulirao.
46
JEDAN: Vjerujemo neprovjerenim injenicama.

DRUGI: udimo za sonim podatcima o ljudima koje znamo i koje ne znamo.
JEDAN: Gubimo se.
DRUGI: Kad si zadnji put bio u prirodi?
JEDAN: Molim?
DRUGI: Kad si zadnji put bio u prirodi?
JEDAN: Stalno sam u prirodi.
DRUGI: Preformulirat u. Kada si zadnji put otiao u etnju umom? Popeo se na brijeg? Stao
usred livade i udahnuo svjei zrak? Osvjeio
plua? Uivao u zelenilu?
JEDAN: Davno.
DRUGI: Sjeti se.
JEDAN: Nemam za to vremena.
DRUGI: Zato nema vremena?
JEDAN: Jer neu stii obaviti sav posao.
DRUGI: Pa to onda?!
JEDAN: Pa to onda! Ne znam, moda riskiram
otkaz! Gubitak prihoda! Onda je sve gotovo!
DRUGI: A to je s tvojim ivotom!
JEDAN: ivim ga.
DRUGI: Ispunjeno?
JEDAN: Koliko je to mogue.
DRUGI: ivi ga ispunjeno obavezama!
JEDAN: One su sastavni dio tvoga ivota.
DRUGI: Da.
JEDAN: Proei umom. Otii u lov.
16. L f5-d7 : Crni. esnaesti potez. Lovac s
F5 na D7.
DRUGI: Ii u lov!
JEDAN: Dobro. U lovu smo. to sad?
DRUGI: Gledam svoj plijen oi u oi.
JEDAN: Gledamo se oi u oi.
DRUGI: ujem ga kako die.
JEDAN: Njegov miris je opojan.
DRUGI: Dva velika crna oka.
JEDAN: Lovac postaje plijen.
DRUGI: Moj plijen, moj je trijumf.
JEDAN: Pripremam napad.
DRUGI: Puka je napeta. Njegovi zubi me gledaju.
JEDAN: Smiljam kako mu prii.
DRUGI: Bit e ukusna veera.
JEDAN: Ne bi bio lo ulov. Dobro e mi doi
za sutra.
DRUGI: Ovo predugo traje.
JEDAN: Daj, daj, napravi potez.
DRUGI: Prepustit u njemu prvi pokret.
47
17. P c3-c4: Bijeli. Sedamnaesti potez. Pjeak

s C3 na C4.
19. S a4-c3 : Crni. Devetnaesti potez.

Skaka s A4 na C3.
JEDAN: C4 uvijek predstavlja potencijalni problem!

DRUGI: Ili ja njega ili on mene!
JEDAN: C4 ve je upotrijebljen.
DRUGI: Kako god okrenem, moram neto poduzeti.
JEDAN: Moda je vrijeme za novi napad!
DRUGI: Damama u ovoj igri vie nije mjesto!
DRUGI: Kobila!
JEDAN: Au! To boli!
DRUGI: Sagnuo si se, a ja sam te preskoio!
JEDAN: Preskoio, uzviknuo kobila i udario me
po stranjici!
DRUGI: Ravno po sred tura! Ture-bure-tura,
bure ture valja!
JEDAN: Sagni se.
DRUGI: Da ne bih!
JEDAN: Sagni se da te preskoim!
DRUGI: Pa da budem kobila! Da ne bi, magare!
JEDAN: Magare? Naziva me magaretom?
DRUGI: to se odmah vrijea!
JEDAN: Kad me vrijea!
DRUGI: Ne mogu se sagnuti. Doekao sam se
na obje noge.
JEDAN: Kakve to veze ima!
DRUGI: Takva su pravila igre. Da se nisam doekao na obje noge, e onda bih postao kobila!
JEDAN: Dakle, ne eli se sagnuti?
DRUGI: Ne!
JEDAN: U redu!
DRUGI: Nemoj se ljutiti!
JEDAN: Da zna da si ti jedna trula kobila!
DRUGI: Au! Stani! To je bila samo igra!
Ozbiljna igra.
Koncentracija je na vrhuncu.
Sat odbrojava jednomu pa drugomu.
Razgovor je u potpunosti zamro.
Napad.
Sat naizmjence odbrojava.
17. D a5-d2 x : Crni. Sedamnaesti potez.
Dama s A2 na D2. Uzima.
Pala je bijela dama! 25 figura ostaje u igri!
18. S f3-d2 x: Bijeli. Osamnaesti potez. Skaka
s F3 na D2. Uzima.
Pala je crna dama! 24 figure ostaju u igri!
JEDAN: Dame su nas napustile.
DRUGI: Zbogom, damo moja, draga moja,
dramo moja, dragu
JEDAN: uti! Ostali smo sami.
18. S b6-a4 : Crni. Osamnaesti potez.
Skaka s B6 na A4.
DRUGI: Kreni!
JEDAN: Strah me je.
JEDAN: Oni znaju!
19. L e2-f3: Bijeli. Devetnaesti potez. Lovac s
E2 na F3.
JEDAN: Nisam ni razmiljao o tom!
DRUGI: Tako je!
20. T c1-c3 x: Bijeli. Dvadeseti potez. Top c C1

na C3. Uzima.
Pao je crni skaka! 23 figure ostaju u igri!
JEDAN: Meni je bilo vie od igre!
DRUGI: Zbilja mi je ao!
JEDAN: Meni je bilo vrlo ozbiljno!
DRUGI: Tada nisam shvaao!
JEDAN: Nazvao si me magaretom!
DRUGI: Oprosti!
JEDAN: To tada nisi mogao rei.
DRUGI: Za to treba smoi snage!
JEDAN: Bio si i odvie snaan!
DRUGI: Ne kao ti!
JEDAN: Rijei ponekad bole vie od udaraca!
DRUGI: Ti mi nisi vratio rijeima.
JEDAN: Zanio sam se!
DRUGI: Pokrenuo si rat.
JEDAN: Moglo je i drugaije zavriti!
DRUGI: Moglo je, ali ipak je umjesto svretka
doao poetak.
JEDAN: Nastavak.
20. L g7-c3 x : Crni. Dvadeseti potez. Lovac

s G7 na C3. Uzima.
Pao je bijeli top! 22 figure ostaju u igri!
DRUGI: Ne, samo to ne!
21. S d2-e4: Bijeli. Dvadeset i prvi potez.
Skaka s D2 na E4.
JEDAN: E-e-e-e. E-e-e-e-e. Ia, bam-bo-le!
21. T e8-e4 x : Crni. Dvadeset i prvi potez.
Top s E8 na E4. Uzima
Pao je bijeli skaka! 21 figura ostaje u igri!
DRUGI: Zato on to ne bi uinio!
JEDAN: Joj!
DRUGI: Ma daj.
JEDAN: Kretenu!
DRUGI: Idiote.
JEDAN: Ti si nula.
DRUGI: Nitica.
JEDAN: Divan ti je al!
DRUGI: Svia ti se!
JEDAN: Izvrstan je.
DRUGI: Hvala. Dizajnerski je.
JEDAN: Vidi se.
DRUGI: A da neto pojedem?
JEDAN: Nismo li se upravo najeli.
DRUGI: Malo smo se zasitili.
JEDAN: to je to?
DRUGI: Ma pogledaj toga psa to je ruan.
JEDAN: takori!
Udarac. Neeeeeeeeeeeeeee!
DRUGI: Zato? Zato se nisi mogao suzdrati!
JEDAN: Bio mi je uitak!
DRUGI: Koji si ti sadist!
22. L f3-e4 x: Bijeli. Dvadeset i drugi potez.
Lovac s F3 na E4. Uzima
Palo je crni top! 20 figura ostaje u igri!
JEDAN: E-e-e-e. E-e-e-e-e. Ia, bam-bo-le!
48
22. T a8-e8 : Crni. Dvadeset i drugi potez.

Top s A8 na E8.
DRUGI: Potreban mi je predah.
JEDAN: Ja te pratim.
DRUGI: Mogao si ti prvi predahnuti.
JEDAN: Onda bih ti prepustio prednost.
DRUGI: Uvijek si korak ispred. Takva su pravila
igre.
JEDAN: Pravila su tu da se kre.
DRUGI: U ovoj igri nema krenja pravila.
JEDAN: To to ih ti moda ne kri, ne znai da
ona nisu prekrena!
DRUGI: Vara me?
JEDAN: Ja to nisam rekao.
DRUGI: Implicirao si.
JEDAN: Ne znam kako ti tumai moje rijei,
ali ja to nisam rekao.
DRUGI: Aludirao si.
JEDAN: To ti tvrdi.
DRUGI: Trebali smo biti prijatelji.
JEDAN: To je bila tvoja namjera?
DRUGI: Da.
JEDAN: Njima su poploana vrata pakla.
DRUGI: Dakle, varao si?
JEDAN: Ja zbilja ne razumijem od kud tebi takve informacije.
DRUGI: Iz tvojih rijei.
JEDAN: Uope ne shvaa kontekst.
DRUGI: Prosvijetli me.
JEDAN: Nije za to ni vrijeme ni mjesto.
DRUGI: Dakle, ne dri se pravila.
JEDAN: Moda da, a moda ne.
DRUGI: Nervira me.
23. L e4-d3: Bijeli. Dvadeset i trei potez.
Lovac s E4 na D3.
JEDAN: Ljuti se.
DRUGI: Da.
JEDAN: Jo uvijek.
DRUGI: Zauvijek.
JEDAN: Ali oprostio si mi.
DRUGI: Oprostio sam ti zbog sebe.
JEDAN: Koji si ti egoist.
DRUGI: Ja sam solipsist.
JEDAN: Ti si najobinija Stirnerova ulizica.
DRUGI: To to ja idealiziram kroz svoje vlastito
ja, nema veze s nainom na koji si se ti podnio
spram mene.
JEDAN: Nisi zaboravio.
49
23. P b7-b6 : Crni. Dvadeset i trei potez.

Pjeak s B7 na B6.
27. K g8-f7 : Crni. Dvadeset i sedmi potez.

Kralj s G8 na F7
DRUGI: Svaka je igra nova, iako je mogunost

da je ta igra ve bila odigrana poprilina.
DRUGI: Sjetio sam se. Bio je to tad za mene

smak svijeta. I gore od toga. Sada mi se ini kao
banalna gluparija. Rekao sam mu gdje e ona
biti. Ta figura ijeg se imena vie ne mogu sjetiti. elio sam doi prvi i pozdraviti ju. On me
preduhitrio. Smatrao sam to izdajom. Krenuo
sam u rat protiv njega. Godinama kasnije doznao sam da joj je govorio o meni. Nikada mi
nije oprostio to mu nisam vjerovao. Sada ga
se moram bojati, a mogli smo ostati prijatelji.
Zanimljivo je to kako te jedan jedini pogrean
korak moe skupo stajati.
29. T d3-a3: Bijeli. Dvadeset i deveti potez.

Top D3 na A3.
DRUGI: Nisam. Ne mogu zaboraviti.

24. K g1-g2: Bijeli. Dvadeset i etvrti potez.
Kralj s G1 na G2.
JEDAN: Ne mogu ga vie podnijeti u svojoj
blizini. Moram se udaljiti. Za mene ovdje postaje opasno. Bojim se onoga to bih mogao
uiniti. Jo vie od toga bojim se onoga to bi
meni moglo biti uinjeno. Izdvojiti se iz mase.
Istaknuti se. Teak je to posao. I velika odgovornost.
24. P f7-f5: Crni. Dvadeset i etvrti potez.
Pjeak s F7 na F5.
ar borbe.
Zaiskrilo se.
Figure se rue.
25. P g4-f5 x: Bijeli. Dvadeset i peti potez.
Pjeak s G4 na F5. Uzima
JEDAN: Jedan manje! Mi smo djeca vesela,
rado bi se igrala, al ne znamo to! Kai nam ti,
Bijeli Pjeaiu, to e tvoje ruice? Kai nam ti,
Bijeli Pjeaiu, to e tvoje noice?
DRUGI: Uasan si!
JEDAN: Crne Pjeake papam ja, to me vrlo zabavlja! Svi papamo kao ti, to nas vrlo veseli.
DRUGI: Grozno!
JEDAN: Zgroen si!
DRUGI: Ne mogu to sluati!
JEDAN: Zapjevaj: Mi smo djeca vesela, rado
bi se igrala, al ne znamo to! Kai nam ti,
Bijeli Pjeaiu, to e tvoje noice? Kai nam
ti, Bijeli Pjeaiu, to e tvoje noice? Crne
Pjeake papam ja
25. L d7-f5 x : Crni. Dvadeset i peti potez.
Lovac s D7 na F5. Uzima.
Palo je bijeli pjeak! 18 figura ostaje u igri!
DRUGI: Dosta!
JEDAN: Ode!
DRUGI: Zbogom!
26. L d3-f5 x: Bijeli. Dvadeset i esti potez.

Lovac s D3 na F5. Uzima.
Pao je crni lovac! 17 figura ostaje u igri!
JEDAN: Oputeno tijelo naglo se gri. Gr putuje istom brzinom iz dvaju smjerova. Iz malih
nonih prstiju i prstiju na rukama. Polako zahvaa cijelo tijelo. Tijelo pokuava prozboriti
no jedino to izlazi su neidentificirani zvukovi
bijede. Pada na pod od gra i koprca se poput
ribe izvaene iz vode. ivot curi iz tijela. Ono
se naglo opusti i utone u san.
26. P g6-f5 x : Crni. Dvadeset i esti potez.
Pijun s G6 na F5. Uzima.
Pao je bijeli lovac! 16 figura ostaje u igri!
DRUGI: Dosta! Ne mogu to vie gledati!
JEDAN: Predaje se.
DRUGI: Rekao sam ti
JEDAN: Predaj se i skrati nam muke.
DRUGI: Ti se predaj!
JEDAN: Onaj koji vue prvi potez ne predaje
se. On vodi igru.
DRUGI: Svaki put ista pjesma.
JEDAN: Svaki je sukob drugaiji!
DRUGI: Ne, svatko misli da je drugaiji.
JEDAN: Stvar sintakse.
DRUGI: Stvar sudbine.
JEDAN: Gubi se smisao.
DRUGI: Sat i dalje odbrojava.
JEDAN: Vrijeme leti.
DRUGI: Bezrazlono ga gubimo.
JEDAN: Tik-tak. Tik-tak. Tik-tak.
DRUGI: Prestani!
27. T f1-d1: Bijeli. Dvadeset i sedmi potez. Top
s F1 na D1.
JEDAN: Sjea li se vie zato smo se posvaali?
DRUGI: Bili smo posvaeni?
JEDAN: Bio si mi oprostio, ali nisi zaboravio.
DRUGI: Isparilo je. Valjda nije bilo nita bitno.
JEDAN: Tada se inilo iznimno bitno.
DRUGI: Moda je tada i bilo.
JEDAN: Da sam ja barem tako brzo zaboravio
kako ti meni nisi elio zaboraviti.
28. T d1-d3: Bijeli. Dvadeset i osmi potez. Top

s D1 na D3.
JEDAN: Divno je biti dijete. Onda razmilja o
svemu i nada se da ti je sve jasno. Kasnije spozna da ti nita nije jasno. Danas se bori protiv
onoga, sutra protiv ovoga. Ili sjedi doma i buni se, a pritom ne poduzima nita. Jo gore
od toga. Stoji doma. Buni se i ali kako ti je
grozno. Ne ini nita kako bi to promijenio. I
moli Boga da se sluajno ne dogodi neto to
bi to promijenilo. Uiva u vlastitom oaju. Ne.
Ja to ne radim. Gadi mi se to. Ali ipak, nismo
krenuli. Planirali smo. Ali ipak, odustali smo.
28. L c3-f6 : Crni. Dvadeset i osmi potez.
Lovac s C3 na F6.
DRUGI: Hoemo li ikada doznati to se zbilja
dogodilo?
JEDAN: Sumnjam.
DRUGI: ini mi se kao da mi se pred oima
samo izmjenjuju crna i bijela polja.
JEDAN: Figure izlaze iz igre.
DRUGI: Nastane zbrka.
JEDAN: Kraj.
DRUGI: I onda su sve ponovo tu.
JEDAN: Ploa se jednostavno zarotira.
DRUGI: I sve ispoetka kao da niega nije ni bilo.
JEDAN: Samo to gubim prednost igranja.
DRUGI: A ja ju dobivam.
JEDAN: Sve se ponovo planira,
DRUGI: Razrauje se taktika.
JEDAN: Kao da nijedne igre do tada nije bilo.
50
JEDAN: Uite, ast mi je, sada konano ja Vas

ugoujem u svom domu.
DRUGI: Kakav krasan hodnik.
JEDAN: Izvolite, izvolite, uite. Prava je povlastica vidjeti Vas.
DRUGI: A, ne, ne, prava je povlastica vidjeti
Vas.
JEDAN: I odvie ste ljubazni, dragi gospodine.
DRUGI: Ljubaznost prema onomu koji ju zasluuje nikada nije suvina.
JEDAN: Iznimno se veselim to ste ovdje. Ve
zbilja dugo nismo imali tu ast.
DRUGI: Nakon Vaega iznimno ljubaznoga
poziva, bila mi je dunost doi Vam u posjet.
JEDAN: Neopisivo mi je drago da jo uvijek
netko dri do manira.
DRUGI: Prisila i manire nisu isto.
JEDAN: Neto ste rekli?
DRUGI: Grizem griz!
JEDAN: Grizete griz?!
DRUGI: Rekao sam kako iznimno drim do
manira.
JEDAN: Neu Vam posluiti aj, nemojte zamjeriti, ve emo odmah zapoeti s razgovorom.
29. P a7-a5 : Crni. Dvadeset i deveti potez.
Pjeak sa A7 na A5.
DRUGI: Ni ne okrenem se, a situacija je drugaija.
JEDAN: Prilino problematino, zar ne?
DRUGI: Da.
JEDAN: Pita se tko si?
DRUGI: Da.
JEDAN: Pita se zato si tu?
DRUGI: Da!
JEDAN: Pita se koja je tvoja svrha?
DRUGI: Da!
JEDAN: esto razmilja ima li sve to smisla?
DRUGI: Da!
JEDAN: Pita se kako e sve zavriti?
DRUGI: Da!
JEDAN: I to e biti nakon toga?
DRUGI: Da!
51
JEDAN: Traite odgovore?

DRUGI: Da! Pomozite mi!
JEDAN: Ne znam ih ni ja.
slu, a bijeli konj uspjenu budunost u poslu i

obitelji.
JEDAN: Samo u sluaju da se to dvoje ne ponitava.
DRUGI: Zato bi se ponitavalo?
JEDAN: Ne znam, bez veze pitam.
DRUGI: Nemoj postavljati glupa pitanja!
JEDAN: Oprosti!
DRUGI: Ma u redu je. Gdje sam stao?
JEDAN: Na konjima.
DRUG:: Tako je! Crni konj znai da imam dobre prijatelje.
JEDAN: Ima.
DRUGI: Imam, to je u redu. Dakle sve je u
redu, ali taj ovjeuljak koji ganja drugoga konja. Njega ne mogu pronai u tumaenjima
snova. Strah me je da on najavljuje neto loe.
30. T a3-b3: Bijeli. Trideseti potez. Top s A3

na B3.
JEDAN: Pobunio sam se. elio sam promijeniti.
Bijes.
Mete.
Sirene.
Vika.
Strka.
Pokuaj bijega.
Tunjava.
Poklici.
Neodobravanje.
DRUGI: Dosta!
JEDAN: Nisam ni probao. Bile su to prejake negativne misli da bi im se odupro. Danas alim
zbog toga. alim to sam bio i ostao samo figura na ploi koja misli da se sama pomie, a
ne vidi ruku koja njom upravlja. Moda ju je i
nemogue vidjeti. Moda bi bilo strano da
te ruke nema povie nas
DRUGI: Prestani!
JEDAN: Ne znam. Igram se poput djeteta na
ahovskoj ploi. Malo sam kralj, a potom njegov vjerni sluga.
30. L f6-d8 : Crni. Trideseti potez. Lovac s
F6 na D8.
DRUGI: Sad emo se igrati krokodila!
JEDAN: Dobro!
DRUGI: Zamisli da je tu rijeka. Ne pretjerano
iroka, ali dovoljno duboka.
JEDAN: Zamislio sam.
DRUGI: Odlino! Ja sam krokodil!
JEDAN: A daj, ja elim biti krokodil!
DRUGI: Sad sam ja krokodil, a onda e ti biti
krokodil. U redu?
JEDAN: U redu.
DRUGI: Ja stojim s ove strane rijeke, a ti si s
druge strane.
JEDAN: I, to sad?
DRUGI: Budi strpljiv! eli prijei rijeku!
JEDAN: Kako u ju prijei kad je duboka!
DRUGI: Tu ja stupam u igru. Zamolit e me.
JEDAN: Krokodile, smijem li prijei rijeku?
DRUGI: Nisi rekao arobnu rije!
JEDAN: Krokodile, molim te, smijem li prijei

rijeku?
DRUGI: Samo ako ima crvenu boju.
JEDAN: Dobro zna da nemam.
DRUGI: Onda bjei da te ne ulovim!
JEDAN: A to ako me ulovi?
DRUGI: Onda ti postaje novi krokodil!
31. T b3-c3: Bijeli. Trideset i prvi potez. Top s
B3 na C3.
JEDAN: Nikada nisam vidio tako zloesta ovjeka! U Vama je sam vrag!
DRUGI: Kidaj iz moje kue, zakleti lupeu!
JEDAN: Ne elim tu ni ostati!
DRUGI: Mrmlja, je li? Bolje ti je da to prije nestane, betijo lopovska, jer u te ispremlatiti!
JEDAN: A to sam Vam uinio?
DRUGI: Uinio si mi da ja hou da ti ode!
JEDAN: Vrag Vas odnio!
DRUGI: Mislim da smo skrenuli s teme.
JEDAN: Zar smo je se ikada drali.
31. L d8-c7 : Crni. Trideset i prvi potez.
Lovac s D8 na C7.
DRUGI: Ali ipak smo mogli pokuati.
JEDAN: Mogli smo, ali nismo.
DRUGI: Sanjao sam konje.
JEDAN: Konje?
DRUGI: Pitam se kako li su se samo uuljali u
moje snove.
JEDAN: Zbilja nemam pojma.
DRUGI: Zna konj u snovima je inae simbol
snage i sree.
JEDAN: Prva vijest! Ne itam sanjaricu.
DRUGI: Ne vjerujem ni ja u te stvari, ali ipak, i
snaga i srea su mi neophodno potrebne, i to
u izobilju.
JEDAN: to si tono sanjao?
DRUGI: Zanima te?
JEDAN: Kad si ve naeo temu
DRUGI: No dakle, sanjao sam bijeloga konja
kojega prati crni konj, a za crnim konjem trao
je epavi ovjeuljak.
JEDAN: epavi ovjeuljak?
DRUGI: Da! Ne znam kako je to uope mogue, ali bio je jednako brz kao oba konja.
JEDAN: udno! Kako to tumai.
DRUGI: Ako je sanjati konje dobro, onda ne
moe biti loe. Konj koji tri znai uspjeh u po-
32. P a2-a4: Bijeli. Trideset i drugi potez.

Pjeak s A2 na A4.
JEDAN: Zato se jednostavno ne moe pomiriti s tim da mu bijeli i crni konj i konj u trku donose dobro? Zato mora traiti ono negativno?
Ponekad ga zbilja ne razumijem!
32. K f7-f6 : Crni. Trideset i drugi potez.
Kralj s F7 na F6.
DRUGI: Postaje osobno.
33. K g2-f1: Bijeli. Trideset i trei potez. Kralj
s G2 na F1.
JEDAN: Gledamo se oi u oi.
DRUGI: Ali ne progovaramo.
JEDAN: Nemamo to rei jedan drugomu.
DRUGI: Okreemo si lea.
JEDAN: Povlaimo se u vlastite misli.
33. P f5-f4 : Crni. Trideset i trei potez.
Pjeak s F5 na F4.
DRUGI: Palo je lie.
JEDAN: Jesen je.
DRUGI: Trebali smo to obaviti.
JEDAN: Prolo je proljee.
DRUGI: I ljeto.
JEDAN: I dola je jesen.
DRUGI: to smo ekali?
JEDAN: ekali smo da skupimo hrabrosti.
52
DRUGI: Neemo ju skupiti.

JEDAN: To sada znamo.
DRUGI: Da krenemo.
JEDAN: Hoemo.
DRUGI: Ali ipak ne kreemo.
JEDAN: Prerano je.
DRUGI: Uskoro e biti prekasno.
JEDAN: Nikad nije prekasno.
DRUGI: Prekasno je ako vie nitko nije ostao.
34. L e3-c1: Bijeli. Trideset i etvrti potez.
Lovac s E3 na C1.
JEDAN: Dobar si u ovoj igri.
DRUGI: Hvala. Nisi ni ti lo.
JEDAN: Trudim se.
DRUGI: Slutim kako e ovo zavriti.
JEDAN: Da, i ja.
DRUGI: I, to emo onda.
JEDAN: Isto to i uvijek.
DRUGI: Poeti ispoetka?
JEDAN: Da.
DRUGI: Onda u ja povui prvi potez.
JEDAN: Da. Ali ipak e opet doi red i na mene.
DRUGI: Zato smo toliko opsjednuti tim prvim
potezom.
JEDAN: Jer on odreuje igru.
DRUGI: Odreuje poetak igre, ali ne i igru.
JEDAN: Ima pravo. Igru odreuje zadnji potez.
DRUGI: Ne sudi o igri dok nisi vidio njezin kraj.
JEDAN: Opet se parafraziraju Grci.
34. K f6-f5 : Crni. Trideset i etvrti potez.
Kralj s F6 na F5.
DRUGI: Slijedite me, brzo.
JEDAN: to je?
DRUGI: Slijedite me, kad Vam kaem!
JEDAN: U redu!
DRUGI: Na konju smo!
JEDAN: Konj donosi sreu.
DRUGI: Slijedite me.
JEDAN: Slijedim Vas.
DRUGI: Pourite!
JEDAN: Evo me.
DRUGI: Evo vaega aduta.
JEDAN: to?
DRUGI: To je to.
JEDAN: Tu nema niega!
DRUGI: To vi znate, ali drugi ne!
53
35. T c3-c2: Bijeli. Trideset i peti potez. Top s

C3 na C2.
JEDAN: Znam jo jednu!
DRUGI: Koju? Koju?
JEDAN: Oko-boko!
DRUGI: Ne sjeam se t!
JEDAN: Siguran sam da ju zna!
DRUGI: Podsjeti me!
JEDAN: Skupi ake. Tako. Lupim te o bradu.
DRUGI: Opet lupanje.
JEDAN: Ne cmizdri. Jedva sam te dotaknuo.
DRUGI: Idi dalje.
JEDAN: Pa krenem brojati: Oko-boko prne
koko, pita baja kolko tebi treba jaja?
DRUGI: Osam!
JEDAN: Jedan. Ja. Dva. Ti. Tri. Ja. etiri. Ti. Pet.
Ja. est. Ti. Sedam. Ja. Osam. Ti.
DRUGI: To! Lupim te o bradu!
JEDAN: Jedva si doekao!
DRUGI: Zna mene!
JEDAN: Broji!
DRUGI: Oko-boko prne koko pita baja
kolko tebi treba jaja?
JEDAN: Tri.
DRUGI: Jedan. Ja. Dva. Ti. Tri.
JEDAN: Ti!
35. T e8-g8 : Crni. Trideset i peti potez. Top
s E8 na G8.
DRUGI: Blaga selidba!
JEDAN: Kako predvidljivo.
DRUGI: Molim?
JEDAN: Kaem, predvidljiv si!
36. T c2-e2: Bijeli. Trideset i esti potez. Top s
C2 na E2.
JEDAN: Aduti su na stolu.
DRUGI: Vie se nema to izgubiti.
JEDAN: Jer je previe toga ve izgubljeno.
DRUGI: Sve izgubljeno moe se nadoknaditi i
obnoviti.
JEDAN: Za sada.
DRUGI: Uvijek.
JEDAN: I onda kada su gubitci preveliki?
DRUGI: I onda.
JEDAN: Ne, tada ne!
DRUGI: I onda, uvjeravam te.
JEDAN: Ne vjerujem ti.
DRUGI: Dok postoje ploe netko e se njima

igrati.
JEDAN: I kad ne bude figura?
DRUGI: Smislit e neto dugo.
JEDAN: To vie nije isto.
DRUGI: Nije li?
JEDAN: To je neto sasvim novo.
DRUGI: To e biti samo nova inaica staroga.
JEDAN: Ti ne cijeni integritet.
DRUGI: Ti ne cijeni cirkularnost.
JEDAN: Dosta mi te je!
DRUGI: Otiao bih od tebe, ali ne mogu.
JEDAN: Zato ne bi mogao?
DRUGI: Moram priekati da ovo zavri.
JEDAN: Ipak potuje integritet.
DRUGI: Dok postoji, naravno. Ali kad ga nestane, potovat u ono to je ostalo.
JEDAN: Ako i tebe bude!
DRUGI: To nikada nisam dovodio u pitanje!
JEDAN: Sve je uvijek upitno!
36. L c7-e5 : Crni. Trideset i esti potez.
Lovac s C7 na E5.
DRUGI: Negdje (tu), nekad (moda sad) dogaa se neto o emu nitko nita ne zna. Sastaje
se dvoje, troje, etvero... Zapravo, tko zna koliko njih, a svi na jednom mjestu. Na istom, ama
ba istom mjestu, u isto vrijeme, a njih puno,
puno... Toliko puno da ih se racionalnim putem
ne moe prebrojiti. Kad Veliki On ne bi mogao
neke od njih eliminirati nastalo bi ope ludilo.
Nekolicina je ipak dovoljno glasna te se uspije probiti na povrinu unutar samoga sebe.
Dogaa se razgovor. Razgovor za kojega samo
oni znaju, iako je Veliki vjerojatno u tom istom
trenutku okruen mnotvom. On pokuava
promatrati svijet onakvim kakav je i shvaa da
ne zna nita. Spoznaje svoje nerazumijevanje
bilo ega o bilo emu. U potpunosti je izgubljen. Osoba bez konstruktivnih misli i identiteta. Nita je. Nitavilo ga okruuje. Nevanost
postaje njegovo ime. Kad bi u tom asu nestao s lica zemlje, najvjerojatnije bi nedostajao
samo jednoj jedinoj osobi od svih ljudi na ovome svijetu. Samo bi jedna jedina osoba shvatila da ga nema i da joj nedostaje. To, naravno
ne znai da se on ne socijalizira. No, koliko je
ljudi, od onih koje svakodnevno susreemo uistinu svjesno nae egzistencije? Druimo se da
bismo bili sluani. Prilikom razgovora izmeu
dvije individue postoji li akt konverzacije? Ili

se radi o pukom glasnom izricanju problema
i sitnica, kako i ostalih sluajno pridolih misli
koje se izrode unutar svjesnoga razmiljanja?
to je sve to? to je sve ovo?, pita se on cijeloga svoga ivota. Dobro, ne ba cijeloga, ali
sigurno zadnjih esnaest godina. Bio je neko
siguran u se, meutim sada je sve to nestalo.
Nepodnoljiv osjeaj. Volio bi da je dovoljno
hrabar da okona tu veliku mizeriju. Tu praznu
hrpu kostiju i ispranjenu duu. No ne moe.
Ne moe. Strah ga je. Da ga nije strah ovo bi
bile zadnje njegove misli. Strah. Strah je postala
jedina konstantnost u ovoj produenoj agoniji
koja se naziva ivot. Oni koje voli svakodnevno
ga razoaravaju. eli ivjeti, ali nije sposoban.
Najtee je ivjeti. Sam ivot je najvea prepreka. Ne moe plakati. eli. ivi i nastavit e ivjeti. Moda je hrabro podnositi sve to osjea, taj silni strah, tu runou koja ga okruuje.
Jedino to mu preostaje je pokuaj ignoriranja
svih misli koje e mu uskratiti i zabraniti ivljenje, koje e ga odvui iz ove ivotne forme u
neku drugu koju nitko iv ne moe spoznati
Mir i tiina.
37. L c1-b2: Bijeli. Trideset i sedmi potez. Lovac
s C1 na B2.
JEDAN: to je?
DRUGI: Nita.
JEDAN: Nije istina. Pogledaj se! Izgleda grozno, tovie izgleda gore nego ikada prije. to
je?
DRUGI: Nita.
JEDAN: Molim?
DRUGI: Nita mi je!
JEDAN: Kako molim?
DRUGI: I ti misli da bi meni mogao pomoi?!
JEDAN: Ako mi ne objasni, nikada ti ne u
moi pomoi.
DRUGI: Apatetian sam, ne diraj me.
JEDAN: Zaista eli biti sam.
DRUGI: Ne, ne elim biti sam, ali elim da
ode. Nisam spreman trenutno razgovarati.
JEDAN: Dobro. Idem, ali ne oekuj da u se
vratiti. Nakon to te napustim, nakon to ode
jedini djetinji, zaigrani, nevini dio tvoga bia,
to e onda? eli li zaista biti osuen na ivot
bez sposobnosti imaginacije?
54
DRUGI: Doi e on!

JEDAN: Tko?
DRUGI: Glas gluposti. Onaj koji te uvjerava da
ne zna nita. Da si glup i nedostojan ivota.
JEDAN: Koliko te dugo ve posjeuje?
DUGI: Predugo. Ne znam tono. Priao mi je.
Zato i elim da ode! Tvoja prisutnost nema
smisla!
JEDAN: Ja sam onaj koji je tobom vladao prije
kobne misli. Mene si nosio sa sobom u djetinjstvu. Mene, a ne njega.
DRUGI: Tebe vie nema. Ti si mrtav!
JEDAN: Ma molim te lijepo, ne bulazni!
DRUGI: Sama injenica da razgovaramo svojevrsno je prekoraenje granica.
JEDAN: Razgovor ti je potreban. Smiri se.
Pomiri se sam sa sobom i nastavi ivjeti. Stari
moj, ovo nije normalno. Nita od ovoga nije
normalno.
DRUGI: Prestani! Ostavi me na miru! Umukni!
Ne mogu vie to trpjeti! Ne mogu!
JEDAN: Pita se: Zato ivjeti kad e i tako
umrijeti?
DRUGI: Smrt. Vidi, o tom neprekidno mislim.
JEDAN: Igraj se. Mataj. Matati svatko moe.
Samo se pusti i prepusti. Prepusti se. Opusti se.
Zaboravi gr.
37. L e5-d4 : Crni. Trideset i sedmi potez.
Lovac s E5. na D4.
DRUGI: Najbolja stvar na svijetu je praviti se
idiotom!
JEDAN: Molim?
DRUGI: Rekoh kako je najbolja stvar na svijetu
praviti se idiotom.
JEDAN: Opet se ali?
DRUGI: Ne, nipoto.
JEDAN: Ustani!
DRUGI: Ne mogu!
JEDAN: Moe.
DRUGI: Ne, ne mogu. Moram leati!
JEDAN: Zato lei?
DRUGI: Ja sam nagazna mina.
Smijeh.
JEDAN: ini ti se zabavnim?
DRUGO: Ne. Nunim.
JEDAN: eli da ti vjerujem?
DRUGI: Zar mi ne vjeruje?
55
JEDAN: Kao to i sam zna, takve izjave pojedinac obino govori kad udi za pohvalom.
DRUGI: To ovdje nije sluaj.
JEDAN: Zar te to tvoje udno ponaanje ne
ugroava kao individuu unutar socioloke
strukture kojoj pripada?
DRUGI: Ugroava.
JEDAN: Zato se onda tako ponaa?
DRUGI: Bojim se da u se stopiti s masom.
JEDAN: Razuman je to strah.
DRUGI: 32 figure na 64 polja.
je to onda kad vie nije onako kako je bilo? to

onda? Tada bi stvari trebale krenuti onako kako
se nada i kako sanja. Ali ipak Taj nesretni
ali ipak smrt je svake potene ideje. Moda
bismo i sada mogli. Krenuti. Mogli bismo, ali
ipak ne kreemo. Stojimo. Igramo ah.
40. T g8-c8 : Crni. etrdeseti potez. Top s

G8 na C8.
39. T e2-e7: Bijeli. Top s E2 na E7. Trideset i

deveti potez.
41. K e1-d2: Bijeli. etrdeset i prvi potez. Kralj

s E1 na D2.
JEDAN: Zna li o emu smo govorili?

DRUGI: Da budem iskren, nemam pojma.
JEDAN: Nismo li imali neku ideju?
DRUGI: Jesmo.
JEDAN: U ratu je istina prva rtva.
DRUGI: Tko je to rekao?
JEDAN: Proitao sam to.
DRUGI: Kod koga?
JEDAN: Nekoga Grka.
DRUGI: Apsurdno.
DRUGI: Odigrati jo jednu partiju aha.
38. L b2-d4 x: Bijeli. Trideset i osmi potez.

Pao je crni lovac! 15 figura ostaje u igri!
JEDAN: Padaju figure. Padaju pjeaci, lovci, topovi, skakai Situacija djeluje bezizlaznom.
Bitka je naizgled zavrena. Da, tono, ta moda i jest. Nemojte se dati zavarati. Tabla e se
samo okrenuti. Igra e krenuti ispoetka. Opet
e se ginuti. Opet e se tititi kralja. Iza njega
e doi novi kralj. Za njega e se ginuti. On e
poginuti. Naslijedit e ga netko novi. Lanac e
se nastaviti. Prvo si bijel, pa si crn, a igra, ona je
uvijek ista. Pitanje je samo tko je na poetku
potegnuo prvi potez.
38. P c5-d4 x Trideset i osmi potez.
Pao je bijeli lovac! 14 figura ostaje u igri!
DRUGI: Vratimo se na poetak. Nismo krenuli.
Zato? Ne znam. Imali smo ideju. Sve je bilo
spremno. Okupili smo i ljude. Uz to je bio i lijep
proljetni dan. Iznimno ugodan. Savrenih dvadeset i pet stupnjeva. Tu i tamo koji oblaak na
nebu. Onako poneka ovica na plavom nebeskom platnu koja od turoga platna ini idilinu romansu. Sunce je obasjalo cijeli krajolik. U
zraku se osjetio miris proljetnoga cvijea. Tu i
tamo bi zapuhao lagani vjetri i donio nalet mirisne oaze. Jutro smo proveli ispijajui aj na terasi i uivajui u pogledu. Bio je to idealan dan.
Gotovo savren, ako je mogue imati savreniji. Spremali smo se. Na nama je bila odgovorna zadaa. Pokrenuli smo stvar i sad je trebalo
krenuti u izravnu borbu. No nije se dogodilo
nita. Sve je ostalo kako je i bilo. Objektivno
gledajui, zbilja smo mogli. Nita nas nije sprjeavalo. Nita osim one grozne mogunosti da
bismo neto zbilja mogli promijeniti. Naa najvea elja postala je na najvei strah. Pitanje
39. P d4-d3 : Crni. Trideset i deveti potez.

Pjeak s D4 na D3.
JEDAN: Umoran sam.
DRUGI: Treba mi predah.
JEDAN: Razmiljam o juhi s rezancima.
DRUGI: Razmiljam o peenom vepru.
JEDAN: Fuj.
DRUGI: Ne voli veprovinu.
JEDAN: Divlja zaudara.
DRUGI: Ona je jedina ista i prirodna.
JEDAN: Nita vie nije neoskvrnuto.
DRUGI: Posustajem.
JEDAN: Polako odustajem.
DRUGI: Gubim se u monotoniji.
JEDAN: Igra je gotova.

DRUGI: Djeca su iezla.
JEDAN: I, to emo sada?
41. T c8-c4 x : Crni. etrdeset i prvi potez!

Top s C8 na C4. Uzima.
1/2-1/2 : Nerijeeno.
Sat se zaustavlja.
Bojno bolje obavilo je crvenilo.
19 figura vie nije u igri!
Pali su redom:
Crni Pjeak,
Bijeli Pjeak,
Crni Skaka,
Bijeli Pjeak,
Crni Pjeak,
Bijela Dama,
Crna Dama,
Crni Skaka,
Bijeli Top,
Bijeli Skaka,
Crni Top,
Crni Pjeak.
Bijeli Pjeak.
Crni Lovac,
Bijeli Lovac,
Crni Lovac,
Bijeli Lovac
i
Bijeli Pjeak.
Sat ne otkucava!
I to sada?
Sedmero ih je preivjelo na crnoj strani.
estero je ostalo na bijeloj strani.
Premalo ih je.
Vie ne mogu djelovati.
Igra se obustavlja.
Potpisuje se primirje.
Ova partija je gotova.
Na trenutak zavlada mir.
Trajat e dok se 32 figure ponovno ne postave.
16 s jedne i 16 s druge strane.
32 su poetna polja za kretanje u osvajanje.
32 su prazna polja pred njima.
Ona e uskoro postati bojno polje.
Nitko nije donio konanu pobjedu.
Dok postoji ploa po njoj e se igrati.
Figure su uzalud izgubljene!
Prvi i zadnji stradao je pjeak!
Poetak nove partije.
32 figure opet su u igri!
Sat ponovo otkucava.
40. K f1-e1: Bijeli. etrdeseti potez. Kralj s F1

na E1.
JEDAN: Gubim se u besmislu.
DRUGI: Status quo ne moe vjeno trajati.
JEDAN: eem u potrazi za spasom.
DRUGI: Spasa nema.
JEDAN: Netko nas mora zaustaviti.
DRUGI: I to e biti onda?
JEDAN: Ne znam.
DRUGI: Kreem!
56
57
Nikola Tutek, Moriczov trg 58-64
Moriczov trg
Nikola Tutek
PRVI IN
Prizor prvi
(Zagluujua buka velikoga grada. Rano prijepodne. Moriczov trg. Klupa stisnuta uz zelenu povrinu koja okruuje spomenik Svetog Imre nedaleko od sredita trga. Na klupi sjede tri zgubidana;
Peti, Zsolti i Karcsi. Raspravljaju o pameti svijeta u
sjeni bronanog svetca. Pored njih stoji nekoliko
boca loeg vina)
Karcsi: Gledaj, Zsolti, uvijek su najpametniji i
najjai meu ljudima zavravali u ratovima, gubei razum i ivote po stratitima, dok su hromi,
glupi, nesposobni i straljivi ostajali kod kue.
Samo su ljudi s grekom bili poteeni vatre i
smrti . Ti maloumnici stvarali su djecu, oni su nastavljali ljudsku vrstu.
Zsolti: (kima glavom lijevo-desno) Slaem se. Ali,
bilo je puno heroja, istinskih velikana koji su preivjeli rat.
(Zsolti nagne vina iz flae)
Karcsi: Bilo ih je. To su bili oni suludo sretni. A
sretni su obino i priglupi.
Peti: Onda smo mi najpametniji na zemlji. (Peti
sjedi pognut prema naprijed, gleda u probuene
vrhove svojih cipela)
Karcsi: Moda ne na zemlji, ali na Moriczevom
trgu sigurno!
(Sva trojica se glasno smiju)
Zsolti: No, to si elio rei svime time? (kae gledajui u svojim opijenim, krvavim oima u Karcsija)
Karcsi: elio sam rei da smo svi mi, cijeli ljudski
rod, potomci maloumnika, bogalja, kukavica i
izdajnika.
Zsolti: Jer najbolje smo ljude dali ubiti.
Karcsi: Tono tako. I tako bjee od poetka svijeta.
Zsolti: Amen.
Peti: A enske?
Karcsi: to s njima?
Peti: Ma jebite se oba dvojica!

(Peti se okree od njih i odepa preko trga, preko
zebre, iza stanice tramvaja 49. Pogledom pretrauje plonik)
Prizor drugi
LICA:
Peti, Zsolti, Karcsi besprizornjaci
Jozsi, Ati radnici
Makica i Huba srednjovjeni brani
par
Gospoa i gospodin Zsiboi stari
brani par
Mladi (Feri) prosjak s irokez frizurom
Marika, Julika ciganske prodavaice
Kati prostitutka
Violinist
Djevojka
Beskunik
Tamnoputi mladi
Voza auta
Djelitelj letaka
Indijanski bend
Ljudi u plavom I bijelom
Prolaznici
kolarci
GLAS
Peti: Pa enske, one nisu umirale u ratovima.
Pametne enske imale su djecu, dakle neto od
pameti moralo se ouvati.
Karcsi: enske i pamet? to ti je Peti? Popio si
previe umjetnog vina?
Zsolti: enske i pametAh, Peti! (nasmije se i
otpije jo vina)
(Peti slegne ramenima, ustane s klupice i epajui
poe potraiti dobar opuak. Karcsi i Zsolti sjede
u tiini. Upijaju suneve zrake. Peti uskoro pronalazi savreno ouvan opuak, podie ga sa zemlje
i vraa se do klupice. Sjeda.)
Peti: A to kad kae da su svi ljudi potomci bogalja, maloumnika i ega sve ne, to se odnosi i
na nas, Maare?
Zsolti: Kurvinski ivot! Kakav majmun!
(Karcsi se ceri. Pribliava lice Petijevom i radi strane grimase. Iznenada mu uzima opuak iz ruke.)
Karcsi: Daj to ovamo budalo! Ne zasluuje tu
cigicu.
(Peti naglo ustaje. Njegovo inae purpurno lice
sad je jo crvenije)
(Stanica tramvaja 49. Na klupici sjede dva ovjeka

u prljavim radnim kombinezonima. Jozsi je naoit
mladi. Ati je stari, umorni radnik. Pue i ekaju)
Ati: Jozsi, gdje si roen?
(Jozsi iri ruke i oi, ispuhuje dim kao da e rei
neto vrlo vano)
Jozsi: Bogu iza nogu.
(Ati stie koljena dlanovima. Gleda uokolo po
cijelome trgu. Smijei se.)
Ati: Koliko ljudi! Mladih, starih, pogledaj samo.
Evo nam proljea!
Jozsi: Hajdu-Bihar.
Ati: Molim?
Jozsi: Pitao si gdje sam roen. Kaem: u pokrajini Hajdu-Bihar. Na istoku.
Ati: U kojem mjestu?
Jozsi: Zar je bitno?
(Ati slegne ramenima i napravi grimasu)
Ati: Poznavao sam jednog tipa od tamo. Kakva
mustra je taj bio! Pravi fifiri.
(Ati prekrii noge i ruke. Pogleda u Jozsija. Dugo
netremice zuri u mladia)
Ati: Kada si roen?
Jozsi: U ljeto. Ljeto tisuudevetstoosamdesetprve. Zato?
Ati: Koliko dugo radi u ljevaonici?
Jozsi: U ljevaonici? Zato?
Ati: Tako, samo pitam.
(Jozsi sporo vadi kutiju cigareta iz depa kombinezona. Pali novu cigaretu)
Jozsi: Bit e sigurno dvadeset godina.
(Ati prasne u smijeh. Dugo se smije i tape Jozsija
po leima)
Ati: Dobro je Jozsi! Sve je u redu Jozsika!
(Ati se smije. Dolazi tramvaj)
Jozsi: Stari, evo nam tramvaja.
(Jozsi baca tek upaljenu cigaru i ustaje. Ustaje i
Ati, drei se za kria)
Ati: Kako boli! Kurvinsko vrijeme!
(Jozsi ne obraa panju. Otvaraju se vrata tramvaja. Odlaze. Hramljui pristie Peti i pokupi Jozsijev
opuak)
Peti: Kakva budala! Cijela cigica!
58
Prizor trei
(Tramvaj 49 stoji na stanici. U drugom vagonu,
na drvenim sjedalima, sjedi srednjovjeni brani
par, Huba i Makica. Makica gleda prema trgu
i klupi gdje sjede Karcsi i Zsolti. Kima glavom s
gnuanjem. Pogleda potom prema Jozsiju i Atiju
koji upravo ulaze u tramvaj i sjedaju. Makica pohotno bulji u Jozsija)
Makica: Ne vrijedi biti siromaan u vlastitoj zemlji. Jer, ovo je tvoja zemlja, jebem ti, tvoja! Sve
ovdje je tvoje! Pa zato smo onda siromani?
Od kud toliko beskunika?
Huba: Ne znam, Makice.
Makica: Ne vrijedi biti siromaan u vlastitoj
zemlji. Jebem ti, ako ovjek ve mora biti siromaan, onda je bolje biti siromaan u tuini! To
manje boli. Manje je sramno. Zar nije tako?
Huba: Valjda, Makice.
Makica: Trebali smo otii onda kad smo mogli.
Ali ti nisi htio, majku ti!
Huba: Makice, pusti me na miru.
(Makica prekrii noge pokazujui listove Jozsiju.
Jozsi bulji u Makiine noge)
Makica: Da si imao muda, bili bi otili.
Makica: Ali ti si rekao ne! Bolje da smo siromani negdje drugdje nego u vlastitom domu!
Ovo je nepodnoljivo, Huba, nepodnoljivo!
Makica: Tko zna to bi bilo od nas da smo otili. Tko zna, jebem ti.
(Makica zavodi Jozsija pogledom. Jozsi joj to doputa. Sad se i Ati okree prema Makici. Stari se
smije. Tko zna)
DRUGI IN
Prizor prvi
(Stari brani par, gospoa i gospodin Zsiboi, eu
pored oronule rotonde u sreditu trga. Okrugla
zgrada, s polupanim prozorima i zapianim zidovima, usmjerava njihovu etnju u drhtavim krugovima. Gospodin Zsiboi oslanja se na taku, a
gospoa Zsiboi dri ga pod ruku. Prati ih pijani
mladi. Krue)
Gospodin Zsiboi: Draga, to si sino sanjala?
Gospoa Zsiboi: Ogromno drvo!
(Gospodin Zsiboi stane i rairi oi. Gleda netre59
mice u svoju enu i pritom vadi rupi iz depa

staroga, ali odlino ouvanog odijela)
Gospodin Zsiboi: Drvo? Drvo kae, najdraa?
Gospoa Zsiboi: Ogromno drvo s prekrasnim
granama punim mladoga lia.
(Prilazi im pijani mladi. Nosi uske traperice, vojnike izme i irokez frizuru. Samoobnavljaka
snaga populacije beskunika. Uasno zaudara po
alkoholu)
Mladi: Dobar dan, ljubim ruke gospoo.
Gospodin Zsiboi: Velike grane pune lia, tako
kae, najdraa.
Mladi: Dolazim iz siromane obitelji, imam
sedmoro brae i sestara, gladni smo, cijenjena
gospodo.
Gospodin Zsiboi: to kae, najdraa?
(Mladi sada govori puno glasnije, gotovo se
dere)
Mladi: Moda biste nam mogli pomoi s nekoliko forinti, molim vas, cijenjena gospodo.
(Mladi isprui prazan dlan pred starevo lice)
Mladi (promumlja): Kurvinski ivot! Gluh si?
Gospoa Zsiboi: Trai novce. Kae da je gladan.
Gospodin Zsiboi: A koliko mi imamo?
(Gospoa Zsiboi vadi iz torbice mali koni novanik. Zvuk kovanica. Gospoa Zsiboi broji novce.
Gospodin Zsiboi glasno ispuhuje nos)
Gospoa Zsiboi: Sto dvadeset, sto etrdeset
Mladi (okree oima): Kurvinski ivot!
Gospoa Zsiboi: Tristo pedeset i est, tristo ezdeset i est
Gospodin Zsiboi: Teka su vremena, teka vremena. Osuilo se nae drvo, najdraa.
Mladi: Kakvo drvo?
(Mladi u nevjerici pogledava oko sebe. Sputa
isprueni dlan)
Gospoa Zsiboi: etiristo dvadeset i devet. To
je sve.
Gospodin Zsiboi: Osuilo se.
Mladi: Kurvinski ivot!
Gospoa Zsiboi: Dragi, to si ono rekao, koliko
kota povre za salatu?
(Mladi nestrpljivo skakue u mjestu. Gleda oko
sebe kao da bio htio pobjei)
Gospodin Zsiboi: Salatu i, ne zaboravi, za juhu,
najdraa.
Mladi: Puno vam hvala, cijenjena gospodo, ali
zadrite novce. Ve u se ja nekako snai. Puno
hvala!
(Mladi brzim koracima nestaje niz Moriczev trg.
Vrti glavom u nevjerici. Gospoa Zsiboi slegne ra-
menima. Bila je spremna dati mu dvadeset forinti)

Gospodin Zsiboi: Drvo s prekrasnim granama
punim mladoga lia, to si rekla najdraa?
Gospoa Zsiboi: Tako je dragi. Sanjala sam prekrasno drvo.
Gospodin Zsiboi: Bilo je prekrasno, bilo je.
Gospoa Zsiboi: to bi taj san mogao znaiti?
Gospoa Zsiboi: Pitam se to bi moj san mogao
znaiti.
Gospodin Zsiboi: Oh, puno toga, najdraa,
puno toga.
Prizor drugi
(Ulaz u trgovinu XPAR. Na ulazu dvije Ciganke,
mlaa, Marika i starija, Julika, prodaju slatkie kojima je istekao rok trajanja, prezrelo voe i povre,
te usahlo cvijee. Oglaavaju svoju robu glasno
se derui. Razmaci izmeu njihovih rijei neobino su pravilni, a intonacija uvijek savreno ista.
Zapravo pjevaju klonirane pjesme. uje ih se po
itavom trgu)
Marika: Dvije rotkvice sto forinti!
Julika: Tri okolade sto forinti!
(Prilazi im beskunik i netremice bulji u Mariku)
(Beskunik i dalje bulji u Mariku. Julika odluuje
reagirati)
Julika: No, to je gado, to gleda?
(Beskunik joj se naceri u lice)
Marika: Makni se, rastjeruje muterije!
Julika: Tri okolade sto forinti! uje to ti kae,
gado? Makni se!
(Beskunik ne odustaje. Uspijeva iza zlog pogleda sakriti svoj jad. Krasan osjeaj! Gleda Ciganke
i potiho se ceri)
Julika: E, sad je dosta!
(Julika uzima tap koji stoji naslonjen na zid zgrade. tapom zaprijeti beskuniku, ali ovaj ne reagira. Stoji i smije se. Bulji im u lica)
Marika: Bjei vie! Dobit e tapom!
(Beskunik kima glavom, ceri se i napokon odlazi)
Julika: Kurvinsku ti mater!
(Mariki prilazi brani par Zsiboi. Treba im rotkvica
za salatu)
Gospoa Zsiboi: Moe jedna rotkvica za pedeset? Treba nam samo jedna.
Marika: Dvije rotkvice sto forinti. Sto forinti. Dvije rotkvice.

(Gospoa Zsiboi vadi novanik, plaa i uzima rotkvice)
Gospodin Zsiboi: Moda znai ivot. ivot, najdraa. Iako je kasno.
(Julika nudi okolade branom paru, ali oni odlaze bez rijei. Sada Julika gleda Mariku oima punim zavisti)
(Julika i dalje gleda Mariku ispod oka. Njena se
pjesma pretvara u ljutito jecanje. Marika hini da
ne uje i ne vidi)
(Odnekud dotri Tamnoputi mladi)
Tamnoputi mladi: Dolaze andari!
Julika: Kurvinsku mater!
(Julika brzo provue tap kroz vrh kutije pune okolade. Podigne kutiju s poda i stade trati niz trg
prema uliicama. Marika baci rotkvice u torbu s
povrem i potri za Julikom. Netom nakon toga
stiu dva policajca u plavim odijelima. Jedan od
njih govori preko radio veze. Beskunik sve to
promatra sa sigurne udaljenosti i zadovoljno se
smije. Potom ulazi u pothodnik)
Prizor trei
(Violinist ulazi u pothodnik ispod Moriczevog
trga. Osam beskunika i tri psa spavaju jedan uz
drugoga na dronjcima rasprostrtim na podu pothodnika)
Beskunik: Pomozite s nekoliko forinti, cijenjeni
gospodine!
Violinist: Dao bih vam da imam. Ali nemam.
(Violinist slegne ramenima i pone se uspinjati
stepenicama na suprotnoj strani trga. Na vrhu
stepenica presretne ga djelitelj letaka)
Djelitelj letaka: Izvolite!
Violinist: Hvala!
(Violinist hoda prema kipu Zsigmonda Moricza,
koji se ini toliko manjim od utog slova M u neonskoj reklami McDonaldsa, odmah preko puta
ulice. ita reklamni letak)
Glas: Potpuna rasprodaja zbog zatvaranja trgovine! Svjetski poznati talijanski proizvoai mukih i enskih cipela! Koni i sportski modeli! Zadnji put smo otvoreni, od 9 do 20 sati! Popust od
60
92%! Sve cipele po cijeni od 1.999 forinti! Svaki

trei par cipela besplatan!
(Violonist se zaustavlja ispred Moriczova kipa i
vadi violinu iz futrole. Gleda prema dvjema Cigankama koje se upravo vraaju poslu na uglu
nakon to je prola plava opasnost)
Julika: (pomalo zadihano) Tri okolade sto forinti!
(Violonist une i paljivo odloi otvorenu futrolu
violine na tlo. U futroli je nekoliko kovanica i snop
papiria. On zatakne reklamni letak za rasprodaju cipela u plitki dep koulje. Potom se uspravlja,
stavlja violinu na rame i poinje svirati)
Zsolti (uje ga se preko cijelog trga): Hej, Karcsi,
gdje je onaj majmun?
Karcsi: Tko? Peti? Pojma nemam!
(Violonist svira. Pored njega prolaze kolarci i smiju se. Usta su im puna hamburgera. Prolaze kola
hitne pomoi s glasnom sirenom. Dolazi beskunik. Neko vrijeme bulji u Violinistu, a onda odlazi
u pothodnik. Prolazi Peti pognute glave. On trai
opuke. Violinist neumorno svira)
(Pored Violiniste protri Tamnoputi mladi. Na
lijepom plavom Dunavu. Prilazi Djevojka. Ona
promatra Violinistu ne prikrivajui zanimanje za
njegovu tjelesnost. Violinist je prouava preko
vrata violine. Promuklo zvono tramvaja. Violinist
prestane svirati, spusti glazbalo i pozdravi Djevojku. Ona se nasmijei, spusti pogled i zaustavi ga
na reklamnom letku koji viri iz depa violinistove
koulje)
Djevojka: Ta rasprodaja cipela traje ve pet godina!
Violinist: Znam.
(Nasmijee se. Tiina)
Violinist: Svejedno, bilo bi nepristojno ne uzeti
letak kad ti ga ve nude.
(Djevojka slegne ramenima)
Violinist: Iako ti taj isti letak nude petstopedesetipet puta svaki dan u zadnjih pet godina, svejedno bi bilo nepristojno odbiti ga.
(Djevojka sada mijenja izraz lica iz zainteresiranosti u oprez. Violinist se saginje i uzima jedan od
papiri iz snopa u violinskoj futroli. Potom ga daje
Djevojci)
Violinist: Izvoli.
Djevojka: Hvala.
(Ona nespretno vadi pedeset forinti iz depa,
ubacuje kovanicu u violinsku futrolu i brzo ne61
staje niz trg. Violinist gleda za njom nasmijeen.

Nastavlja svirati)
Zsolti: Peti! Peti! Dolazi ovamo, smrdljiva ivotinjo!
(Kad je dola na sigurnu udaljenost, Djevojka stane itati papiri koji joj je dao Violinist)
Glas: Zovem se andor, 28 mi je godina. Obrazovan sam, kulturan, prijatan i naitan mladi,
glazbenik po struci i po Bojoj predodreenosti.
Izuzetno sam komunikativan, ali nenametljiv. Traim ugodnu ensku osobu za razgovor i druenje.
Polja moga interesa jesu:
1. glazba
2. kultura i knjievnost
3. povijest, nacionalna i svjetska
4. kazalite, film
5. slikarstvo
6. dakle, openito umjetnost
7. u obzir dolaze kulturne i obrazovane djevojke
i ene od 15 do 65 godina starosti.
Moj broj telefona
(Djevojka s gaenjem zguva papiri i baci ga u ko
za smee. Moriczov trg joj se ini veim no ikada, a
ona je grozno usamljena. uri prema ulici Bele Bartoka. Protutnji pored branog para Zsiboi)
Gospodin Zsiboi: Lijepo je kada netko pamti
svoje snove, najdraa.
TREI IN
Prizor prvi
(Kasno posljepodne na Moriczevom trgu. Karcsi,
Zsolti i Peti sjede na istoj klupi kao i ujutro. Pored njih nekoliko otvorenih boca vina. Peti pui.
S druge strane trga uje se violina. Peti pokazuje
prstom prema Violinisti i obraa se Karcsiju.)
Peti: Vidi onoga to tamo cijeli dan gudi? Vidi li?
Karcsi: Vidim. to s njim?
Peti: I on je potomak glupana?
Karcsi: Jest, pa to?
Peti: Pa kad si vidio glupana koji moe tako svirati violinu?
(Karcsi se obraa Zsoltiju)
Karcsi: Dri me , molim te, dri me da ga ne
raspalim po njuci!
Zsolti: Pusti budalu, Karcsi, vrag ga odnio!
(Karcsi se uhvati za glavu kao da trpi bol. Potom
se obraa Petiju)
Karcsi: A ti, Peti, kada si vidio sviraa koji sijee
maem glave, koji junaki juria u vatru i boj?
Pa nisu nai preci slali violiniste da brane Svetu

maarsku krunu!
Zsolti (Petiju): Kui sada? Lijepo ti ovjek govori!
(Karcsi gleda Petija ispod oka. Peti ustaje s klupice, pali opuak, udie dugi dim. ini sve to naglaujui vanosti svakog pokreta)
Peti: Dakle, dragi Karcsi, svirai nisu umirali u ratovima.
Zsolti: Naravno da nisu!
(Karcsi poprati Zsoltijevu ishitrenost mrkim pogledom)
Peti: Prema tome, mi, ljudi, mi nismo samo potomci maloumnika, bogalja, kukavica i izdajnika, nego smo isto tako i potomci sviraa.
Karcsi: Kakve to veze ima s bilo im?
Peti: Ima veze, i te kakve veze. Molim lijepo,
jasno definiraj svoje stavove! Nita od ovolike
vanosti ne bi smjelo ostajati nedoreeno! Dakle, jesmo li mi ili nismo potomci maloumnika,
bogalja, kukavica, izdajnika i sviraa?
Karcsi: Kurvinskog ti Boga!
Peti: No, jesmo li ili nismo?
(Karcsi kipi od bijesa. Dri se rukama za klupicu
i nervozno se trese. Naginje se prema Zsoltiju i
ape)
Karcsi: Dri me, brate, ubit u ga! Kunem se,
ubit u ga!
Zsolti: Pusti! Nije vrijedan toga, taj maloumnik.
Karcsi (Petiju): Odlazi! I ne pribliavaj se vie
ovoj klupi! Ne zasluuje sjediti s pametnim ljudima, kurvinsku ti mater!
(Peti povlai duge dimove, ceri se samozadovoljno i odlazi od klupe prema sreditu trga. U
sreditu trga stoji etverolani indijanski bend iz
June Amerike, ba kao i svakog dana. Pripremaju
se nastaviti nastup nakon krae stanke. Peti im se
pribliava i promatra pripreme. Indijanci poinju
sa svirkom. Peti pui i pozorno slua. Muzika postaje vrlo glasna. Na drugom kraju trga Violinist
odustaje od sviranja. Sprema svoju violinu u futrolu. Odlazi. Peti veselo poskakuje, koliko epavac
moe, u ritmu indijanske muzike. Potom uini jedan krug pognute glave po itavom trgu. Kad je
skupio nekoliko opuaka vraa se do klupe gdje
sjede Karcsi i Zsolti. Nudi im opuke. Ovi prihvaaju. Peti sjeda do njih na klupu. Pue)
Zsolti: Kurvinski ivot! Dou odnekud ovi Cigani s perima u kosi i stvaraju buku, a na maarski
violin-umjetnik mora se pokupiti i otii! I to se
dogaa usred Budima, boga ti!
(Zsolti gleda prema Karcsiju i Petiju oekujui nji-
hovu reakciju. Ova dvojca kao da ne uju. Otpuhuju crne dimove)

Zsolti: To je na najvei problem-nismo dovoljno glasni! Ne ujemo se usred svog tog stranog
sranja. Umjesto da ih nadglasamo, mi se povlaimo. Tuno je to, ozbiljno vam kaem, brao.
(Karcsi i Peti i dalje ute. Tiina traje dugo. Napokon progovara Karcsi)
Karcsi: Sluaj, Zsolti, zar ti nisi porijeklom Austrijanac ili neto slino? Kako se preziva?
Zsolti: Moraviczky.
Karcsi: Kakvo je to govnarsko prezime?
Zsolti (upire prstom prema Petiju): Pa on je Ciganin! Crni Ciganin!
(Peti sjedi s smijekom na licu. Okree se prema
Karcsiju sa sjajem u oima)
Peti: Sada se definitivno moemo sloiti u tvrdnji kako smo svi mi, i ovi Indijanci i onaj violinist,
potomci maloumnika, bogalja, kukavica, izdajnika, ali i sviraa! Nije li tako, Karcsi?
Prizor drugi
(Kati, kojoj je tono osamnaest godina i tri dana,
dolazi na stanicu tramvaja broj 6, preko puta sveevog spomenika. Mora na posao, preko, u Petu. Obuena ja kao to i prilii uspjenoj mladoj
prostitutki. Usprkos neispavanosti i rasjeenoj
usnici, Kati izgleda vrlo privlano. Ona je princeza
Morczovog trga. Prolazi joj pijani mladi s irokez
frizurom)
Mladi: Znai tako.
Kati: to je? to hoe? Odi u materinu, glupane!
Mladi: Znai tako.
Kati: Tako, da, tako! to hoe od mene? Reci mi
to eli, a ja u tebi rei cijenu.
Mladi: Do toga smo doli, Kati? Reci mi cijenu!
Reci mi cijenu svega!
Kati: Zato jo uvijek pamti moje ime, pijanico?
Ja se tvoga imena ne sjeam.
(Mladi stoji i odmjerava Katino tijelo od glave do
pete. Kati nervozno posee u svoju svjetlucavu
torbicu i vadi novanik)
Kati: Evo! Evo ti pare. Uzmi i nestani!
(Mladi pohlepno gleda u tisuu forinti zguvanih
meu Katinim prstima. Njeni dugi ruiasti nokti
i prekrasna plavkasto-siva novanica! Mladi oklijeva, trese se. Potom brzo zgrabi novanicu i nestaje niz ulicu. Kati ostaje sama. Stavlja slualice u
ui i eka tramvaj)
Karcsi: Vidi onu kurvicu Kati!
(Karcsi pokazuje prema Kati na drugoj strani ceste)
62
Karcsi: Da imam dvadeset somova, ne bih razmiljao ni trenutka!

Zsolti: Kati? Zar ve? Koliko je sati? est? Tako
rano u Petu?
Peti: Posao sigurno cvijeta.
Karcsi: Da imam dvadeset somova!
(Na drugoj strani trga Marika upire prstom prema
Kati, ija se pojava iz daljine doimlje poput crne
toke u ruiastim mreastim arapama)
Marika: Dvije rotkvice sto forinti! (potom posve
tiho)Vidi onu kurvetinu.
(Julika netremice gleda prema drugoj strani trga)
Julika: Ta ne mora na sav glas oglaavati svoju
robu! Ta zaradi dvadeset somova jednim treptajem oka!
Marika: Moda. Ali ipak se ne bih nikada mijenjala s njom.
Julika: Vraga ne bi! Da ima takvo tijelo Tri okolade sto forinti!
Marika: Nikada!
Julika: A ja sam ve stara. I bog mi nije dao nikakav talent.
( Na stanici tramvaja 6 zaustavlja se auto, tono
pred Kati. Voza je poziva da prie)
Kati: Moram na posao.
Koliko?
Moda pola sata.
Da, tu na trgu. Iza ugla.
(Kati nee propustiti dobru zaradu jo prije poetka radnog vremena. efu e javiti da kasni
zbog guve u prometu. Ona ulazi u auto. Auto
krui Moriczovim trgom. Na jednom pjeakom
prijelazu auto umalo pregazi brani par Zsiboi.
Kati protura glavu kroz prozor auta)
Kati: to vam je, budale stare, zar ne vidite crveno svjetlo?
Gopodin Zsiboi: Nije li to bila Kati, najdraa?
Gospoa Zsiboi: Ne znam. Zna da slabo vidim, najdrai.
Prizor trei
(Tramvaj 49 pribliava se Moriczovom trgu. Na
prvom sjedalu u prvom vagonu sjede Jozsi i Ati.
Vraaju se s posla. Odmah iza njih sjede Huba i
Makica. Vraaju se iz centra grada s plastinom
vreicom na kojoj je otisnut logo nekog lanca supermarketa. Makica sjedi licem okrenuta prema
Jozsiju. Zavodi ga. Oblizuje usnice)
Ati: Sine, ne gledaj je tako, bit e svega!
63
Jozsi: Pusti me, stari.

(Ati se okree na kratko prema Makici. Opet se
obraa Jozsiju)
Ati: Kaem ti, ta e te baba dovesti u neprilike.
Starija je od tebe makar deset godina!
(Jozsi pohotno promatra Makiine izloene
noge)
Jozsi: Dobit e ona ono to trai, dobit e.
(Makica pokuava komunicirati s Hubom neprestano gledajui iza njegovih lea)
Makica: Da ti makar ima neki bolji posao, mogli bi si priutiti kakav polovan auto. Ovako smo
osueni na ove kurvinske tramvaje.
Huba: to mogu, Makice?
Makica: Potrudi se malo, ljenino, donesi kui
novca!
(Makica se zavodljivo smije. Isprsila se i zadigla
rub haljine. Jozsi uzbueno izvija vrat i gleda u
njena prsa Atiju preko glave. Ati se opet nakratko
okrene prema Makici. Stari se smije)
Ati: Isuse boe! Jozsika moj, ima ti pravo! Ovu
vatru netko mora ugasiti!
Jozsi: Istina je. Dat u joj ja ono to trai, vidjet
e, stari!
(Tramvaj 49 dolazi na Moriczev trg. Huba se naglo ustaje i snano amara Makicu. Jedan, dva,
tri, etri snana udarca u lice)
Huba: Smrdljiva kurvetino!
(Makiin nos krvari. Jozsi skoi sa svoje stolice
prema Hubi. Ati ga bezuspjeno pokuava zadrati rukama. U taj as tramvaj 49 naglo zakoi i svi koji su stajali nau se isprueni na podu
tramvaja. Izvana se uje vrisak. Vrata tramvaja se
otvaraju. Jozsi i Huba ustaju s poda i izlaze van.
Za njima izlazi Ati i svi ostali putnici. Zaboravljaju
Makicu koja ostaje ispruena na stolici, polusvjesna, zakrvavljenog lica)
Marika: Opet se neto dogodilo! Izgleda da se
netko ispruio pod etrdesetdevetkom. Dvije
rotkvice sto forinti!
Julika: Pusti sada rotkvice! Trg e zaas biti prepun murje! Bolje da odemo!
(Julika i Marika pospremaju svoje stvari i ubrzanim korakom odlaze s trga. Nedugo potom dotri uspuhani tamnoputi mladi. Vrlo je zbunjen
kada vidi da Marike i Julike vie nema)
Karcsi: (gleda prema drugom kraju trga) to
sada, kurvinsku ti mater?
(Karcsi ustaje s klupe i gleda prema zaustavljenom tramvaju 49. Ustaju i Zsolti i Peti. Ve se
puno svijeta skupilo oko tramvaja, pa njih trojica
ne vide puno. Prilazi im beskunik)

Beskunik: Mislim da je Feri.
Peti: Koji Feri?
Beskunik: Feri s kosom.
Zsolti: to ovaj smrad trabunja?
Karcsi: Feri, Indijanac Feri?
(Karcsi pokae rukom iznad glave kao da namjeta irokez. Beskunik potvrdi kimanjem glave)
Karcsi: Kurvinski ivot! Pa to mu bi?
(Beskunik pokazuje palcem prema ustima, kao
da potee iz boce. Karcsi ponavlja pokret rukom
koji znai namjetanje frizure, potom pokae
palcem prema ustima. Beskunik opet potvrdi
kimanjem glave. Potom odlazi. Karcsi, Zsolti i
Peti sjedaju natrag na klupu. ute. uje se snano zavijanje mnotva sirena. Nakon duge utnje
progovori Zsolti)
Zsolti: Karcsi, razmiljao sam. U Maarskoj i
prijateljskim europskim zemljama vie nije obvezan vojni rok. Dakle, u budunosti e u ratovima pogibati samo budale. Ne znai li to da e
ljudski rod opet postati pametniji?
(Karcsi ne daje odgovora. Karcsi i Peti pue, lica
su im posve bezizraajna. Oko tramvaja 49 ve se
okupilo tri kordona ljudi. Ljudi u plavom i bijelom
probijaju se kroz mnotvo. Ferijevo tijelo, koje lei
podalje od tramvaja, pokrivaju bijelom plahtom.
Ispod plahte nazire se samo irokez. Huba se uspinje natrag u tramvaj 49 i pomae Makici ustati
sa stolice. Ona mu se vjea oko vrata i plae)
Makica: Ovo je strano, Huba! Strano!
Huba: Znam, Makice. Hajde, idemo kui.
(Ispred tramvaja, meu mnotvom, uarilo se
Jozsijevo mladenako lice. On povlai kragnu plave kute do polovine lica i bez rijei nestaje niz ulicu. Ati ne ide za njim. Stari kima glavom gledajui
u smjeru u kojem nestaje Joszi)
Ati: Kakva mustra!
(Meu okupljenim ljudima, tono pored plahte
koja pokriva Ferijevo tijelo, stoje zagrljeni gospodin i gospoa Zsiboi)
Gospoa Zsiboi: Tko je to pod plahtom, najdrai? Ne vidim!
(Gospoa Zsiboi posee za novanikom u torbici. Jo e jednom prebrojati sitni)
(Zavjesa)
Nikola Tutek, Drama kratkog daha
Drama kratkog daha

IN PRVI
Prekrasan novi auto zaustavljen na vrhu strme
ulice posve zakrene ve parkiranim automobilima. Motor auta radi uprazno. U autu sjede MU
i ENA, nervozno promatraju u polutami ispruenu ulicu. ekaju svoju priliku.
ENA: Nesposoban si.
MU: ekanje umara.
ENA: Mogli smo krenuti pola sata ranije iz stana tvojih roditelja i sigurno bi nali parkirno mjesto. Ali ovako... Stvarno si budala.
MU: Mogli smo parkirati jednu ulicu dalje, prazna je. Ali ne, moramo parkirati tono ispod naeg balkona.
ENA: Ali auto je nov!
MU: Ima pravo, auto je nov. ekajmo.
ENA: Uostalom, ovo je naa ulica! Zato bi
parkirali bilo gdje drugdje? Ovo je NAA ulica!
MU: Ima pravo. ekajmo.
ENA: ekamo ve etrdeset i pet minuta! Za
to smo vrijeme mogli doi do, ne znam, do, to
ja znam. A od tvojih dovde smo se vozili dvanaest minuta. Pa to je suludo!
MU: Mogli smo pjeice.
ENA: Kakva si ti budala!
MU: Ima pravo.
ENA: Majmun.
MU: ekanje umara.
ENA: Ma uini neto, uini neto, uini ne-too! Poludjet u!
MU hvata ruicu mjenjaa i stavlja je u brzinu.
Auto se pokree.
MU: Napravit u ir.
Auto ide niz ulicu, skree dvaput lijevo u paralelnu ulicu i onda nakon sto metara opet dvaput lijevo na isto mjesto s kojeg je i krenuo. Puni krug
ENA: Nita. Nita. Nesposoban.
MU: Poi gore u stan i ekaj me. Ja u ekati
ovdje dok se ne otvori mjesto. Netko e otii s
parkirnog mjesta prije ili kasnije.
ENA: Da odem gore? A ma nemoj! Da te pustim tako nesposobnog ovdje samog? Prespavat
e u autu koliko si tup. Samo uti i gledaj ako
koji auto izlazi iz ulice. Samo gledaj.
Prolazi petnaest minuta u tiini. MU pojaava
glazbu s radija. ENA odlui govoriti, sada pomirljivijim tonom.
ENA: uj, a da ipak parkiramo u donjoj ulici?
MU: Nisam lud. Auto je nov.
64
65-68
LICA:
MU
ENA
AMARA LANCEM enin i muevljev muitelj
SAMAC enin i muevljev susjed
KOMAR samev prijatelj
sluajni prolaznici (koji se u drami dodue ne
pojavljuju, ali su zasigurno jedini vjerodostojni svjedoci ove fabule)
ENA: Ima pravo.
MU: Netko izlazi iz nae zgrade. Tko je to?
Kamo ide?
ENA: Ne poznam ga, nije stanar. Ide li prema
autu?
MU: Ne. Produio je pjeice. Nita. ekamo
dalje.
Pet minuta negovorenja. Tada ENA histerino
zaurla:
ENA: Izlazi! Izlazi jedan, vidi ga? Pri kraju ulice! Izlazi! Hajde, vozi vie!
MU brzo ubaci u brzinu i doveze ih do uskog
parkirnog mjesta osloboenog izmeu dva automobila.
MU: Kurac. Preusko je.
ENA: Ma kako preusko? Kreten jedan! Kako
preusko? Kako je onaj auto izaao od tuda prije
pet sekundi?
MU: Bio je to puno manji auto.
ENA: Tvoj mozak je puno manji! Ako ne zna
voziti, daj meni! Ja u ga bez problema uparkirati.
MU: Moda ga mogu i ja uparkirati. Ali kako
emo van iz auta? Nema teorije da otvorimo
vrata dovoljno da bi izili.
ENA: Ma ti si nesposobna budala. Ja ivim s
budalom! Parkiraj konano, hoe li? Zar emo
provesti no u autu?
MU: Pokuat u.
MU sporo i oprezno uvue auto u parkirno mjesto.
ENA: Gledaj sada! I ui, ako moe.
ENA otvara vrata i gleda u MUA podozrivo.
Vrata se otvaraju tri centimetra i potom udaraju
u susjedni auto. ENA je van sebe od nervoze.
Oine MUA pogledom. MU otvara svoja vrata.
Isti sluaj kao sa eninim vratima.
ENA: Ne moemo van!
MU: Moemo.
ENA: Kako?
MU: Kroz bunker.
65
ENA: To bi trebalo biti smijeno? Ha-ha-ha.

Majmuni umiru od smijeha. to bleji u mene?
Vadi nas odavde, vadi nas van!
MU stavlja mainu u rikverc i polako klizi van iz
parkirnog mjesta.
MU: Rekao sam ti da nema mjesta.
ENA: Ma to si ti rekao? to si ti meni rekao?
Nesposobna budalo.
Auto je ve gotovo posve na cesti. Tupi udarac.
ENA: to je sad to? Auto iza nas! Lupio si ga,
kretenu!
MU: Lupio sam ga.
ENA: Pa gdje ti gleda! ovjek pristojno eka
da mi izaemo, a ti ga lupi! Nov auto!
ENA stavlja dlanove na lice i histerizira. Kucanje na staklu MUEVLJEVIH vrata. MU sputa
staklo. Pored auta stoji visok i jak ovjek, kratko
obrijane kose, obuen u komplet od crne koe.
Sipi kiica.
MU: Dobro veer.
AMARA LANCEM: Dobro veer?
ENA: Ovaj kreten od mog mua vas je lupio!
AMARA LANCEM: Gospodine, biste li bili toliko ljubazni na asak izai van?
MU: Naravno. Samo da uzmem dokumente.
MU uzima dokumente iz pretinca auta i izlazi
van. im izie van visoki ovjek mu dlanom izbije
dokumente iz ruke. Dokumenti padaju na mokru
ulicu.
AMARA LANCEM: Majku ti jebem! Vidi
ovo? To je moj auto. Najbolje to je Mazda ikada napravila. Vozim taj auto ve pet godina, ezdeset i pet tisua kilometara bez popravaka, bez
sudara, bez zajebancija. I onda mi naleti kreten
i razbije mi cijeli auto! E loe ti se pie, prijatelju!
MU: Ali na vaem se autu uope ne vidi da
sam vas lupio! Pa nisam vas ni lupio, samo sam
se naslonio!
AMARA LANCEM: Nisi lupio? Samo si se naslonio, veli? E jebem te glupog! Zna ti tko sam
ja? E sad u se ja malo nasloniti na tvoju kimu.
AMARA LANCEM prilazi svom autu i otvara
vrata. Iz auta se uje hrvatski dance. On skida
konu jaknu i stavlja je na vozako sjedalo. Zatvara vrata. Prilazi MUU i lomi prste uz iritantno
glasno kljocanje kostiju. Sad je oko njegovog
vrata vidljiv debeli zlatni lanac. MU je izuzetno
uplaen. Pomilja o bijegu.
MU: Molim vas, budimo razumni. Platit u
vam tetu.
AMARA LANCEM: Ma nije meni do tete,
prijatelju! Nego to mi lae u oi. U oi mi lae, seronjo! To je stvar principa, razumije? Serem se ja u tvoje pare!
65-68
AMARA LANCEM skida teki lanac i vitla njime.

MU: to sam vam lagao? Pa nisam vam nita
niti rekao! ujte...
AMARA LANCEM: ujem ja tebe, ujem,
sunce ti kalajsano! Kae nisi mi lupio auto. Nisi
ga lupio?
MU: Vie sam se naslonio.
AMARA odalami MUA lancem po licu. MUEVLJEVA posjeena usnica krvari.
AMARA LANCEM: Puj, pizdo laljiva! Ti si
mene naao vrijeati?
Jo jedan snaan udarac lancem po licu, potom
tri po leima i jedan po unutarnjoj strani koljena.
MU pada. On klei na vlanom ploniku.
AMARA LANCEM: to te nije sram? Razbija aute, lae... Kako te uope ta pika s tobom
podnosi? Ts-ts. E, jadnika. Hajde, brii. Vozi dalje i makni mi se s puta. Ima sree to te nisam
ubio.
MU brzo skuplja dokumente s plonika i hramlje
prema autu. Brzo stavlja u brzinu i skree dvaput
lijevo u paralelnu ulicu. AMARA LANCEM nestaje uz zvuk kripanja guma. ENA uti. Gleda
ravno pred sebe. MU skree dvaput lijevo i opet
staje na vrhu svoje strme ulice.
ENA: utio si kao pika.
MU: A to sam trebao? ula si ovjeka: sretan
sam to sam iv.
ENA: utio si dok te ovaj mlatio.
MU: Pokuao sam ga urazumiti.
ENA: utio si i primao udarce. Ba kao to ini
cijeli svoj bijedni, miji ivot.
MU: Ima pravo.
ENA uuti. MU pojaava glazbu na radiju.
Odjednom auto krene uz trzaj, a ENA umalo
udari glavom u oroeno i zapareno staklo.
ENA: to radi, kretenu?
MU: Parkiram. Evo ga, maknuo se ovjek, parkirat emo skoro ispod balkona, samo na drugoj
strani ulice. Rekao sam ti.
ENA: to si rekao? to si ti meni rekao?
MU: Da treba samo malo ekati.
ENA se cinino smije i izlazi iz auta. Za njom i
MU. On papirnatim rupiem pokuava obrisati
krvavo lice. Prelaze ulicu i ulaze u mrak stepenita
zgrade. ENA je prva do utinice i pali svjetlo.
ENA: Ni svjetlo nisi u stanju upaliti. Ajme, kako
ti je sredio lice!
MU: to e.
ENA: Mogao si mu makar neto opsovati, ne
znam... Rei mu neto, usprotiviti se toj ivotinji.
Ali nita. Kao i uvijek.
MU: ekanje umara.
ENA: Oh, da, tvoja isprika za sve! Umoran sam.

Zar si umoran da bi se branio od manijaka? I za
to si umoran? A to bi napravio da se taj tip okomio na mene? Bio bi previe umoran od ekanja
pa bi samo stajao i gledao kako me ovaj siluje?
MU: Zato siluje?
ENA: Pa siluje!
MU: Zato ne tue? Od kuda ti ideja da bi te
on silovao?
ENA: to to mlati, majmune?
MU: eli li da te on siluje?
ENA ubrza hod preko stepenica, dolazi do vrata, histerino ih otkljuava i ulazi u stan. Za njom
i MU. Pali svjetlo u predsoblju i promatra svoje
lice na zidnom ogledalu. uje ENU iz dnevnog
boravka gdje ili jeca ili plae (ve dugo ne moe
odrediti razliku izmeu ENINOG prenemaganja
i iskrenih suza). Odlazi do dnevnog, ali se ne zaustavi u prostoriji niti pogleda ENU koja sjedi na
sofi (lice je prekrila dlanovima), ve otvori vrata
na dnu prostorije i izae na balkon. Na balkonu
duboko udahne dva tri puta. Posegne rukom u
dep svojih hlaa i vadi skupocjen Rolexov sat koji
je skliznuo sa AMARAEVE ruke dok je tukao
lancem. MU ga je spretno pokupio s plonika
zajedno sa svojim dokumentima. MU se zadovoljno nasmijei. Potom pogleda dolje, prema
autu uredno parkiranom na suprotnoj strani ulice.
Potmuli enski glas dolazi iz sobe.
ENA: Baci se.
MU: uti. Droljo.
MUEVLJEVU panju skrene udnovat zvuk. On
podie pogled, od auta nagore, do balkona susjedne zgrade. Na petom treem katu, negdje u
svojoj visini, vidi ovjeka koji balansira na ogradi
balkona, oito razmiljajui o skoku.

IN DRUGI
Poluprazan, oskudno ureen stan. Gola arulja
sa stropa osvjetljuje ukastim tonovima. Stara
poluraspadnuta fotelja, u njoj sjedi visok i mrav
ovjek u ranim tridesetima, nosi samo iroke bijele gae s dvaput proivenim izrezom za pianje.
Zuri u prazno.
SAMAC: Nekom je dosadno. Nekom je dooooo-sa-dno.
SAMAC ustaje i otvara prozor. Udahne malo svjeeg zraka i vrati se natrag u fotelju zauzimajui
poloaj identian prijanjem.
SAMAC: Nevjerojatno. Sad je jo dosadnije.
Naginje se iz sofe i gleda kroz otvorena vrata prema kuhinji kao da se nada kako tamo ima nekoga
tko uje njegove rijei, ali nema nikoga. Iskrivljuje
66
65-68
lice u grimasu smijeha i onda brzo vraa smrknuti

izraz lica. ini to nekoliko puta. eli znati koliko
brzo moe promijeniti raspoloenje.
SAMAC: Smijem se, ljut sam. Smijem se, opet
sam ljut.
U sobu ulijee veliki KOMAR privuen utim svjetlom. SAMAC kao oinut iskoi iz sofe. Pribliava
lice putanji KOMAROVA troma leta.
SAMAC: A kamo si se ti uputio mali prijatelju?
Oh, ma ovdje nema nita nova. Kakva dosada!
Strano. Ali ekaj!
SAMAC zatvori prozor zatoivi KOMARA u sobi.
Otri u pravcu kuhinje i vraa se za tren s dugakim koncem meu prstima. KOMAR je sletio na
zid i umirio se.
SAMAC: Evo, samo da napravimo omicu, pa
da. Ne boj se, neu te objesiti! Samo emo se
malo zabaviti. To i ti eli, zar ne? Naravno.
Napravivi malu omu na vrhu konca SAMAC oprezno pribliava prste jednoj od KOMAROVIH dugih
nogu. KOMAR se uplai i odleti na suprotni zid.
SAMAC: ekaj malo, tako ne moemo! Mora suraivati, inae smo obojica u neobranom
grou, a to ne elimo. Zar ne? Naravno.
SAMAC iz drugog pokuaja uspije uhvatiti KOMAREVU noicu i prebaciti preko nje omu.
Njeno je zategne. KOMAR uplaeno leti prema
zidu i zabija se u bijelu plohu.
SAMAC: Miruj prijatelju! ekaj malo, ozlijedit
e se. Hajde ovamo! Leti!
SAMAC povue bespomonog KOMARA na
vrhu uzice prema sredini sobe. KOMAR se razliitim zranim manevrima pokuava osloboditi kratke uzice, ali ne uspijeva.
SAMAC: Tako! Bravo, prijatelju! Idemo u etnju?
to? Duu uzicu? U redu.
SAMAC otpusti malo konca i produi KOMAREVU uzicu do jednog metra. Uplaena ivotinja
poleti prema vratima sobe. SAMAC je odlui pratiti. Dolaze u kuhinju. KOMAR poinje letjeti u
malim krugovima.
SAMAC: Izgubio si se? Pa da, tu jo nisi bio.
Doi, ja u ti pokazati kamo treba poi.
SAMAC vue KOMARA na uzici u predsoblje,
pa ubrzava hod do kupaone. Smije se veselo. U
kupaoni napravi nekoliko koraka i potom otri natrag u kuhinju pa nekoliko krugova po dnevnom.
SAMAC i KOMAR pet puta optre cijeli stan. Samac se nakon toga umoran stropota u fotelju.
KOMAR na uzici leti mu iznad koljena.
SAMAC: Ba smo se dobro zabavili! Da, i ja sam
se umorio. Ba je bilo dobro.
SAMAC se nekoliko puta nasmije pa naglo promijeni izraz lica u tugu gledajui KOMARA.
67
SAMAC: Vidi to ja mogu? Ha? Tuan sam, veseo sam! Veseo, tuan!
SAMAC se smije.
SAMAC: Dosta smo se igrali. I ti si sigurno umoran. Pa, prijatelju, hvala za predivne trenutke.
Sad u te ja osloboditi i pustiti da ode svojim
putem. Ne boj se.
SAMAC ustaje i dolazi s KOMAROM do prozora.
Skrauje KOMAREVU uzicu do kraja, dok ne dotakne duge, meke noice.
SAMAC: Evo, sad emo ti otpustiti omu. A dobro nam je bilo zar ne?
Pokuava odvezati omu, ali ne uspijeva. Oma
je prevrsta, a KOMAREVA noga previe delikatna. SAMAC ustaje iz sofe, tri u kuhinju. Ubrzo se
vraa sa karama.
SAMAC: Sad emo mi to odrezati ako ve ne
moemo odvezati.
SAMAC odree konac tik do KOMAREVE noge.
Meutim, oma je preteka za KOMARA i on
u letu zanosi u lijevu stranu. SAMAC promatra
KOMARA koji kao pijan leti ispred njegova lica.
SAMAC njeno zarobi KOMARA meu dlanovima. Otkine KOMARU nogu zajedno s omom.
SAMEVO lice se u hipu iz osmijeha pretvori u
grimasu boli, potresenosti i krivnje. KOMAR bjei
iz njegovih prstiju prema sreditu sobe.
KOMAR:
SAMAC: Nisam htio. Boe, nisam htio!
KOMAR:
SAMAC sumanuto tri u krugovima kroz sobu,
ba kao muha uhvaena u staklenku.
SAMAC: Nisam htio, nisam htio!
KOMAR:
SAMAC: Stani.
KOMAR se zaustavlja na zidu. On moda niti ne
primjeuje da vie nema nogu. SAMAC pribliava
lice KOMAROVOM tijelu. Promatra.
SAMAC: Jedan, dva, tri, etiri, pet. Pet nogu.
(SAD JE KOMAR SAKAT.)
SAMAC: Ja sam to uinio.
SAMAC promatra KOMAREVO tijelo i nervozno
trese dlanove.
SAMAC: Dvije noge na jednoj, tri na drugoj strani! A bio si tako lijep. Savren. Kako e sada?
SAMAC tuli i zavija. Trese se na mjestu pored
zida na kojem sjedi KOMAR. Odjednom glasno
pljasne dlanom o zid. Pogleda u svoj dlan. KOMAREVO mrtvo tijelo. Lice mu je preneraeno i
preznojeno krupnim kapima. Samev egoizam
kriv je za sve.
65-68
Ante Sekuli, Istranin Josip Volti - hrvatski jezikoslovac
Istranin Josip Volti

hrvatski jezikoslovac
(KOMAR JE SADA NA BOLJEM MJESTU.)

SAMAC odlazi u kuhinju s KOMAREVIM truplom
na dlanu. On otvara vrata i izlazi iz kuhinje na
balkon. Polako prua ruku preko ograde i isputa
KOMAREVO tijelo u ambis ulice. Gleda prema
dolje kamo je nestalo tijelo prijatelja. Ne oklijeva
dugo. Uspinje se na zidanu ogradu balkona. Zamilja da oko noge ima omu i da mu se zapravo
nita runo ne moe dogoditi.
EPILOG
ANTE SEKULI
1.
MU: Gospodine? Gospodine! ekajte!

ENA dolazi na balkon. Pojavljuje se iza MUEVLJEVIH lea s razmazanom minkom oko oiju.
ENA: S kim ti pria? Definitivno si prolupao?
MU na nju ne obraa panju. Nagnuo se tijelom
preko ograde i gleda ovjeka koji se priprema baciti s balkona susjedne zgrade. I ENA primijeti
suicidnog ovjeka kojega u polutami izdaje bjelina gaa.
ENA: Zaustavi ga! Uini neto!
ENA lupa MUA po leima, ranije izudaranim
lancem. Histerizira.
MU: Gospodine, sasluajte me, molim vas!
Molim vas! Pogledajte u mene!
SAMAC pogleda kratko prema MUU. Potom
skoi. Tupi udarac u lim i zavijanje autoalarma.
SAMAC nije mrtav, iv je i polomljen, ispruen na
krovu parkiranog automobila.
ENA: Na auto! Na novi auto, jebo te!
MU: Nije mu nita.
ENA: Ti idiote! Kretenu!
ENA histerino plae i lupa MUEVLJEVA prsa
svojim nespretno stisnutim akama.
MU: Telefon je u sobi, zar ne?
Nema odgovora. ENA neutjeno plae. MU
kimne glavom i poe s balkona natrag u sobu.
Pritom navue zavjese preko otvorenih staklenih
vrata da bi sprijeio ulazak leteih insekata.
Muk.
Rijeka, 17. 5. 2005.kkakkakaiaiaiaoaoaka
69-81
U pozamanoj Enciklopediji Leksikografskog

zavoda (knjiga 7; Zagreb, 1964) nalazi se zabiljeeno o Josipu Voltiu nekoliko podataka:
Voltigi (Volti) Josip, leksikograf (Tinjan, 1750
Be, 1825). Ne dovrivi studij filozofije i
prava, ivio kao privatni uitelj u Beu. Pristaa Jozefinizma, autor slobodoumnih Lettere
viennesi. Izdao trojezini rjenik Rioslovnik
ilirikoga, italijanskoga i nimakoga jezika (Be,
1803). Osnovu rjenika tvori ikavska akavtina,
ali ima i neto tokavskih i kajkavskih oblika. Kao
uvjereni ilirac V. je propagirao ideju ilirskog tj.
za sve Slavene zajednikog jezika. (str. 690)
Mala biljeka u reprezentativnom djelu upuuje nas da provjerimo i dopunimo podatke
o Josipu Voltiu, naem Istraninu, hrvatskom
jezikoslovcu. Ime Josipa Voltia nije, dakle,
zaboravljeno. Nekoliko je naih ljudi nastojalo
sauvati njegovu uspomenu potomstvu. Cjelovite i potpune studije o Josipu Voltiu jo uvijek
nema, premda je o njemu skupljeno dosta
grae za iru obradu. Nisu, dodue, jo uvijek
rasvijetljene neke pojedinosti. I ovaj rad je drugi
moj prilog analizi ivota i rada Josipa Voltia
(prvi rad je objavljen pod naslovom: Voltiev
Rioslovnik; Subotica, 1953)1.
*
Ovoga ljeta tee ve 167. godina otkako je
tiskan njegov Rioslovnik. Zato elimo prouiti ovo vrijedno djelo o kome govore uglavnom
svi nai ljudi koji su pisali o ivotu i radu Josipa
Voltia. Treba priznati da je u prikazima vie
tovanja Voltieve uspomene nego strune
ocjene. To je donekle razumljivo: Volti je svakako zasluio da njegov rad i njega potujemo.
1Iz neobjavljenog rukopisa Ante Sekuli, Jezikoslovne
rasprave, knjiga 3.
68
Premda mnoge pojedinosti iz Voltieva ivota

nisu osvijetljene, neemo se ovdje ni uputati u
raspravu o njima. Istranin Josip Volti je roen
u Tinjanu, 27. sijenja 1750. godine2, meu
prvima spominje ga PETAR STANKOVI, takoer Istranin, a pie o njemu: Koliko mi znamo,
rodio se u Tinjanu, a prezime mu bijae Volti,
koje je promijenio u Voltiggi ...3 ivio je Volti
dugo, jer iz novina doznajemo da je umro 21.
rujna 1825.godine4. U svojoj radnji ve je I.
MILETI upozorio da u asu smrti Volti nije
imao 68 godina, kako se to u spomenutom
bekom listu spominje, ve 75. godina5.
O Voltievu ivotu pisalo se gotovo u svakoj
raspravi. Neki su obradili njegovo kolovanje
u Gorici6, Zagrebu7, Beu. Isticalo se esto
da je bio obrazovan ovjek i da je imao iroka poznanstva. Tako MILETI pie: Volti
je imao, ini se, irokih poznanstva. Opae
sa gdjekojim uglednim Slovenima izvan nae
monarhije. Iz Kopitarova pisma, to ga pisa 19.
veljae god. 1812. upanu u Ljubljani, doznajemo da je dopisivao s Rusom Novosilcovim, koji
se je tada obratio na Kopitara, ostavivi Voltia.
Mislimo, ako pravo shvaamo jedno mjesto u
listu Kopitarevu od 13. svibnja god. 1811, da je
opio i s uglednom maarskom obitelji grofova
Szchnyi-a8. Spominje se njegovo drugova2 Iv. Mileti: Josip Volti: Spomen cvijee Zagreb,
1900., 405.
3 P. Stankovich: Biografia degli uomini distinti
dellIstria; Trieste, 1829. svez. 11., 411.
4 Wiener Zeitung, br. 219. Od 26. rujna 1825., 926.
5 I. Mileti: Josip Volti, Spomen cvijee, 407.
6 Mirko Breyer: Istranin J. Volti, Jadranski kalendar
za god. 1937., 52.
7 Nik. ic: Zagrebako kolovanje Josipa Voltia,
Nast. Vijesnik god. 1932-33, 149-152.
8 I. Mileti: J. Volti, Spomen cvijee, 407.
69
nje, odnosno dopisivanje s F. APPENDINIJEM.9

Sve to, dakle, predstavlja zanimljivu grau za
rasprave, ali nas u naem sluaju udaljuje od
napisa. Pa koliko bismo god eljeli produbiti
njegovo slobodoumlje10, koje istie BREYER,
i htjeli makar djelomino pregledati to je sve
isticano u biljekama o Voltiu od STANKOVIA, AFARIKA, LjUBIA pa do VJ. BRATULIA11, njegov rjenik je sredinje pitanje ovoga
rada.
Ocjenjujui Voltiev Rioslovnik, DOBROVSKY je uz svoja zapaanja zakljuio: Htte
Voltiggi auch gar nicht mehr geleistet, als
dass er den Mikalia durch cine bequemere
Orthographie lesbarer machte und das Deutsche hinzusetze, so wrde er schom Dank
verdienen12. Ovo priznanje svakako Voltiu
pripada.
IVAN MILETI je listajui Rioslovnik ponekad iznenaen i oduevljen: Odakle Voltiu
roenu u italijanskoj zemlji i odgojenu u tuem
duhu, onolika ljubav k hrvatskom narodu i jeziku? Je li moda i on proveo koju godinu u kolama u Hrvatskoj svog ueg zemljaka, slavnog
biskupa Dobrile? Dakako MILETI e ipak
u ocjenjivanju toga djela sauvati razboritost.
Mislimo da je njegova rasprava i najzrelija, pa
emo joj se stoga jo navraati.
U STANOJEVIEVOJ Enciklopediji B. Vodnik
je o Voltiu i njegovu radu izmeu ostalog
napisao: Njegov Rioslovnik imao je praktini cilj, kao udbenik srpskohrvatskog jezika
za Nijemce i Talijane. Ipak, Volti je u Beu
upoznao sav tadanji rad oko mlade slavistike
i nove tekovine nauke primijenio je u svome
djelu. U Rioslovniku je prihvatio najbolji, tzv.
slavonski, pravopis, pa ga je dotjerivao, prema
principu da u latinici i u irilici svaki glas treba
da ima samo jedan znak; njegova rasprava o
ortografiji, tampan u Rioslovniku, sigurno
je uticala i na Vuka Karadia. Ova VODNIKOVA ocjena Voltieva rjenika treba niz
objanjenja i ispravaka. Moglo bi se poeti sa
9M. Breyer: Istranin Josip Volti, Jadranski kalendar, 59.
10Ondje
11Vj. Bratuli: Josip Volti, Rijeka revija, 1952 br. 4.
(od 215., dalje).
12Slovanka, I str. 224-226.
69-81
onim srpsko-hrvatskim jezikom. Nas meutim iznenauje tvrdnja da bi VUK KARADI

u svome radu oko stvaranja srpskog knjievnog
jezika crpio svoje znanje iz Voltieva rjenika.
Ne znamo VODNIKOVU namjeru, ali nam se
ini da oslanjanje na Voltiev Rioslovnik nije
osobita preporuka za VUKA.
Nedavno je o Rioslovniku, pozivajui se na
VLADOJA DUKATA, pisao VJEKOSLAV BRATULI: Volti je osim toga znatno obogatio
hrvatsku jezinu grau sakupljenu u detaljnijim
rjenicima. Prema analizi V. Dukata, njegov
Rioslovnik je sastavljen i od rijei, koje je on
prvi donio ...13 Ovdje smo prekinuli navode
jer stilizacija misli Bratulieve nikako nije jasna.
Sva ova miljenja slau se u jednom: da je Volti
sastavio i tiskao svoj Rioslovnik za praktinu
upotrebu; da je poznavao i volio hrvatski jezik i
da njegovo djelo moe biti prirunom knjigom
i uzorom. Dakle: Iz svih tih razloga treba da
ima i dostojno mjesto u djelima u kojima se
obrauje naa kulturna prolost.
elimo zato pokazati kako je i koliko Volti
uspio u svome Rioslovniku. Polazimo od
jednostavno utvrene injenice: Na poetku
XIX v. iziao je rjenik Istranina Jose Voltiggija
Rioslovnik ilirskoga, italijanskoga i njemakog
jezika, Be 1803. I Voltiggijev rjenik ima sprijeda slovnicu. Tako biljee BLA JURII.14
2.
Voltiev Rioslovnik prua ve na prvim
stranicama nekoliko zanimljivih pojedinosti.
Poet emo od naslovne stranice. Na njoj
itamo: Jos. Voltiggis illirisch-italienisch und
deutsches Wrterbuch und Grammatik, a na
slijedeem listu je tiskano: Ricsoslovnik (Vocabolario, Wrterbuch) ilirskoga, italijanskoga i
Nimacskoga jezika s jednom pridostavljenom
gramatikom ili pismenstvom: sve ovo sabrano
i sloxeno od Jose Voltiggi Istranina. U Becsu
(Wienna). U pritisctenici Kurtzbecka. I na prodaj ima se kod Rudolpha Sommer. Format
13Vj. Bratuli, op. cit. 218.
14 Bla Jurii: Nacrt hrvatske slovnice I, Zagreb,
1944., 27.
69-81
22x15, (osmina). Na pojedinim primjercima

je oznaena godina tiskanja, dok na drugima
nije. Meutim, nije teko utvrditi godinu jer
je iza latinskog predgovora tono napisano:
Scribeam Viennae ad Istrum mense octobri 1802. Na poetku Rioslovnika ima tri
nepaginirana predgovora: talijanski (1 list 2
stranice), njemaki (1 list 2 stranice) i latinski
(11 listova 22 stranice). Iza prvih predgovora
slijedi: Pronunzia delle lettere alfabetiche
na 5 stranica (usporedo njemaki), pa zatim
hrvatska slovnica, pisana talijanski i njemaki (I
LIX str.) te napokon rjenik od 1.600 stranica.
Zadnja rije mu je: Zvracsljiv, va, vo curabile,
sanablie heilbar.
illyricis vocibus inciperet, essetque hac recenti

plana orthographia conscriptum, ac latinis litteris impressum ...
Ovom opisu pristaju neka pitanja, odnosno

primjedbe. Razabiremo da je Volti naslovnu
stranicu tiskao na njemakom jeziku. Dakle: ni
talijanski, ni hrvatski, ni latinski. Zato? Moda
zato to je Rioslovnik tiskan u Beu, pa
je zbog ugleda njemakog jezika i trgovakih obzira nakladnika trebalo tako biti. Moe
se objanjavati obiajem vremena. Svakako
je zanimljivo, a napose kada se raspravlja o
nacionalnoj svijesti ovoga istarskog kulturnog
radnika.
a) Koliko je god moda i shvatljiva misao Voltieva o rairenosti ilirskog jezika, toliko njegove postavke o seobama Slavena iznenauju.
On pie: Nulla est his temporibus Gens, nulla
Lingua tam late patens totque populos solis
dialectis distinclos complectens, quemadmodum haec una illyrica. To moemo razumjeti,
ali kako emo shvatiti i opravdati njegove rijei:
Cum jam Illiricum innumeris incolis alendis
multo antea haud sufficeret, pars eorum magis
pauper emissa ultra Carpaticos transiit montes, atque solitariis incultique terris consedit ...
novamque zembljam incoluerunt. Dakako,
kad im je i tamo bilo tijesno, onda su opet
krenuli na jug i tu se nali sa svojim sunarodnjacima.
Dodajmo ovome da je slijedea stranica, odnosno list, jedina tiskana na hrvatskom (Volti
bi rekao: ilirskom!) jeziku. A mi bismo danas
svakako eljeli neto vie proitati u tom djelu
to bi bilo pisano jezikom Voltievih i naih
djedova.
U talijanskom i njemakom predgovoru istie
Volti: Scrissi distesamente la prefazione in
latino per essere inteso dagli scienziati dogni
nazione. Dakle, da ga razumiju uenjaci svih
naroda. Da li je to Voltievo ispriavanje prihvatljivo? Donekle.
Prije razrade Voltievih misli napisanih u latinskom predgovoru, slaemo se s miljenjem
da je Rioslovnik tiskan za praktinu uporabu, jer sam istie: Quidam nobilis Italus (i e.
Barun Carnea Steffaneo! summus et nationis
et linguae illyricae aestimator cum eandem
a me edoceretur, cupiebat praeter vocabularia auctorum Dellabellae, Bellostncezii et
Jambressichii unum quoque habere quod ab
70
Voltiev je Rioslovnik zadovoljio nakladnika,

koji ga je unato tome to je opus in aliquam
molem, excrevisse ... izdao o svom troku.
3.
Latinski predgovor u Voltievu Rioslovniku
sadri misli koje dokazuju da je pisac uz svu
dobru volju i mjestimine zanose slabo poznavao povijest svoga naroda, njegovu kulturnu
prolost i da su mu bili nejasni neki pojmovi.
Moe li se opravdati ovako Voltievo umovanje? Moglo bi se donekle da je Volti poznavao

staru hrvatsku knjievnost. Ali on sam istie:
Qui viri doctrina praestantes nuac floreant in
patria immortalium auctorum Boskovichii, Pry,
Zamagnae, Cunichii mihi non est compertum.
Miljenja smo, dakle, da je Volti svoje zanose
i postavke crpio iz Orbinijeva djela: Il regno
degli Slavi. Dakako u JAMBREIEVOJ redakciji, jer mu je drae ime ilirsko od hrvatskoga.
Oito je Volti itao PAPENDINIJA, STULLIJA
i druge povjesniare, ali o nekoj osobitoj kritinosti, mislimo, ne moe biti govora. U svome
se sastavu I. Mileti due zadrava na pitanju
odnosa DOBROVSKOG i KOPITARA prema
Voltievim Ilirima i prijedlozima15.
15Iv. Mileti, op. cit. 413.
71
b) Iz Voltieve sveilirske zamisli povijesti niknule

su i srasle jezine postavke: Itaque optandum
est ut, quemadmodum diversi eiusderm originis populi communi nomine Illyricum appellantur, sic ex tot dialectis una generalis docta
Lingua componatur. Ovoj misli treba da slui
sve: neka se sastanu ueni ljudi iz pojedinih krajeva te nakon prouavanja neka propiu pravila
pisanja. Jo vie: neka se pie i tiska latinskim
slovima jer su najljepeg oblika. Premda misao
o stvaranju jedinstvenog pravopisa hrvatskog
nije nova (sjetimo se npr. LOVRE BRAULJEVIA, god. 1730.), iznenauje Voltiev stav
prema irilometodskoj batini: Litterae quas
isti duo Slavorum apostoli, ex aliis confuse
commiscuerunt, non debent nostro meliori,
elegantiorique gustui, etque velociori promovendae illqricae litteraturae studio ullatenus
obesse, quidduid nobis quidam seaculares ac
coenobitae e veteri praejudicio in contrarium
abrepti obganniant. Ovakvo zakljuivanje Voltievo ne moemo odobriti niti u ime izvjesne
obrazovanosti, niti u ime sveilirske misli. Volti
se zapravo zalae za misao koja nije bila izraz i
tenja ljudi njegova zaviaja.
c) Voltiev latinski predgovor u Rioslovniku
imao bi ujedno biti i svjedoanstvo njegove
obrazovanosti i kulture. On spominje talijanske,
francuske i njemake rjenike. Zatim nie leksikografe ruske, poljske i eke. Meutim, mala
opaska MILETIEVA16 da nije znao dobro
eki i da je te vijesti crpao valjda iz njemakih
vrela, moe nam posluiti kao upozorenje da
budemo oprezni prosuujui istinitost Voltievih navoda. Ako je Volti poznavao djela koja
spominje, onda ocjena njegova Rioslovnika
mora biti stroga i ne smiju nas zavaravati ope
reenice o ilirstvu i zajednikom jeziku.
69-81
kako bi to uinio MILETI17 radije bismo

postavili pitanje: da li je Volti poznavao rad
PAVLA RITTERA VITEZOVIA i da li je ozbiljno
prouio STULLIJEV rjenik? Miljenja smo da
nije. VITEZOVIEV rad i misli o obnovljenoj
Hrvatskoj, kolikogod bili protkani romantizmom nacionalnim, djelovali bi na Voltia, te bi
sigurno mirnije i tonije prosuivao. A STULLIJEV, BELOSTENEV, ili bilo koji drugi rjenik
nauili bi ga kako treba pristupiti radu koji je
imao okonati.
d) Bezrazlona je Voltieva bojazan da e imati
multos adversarios invidos. Hrvatska je knjievnost i leksikografija prevalila golem put do
god. 1803, a da bi se bolji poznavalac mogao
osjetiti povrijeen Voltievom reenicom:
Omnes recensitae dialecti illyricae Gentis un
versae nullam stricte offerunt litterarum cum
aliis cultarum nationum comparam dum ...
Istina, Hrvati nisu Talijani, Francuzi ni Nijemci,
a Volti nije imao prigode da u kolama zavoli
nau knjievnost, povijest i kulturu (premda je
jo 1770. god. pisao Josephus Voltich, Istrianus
...) Ipak nas udi da 1803. god. Volti jo ne
zna za ono to je oblikovalo prolost naroda i
o emu se raspravljalo izvan Hrvatske. Jo bih
dodao: Volti je promijenio svoje ime u Voltiggi
zbog toga kako dre neki to je onda bio u
Beu sluajno krvnikom neki Volti ...
Dosljedan svojoj ilirskoj zamisli Volti u predgovoru spominje poev od MAKSIMILIJANA

VRHOVCA do STRATIMIROVIA, patrijarhe
karlovakog, sve ljude sa kojima je opio i za
koje on bjee uo ili itao da se bave knjigom.
Pomalo ponosan na taj prikaz svoga poznavanja slavenske kulturne povijesti, Volti klie: En
viros qui unitis animi ac virbus illyricam gloriam
decusque efferre queunt. Mjesto poklika da
je Volti bio romantik svoga vremena
e) Donekle je Volti ponosan na svoje djelo, pa

kae: Ad me qued attinet preastiti quantum
nunc pozui hisce tribus linguis, quae nondum
unitae apparuerunt ... Tko malo pozna povijest hrvatskog jezika i stare rjenike nee se u
cijelosti sloiti s ovim. No govorit emo jo o
njegovom rjeniku. Ovaj latinski predgovor u
Voltievu Rioslovniku svjedoi u cjelini da
je pisao svoj rjenik ne prouavajui leksiku
grau, nego je radio ne brzinu da bi zadovoljio
potrebu svoga uenika baruna C. STEFFANEO.
Oito je bio obrazovan ovjek, ali je ipak
Voltievu nedostajalo poznavanje prolosti i
kulture hrvatskog naroda, te je zbog toga esto
mutnih i nejasnih nazora. To mu je smetalo da
poetkom XIX stoljea zauzme odreen i jasan
stav prema goruim pitanjima naroda iz koga
je potekao. Njegove misli iz ovog predgovora
nukaju da se zbog toga u izricanju sudova
16Ondje, 410
17Ondje, 406.
o Voltiu bude oprezniji, a pitanje njegovih

narodnih osjeaja, unato nekim poletnim
reenicama (uvjetovanih moda i praktinim
tenjama), da se mnogo ozbiljnije shvati.
Voltievu misao o stvaranju jednog zajednikog pravopisa tumae slijedee stranice Rioslovnika. Na tri neoznaene stranice obrauje Volti: Pronunzia delle lettere alfabetiche
(Die Aussprache der Buchstaben). Prema
Voltiu imamo 23 slova: GlIllirici adoperano
solamente ventire lettere. Zanimljiva je elja
Voltieva da budu tiskana i irilska slova che
sono in numero di trenta otto, kako bi time
dokazao da latinina slova mogu zadovoljiti
potrebe slavenskih jezika. Napose istie da
eli: ... e finalmente addatare quelle quindici
cirilliane, alcune delle quali sono soverchie,
ed altre non trovano in questa lingua suoni
da esprimere, onde sono inutili e rigettate.
Zapreka ostvarenju ove elje je jedino ta to u
bekim tiskarama nema takvih slova. Miljenja
smo da ova isprika nije tona. A pitanje i to
kako bi se Volti snaao u rjeavanju pitanja
koje je postavio. Tono je meutim i to: da je
bio Volti napredniji od suvremenih slavenskosrpskih pisaca, koji uope neuviahu, da upotrebljavaju mnogo zalina slova.18.
Obino se isticalo da je Voltiev pravopis openito dobar, bolji nego u ma kojeg hrvatskog
pisca njegova vremena, te da mu to priznaju
i KOPITAR i DOBROVSKY. To je relativno
tono, ali njegova objanjenja uz pojedine glasove su manjkava, a neke uope ne spominje
(primjerice; d).
Volti je bio najblii akavskom naem govoru,
pa nije jasan u objanjenju glasa i .
Za glas pie Volti: Cs suona come la toscana e romana c. E il tedesco tsch, esempi grazia
csekati, csiniti.
A za glas veli: ch nella Slavonia, Croazia,
Bosnia si prononzia come Iaccennato cs; ma
nella Servia e Dalmazia tiene un certo suono,
che bisogna imparare dalla viva voce, como
chutiti, buduchi, nachva.
18Ondje, str. 414.
72
69-81
Oito je Volti osjeao razliku izmeu dva

glasa, ali njegova objanjenja nas uvjeravaju da
nije osobito poznavao nae govore i njihove
osobitosti, pa nije bio toan upuujui svoga
uenika kako da izgovara nae glasove.
U svome Rioslovniku Volti upotrebljava
slova c (car), s (suditi), sc = (aliti se), x =
(aliti), z (zabaviti) cs = (initi), ch = (utiti,
budui). Ostaje dakle tvrdnja da je Voltiev
pravopis usavreni slavonski pravopis.

Svoje upute o izgovoru zakljuuje Volti rijeima: Finalmente gl Illirici agguisa degl
Italiani, e dei Tedeschi Raddoppiano le consonanti secondo chene richiede la pronunnzia.
Dakle, zadrava udvajanje suglasnika. Treba
li opravdati takav postupak? Ne. Jer Voltieva jezina obrazovanost nije prelazila okvire
prosjenosti, a naglasi hrvatskog jezika nisu
umekali Voltievo uho, koji je rtvujui svoje
prezime proveo svoj ivot u sredini naroda koji
poznaju udvajanje suglasnika.
4.
Voltieva slovnica svjedoi u prilog njegovog
nedovoljnog znanja hrvatskog jezika. I. MILETI je u svom zapisu o Voltiu19 nabacio
usporedbu sa slovnicom iz god. 1728. (DELLA
BELLA = tiskana u Mlecima!) Pisac utvruje da u
Voltievoj slovnici nema nita novo i nepoznato.
Slovnica u Voltievu Rioslovniku zaprema
ukupno 59 stranica (od I do LIX). Od toga je
nauka o oblicima (morfologiji) obraena na
48, a na preostalim stranicama je sintaksa. Za
sintaksu je dakle ostalo 11 stranica.
Obraujui rodove u hrvatskom jeziku Volti
ve na prvoj stranici svoje Grammatica Ilirica
kae u napomeni: La lingua Illirica agguisa
della Greca e Latina avendo in tutti i casi diverse desinenze, non abbisogna, e non ha propriamente gli Articoli, e invece adopera il pronome
ovi, ova, ovo, quando con energia si spiega, o
saddita qualche cosa.
19Ondje.
73
Iza ovakve opaske prelazi Volti na sklonidbe

imenica. Razlikuje tri sklonidbe (str. II, str. V, str.
VIII). Tako isto ima i DELLA BELLA. Sa potonjim
dijeli miljenje i Volti da u hrvatskom jeziku
ima 7 padea u jednini, a 8 u mnoini.
A) Kod p r v e s k l o n i d b e i m e n i c a
razlikuje Volti etiri sluaja:
1) Primo, esempio per nomi mascolini, che
in una consonante finiscono. (str. II) Primjer:
Junak.
2) Secondo esempio per li neutri in e (str. II).
Primjer: vreme, vrijeme, vrime! (Zanimljiva je
Voltieva nedosljednost!)
3) Terzo esempio per li neutri in o (str. III).
Primjer: Staddo (Volti se slui udvajanjem
suglasnika vjerojatno zbog naglaska). Odmah
zatim dodaje i etvrti sluaj.
4) Declinazione dun nome irregolare (str.
IV). Primjer: dan. Miljenja smo da treba navesti cijelu sklonidbu ove imenice onako kako to
ini Volti.
Jednina Mnoina
1. dan
1. dni, dnevi
2. dana, dneva
2. dana, danah, dnih
3. danu, dnevu
3. danom, danim, dnevom,

dnevim
4. dana, dneva
4. dane, dneve, dni
5. o dane, dneve
5. o dani, dnevi, dni
6. od dana, dneva 6. od dan, dnev, dnih
7. sdanom, sdnevom 7. s danima, s dnevima

8. u danih, dnevih, dnih
Nije teko zakljuiti odakle 8. pade u sklonidbi
imenica, ali ovu nepravilnu sklonidbu trebao
je Volti objasniti. Vjerojatno i njegovu ueniku
nisu bile jasne sve pojedinosti, a za nas nije
ostavio Volti ba nikakvu napomenu, upozorenje ili slino.
Iza prve sklonidbe slijedi est pravila u kojima,
izmeu ostalog, pod tokom 3. objanjuje
nepostojano a ovako: Parecchinomi terminanti nel nominativo in ac, anj, ak, al, an ar non
crescono nel genitivo togliendose nel a, come
otac ha otca o occa; oganj, ognja etc. (str. V)
Znaajne su 4. 5. 6. toka. Razabiremo odatle
kako je Volti zakljuivao o nekim imenicama;
69-81
4. I nomi terminanti in cse, le, me, re, te, crescono nel genitivo, come momcse, cseta; ime,
mena; djete, teta.
5. I nomi terminanti in ac hanno il dativo plurale
in em ed im, come otac, occem e occim ec.
6. Csovik, csjovik, csovek ha in plurale ljudi =
nebbo ha bennesa = csudo, csudesa = okko,
ocsi = uha = diete, dica = tele, telci. Ocsi e usci
sono feminini. (str. V)
Oito je da danas nitko o prvoj sklonidbi tako
ne pie i ne daje takva objanjenja. U MARETIEVOJ gramatici podijeljene su imenice u
skupine prema rodovima, pa je tako objanjena i njihova sklonidba20. Razumljivo je da i u
najnovijoj slovnici21 za koju je napisano: Ova
je gramatika namijenjena uenicima viih razreda srednjih kola, nastavnicima hrvatskog ili
srpskog jezika, nema podjele sline Voltievoj
(premda je u njoj naglaena ira teenja, nego
da bude samo hrvatska slovnica). Nisu kod
Votlia objanjene ni glasovne promjene, ni
duine i kraine, da ne spominjemo naglase.
B) U obradi d r u g e s k l o n i d b e Volti
najprije sklanja imenicu vojvoda, a kao nepravilne spominje mati i ki. Opet emo navesti
sklonidbu imenice ki.
Jednina Mnoina
1. kcsi 1. kcsere
2. kcsere
2. Kcserih
3. kcseri
3. Kcseram
4. kcser
4. Kcsere
5. o kcsi, o kcseri, o kcsero!
5. o kcseri!
6. od kcsere
6. od kcserih
7. s kcerom
7. kcserima, kcserama
8. kxserah, kcserih
Ni MARETI, niti sastavljai najnovije gramatike hrvatskog ili srpskog jezika (SRETEN IVKOVI, M. HRASTE, I. BRABEC) ne bi ovako
sklanjali. Ali je Voltieva sklonidba znaajna jer
su tragovi starih oblika sauvani. A napisao ih
je Volti prema sjeanju iz djetinjstva, koje je
proveo u akavskoj sredini.
20T. Mareti: Gramatika, Zagreb, 1899; str. 133 pa dalje.
21 I. Brabec, M. Hraste, Sreten ivkovi: Gramatika
Zagreb, 1952. Str. 3.
69-81
Jedinu primjedbu u drugoj sklonidbi ima Volti:

Tutti i nomi siano mascolini o feminini terminanti nel nominative in a fanno il genitivo in
e e regularmento si declinano (str. VII). Nije
dakle vaan rod, nego da se imenica zavruje
u nominativu na a. Oito je da bi trebalo niz
objanjenja u vezi s ovom sklonidbom.
ko je slovnica imala samo praktinu vrijednost

i znaenje, ostala su pitanja nepravnih pridjeva
nejasne, glasovne promjene neobjanjene, a
naglasi nezapaeni. O superlativu Volti malo
govori. Spominje predmetke pri i naj. To je
sve. No zapazili smo da i komparativ nije nita
osobito obraen.
C) Primjer za t r e u s k l o n i d b u uzeo je
Volti imenicu milost (la grazia, die Gnade). To
je jedini primjer, a iza toga slijedi avvertimento:
I nomi di guesta declinazione terminano nel
genitivo in i e sono sempre di genere femminino. (str. VIII).
Zamjenice takoer spominje Volti u svojoj

slovnici. Poznaje samo dvije skupine. Pronomi
personali (Persnliche Frwrter) i Pronomi
possessivi (Die zueigende Frwrter). Dakako,
opet u sklonidbi Volti ima 8 padea u mnoini, ali za povratnu zamjenicu spominje samo 4
padea (Questa ha 4 casi, str. XI). U posvojne
zamjenice ubraja: Koigodier, koja godier, kojegodier (wer immer ist: = kae Volti); koimudrago ... (qualunque sia = wer immer ist!)
Vrijedno je zabiljeiti da u 7. padeu jednine

Volti biljei oba sluaja s milostju i s milosti.
Opet bi nam trebala objanjenja o glasovnim
promjenama, o samoj sklonidbi.
Imeniki su oblici u Voltievoj slovnici povrno i
nestruno obraeni. To je lako zakljuiti. A Voltiev se trud sastoji u to vjernijem oponaanju
DELLA BELLE, kako je to primijetio pomenuti
MILETI. No svakako se moe zapaziti da su
u kraju Voltievog djetinjstva sauvani i stari
nai imeniki oblici.
Pridjevi su u Voltievoj slovnici povrno obraeni. U sklonidbi njihovoj oito razlikuje odreene i neodreene, ali nigdje o tome ne
raspravlja. Pridjeve sklanja jednako, tek uz oblike odreenog navodi i neodreenog.
Volti zna da postoji stupnjevanje pridjeva. Ali
sva pitanja u vezi s tim prilino jednostavno
(bolje: povrno) rjeava. U tri pravila u svemu
Volti pie:
1. Si forma il comparativo aggiungendo
allaggettivo postitivo terminante nel nominativo in i un altrio i ovvero Icome sveti fa svetii o
svetij, svetija, svetije, santo, piu santo ec..e poi
si declina come il suo positivo.
2. Si eccetuano i seguenti: dobri, zao, mali,
visok, jaki, liep, dubok, irok.
3. Il comparativo neutro finisce sempre in e
(str. IX).
Nema sumnje da pridjevi sa svim svojim osobitostima nisu obuhvaeni u ova 3 pravila. U koli-
74
Oskudno su spomenuti i obraeni brojevi.

Glavnih brojeva spominje do 21. Dodaje sto
i hiljada (tisua). Od rednih broji samo do 10.
Sve to jo ima rei o njima je jedina biljeka: I
numeri jedan, dva, tri, csetiri reggono il genitivo
singolare, ma pet, scest ec, vogliono il genitivo
pilurale, come csetiri csovika, pet ljudih. (str.
XIV).
Sve ostalo u upotrebi i znaenju brojeva nije ni
spomenuto, niti objanjeno.
U sprezanju glagola Volti poznaje tri nastavka
am, em i im, te prema njima i spree (isto
kao Della Bella). No, prije tih glagolskih sprega
Volti je glagol jesam (ausiliare essere) izmijenjao. Da li je znao sve potrebno o glagolu htjeti? Ne da se zakljuiti iz njegove slovnice. Inae
Volti kod glagola razlikuje tri naina; indikativ,
imperativ i konjuktiv. Della Bella poznaje dodue i optativ.
a) Prva sprega: imati. Svi glagoli imaju u 1 licu
prezenta nastavak am. Jedina je napomena
stavljena iza futura konjukt. (str. XXIV), a glasi:
Se si prende il presente imam premetendovi
un uz, vale pel futuro, come kada uzimam =
quando avr ec.
b) Druga sprega: titi. Glagoli imaju u 1. licu
prezenta nastavak em (tijem!).
c) Trea sprega: uiti. Glagoli u 1 licu prezenta
imaju nastavak im (uim).
75
Kod sve tri ove glagolske sprege znaajno je

to to Volti zadrava neke zastarjele oblike
akavskog govora. Tako na primjer u imperfektu: imah ... imahomo, imahote ...; tijahomo,
tijahote ...; ujah ... ujahomo, ujahote ...;
dosljedno tome Volti ima oblike: da bihaj bio
imao ... da bijahosmo bili imali, da bijahote
bili imali ... (Piacch passanto II naziva Volti
taj oblik). Ima jo nekih osobitosti u Voltievu
sprezanju glagola. Tako on na primjer u imperativu ima oblike: Imaj ti; imaj on; neka, naj
ima; imajmo mi; imajte vi; neka naj oni imaju.
MILETI zato primjeuje za Voltia i DELLA
BELLU obojica mijeaju tokavske i akavske
oblike, arhaistine i novije. Volti uz to razlikuje: gerundio (imajui, za imati di avere, za
haben), participio (imajui, a, e), te participio
passato (imao, la, lo avuto, gehabt; imavi, i
budui imao avendo da einer gehabt hat).
Posebno poglavlje u obradi glagola ine pasivni oblici (Verbo passivo, str. XXXIV). Pozivajui
se na talijanski i njemaki jezik, Volti objanjuje: I Verbi passivi, come in Italiano, e Tedesco,
formansi dallausiliare jesam, e dal participio
paassivo, del quale si dir piu abbasso, cosicche basta regolarsi secondo il jesam per tutti
i tempi. Danas bismo i ovo Voltievo objanjenje mogli odbaciti. Ne bi trebala posebna
rasprava o tome, ve je dosta proitati o glagolskim stanjima u novoj, ve spomenutoj
slovnici,22 pa se moe uvidjeti Voltievo manjkavo poznavanje jezika.
Sa etiri primjedbe, odnosno pravila, objanjuje
Volti participio passivo (Das Mittelwort leidender Bedeutung). Uglavnom prema infinitivu.
Iznenauje, meutim, da u poglavlju o nepravilnim glagolima (verbi irregolati. Unrichtige
Zeitwrte) spree glagole hou (htjeti), moem
(mogu, moi) i glagol dignuti (dvignuti, alzare,
heben).
Danas se ubrajaju u skupinu nepravilnih glagola: biti, htjeti, ii, spati. Oni su nepravilni zato to
svoje oblike tvore od razliitih osnova, kae M.
HRASTE u spomenutoj zajednikoj slovnici.23
22 Ondje (str. 104).
23 Ondje (str. 121).
69-81
Volti pozna imperativ glagola htjeti: hotij ti

voglia tu wolle du. Hotij on, hotijmo mi,
hotijte vi, hotij oni (str. XXXVII). Danas se ne
upotrebljava. Isto tako postoji kod Voltia i
particip (participio passato); hotjen, na, no, voluto gewollt.
Glagol moi danas pripada skupini glagola
prve vrste, etvrtog razreda, (kao pei, ei,
vri). Volti ga je, kao to je reeno, ukljuio u
nepravilne glagole. Da li ga je zbunjivala tvorba
prezenta?
Glagol dignuti pripada onoj skupini glagola
kojima se infinitivna osnova ispred nastavka
ti svrava na nu. A to su glagoli II vrste to
je Voltia smetalo da je ovaj glagol vezao uz
nepravilne? Moda oblici u aoristu, odnosno
da je ovaj glagol vezao uz nepravilne? Moda
oblici u aoristu, odnosno mogunost da neke
oblike imaju po I vrsti. No on nije ni poznavao
nau podjelu glagola u vrste i razrede.
Bezlinih glagola ima u Voltievoj slovnici
obilato (Verbi impersonali, Umpersnliche,
Zeitwnliche, Zeitwrter str. XL):
grmi tuona es donnert
grmjae tounava es donserte
grmilo je tuono es hat gedonnert
grmiti tounare donnern
grmei tounando donnernd ...
Zatim Volti nabraja: grusti se, duri se (rincesce, es eckelt); pristoji se, dostoji se; blii se
(balena, lampeggia, es blitzet); vedri se; oblai
se; jasni se; dadi, kii; snizi; na koncu: gradobije, krupi (grandina, es hagelt).
Time Volti zakljuuje svoju obradu glagola, oito ne poznavajui plodove suvremene
nauke, napose slavenske, o glagolskim oblicima.
Iza toga nabraja priloge posvjedoavajui
svoju nedosljednost, jer navodi sve priloge koji
su mu poznati, bez obzira na to pripadaju li oni
tokavskom, kajkavskom (navek, vendar, zutra,
nikaj) ili akavskom. Uz to primjeuje Volti u
drugoj biljeci: Gli aggettivi terminanti in ski,
stando soli, sono avverbi, come gospodski
govori, ini (str. XLIV). Zbirku je uinio tako-
er ubrajajui i veznike u priloge, kao i priloge

u veznike (pak, ili, ni, niti, akoprem) ne dajui
nikakvih objanjenja takvom postupku.
PRIJEDLOGE je nabrojio uglavnom prema
padeima sa kojima idu. Danas sigurno ne bi
inili takove skupove prijedloga. A uz to Volti
je u popis prijedloga sa 2. i 6. padea unio u
svoje tja do (fino a, bis an), a sa 3. padeom
je spomenuo na prvom mjestu inje (?) (osinje
vrso gegen). Namee se pitanje: zato nije
odmah spomenuo prijedlog u sa 8. padeom
u mnoini? Danas znamo da prijedlog u ide sa
genitivom, akuzativom i lokativom. Pa ipak je i
Volti spomenuo neto kasnije o 8. padeu u
svojoj napomeni, gdje kae za prijedloge na
u: Queste col verbo di quiete reggono il 3
zo caso nel singolare; nel plurale pol 18 vo,
come jesam u kuchi, sidim na stolici; prebivamo u kuchah, sidimo na stolicah ... (str. XLVI).
Suvie nas udaljuje od sri pitanja ovakva Voltieva biljeka. No moda i nije znao drukije
odgovoriti.
UZVIKA nabraja Volti sedam, a meu njima:
veselo, zbogom, zdrav bio, bii (str. XLVIII).
Piui o Voltievoj sintaksi, unapreujui je sa
onom DELLA BELLINOM rjeniku, IV. MILETI kae: Sintaksa je takoer u obojice slina,
no dosta mrava. Volti je samo jezgrovitiji, ali
njegovo gramatiko znanje uope ne prelazi
znanja Della Bellina. Kopitar, premda roen
Slovenac, mogae zabavljati g. 1812. Voltiu i
Lanosoviu da upotrebljavaju nehrvatske konstrukcije, na pr. mene samoga krivim mj. sebe
samoga.
Ve smo spomenuli da sintaksa ispunjava nekih
11 stranica, zapravo stupaca, u Voltievoj slovnici, gdje su obraeni dijelovi govora.
Prvo su obraene imenice (sostantivi,
Hauptwrter). Rodove njihove razlikuje, pa
ih dijeli u dvije skupine: a) imenice kojih se
rod razaznaje: che ricconosconsi della significazione; b) imenice kojih se rod poznaje:
che della ferminazione si risconoscono. U
oba su sluaja data tri pravila. No uzaludno
emo traiti u ovom poglavlju o imenicama,
da nam Volti kae o onima koje mogu biti
76
69-81
dvaju rodova (bzdan bzdana; vrisak, i sl.);

pa o imenici veer; nita nam ne kazuje pisac o
imenicama koje se govore u jednini, makar bilo
mnotvo onoga to znae (vino, snijeg, kia). A
moglo se oekivati i da e rei o imenicama sa
nastavkom a u nom. singulara a mukog su
roda (starjeina, vojvoda). Dodue, to donekle
spominje kod sklonidbe.
Iza svega Volti daje jo 15 biljeaka, u kojima
se moe zapaziti da je neke detalje uoio, ali ih
je nedovoljno objasnio (Bilj. 4. o dijelnom genitivu i o akuzativu). No Volti je nedosljedan, te
se ne pridrava biljeke 2, a ekavicu i ikavicu
mijea u jednoj te istoj biljeci. (Npr.: ja tijem
celu no... a dalje: nedilja, lito, misec str. L Bilj.
7). Manjkavo je i ono u Bilj. 11 kad navodi: Stojim ovdi tri, etiri dane; ali ne budem te ekao
ni pet, ni est danah. Trebalo bi moda svaku
njegovu biljeku posebno navesti jer u svakoj je
njegovo gramatiko znanje oskudno.
Kod sintakse PRIDJEVA tono je prvo pravilo
da se pridjevi (kao i participi) potkrepljuje primjerima: ovek velikoga razuma: ovek velik u
razumu; ovek od velikoga razuma. Te primjere povezuje Volti sa 2, odnosno sa 3. i 6. padeom. Nejasno je 3. pravilo jer se zakljuuje da
su rijei: malo, mlogo (mnogo), doista pridjevi
koji zahtijevaju 2. pade. Takoer je nejasno i
netano ono u 4. pravilu, koje zakljuuje Volti:
Si dice ancora bogata zemlja u itu (str. LIII).
ZAMJENICE (Pronome, Frwrter) obrauje u
5. pravila. No moramo se sloiti da je uporaba
zamjenica kako je prikazuje Volti tua hrvatskom jeziku. Neka nam to posvjedoe primjeri.
U 4. pravilu pie: ... ja mu povratim njegovo
imanje ..., a u 5. pravilu, kad je rije o zamjenici sebe, Volti navodi: ... onde ben si dice:
on se ljubi, ma si direbbe male ja se ljubim, ti
se ljubi, quando deve dirsi ja me ljubim, ti se
ljubi. (str. LV) Jedno je sigurno: hrvatski jezik
nije u Tinjanu prije 150 godina poznavao takve
sluajeve upotrebe.
U sintaksi GLAGOLA Volti je tono opazio
da se glagol slae sa nominativom imena i sa
brojem. Ali ostala pravila obrauju ona pitanja
koja bi zapravo bila objanjena kod glasovnih
promjena (leati; lagati, laem; skakati, skaem;
77
jahati, jaem). Na str. LXIII u 10 pravilu ima dvije

zanimljivosti. Najprije primjer: Vojnici idu za
osvojiti grad. Danas je takva konstrukcija tua,
ali u Dalmaciji (na pr. puki govor u okolici
Sinja!), pa i u Istri (i u Voltievom selu Tinjanu) moe se uti jo uvijek. Drugo to Volti
primjeuje jest da kajkavski bum, bu, bu,
bumo ... rigettato dal buongusto. Spominje
takoer i razliku imal i imao. Volti objanjava
razliku izmeu kupovati i kupujem u kratkom
poglavlju Frequentativo (Das wiederkehrende
Zeitwort).
Na zadnjoj stranici svoje sintakse (str. XIX) Volti u primjerima maniere di dire (Redensarten)
izmeu ostalih ima i ove neobine primjere:
kuniti (!) se bogom, rugati se tobom (tebi?),
smijati se Petrom (Petru?)...
Nakon ovih opaanja nee biti teko zakljuiti
da je Mileti pravo sudio kada je napisao da
je Voltievo znanje jezika mravo.
Voltieva slovnica u cjelini predstavlja vie
simpatian pokuaj da iskoristi naklonost i
dobrotu nakladnikovu nego li struno i znanstveno obradi pitanja jezika kojim je govorio u
djetinjstvu i za koji su se njegovi sunarodnjaci
i seljani tih godina grevito i uporno borili. U
tenji da bude irokogrudan, on je zapravo bio
nedosljedan, jer je u svojem djelu mijeao sve
govore, u koliko ih je uope poznavao. Koliko
ga god ispriava njegova udaljenost od rodnog kraja, toliko mu se ozbiljno moe moda
zamjeriti nepoznavanje jezika materinskog, i to
ba onda kada je nauka o slavenskim jezicima
uope bila toliko razvijena da propuste u svojoj
slovnici nije smio initi u tolikoj mjeri.
Nabaena VODNIKOVA misao o navodnom
utjecaju Voltievu na rad VUKA ST. KARADIA, ini nam se, nakon prelistavanja njegove
slovnice, suvina i netona. Vuk je pod utjecajem Kopitarevim izdao god. 1814. Pismenicu
serbskoga jezika. Uglavnom je Vuk prihvatio
misli o jeziku: gramatika treba iznositi i objanjavati ono to se nalazi u pukom govoru, bez
naroitih domiljavanja. On je u svojoj slovnici
dao pravila o vrstama rijei, a utvrdio je i srpski
pravopis. I moglo bi se jo nizati o VUKOVU
radu, ali ovdje nije mjesto. No usporedi li se
69-81
Voltieva slovnica i VUKOVA, koja je tiskana

tek desetak godina iza Voltieve, razlika je i
suvie oita.
Ne precjenjujui Vuka, a niti ne potcjenjujui
Voltia, mislimo da je VODNIKOVA tvrdnja
netona. Pa i onda ako je Vodnik mislio na onaj
Voltiev predgovor o jedinstvenom ilirskom
jeziku, jer naslov Vukove slovnice pokazuje da
je potonji bio realniji i da je svoja naela konkretnije uokvirio.
6.
Voltiev Rioslovnika je poetkom XIX. stoljea svakako znaio prilog naem jezikoslovlju.
Zatim emo se barem u glavnim crtama zadrati na samom rjeniku. Najprije treba ocijeniti
jezino bogatstvo u njemu.
Na stranicama od 1. do 610. tiskano je ukupno
14.760 rijei i to:
A = 67
B = 404
C = 246
D = 487
E = 30
F = 41
G = 462
H = 194
I = 1267
K = 1082
L = 396
M = 687
N = 1494
O = 1287
P = 2225
Q=
R = 531
S = 1250
T = 399
U = 444
V = 450
X = 156
Z = 1156
Kod brojana rijei ukljuene su fraze, koje

Volti posebice uzima. Primjerice; Ali jedan,
ali drugi = o laltro = entweder elne oder der
andere (str. 2. s. v): ali nita manje = ma tuttavia, nondimeno = allein nichts, desto weniger
(str. 2. s. v). Takoer je oito, da Volti nije obradio posebice rijei sa poetnim glasom c, d, ,
lj, nj, . To mu zamjerava i Mileti.24
Makar koliko hvalili Voltievu irokogrudnost i
rado isticali da je Voltiev rjenik sastavljen u
duhu slovjenske uzajamnosti25, ipak nas to ne
smije zbuniti kod prelistavanja Rioslovnika.
24 Ondje.
25 Ondje.
Prije svega treba po naem miljenju sve rijei

razdijeliti u skupine, od kojih bi prvu sainjavale hrvatske rijei, drugu pak rijei ostalih
slavenskih naroda, dok bi u treoj skupini bile
rijei koje su svojim korijenom tue, ali su se
u prometu sa susjednim narodima udomaile
i kod nas.
Kod skupine hrvatskih rijei vrijedi uglavnom
ono to je ve zapaeno: Osnova je njegovu
rjeniku narjeje tokavsko-akavsko, no on se
ne kloni ni kajkavskih rijei. Pisac mijea i rijei i
oblike i izgovor sviju naih narjeja, koristei se
dotadanjim rjenicima tokavsko akavskim
i kajkavskim. U svaku je ruku nedosljedan.
No treba svakako istai da prevladava ikavski
govor, premda su brojni primjeri za sva tri
govora. Tako u Voltievu rjeniku ima:
1. Bel, bela lo = bianco = veiss
bio, v, bel, e con altri di questo significato
bazg, ga, m. bazag = sambuco = Hollunder, m
2. bezg, v. bazg
3. bexati, i bjexati, bexim, xao = scappare,
fuggire = fliehen
bixati, v. bexati
4. ded da, m. v. did con altri
did, da, m = nonno, avolo = Grossvater, m
djed, v. did
5. gnivan, vna, vno; gnivni, na, no = fiero, furibondo
= tobend, wild
gnjev, v. gnivan
6. greh, v. grih
grih, ha, m. grjeh = peccalo = Snde, f
7. jedovit, ta, to = arrabiato, iracondo = zornig,
aufbrausend
jidovit, ta, to = velenoso, arrabiato = giftig
8. Izdeliti, v izdiliti
Izdiliti, lim, lio = spartire, distribuire = austheilen
9. Izlevati, v. izlivati
izlivati = spargere, spandere,
versare = ausgiessen
10. Mehur, ra, m = vescica = Blase f,
Mihur, ra m = Vescica = Blase f.
I tako bismo mogli nizati mnotvo primjera, a
zakljuak bi opet bio da ne samo to je bio
nedosljedan nego bi izluivanje ponovljenih
rijei smanjilo opseg rjenika i broj rijei bi
spao za vie od treine. Uz ostalo treba jo
dopuniti Miletievu tvrdnju: Mjesto upo-
78
69-81
trebljava redovno dj; katkada mu ipak izbjegne

akavsko-kajkavsko j: breja, varmeja26. Volti
se slui za jo i gj megjasc (confino, die Grnzen), kao to mjesto uobiajenog ch () pie tj:
izustjenje (emanciazione, proferta; mundliche
Erklrung), a prema kajkavskom ima: meja
(confine, Grnze), tuji (alieno, fremd), divlji
(incolto, rustico = wild, nerzogen). Moda
jo uz to treba dodati kajkavske rijei: megla,
mehko, mentuvati (mad. Menteni), bridek
(agro, herb), bole (meglio, besser), bedak
(sciocco, dumm), betean (prema mad. beteg
= ammalato, insano krank), renja (ciriegia,
Kirsche), kunuti (baciare, kssen), zmoen
(bagnato, befeuchtet).
Spominje se da je Volti upotrijebio rjenike
dotadanje kod sastavljanja svoga djela, a na
poetku smo spomenuli da neki misle da je
Volti obogatio hrvatski jezik novim rijeima
svoga rodnog kraja. Pokuat emo usporediti
Voltiev Rioslovnika sa BELOSTENEVIM.27
Na to nas nuka i ona biljeka u djelu potonjeg,
jer je potpisao SEBASTIJAN GLAVINI Istrianus Petinensis. Oduevljen BELOSTENEVIM
Gazophylacium-om, Glavini je (iz Pina) ve
1740 god. osjetio vrijednost tog rjenika. A kao
to smo vidjeli i Volti ga u svome predgovoru
spominje. Dakako da je poredbu potrebno
izvriti sa Belostenevim: Gazophylacium illyrico-latinum.
Voltiev Rioslovnika Belostenev Gazophylacium
1. aldov, aldovati, aldovan
(sacrifizio, olocausto
= Opfer, m)
2. almusnik, almustvo
(limosiniere, limosina
= Alomosen, n)
3. arajdati, arajdanje
(ricriamento, diport
= Ergtzung)
4. Bantuvanje, bantuvati
(impedimento, fastidiosiia
= Strung)
5. bazg, bazag
(sambu o, Hollunder)
1. aldov, aldujem, aldovan

(sacrificium, holocaustum)
2. almusnik, almustvo
(eleemosnynarius,eleemosya etc.)
3. arydanye, araydavan
(oblectamenti causa, naslaen)
4. bantovanje, bantujem
(molestia, impedimentum)
5. bazg v. bezg y ostala
(upuuje begg = Sambucus, ci)
26 Ondje.
27Bellosztenecz: Gazophylacium-latinum, Zagrabiae, 1740.
79
6. beteg, betegovati
(malattia = Krankheit, f)
7. dohajanje, dohajati
(arrivo, venito = Ankft)
8. dopeljan, dopeljati
(io conducco =
ich werde anfhren)
9. pripeljati, ljavam, ljam
(nemare, condurre,
dimenzi = Vorfhren)
10. skriljak, ka m
(cappello = Hut m.)
11. zaklenuti, nivam, nim
(incatenacciare =
zuketten, verriegeln)
6. beteg, nemo, bolest

(morous, aegritudo, infirmitas)
7. dohajan, prihajan
(venio, advenio)
8. dopelyavam, dopelyan
(adduco)
9. pripelyan, pripelyanye
(adducius, advestio)
10. skrilyak
(vetasus, galerus, pileus)
11. zaklenujem, zaklenneye
(occlusio, occludo)
Ve ovo nekoliko nabacanih primjera mogu

nas ponukati da uglavnom zakljuimo o prilinom Voltievom posuivanju blaga iz tuih
rjenika. Ako je, naime, zaboravio u dobroj
mjeri jezik svoga djetinjstva, ini nam se jo
manje vjerojatnim da je poznavao kajkavski
govor. Vrijednost pak Belosteneva rjenika
jasna je svakome tko barem openito pozna
njegovo i Voltievo djelo.
Kad je rije o jezinom blagu Voltievu, onda
je moda potrebno nabaciti pitanje: koliko je
on unio u rjenik zbilja novih rijei, a napose
onih iz istarskog govora svoga sela? Danas,
nakon 160 godina, koje su Voltievom rodnom
kraju donijele razne kunje, to bi moda i bilo
teko. No posebna rasprava o tom pitanju osvijetlila bi jasnije Voltiev rad, a obogatila nau
jezinu povijest.
69-81
U treoj skupini rijei, koje su tue, ali ipak prodrle u govore Junih Slavena. Volti upotrebljava i one iz turskog, madarskog i njemakog
jezika: aikovanje, haznadar, lampa, oroslan,
orsag, marha (amento, getiame allerlei
Vieh), pladanj, hasna, hatar, handar, hara,
pajda, pedepsa, zbantovati itd.
Jo bi uz ovo napomenuli Voltievo tumaenje
imenice Istra. Na str. 117. (s. v.) pie: Istria, e
f Istra, provincia piu propriamente dItalia,
che dIllirico. Istrien n. Da li bi se Voltievi
sunarodnjaci u ono vrijeme sloili s takvim
objanjenjem?
Volti nije tono tumaio rijei. Tako npr. orsag
objanjuje kao provincia, paese Provinz f.
Ta madarska rije ima znaenje: drava. Nije
isto ako prevedemo rije inostranica sa eine
Fremde ili eine Auslnderin. Nije svejedno
ausspeyen ili auswerfen kada prevodimo rije
hraknuti. Rije fertig nije isto to i bereit kada
prevodimo gotov; takoer trben nije isto to
i beunruhigen za rije izmutiti itd. Uostalom
takvih primjera, pa i krupnijih propusta moe
se nai mnogo, a svi bi uvrstili injenicu da
njegov njemaki i talijanski tuma hrvatskih
rijei nije uvijek vjeran, katkada je dapae
pogrean npr. danovati nije tono soggiornare, intrattenersi, wohnen, sich aufhalten;
ehulica (pravo ehuljica) weintrabe, ve
jedan dio grozda, kabao moe biti wassereimer, no nije sechia.
Rekli smo da drugu skupinu Voltievih rijei

sainjavaju one koje je unio iz drugih slavenskih jezika. Prema naem miljenju tona je
tvrdnja: Volti je poao i dalje te je unio u
svoj rjenik i rijei iz drugih slovjenskih jezika,
naroito iz ruskoga, ekoga i poljskoga, npr.
kur (a navodi u rjeniku pored toga i hrvatske
rijei: kokot, pivac, peteh); rjada, smjas, midlo,
slovuik, starosta, vozduh itd. Volti bijae tako
slobodan u tom pogledu te nije podao ovakvim rijeima ni hrv. oblika28. Je li moda i ta
znaajka dovodila neke na pomisao da je unio
rijei kojih nema u ostalim rjenicima?
Voltiev je rjenik pokuaj da u okviru poznavanja hrvatskog jezika stvori prirunik svome
ueniku Talijanu barunu STEFFANEU. Mi smo
pokuali, barem u grubim crtama, pokazati
koliko je u tome uspio. No pored svih nedostataka, treba zakljuiti sa u nekoliko mahova
spomenutim Miletiem: Mi se udimo da
Istranin, odgojen u tuem duhu, mogae napisati i ovaki rjenik29. Kako izgleda, Voltiev je
Rioslovnika prodro u kole, zahvaljujui valjda svom njemakom tumau rijei (vjerojatno
samo u nekim slovenskim stranama). Koliko je
to trajalo i u kojim razmjerama, teko je ustanoviti. Svakako je za Voltie to moglo biti mnogo:
priznanje, potovanje, nagrada i zadovoljstvo.
28 I. Mileti, op. cit., str. 416.
29 Ondje
7.
Analiza Voltieva Rioslovnika moglo bi se
na koncu zakljuiti i sabrati u nekoliko misli:
Prije svega Voltiev je Rioslovnika tiskan
na poetku 19. stoljea, kada je jezikoslovlje
kod Slavena imalo niz odlinih predstavnika
(DOBROVSKY, KOPITAR i drugi). Zato njegovoj ocjeni treba pristupiti odlunije i prema
vrijednosti samog djela, bez obzira na simpatije
prema ovjeku sa nae narodne periferije.
Kako doznajemo iz predgovora, Voltievo je
djelo imalo praktinu svrhu: da bude prirunik
njegovu ueniku, visokom dravnom slubeniku, Talijanu barunu CARN. STEFFANEU. To
moe donekle ispriati pisca za izvjesne propuste koje je uinio u svom djelu.
Ne moemo se sloiti sa Voltievim izlaganjem
o ilirstvu i nekom zajednikom jeziku, o
emu se opirno raspriao u latinskom predgovoru. Oito je da Volti ne poznaje povijest
naroda, kao to ne poznaje ni jezika. Ima u
tome sastavu nekoliko opih mjesta koja mogu
zavarati: o sveilirskom jeziku, o zajednikom
pismu. No iznenauje da prilino obrazovan
ovjek, kao to je to bio Volti, upada u teke
zablude, koje su mu ve zamjerili i razboriti
suvremenici. KOPITAR je ve tada jasno izrekao miljenje da jeziku Voltievih sunarodnjaka
pripada ime hrvatsko. Nije udo to su ironino
pisali o Voltievim prijedlozima i eljama njegovi ueni suvremenici.
U slovnici, koja je tiskana ispred rjenika, Volti
nije pokazao neko osobito znanje. Vjerojatno
je zaboravio jezik svoga djetinjstva, te je u
borbi za svakidanji kruh izvlaio uspomene i
ostatke znanja da ih unovi u rijetkoj mogunosti da mu bude tiskano djelo. Osjea se napose
u sintaksi duh tuintine.
Rjenik Voltiev mjeavina je svih naih govora.
No u njega je unio rijei i iz drugih slavenskih
jezika. Na alost, svoju misao o slavenskom
(ilirskom!) jeziku nije izvodio sretno. Zato se
valjda opravdano MILETI veseli to Volti
nije napisao, odnosno tiskao, obeano povijesno djelo o Iliriku, jer kae: Sva je prilika da je
dobro radio to ga nije tiskao30.
30 Ondje.
80
69-81
Opi bi dakle zakljuak bio da se o Voltiu

moe govoriti kao o kulturnom radniku iz Istre
koji je u nekim spisima bio slobodouman.
Moe se raspravljati o njegovom tekom ivotu:
opravdavati se moe ak i njegova promjena
prezimena. Ne smije mu se poricati uenost,
niti dobra nakana. Ali njegov Rioslovnika,
u sklopu vremena, prilika i stanja nauke, ne
predstavlja toliko znaajno ivotno djelo koliko
bismo to eljeli. Rioslovnika je vie praktino
rjeenje svakidanje potrebe i novanih problema pisca, nego ozbiljan znanstveni rad.
Simpatian je pokuaj Voltieva ostvarenja
Rioslovnika, kakav nam je tiskan ostao sauvan. A zamjerke, netonosti i neznanje oprataju se zbog one zapaene ljubavi prema hrvatskom jeziku, koji nije nazivao uvijek pravim
imenom.
Literatura
Antun Barac, Hrvatska knjievnost, knjiga I, Knjievnost ilirizma, Zagreb, 1954.
Ivan Bellosztenecz: Gazophylacium illirico-latinum Zagreb, 1740.
Ivan Brabec, Mate Hraste, Sreten ivkovi,
Gramatika hrvatskoga ili srpskog jezika; Zagreb,
1952.
Vjekoslav Bratuli, Josip Volti, Rijeka revija,
god. 1952., br. 4, str. 215 i dalje.
Mirko Breyer, Istranin Josip Volti, Jadranski
kalendar 1937.
Ivan Mileti, Spomen cvijee, Zagreb, 1900.
Bla Jurii, Nacrt hrvatske slovnice I, Zagreb,
1944.
Ljudevit Jonke, Knjievni jezik u teoriji i praksi,
Zagreb, 1964.
Tomo Mareti, Gramatika hrvatskoga ili srpskog
jezika, Zagreb, 1933.
Mavro Orbini, Il regno degli Slavi, Pesaro, 1961.
Ante Sekuli, Voltiev Rioslovnik, Subotica,
1953.
Pietro Stankovich, Biografija degli nomini destinti dell Istria, Trieste, 1829, sv. II.
St. Stanojevi, Narodna enciklopedija, knjiga IV
(S-), Zagreb, 1929.
J. Voltiggi, Ricsoslovnik (vocabolario Wrterbuch) iliricskoga, italianskoga i nimacskoga
jezika, Be, 1803.
Nikola ic, Zagrebako kolovanje Josipa Voltia, Nastavni vjesnik god. 1932-33, str. 149-152.
81
Ljiljana egarc-Tenjovi, Kranski simboli u Dnevniku o arnojeviu...
82-90
Kranski simboli u Dnevniku o

arnojeviu Miloa Crnjanskog
LJILJANA EGARAC-TENJOVI
I.
U romanesknom svijetu Dnevnika o arnojeviu Miloa Crnjanskog priroda dobiva karakter
sakralnog prostora i postaje duhovno sredite
pripovjedaeva univerzuma, prostor uene
obeane zemlje u kojem je jedino mogue
ostvarenje duhovne harmonije: Ah da mogu da
se vratim tamo, gde topovi grme, i da kroz Ruse
odem daleko nekud na noviju zemlju, tamo, gde
je led zelen a voda plava pod nebom, sneg rumen. Ah tamo bih od silnih boja zanesen zagledao se i zaboravio sve.1 Opisu tog prostora kritika je posvetila dosta panje.2 Meutim, opise
prirode ili trenutke uznesenja glavnog junaka i
pripovjedaa, Petra Rajia, u neki drugi svijet
Crnjanski protkiva kranskim slikama ili slikama sa prepoznatljivim religioznim konotacijama. Ta nevidljiva veza izmeu ovjeka, prirode
i kranskih simbola, koju uspostavlja Rajieva
indirektna vizualna percepcija, ostala je nedovoljno osvijetljena.3
1Milo Crnjanski, Dnevnik o arnojeviu, Beograd, Filip
Vinji Zavod za izdavaku delatnost, 1985; Biblioteka
Novi albatros, knjiga prva, fototip prvog izdanja, 86. U
ovom radu svi navodi bie prema ovom izdanju.
2Opisu tog prostora naroitu panju posvetio je Petar
Dadi u knjizi Prostori sree u delu Miloa Crnjanskog, Beograd, Nolit, 1976, odnosno u njenom neto
izmijenjenom i saetijem izdanju iz 1993, sa novim
naslovom: Povlaeni prostori Miloa Crnjanskog.
3 Vanost percepcije stvarnosti za odreenje sutinskih obiljeja sumatraizma istakao je Miloslav uti,
definirajui ga kao vid indirektne vizuelne percepcije
koja je u znaku paralelizma izmeu spoljanjih pojava i unutranjih ovekovih stanja jer ovde ula nisu
neposredno dovedena u dodir sa percipiranom pojavom. Ovaj perceptivni fenomen pretpostavlja uzajamno proimanje svega sa svim, tj. uklapa se u misao
o koherenciji sveta iz istonjake, kineske i japanske
filozofije, ili misao o zavisnosti pojava jedne od druge,
bez obzira da li su te pojave ljudske ili prirodne.
Vidjeti o tome opirnije u studiji Miloslava utia
Vizuelna percepcija u lirici Crnjanskog u: Knjievno
delo Miloa Crnjanskog (zbornik radova), Beograd,
Institut za knjievnost i umetnost, 1972, 175196.
Znaenje kranskih simbola otkriva nam se

najprije u sklopu osnovne tematske opozicije
romana priroda kultura. Za pripovjedaa u
Dnevniku o arnojeviu, Petra Rajia, sakralizirani prostor prirode kao da postoji tek u opoziciji prema svekolikom prostoru povijesne,
ratne i svakodnevne stvarnosti. Upravo mitsko
poimanje hijerarhije prostornih odnosa za koji
je karakteristina opozicija sveto profano
(sakralno svjetovno) karakterizira i Rajievu
svijest.4 Prostorna podruja koja figuriraju kao
ekvivalenti sakralnog i profanog jesu priroda, s jedne strane, i povijesni, socijalni i psiholoki kontekst pripovjedaeve egzistencije, s
druge strane (kultura). Utjehu i smirenje Raji
nalazi u svemu to je usmjereno ka destrukciji
kulture (atentat, ubojstvo, smrt) ili pak predstavlja paradigmu vankulturnog prostora (priroda).
Ovakav odnos prema vrijednosnom sustavu
vlastite kulture karakteristini je vid avangardnog prevrednovanja.5 Rat je obezvrijedio tvorevine kulture i umjetnosti (Gde su sad boginje
umetnosti...?), ustoliio destruktivnost kao jedinu istinu ( ubistvo sve izlei, ono je jedina
istina) i Rajiu preostaje samo panteistika
utjeha, njezina iscjeliteljska, okrepljujua snaga:

2. Ne, ne znam ta je dobro a ta zlo, nita ne
znam ta se sve sa mnom zbilo, ali jedno znam,
da je naa srea u liu. Po jedan ut list, po jedan klepet golubijih krila ili lasti na vodi bie mi
dosta da ne budem ni veseo ni tuan, i nikad mi
nee pasti na um, da verujem u ta drugo, do u
jablanove.7
3. Leau po ceo dan u travi i gledau u nebo.
Svaki dan e imati novu boju. I te boje umirie
moje oi, a ja sam sav miran, kad mi se smire
oi.8
Pri tom, Rajia ne smiruju samo prizori iz prirode ve i sve ono to ga upuuje na onostrano,
mistino, nebesko. Umiruju ga obredne religiozne rijei, mistina literatura, vino u putiru, vino
u koje ne dospijeva ni miris mrtvaca ni teak,
opojan miris enskog tijela:
1. Leim i vidim samo drvee kroz prozor. Razgovaramo se. Lie mi njie zbogom i pada. A zar
nije ljubav samo lie? Ja tako malo volim ljude,
a lie me tako dobro umiri. Moj ivot zavisi od
njega.6
1. Miris mrtvaca bio je ostao u stolu, u jelu, samo

ga u vinu ne bee.9
2. Miris njenog tela, neki teak, opojan miris, susreo me je u zidovima, u ovim vratima, u peima,
po stolovima, u jelu i vodi i u mome odelu, samo
ga u vinu ne bee.10
3. Crkva sva otvorena i hladna. One kleknue i
moljahu se dugo ... Umoran, tako bih rado ostao
leei tu iza klupa, to su mirisale na tamnjan i
odbijale tupo kod milih, slovenskih rei.11
4. Hajdmo u crkvu, sam sam i umoran. Ljubiasti, zlatom izvezeni platovi svetenika i hladne
raskone latinske rei, umirie moje seljake ali
rastrojene ivce.12
5. Ljubiaste i zlatom izvezene njegove [sveenikove prim. Lj. . T.] odede umirie moje oi.
Vino u putiru setie me rtve i mistine literature
i ja u se smiriti.13
6. Smei se i sea me na ake godine, pria o
popaljenim selima, o jednom vagonu, u kome su
leala smrznuta deica, a uvee mi svira ruske liturgije, jer zna, da ja to volim.14
4 O opoziciji sakralno svetovno kao sutini mitskog

odnoenja prema svetu vidjeti opirnije u studiji:
Mira Elijade, Sveto i profano, preveo Zoran Stojanovi, Novi Sad, 1986.
5 Opirnije o tome u: Renato Pooli, Teorija avangardne umetnosti, Beograd, Nolit, 1975 (poglavlje
Romantizam i avangarda, 6395); Novica Petkovi,
Od formalizma ka semiotici, BeogradPritina, BIGZ,
Jedinstvo, 1984, 235237.
6 Milo Crnjanski, Dnevnik o arnojeviu, 61.
7 N. dj., 116.
8 N. dj., 121.
9 N. dj., 38.
10N. dj., 51.
11N. dj., 92.
12N. dj., 100101.
13N. dj., 106.
14N. dj., 112.
82
82-90
Kranski simboli u kontekstu kojih naglaava njihovu onostranu, metafiziku dimenziju

(obredne rijei15 kao simbol boanske objave),
simboli sublimacije ulnog i ovozemaljskog (ljubiasta boja16 sveenikove odjee; vino,17 koje
se simboliki poistovjeuje sa prolivanjem Kristove krvi) nikada ne bivaju zahvaeni kosim
uglom pripovjedaeve ironije. Rajiev ironian
stav dotie se samo vanjskih, ceremonijalnih
obiljeja religije ili pak samih njenih predstavnika (sljedbenika). Sjene ironije uvijek padaju
na ono to bismo, jezikom semiotike, mogli nazvati kultura. im pripovjeda usmjeri pogled
ka objektima prirode ili pak prema kranskim
simbolima kao znamenjima onostranog, mistinog sjene ironije iezavaju. Raji ironino
govori o religioznom obredu u tuinskoj crkvi,
ali ne porie njegov dublji smisao koji samo nasluuje: Gledau lepu komediju vina to se pretvara u krv, i to rumeno vino, koje ne vidim, no
samo slutim u zlatnom putiru, i koje mi govori
tajne mutne.18
Crnjanski ironino portretira i lik popa koji je
Rajia zatekao na grobu na kojem je prespavao
no. Ironija, meutim, iezava im se Rajiev
pogled spusti na ljubiastu, zlatom izvezenu,
sveenikovu odjeu: ene sa abrovima i obramicama ljuljaju se na divnim lancima, a meni
doe da se grohotom nasmejem jednom popu,
crnom, majmunskog lika, to dolazi i gleda me
zaueno, jer sam spavao na groblju i zevam i
umivam se na ko zna ijem grobu. Opet e mi
se jadati koliko smo isekli slika u crkvi, pokrali oltar, skinuli i prozore, najzad ponudie mi rizoto ...
On e mi pokazati svog magarca, jedino to mu
ostavie, i govoriti mi o reumi, pa emo posle u
njegovu malu crkvicu. Ljubiaste i zlatom izvezene njegove odede umirie moje oi.19
Dominantna romaneskna svijest najee se
sa blagom ironijom odnosi prema pobonosti
drugih likova. Crnjanski, pri tom, varira razliite
ironijske prosedee. Ironijski kontekst se esto
15 V. odrednicu Rije u: Jean ChevalierAlain
Gheerbrant, Rjenik simbola, Zagreb, Nakladni zavod
Matice hrvatske, 1989, 560561.
16V. odrednicu Ljubiasto u nav. rjeniku, 371372.
17V. odrednicu Vino u nav. rjeniku, 746748.
18Milo Crnjanski, Dnevnik o arnojeviu, 101.
19N. dj., 105106.
83

uobliava postupkom koji su ruski formalisti
nazvali ostranenije, tj. postupkom ouavanja. Tako su opisi ikona redovno oueni i,
svojim kontekstom, usmjereni na degradaciju
religioznosti Rajievih sunarodnjaka: ... gledao
sam preneraen stare ikone oko mene, neke ljude popadale sa noem u ruci pred anevima,
sa crvenim fesom na glavi; i te stare ikone i slike
pekle su mi oi, kao da su me zraci, to su se odbijali sa njinog tamnog zlata probadali. Tek kad
bi neko skoio na stolicu i viui predlagao, da
se pozdravi patrijarh, a drugi poeli besno psovati, tek bih se tada trgao.20 Efekt zauavanja
Crnjanski postie i dinamiziranjem opisa, pri
emu ikone kao objekt promatranja dobivaju
osobine subjekta promatranja u kontekstu koji
je znaenjem usmjeren ka obezvreivanju pobonosti Rajievih sunarodnjaka ili pak evocira
zlu kob njegovog naroda seobe:
1. Zaprepaeni sveci gledali su sa zida okreenog, belog i istog i glupa lica oblazila su oko
stada ovaca i oko apurja. Posle su dole na red
prie o Hristovom grobu, kad ga opsednu babe
i donesu jastuke u pono stranog dana kad se
eka Uskrs. I sto gadnih ala i psovki znali su o
tom. Ne bee ni jedne drage slike u reima njinim, punim nepreglednih polja kukuruza i strnjika.21
2. Sa zida su me motrile ikone pune bosiljka; narod, koji se selio na elu sa patrijarhom i vezano
roblje sa oima devojakim.22
Ironijski kontekst osiguravaju i aksioloki negativno usmjereni detalji u opisu vjerskih obreda,
vjernika, svetaca, ikona:
1. Nedeljom pri slubi pevahu sulude devojke u
belo rublje i debele vunene arape obuene. Orgulja je bio slep, a prvi glas je pevala jedna kaluerica sa grozno unakaenim licem. Kia, ona
strana poljska, padala je veerom, a po hodnicima su lutale, lupajui takama, senke koje su
pljuvale krv. Na zidovima su visili drveni Hristosi
sa zabezeknutim glavama i vorugavim kolenima. Tu sam prvi put osetio straan strah, tu sam
prvi put saalio se nad svima nama.23
20 N. dj., 1213.
21 N. dj., 43. Podvlaenje je nae.
82-90
2. Crkvice bi njine arene i male bile pune ofarbanih svetaca, kandila i gomila, koje se krste pogrbljeno i glupo gledaju.24
Obezvreivanje ikona sa istom funkcijom
degradiranja pobonosti ostvareno je i upotrebom mnoine ili pak arhainih jezinih formi:
1. Vrebali su me trgovci i vodili silom k sebi. U
kuama njinim ne bee salona, nego su me vodili
u grdne, svetle sobe, gde stajae glasovir a iza
njega palma i mnogi Sveti Jovani.25
2. Ja sam se sakrio iza crne, visoke Marije pa poosmo po opekotini brega, sve kroz neko ikarje,
kraj nekih kapelica i obojenih majki Boijih kraj
puta.26
3. Doekala me je jedna starica u utoj svili pod
jednim grdnim Sv. Jovanom.27
I samo itanje vjerske broure San Majke Boije,
iako motivirano ratnom psihozom, degradirano
je stavljanjem u kontekst u kojem prevladavaju
izrazito banalni motivi:
1. Decken, poee dovikivati i sve se sahranjivalo u rov. Vukla se slama, koju bog zna gde
naoe, posle se ulo vakanje i cerekanje iz
jarkova, a topovi su nad nama presecali grozno.
Poe duboko i potmulo. Kraj mene leae neki
trgovaki pomonik iz Bele Crkve, dobro dete
Radulovi. Hoe, Durchbruch kae on. Ja utim i saginjem glavu. ujem iza mene onog, to
ve mesecima svako jutro ita San Majke Boije,
a ja opet sagnuh glavu i poeh jesti hleb i posipati ga eerom.28
2. Mutnim sam oima gledao oko sebe, po ceo
dan pevuio i zvidukao. I opet se ulo kako priaju o svearima i peenju, o tuama u birtu, o
enama, i kako itaju San Majke Boije. Tri Slovaka se po ceo dan muila, da na svei skuvaju
neto.29
I Rajieva pobonost je ironino sjenena: njegov poboni apat izazvat e prezriv komentar
28 N. dj., 1415.
29 N. dj., 20.

Marije: Najeli smo se groa, posle opet navezosmo se. Jedna majka Boija gledae za nama, a ja
se trgoh i rekoh glasno: Marija. Ona mi se okrete i nasmeja: shimmia ... Ja sam jednako gledao
u Mariju dok je veslala. Bio sam seo do nje i hteo
da joj pomognem, ali me je ona odbila i prezrivo tiho nazvala: shimmia. Izabela se veselo
smejala i tumaila mi, da je to opica. Majmun,
rekoh i ja sam. Primetio sam da me Izabela drago i eljno gleda, ali se ja okretoh Mariji i rekoh
dva tri puta sve tie njeno ime.30 Lik Marije, kao
jedini lik koji ironizira Rajievu pobonost, posle ovog komentara dobiva izvjestan aksioloki
oreol, iako se nekoliko reenica ranije, u istom
prizoru, sjena ironije pretei nadvila nad njom.
Naime, pri molitvi, Raji primjeuje da je Marija
bila sva umazana od crnog groa.31 Prihvaanje njenog ironinog podsmjeha (Majmun,
rekoh i ja sam) trenutak je Rajieva trenutnog,
intuitivnog proniknua da put ka novoj, istinskoj
pobonosti podrazumijeva odbacivanje stare,
to jest njenih tradicionalno prepoznatljivih formi (molitve). To netom naslueno osjeanje pobonosti Raji najprije vezuje za lik Marije, koja
imenom i pojavom asocira na Bogorodiin lik
(Iz njenog lika i golih ramena bljetae zora).
Crnjanski u Dnevniku o arnojeviu ini ono to
je ve uinio u poeziji: put ka novoj sumatraistikoj vjeri otvarao se kroz ensko naelo kranstva Bogorodiin lik, koji je u kranskoj
tradiciji oduvijek predstavljao najsavreniju sublimaciju nagona i najdublji sklad u ljubavi.32
Aktiviranjem mitskog motiva o vjenanju neba
i zemlje, hieros gamos (tj. svete svadbe, koju starozavjetno i novozavjetno pamenje povezuje
sa Bogorodicom), u pjesmi Blagovesti,33 Crnjanski je u temelje svoje sumatraistike vizije
unio blagu, sublimiranu, erotsku komponentu
i istodobno je usmjerio ka objektima prirode i
kozmosa uope. Slino postupa Crnjanski i u
Dnevniku: lik Marije, ije ime Raji u vie navrata spominje tonom pobonog, molitvenog
apta, poistovjeen u podtekstu sa Bogorodiinim likom, postaje formula novootkrivene
30 N. dj., 93.
31 N. dj.,92.
32 V. odrednicu Majka u navedenom Rjeniku simbola, str. 378379.
33V. tumaenje Blagovesti u studiji Novice Petkovia
Lirika Miloa Crnjanskog, Beograd, Tersit, 1994, 50 52.
84
82-90
religioznosti koja u svoje sredite, umjesto

sredinjih kranskih predodbi (Bog, Bogorodica), stavlja sam prostor prirode. Sav eterian i
prozraan, Marijin lik povezuje Rajia, u fikciji,
sa dalekim nebeskim prostranstvima: Pod prozorom stajae Marija i pevae. Iz njenog lika i golih ramena bljetae zora. Ja se trgoh i pogledah
na postelju. Videh modre ile na telu izljubljene
ene i okretoh glavu. Daleko na jednom malom
ostrvu sinu munja, odskoi sunce, po grudima
mi padoe vlani skuti neba, ja tiho apnuh:
Marija. Tako priroda postaje onaj prostor u
kojem Raji projicira svoj sublimirani erotski
doivljaj (vlane skute neba osjeamo kao
metonimijskim putem preslikan34 dio mukog
tijela). Takvo povezivanje erotskog sa Bogorodicom, ostvareno u podtekstnom sloju romana,
upuuje na mistinu komponentu nove ljubavi,
koja e u poeziji Crnjanskog biti objelodanjena
kao blagovetenska ljubav.35 I ovdje, kao i u
poeziji Crnjanskog nova ljubav data je kao negacija stare, tj. ljubavi prema konkretnoj eni.
Rajiu je svojstven (naroito prije njegovog udvajanja u snu) udvojen doivljaj ljubavi: tjelesni
(ulni) i mistini (sumatraistiki). Epizoda sa
Marijom i Izabelom karakteristian je primjer
te Rajieve raspoluenosti: on se sav zbunjen
predaje ulnoj Izabeli, osjea prezir i gaenje
prema njenom tijelu i njenoj pobonosti, da bi
odmah potom molitvenim, pobonim tonom
prizivao daleku i nedostinu Mariju. Za poeziju Crnjanskog, i avangardne tendencije uope,
karakteristino odvraanje od plotske ljubavi u
Dnevniku je prisutno na vie mjesta.36 I ovdje,
34 V. odrednicu Model u: Renik knjievnih termina,
Beograd, Nolit, 1985, 443446.
35 Misli se na pjesmu Blagovesti u kojoj se motiv
ljubavi, takoer u podtekstnom sloju presme, povezuje sa prastarim mitskim motivom o vjenanju neba i
zemlje. O opsesivnoj prisutnosti ovog motiva u naoj
poeziji dvadesetih godina prolog stoljea vidjeti u
knjizi: N. Petkovi, Lirika Miloa Crnjanskog, 4952.
36 Dosadile mi se ljubavne vrele svile i sve ove
duevne dubine. Posetiu rat opet i vihor i strahote i
kie, one strane kie. Meu muke hou, bar meu
muke, gadim se svih razjarenih madona (88); Probudio sam se kad sunce granu. Videh je polugolu do
sebe i neki gadan osmeh ispuni me svog (96); Nisam
vie eljan da me ljube, niti da mi iko prua ruku.
Dosta je bilo. Ako je ljubav, naljubio sam se. Umoran
sam (111); Ja u je ostaviti, ne zato to je tua, ni
zato to me vara, nego zato to se stidim ljubavi
(111112). Videti sline primere i na stranama 49, 53
54, 8788 Dnevnika.
85

kao u Lirici Itake, osjeamo jak konflikt izmeu
tjelesnog i duhovnog, bludnog i svetog37 (Ne,
nije ljubav Bog, ni ivotinja, ni ludilo; ona je magla, magla krvi, mladosti i neba. Zavije sve, te je
drago iveti. No magla ostaje veito teka, puna
slasti i bola i vezana sa nebom),38 te neobinu i
zagonetnu vezu izmeu nasilja ljubavi i smrti39
(A ljubav? Ona je posle dola, ljubav. Videste li
je? Ona je magla koja je pala na Rim. U mramoru je i telesima. Jeste li uli? U ljubiastim ilama
je. U belim kao labudovi rebrima, i na lancima
rumenim od strasti. U Rimu je poprskana krvlju
...).40
Kranski simboli, meutim, neposredno utkani u opis prirode ili podrazumijevani njegovim
podtekstnim slojem, dobivaju isti aksioloki intenzitet kao i sama priroda:
1. Laste e se igrati oko nas, a tada e nam zbunjena dua, od zbunjenog ivota razapeta, kao
luk, streljati misli u vodu i nebo, misli koje vide
da je sve ovako zbunjeno i nerazdvojno kao ove
vode, oblaci i senke una mog. A posle emo
zai me trske, i kad un zastane i setimo se
da sutra valja opet poi dalje, spustiemo glavu
umorni od nedelje ove i sanjaemo nad vodom
sve ovo bilje oko nas i crkve i vino rumeno i boiju majku sa mladou strasnom, pomeano sa
nebom proletnjim i mirisnim i venim.41
2. Iz njenog lika i golih ramena bljetae zora ...
Daleko na jednom malom ostrvu sinu munja
i odskoi sunce. Po grudima mi padoe vlani
skuti neba, ja tiho apnuh: Marija.
Slike kranskih simbola, izdvojene iz svog tradicionalnog, kulturnog konteksta, kao i slike
prirode sa kojima se aksioloki izjednauju,
37 Opirnije o ovom konfliktnom jezgru poezije

Crnjanskog i nainu na koji je razrijeen u studiji N.
Petkovia: Lirika Miloa Crnjanskog, 4047.
39 Svezu izmeu erotike i nasilja prvi je razjasnio
N. Petkovi, imajui u vidu povijesni (ratni) kontekst
(I upravo u tom jezgru ljubav u susedstvu sa smru
postaje ambivalentnom ...) i knjievno-historijski kontekst nastanka Dnevnika (vrijeme avangardne poetike,
poetike osporavanja, usmjerene ne samo na naruavanje uih knjievnih ogranienja (zabrana) nego
i irih kulturnih, sve do sasvim elementarnih). V. u
studiji: N. Petkovi, Lirika Miloa Crnjanskog, 4647.
41N. dj.101.
82-90
pojavljuju se Rajiu iz onog, drugog, sakralnog prostora. Uvoenje kranskih simbola u

novi kontekst, izvan kulture, nuno je vodilo
razgraivanju njihovog tradicionalnog, podrazumijevanog znaenja. Tako, primjerice, motiv
Blagovijesti i s njime povezanog blagovjesnog
cvijeta, ljiljana, koji se u kranskoj tradiciji vezuje za bezgreno zaee Marije Djevice i blagovjetenje arhanela Gavrila,42 pojavljuje se u
kontekstu koji je krajnje pesimistiki intoniran.
Na Blagovijesti e Rajia sjetiti oi umirueg
suborca: Gledao sam jednog, gde lei pred vratima, pevuckao je, a iz oiju mu je virila smrt. Pio
je sire, kae, to blai grudobolju i smeio se. On
me je setio da su sutra Blagovesti.43.
Motiv blagovjesnog cvijeta javlja se u kontekstu
u kojem prevlauje misao o smrti svojoj i tuoj: Iza groblja vidim jednu humku, ona se zeleni. Pod njom lei jedna mlada slovaka uiteljica
... Veali su je, jer je bila poela da buni vojnike
... Otputen sam od vojske i putovau u moj zaviaj da umrem, mada mi lenik ree, da u iveti jo trideset godina. Leimo u travi kraj Visle.
Ona mi kae da je umro murko, ali ja zamanem
rukom, ta se to mene tie. Mi se ne ljubimo.
Ponegde meu drvljem padne po koji uveo list.
Ja mu klimnem glavom. Niko i nita nisam, idem
doma. Danas bee prvi put magla. Moda je to
meni jedan aneo doneo mutan cvet, cvet blagovetenski sa bonim, medenim mirisom, jedinog cveta to ne vene: tuge. Da, znam da sam
smean, pa ipak ja znam, da nas ima milionima
to ne volimo vie nita, do samo lie, lie.44
Crnjanski, zapravo, tradicionalno znaenje kranskih simbola preokree sa pozitivne na negativnu stranu. Blagovijest i blagovjesni cvijet,
kranski simboli zaea i plodnosti, neposredno ili posredno (irim kontekstom), povezuju
se sa smru, a aneo (glasnik koji dui uvijek
donosi dobru vijest)45 u Rajievu magnovenju
42 O simbolu ljiljana u kranskoj tradiciji usporediti
opirnije u: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike
zapadnog kranstva, Zagreb, Liber, 1979, str. 387
388; J. E. Cirlot, A Dictionnary of Symbols, preveo sa
panjolskog Jack Sage; Routledge & Kegan Paul, London, 1973, str. 188189; J. ChevalierA. Gheerbrant,
Rjenik simbola, 369370.
43 Milo Crnjanski, Dnevnik ..., 98.
44 N. dj., 114115.
45 V. odrednicu Aneo u: J. ChevalierA.

pojavljuje se kao vjesnik smrti. Trenutak vizualne slutnje, u kojem e se Rajiu list koji pada
sa drvea uiniti blagovjesnim cvijetom to mu
ga prinosi jedan aneo, trenutak je intuitivna
proniknua vlastite smrti. Pri tom, posezanje
za eufemizmom (ljiljan kao cvijet tuge) izraz je
Rajieva podsvjesnog odbijanja da se suoi sa
mogunou svoje smrti. Kao i u drugim djelima Crnjanskog, susret sa onostranim zbiva se
u trenucima kada junak tone u premiljanje,
kratkotrajan je, na granici stvarnosti i privida,
prisutan kao nereeno kolebanje46 (Moda
je to meni jedan aneo doneo mutan cvet, cvet
blagovetenski).47
Ovdje nam se ini opravdanim da se ovakva
osobita stanja junaka u djelima Crnjanskog
(kada se u magnovenju junakovo dinamizirano
opaanje vezuje za neki detalj prirode to, ne
rijetko, vodi do intuitivnih proniknua) odrede
kao svojevrstan oblik pesnike epifanije.48 I
ovdje, kao i kasnije u Seobama, prelazak junaka
iz jedne u drugu hipostazu prethodi nekoj neodreenoj, intuitivnoj spoznaji i praen je epifaniziranim detaljem iz prirode, tj. nagovjetava
se sputanjem magle slike koja svojim arhetipskim znaenjem sugerira stanje neodreenosti, nejasnoe, prelaznog razdoblja izmeu
dva stanja, i najavljuje vana otkria i objave.49
Tako, trenutku Rajievog magnovenja, kada
e mu se aneo sa blagovjetenskim cvijetom
objaviti kao glasnik smrti, prethodi iskaz o
sputanju magle (Danas bee prvi put magla.)50
II.
Za Crnjanskog, kao i za Jakova Ignjatovia,
osnovno podruje otkria traginog bila je naGheerbrant, Rjenik simbola, 1314.
46 O odnosu junaka prema onostranom u djelima
Crnjanskog usporediti studije N. Petkovia: Lirika Miloa Crnjanskog, 55 (odakle je uzet navod), i Dva srpska
romana, Beograd, Narodna knjiga, 1988, 209 i 268.
47Milo Crnjanski, Dnevnik ..., 115. Podvlaenje je nae.
48 Na mogunost da se san usred jave u oivelom
pejzau tumai i kao jedan oblik pesnike epifanije
ukazao je N. Petkovi u studiji o Seobama: Dva srpska
romana, 269270. Vidjeti i studiju ovog autora: Lirske
epifanije Miloa Crnjanskog, Beograd, SKZ (LXXXIX,
knj. 594), 1996.
49 V. odrednicu Magla u navedenom Rjeniku simbola, 378.
50 Milo Crnjanski, Dnevnik ..., 115.
86
82-90
cionalna povijest, shvaena i tumaena u znaku

sudbinske preputenosti jednog naroda denacionalizirajuim utjecajima i u znaku slutnje o
mogunosti propasti tog naroda upravo uslijed
njegove dezintegracije u nacionalnom smislu.
I ovdje se, kao u najboljim Ignjatovievim romanima, nacionalna povijest pokazuje kao ishodite otkria tragike ljudskog postojanja. Lajtmotivska struktura Dnevnika o arnojeviu sva
je u funkciji predoavanja takvog vienja nacionalne (kolektivne) i, u sklopu nje, pojedinane
ljudske sudbine.51 Ponavljanje motiva i njihovo
gradiranje u novome kontekstu omoguuje
nam da pratimo i zrenje Rajieve (pojedinane) svijesti i zrenje nacionalne (kolektivne) svijesti. Ako i pojedini motivi koji se vezuju za naratora u prvi mah djeluju kao obiljeje njegove
poremeenosti, kasnije, tokom razvoja radnje,
oni dobivaju iru povijesno-nacionalnu, pa i arhetipsku dimenziju.
Tako, na poetku romana vidimo kako Raji
rado odlazi na groblje, to nam djeluje kao znak
njegove iaenosti: Seam se: moje bezbrojne
tetke dolazile su i plakale; videvi me esto bolnog, priale su mi o ocu i govorile, da me poalju
u Be da uim, pa da budem ministar u Srbiji. A
ja sam se sakrivao u polju iza grada najradije na
groblju gde su kraj gustih kukuruza pasla stada
i stojale grdne barutane. Tu bih leao u travi kraj
kakve derne klupe. Iza mene su umeli vrbaci.
Pred vee oni bi porumeneli i ja bih ustao i zaudio se.52
Sklonost mladog Rajia da otklon od sumorne
jave trai u prirodi ili u nekom drugom obliku
sakraliziranog prostora (primjerice; u zvoniku
crkve) zapaamo i na nekim drugim mjestima
u romanu: Seam se, sedela mi je na postelji i
51 Takva naporednost karakterizira i Ignjatovieve
romane: Ova naporednost nesree pojedinaca i
narodnog stradanja, koja istoriju pretvara u komar,
motivisala je sve one vidove Ignjatovieve romansijerske slike koji upuuju na predstavu opte poremeenosti u svetu vrednosti, izazvane nerazreivim
kolizijama razliitih vrednosnih naela, tradicija i
kulture, starog i novog, svoga i tueg. Poremeenost
je, otud, u Ignjatovievom romanu zahvatila i istorijski
plan i individualno-psiholoku sferu (Ljubia Jeremi, Tragiki vidovi starijeg srpskog romana, Beograd,
Knjievna zajednica Novog Sada, Institut za teoriju
knjievnosti i umetnosti, 1987, 178).
87

pevala mi pesme u kojima se jednako klalo i ubijalo, a tela su gorela. O, koliko sam zbog toga vriskao. Sutradan bih beao od kue. Skrivao sam
se ispod bedema, tamo meu zelenim barama
kraj kojih je trava bila uta i gusta ... A subotom,
kad bi zvona zabrujala, sakrio bih se nekud na
zvoniku punom slepih mieva i dugo se molio
Bogu.53
Slinu, implicitnu motivaciju u ponaanju glavnog junaka naziremo u iskazima u kojima Raji
kae da mu bolesti bijahu najljepi doivljaji:
1. Bolesti su bile moji najlepi doivljaji. Oblaili su me u belo i metali me u prozor; a ljudi
su zastajali i gledali me. O, ta sve nisu inili sa
mnom.54
2. Bolesti mi behu najlepi doivljaji. Leao sam
sav u ipkama lakim kao perje, a kroz prozore
sam video golubove moje, koje sam toliko voleo,
premetao i kupao. Mati mi je morala vaditi stare
adiare, sve bisere njene i svilene vezove, a ja bih
ih kupio i gomilao na grudima i leao pod njima
sav blaen, pa bih, smeei se, prosipao iz jedne
ake u drugu zlatne zmije, grivne pune rumena
kamenja draga.55
Kasnije, zrelog Rajia vidimo gdje spava na
nekom djejem grobu, u jednom talijanskom
groblju: Sedim na jednom grobu. Spavao sam
dobro. Kad se probudih videh da sam spavao na
grobu. Ona se zvala Neve Benusi. Da, leala je
mirno, pod zemljom. ivela je trinaest godina.
To je bila moja najistija brana no. Oko nas
stajahu mrani kiparisi, a ja sam se smeio veseo.
Iz daleka bele se ledeni Alpi, ine se kao srea,
beskrajna srea zemlje.56
Vezivanje motiva groblja za prirodu pokazuje
da je groblje za Rajia takoer jedan oblik sakraliziranog prostora. Na zavrnim stranicama
Raji dolazi u rodni grad svoje majke, grad u
kojem je grobnica njegovih predaka i pri tom
se raspituje za oca i Jau Ignjatovia (Pitao sam
nekog, da li poznaje gospodina Jau Ignjatovia
ali me starac pogleda, i ree tiho maarski da ga
ne poznaje ... Posetio sam enu koju je moj otac
pre moje majke ljubio ... Ona mi je dugo pria53 N. dj. 89.
54 N. dj. 8.
55 N. dj. 910.
56 N. dj. 105.
82-90
la o ocu.)57 U kontekstu u kojem je dat (tuberkulozni Raji oekuje smrt), grob predaka kao
arhetip izraava nesvjesnu Rajievu elju za duhovnom obnovom i konanim smirenjem, dok
pokuaj komunikacije sa mrtvim precima i obilasci pravoslavnih crkava svjedoe o potrebi dubljeg integriranja njegovog nacionalnog bia.
Motiv crkve u svom gradiranju omoguuje nam
pak da pratimo proces degradiranja nacionalne
i kulturne svijesti Rajievih sunarodnjaka.58 Na
poetku romana nae crkve u tuini pranjave
su i prazne, a takve su i crkve u Rajievu zaviaju. Zvona, ipak, jo snano bruje:
1. A svud u snegu belie se tako prazne, nae
stare, ostavljene crkve. Daleko u daljini sijali se
krstovi, i videle se senke naih starih, praznih,
ostavljenih crkvica.59
2. Seam se zvonika. Crkve su nae u mom zaviaju prazne i prane. Veliko, staro zvono crkveno
brujalo je nada mnom ...60
Tokom romana Raji u nekoliko navrata ponavlja da su nae crkve hladne i prazne, te da se
pri tom i pljakaju, u emu treba vidjeti stupanj
vie u degradaciji nacionalne i kulturne svijesti
Rajievih sunarodnjaka:
1. Crni i teki [popovi prim. Lj. . T.] govorili
su o svemu sa hitrim preziranjem. Njine meke,
jako meke ruke, milovale su umorno moju; priali su mi o tim praznim crkvama koje sam toliko
voleo.61
57 N. dj. 118119.
58 U svojim tekstovima Crnjanski je pisao o pravoslavnim hramovima kao nosiocima tisugodinje
kulture, uvarima nacionalne svijesti, obiljeju dravnosti srpskog naroda: Gde god postoje manastiri,
zadubine naih velikaa ima i nae prolosti, nae
istorije, nae drave. Crkve nae i zvona njina tano i
nepobitno kau dokle je na narod dopirao i zemlju
krvlju svojom zalio. Crnjanski je, meutim, pisao i o
naliju monakog ivota. U manastiru Mesi blago
se harilo nemilice, raznosilo i rasipalo na igumane,
metrese i roake. I u drugim srpskim manastirima u
Rumunjskoj kaluerske svae, razvrat i pljake nanose sramotu i srpskim graanima. Navedeno prema:
Zoran Avramovi, Politika i knjievnost u delu Miloa
Crnjanskog, Beograd, Vreme knjige, 1994, 178179.
60 N. dj. 9.
61N. dj. 42.

2. A ja sam umoran ustajao kad bi zvona zazvonila i odlazio u crkvu praznu i hladnu.62
3. Opet e mi se jadati [pop prim. Lj. . T.]
koliko smo isekli slika u crkvi, pokrali oltar, skinuli
i prozore 63
Na kraju romana crkve koje Raji obilazi u rodnom gradu svoje majke prazne su, pranjave i
potpuno zaputene, kao i grobnice njegovih
predaka. Zvona nema, ona ute, jer su odnesena, a u jednoj je crkvi govornica ureena kao
u tuinskim: A kad smo stigli, video sam gradi
gde mi se rodila majka. On bee pun crkava, na
kojima ute zvona, nema zvona, odnesoe ih ...
Smrt se krije u vrtove. Svud me doekae vrtovi.
Crkve su bile prazne i hladne, kaljao sam u njima. Crkve su bile prazne i mrane, a prozori praljivi i mutni kao moje oi ... I tako posetio sam
grobnicu mojih dedova. Bilo je dosadno. Kaem,
asni propadaju. Vladika je ureivao tamo maarski katihizis, a bate su bile pune korova ...
A svud nad njima gledale su me crkve, prazne,
naputene, pranjive crkve. U jednoj sam video
govornicu na levoj strani kao u tuinskim crkvama, u koje volim da se krijem. Trudio sam se da
mi srce zaplae, pa da se i zasmeje.64
Degradaciji podlijee i motiv crkvenog zvona,
ali samo kao simbol sa nacionalno-povijesnim
konotacijama. U kontekstu u kojem ovaj motiv
dobiva dublje, arhetipsko znaenje, kao simbol
oienja i uspostavljanja veza izmeu neba i
zemlje,65 on se moe dovesti u svezu sa junakovim sumatraistikim pogledom na svijet. Zahvaeno Rajievom indirektnom vizualnom percepcijom zvono kao da posreduje izmeu svjetovnog i sakralnog prostora, vidljivog i nevidljivog svijeta: Zvona nad naom kuom zazvonila
bi tamno i u njinoj jeci plovila bi crkva, i ulice, i
sva okolina nekud u visinu. Ceo je svet tada bio
tako lak.66 Upravo transformacija motiva zvona
omoguuje nam da pratimo postupno junakovo naputanje tradicionalno shvaene religioznosti i osvajanje nove, osloboene njenih
tradicionalnih formi. Pri tom, otpor koji e Raji
62 N. dj. 5152.
63 N. dj. 106.
64 N. dj. 119.
65 V. odrednicu Zvono u: J. ChevalierGheerbrant,
Rjenik simbola, 817818.
88
82-90
tokom dugog niza godina osjeati prema zvonjavi zvona znak je postupnog gubljenja vjere
u tradicionalnu kransku religiju, odnosno njegove ambivalencije prema toj religiji: Napolju bi
horio teak jek zvona, a ta jeka muila me je kroz
tolike godine; muila me je i sad. Uvek bi od tog
zvonjenja poela da me boli glava i da me prepada muka.67 Djetinja religioznost, ispoljena u
tradicionalnoj formi molitvi (A subotom kad bi
zvona zabrujala, sakrio bih se nekud na zvoniku
punom slepih mieva i dugo se molio Bogu),68
u mladalakim godinama dovedena u pitanje,
kasnije biva preobraena u novu, sumatraistiku vjeru. Otuda zreli Raji rado oslukuje zvuk
zvona koji sada, kao religiozni simbol otrgnut
iz svog kulturnog konteksta, ali sa sauvanom
arhetipskom dubinom, ne biva degradiran:
1. Kupio sam neke opanke crvene i ruao sam
negde visoko u jednoj beloj kui, to je mirisala
sva na zejtin i so. A kad bi zazvonila daleka zvona
iz rumene bistre vode, poao bih dalje.69
2. Ja idem u lie pogrbljeno i umorno. Zvoni, ah
uvek zvoni kad sam ja u polju.70
3. Zvona su zvonila, jer sam ja udesio da stignem
kad zvona zvone. A ja sam uen ovek, znam, da
se sve lepo mora namestiti ...71
Crnjanski ovdje postupa kao i sa drugim kranskim simbolima kad ih izvodi iz njihovog tradicionalnog (kulturnog) konteksta, te se i ambivalentnost junaka prema zvonjavi zvona moe
tumaiti na isti nain. Ponavljanje i gradiranje
istorodnih motiva na krajevima romana tako
obrazuje jo jedan motivski niz koji predstavlja
diskretan i dubok komentar nacionalne teme i,
u sklopu nje, individualnog sazrijevanja junaka.
Razgraujui tradicionalna znaenja kranskih simbola, Crnjanski ih uvodi u novi prostor,
u prostor prirode kao novi oblik sakraliziranog
prostora. Kada se slike kranskih simbola okreu ka kulturi, njihovo znaenje se ne razgrauje, ali tako neizmijenjeno biva ironizirano,
najee kao znamen degradacije nacionalne,
religiozne i, uope, kulturne svijesti Rajievih
sunarodnjaka, ili pak kao znak junakovog gu67N. dj. 150.
68 N. dj. 9.
69 N. dj. 90.
70 N. dj. 114.
71 N. dj. 119.
89

bljenja vjere u tradicionalnu religiju. Obrnuto,
kada se ove slike okreu od kulture ka prirodi,
one iskrsavaju pred itateljem kao slike velikog
aksiolokog intenziteta. U novome kontekstu
kranski simboli postaju znakovi nazonosti
jedne drugaije, metafizike realnosti, koja se u
javi samo nasluuje, a u Rajievu snu obznanjuje kao vjera u skrivene suglasnosti izmeu ovjeka i prirode. Istodobno sa slutnjom jednog
drugaijeg svijeta, ide i slutnja bliske smrti, koja
se Rajiu obznanjuje kranskim simbolima iz
onog drugog, onostranog prostora. Ovakav,
ambivalentan odnos Crnjanskog prema religioznim simbolima,72 s jedne strane, upuuje
nas na avangardnu tendenciju dehijerarhizacije
82-90
kulture, dok, s druge strane, vodi razumijevanju

njegovog osobitog odnosa prema prirodi.
Metafizika dimenzija religije, izdvojena iz svog
ireg, kulturnog konteksta, ne podlee junakovom ironijskom osjenavanju, ve se projicira
u prostor prirode i same vaseljene. Tako osvjetan, svekoliki prostor prirode dobiva onaj vrhovni metafiziki dignitet koji u kranskim
religijama pripada njihovim sredinjim simbolima (Bog, Bogorodica). Otuda Crnjanski opise prirode ili trenutke junakovog uznesenja u
neki drugi svijet protkiva kranskim slikama ili
slikama sa prepoznatljivim religioznim konotacijama.
72 O tome kako je ovaj odnos razrijeen u poeziji

Crnjanskog vidjeti u: N. Petkovi, Lirika Miloa Crnjanskog, str. 4356.
Sneana Ili, Sa otoka Sna, Jave ili Sumatre
91
Sa otoka Sna, Jave ili Sumatre

sneana Ili
Biljeka 1. kolovoza 2012.
Posveeno posljednjim neoromantiarkama Nadedi, Mariji i Ekaterini, lanicama Pussy Riot,
ruskog feministiko-anarhistikog punk rock muzikog kolektiva, zatoenim u Sibiru 2012. zbog
performansa Virgin Mary, Put Putin Away u
Hramu Krista Spasitelja u Moskvi, u kojem su napale Putina i rusku pravoslavnu crkvu.
Romantizam se obino tumai kao reakcija na
prosvjetiteljstvo. Meutim, on ne porie niti
snagu razuma niti dostojanstvo ovjeka, i stoga se moe gledati prije svega kao reakcija na,
makar i namjerno pojednostavljeno odreen,
klasicizam. Na to ovdje mislim? Klasicizam se
na naelnoj razini predstavlja kao oivljavanje
mirne veliine i tihe jednostavnosti. S toga
stajalita Goethe tvrdi da je klasino zdravo, a
romantino bolesno.
Ali to je klasicizam na stvarnoj, djelatnoj, kreativnoj razini? To je poetika individuacije odnosno poetika postojanog i metodinog oplemenjivanja i samoizgradnje Ja ili Ega. U tome
je njegova veliina, u tome je i njegovo ogranienje. Openito uzevi, romantizam podjednako i u djelima i u ivotima svojih najizgraenijih
predstavnika, ne pada na planu individuacije i
samooplemenjivanja ispod visine klasicistikih
zahtjeva. On ih na svoj nain nadilazi, uklapajui klasicistike standarde u vlastite, esto naizgled i opreno.
Romantizam je rani pokuaj nadilaenja Ega i u
povijesti knjievnosti predstavlja onu fazu ljudske individuacije koju e stoljee kasnije Jung
otkriti kao mogunost Pojedinca. Romantizmu se najee prigovara da nasilno oivljava
ili ak prividno stvara prolost, da se preputa
razobruenoj iracionalnosti, da u svojim shvaanjima bjei u prostore tmine i sjenke od racionalistike svjetlosti Prosvjetiteljstva.
Ovi su prigovori moda osnovani; oni su danas
svakako nepoticajni. Romantizam stoljee pri-
90
je Freuda i skoro dva stoljea prije Foucaulta

poduzima arheoloko ispitivanje onih slojeva
Jastva koji su za klasiciste bili manje vidljivi. Romantiarsko okretanje prolosti dodiruje kolektivno nesvjesno; njihov radikalni individualizam
prilazi onim slojevima linosti nad kojima se
Ego uzdie tek kao vrh ledenog brijega.
Promatrano iz ove perspektive, romantiari ne
samo to su produbljeniji i svestraniji od klasicista i prosvjetitelja, ije nasljee uostalom integriraju u vlastita traganja, oni su i egzaktniji. Za
njih je ovjek sloena cjelina nesvodiva na ratio
podvrgnut procesima razumske emancipacije
i individualiziranog samousavravanja. Za njih
ljudski svijet nije samo ono to se u danom trenutku ini, ve mnotvo mogunosti ukorijenjenih u slojevima prolosti razliitih dubina, koje
supostoje i ija se vidljivost i znaaj na zavodljivo nepredvidiv nain mijenjaju. Romantizam
otvara perspektivu za rizike, alternativu, nesigurnost, prividnost onoga to se ini vrstim i
postojanim.
Poetika romantizma hrabrija je od svih drugih;
ona je otvorena prema beskrajnoj sadrajnosti
razliitih tradicija, ukljuujui tu i njihove destruktivne potencijale. Romantiari se jedini
ne boje smrti, zbog toga je kod njih bilo toliko
samoubojstava: Heinrich von Kleist upucao je
prvo svoju od raka materice oboljelu prijateljicu Adolphinu Sophiu Henriettu Vogel, a potom
sebe; Karoline von Gnderrode se iskasapila
srebrnim noem, und so weiter und so fort.
Romatizam trai otvoreni, fragmentirani, distorzini i konzekventni izraz, trai hrabrost. Suvremeno drutvo trai kratkovjeke, jednoznane i
za do/upi-sivanje zatvorene proizvode koji e
to prije biti zamijenjeni drugim, prije svega na
simbolikom planu (trendovi u umjetnosti, smjena moda, promjene identitetskih sustavnica ...).
Sloboda za Pussy Riot, lude neoromatiarke,
zaigrane u beskrajnoj igri umjetnosti i ivota!
91
uro Frankovi, Podravske priice II. 92-97
Podravske priice II.

URO FRANKOVI
ALAJOS ISELSTRGER DOLAZI U LUKOVIE ZA UPNIKA Zgroeno sam sluao priu o nekadanjem sveeniku Alajou (ili Lajosu)
Iselstrgeru (1885.1963.), dekanu, kako je bio
obruen u raznim vremenima, od strane raznih
vlasti i vlastodraca, a nerijetko imao niz konfrontacija i sa svojim hrvatskim vjernicima gdje
je upravo obavljao slubu. Svakako, bio je sloena linost svoga vremena.
Iselstrger je bio pomoni sveenik u Tolni
(1913.), kasnije upnik u Radikovcima. Tijekom
okupacije srpske vojske, od studenog 1918.,
bio je optuen zbog privrenosti Maarskoj,
te uhien. Postaje upnikom u tronacionalnom
baranjskom Olasu, gdje je i nadalje bio pod paskom, naime podruje je bilo pod srpskom okupacijom (1918.1921.), te zbog spora s mjesnim
okcima, glede uporabe hrvatskog jezika u liturgiji, uistinu zbog krenja njihovih povijesnih
prava, ponovno se naao u zatvoru. U Olasu
postaje dekan te slui cijelo jedno etvrt stoljee. Navodno nauio je hrvatski i propovijedao
i na naem jeziku. upnik Iselstrger u Historia Domusu lukovike upe ovo navodi: Olas
je dosta teka upa s 2 kapelana, na tri jezika
u crkvi. U viejezinoj borbi i u materijalnim
potekoama posustao sam, ve u vie navrata
prielio sam dobiti laku, odnosno kompaktniju upu te sam bezuspjeno podnio zahtijev...
upnik iznosi da su u zadnje vrijeme u Olasu
materijalne potekoe otklonjene. Bilo je potekoa, dapae, vodila se borba s takozvanim
bundistima, lanovima njemakog Volksbunda, odnosno njihovim idejama. Borba je za vrijeme rata postala sve ea te sam se i ja naao
na spisku gonjenih lica. U takvoj situaciji mi je
stigao poziv gospodina biskupa s ponudom da
me eli premjestiti u lukoviku upu. Ovo se je
dogodilo oko 20. sijenja 1944. U takvoj situaciji i raspoloenju sve sam dotle pomiljao kao
na takvo mjesto koje je i zbog toga poeljno jer
u njemu ima i lazarista te posebno nije potreban kapelan i moe se podmiriti upa. I na taj
nain postaje administrator upe dok vjernici

iz nehaja ili pak zbog protivljenja teko su pristali podmiriti trokove selidbe, iznosi nadalje,
ali je posrijedi bilo sasvim neto drugo.
Dolazi na upranjeno mjesto biveg lukovikog
upnika, dekana Ivana Martinkovia, roenog
16. travnja 1888. u Mohau. Martinkovi posveen je za sveenika 15. sijenja 1915. te se
naao na bojinici u slubi vojnog kapelana u
Crnoj Gori, Albaniji i na talijanskoj fronti, na crti
kod Soe. Postaje upnik u Marijancima (28. veljae 1917.), kasnije u Bogdainu i u Lukoviu.
Ovdje je umirovljen i bolestan se vraa u svoj
rodni grad Moha, gdje je i preminuo. Njega se
narod u podravskom kraju dobro sjea, ak i od
mene neki mlai, koji znaju za njegovu izreku
Tu je pakao, tu je raj! Oito bio je i ostao do
kraja ivota prava okaka dua vesele naravi.
Imre Horvth, lazaritski redovnik u Histora
Domus lukovike upe upisuje upljani su s
averzijom primili dekana iz Olasa Lajosa Iseltsrgera jer je u jednoj ranije odranoj misi (u
Lukoviu aut. op.) istinu rekao narodu, jest
da je za vrijeme srpske okupacije zato izgorjelo selo jer je narod bio zao (pod ovim valjalo
razumjeti da se nije opirao okupaciji aut op.).
A u drugom redu (zato ga ne ele aut. op.)
pod izgovorom da je navodno star, premda to
nije bio, te da lazaristi preuzmu upu, a jedan
bi mladi sveenik bio njihov voa. Puno nagovaranja, borbe me je stajalo da su na neki nain
prihvatili nae argumentiranje i negodovanjem,
bunei su ... (ga prihvatili aut. op.). Mnogi su
meutim imali ak i prijetei argument, u sluaju ako gore imenovani dekan dolazi u Lukovie postat e baptististi, kojih naalost ima u
Novom Selu od 1911., a koji kupe svoje rtve.
Bilo je teko tvrdoglave mjetane donekle uvjeriti da e u sluaju takva poteza sami sebi biti
na tetu. Na koncu upa je dobila svoga gospodina 3. veljae 1944. u liku Lajosa Iselstrgera,
upnika koji je i zvanino preuzeo svoj ured ...
Ja sam se zadrao do 11. oujka na upi da za

to vrijeme Iseltrger u Olasu sredi svoje preostale poslove.
DANAS NEPRIJATELJI, SUTRA SAVEZNICI!
Sudbina upnika Iseltrgera je tipina i neodvojiva od prolosti hrvatskih naselja i u Podravini. Ne moe se gubiti iz vida da je bio tipian
predstavnik, duhovni voa svojih upljana, ali u
svomu svjetonazoru u niemu nije odudarao od
drugih maarskih intelektualaca svoga vremena.
Revnosno je radio na provedbi maarizacije, krei prava narodnosti glede odravanja liturgije
na njihovom materinskom jeziku. U Olasu je pri
tomu naiao na pravi otpor, dok je u podravskom
Lukoviu uspio eliminirati poetno protivljenje
upljana. Liturgiju je obavljao na maarskom jeziku. I nadalje je ostao aktivan u politikom ivotu i
znatno utjecao na politiku orijentaciju i afirmaciju ideoloke svijesti svojih vjernika.
U Historia Domosu navodi da su 1944. godine
otpoeli zrani napadi saveznika, dok se narod pod slobodnim nebom, na kraju vrtova, u
iskopanim jamama spaavao. U meuvremenu pristiu mi vijesti da se uvam jer e me deportirati. Naime, u cijeloj zemlji je sprovedeno
deportiranje onih ljudi, i interniranje onih, koji
nisu simpatizirali s njemakim nacional-socijalizmom. A i sm sam bio takav. U meuvremenu je otpoelo bombardiranje nae domovine,
a uslijed borbe na drugoj strani Drave pod ijem je utjecajem na narod u vie sluajeva cijelu no proveo pod slobodnim nebom, zidovi
nae crkve npr. na dan Uskrsa su se tresli, a u
meuvremenu pristigle su nam izbjeglice s druge strane Drave, dok smo ivjeli u poprilino
histerinom raspoloenju.
U meuvremenu s nadnevkom od 6. svibnja
1944. Iselstrgeru je stiglo imenovanje za upnika, nakon tromjesene slube u Lukoviu.
No u politici guvernera Maarske Miklsa
Horthya dolo je do preokreta, naime uvidjevi
da e Hitler izgubiti rat, htio je iskoiti iz rata, te
je traio primirje sa Sovjetskim Savezom, to je
bio oiti znak da je u novom sastavu maarske
vlade zavladala pro anglo-amerikanska orijentacija, traenje primirja sa saveznicima.
U pomno voenu kroniku Historia Domus upnik Iselstrger unosi:
Poetkom rujna nadali smo se promjenama
ratnoga stanja, to se i dogodilo, naime nova
vlada je preuzela vodstvo (general Lakatos).
92
Ovakvo stanje potrajalo je do 15. listopada,

kada je guverner Horthy najavio da e sklopiti mir s Rusima koji ve vode borbe na maarskom teritoriju. Istog dana poslije podne na potonjskom groblju pokopao sam tjelesne ostatke
6-8 pilota stavljenih u jednu veliku krinju, bili
su oni Englezi ili Amerikanci, te je crkveni obred
popraen kratkim govorom uz pomonog sveenika Istvna Lscha, starjeine reda lazarista.
Naime, potonjski uitelj, kantor ve mjesecima
je mobiliziran i nalazi se daleko, iako ima 55
godina. Nakon sahrane i dana polaganja oruja
uskoro je pristigla vijest da e se rat nastaviti, a
na mjesto Horthyja stupio je Szlasi te otpoela
diktatura njilaa (maarski faisti aut. op.).
Ratne 1944. godine nad potonjskim vinogradima, u blizini samoga groblja, lovaki avion
Mesermit Luftwaffea, njemakog ratnog zrakoplovstva, sruio je amerikog dvokrilca. Lukoviki upik Iselstrger je obavio sprovod, rekavi u svom govoru: Danas neprijatelji, sutra
saveznici, to se odnosilo na stradale vojnike.
Zbog ega je imao nemale neugodnosti, od
strane maarskih vlasti, njilaa. upnik je naime
bio skroz pristaa zamisli kako e Maarsku od
Nijemaca osloboditi, jo prije i dolaska Crvene
armije, padobranci iz postrojbi angloamerikih
saveznika. Te je ovu svoju viziji iznosio i u propovijedima, zbog toga stradavao i bio interniran ak i u dva navrata.
U iskreni patriotizam maarskog rodoljuba
Alajosa Isentrgera ne moe se posumnjati,
pri emu treba imati u vidu i to da nikada nije
simpatizirao ni s nacional-socijalistikim, niti s
komunistiko-socijalistikim idejama, neovisno
dakle, dolaze li mu neprihvatljive ideje u crnoj ili
crvenoj boji, s krajnje desnice ili ljevice.
RATNA ZBIVANJA I STRADAVANJA, ZEMLJA
POSTAJE VLASNITVOM SELJAKA Uhitili su
me 19. listopada, naveer u 10 sati, a ujutro me
odvezli u Bar, odande u Sigetvar, te nou 20. u
Kapovar, odakle sam 21. uveer vlakom dovezen u Peuh u kuu Nendvich i tamo nas je bilo
puno interniranih (spisak imena priloen) 25.
puten sam na slobodu, te sam se toga 25. vratio
kui, zapisuje u upnu kroniku paroh Iselstrger.
Doista, to je bio poetak, odnosno nastavak njegove kalvarije zapoete u vrijeme ratno.
U meuvremenu crta se bojinice iz dana u
dan mijenja, tako da je poetkom prosinca
93
1944. godine rat stigao i u maarski dio Podravine. Za kratko vrijeme ovdje se nalo ak pet
vojski; maarski graniari, njemaki vojnici u bijegu, ruski vojnici u prolazu, bugarska regularna vojska za odravanje reda i mira, partizanska
brigada Petfi s ranjenicima.
Iseltsrger u Historia Domus zapisuje kako nisu
zadovoljni pridolim ratnim saveznicima Bugarima, koji nisu ispunili njihova oekivanja. U naem itanju znailo bi to da su preli na stranu
Sovjetskog Saveza, dok su prije bili saveznici
Hitlera, u kojem se taboru nala i Horthyeva
Maarska.
upnik Iselstrger biljei da su na parohiji dobile smjetaj izbjeglice koje su dolazile s druge
strane Drave. Nijemci su se 5. prosinca povukli
nakon to su podigli u zrak most na kanalu, a
oko 8. ve su se pojavili Rusi, odnosno prolazili selom, neto malo ih je ostalo. Odnijeli su
mi konje, vie komada vjea, izme, deke, vie
platnenih koulja ... Njih su slijedili jugoslavenski partizanski odredi, u parohiji im je bila komanda, drali su svoju kuhinju mjesec i pola.
Za vrijeme okupacije misa je odrana u 6 sati.
U filijale se nije moglo otii, kolima se nisam ni
usudio poi. Tako se alosno zavrila 1944. godina.
O narednoj 1945. g. navodi da je okupacija
ojaala ... jedva da je proao sijeanj pored junoslavenskih partizanskih brigada, pristigle su
regularne bugarske jedinice, koje su se pojavile
u svojstvu okupatora. U samom poetku vijest
o njihovu dolasku me je obradovala, oekivali
smo naime dolazak sinova bratskog naroda. Na
alost, naa se je radost ubrzo pretvorila u alosnu stvarnost. Nisu stigli prijatelji, niti su stigla
braa, ve ...
U veljai je dolo do evakuacije i narod se raselio ... upnik je dobio smjetaj u Korinu, na
domak Bogdaina, te navodi; ... neprestano
su nas uznemiravale partizanske, odnosno bugarske jedinice, koje su se amo-tamo kretale,
te uzrokovale nemir i nesigurnost. U meuvremenu su nas uznemiravala bombardiranja na
drugoj strani Drave, a nastali nered zastraio je
due. Ja sam se nakon trotjedna izbivanja vratio
kui ... Tako prolazi Veliki tjedan, vei dio vjernika nalazi se u tuini, a mi smo ovdje izloeni
pljaki kukavijih vojnika i neprestanim vojnim
vijestima kojima nas plae, a pri tomu osjeamo da su kukavice i slabi. itav red grobova se
a moda neke imaju i svoje pretee u pukom

pjesnitvu.
U nastavku teksta nastojat u, nadalje, iznijeti
na vidjelo i jedan djeli nepoznate nam povijesti. Ona se je dosada preuivala, a ne budemo li upitali tadanje oevidce i nadalje e nam
ostati onakva slika kakva je ula u udbenike o
pobjedonosnim slavljenicima bez da je upitana i druga strana. Slika je sloenija i iznijansiranija nego to se na prvi pogled to nama ini, a
nije ju lako ni uoiti, odnosno opisati. Namee
se pitanje u podravskom kraju, meu podravskim Hrvatima na kakav su prijem naili jugoslavenski partizani, bugarska vojska i njemaki
vojnici, gonjeni od Crvene armije. O tome jedino usmena povijest nudi poneke krte pojedinosti, kao dio svjedoanstava iz naznaenog
vremenskog razdoblja. Poslije rata, a o tome e
jo biti rijei, neki su bugarski asnici posjetili
Lukovie, dakako i jedan jugoslavenski bivi
partizanski pukovnik i njegova supruga rodom
iz Lukovia, kao i sin im ore, koji je zaposlen u diplomaciji. Znailo bi to da su se mogli
vratili jer da su poinili kakva zlodjela, nikada ne
bi doli u posjet.
No, s junakom nae prie, upnikom Iselstrgerom nisu bili zadovoljni ni partizani. Moglo
bi se pomisliti, moda zbog njegova govora o
Englezima i Amerikancima, kao moguim saveznicima Maara kolikogod je to ustvari bila
Na vrbi svirala, liena svake realne podloge
premda su oni izdanom logistikom (ratnom
opremom, hranom i dr.) i savjetnicima, pomagali partizanski pokret. Utoliko ovu pretpostavku moemo odbaciti, napose, on je u oima
partizana smatran neprijateljem, iz prostog razloga, zato to je bio istaknuti predstavnik klera,
a takvoga je, prema komunistikom shvaanju,
valjalo zastraiti ili likvidirati, to su partizani,
bez velike dvojbe, provodili u Jugoslaviji, te nas
nimalo ne zauuje da su ih primjenjivali i na
okupiranom podruju june Maarske. No, ne
trebamo gubiti iz vida da je nerijetko bila posrijedi i primjena drevna Hamurabijeva zakonika:
Oko za oko, zub za zub, naki reeno; Milo
za drago.
Partizani su pri kraju Drugog rata, s razlogom,
prelazili na drugu stranu Drave, moda i zbog
silovitog pritiska nadolazeeg njemakog balkanskog korpusa koji je prodirao prema mostu
na Dravi kod Bara. Usudio bih rei da je vrhov-
otvara za njih u naim grobljima. U lukovikom

groblju pri samom ulazu s desne strane bili su
pokopani bugarski vojnici.
Krov crkve u Novom Selu pogoen je s druge strane Drave i postao rtvom uslijed vie
hitaca. Isto tako oprema ove crkve opljakana
je jer nije bila sakrivena ... U meuvremenu
narodni povjerenik (ma. npbiztos) ili politiki povjerenik, koji djeluje kod bugarske vojske,
uputio je poziv s ciljem utemeljenja Odbora za
podjelu zemlje u vrijeme kada se vei dio stanovnitva jo i nije vratio u svoje dome, te je
otpoelo djelovanje sa zahtjevima o podjeli zemlje, odnosno o podjeli zemlje prvenstveno na
dosadanjim posjedima, na takozvanoj zemlji
pod zakupom, a nakon toga na pustari Totinaca i Potonjske pustare. Ali na koji nain i kako
je to sprovedeno ne spada u dalji slijed izlaganja. Mi smo samo jedno ekali; da nas okupatori ostave na slobodi, to je uspjelo nakon dugog
ekanja, krajem travnja. Nakon dugog vremena
25. travnja opet su zazvonila zvona, a mi smo
krenuli posvetiti ito te smo iskrenom vjerom i
revnou pjevali Tebe, Boe, slavimo! Nakon
ovoga e ovaj kraj opet oivjeti polako svi se
vraaju svojim kuama ... Samo je ovo vrijeme
jo podugo imalo utjecaj ruilakog djelovanja
koje je godinama potrajalo. Nestalo je razlike u
svijesti izmeu mojega i tvojega. (Znailo bi to
da je kronika voena iz odreene vremenske
distance.)
PARTIZANI, NE BOJTE SE VIE Drug
nam Staljin iz Rusije pie: Partizani, ne bojte
se vie! A mi njemu Otvoreno pismo; Mi se
nikad ni bojali nismo! I ovu su pjesmu pjevali
partizani te je moja majka uvijek kazivala da su
imali neke male topove pored kojih su stalno
drali strae i da su uvijek pjevali. Moj kaziva u
Lukoviu ovih dana mi je citirao pjesmu: Drue Tito, kad e u Rusiju? Pozdravi nam Crvenu
armiju. Na se barjak vije, vije, vije Navodno
ova je pjesma spasila Lukoviane koji su je pri
Ruskoj komandi u grofovskom dvorcu u Foku
otpjevali, i puteni su kuama, te nisu trebali ii
na prinudni rad.
Od svog gimnazijskog druga, pokojnog dr.
Mine Mooroija nauio sam pjesmu U Srijemu, grob do groba , Po umama i gorama
. Ne stidim se priznati pjevali smo i ove pjesme, neke od njih bile su baladinog ugoaja,
94
no jugoslavensko partizansko vodstvo raunalo

da e na predstojeoj Mirovnoj konferenciji u
Parizu za svoje ratne zasluge dobiti i ova okupirana junomaarska podruja, a koje su ve
prethodno bila okupirana od strane srpske vojske izmeu 1918. i 1921. godine. No do toga
nije dolo. Moe se samo pretpostaviti da je
Staljin s Titom u pozadini sklopio tajni dogovor
o predstojeoj kompenzaciji prema kojoj otvara se mogunost da se hrvatska podruja pod
vlau Italije prikljue matinoj zemlji.
Partizani su se od Bake, preko Baranje do
Bare, nali i u omoskoj upaniji te su svuda imali svoja vojne brigade ili druge postrojbe.
Obavljali su i istku, zarobljene njemake vojnike pobili su na licu mjesta, i u samom lukovikom ataru, mahom kod Ciglane i tzv. Halasta. Martinakom biljeniku tada je nestao svaki
trag, a u bavanskom Santovu bereki partizani
aovima su ubili zapovjednika andarmerijske
postaje. Razloga je sigurno bilo!
POSTUPNA INTEGRACIJA U DEMOKRATSKI
SAVEZ JUNIH SLAVENA Izaslanstvo bakih Bunjevaca zatrailo je prijam kod vrhovnog
partizanskog lidera i jugoslavenskog vou Tita,
sa zahtjevom za prikljuenje Bajskog trokuta
Jugoslaviji. No, po povratku doma, svi su lanovi izaslanstva veoma loe proli; budui da su
osueni na dugogodinju robiju, izuzev neke
Bunjevke iz avolja koja je za vrijeme Informbiroa prebjegla u Jugoslaviju.
Dakako i poratne godine sa svojom sloenom
problematikom vrijedne su nae panje. Tzv.
Junoslavenski pokret s malim se kanjenjem
javlja i u Podravini. Ima ljeviarski karakter i jednoznano se vezuje uz Komunistiku partiju. U
demokratskoj Maarskoj za provedbu i oivotvorenje narodnosnih prava, sluei se tadanjom terminologijom trebalo se je boriti!
U tim nastojanjima Hrvata, Srba i Slovenaca u
Maarskoj moglo se raunati na podrku Titovljeve Jugoslavije, Saveznike kontrolne komisije
u Maarskoj, u kojoj su se nalazili predstavnici
pobjednikih sila, dakako i jugoslavenski predstavnici, a u zemlji i na potporu Komunistike
partije i Stranke malih posjednika. Ova druga
stranka bila je pobjednikom na izborima 1946.
godine te i sam upnik Iseltrger biljei u Historia Domusu da su mjetani bili veinom orijentirani prema ovoj stranci.
95

Naredne 1947. godine u Maarskoj se odravaju novi izbori. Prijevarom (plavi glasaki listii) i
potporom povjerenika Kremlja namjetena je
pobjeda ljeviarskih stranaka i njihovih saveznika
Seljake stranke. Nije bilo upitno za koju stranu
se je opredijelilo junoslavensko vodstvo provodei ustru kampanju putem svojih novina.
Meutim u Podravini najvie pristaa imala je
Stranka malih posjednika ali su i druge stranke
imale svoje lanstvo. Zanimljivo je navesti da je
meu utemeljiteljima mjesne Komunistike partije bilo je njilaa, naime sitnim se ribama, oito
pratalo, te su se na taj nain inkorponirani u
novu strukturu vlasti.
upnik Alajos Iseltsrger ostao je vjeran svojim
principima i naelima, ali ne i tako obeanju, naime u Historia Domus 1947. godine upisuje da
se vie nee baviti politikom. (I ovo je naknadni
zapis, vjerojatno s poetka ezdesetih godina.)
U podrujima nastanjenim naim ivljem nije
bila ista situacija, kao primjerice u Bakoj, gdje
su se partizanskom pokretu prikljuili, kako bunjevaki tako i okaki Hrvati. Poznati su i braa Filakovii iz Santova koji su pali u borbama
narodnooslobodilakog pokreta. Arhiv Srbije u
Beogradu, uva pismo knjievnika Antuna Karagia ( Gara,1913. Peuh, 1966.), koji iz Riice
(naselje odmah pored granice s jugoslavenske
strane) upuuje Titu pismo, alei mu se, naime,
to je bezrazlono dopao zatvora jugoslavenskih partizana. Iz popratnih dokumenata nisam
uspio razabrati je li se ovo dogodilo slijedom
prijave njegovih suseljana, zavidnih bezemljai,
budui da je bio posjednik sto jutara plodne
bake zemlje, premda se kao takav naao meu
partizanima. Oito se ve tada, u redovima partizana i ljeviara, javljaju sukobi i konfrontacije,
ne samo klasne prirode, ve i oni koji imaju za
cilj uklanjanje hrvatski opredijeljenih pojedinaca. U vazdanjoj potrazi za neprijateljem, ne
samo u tuim, nego i u vlastitim redovima, jedan imuan ovjek, poput Antuna Karagia, a
nadasve svjestan Hrvat, bio je oito neprihvatljiv
zarad njegovog ustrajnog buenja hrvatske nacionalne svijesti meu bunjevakim Hrvatima
kako horthyevcima, tako i partizanima. Ovim
potonjima, po svemu sudei, i zarad onih sto jutara to ih je posjedovao. Ovo e mu se obiti o
glavu i kasnije u vrijeme rakoijevaca. U takvim
prilikama tko je bio dosljedan svojim moralnim
i etinim naelima, poglavito ako je povrh toga
isticao jo i svoje hrvatstvo, bio je hitro uklonjen.

Tada je na gradsku kuu u Baji okaen jugoslavenski partizanski stijeg i naporedo pokrenut
ljeviarsko orijentirani pokret, koji se od samog
poetka ubrzo ukljuio u Antifaistiku Frontu
Slavena te kasnije izrastao u neovisnu organizaciju Demokratskog saveza Junih Slavena u Maarskoj. Ova organizacija postupno se irila i u
Podravini, te od samog poetka naila na svoje
pristae u redovima Hrvata u Baranji, Gradiu,
kasnije i u Pomurju.

SPOMENICI STRADALNICIMA DRUGOG
RATA Rat bez rtava nezamisliv je. U Prvom
i Drugom svjetskom ratu mnogi su podravski
sinovi pali ili se u ruskom ili amerikom zarobljenitvu. U ta dva rata u podravskim naseljima
ukupno vie je stradalo ljudi, nego to ima danas stanovnika Potonja.
Pjesnik Josip Guja uretin (1936.1976.) o
tim stradanjima progovara i kroz pjesmu posveenu svome ujaku. itajui njegove stihova
priinjava nam se kao da oba njih pored Drave
jecaju. Pla se moda i ne uje uz monotono
zujanje valova silovite rijeke. Potiteni su njih
dvojica, ba kao i vojnici u ratu. Na bojinici se
naime ne razmilja ... tamo se gubi sve, i snovi,
i ivoti u bljesku topova i u uspomena na procvjetale jabuke prije same smrti. Pjesnik jabuke naziva granatama, kada se zna da takvih
nema u rodnoj Podravini, ve one cvatu na
bojnom polju.
MOJ UJAK
Ovu svoju pesmu piem
u spomen svome ujaku
koji je u Drugom svetskom ratu
pao kao maarski soldat
Nade su cvale u dui mu vedroj
Kao u bati njegovoj jabuke granate
Nade su cvale najbujnijim cvatom
Dok ga je vlak nosio utonut u sebe,
Dravu je sluao, kako snanim talasom
strme obale pere
Dravu je uo na tren
kako breg pere
kada je u boju pao
1963. (ulomci)
I tada stie rat u Podravinu, najprije na nebu,
naime vode se bitke u zraku zrakoplova.
Bitka u zraku
tamna no je bila
celo se nebo svetlucalo
od bitke aviona
sv svet bee po batama
ivot je strepeo dole pod vokama
Pjesnik uretin nije mogao momii najvanije
prekretnice u ivotu i podravskih Hrvata, sam
rat koji je doivio. rtava je bilo, istina znatno
manje kao u Prvom svjetskom ratu. Ako se za
asak zaustavite pred crkvom u njegovom rodnom selu Martincima moete proitati do sto
imena stradalih u prvom ratu.

DVA ASPEKTA JUNOSLAVENSKOG POKRETA Lukoviki upnik Alajos Iselstrger 1947.
godine iznosi ... za vrijeme izborne kampanje
u pojaanoj mjeri vodi se junoslavenska propaganda. Ta se propaganda u takvoj mjeri zapaa,
da bi jedni druge znali ak i ubiti. U jednoj toki
sam ovdje siguran da se nakon junoslavenske
propagande samo jedna patuljasta manjina deklarira junim Slavenima, a ostali ovdje u naem
selu o sebi znaju i izjavljuju da su Maari. Drugih naroitih dogaaja ak i nije bilo.

Potrebno je reagirati na gore izreenom
sudu upnika!
Svakako, da nije bilo te patuljaste manjine danas ne bi vie mogli govoriti o opstojnosti Hrvata u Podravini. To ne znai da kanimo zatvarati
oi pred injenicom kako je hrvatstvo u ovom
kraju, kao i drugdje u Maarskoj, gdje obitavaju Hrvati, ipak, postupno, kopnjelo, gdje jae,
gdje slabije, to jamano vodi do naeg postupnog nestajanja.
Hrvati su se meutim opirali asimilatorskim nastojanjima, ali Sila Boga ne moli! U gradovima,
kao to i u Peuhu, Hrvati se nisu mogli ouvati, iako su kroz neka ranija stoljeima ondje
bili veinska nacija. Nestala su itava hrvatska
naselja u danim upanijama, ponajprije, gdje
je hrvatsko stanovnitvo ivjelo u mjeovitim
96
sredinama, ali na udaru se nala i kompaktna

hrvatska naselja. Dosta ako podsjetimo da su
za vrijeme vladavine carice i kraljice Marije Terezije (1740.1770.) naselja dobila svoje urbare na svom materinskom jeziku, naa, dakako,
na hrvatskomu, naime voenjem smiljenog i
obazrivog politikog umijea i razboritosti valja
voditi politikum aktualnim vlastima.
Dr. Josip Guja uretin s pravom je smatrao da
podravski Hrvati u ranijim stoljeima nisu imali
svoju inteligenciju koja bi ih zatitila. No, prema novim drutvenim previranjima ne odnosi
se ravnoduno, ve ih prati sa neskrivenom simpatijom.
JUNIM SLOVENIMA
Posle ovih tekih probdevenih noi
odluio sam da kaem Junim Slovenima
da od same maloi znam za narodnosu liniju
mada sam se sve vie puta lukavio
da stvar ne poznam,
znam za izgradnju autoputa BeogradZagreb
i za bratstvo-jedinstvo naroda Jugoslavije
i seam se pesme Pustila se gusta magla pokraj Dunava ...
i znam pesmu: Hajd u borbu i vi stari ...
i pesmu: Na Kordunu grob do groba ...
i pesmu: Marirala, marirala druga Tita garda...
i jo mnogo drugih pesama se seam to smo
ih pevali
na maru za Creti gde su tekle krvave borbe
s grudvama
i svakakovim orujem to su Nemci i partizani
ostavili
i znam za junoslovenski pokret
i za turneje i da mi se mnogo tota svialo
mada o tome nisam govorio.
Sve dok se nije pojavio Josip Guja uretin nai
su Hrvati u Podravini o sebi imali nepravu sliku, kakva se je uvrijeila u svijest nadolezeih
generacija tijekom stoljea. Pri tomu nikada se
nije izjavilo o nama da smo hrvatski rodoljubi i
maarski domoljubi!
97
uro Vidmarovi, Izmeu straha i nade
98-106
Izmeu straha i nade

URO VIDMAROVI
BILOSNIEVA TRILOGIJA:
OTPOR SLUENOME NITAVILU
Tomislav Marijan Bilosni: Crno je crno
(poema), 3 000 godina za dar, Zadar, 2011.
Tomislav Marijan Bilosni: Vukovar,
3000. godina za dar, Zadar, 2011.
Tomslav Marijan Bilosni: Afrika,
3000. godina za dar, Zadar, 2011.
jezike. Kao knjievnik okuao se gotovo u svim

knjievnim anrovima: pjesnitvu, romanu, pripovijetci, eseju, knjievnoj kritici, tv-serijalu, putopisnoj prozi, knjievnosti za djecu, feljtonu i
historiografskoj esejistici. Osim knjievnou
uspio je paralelno ivjeti i kao uspjeni akter
u jo dvije zahtjevne umjetnosti: slikarstvu i
umjetnikoj fotografiji. Pored svega toga, jednako je uspjean kao novinar i publicist. O svakoj od njegovih navedenih aktivnosti trebalo bi
napisati posebnu studiju.
Kao ovjeka radoznala i nemirna duha Bilosnia je ivot odveo i na izvanliterarna podruja,
kao to su na primjer: poziv mornara na trgovakome brodu, ureivanje novina, direktorovanje festivalom, uz, dakako, teake poslove
koje jo uvijek obavlja, samostalno obraujui
svoj vinograd i proizvodei vlastito vino. Bio je
putnik po Europama, statist u koprodukcijskim filmovima, a u domovinskom ratu bio je
dragovoljac i kulturni djelatnik.
Godine 2012. poznati hrvatski knjievnik Tomislav Marijan Bilosni obiljeava 45. obljetnicu
knjievnog rada. U ast ovoga jubileja objavljene su mu etiri pjesnike zbirke: Crno je crno
(poema), Vukovar i Afrika. Sve tri zbirke izdala
je udruga 3000 godina za dar.
T. M. Bilosni zanimljiva je osobnost meu hrvatskim knjievnicima. To moe zahvaliti svome nemirnome, ak ponekad avanturistikome (u mladosti) duhu, intelektualnoj radoznalosti, hrabrosti da se okua, ne samo u razliitim
poslovima (tko kod nas moe ivjeti jedino od
knjievnoga rada!), ve i u razliitim umjetnikim i knjievnim anrovima. Bez pretjerivanja
moemo kazati kako Bilosni spada meu najproduktivnije hrvatske knjievnike, jer je broj
njegovih objavljenih djela dosegnuo stotinu naslova. U tu brojku raunamo djela objavljena na
hrvatskome jeziku i ona prevedena na strane
Tijekom svoga bogatoga dosadanjeg ivota

Bilosni je bio slavljen i poniavan, bavio se politikom i ona se bavila njime, bio je uhiivan, ali
i nagraivan. Temperamentan i strastan, narcisoidan i ovjekoljubiv, boem i remeta, mudar i
naivan, borben i pacifist, nagao i krotak, sve to
u isto vrijeme, reagirao je esto puta instinktivno, po mjeri vlastitih prosudbi i etikoga imperativa, nesposoban za prihvaanje politikog,
vojnikog, kastinskog ili hijerarhijskog ustroja
drutva, osamljeni stvaralac eljan druenja
s prijateljima, seljak iz Ravnih Kotara s milenijskim hrvatskim korijenjem, a zaljubljen u antiki
i ikin Zadar, ali i u majine Arbanase Takav
kakvog ga je Bog dao, nekima blizak, a nekima
dalek, nerazumljiv i stran, ipak je uspio opstati
u socijalno i politiki sloenome gradu Zadru,
to nije bilo jednostavno. Sjetimo se samo politikih progona Ivana Aralice od strane domae
udbako-subnorsko-partijske nomenklature. S

tom nomenklaturom i Bilosni je doivljavao
neugodna kreeva, uspijevajui ju nadmudriti
metaforikom i vieznanou sadraja svojih
knjievnih djela. Doivotna vezanost uz ovo
bogato kulturno sredite june Hrvatske, uz
Ravne Kotare, povijesne Hrvate, znaila je, na
alost, zadravanje kritiko-knjievne percepcije Bilosnieva knjievnog djela, od strane
knjievnih faktotuma, na razini pokrajinskog
fenomena, umjesto da se to djelo tretira kao
nacionalna vertikala. Takav je odnos posljedica
metropolitanizma koji jo uvijek vlada u nekim
utjecajnim glavama. Rijetki su se nai knjievnici, ivei izvan glavnoga grada, oslobodili ovakve percepcije, recimo Dubrovanin Luko Paljetak i rapski hrvatski knjievni osamljeni jablan
Slobodan Novak. Kada je rije o Bilosniu, ak
ni knjievna nagrada Tin Ujevi koju je 2010.
dobio za zbirku Molitve nije ga vrsto ustoliila u prvi red suvremene hrvatske poezije. Da ne
govorimo o HAZU koja jo nije skrenula svoj
boanski pogled na njegov knjievni opus, pa
ga obdarila makar zvueom neobvezatnom
titulom: dopisni lan. Obljetnice su bile prigoda za to. No, prijeimo na predstavljanje zbirki
kako smo naveli u naslovu.
VUKOVARSKOJ SLAVI SLAVA
Bilosnieva
poema
Vukovar jedno je najboljih pjesnikih djela
posveeno gradu-heroju. Nitko do sada,
kako pie dr. Igor ipi, nije kriknuo o
vukovarskoj tragediji
tako denunciranom
monstrumikom, nitko
se do sada nije razgolitio u snazi tragedije,
ljudske patnje, kaosa.
Smatram da je Igor
ipi u pravu kada
poemu Vukovar tumai na slikarski nain, jer je
njezin autor i slikar, te postavlja tezu po kojoj se
ovo pjesniko djelo sasvim pribliilo likovnom
izrazu povijesno sablasne Guernice, uvenog slikara Pabla Picassa. U tome kontekstu
bila bi rije o kriku, a tako se zove i jedna od
ranijih Bilosnievih zbirki.
98
98-106
Poema Vukovar sadri pet cjelina: Crni bikovi,

Vrijeme uarenih, Potkova, Pjesma metala, U toj kovini nema ovjeka i Tko su oni
koji idu protiv tenkova? Stihovi u ovoj snanoj
poetskoj tvorbi pisani su u doista obliku krika i
rafala istodobno, kapanja krvi i gaenja ivota,
molbe i kletve ... Pjesnik podsjea na poginule,
na nevino ubijene Vukovarce i sve koji su branei ovaj grad, branili i Domovinu. Time svoju
poemu stavlja u kontekst hrvatske domovinske, ratne, ili nacionalno oslobodilake poezije.
Rije je o ozbiljnome zadatku koji, na alost,
mnogi nisu uspjeno rijeili, usprkos zanosu i
dobrim nakanama. Za dobru pjesmu potreban je, prije svega talent, a zatim nadahnue.
Bilosni je imao oboje i stoga su stihovi u ovoj
poemi vrijedni panje i smije se kazati kako su
snaan prilog slavi Vukovara: Naa mrtva djeca / s cvijeem u ustima / naa mrtva braa /
sviraju u lancima / mau nam / mrtvi oevi /
s onu stranu puta / vidjevi / kako nam srce /
poinje kucati
Zapalie
Unitie
Ubie
Izuzetno je potresno posljednje poglavlje: Tko

su oni koji idu protiv tenkova? Doista, tko su
ti ljudi? Ti nepoznati, jednostavni, ali veoma
hrabri ljudi! Pjesnik Bilosni s pravom postavlja
isto pitanje: Tko su oni koji idu protiv tenkova
/ koji izlaze iz okna prozora / koji se odvajaju
od stvarnosti / kao aneli / koji su iz roda srca
/ iz roda / roenog u prvoj rijei / spremni na
posljednji lom / na etvu bez slave. Slijedi pjesniki odgovor:
ovjee svjetlo nasuprot mraku pakla
Naoruani domovinom
brane grad
brane svoju krv
Brane grad kao svoju sirotinju
Kao ogrlicu od dragulja
Brane ga prstima
brane dahom
brane znojem
brane ga golim stopalima
brane ga jo jedinim itavim
99

palcem desne noge
Brane ga
junaci
pucnjima vlastite krvi
i kao ene
suzama
razornijim
od napalme bombe
Vukovar je postao simbol, postao je metafora i

paradigma. Simbol hrvatske Slobode. Ali tada
dolazi novo, jednako sudbonosno pitanje: to
nakon bitke, nakon tolike prolivene krvi, toliko
unitenih ljudskih sudbina? Hoe li Sloboda biti
dostojna onih koji su ju svojim ivotima iskupili? Sada smo ve u sferi politike, nae hrvatske,
zapetljane, sloene, neugodne jer je ispunjena
politikanstvom, neiskrenou, pa ak i otvorenim prezirom prema idealima za koje su pali
branitelji Vukovara, zbog koje su umoreni patnici na Ovari. Ovo je jedinstvena pojava u
Europi. Svjestan svih injenica i progovorivi o
njima u poemi Krik, Bilosni kao iskusni poeta
doctus poruuje:
Nakon bitke bitka
Sloboda Niim ne zavrava
Ni poetka
ni kraja nema
Ona se ne lomi
kao kruh
ne pije se
kao vino
U njoj nema odmora
kao kua je
stalno se obnavlja
gradi
trai snane mueve
one koji slave zemlju
slave ivot
Poema Vukovar zavrava molitvom, obraanjem Kristu, onako kako je i potrebno nakon
svih uspjeha, patnji i razoaranja: Kris t/ je
uao u Vukovar / Krist / je u Vukovaru / Krist
/ dolazi iz Vukovara / Vukovar / nadivljava /
nae dane / nae tijelo / Nae je tijelo hostija /
Aleluja / Aleluja.

98-106
Premda obimom nevelika poema Vukovar je

iznimno vrijedno umjetniko djelo i samo zbog
politikih razloga, tj. zbog onih kaplara naega
javnog ivota koji ele ignorirati i poniziti domovinski rat ovo vrijedno djelo nije u sredstvima
masovnog priopavanja dobilo priznanje i publicitet koji svojom umjetnikom razinom zasluuje. Ali povijest uvijek nadivljava politike
kalkulante koji unazauju knjievnost, kao to
odbacuje knjievnike koji podlijeu kalkulaciji.
Stoga e Bilosnieva poema Vukovar nadivjeti
sadanje vrijeme.
SVIJET JE OVAJ TIRAN TIRANINU
U ovoj trijadi nizu Bilosnievih djela nalazi
se neobina i vrla zanimljiva pjesnika knjiica pod nazivom Crno je
crno. Kao to je Picasso,
velik Bilosniev slikarski
uzor, u iskonskoj umjetnosti Afrikanaca prepoznao temelje umjetnikih pobuda i najdubljeg
smisla
umjetnikog
ina, tako to isto, samo
na poetskoj razini ini
Tomislav Bilosni u navedenoj poemi. Podsjeamo da je ranije objavio svoju najbolju zbirku Tigar nadahnut kineskom filozofskom i teolokom milju. Stoga
bi ova zbirka posveena Africi, bila pjesnikov
prilog globalizaciji svijeta.
Pjesnikovu metajezinost otkriva naslovnica
knjige Crno je crno, te raspored boja u naslovu.
Na koricama je otisnut Bilosniev slikarski rad
pod karakteristinim nazivom Kip domovine
2011. Obojenost rijei u naslovu takoer je indikativna. Imenica crno otisnuta je crvenom
bojom, dok je pridjev crno otisnut bijelom bojom, a jedino je veznik crn.
Poema Crno je crno, pjesniki je uvod u veliku zbirku Afrika, koju je Bilosni, takoer,
objavio navedene godine. Obje treba staviti u
kontekst vremena i prostora, poglavito u suodnos s ostalim njegovim knjievnim djelima napisanima posljednjega desetljea. Naime, Bilo-

sni pie sve snanije stihove kojima je u podlozi politiki govor kao meta-jezik, kao autorova
poruka i govor urbi et orbi. Nije to angairana ili
protestna poezija kakvu smo upoznali tijekom
nae povijesti. Ovaj se autor vinuo u prostor refleksija, gdje ogrnut u plat filozofskih teorema
i teolokih istina, a oboruan izuzetnim knjievnim umijeem, pie mone stihove koji su u isti
tren univerzalni i partikularni, odnosno govore
nama hic et nunc, ali i (globalizacijskome) svijetu u kojem jesmo i koji nas gura u ambis. Zbog
toga Bilosni protee luk od izvora do uvira, ad
alfe do omege, suoavajui se snanije s eshatolokim temama, ne na osobnoj razini, ve na razini nacionalne povijesti. Njegovu zbirku Krik
nije se htjelo uti. Sada je red posluati Afriku.
Nakon prethodnih zbirci, poglavito onih koje se
zovu Krik i Molitva, Bilosni nastoji ne samo
na poetskoj razini, ve prije svega na misaonoj,
filozofskoj i teolokoj razini, objasniti poglavito
sebi, a onda i nama zato se Eshaton namee
kao neizbjenost. On nalazi razloge i kazuje
ih svojim lijepim pjesnikim jezikom. Tko ima
ui neka uje. U takvoj situaciji pjesniku ne preostaje drugo ve se vratiti izvoru poetske misterije i poetskog ina, svojoj, ili na svoj nain
doivljenoj Africi. Piui o Africi, na predmetnotematskoj razini, Bilosni misli na Hrvatsku.
Ovo je ivi kre
ocrnili su me
kao Antu Gotovinu
Uhiuju me
u roblje dovode
u lance
iz Liberije.
Pri tome, uzor su mu dva vrlo poticajna pjesnika vremenskih udaljena, ali bliska zbog iskrenosti kojom su stvarali svoja djela. To su afrikofrankofonski pjesnik Leopold Sedar Senghor i
hrvatski pjesnik i lutalica Janko Poli Kamov.
Kako je to okrutno
to to se dogaa tvojoj ljepoti
Lijepa moja
Afrika
Afrika
Djevica
Dijana iz Efeza
100
98-106
s vratom sve tanjim

i klizavijim
Crna ena
crna je majka
crna je ljubavnica
i zemlja
po kojoj jaha apokalipse
na crnom konju
jezdi
Sve Neron
do Nerona
Crni crnci
u strahu blijede
crn bel
crn bel
Stihovi Galovieve pjesme Crn bel, koji su

ovdje tako efektno ukljueni u tam tam
afrike poezije, jasno upuuju na predmetnu tematsku razinu o kojoj pjesnik inzistira na
metajezinoj poruci, a ona upuuje na slinost
i istovjetnost sudbina hrvatskog i afrikih naroda. Oduzimaju slobodu i Afrikancima i Hrvatima. Gaze im vrijednosti etnike samobitnosti.
Zamuuju bistru vodu svojim moralnim, politikim i drutvenim izmetom. Na to upuuju i
sljedei stihovi:
Oni koji vladaju svijetom
lopovi
koljai
ne daju nam
vladati
samima sa sobom
pjevati
Crne voe
ispisuju crne knjige
smrti
Razmjetaju nas po svijetu
tope naa tijela
na san tinja kao vjeni plamen
u njihovoj je lampi
Svijetlost je boja mrtvih
bijel je crni lijes
Poema Crno je crno zavrava toponimijom vlastite zemlje i urlikom nad njezinom sudbinom.
Susreu se bijeli Zagreb i crna Afrika:
101

Crn bel
crn bel
bijeli svijet
bijeli Zagreb moj
i crna Afrika
bijeli u mojim oima
Jesam li pijan
ili je to pustinjsko svjetlo
otkuda mi toliko muka
tolika bol
u crnom belilu
Pogovor ovoj zbirci nadahnuto je napisao Igor

ipi. On s pravom istie osnovu karakteristiku
zbirke Crno je crno: Istodobno literarno svjea
i iritantna, snana crnogena zamaha, odgovor
je daltonizmu koji se prijei svenazonoj tenji
izricanja ljubavi i udnje za nedosegnutim u
vjenom gibanju. Uporivi se u crninu pjesnik
je naprosto detonirao u estini proosjeanja civilizacijskog postanka, rasta i dokrajka.
Poema Crno je crno Tomislava Marijana Bilosnia nastavak je njegovih univerzalnih poetskih
stremljenja iskazanih posljednjih desetljea,
poglavito u udesnoj poemi Tigar u kojoj se
saima jedinstvo univerzalnog i partikularnog,
nacionalnog i univerzalnog.

Potrebno je pohvaliti naslovnicu knjige, na kojoj je otisnut Bilosniev rad Kip domovine (crte tuem).
QUO VADIS HOMINE?
Trea zbirka koju predstavljamo u Bilosnievom pjesnikom lancu, nastavak je poeme
Crno je crno, i nosi naziv Afrika. Dakako, ovo
je djelo veeg udaha i
naglaenijih knjievnih
ambicija - nego to je
to karakteriziralo navedenu poemu. Meutim, predmetno
tematska razina jedne
i druge pjesnike cjeline ostaje, po meni, ne-
98-106
promijenjena. Obje su zbirke, kako podcrtava

knjievnik Igor ipi, odgovor daltonizmu
koji se prijei svenazonoj tenji izricanja ljubavi i udnje za nedosegnutim u vjenom gibanju.
Bilosni se na koricama knjige predstavlja i kao
slikar. Naime, ovdje je otisnuta fotografija njegove vrlo dojmljive slike Afrika (monotipija), nastale jo 1993. godine. Zbirka Afrika podijeljena
je u osam tematskih cjelina, iji naslovi upuuju
na predmetno-tematsku odreenost njihova
iskaza. To su: Crnac plavih oiju, Zato u Africi nema tigra, Kalebas, U Africi smo roeni,
Crno pokriva trbuh svijeta, Crna ena, Rika
jelena i Put za Timbuktu.
Istakao bi poglavlje nazvano po afrikoj vazi
kalebas, a u tome poglavlju pjesmu Bog, zbog
toga to se nadovezuje na niz Bilosnievih poetskih molitava. U ovoj pjesmi, autor koristi, literarno opravdano, a ritmiki efektno, nazive
afrikih naroda kao zajedniko ime za Stvoritelja. To je prepoznatljiva protimba uenju engleskoga filozofa Thomasa Hobbesa (1588.
1679.) o Levijatanu-dijabolusu koji u sebi dri
sve ljude svijeta koji su se dragovoljno odrekli
slobode. Na alost, uenje ovoga filozofa o
ratu svih protiv svih, kao da je zavladalo svijetom i potvrdilo snanu ukorijenjenost u mentalni sklop politike elite zapadne hemisfere. za
vrhunaravno bie, i pjeva:
Bog je Mulungu / Bog je Leza / Bog je Nyambe /
Bog je Nyame / Bog je Ngewo / Bog je Mawu /
Bog je Amma / Bog je Olorun / Bog je Chukwu
/ Bog je / Jedan / i kada je / sve / On je prepun
/ Isus Krist / ivot / u kojemu je svaki / ovjek.
Sredinji stih je ponavljanje temeljne idovske
molitve: ema Izrael. Na ivritu: .
(Hrvatska transkripcija: ema Izrael, Adonajelohenu, Adonajehad.): uj Izraele Gospod
Bog na je JEDINI GOSPOD!
Na gori Sinaj Bog je kao prvu od Deset Bojih
zapovijedi Mojsiju stavio ovu: Ja sam Jahve, Bog
tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kue
ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.
Krani ju mole u kraoj verziji: Ja sam Gospodin, Bog tvoj, i nemaj drugih bogova uz mene!
Ovu Zapovijed ponavlja prorok Muhamed na

poetku Kuana stihovima: Allah je jedan. Allah
je onaj osim koga nema drugog Boga. Allah je
jedna iskonska Istina. Napuni svoje srce sa Hu
i Allah, napuni svoje srce sa Huvallahom. Od
vazda je jedna Istina. Samo je On dostupan da
se oboava
Na tragu kranske simbolike nalazi se pjesma
Crna rua, crna zvijezda u kojoj su stihovi
to odraavaju ponor u koji srlja ovjeanstvo:
Stvaraju crnu ruu / iz praine / pomijeane
krvlju / crnu zvijezdu / od djejih suza . Slian motiv pjesnik koristi u predzadnjem ciklusu Rika jelena, u pjesmi: Bie rue, pamuni njen pupak: etva je no koji je zaao / u
bie rue, / u pamuni njen pupak. / Kupola
od kristala nad nama, / usta puna jezika, / puna
muica.
Ako je rua simbol BD Marije, dakle krila iz kojega se rodio Spasitelj, tada je poruka jasna. Koliko e napredovati stvaranje crne rue, toliko
e jaati crna zvijezda, odnosno kako astronomi popularno kau kozmika crna rupa
koja svojom tajanstvenom nesavladivom energijom guta okolne zvijezde, pa i cijele galaksije.
Uz crnu ruu kao poetsku paradigmu prijetee kataklizme Bilosni koristi efektan i snaan
pojam ugljena zmija, jer ugljen je zrcalo /
samoe, ugljen je zmijin dom / crni svemir /
beskrajan / i beskoristan / strah (iz pjesme: U
srcu ugljena zmija).
Sukladno poruci navedenih stihova slijedi pjesma slijedeega naslova: Hoe li nam Bog
oprostiti u kojoj zavrni stihovi postaju krik:
Hoe li, hoe li Bog / ostati uspomena / i tama
/ prije paljenja svijee. Sintagma paljenje svijee upuuje na eshatoloku stvarnost s kojom smo suoeni. U toj stvarnosti Bog sve vie
postaje uspomena (istodobno sa stvaranjem
crne rue), jer u toj i takvoj stvarnosti prevladava materijalizam i deificirani racionalizam u
kojemu kapi vode postaju kamen / rijei / sve
to se protiv sili tei / misle / da je to njihov Bog
(iz pjesme Kad kapi rose postaju kamen).
98-106
zne molitve Bogu, pa do krika i urlika. Njemu

i svima nama, zbog zla koje nam nanosi nadolazea globalistika potroaka zbilja, zapravo
rasap boanske harmonije, gubitak uzvienosti
u korist banalnosti, neba u korist blata. Stoga je
ova knjiga, ne samo knjievna injenica i estetska samobitnost, ve i paradigma ivota. Po
mnogoemu ona je nastavak njegove pjesnike zbirke Tigar. Ne sluajno drugi ciklus u knjizi, a u njemu prva pjesma, nose naslov: Zato
u Africi nema tigra. Odgovor glasi: Afrika je
sama tigar / tigrovo carstvo od onoga svijeta /
tigrova prva domovina.
Afrika je tigrova pradomovina jer u njoj su roeni nai praroditelji: U crno su bili odjeveni /
Adam i Eva / S vrata raja / jedna je golubica /
odletjela u Libiju / druga u Pelazgiju / na rijeku
Morlau (iz pjesme Crno). Motiv Afrike kao
prvobitnoga raja, nalazi se i u pjesmi Crno pokriva trbuh svijeta: Crna sam / peena zemlja
/ zemljani zidovi kue / iz koje Adam / posljednji mukarac / i Eva / nabrekla trbuha / izlaze /
iz raja / crni / zakljuavajui vrata.
Razoaran u moralnost suvremenoga doba
koje gazi svrhunaravost ljudskog postojanja, a
gubitkom svrhunaravnosti banalizira se i profanira duhovnost, na alost, bijelog ovjeka koji
se, izgleda, bespovratno od moralnosti udaljio, pjesnik Bilosni nalazi u Africi pohranjene iskonske, rajske, prvotne osjeaje, sumnje,
nade, eljenu sutinu ljudske dobrote i umjetnikoga iskona. Da, upravo u Africi, kontinentu
kojega nesmiljeno gui globalizam, toliko da
je mogue kazati kako tamonji ljudi kao bia
iskona, ive posljednje dane svoje ljudske slobode i samobitnosti. Stoga e ova zbirka zauzeti posebno mjesto u Bilosnievom opusu, ali
i u suvremenoj hrvatskoj knjievnosti. Kada bi
kojim sluajem bila prevedena na engleski, ili
koji drugi svjetski jezik, zasigurno bi stekla veliko priznanje, pa ak i kultni status. Malo je pjesnika uspjelo na tako snaan, uvjerljiv i iskren
nain pristupiti Africi i njenoj duhovnosti, a rijetki su oni koji su u toj duhovnosti pronali vlastiti iskon i vlastiti smiraj. To je uspjelo Tomislavu
Marijanu Bilosniu.
Bilosni u zbirci Afrika stvara poetski luk stvarnosno politike zbilje koji se razvija od poni-
102
103

LJUBICA KOLARI-DUMI: VIJENAC OD EKANJA, RIJEKI NAKLADNI ZAVOD, RIJEKA,
2012.
Ljubica Kolari-Dumi
hrvatska je knjievnica
koja ivi u Rijeci. Meutim, njezino knjievno djelo ne moe se
uklopiti u tzv. rijeki
knjievni krug. Naime,
Ljubica je roenjem
Srijemica. Njezino je
rodnoj mjesto Kukujevci gdje je ivjela
od roenja 1942. do
gimnazijskih dana u
Vinkovcima. Studij hrvatskog jezika i knjievnosti zavrila je u Rijeci
i Zagrebu. U Rijeci je provela radni vijek kao
uiteljica. Ondje je ostvarila i svoj profesionalni
i obiteljski ivot. Meutim, premda je prihvatila
mediteransko-primorsko podneblje, trajno je
ostala vezana uz svoj srijemski zaviaj.
Ljubica Kolari-Dumi javila se u knjievnosti
1983. Knjigom Raskrija. Nakon ove knjige
slijedi njezino uestalo djelovanje i objavljivanje novih knjiga. To su: Sva u srcu (1985.),
Vratit u se zemljo (1991.), Molitva za Hrvatsku (1992.), Stazama jutra (1995.), Uz baku
je raslo moje djetinjstvo (1997., 2010. i 2011.),
S vjetrom kroz godinu (1999.), Od proljea
do proljea (2003., i 2004.), Izali iz prie
(2005.), Obasjana suncem (2005. i 2010.),
Rijeko, grade djetinjstva sretnog (2008.), U
susret svojoj zvijezdi (2010.) i Pjesma o zmajevima (2011.).
U naoj knjievnosti Ljubica Kolari-Dumi
poznata je kao vrsna spisateljica za djecu, poglavito za djecu niih razreda osnovne kole.
Njezine su pjesme i prie uvrtene u itanke za
hrvatski jezik i udbenike za glazbenu kulturu
u osnovnim kolama. Knjiga koju predstavljamo pripada autoriinom pjesnikom opusu i
dio je njezine ve ustaljene poetike. U nakladi
Rijekog nakladnog zavoda i pod urednikom
paskom poznatog pjesnika Andrije Vuemila,
godine 2012. objavljena je najnovija zbirka stihova Ljubice Kolari-Dumi pod znakovitim naslovom: Vrijeme od ekanja. Predgovor ovoj
zbirci napisao je Igor ic, a pogovor prof. dr. Le-
98-106
opoldina Veronika Bana. Zbirka se sastoji od 6

ciklusa; 13 redaka o boli, Moje molitve, Ta
velika mati, U smiraj dana, Iza podignutih
zidova i Iz progonstva ukupno 54 pjesme.
Kako s razlogom zapaa pisac predgovora Igor
ic, autorica je u prvome od navedenih ciklusa
zaokupljena vjeitim literarnim izazovom, a to
je odnos ene i mukarca. U drugom ciklusu
pod naslovom Moje molitve prelazi na drugu, teu poetsku razinu, nastojei uspostaviti
suodnos s onim to nazivamo transcendencija,
odnosno onostranost u smislu kranske teologije. Na prvom mjestu kod nje je ljubav prema
Bogu, jer Bog se i definira kao ljubav. Ovu teku pjesniku temu uspjela je obuhvatiti toplom
i gotovo oaravajuom ljudskom iskrenou.
Zbog toga pisac ovih redaka smatra ovaj ciklus
sredinjim dijelom cijele zbirke. Moemo kazati kako je Ljubica Kolari-Dumi ovim ciklusom
dala vaan doprinos suvremenoj hrvatskoj poeziji kranskoga nadahnua. Autoriin odnos
s Bogom je njeno osoban i kroz taj njean i
osoban odnos ona itatelje upoznaje i s vlastitim ivotom.
Primjerice u pjesmi Ti koji sve zna nalaze
se pojmovi koje smatramo nosivim porukama
autoriinog ivota. To su strah, enje i ljubav.
itajui pjesme iz ovoga ciklusa slobodni smo
primijetiti kako je rijetko tko od naih suvremenih knjievnika posvetio toliko panje fenomenu straha izloivi ga kao determinantu svoje
osobnosti, kao to je to uinila Ljubica KolariDumi. Ona se cijeli svoj ivot hrva sa strahom,
da bi mu posvetila i posebnu, vrlo uspjenu
knjigu namijenjenu djeci pod naslovom Ja se
mraka ne bojim. U svome proznom djelu Uz
baku je raslo moje djetinjstvo autorica otkriva
i dublje razloge straha koji ju prati kroz ivot.
Naime, tada je, kako pie u ovoj autobiografskoj knjizi, bila uasnuta glasnim tonovima koje
je koristio njezin otac u komunikaciji sa svojom
enom i djecom. S vremenom je osobni strah
literarno uobliila, pretvorivi ga u knjievnost
i paradigmu ivota cijele hrvatske manjinske
zajednice u istonome Srijemu. Na taj nain
pomae nam shvatiti svakodnevni ivot u manjinskim etnikim zajednicama koje Drava
ne doivljava kao konstitutivnu zajednicu, ve
kao remetilaki imbenik. Srijemski Hrvati su
tuom krivnjom dospjeli u ovakav poloaj jer
su nakon raspada Austro-Ugarske i ujedinjenja

Drave Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom
Srbijom u novu dravnu zajednicu koja je tada
nazvana Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca,
ubrzo bili izdvojeni iz politikog i juridikog zajednitva sa svojim narodom i pripojeni susjednome srpskom narodu.
Druga determinirajua odrednica u ivotu i
stvaralatvu Ljubice Kolari-Dumi jest, kako
rekosmo enja, odnosno enje. enja je
osobina veine pjesnika a vjerojatno i svih ljudi.
enja se obino vezuje uz udnju ali i uz razoaranje. Pjesnike enje uvijek su uzviene i lirski obojene. One su pjesnicima snaan poticaj
i pomau im da svoj obian govor uzdignu do
razine poetskoga diskursa. Kod Ljubice KolariDumi nalazimo dvije varijante enje. Jedna je
enja za rodnim krajem, krajolikom i rodnom
zemljom, dok je druga enja ona koja je vodi
spoznaji Boga i sjedinjenju s Bogom. Dio stihova u ovoj knjizi proet je i udnjom na razini
primarnih i plemenitih odnosa ene i mukarca.
Bitna odrednica knjievnog stvaralatva Ljubice
Kolari-Dumi, kako je to sama definirala, jest
strah. Strah i enja u istom biu mogu donijeti ovjeku mnogo unutranjih turbulencija, ali
knjievniku takva kombinacija donosi i mnogo
nadahnua. Pozabavimo se fenomenom straha
i enje koji proimaju ovu knjigu. U pjesmi Ti
koji sve zna autorica se u formi molitve obraa Bogu, upozoravajui Ga na svoj strah ali i na
svoje enje:
Budi milostiv mojim noima
U satima koji sporo prolaze, obasjaj tamu
Da me vie ne plai.
Budi milosrdan mojim
enjama
Motiv straha nalazimo u nizu drugih pjesama

od kojih emo neke izdvojiti. U pjesmi Obian
razgovor nalaze se stihovi: Ne spavam / No
je duga i plai me / njezina tama / i osama, / stalna pratnja mojih noi . U pjesmi Dan pred
kojim se neu bojati jo jednom se potvruje
autoriino hrvanje sa strahom, kojega se moe
pobijediti samo vjerom u Boga. Strah autoricu
u ovoj pjesmi prati kao sjena od koje se ne da
pobjei i stoga se obraa Bogu s pitanjem: Ali
to je sa sputanim / korakom, / kojemu strah
neda kroiti, / koji pred svakim grmom / zasta-
104
98-106
ne, / na svakom raskriju / ne zna kamo e ,

koji u nonoj tami / zarobljenik postaje .
Osjeaj straha dobiva dramatinu dimenziju
u slijedeim stihovima iz ove pjesme: Otjeraj
none utvare / i ovozemaljske strahove / poalji mi zraku / sunanu! / Ja u dlanove okrenuti
/ kao iste prazne listove / a Ti e mi u dlan
upisati / dan / pred kojim se neu bojati ().
Ljubica Kolari-Dumi je, kako rekosmo, podrijetlom iz istonoga Srijema. Cijeli je ivot, poglavito kao spisateljica, vezana uz svoj zaviaj u
tolikoj mjeri da se ini kako ga nikada nije napustila. Nakon poetka Domovinskog rata, kada
je poeo egzodus preostalih srijemskih Hrvata,
u nekoliko je svojih knjiga na vrlo uvjerljiv nain progovorila o sudbini nacionalne manjine
kojoj roenjem pripada. Nije to inila tekim
programatskim stihovima i politikim govorom,
ve njenim, gotovo djevojaki samozatajnim
lirskim pismom. Kroz svoje djelo ona je otkrila i
vlastitu podvojenost izmeu Hrvatskog primorja u kojem je odluila ivjeti i istonoga Srijema koji u srcu nikada nije mogla napustiti. U
toj podvojenosti i dvojnosti, koja prelazi esto
i u zdvojnost, autorica pronalazi prostora za
knjievno oblikovanje vlastitih osjeaja. U tim
naporima posebno mjesto pripada njezinoj pokojnoj majci. U knjizi koju predstavljamo cijeli je
ciklus posveen pjesnikinjinoj majci pod lijepim
naslovom Ta velika mati. U pjesmi Nedostaju mi rijei motiv majke stapa se s fenomenom
majine, odnosno materinske rijei, a materinska rije je sastavni dio autoriine samobitnosti,
a po tome i samobitnosti naroda kojemu ona
pripada. U tom kontekstu vrlo uvjerljivo djeluju
stihovi: Nedostaju mi tvoje rijei, / kao voda
iz naeg bunara, / kojom sam e / na vruem
danu esto utaila. / Nedostaje mi njihova blagost / da sve nakupljeno, / od naeg posljednjeg susreta, / svojim mirom dotaknu.
Ciklus Iza podignutih zidova moemo razumjeti samo u kontekstu injenice autoriine
podijeljenosti izmeu steenog i izgubljenog
zaviaja. Steeni zaviaj nikada ne moe zamijeniti izgubljeni, a Ljubica Kolari-Dumi doista je izgubila svoj rodni zaviaj. Njezini dragi
Kukujevci su raseljeni, njezini hrvatski suseljani
pretvoreni su u izbjeglice. Velika mjesna crkva
za koju ju veu sretna djetinjstva i djevojaka
uzbuenja, prvi susreti s vjerom i Bogom pretvorena je u pilanu, a groblja na kojem poivaju
105

njezini potovani predci, kao i generacije Kukujevana, devastirano je i preorano. Plodnim
srijemskim njivama i njenim panonskim krajolikom gospodare sada tamni oblaci tuge. Ljubica
Kolari-Dumi sve to to se je desilo u ovom nesretnom ratu doivjela je i proivjela izuzetno
snano. No, to ini odliku vrsnog knjievnika:
sebe nije izdvojila iz sudbine rodnoga krajolika
i svoga naroda. tovie, upozorila je na pogubnost mrnje ondje gdje je nije smjelo biti. U
pjesmi to kriju visoki zidovi ona je oitovala
snano i etiki izuzetno dobro fundirano vlastito unutranje raspoloenje: to kriju podignuti
zidovi, / kakve su tajne osamljenika / s jedne i
druge strane, / zato smo si pomrsili jezike / pa
ne razumijemo jedan drugoga. / Ne ujemo /
ni pla ni pjesmu, / ne dopire do naeg uha /
bol zarobljenika, / ni tualjka vjenih robova /
okovanih nevidljivim lancima. / Koliko je nevine
krivnje, / baeno kamenja iz ruke grjenika /
na krivo optuenog, / zazidanog u mranoj /
samici. / Koliko bolnog plaa / ve u kolijevci, /
a kunemo se na bezuvjetnu / Ljubav.
U istom tonu ispunjenom temeljnim kranskim
zasadama i vrijednostima napisane su pjesme
Svuda oko mene zidovi, S tragom krvi na rukama, Nepoznatoj zatoenici, San jednog
beskunika i Zid, a posebno poglavlje nosi
naslov: Iz progonstva. U pjesmi Smrt je odasvud vrebala Ljubica Kolari-Dumi otkriva epsku dramu srijemskih Hrvata, ali i svih izbjeglica, svih ljudi koji su istjerani iz rodnih domova:
U strahu za ivot
Otili smo bez pobune.
A dok smo dolazili,
Svijet se nije ni okrenuo za nama,
Nitko zaplakao.
Jesu li se rugali naim patnjama
Ili vjerovali
Da smo otili drage volje,
Samo zato to smo plakali bez glasa.
A mi smo ili tiho
Da nas oni ne uju, jer su iz mraka
Vrebale tamne sjene
Sijui smrt
98-106
Ako bismo eljeli nekamo svrstati zbirku Vijenac od ekanja tada bi to prije svega bilo
pjesnitvo kranskog nadahnua i pjesnitvo
nadahnuto domovinskim ratom. Jednim svojim, moda najvanijim djelom, ova bi se knjiga mogla nazvati poezijom prognanika, ali ne
i prognanikom poezijom. Ljubica Kolari-Dumi vie pripada srijemskom knjievnom krugu
nego knjievnim smjerovima u Hrvatskoj. Time
se ne umanjuje vrijednost njezinoga djela.
tovie, ono se time uzdie. Prigoda je kazati
kako u ovome trenutku u Srijemu, konkretno
u Petrovaradinu, ivi jedna od najveih suvremenih hrvatskih poetesa, Jasna Melvinger. Ona
ondje, u gradu u kojem je roen ban Josip Jelai Buimski, uva ostatke hrvatske duhovnosti,
visoko drei zastavu hrvatske pjesnike rijei,
nudei svoje srce na dlanu svim ljudima dobre
volje.
U zbirci Vijenac od ekanja pozornost nam je
privukao i pogovor prof. Bana. U tekstu kojim
je preporuila tiskanje ove zbirke, vjerojatno
nije bila svjesna kako je u toj preporuci ispustila
naglasiti tragediju srijemskih Hrvata kao stoernu poruku koja povezuje sve stihove u zbirci.
Bez te tragedije teko je, naime, razumjeti cijeli knjievni opus Ljubice Kolari-Dumi. Pisac
ovih redaka ne tvrdi kako se mora isticati domovinski rat pod svaku cijenu, jer ponekad je
dovoljno naglaavati estetske vrijednosti djela.
Meutim, u ovom sluaju cijela zbirka postaje
netransparentna ukoliko se preuti ono to nam
je autorica eljela kazati kao srijemska Hrvatica,
a to smo naveli u gornjem dijelu naega prikaza. Ljubica Kolari-Dumi u svojim stihovima ne
ratuje, ne prijeti i ne proklinje, ve kranskom
blagou, ali i misaonom jasnoom, upozorava na tragediju svoga zaviaja i svoga naroda.
Zbog toga zasluuje nae pohvale, dok njezina
knjiga zasluuje pozornost nae javnosti.
Zavrna pjesma u ovom ciklusu nosi naslov

Pjesma povratnika. Rije je o himni povratku
o kojem pjesnikinja sanja, ali do kojega, po svoj
prilici, nikada nee doi.
Nikola imi Tonin, Zavit u zaviaj
107-108
Zavit u zaviaj
NIKOLA IMI TONIN
DRAGO TAMBUK, COELACANTH,
BIBLIOTEKA POEZIJA, HRVATSKO
DRUTVO PISACA, ZAGREB 2012.
Koncem godine 2012., ugleda svjetlo dana
toliko noena zbirka pjesama, Coelacanth, biblioteka Poezija, Hrvatsko Drutvo Pisaca, iz
tambukove pjesnike radionice, radionice vrsnoga majstora na glasu, kojemu je malo toga
nepoznatoga unutar pjesnikih svjetova, pisane
pjesnike rijei. Dr. Drago tambuk, hematolog, diplomat, zastupao Republiku Hrvatsku u
Velikoj Britaniji, Indiji, Japanu, i aktualno u Brazilu, pjesnik s toliko upeatljivim, osobnim biljegom obiljeenih zbirki pjesama. Dugi je ve niz
godina, kako u rodnim Selcima na otoku Brau
pokrenu pjesniku smotru Croatia Rediviva.
Ova nova zbirka, naslovljena je prema vrsti
ribe, koja je jedan od prvi koraka prema vodozemcima. Ta i takva prijelazna forma obiljeava
i samu zbirku, od haiku, poetske proze, do slobodnog stiha, u zaviaj zavitih pjesama. Stilsko
i sadrajno, prvica je svakoga kritiara, to prvo
itanje, italako-vrijednosno gledanje, u potrazi za novim novotarijama, novicama, koje su se
uvijek nudile i bivale esti radi gosti u tambukovoj poeziji, asimilirajui se unutar rijei, odomaivi se u strukturama pjesama, javljajui se
iz njih glasom obiknuta domaina.
Poezija pjesnika tambuka svojevrsni ispitni
mjeriteljski kriterij je, odvaga sama rasta, svakoga knjievnoga kritiara koji je se uzme, toliko
toga, zahtjeva i trai od njega sama da bih joj
mogao prii, spoznati je u svoj njenoj punini,
punini te pjesnike oaze, iz zagledanosti u pjesme, zagleda se u sebe sama, za provjerit il
odvagnut osobnu visinu, znalaku knjievnokritiarsku teinu, doseg kritiarske pismenosti,
jer poezija ova ite truda, odziv vrsnika, znalca, po mogunosti i samoga pjesnika-kritiara,
zbog svih tih finesa due. Zapitan sam esto
nad njom, koliko mi je toga i jeli mi to promaklo. Teko joj je prii, i otii od nje tek s jednim
106
itanjem, i biti svoj na svome u spoznajnome

svijetu poezije Drage tambuka, u toj vieslojnosti otkrita bogatstva i punina rijei u svakom
ponovnome iitavanju, gdje itanje ne poinje
i ne zavrava u jednome danu, grubo je rei:
Zavrava.- i nepotrebno, jer uope ne zavrava, niti biva pomjerena, zametnuta u zakutak,
knjiga tih i takvih pjesama, a i teko se daje od
sebe drugima, svojevrsni je to pjesniki brevijar.
Tko jednom ue u poetski svijet Drage tambuka, iz njega vie ne izlazi nikada, ne zato to ne
zna izlaz, to zaluta u rijeima, stihovima, ve
suprot tomu orobljen bude svirom tih rijei, kao
Odisejovi pratitelji izmeu obale, i obale tambukovoga koja, obojeni neodoljivom plavom
bojom Dalmacije, koja se u svom plavetnom
toku mora i neba, ulijeva u krvotoke vena. Toliko je poetski prostora koji se nude za teoretske
prosede, odmake, podcrta novog, neponovljivog u prvotnom izvoru izvornika, pjesnika.
Ova je knjiga pjesama kao mora vali rasla u naletima, obali, o obalu nutrine, ekajue bjeline,
otete crnobojnosti... ivotnim naplavima dobra
i ne dobra... zaletima rijei... plimama i osekama, koje ocrtavaju slutei uradak, pjesniki i
prozni dnevnik, zarobljen koricama obalama,
dana i noi. Ve prvim uvidom slute se duevna stanja, zviraju iz rijei, ne kriju osjeaje, ne
ostavljaju ih nedoreene, zorno su prenesena
stanja due pri pisanju, odajui nam pjesnika u
po bijela svijeta, bjelosvjetskoga putnika, koji
se u putovanjima najvie uti svojim, pa i dok
pie navigator je rijei, iskonski, istinski zatien
oreolom tog svijeta, svijeta prea, parti i naviga
koracima mora, slijedei njihove otiske stopa u
moru.
Propitujui tematska i ivotna stanja, ta knjiga
dalje zri i raste u nama. Pjesme su sve do jedne pa i one koje to u naslovu nisu, izronjene
iz plaveti neba dotaknutoga morem, kotale,
privezale se na svom vezu s one strane ruba
neba, gdje se preaptavaju nebesa i vode, ogovarajui u moru vale, ogovarajui na nebu obla-
107
Nikola imi Tonin, Zavit u zaviaj
ke. Stranice ove knjige, svijetle svojom plavom

otmjenou. Ljepota je (ne) bijeg od sebe, koji
je uslojen tim crtama iscrtan, crtama tog dodira. Nebo. More. Ljudi. Obale. Tkalaki su stan
pjesama. Sav zavit u zaviaj. Zaviaj. Neto u
to je zavita dua.
Nastavljajui svijetom, u svom ivotnome i pjesnikome ivot-hodu, nastaje se, dodomava
novim domovima, to god im je blie, tim je
blia i bol za zadomovinom. Useljavajui se u
te dodomovine, u njih unosi kao svoje prijeko
potrebne stvari, uz stvari osobne ljudske higijene, plemenite niti Dalmacije, u sva ta stvaralaka i ljudska tkanja. Malo je tko od Dalmacije
plemenitije obojen i svojim pogledom vezan i
dotaknut s cijelim svijetom, cjelosvjetski, s tolikom ljubavlju, ljubavlju kakvom je Mato volio
Hrvatsku, ljubav je to onih koji stalno odlaze, iz
domovine, a domovina iz njih nikada.
Svi su ovi stihovi svojevrsni ovjeritelji te ljubavi, u doticajima s drugim krajevima i ljudima, u
usporedbama, tek se sagledava i vidi, sva ta ljepota kraja, zemlje iz koje je stvoren, izemljen,
a koja eka, da izrastu koraci, u povratku dolaznika, iz (ne) tako daleke jueranjosti odlaznika. Daljine izotravaju osjeajnosti materinskog
jezika, kao u valovima, u vodama, kopai zlata,
zagrabljeno grumenje, ispirui ga stranjskim rijeima, gdje on uz njih, s njima uzvrh, povrh,
blista u sjaju sinehija.
Tui svijet, nastavak dodomovina udomljenoga, pjesma pulsira tako osobito, zatoenika
usudarenog sa samim sobom, zagledanoga u
nutrinu sebe. Jezik roda u sujeziju, muskulozniji je, izbrueniji, gledan iz te daleke, udaljene
toke gledanja, toke koja eka pjesmu, toke
koja provocira bjelinu nameui se kao ishodite, zaviaja i njega, ispod plata domovine,
107-108
trae se u spajanju razdvojene obitelji, do onog

trajnoga spaja ih pjesma, pjesme su te baeni
pojas za spaavanje due. Poetski prostori kroz
koje se kree, pjesnike bjeline popunjava bjelosvjetskim morima, kopnima, nogostupima,
pod tuim nebima, iznad svakoga od njih uti
se Dalmacija, Hrvatska. Svjetlost sjaji smiljenou kroz sve stihove.
Poezija pjesnika Drage tambuka, poezija je,
kakva treba biti poezija.
uro Frankovi, Marin Velin, poasni graanin Santova
109
Marin Velin, poasni

graanin Santova
URO FRANKOVI
Nema ljepeg priznaja kada vodstvo sela, u mjestu roenja, dodijeli nekome odlije poasni
graanin. Znailo bi to da se dugogodinji trud
date osobe cijeni i vrednuje, i ivi. U bavanskom
Santovu trojica su zasluna mjetana dobila ovo
priznanje, a meu njima je i profesor Marin Velin.
Roen je u Santovu (maarski Hercegsznt)
18. travnja 1937. godine od oca ivka i majke
Klare uri-Pavline. Najprije je uio u crkvenoj
katolikoj maarskoj koli a od 3. razreda otac
ga upisuje o novoutemeljenu Dravnu hrvatsku
kolu. Hrvatsko-srpsku gimnaziju zavrio je u Budimpeti.
Poslije mature vraa se u rodno selo i radi u
oevom zanatu: muki i enski frizer. Nakon
to je odsluio vojni rok zaposlio se kao nekvalificirani uitelj u Mohau, odnosno na Planini
(Szlhegy), u koli sa 60 uenika. Premjeten
je u Moha a potom na Mohaki otok Vadu
gdje je nakon tragine dunavske poplave 1956.
godine, s nizozemskom pomoi, sagraena moderna osnovna kola. Meuvremeno na Uiteljskoj koli u Baji stekao je uiteljsku diplomu te je
1967. godine izabran za ravnatelja akog doma
u Santovu. Godine 1975. diplomirao je na Visokoj
nastavnikoj koli u Peuhu.
Tijekom svojih uiteljskih godina stekao je pozornosti vrijednih zasluga i na kulturnom polju,
zduno se je zalagao za ouvanje hrvatskih folklornih tradicija svoga sela, obuavajui mlade na
narodne plesove i pjesme. Na Planini, okakom
keru u Mohau te uza strunu podrku dr. ure
aroca, ravnatelja Muzeja Dorottya Kanizsai u
Mohau i dr. Edea Solymosia, ravnatelja Muzeja
Istvn Trr u Baji, postao je revnim sakupljaem
etnografske duhovne i materijalne hrvatske batine te stalni sudionik etnolokih sakupljakih tabora Demokratskog saveza Junih Slavena. Bio je
lan Zemaljskog zaviajnog savjeta i upanijski nadzornik i glasnogovornik. Organizator je mjesnog
muzeja u Santovu, jednako tako niza etnografskih
izlobi koje su bile predstavljene u Budimpeti,
Somboru i Subotici. U svom selu oivo je uostalom obiaj betlemarenja, pomae studentima u
108
pisanju njihovih diplomskih radnjih iz oblasti etnografije. Naao se i na podravskim prostorima

gdje je bio sudionik folklornih sakupljanja pod
vodstvom nezaboravnog i nezaobilaznog aroca . Biljeio, spaavao narodnu batinu, a o njoj
i danas rado razvijee svoje misli, naime nabijen
je znanjem steenom zahvaljuji vlastitom zalaganju i naporima. Za studente, ljubitelje hrvatske
batine uvijek ima vremena, kojima je potrebita
pomo i trebaju upute, odnosno kako pristupiti
samim sakupljanjima, kako pridobiti kazivae, na
koji nain obraditi datu tematiku. Savjeti i uhodani
metodoloki pristupi mogu i trebaju biti u pripomoi svakom poetniku, jer su neophodni. Mnogo je jo neotkrivenih, nepribiljeenih i neobjavljenih nepoznanica. U diplomskim radnjama naih
studenata na visokokolskim ustanovama koje
sam imao ast upoznati i vrednovati, uvijek sam
osjeao njegovu dobronamjernu pomo i brigu.
Marinov je sin profesionalni karate-porta, svjetski prvak u tzv. Kum-fu stilu a ker Klara radi
kao odgojiteljica u santovakom vrtiu.
Marinu Velinu je za priznanje njegove djelatnosti, na prijedlog DSJS-a, dodijeljena Povelja
ministarske pohvale (1980) i Odlikovanje za
ivotno djelo (2002). (Podatke smo preuzeli iz
teksta njegovog zemljaka pjesnika i novinara Marka Dekia.)
I najnovija vijest da je 21. srpnja postao poasni graanin svoga rodnog sela Santova.
Nakon ovih ivopisnih podataka koje sticajem
okolnosti imam ast i ja iznositi, odnosno sumirano ponoviti mogao bih jo puno rei da je on
pravi domain. Ne jednom sam mu bio gost i kao
novinar i u nae dane te mu na kraju mogu estitati i poeljeti dobro zdravlje, a vrijeme donosit e
sve svoje ljepote i ari na toj pitomoj bavanskoj
ravni u blizini Dunava, gdje on obitava i drugi dragi Santovani. I ovdje sam kuao njegov riblji paprika kojeg nikada prije i nikada kasnije nisam jeo
u svom ivotu, naime sve je majstorski zamamio
somiima (u Santovu zvanima kuini) i nekima
samo njemu poznatim tajnim dodatcima.
109
Samu Kertsz, O glazbenicima, muziarima-muzikantima
110-111
O glazbenicima,
muziarima-muzikantima
SAMU KERTSZ
U ovom svesku Klasja, kojega itatelj ima u
rukama, objavljujemo crtee Matije Molcera, iz jedne od njegovih mapa pod nazivom:
Muziari-muzikanti. U propratnoj zabiljeci
autor istie svoju namjeru da putem ovih
minijatura, raenih u tuu, skrene pozornost
na glazbenike openito, ali ponajvie na one
koje je okruenje kolokvijalno nazivalo muzikantima. Njihov i danas nezavidan socijalni,
egzistencijalni, ljudski poloaj
Ti su glazbenici, muziari-muzikanti, oni ljudi
meu kojima sam ja odrastao rei e Molcer
a oduvijek mi se inilo kako bi trebalo na neki
nain poraditi na tome da se ve jednom otkloni od njih onaj pejorativni prizvuk, i sve to uza
nj ide, to htjeli mi to ili ne, svaki put jo odzvanja kada izgovorimo tu simfizu, sintagmu, to
li je. Sa nekima od njih sam dugi niz godina
bio lan Subotike filharmonije, koja je tih
pedesetih, ezdesetih ili i kasnije, bila meu
prva tri filharmonijska orkestra u Jugoslaviji, a
sa drugima sam svirao u Kazalinom orkestru,
i dobro su mi poznate njihove stvarne vrijednosti, izvoake i pedagoke sposobnosti. I
svima nam je dirigent bio, kroz dugi niz godina,
maestro Milan Asi1. Prisjeajui ih se, sviju s
potovanjem i divljenjem, izradio sam seriju
minijatura u tuu. To je ono to ja, ovoga asa,
mogu uiniti za njih, za nas ...
Muziari-muzikanti Matije Molcera serija je
nepostojeih portreta onih veliina koje nisu
1 U okviru Narodnog pozorita u Subotici postojala
je, u periodu 194555, Opera sa direktorom i dirigentom Milanom Asiem na elu. Izvodila je djela iz klasinog talijanskog repertoara i operete, a 1953. izvela
je prvu bunjevaku operu Duijanca Josipa Andria.
Od 1955 daju se u Subotici operne predstave samo
povremeno. (Muzika enciklopedija, 2, Gr Op,
Zagreb, MCMLXXVII, 740.)
postale svjetski poznate, a moda su mogle

biti. Onih to stalno odlaze, a htjeli bi ostati.
I veinom su se ve predali snu. Utonuli su u
nj kada su zaspali i kralj i kraljica i dvorjani i
straari tad kad je sve zamrlo. inilo se samo
su im instrumenti nekako ostali, trajno vidljivi
iz pozadine. Uz njih su se oni koji su zaspali,
poeli buditi moniji, a njihove su se konture
opet ispunjale zvukom ...
Bilo bi zanimljivo istraivati do ega bismo doli
kada bi nam se na jeziku mogao sakupiti koloplet iz suodnosa onih rijei koje su sluatelji i
ljubitelji glazbe izrekli, a kritiari napisali, nakon
to bi posluali njihovu ponudu. Moda ponajmanje rijei poput: lijepo, uzbudljivo, zanosno,
njeno, sjetno, tuno, nostalgino, inventivno,
savreno ve vie kao taj i taj, u najboljim
danima sve je bilo nalik recitalu kojega se
starija publika jo sjea ova nam glazbena
jesen, doista, obeava ono najbolje najzad
neto, pozornosti vrijedno, i na ovdanjoj glazbenoj sceni uvstva su se mogla rezati karama njihova je glazbena pria, iskrena i dirljiva
uspjeli su dosegnuti skulpturanu opstojnost
unutar zvuka na mahove su uinilo kao
dapropitkuju vjene ideje romantine patnje
i suvremenog weltshmerza, dok su umjetnici, pred nama, strasno istraivali potencijal
ponavljajueg performansa Ovaj je pijanist
privukao pozornost ljubitelja glazbe nakon
koncertnog nastupa tijekom kojega je punih
osam sati, bez prestanka, izvidio isti, vlastiti,
scherzo, odsviravi ga 197 puta liavajui
svoj pristup ironije sve je bilo proet uvstvima i humorom, dok su nazoni pronalazili
komino u traginome i obratno
Samu Kertsz, O glazbenicima, muziarima-muzikantima
slobodu, pravdu i prikaze. Uz udotvorce,

barjaktare i demagoge. Uz povijest, politiku i
jalovost. Gdje bi se tu mogao pronai krov za
onog umornog oca i onu noseu majku? Razmilja li netko od tome, dok eka da mu uzavre
voda za aj? O svemu to je tu negdje izmeu
tih crnih linija koje omeuju likove, oblike,
prostor. I valjda i duh? Naputak za sve koji ga i
onako, a i inae, ne razumiju.
Ma, o emu vi to, gospodine pie? Oem
Moda bi se samo trebalo raspitati; a gdje je
onaj smijeak-ledolomac, bez kojega se ne
moe, upuen enama? U kavanama. Tijekom
pauze u Kazalitu. Ispod visoko odignutog glavopokrivala na etalitu. S oima prepoznatljive
boje i sjaja, s brino spakiranim instrumentima
pod mikama. U ovom se ivotu umire najmanje dva puta. I vie od toga. A gdje su glumci?
Kako emo bez njih? Tko e u ovom prostoru
Moe li sve ovo stati u sliku? U crte Matije

Molcera! Uz snove, besposlenost i ludilo, Uz
110-111
upozoriti na duu pisca, njegova itatelja i gledatelja? Njihov jezik i osjeanja. Ima li u pisca
ita due namijenjene udruzi knjievnih i dramskih likova? to oni mogu zapoeti bez glazbe
muziara-muzikanata?
Rastom sam ostao mali. Dugo sam zbog svoje
niskosti vjerovao da uope nisam ni roen,
zapisuje Julijana Matanovi u Prodavau tajni.
Puno stane i u tivo za ljetnu lektiru. Tijesno je
tu za ivot, pa i za smrt, rasprianu, u knjinici
uvanu. Sve nam je pogreke i tipfelere ispravila. Sve posloila na svoje mjesto. Hvala i njoj!
Valovi udaraju o stijene. Uzimam oblutak i
bacam ga najdalje to mogu. Na neki nain
budunost je, uvijek, odreena onim to se
dogodilo u prolosti.
Moda moramo vie poraditi na zaboravu
jedno drugoga uvjeravaju Molcerovi likovi
Kad do njega dopremo, opet moemo zapoeti ivjeti.
Matija Molcer
110
111
Emil Libman, Marcela Jagi, prva rendgenologinja u Subotici
112-115
Marcela Jagi, prva

rendgenologinja u Subotici
EMIL LIBMAN
TRAGOM OSNUTKA (1947.) ODELJENJEA
ZA RENDGENOLOGIJU SUBOTIKE BOLNICE U drugoj polovici XIX. i poetkom XX.
stoljea Subotica ostvaruje vidni napredak u
razvoju. U tom je razdoblju ona trei grad u
tadanjoj dravi, poprimivi sve urbane karakteristike znaajne srednjoeuropske gradske
aglomeracije, postavi snano gospodarsko,
drutveno i kulturno sredite u ovom dijelu
Panonske nizine. Zamah industrijalizacije, te
ubrzani kapitalistiki razvoj oituje se i u gradogradnji i njezinoj arhitekturi, u kojoj prevagu
zadobiva maarska varijanta secesije. Isprve
inspiriran prirodom, Jugendstil koji se javio kao
reakcija na akademizam i eklekticizam, postaje
prepoznatljiv europski stilski pravac, dosegnuvi elegantnu profinjenost, u umjetnikim, knjievnim i svim drugim stvaralakim podrujima,
to ih ostvaruju i mnogi Subotiani, u svom
gradu, ili u nekom od onodobnih kulturnih
sredita Europe. Subotica je razvila razgranatu
mreu gradskih i seoskih, tzv. salaarskih, kola,
nadalje gimnaziju (1747.), uiteljsku, trgovaku i
muziku kolu (1868.), dok mnogi mladi Subotiani stjeu najvie obrazovanje na vodeim
europskim sveuilitima. U gradu ive i djeluju
pridonosei njegovom kulturnom arealu
knjievnici, novinari, nakladnici, tiskari, slikari,
glumci, glazbenici skladatelji, arhitekte i dr. Prve
novine Honunk llapota izlaze 1848. Gradsko
kazalite izgraeno je 1854. Gradska knjinica
je osnovana 1890., a Subotiko bibliotekomuzejsko drutvo 1985. Prve kino-projekcije
daju se od 1902. Trgovci i obrtnici se uoljivo
i prepoznatljivo oslanjaju na snagu i utjecaj
reklamnih poruka u tisku i drugdje. Paralelno s
industrijskim postrojenjima, bankama i tedionicama u irem gradskom sreditu niu katnice
sa stanovima za najam. Vodei onodobni arhitekti projektiraju i danas prepoznatljive grad-
ske objekte; Sinagogu (1902.) Rajhlovu palau

(1904.), Gradsku kuu (1908.) i dr. eljeznica iz
pravca Segedina stie na Pali 1869. i kasnije
produava prema gradu, kada Subotica postaje vano eljezniko vorite, nakon to pruga
stigne do Sombora, a od 1888. do Zemuna i
dalje. Ulice se poploavaju od 1878. a asfaltiraju od prvih godina XX. stoljea. Slubene
i privatne telefonske linije uvode se od 1887.,
gradska rasvjeta od 1896, a tramvajskom prugom grad i Pali, banjsko ljeilite i odmaralite,
povezani su od 1897. godine1.
Udruenje lijenika i ljekarnika postoji od
1880. Sluba hitne medicinske pomoi djeluje
od 1896. Zdravstvena sluba dobiva suvremene paviljonske objekte novog bolnikog
kompleksa 1897. Bakterioloka stanica radi od
1912. Mnogi lijenici nakon zavrenih studija
u Budimpeti, Beu, Pragu i drugdje primjenjuju najsuvremenija medicinska postignua.
Subotica je domain Prvog strunog sastanka
lijenika, tijekom XXX. jubilarnog putujueg
sastanka lijenika i prirodoslovaca Ugarske,
1899. godine2.
U Subotikoj bolnici obavljaju se suvremene
operativne intervencije na odjelima za one i
kirurko-ginekoloke bolesti3. U Sanatoriju dr.
Gyrgya Santhe (1863.1947.) u uporabi je rendgen aparat tek samo nekoju godinu nakon to
1 Laslo Maar, Razvoj grada i njegove arhitekture,
Rukovet, 7-9., 1995. Emil Vojni, Subotica i njena
prolost, Zbornik radova I. sastanka Sekcije za SAP
Vojvodine, Naunog drutva za istoriju zdravstvene
kulture Jugoslavije, Subotica, 1969: 4-13. Emil
Libman, Lekarska drutva u Subotici 18802005.,
Subotica, 2005.
2 Prochnow, J. i Nurichn, J., A magyar orvosok s
termszetvizsglok 1899. auguztus 2731-ig Szabadkn
tartott XXX vndorgylsnek trtneti vzlata
munklstsi. Budapest, 1900.
3 Emil Libman, Istaknuti lekari Subotice 17921992.,
Subotica, 2003: 42-46 i 51-56.
je potonji nobelovac Wilhelm Conrad Rntgen

(1845.1923.) otkrio X-zrake, koje su po njemu
nazvane rntgenskim zrakama4. Uprava Bolnice donosi odluku o nabavci rendgen aparata,
koji je kupljen nakon odobrenja viih vlasti i
postavljen 1914. godine, kada je montiran u za
to adaptiranu prostoriju na Odjelu za unutranje bolesti, u tzv. Paviljon D5.
Nakon Prvog svjetskog rata otvaranjem
Sanatorija Park (1930.), kasnije nazvanog idovska bolnica, Subotica dobiva veoma modernu zdravstvenu ustanovu u kojoj rade mnogi
specijalisti a Rendgen-kabinetom rukovodi dr.
Ladislav Mezei (1898.1944.)6.
Gradska bolnica nema slubeno Odjel za
rendgenologiju, niti lijenika specijalista rendgenologa, pa privatni lijenici, dolaze po pozivu
i prema potrebi obavljaju preglede na aparatu
to je (1914.) postavljen u Paviljonu D.
Prema onodobnim planovima trebalo je
1938. godine kupiti novi Rtg-aparat, dok bi se
postojei ustupio Odjelu za kirurke bolesti,
tonije za snimanje prijeloma kostiju7. U razdoblju od 1941. do 1944. u Subotikoj bolnici je
radio lijenik specijalist rendgenolog dr. Jnos
Brnyi8.
Poziv da u Subotikoj bolnici oformi Odjel
za radiologiju upuen je dr. Marceli Jagi 1947.
godine, kao i da ondje bude stalni lijenik rendgenolog. Marcela Jagi roena je 24. kolovoza 1901. godine u obitelji ugledna i imuna
zemljoposjednika Bele Jagia i majke Marije,
roene Mamui. U rodnom gradu pohaa
osnovnu i srednju kolu, a Medicinski fakultet
4 Grmek-Draen, Mladen, Rntgen, Wilhelm Conrad,
u Medicinska enciklopedija, knj. 8, Zagreb, 1963: 575.
5 Egy rntgengp trtnete, Bcskai Hrlap, 1914, I, 22.
6 15 godina rada Jevrejske bolnice u Subotici, Subotica, 1938. HASu. F:002, inv. br. 1003. Imena zubnih
lekara, zubnih tehniara i babica, privatnih i gradskih
lekara od 1922-1937 i neki podaci o lekarima od 1887.
(dr. Ladislav Mezei, 1898-1944., diplomirao je 1923.
na Med. fakultetu u Budimpeti, radio u subotikoj
bolnici 1923/24, zatim na Rtg. odeljenju Poliklinike
(1924/35) i bolnice sv. Stefan u Budimpeti, te na
Rtg klinici u Beu. U Subotici je radio kao privatni
rendgenolog ali i u ambulanti Okrune blagajne odn.
u Jevrejskoj bolnici. Specijalistiki ispit iz rendgenologije priznalo mu je Ministarstvo narodnog zdravlja
Kralejvine SHS br. 36246/4.VIII.1926.
7 Novi rtg aparat, Neven 31. X. 1937.
8 Rudolf Gerhardt, Fragmentumok Szabadka
kronolgihoz 1941-1944, Bcsorszg, 2004/VII-IX
(30. szm): 24-47.
112
112-115
upisuje u Grazu, gdje je 1928. godine stekla

lijeniku diplomu. Obvezatni lijeniki sta
provodi dijelom u subotikoj Gradskoj javnoj
bolnici, a dijelom u Splitskoj opoj bolnici
(1928/29). Nakon toga, isprve radi kao lijenica ope prakse u ambulanti Doma zdravlja u Subotici, a kada dobiva specijalizaciju
provodi ju u Gradskoj bolnici u Dresdenu,
u Zavodu za tuberkulozu kostiju Nordenay
(takoer u Njemakoj), potom u Opoj bolnici
u Beu, kod prof. Guida Holzknechta (1872.1931.), te kod svjetski priznatog rendgenologa
u Optoj dravnoj bolnici u Beogradu. Struni
ispit poloila je u Beogradu, a specijalistiki na
bekom Medicinskom fakultetu 1934. godine.
Specijalizaciju joj je priznalo Ministarstvo za
narodno zdravlje i socijalnu politiku Kraljevine
Jugoslavije9. Nakon toga je u rodnom gradu
kolske 1934/35 nastavnica higijene u Dravnoj mukoj gimnaziji10, a potom lijenica rendgenologinja u svojoj privatnoj ordinaciji koju je
otvorila u obiteljskoj kui (Harambaieva 10)
u Subotici, istovremeno, honorarno radei i u
ambulanti Direkcije dravnih eljeznica.
Marcela Jagi bila je gorljivom zastupnicom
svega suvremenog u medicinskoj znanosti,
pa sukladno tomu i u drutvenom pogledu.
Opredijelila se za studij medicine, kao jedna
od tada rijetkih ena u ovoj oblasti, a o njenim
stajalitima, takoer, svjedoi i odluka o specijalizaciji rendgenologije u vrijeme kada je
ona jo relativno mlada medicinska grana i
tako postaje prvom educiranom rendgenologinjom ne samo u Subotici i Vojvodini, ve i cijeloj Jugoslaviji. Potrebno je istai da je Marcela
Jagi 1935. godine, takoer, bila meu osnivaima enskog pokreta za pravo glasa i pravo
kandidiranja ena na izborima, te da ene
mogu obnaati sve javne slube u dravi11.
Nakon Drugog svjetskog rata, 1945. godine
bila je meu inicijatorima obnove rada Lijenikog drutva u Subotici, pod imenom Sekcija lekara Subotice pri Sindikatu zdravstvenih
radnika, kada je njezina predsjednika izabran
dr. Vladeta Savi (1901.1984.), za tajnika dr.
Aleksandar Steinfeld (1905.1972.), a za lanove Upravnog odbora dr. Marcela Jagi, dr. Olga
9 Arhivski podaci Ope bolnice u Subotici
10 Izvjee Dravne muke realne gimnazije u
Subotici za 1934/35.
11Hrvatski biografski leksikon, knj. 6., Zagreb, 2010.
113
Frenkl-omlo, dr. Tibor Bartus i dr. Dimitrije

pirta12.
Neposredno po osloboenju Subotice, od
sredine listopada 1944. radi kao lijenica ope
medicine, kada je od Komande grada dobila
bicikl i dozvolu da moe obilaziti oboljele
koji trebaju lijeniku pomo. Ne zadugo je i
rendgenolog u Okrunom uredu i u Humanitarnom fondu (na eljeznikom kolodvoru)13.
Kako smo ve istaknuli, 1947. godine uprava
Subotike bolnice ju je zamolila da organizira
rendgenoloku slubu i zauzme u njoj mjesto
lijenika specijalista.
Dr. Marcela Jagi osniva Odjel za radio-dijagnostiku u Paviljonu D u kojem je i tada jo bio
smjeten Odjel za unutranje bolesti, sluei
se Rtg-aparat nabavljenim 1914. godine. Sa
dvorine strane Paviljona D ulazilo se preko par
stepenica u prvu prostoriju novoosnovanog
Odjela, koja je sluila kao ekaonica i prijemni
ured, gdje bi se pacijenti upisivali za pregled,
izdavali im se nalazi, te obavljala druga administrativna procedura. Budui da je ova prostorija
bila veoma mala i posve neprikladna mnogi su
pacijenti, najee, ekali svoj red na dvoritu.
Iz te se sobe ulazilo u takoer skuenu prostoriju koja je bila Rtg-kabinet, gdje je dr. Marcela
Jagi, na rendgen aparatu marke Siemens radila radioskopije i radiografije. Ako se nekom,
moda, inilo da su ove dvije, potpuno nepodesne, prostorije dovoljne za tadanji stupanj
razvijenosti radiologije, ubrzo nakon poetka
djelovanja ove slube i potrebe da ona prihvati i pregleda sve onamo upuene pacijente,
pokazalo se da ona trai znatno vie mjesta za
rad i odgovarajue, modernije, aparate.
Dr. Marcela Jagi je bila veoma cijenjena u
lijenikim krugovima, a takoer i u drutvenoj
zajednici, ne samo zbog svog medicinskog
znanja, ve i zbog njezina angamana i stalnog
zalaganja da se unaprijedi sluba radiologije.
Uloila je sve svoje snage da i drugi, a nadasve
nadlene strukture vlasti, shvate kako je nuno
to prije izgraditi novi, suvremen paviljon samo
za Radioloku slubu. Ova su njezina zalaganja
naila na plodne tlo, pa je 1957/58. godine
12 V Internistiki dani 20 godina Podrunice SLD u
Subotici (1945.-1965.), knj. Programa, Subotica, 1965: 4.
13 Tatjana Segedinev, Zdravstvena sluba u Subotici
nakon Drugog svetskog rata (1944-1945) za vreme
Vojne uprave (rukopis).
112-115
izgraen moderan paviljon u kojem je pored

dijela za radioloku dijagnostiku, bio smjeten
i dio za radio-terapiju14. Odjel je sada dobio
tri prostorije sa po deset bolesnikih kreveta,
za leee pacijente koji primaju terapiju, prostorije za radioloki pregled, sobe za lijenike,
medicinsko osoblje i administraciju, te prostranu ekaonicu. Nabavljeni su, takoer, novi
Rtg-aparati Morava EI Ni i Koch Sterzel. Kao
rezultat toga povean je broj pregleda i metoda, a primljeni su i mladi lijenici koji su ubrzo
poli na specijalizaciju. Dr. Marcela Jagi je i
te kako skrbila da ih to bolje osposobi, kako
za rad u Slubi, tako i za uspjeno polaganje
ispita, te im je osiguravala, uvijek kada je to bilo
mogue, da stjeu i proiruju svoja znanja i u
drugim medicinskim sreditima.
ezdesetih godina XX. stoljea usmjerila
je svoje znanje i energiju na osnutak Odjela
za onkologiju. Isprve pokree Dispanzer za
onkologiju, u okviru Odjela za radiologiju, koji
ima naglaenu preventivnu zadau, otkrivanja i
evidentiranja oboljelih od malignih bolesti.
Tijekom rujna 1962. godine, na Paliu je odran Simpozij o malignim bolestima i Savjetovanje onkologa Vojvodine, u organizaciji Kanceroloke sekcije Pokrajinskog odbora Srpskog
lekarskog drutva i Sreske podrunice SLD u
Subotici. Na ovom skupu su ugledni i priznati
strunjaci iz ove oblasti medicine (meu inima
dr. V. Miliev, dr. B. Bari, dr. D. Popovi i drugi)
govorili o svojim znanjima i iskustvima u suoavanju s malignom boleu i njenim lijeenjem.
Pored ostalog, na ovom skupu je zatraeno
da se, to prije, u svim vojvoanskim kotarima
osnuju Onkoloki dispanzeri u cilju to breg
otkrivanja malignih oboljenja i blagovremenog
lijeenja15.
Budui da je subotiki Dispanzer za onkologiju osnovan 1960. godine, na poticaj upravo
dr. Marcela Jagi, ova injenica izravno posvjedouje u kojoj mjeri ona stalno prati suvremena
zbivanja u ovoj oblasti medicine i dri korak sa
njima, a u nekim aspektima i bjelodano prednjai. Sukladno stalnom razvoju tehnologije, ali
i s porastu financijskih mogunosti Subotike
bolnice, dr. Jagi nabavlja nove Rtg-aparate
za dijagnostiku i radio-terapiju. Zahvaljujui
14HASu, F: 185, inv. br. 97, pred. br. 30.
15 Prvi onkoloki simpozij Vojvodine u Subotici,
Subotike novine, 21. IX. 1962.
tome, uvedene su nove dijagnostike metode,

spomenimo samo angiografiju cerebralnih i
perifernih krvnih ila.
Kada je 1964/65. godine zavren dio objekta polikliniko-specijalistike slube u sklopu
novog bolnikog kompleksa i kada se Odjel
sa dijelom radioloke dijagnostike, s novim
Rtg-aparatima preseljava u suvremene, za tu
namjenu graene prostorije u paviljonu izgraenom 1957/58. godine osnovan j Odjel za
onkologiju i radio-terapiju, gdje je primjenjivana radio i kemoterapija, sve do 1976. godine
kada ove terapije preuzima Institut za onkologiju u Srijemskoj Kamenici. Za naelnika Odjela
onkologije postavljen je dr. Alfred Lesmeister16.
Dr. Marcela Jagi skrbi, takoer, i za srednji medicinski kadar rtg-tehniare za rad na
Odjelu za onkologiju, kao i kadar medicinskih
sestara za patronanu slubu, u okviru Dispanzera, odnosno Odjela za onkolgiju.
Dr. Marcela Jagi bila je ne samo istaknuti,
ve i stalno aktivni lan Podrunice SLD u
Subotici, te je odrala vei broj predavanja na
strunim sastancima, spomenimo samo neke:
Rendgen-terapija epitelioma kosmatog dijela
glave, Sluaj Oseitis fibrosa-cystica localisata
Recklinghausen i dr. Niz svojih predavanja
zapoela je jo kao mlada specijalistkinja rendgenologije, kada je s dr. Mladenom Vasiem,
rendgenologom iz Subotice, sudjelovala u radu
Drugog jugoslavenskog radiolokog sastanka,
od 18. do 20. svibnja 1935. godine u Beogradu.
Za svoj prinos na razvoju radiologije i rendgenoloke slube u Subotici i ire, dobila je
1964. godine Oktobarsku nagradu osloboenja Subotice. Iste godine joj je dodijeljeno zvanje primariusa. Na sastanku Sekcije za nuklearnu medicinu primila je priznanje za svoje zalaganje za osnutak Sekcije za radiologiju Srpskog
lekarskog drutva Drutva lekara Vojvodine i
za rad radioloke slube u Pokrajini, naroito
u njezinu dijelu sjeverne Bake, a posebno za
16 Lesmeister, Alfred (Horgo, 23. travnja 1928.
Senta, 2. travnja 2012.), osmogodinju kolu zavrio
u Odacima, gimnaziju u Beogradu, Novom Sadu
i Segedinu, a Medicinski fakultet u Zagrebu 1965.
Struni ispit poloio u Beogradu, pripravniki sta
obavio u senanskoj bolnici, zatim je lijenik u Horgou, a specijalizaciju iz radiologije dobiva 1061 i obavlja ju u Subotici. Ispit je poloio 1965. u Beogradu i
postavljen je za efa Odsjeka onkologije Odjela za
radiologiju, a 1974. naelnika Odjela za radioterapiju
sa onkologijom. Suboticu napustio 1976. godine.
114
112-115
njezinu zalaganje zahvaljujui kojemu je radioloka sluba u Subotici na suvremenoj, europskoj razini17. Dobitnica je diplome Podrunice
SLD u Subotici u povodu dvadeset obljetnice
rada (1965.) drutva lijenika u Subotici.
Nakon je umirovljena, krajem 1965. godine, odlazi u Njemaku gdje radi na Institutu
za radiologiju, a definitivno se povlai 1975.
godine, kada ivi u Rovinju, u obitelji sina svoga
brata. Umrla je 26. VIII. 1990. godine i po svojoj je elji pokopana u Subotici.
Dr. Marcela Jagi nije osnovala svoju obitelj,
ali je odgajala i kolovala svoga bratia Belu
Jagia, kojemu je otac umro veoma mlad. B.
JAgi je osnovnu kolu pohaao u Subotici
i Opatiji, gimnaziju u Travniku i Rovinju, a
Medicinski fakultet u Budimpeti, ali nije diplomirao. Od 1970. bio je zaposlenik Instituta
Ruer Bokovi, u njegovu rovinjskom Centru
za ispitivanje mora, kao tehniki suradnik. Dr.
Jagi je, takoer, usvojila djevojicu u dobi od
tri godine, koja se nakon ovdje zavrenih kola
udala i preselila u Ameriku, a dr. Jagi ju je vie
puta posjetila18.
Prema jednodunom sudu onih koji su je
poznavali, dr. Marcela Jagi bila je umna, iznimno obrazovana, smirena i draga osoba, koja
je cijeli svoj ivot posvetila i podredila medicini, kako su govorili njezini najblii suradnici.
Bila je kompletan, izuzetan radiolog, iznimne
radne energije, podjednako vrsna kao rtg-dijagnostiarka i radio-terapeutkinja. Za sobom
je ostavila znaajno djelo: suvremenu Slubu
radiologije Odjel za radioloku dijagnostiku i
Odjel za onkologiju, u Opoj bolnici u Subotici, a njeni uenici i suradnici s pijetetom istiu:
sa velikim zadovoljstvom i potovanjem
priseamo se lika i rada dr. Marcele Jagi, pionira radiologije i jednog od najboljih lekara u
istoriji medicine u Subotici. Hvala joj za istorijsku ulogu u radiologiji, za humanost na ovom
polju medicinske nauke. U analima grada i istoriji naeg zdravstva upisana je kao veliki znalac
nae medicinske kulture 19
17 Emil Libman, Izvetaj sa sastanka Sekcije za
radiologiju i nuklearnu medicinu, Medicinski pregled,
god. 18, br. 4 (1965): 439
18Katarina Korponai, Dr. Marcela Jagi prva ena
rendgenolog u Vojvodini, Rukovet, god. 55, br. 7-8.
(2009.): 28-31.
19 Dr. Lazar Bosni, Dr. Marcela Jagi, 1901-1990.,
Suboike novine, 7- IX. 1990.
115
Antonija ota Rekettye, Krlea na vojvoanskoj kazalinoj sceni
116-120
Krlea na vojvoanskoj
kazalinoj sceni
ANTONIJA OTA REKETTYE
DRAMA NA SRPSKOHRVATSKOM JEZIKU
U agoniiji, red. Petar Govedarovi, sc. Mihajlo
Dejanovi, ks. Radmila Radojevi
ULOGE: Barun Lenbach - Milan Cvejanov, Laura
Lenbach - Jelka Asi, Dr. Kriovec -Boidar Drni/Rade Stojanov, Madeleine Petrovna - Slava
Bulgakov/Erika Kovaevi, Policijski pristav Boidar Pavievi Longa, Gluhonijemi prosjak
- Ilija Drakovi, Marija - Milka Filipovi.
Prem. Subotica, 12. II. 1961.
Vujak, red. Milan Topalovaki, sc. Mihajlo Dejanovi, ks. Ika komrlj
ULOGE: Polugan - Zvonko UKES, Dr. Zlatko
Strelec - Milenko RASTOVI, Vagner Ugarkovi - Mirko HUSKA, efredaktor - Bela FRANCIKOVI, ipuri - Mirko STANI, Korektor Josip ORMAI, Kreimir Horvat - Drago KRA/
Josip BAI, Marija Margetika Jelka ASI, Eva
- Giza VUKOVI, Juraj Kui - Petar RADOVANOVI, Vjekoslav Hadrovi - Milutin NOVI,
Pantelija Crnjakovi - Geza KOPUNOVI, Mitar
- Bela FRANCIKOVI, Luka - Zvonko UNGUL, Grga Temerlin - Marko STANI, Starac
Ilija DRAKOVI, Perekov Juro - Josip ORMAI,
Lazar Margeti - Ljubomir TEODOROVI, Evina
mati - Slava BULGAKOV, Evin otac - Bela FRANCIKOVI, Cura - Stevanka ELJAROV, Baba
- Katarina BALIJA, - (Deurlija, Rulja seoska).
Prem. Subotica, 5. III. 1964.
Balade Petrice Kerempuha
ULOGE: Duan Krianec
Prem. Subotica, 9. XII. 1964.
Gospoda Glembajevi, red. Predrag Dinulovi,
sc. Mihajlo Dejanovi, ks. Marija Zidari
ULOGE.: Glembaj - Josip BAI, Barunica Kasteli
- Jelka ASI, Leone - Duan KRIANEC, Sestra
Anelika - Erika KOVAEVI/Vera IGNJATO-
VI, Fabrici Glembaj - Geza KOPUNOVI,

Puba - Ilija DRAKOVI, Dr. Altman - Milutin
NOVI, Silberbrant - Petar RADOVANOVI,
Oliver Glembaj - Ladislav VILHAJM, Oberlajtnant Beloanski - Jevrem UROEVI, - (Kamerdiner, sobarice, gosti).
Prem. Subotica, 19. X. 1965.
Na rubu pameti, red. Vera Crvenanin, dm.
Vera Crvenanin, sc. Vladimir Mareni, ks. Ljiljana Dragovi, ms. Vera Crvenanin
ULOGE: Doktor - Petar RADOVANOVI,
Domainski - Josip BAI, Hugo-Hugo - Danilo
OLI, Harambaevi - Mirko HUSKA, Javorek - Milenko RASTOVI, Von Petretich - Svetislav OREVI, Egon pl. Sarva - Aleksandar
UGRINOV, Atila pl. Rugvy - Radia VUKOVI,
Dr. Warner - Milan PINTEROVI, Dizdar - Geza
KOPUNOVI, Katani - Milenko RASTOVI,
Ljubii - Ivan JAKOVEVI, Valent - Ilija DRAKOVI, Ing. Sinesk - Milan MARODI, Matko
- Milan PINTEROVI, Brico - Svetislav OREVI, Jedviga Jasenska - Jelka ASI, Ga Agneza
- Milica OSTOJI, Genralica - Jelisaveta DIMITRIJEVI, Jedna dama - Irena JAKOEVI, Ga
Domainski - Persida UGRINOV, Sobarica - Sneana BEAREVI.
Prem. Subotica, 21. XI. 1973.
Leda, red. Boko Pitalo, sc. Petar Pai, ks. Slavica Grkavac
ULOGE: Vitez Oliver Urban - Danilo OLI,
Klanfer - Milan MARODI, Melita - Irena JAKOEVI, Aurel - Dobrica STEFANOVI, Klara
- Ksenija MARI, Prva dama - Katarina BALIJA, Druga dama - Persida UGRINOV, Gospodin
- Bogomir OREVI.
Prem. Subotica, 9. I. 1979.
Aretej, red. Duan Jovanovi, sc. Bojana Risti,

ks. Bjanka Adi Ursulov, asg. Toma Proev,
kr. Nada Kokotovi, svjetlo. Igor Berginc, Ton
Szllsivago Jnos, a.r. Milan Belegianin, kp.
Dobrila Markov
SUDJELUJU: Miodrag KRIVOKAPI, Gordana JOI, Vladislav KAANSKI, Petar RADOVANOVI, Frigyes KOVCS, Mirko Petkovi,
Aleksandar UGRINOV, Geza KOPUNOVI,
ore RUSI, Tbor SZEBESZTYEN, rok FERENC, Andrs BUBOS, Mihajlo GAJI, Zoran
BUEVAC.
ULOGE PJEVAJU: Branislav VUKASOVI, Ilona KNTOR, Slavoljub KOCI, Gordana KOJADINOVI.
BALETSKI ANSAMBL: Mira RUKUC, Aranka
TTH, Marijeta SAVI, Olivera
KOVAEVI, Milica MILETI, Ljiljana VIEKRUNA, Jasna KOVAI, Daniela
UZELAC, Radmila NESTOROVI, Milutin PETROVI, Rastislav VARGA, ore
DRLJAN, Dragan PANDILOVSKI, Toni RANELOVI, Aleksanar NEKOV, Branislav TEANOVI.
Prem. Subotica, 2. IX. 1989.
DRAMA NA SRPSKOM JEZIKU
Kristofor Kolumbo, red. sc. ks. Ljubia Risti, asg.
Gbor Lengyel, Vinja Bakalar, Ana Kostovska
ULOGE: Kristofor Kolunbo - Miodrag - KRIVOKAPI, Nepoznati - Boris ISAKOVI, Nepoznati
- Mirsad TUKA.
KOR GLASOVA: Aleksandar KRSTAJI, Aleksandar UGRINOV, Aleksandra ERDEG, Ana
KOSTOVSKA, Andrs BUBOS, Irn BADA,
Branka RIBAR, Danijela STOJANOVI, Dragana BOSNI, Duan BANJANIN, Hermina
ERDLYI, Gyula FRANCIA, Goran VIDAKOVI, Ivana MILINKOVI, Jasna BABI, va
KASZA, Laura PEI, Luka PILJAGI, Ljiljana
JAKI, Milan MARODI, Milena ARSOVA,
Zoltn MOLNR, Olga KONKOJ, Ferenc
PTER, Perla OVADIJA, Petar KONKOJ, Petar RADOVANOVI, Zoltn PLETL, Predrag
PAVLOVSKI, Sanja MORAVI, Gabrijela
SANKA, Saka POPOV, Tibor SEBESTYEN, Ser-
116
116-120
gio Ricardo Diaz SANCHEZ, Suzana VUKOVI, Oliver SZL, Pter SZL, Sandra RUDI,
Zsfia JAVOR, Edita KADIRI, Irena JAKOEVI, Tanja KECMAN, Tanja KI, Tatjana ERAJI, Vanja AROVI, Velibor KRSTI, Veroslava MITROVI, Vesna RUDINSKI, Zsolt VICEI,
Zoran BUEVAC, Matys LAKATOS, Svetislav
OREVI, Jovica RISTOVSKI, Dejan OREVI, Attila KARCSONYI, Katalin TAKCS
ZIRACKI, Tibor VAJDA, Vinja BAKALAR.
Prem. Subotica, 24. VIII. 1993.
DRAMA NA MAARSKOM JEZIKU
A Glembay-rak (Gopoda Glembajevi), pr. Irma
Sinko, red. Istvn Varga, sc. Vladimir Mareni.
ULOGE: Glembay Ignac - Bla GARAY, Casstelli
baron - Illus RACZKO, Leone Glembay - Lszl
PATAKI, Angelika Glembay - Piri R. FAZEKAS,
Fabrici Glembay - Geza VUKOV.
Leda, pr. Klmn Duds, red. Mihly Virg, sc.
ks. Duan Jerievi
ULOGE: Vitez Urban Oliver - Lzl PATAKI,
Klanfar - Fejes Gyrgy, Melita - Paula HECK,
Aurel - Lzl SZLGYI, Klra - Mria SZAB
CSEH/va TTH. Fani - Ibi ROMHNYI, Prva
dama - Kato MAJOROS, Druga dama - Ilona
HUCSKA, Gospodin - Jnos SZABO, ista ulice - Ferenc SZAB, Prolaznik - Jzsef NAGY.
Prem. Subotica, 31. I. 1963.
Golgota, pr. Zoltn Csuka, red. Mihly Virg,
sc. Vladimir Mareni, ks. Ljiljana Dragovi, asg.
Milan Asi.
ULOGE: Pavle - Matys PASTY, Kristin - Lzl
PATAKI, Klement - Lajos SOLTIS, Ivan - Ern
APRO, Andrej - Pter SZL, Ksaver - Sndor
SALAMON, Ksaver felesge - Mria ALBER,
Kristin felesge - Paula HECK, Az Arzenai felugelje - Jszef VERSGHY, Orvos - Zoltn
BRCIUS, Munksok az Arzenalban s a temetben - Lajos P. SANTA, Zoltn BALZS
Piri, Istvn SZAB, Zoltn GODNYI, Jnos
ALEBERT, Istvn NAGY, Gustav CZEHE, Ferenc
ROK, Vrs maszk - Tibor SEBESTYEN, Egyik
lovsz - Kroly REMETE.
117

Galicia (U logoru), pr. Zoltn,Csuka, red. Mihly
Virg, sc. i ks. Vladimir Mareni, asg. Lajos
Megyeri, a.r. Tibor Sebestyen.
ULOGE: Horvt kdr - Zoltn BALZS Piri,
Doktor Gregor Fohadnagy - Mikls KORICA,
Doktor Puba Agramer - Matys PASTHY, Walter fhadnagy - Sndor SALAMON, Von Hahnencamp - Istvn SZAB, Oberst Heinrich Zoltn GORDNYI, Cranensteg bro - Kroly
REMETE, Meldegg Cranensteg bron - Mria
ALBERT, De Malocchio azrades - Lajos SANTA
PUSZTA, Lukcs tzerszzados - Zoltn BARCIUS, Jessensky huszrkapitny - Jen ALBER, Somogyi Maimos Gbor - Sndor MEDVE, Altman
forvos - Tbor SEBESTYEN, Jankovics gyalogos
vadszkdet - Ferenc ROK, Ordanany - Istvn
NAGY, Podravec gyalogos - Pter SZL, Romanovitz Russczukn - Piri R. FAZEKAS, Szeoticky
grof - Josip VUJKOV, Hochnetz ornagy - Jzsef
ORMAI, Anton Boltek - Ferenc SZAB, Gradiki ormester - Ern APRO, Lengyel zsid Lzl PTER, Glazbenici: Antal JGER, Gizella
BKOS, Istvn MAROTI, Matys LAKATOS.
Prem. Subotica, 12. IV. 1977.
t a paradicsomba (Put u raj), pr. Csuka Zoltn,
red. Istvn Szab ml., sc. Pl Petrik, ks. Branka
Petrovi, asg. Lajos Megyeri.
ULOGE: Bernardo - Zoltn BARACIUS, Orlando - Miklos KORICA, Fiatal holgy, Amalia
- Gabriella JONS, Szersetes Alfonzo - Ferenc
BATA, Krisztin, Bramarbas kapitny - Sndor
SALAMON, Hyacintha, Klofild - Valria KEREKES, Rieslig Kdet, tenorista - Istvn BICSKEI,
Marianna - Kati MAJOROS, Primarius, Rektor
- Zoltn GODNYI, Bandre zszlos, Caesar Lajos SANTHA, Telefonista, Brutus - Pter SZL,
Solvejg - Eta SVEGES, Donna Elvira - Anna
SANTHA, Tbori lelksz, Pincer, Kvetsgi titkr,
Ports - Tbor SEBESTYEN.
Prem. Subotica, 18. VI. 1978.
Szentistvannapi bcs (Kraljevo), pr. Gyrgy
Spiro, red. Istvn Szabo, kr. Dragoslav Jankovi
Maks, sc. Pl Petrik, ks. Anamria Mihajlovi
ULOGE: Kocsmros - Istvn NAGY, Vendg Zoltn BARACIUS, Hordr - Gza HORVTH,
Margit - Gabriella JONS, Astll - va PKA, Vak
- Jnos ALBERT, Madam - Margit KARNA, Lola
- va KASZA, Hajnal - Kati MAJOROS, Janez -
116-120
Ferenc ROK, Stijef - Miklos KORICA, nka Irn BADA, Herkules - Szl Pter, Kocsmrosn
- Emma DORO, Az aranyjtk szerepli: Mria
ALBERT, Ern APRO, Gizella BKOS, Anna JUHSZ, Frigyes KOVCS, Jlia KOTROBA, Sndor MEDVE, Lszl PTER, Lszl RIPCO, Lajos SANTHA, SEBESTYEN Tbor, Etta SVEGES,
Ferenc SZAB, Zsuzsa TALLOS, Tbor VAJDA.
Prem. Subotica, 24. IV. 1981.
Temets Terzvrot, (Sprovod u Teresienburgu), red. i sc. Ljubia Risti, asg. Davor Rocco,
kr. Bla Orovec, ks. Bjanka Adi Ursulov, a.r.
Sao Milenovski
ULOGE: Ferenc ROK, Jnos ALBERT, Mria
ALBERT, Aleksandar UGRINOV, Ana KOSTOVSKA, Andrea MILOVANOVI, Rafael
RCSON, Andrs BBOS, Irn Bada, rpad
BAKOTA, Emma DR, ore RUSI, Elizabeta KOOSKA, Erika KOVAEVI, Filip GAJI, Geza KOPUNOVI, Margit HORVTH,
Irena JAKOEVI, Gabriella JNAS, Jelena
ANTONIJEVI, Tibor KKONYI, va KASZA,
Katarina BALIJA, Katarina LONAR, Mikls
Korica, Jlia KOTROBA, Frigys KOVCS, Lana
NIKOLI, Ljiljana JAKI, Ljupo BRESILSKI,
Luka PILJAGI, Maja RACE, Marija OPSENICA,
Medve SNDOR, Gyrgyi MDRI, Neboja
OLI, Olivera BEGOVI, Petar RADOVANOVI, Zltn PLETL, Ramadan AZIROVI,
Ratko RADIVOJEVI, Tbor SEBESTYEN, Sanja MORAVI, Suzana VUKOVI, Svetislav
OREVI, Oliver SZL, Ptr SZL, Zsolt
SZL, Katalin SZIRCKI, Levente TRKLY,
Tibor VAJDA, Henrietta VARGA, Veroslava
MITROVI, Zoran BUEVAC, Zoran TRKLJA,
eljko SANTRA, Balzs MONORI.
Prem. Subotica, 30. VIII. 1989.
NARODNO POZORITE SOMBOR
Iz Dnevnika franjevca Bone Mihanovia1 koji
je biljeio razna dogaanja u gradu u razdoblju
od 1717. do 1785. godine saznajemo da su prve
predstave davali aci latinske gramatikalne kole. Prvu kazalinu predstavu u vrtu crkve izveo
je Gerard Boda, nastavnik, a predstava je izvedena 1779. godine. Druga kazalina predstava
izvedena je 24. sijenja 1781. godine, a izveo
1 Prijevod Dnevnik fra Bone Mihanovia nalazi se u
Povijesnom arhivu Sombora pod brojem 2432.
ju je otac Antun Vukovi sa svojim uenicima.2

Od 1825. godine gostuju brojne maarske kazaline trupe, od 1848. i njemake, a koju godinu kasnije (1850.) zabiljeena su i gostovanja
srpskih kazalinih trupa. Zgrada kazalita podinuta je 1882. godine, a profesionalno kazalite
sa ansamblom postoji od 1945. godine. Bilo je
nekoliko pokuaja utemeljenja maarske drame, ali nisu bila dugog vijeka. 3
U agoniji, red. Milan S. Kroni, sc. Stevan Jenovac.
ULOGE: Barun Lenbah - Milan S. KRONI, Laura Lenbahova - Eliza GERNER, Dr. Ivan pl. Kriovec - Tito STROZZI, Grofica Mladena Petrovna
- Sonja POVI, Gluhonijemi prosjak - urica
MILUTINOVI, Marija - Julijana RADULOVI.
Prem. Sombor, 11. II. 1948.
U logoru, red. Josip Lei, sc. Nikola Teodorovi, ks. Aurelija Brankovi.
ULOGE: Kadet Horvat - Ilija SLIJEPEVI,
Oberleutnant Doktor Gregor - Bora STOJANOVI, Oberleuntnat dr. Puba Agramer - Vladimir
AMIDI, Oberleutnant Walter - Bogdan BOGDANOV, Feldmarschalleutnant Von Hahnencamp - Adam BAUER, Brigadir Obers Heinrich
- Marko TASI, Barun Cranenstet - Jovan SREDER, Barunica Meldegg Cranensteg - Jelena
SLIJEPEVI, Grof Szeptycki - Zvonimir BOGDAN, Pukovnik de Malocchio - Danilo GAVRILOV, Major Hohnetz - Vladimir HADI, Artiljerijski kapetan Luka - Branislav PETROVI, Husarski rittmeister Jasensky - Eduard PEROEVI,
Dragonski oberleutnant Somogyi Malmo Gabor
- Radojko MALBAA, Anton Boltek - Predrag
NIKOLI, Kadet lovake hodne Jankovich - Radojko MALBAA, Zastavnik imunovi - Eduardo PEROEVI, Narednik Gradiki - Duan BE2 Isto dr. Katalin Kich, Putujue trupe i izgradnja
pozorine zgrade u Somboru 1882. godine, Putujue
pozorine druine u Srba do 1944. Zbornik radova,
Beograd, 1993. 77 82.
3 Godine 1953. premijerno je postavljena drama
Eduarda Klonblaucha, A faun, redatelja Istvna
Karchera, zatim drama Kwei Lan vergdse od Perl
Bak, red. Vladimira Savia (prem. 15. 10. 1953.) i jo
nekoliko drama tijekom 1953. i 1954. godine. Drugi
pokuaj zanavljanja maarske drame bio je 1993.
godine kada je u suradnji s novosadskim glumcima
postavljeno djelo Tennessee Wiliamsa, Macska a fr
bado tetn, red. Tibor Vajda.
118
116-120
ANOVI, Infanteriegefraiter oberkellner Kapauner - Bela PERI, Infanterist Podravec - Petar

MAJO, Ordonanc - Marko TASI, - (Obeena
starica, Oficiri, Vojnici, Kartai, Sluge, Kelneri).
Prem. Sombor, 1. X. 1960.
Veer Miroslav Krlee, red. Milan Bogosavljevi,
sc. Vladimir Spasi.
ULOGE: Petar PETKOVI, Zaida KRIMAMHALOV, Bogdan BOGDANOVI, Marko
TASI, Velimir SUBOTI, Danilo GAVRILOV,
Slavko OREVI, Milan BOGOSAVLJEVI,
Ivan IRKOVI, Bora STOJANOVI.
Prem. Sombor, 15. V. 1963.
Na rubu pameti, red. Vera Crvenanin, sc. Sava
Barakov, ks. Olga Ivanovi
ULOGE: Doktor - Bora STOJANOVI, Domainski - Bogdan BOGDANOVI, Hugo-Hugo
- Vladimir AMIDI, Marko Javorek - Marko
TASI, Harambaevi - Miodrag KRSTI, Fon
Petretich - Miodrag PETRONJE, Egon pl. Sarva - Matija PATI, Dr. Atila pl. Rugva - Danilo
GAVRILOV, Dr. Verner - Velimir SUBOTI, Dizdar-Barjaktarevi - Milojko TOPALOVI, Doktor
Katani - Marko TASI, Franjo Ljubii - David
TASI, Valent ganec - Velimir SUBOTI, Ing.
Sinek - David TASI, Matko - Miodrag PETRONJE, Brico - Matija PATI, Jedviga Jasenska - Ankica STANOJEVI, Ga Agneza - Bogdanka
SREDOJEV, Genralica - Smilja MATI, Jedna
dama - Zdenka VIDAKOVI, Ga Domainska
- Cecilija POZDER.
Prem. Sombor, 27. XII. 1969.
Leda, red. Slavenko Saletovi, sc. Vladimir Spasi, ks. Branka Petrovi. asg. Zdenko Baki
ULOGE: Vitez Oliver Urban - Bora STOJANOVI, Klanfar - Milojko TOPALOVI, Melita -Ankica STOJANOVI, Aurel - Vladimir AMIDI,
Klara - Nadeda BULATOVI/Bogdanka SREDOJEV, Fani - Katica ELI, Prva dama - Zdenka
VIDAKOVI, Druga dama - Radmila FILIPENDIN, I. Maska - Ljiljana TOMI, II. maska - Ljubinka TOPALOVI, III. maska - Miodrag PETRONJE, IV maska - David TASI Daf.
Prem. Sombor, 16. II. 1973.
NARODNO POZORITE STERIJA VRAC
Najstariji podaci o kazalinom ivotu u Vrcu
119
datiraju iz 1761. godine kada su predstave izvodile kazaline trupe iz Rumunjske, Austrije i
Maarske. U Vrcu je utemeljeno i nekoliko kazalinih trupa: Kuno kazalite na njemakom
(1863.), Srpsko diletantsko kazalite (1880.) i
Magyarszineszet (Maarsko amatersko kazalite) (1887.). Profesionalno kazalite u Vrcu datira od 1921. godine, a 2003. godine utemeljena je i scena na rumunjskom jeziku.
U agoniji, red. Jovan Jeremi, sc. Oskar Legradi
ULOGE: Lenbah - Jovan JEREMI, Laura - Nataa NEOVI, Kriovec - Milorad MAJI, Mladena Petrovna - Nada POPOVI, Gluhonijemi
prosjak - Milutin KARIIK, Marija - Olga KRSTI.
Prem. Vrac, 5. XII. 1946.
Vujak, red. Duan Vladisavljevi, sc. Danilo Reetar, ks. Mira Ceki, a.r. Ivan Vukov
ULOGE: Polugan - Ivan VUKOV, ipui, Temelin - Vasa API, Korektor, Mitar - Kornel NIKOLAJEVI, Strelac - Jevto DUANOVI, Vanger-Ugarkovi - Nea TERZI, Horvat - Zlatko
STOJIMIROV, Crnkovi - Dule KLOKI, Margetika - Vilma MIHALJEVI, Hadrovi - Branko
PETKOVI, Kui - Mladen BANOLICA, Eva
- Dara API, Luka - Tihomir PAUNOVI, Stranac - Duan VLADISAVLJEVI, Cura - Mira CEKI, Baba - Vuka FAZLOVSKI, Margeti - Veljko
MARINKOVI, Evina Mati - Zlata RAKI .
Leda, red. Duan Vladisavljevi, sc. Danilo Reetar.
ULOGE: Urban - Tihomir PAUNOVI, Klaufar
- Branko PETKOVI, Melita - Olga RADULOVI, Aurel -Miladin KRIKOVI, Klara - Vilma
MIHALJEVI, Fani, Prva dama -Vuka FAZLOVSKI, Druga dama - Ljiljana BLAI, Gospodin Dragan DIMITRIJEVI, Glas prolaznika, Smetlar
- Aleksandar SOKOLOVI.
116-120
ni trgovac zaljubio u jednu petansku glumicu.

Tako je Zrenjanin, od svih vojvoanskih gradova imao najstariju kazalinu zgradu. Profesionalno kazalite sa ansamblom utemeljeno je 1946.
godine, ima i lutkarsku scenu na kojoj se djeije
predstave uz srpski daju i na maarskom jeziku.
U agoniji, red. Duan Krianec
ULOGE: Laura Lenbach - Nada MARKOVI, Dr.
Kriovec - Duan KRIANEC, Baron Lenbach Stevan MARIONCU, Madlena Petrovna - Marija
LOCI.
Prem. Zrenjanin, 1952/1953.
Gospoda Glembajevi, red. Tomislav Tanhofer,
sc. Josip Vinari.
ULOGE: Leone - Sava KOMNENOVI, Ignacije Glembaj - Petar VRTIPRAKI, arlota Kasteli
Glembaj - Dragica SINOVI, Angelika - Milica
RADAKOVI KLJAJI, Fabrici Glembaj - Mihajlo
MILIEVI, Puba Glembaj - Fahro KONJHODI / Stevan MARIONCU, Dr. Altman - Stojan
NOTARO, Silberbrant - Milivoje RADAKOVI,
Kamerdiner - Svetozar NEDELJKOVI, Beloanski - Ivan JANKOVI .
Prem. Zrenjanin, 5. XII. 1954.
U agoniji, red. Dragan Jovi, sc. i ks. Petar Pai,
lk. prof. arko Rui.
ULOGE: Lenbah - Jovan ANTI, Laura - Ljiljana REBEZOV, Kriovec - Nikola JURIN, Madlen
Petrovna - Gordana VINOKI, Policijski pristav
- Milenko PAVLOV, Marija - Zagorka BOGDANOVI.
Prem. Zrenjanin, 27. V. 1973.

NARODNO POZORITE TOA JOVANOVI
ZRENJANIN
Kazalini ivot Zrenjanina datira jo iz 18. stoljea kada su davane ake kazaline predstave.
Godine 1839. spremite ita preureeno je u
kazalinu zgradu jer se, po predanju bogati it120

Klasje - Časopis Za Književnost, Umjetnost I Znanost

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Klasje - Časopis Za Književnost, Umjetnost I Znanost

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ASOPIS ZA KNJIEVNOST, UMJETNOST I ZNANOST

UTEMELJEN 1935., IZLAZI DO 1944.,

Ogranak Matice hrvatske u Subotici

Cijena sveska 150 dinara

Marija udina, Pisma Jasni Melvinger

Pisma Jasni Melvinger*

JASNA MELVINGER, Slavujev intermezzo

PODRAVSKI PJESNIKI KRUG u izboru ENERIKE BIJA

MARKO GREGUR, Pet pjesama bez naslova

FRANA MARIJA VRANKOVI, ah

ANTE SEKULI, Istranin Josip Volti - hrvatski jezikoslovac

URO FRANKOVI, Podravske priice II.

MARIJA UDINA, Pisma Jasni Melvinger

EMIL LIBMAN, Marcela Jagi, Prva rendgenologinja u Subotici

Draga mala curice,1

dobra. Nita se uasno nikome nije dogodilo.

Marija udina, Pisma Jasni Melvinger

Samilosti, samilosti treba ovim histerinim djeacima,

jer i Ti si to rekla, kako ima neto otraga, to se

Marija udina, Pisma Jasni Melvinger

elu. Smijena sam. Izgledam kao jopac. Neka

moda nisi tako jako. Ti si studentica i ui, i

Klasje naih ravni, 5.-6., 2013.

Marija udina, Pisma Jasni Melvinger

Marija udina, Pisma Jasni Melvinger

Sasvim je svejedno, je li se ulo ili nije, ja sam

Klasje naih ravni, 5.-6., 2013.

Marija udina, Pisma Jasni Melvinger

Jo neto! Evo Ti broj Lonjinog iro rauna i

Doi opet u Beograd, pa e sjediti na ovom

Jasna Melvinger, Slavujev intermezzo

19 J. M.: Kau koji se ovdje spominje nalazio se u

Zato se taj maak izvalio

Koja ne pridonosi knjievnoj reputaciji

Klasje naih ravni, 5.-6., 2013.

Jasna Melvinger, Slavujev intermezzo

due? Kad se valjda, ni taj lepet vie ne uje

Jasna Melvinger, Slavujev intermezzo

Ne samo u zveketu okana. Ti helikopteri, na

glasu iatovake arfe

A moja udobna fotelja, to, s boka na bok, za

LEONARDOM DA VINI I AMERIKA SE DII

JANUS PANONIUS, TEMATSKE VARIJACIJE

Nije ni slutio, ne, ba, ni neostvareni skulptor,

Klasje naih ravni, 5.-6., 2013.

Klasje naih ravni, 5.-6., 2013.

Jasna Melvinger, Slavujev intermezzo

Gledam u djedov grob, u borove ponad groba

Matija Molcer, Haiq 13-16

Klasje naih ravni, 5.-6., 2013.

Matija Molcer, Haiq 13-16

Matija Molcer, Haiq 13-16

Klasje naih ravni, 5.-6., 2013.

Matija Molcer, Haiq 13-16

Milovan Mikovi, Znaci starosti i dr. ve

Znaci starosti i dr. ve

Klasje naih ravni, 5.-6., 2013.

Milovan Mikovi, Znaci starosti i dr. 17-20

Milovan Mikovi, Znaci starosti i dr. 17-20

opomeni se, najzad

pred licem svieta

E da bi nam rije unizio

od snova, enji, drhtanja, bosa koraka, plamena