1

Knjiga o Jobu
(Biljeke za upotrebu studentima koji sluaju kolegij
Starozavjetne egzegeze Mudrosna literatura)

Napomene:
1. Koriten je tekst Zagrebake Biblije, dobro je usporediti i Popravljeno
izdanje arieve Biblije
2. Kratice su prema Zagrebakoj Bibliji
3. U samom tekstu radi se uglavnom o prijevodu njemakog komentara
autora Heinricha Gross-a (H. GROSS, Ijob, Die neue Echter Bibel.
Kommentar zum Alten Testament mit der Einheitsbersetzung, Echter
Verlag Wrzburg 1998.)

Kako se radi o skriptama iskljuivo za upotrebu studenata nije zatraena

dozvola, te smatram da copyright nije povrijeen. U originalu samo
stoji:Fotomechanische Wiedergabe verboten!

Bibliografija:
Pored Uvoda (W. HARRINGTON, Uvod u Stari zavjet. Spomen obeanja,
Kranska sadanjost, Zagreb, 1993.) i Leksikona (RBT, PBL) nekoliko
naslova sa hrvatskog govornog podruja :
Hrvatska izdanja Biblije imaju posebne uvode, koje je vrijedno pogledati:
BIBLIJA, Stari i Novi zavjet, Kranska sadanjost, Zagreb, 2000.
JERUZALEMSKA BIBLIJA, Stari i Novi zavjet s uvodima i biljekama iz La
Bible de Jerusalem, ur. A. Rebi, J. Fuak, B. Duda, Kranska sadanjost,
Zagreb, 2004.
BIBLIJA, Sveto Pismo Staroga i Novoga zavjeta, Preveo Ivan Ev. ari,
Hrvatsko biblijsko drutvo Zagreb, Vrhbosanska nadbiskupija Sarajevo,
HKD sv. Jeronima Zagreb, 2006.
N. HOHNJEC, Job. Neduni patnik, u: Vjesnik akovake biskupije, 2
(2000.), str. 120.-122.

N. HOHNJEC, Umijee biblijske mudrosti. Egzegetsko-teoloki uvod u

knjige i sadraj, Kranska sadanjost, Zagreb, 2001.
N. HOHNJEC, Tri biblijske filozofije ivota, Kranska sadanjost, Zagreb,
2003.
N. HOHNJEC, Vjera Biblijskih Mudraca, u: Stari zavjet vrelo vjere i kulture,
Zbornik radova interdisciplinarnog meunarodnog simpozija Rijeka 5. i 6.
prosinca 2003., ur. Ivan pori, Teologija u Rijeci i Biblijski institut,
Rijeka-Zagreb, 2004., str. 79.-89.
N. HOHNJEC, Kasna i Mudrosna Biblija, Kranska sadanjost, Zagreb,
2007.
S. JURI, to je Bog rekao o patnji. Problem patnje u Starom zavjetu,
Hrvatska dominikanska provincija i Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1997.
OBERKI-REBI, Biblijska povijest Starog i Novog zavjeta, Hrvatsko
knjievno drutvo sv. irila i Metoda, Zagreb, 1972.
C. TOMI, Zaetci idovstva. Knjige: Ezra i Nehemija, Drugi i trei Izaija,
Hagaj i Zaharija, Malahija i Obadija, Joel i Jona, Job, Psalmi, Mudre izreke,
Pjesma nad pjesmama, Provincijalat hrvatskih franjevaca konventualaca,
Zagreb, 1988.
C. TOMI, Protivnik ovjeka, u: Veritas, 6 (1995.), str. 24.
P. VIDOVI, Istovremeno Job i Isus. Kranin u trpljenju, u: Obnovljeni
ivot, 5 (1993.), str. 491.-501.
M. VUGDELIJA, Job i problem patnje, u: Bogoslovska smotra, 3 (1994),
str. 219.-248.

Uvod
U velika djela svjetske literature pripada Jobova knjiga zajedno sa
Eshilovim Prometejem, Danteovom Boanskom komedijom i Goetheovim
Faustom. to ga ini velikim nije samo snaga jezika i punina slika,
precizno opisivanje pojedinih likova i pokretljivost prikaza u epskomnarativnom poetku i zavretku, u dramatsko-ivom razgovoru sa
prijateljima, pasionirana lirika, nego i sadraj koji je uvijek aktualna tema.
Radi se o nevjerojatnoj napetosti u ljudskom ivotu kako bi trebalo biti i
kako je ustvari. Radi se o pitanju pitanja, koje je staro toliko koliko i samo

ovjeanstvo, a koje je mislioce svih vremena jako uznemirivalo i muilo:

Pitanje nepravde u ljudskom ivotu.
Kao u rijetko kojoj drugoj biblijskoj knjizi kod Joba nalazimo proivljen,
propaen i prodiskutiran temeljni problem ljudske egzistencije - ovjek
se s pomou Bojom bori s Bogom. Naelno je ovdje po prvi puta
postavljeno pitanje teodiceje koje je ujedno pitanje o ovjeku.
Ime knjige mogue je izvesti od hebr. korijena ajb, znaenje zavaen ili
pak gdje je otac. Kao mogui gramatiki oblik, koji je slian ovom imenu
nalazimo ime edomskog kralja Jobaba (Post 36,33). Job potjee iz Uza u
Arabiji. Post 10,23 oznaava Uza kao sina Aramovog, svrstan je u sinove
Semove. Ez 14,14.20 naziva Joba zajedno sa Noom i Danijelom paradigom
pravednosti i pobonosti. Ovo daje zakljuiti, da Job zauzima posebno
mjesto u svijesti i misaonom svijetu Izraela. Iz naznaene tematike je
jasno da Job pripada mudrosnoj literaturi.
Knjiga se sastoji od 42 poglavlja.
Job 1-2 i 42,7-17 su okvir, kao prolog i epilog, u prozi, glavni dio knjige
meutim je poezija. Ukupno moemo razlikovati 9 dijelova
1) Jobova pravednost i 2 kunje 1-2
2) Prvi niz govora diskusija 2,11-14: tri govora, tri odgovora
3) Drugi niz diskusija 15-21: tri govora, tri odgovora
4) Trei niz diskusija 22-27 : dva govora, dva odgovora
5)
6)
7)
8)
9)

Pjesma mudrosti, 28
Jobov zadnji govor 29-31
Elihuovi govori 32-37
Boji odgovor; Job se predaje 38,1-42,6
Jobovo opravdanje, njegova nova srea 42,7-17.

Prolog i epilog opisuju Jobov ivot kao ivot od Boga blagoslovljenog,

odlinog bogatog ovjeka, oca mnogobrojne djece, koji na zahtjev Sotone
gubi u dvije kunje kompletnu imovinu, djecu i svoje zdravlje. Poslije
epiloga, jer se pokazao pred Bogom opravdanim, Job je postavljen u
prijanje stanje, njegov je posjed ak podvostruen. Ponovo je rodio isti
broj djece. Kao i patrijarsi umire u dubokoj starosti. Nakon uvodnog
poglavlja, koje govori o nerazumljivoj sudbini, koja Joba iba, daje udarac
za udarcem, nalazimo pravi predmet knjige: diskusiju o Bojoj pravdi u
ljudskom ivotu. Ovo je egzemplificirano Jobovim ivotom. Problem je
zaotren svakodnevnim iskustvom, koje se stalno ponavlja: neduni se
pate, trpe, a bezbonicima ide sve od ruke.
Trojica Jobovih prijatelja zastupaju u svojim esto suzdranim, esto
pasioniranim, katkada ironinim ili ak ciniki iznesenim govorima
teologiju Pnz (deuteronomiste = usp. Pnz 28 i Lev 26), koja je dugi niz
godina odreivala shvaanje retribucije, naplate, nagrade u Izraelu.
Porijeklo ove teorije su starije mudrosne knjige. Prema pravilu, koje je
gotovo automatski funkcioniralo, morao je pravednik zbog svog pravednog
ivota i ponaanja biti nagraen ve ovdje na zemlji, a grjenik je shodno

svom djelovanju morao biti kanjen. Srea i blagoslov nalaze se s jedne,

te nesrea i prokletstvo s druge strane. Ako je nekome u ivotu bilo dobro,
svatko je od ljudi znao da je takav ovjek pred Bogom opravdan, ako je
nekome u ivotu bilo loe svi su znali da je on pred Bogom grjenik,
oznaen i kanjen.
S ovom vrlo jednostavnom teorijom dolaze Jobovi prijatelji k njemu i bez
da bi dugo razmiljali zastupaju ju pred Jobom. Neprestano trae nove
razloge, neke Jobove, barem tajne grijehe zbog kojih je on kanjen. U
ovim razgovorima, koji se sastoje od predbacivanja od strane prijatelja i
obrane od strane Joba iscrpljuje se dobar dio knjige. Stanovita se ne
mogu pribliiti, nego su nekako zacementirana i to dalje to se vie
razilaze. Job pokuava na sve mogue naine svoje prijatelje uvjeriti da
shvate njegov poloaj, ali bezuspjeno. Ubrzo ovi govori postaju monolozi
koji se kreu na dvije razliite razine i nikako se ne mogu susresti, nego
govore svaki za sebe (usporedi nau narodnu:Djed umom, baba
drumom).
Jobovi prijatelji inzistiraju u svojoj, nepobitnoj logici shemu barem tajnih
Jobovih grijeha, Job osobno to nijee te stalno ukazuje na suverenog
Boga, koji je za njega postao nerazumljiv, od kojega se ipak ne moe
okrenuti, niti ga se moe odrei te od kojega on opet u istom smislu, po
istoj shemi trai opravdanje i retribuciju. Diskusija zavrava otvoreno, ali
nerijeeno.
Pjesma u poglavlju 28 konano prelazi na razliku izmeu mudrosti Boje i
ogranienog ljudskog znanja, ija se mudrost sastoji u strahu Bojem
(usp. Izr 1,7). Ovim je stavljen temelj za slijedee dijelove knjige koji idu
u smjeru rjeenja, prema razjanjenju i odluci. Takorei zadnju rije (kao
da je to sudska obrana) Job iznosi nairoko i nadugako svoju obranu
ponavljajui vrlo promiljeno i lijepo formulirano svoju nedunost.
Cijeli je sadraj knjige nekako prekinut govorima Elihua, pogl. 32-27.
Mladi uitelj mudrosti daje u obliku monologa, apodiktiki, vlastito
objanjenje, koje djelomino govori protiv Jobovih prijatelja (Elifaz,
Bildad, Sofar), ali jo vie protiv Joba samoga. On nastupa vrlo odreito,
samosigurno, ne moe mu se nita prigovoriti. Ni on ne moe rijeiti
nagomilanu problematiku. Njegova argumentacija, njegovi govori samo
zaotravaju pozicije i daju jo jasnije do znanja da ljudima nije mogue
rijeiti problem Jobove teke nevolje, izvui ovjeka iz ponora patnje.
Konano Bog osobno odgovara pogl. 38-41. Prvo ukazuje Jobu na
veliinu stvorenja, koje ostaje sakriveno i neshvatljivo, ali tako
velianstveno i vrijedno divljenja, da se ovjek pred Stvoriteljem samo
moe u dubokoj poniznosti klanjati. Tako Bog oduzima Jobu, koji se protiv
njega buni zbog navodne nepravde, zadnju mogunost protesta, bune.
Ako Bog naime mudrou, koja je za ovjeka neshvatljiva stvara sva
stvorenja, ako vodi njihove sudbine po nekom, za nas nepoznatom planu,
onda je i Jobova sudbina, navodna nepravda koja je protiv njega uinjena,
u Bojoj ruci, onda je Job kao i sva druga svorenja oko njega zbrinut
Bojom skrbi i ljubavlju. Ova je misao ilustrirana pomou nilskog konja i
Levijatana, koji su za ljude strani i iju svrhu ljudi ne mogu shvatiti. Oni

trebaju samo pokazati da i onaj koji ini zlo, bezbonik, ima prema Bojoj
promisli neku zadau, koja je istina ovjeku nepoznata, i zbog koje on ak
mora trpjeti sve do pobune protiv Boga. Svladan mou i mudrou ovog
suverenog Boga Job dolazi do pravog dranja prema Bogu potovanja,
vraa se od sredine svoga bia, podvrgava se monomu Bogu, koji je vrlo
dobrohotan prema Jobu, premda sve izgleda drugaije.
TEXTUS MASORETICUS (BHS) (mazoretski tekst izdanje Biblia hebraica
stuttgartensia) je dosta teak. Nalazimo vie hapaxlegomena, sintaksa je
dosta teka. Tekst je visoke pjesnike kvalitete, prvorazredna poezija,
shvatiti ga moemo jedino ako se due i ustrajno njime bavimo. Tekst LXX
razlikuje se na vie mjesta od TEXTUS MASORETICUS, bilo glede
reprodukcije prvotnog teksta, bilo isputanjem nekih rijei, ili ak cijelih
redaka.
Malo je teko rei neto kompetentno o knjievnim vrstama u ovom
tekstu. Njemaki egzegeta Hans Joachim Kraus postavio je u pitanje
dosadanji naziv tualjka pojedinca i kolektivna tualjka, a predloio
naziv pjesme-molitve, Gebetslieder, te je tako pokrenuo novi val
diskusije o literarnim vrstama, koja jo nije zavrena. Jobova je knjiga
udomaena u STAROZAVJETNIH i starozavjetnih- tradiciji, ali je
bezizgledno njezin vlastiti stil uklopiti u druge knjievne vrste u
starozavjetnih. U Jobovim govorima susreemo dijelove tualjke, vrste
disputacije, u govoru njegovih prijatelja prijetnje i osude, disputacije
(svae..), poglavlje 28 pripada sapijencijalnoj literaturi. Posebne su vrste
Boji govori poglavlja 38-42, koji se nekako naslanjaju na Ps 50, ali su
isto tako bliski prorokom nainu govora.
Kod jednog literarnog djela s ovakovom problematikom i ovako opim
sadrajem dosta je teko opisati tono njegov nastanak, vrijeme i mjesto
nastanka Talmud u poglavlju baba batra 15a kae kako je Mojsije
napisao Jobovu knjigu. Iz razloga interne logike se ovo miljenje ne moe
drati. U tekstu Sir 49,9 nalazimo Jobovu knjigu poslije Ez, a prije 12
proroka (malih). Ope je miljenje danas, da je knjiga nastala izmeu 5. i
3. st. pr. Kr. Mi posjedujemo finalnu redakciju, ali djelo nije nastalo u
jednom komadu. Prije svega govori Elihua sadre arameizme te potjeu iz
kasnijeg vremena. U okvirnom rasporedu, se Elihu uope ne spominje.
Osim toga sadrajno gledajui njegovi govori odstupaju kako od naina
miljenja Joba, tako i od naina miljenja njegovih prijatelja. Ne moe se s
istom sigurnou rei da li je himan mudrosti u slinoj poziciji, da li je
naime kasnije ubaen? Isto vrijedi za opis nilskog konja, krododila. Temelj
je knjige okvir u kojem se nalazimo, koji govori o glavnim osobama i o
njihovom ponaanju, a napisan je u prozi. Isto tako pripadaju prvotnoj
redakciji opisi neba. Kao i kod drugih starozavjetnih knjiga moramo i kod
Joba raunati sa vie stadija nastanka, ali vremenski ovi periodi nisu jako
razdvojeni.
Tako imamo 1. usmenu pripovijest cfr. Ez 14,14.20.
2. Okvir pripovijesti 1-2; 42, 7-17

3. diskusije 3-31; 38-42,6. Za Heinricha Gross-a je pjesma mudrosti Job

28 temelj drugog dijela djela, koji poinje s Job 29, i iz razloga nutarnje
logike pripada temelju pripovijesti.
4. Dodaci: prije svega Job 32-37.
Svakako je finalni redaktor, vjerojatno autor osobno, dao cijelom djelu
konani peat jedinstva i originalnosti, te materijale koje je do tada imao
pjesniki oblikovao, spojio i to na nain da su sada nerazdvojivi.
Obraujui temu patnje nevinoga, koja predstavlja temeljno pitanje knjige
ini se zgodnim ukazati na akadske i sumerske paralelne tekstove. Oni su
daleko stariji i vrijeme nastajanja je negdje izmeu 1800 i 800 pr. Kr. Lako
se moe vidjeti odreene formalne (diskusije) i sadrajne slinosti. Ipak
ovi tekstovi ostaju openito u okviru religije Bliskog istoka, ne dostiu
dubinu niti jakost starozavjetnih Joba. Isto tako ne nalazimo u tim
tekstovima teofaniju s govorima Bojim, koji uzbuenog Joba pouavaju i
stavljaju u kontekst koji mu u kozmosu pripada, a po Bojem planu.
Upravo s obzirom na poziciju koju Bog ima kao interlokutor svih partnera
u dijalogu, i budui da Bog suvereno donosi odluku, Jobova knjiga
zadrava jedinstveni i posebni poloaj.
Ukratko teoloko i vjersko znaenje Jobove knjige: Trojica prijatelja Joba
zastupaju klasinu teoriju retribucije/naplate. Miljenje je to teologa dtn
(Pnz 28) koje oni konsekventno zastupaju, a Boje djelovanje treba uvijek
vidjeti na liniji ponaanja i naplate (dobro se vraa dobrim, zlo zlim). Bog
je reduciran na ljudske zakone i razumijevanje i takorei ovjeku
podloan. Stoga je Job, budui da je kanjen ipak potajni grjenik. Upravo
protiv ovoga se buni Job, jer je to slika Boja koju je ovjek o njemu
stvorio. Za njega ova kristalno jasna logika ne vrijedi. I dok prijatelji
razlog Jobova stradanja trae u navodnom grijehu, on osobno pokuava
odgonetnuti razloge svoje gorke muke i sudbine. Job se buni protiv Boga,
oznaava ga svojim neprijateljem, estoko se ljuti na Boga.
Njegova borba s Bogom ide od ljubavi preko neprijateljstva, potpunog
nerazumijevanja, neshvatljivog Boga do tajnovitog, nadmonog Boga koji
ima svoj plan s ljudima i u koji se ljudi jednostavno trebaju i moraju
uklopiti. Tako Boja objava u Starom Zavjetu dostie vrhunac teodiceje u
Jobovoj knjizi. U poslanici Rim 8,18 je ovo pitanje ponovo postavljeno i
razraeno dalje jer novozavjetna vjera u osobno uskrsnue i u osobnu
nagradu (naplatu/retribuciju) u vjenom ivotu proiruje prostor Bojeg
djelovanja van ograniene zemlje. Treba rei da tekst Rim 8,18 ne ide
dublje u tajnu Boje mudrosti. Stoga Jobovo pitanje, pitanje ovjeka zbog
prividne nepravde od strane Boga ostaje, dok god ima ljudi na zemlji, koji
Boga optuuju. Isto tako ostaje vaee rjeenje koje nam nudi Jobova
knjiga: Bog djeluje u potpunoj slobodi, kako kod stvaranja, tako i u ivotu
ovjeka u povijesti, razlog je djelovanja nama nepoznat, Boja mudrost i
Boja ljubav imaju s nama planove, Bog pokazuje interes za ovjeka,
premda to ovjek ne moe vidjeti.
U borbi da doe barem do tragova shvaanja zato Bog tako djeluje, Job
dolazi do vlastitih granica, granica zemaljske egzistencije te shodno tome
do vlastite nemoi i nedostatnosti. Stoga Job dolazi do maglovite, nejasne

predstave o buduem, trajnom ivotu poslije smrti slino kao Ps 73. Job
stoji na pragu onostrane nade (cfr. IVAN PAVAO II, Prijei prag nade),
kako je ona formulirana u tekst Dan 12,1-3, te Mudr 2-3. Slino kao
pojedinac koji moli u Ps 73 Job je (cfr. tekst. 19,25-27) siguran da e
gledati svoga Otkupitelja, milosrdnog Boga, koji mu je prijatelj. Job se
nada, da e unato svim zemaljskim nepravdama, Bog rei svoju
pravednu odluku, i to njemu, Jobu u korist. Vulgata interpretira tekst i
tumai tjelesno
uskrsnue, premda,
prema autorima
TEXTUS
MASORETICUS o tome ne govori izriito. elja i tenja Jobova usmjereni
su na gledanje Boga s one strane (praga) smrti, premda u tekstu ostaje
nejasno kakovo e to gledanje biti, kako e ono uslijediti. Ova nesigurnost
ostaje kao spasonosno sredstvo, kao trn u ovjeku, koji se bori kako bi
doao do Boga, kao nain kako e ostati s Bogom povezan u vjeri, i svoj
ivot usmjeriti na Boga. Ova vjernika povezanost s Bogom donosi
dovoljno svjetla u bolnoj tami svagdanjeg ivota. ovjek se tako sve
dublje i dublje susree s Bogom.
Proslov
1. Okvir pripovijesti 1,1-2,10
Knjiga se sastoji od 42 poglavlja, a na samom poetku, koji je u prozi,
nalazimo izvjetaj koji oito ima svoju pozadinu u usmenoj predaji i govori
o egzemplarnom ovjeku, nainu ivota nekog bogatog ovjeka, koji je
ivio van Izraela, a zvao se Job. Ova se osoba spomnje u tekst Ez
14,14.20, gdje je nabrojen uz Nou i Danijela. Tekst Sir 49,9 hvali Joba
zbog njegove pravednosti, a Jak 5,11 zbog njegova pouzdanja u Boga.
Opis je naeg protagoniste u stilu opisa izraelskih patrijarha. Opis nema
samo karakteristike pojedinca, nego i openite crte tipinoga, koje nisu
ostale apstraktne, nego su ivopisno prikazane. Tako osoba Joba dobija
tipine konture, i nadvremensko znaenje za sve ljude.
1,1-5: U Starom zavjetu ime je nepoznato. Mogue znaenje: gdje je
tvoj otac ili zavaeni. Ima slinosti s bibl. imenom Jobab, Post 10,29, ali
se inae ne spominje.
Potjee iz zemlje Uz ovo je osobno ime, Post 10,23, a u tekst Tu 4,21
oznaava zemlju Edom. Ime, porijeklo i nain kako je predstavljen
ukazuju na ovjeka,
dobro poznatoga,
bogatog Aramejca u
istonojordanskoj zemlji. Nije idov. Opisan je na vrlo zanimljiv nain.
Njegov odnos prema Bogu navodi se ak etiri puta, a ima stil mudrosnih
knjiga (usp. Ps 25,21; 37,37). Ima tri pozitivne osobine i jednu negativnu,
usporeen je s Abrahamom (Post 17,1; 22,12). Odgovara etikim
pretpostavkama Dtn-a. Obitelj je opisana u tekst 1,2-3, ima veliko imanje,
poloaj je gotovo kneevski njemu je Bog upravo obilato dao svoju
milost.
Njegova djeca imaju posjede, i ona su blagoslovljena (bogatstvo je znak
blagoslova Bojega). Slave roendane i pozivaju jedni druge. Nakon gozbi
Job prinosi rtvu i moli za oprotenje grijeha. On je kao u vrijeme

patrijarha ujedno i sveenik, koji prinosi rtvu. Ovakovo je ponaanje izraz

duboke pobonosti moda su djeca ipak sagrijeila on diskretno moli
za oprotenje.
1,6-12: jednim potezom pera scena je preneena u boansku sferu. Slike
iz neba nisu nikakav umjetni dodatak, nego pripadaju bitno okviru
pripovijesti: nebo i zemlja, Bog i ovjek stoje u dijalogalnom odnosu. Bog
je nositelj radnje u cijeloj knjizi. Nije prvotna nakana knjige pokazati to
sve ovjek radi ili trpi, nego to sve Bog ini. Scene iz neba koje nas
uvode u problematiku Joba vode nas zapravo Bogu i postavljaju pitanje o
Bogu to je glavni sadraj knjige. Tako imamo dva glavna pitanja ve od
samog poetka: teodiceja i pitanje o ovjeku, koja su glavna pitanja cijele
knjige.
Zanimljiva je nauka o anelima, koja je ovdje ve razvijena (tekst 1 Kr
22,19 nebeska vojska; ovdje 1,6: to su Boji sinovi cfr. Post 6,1; Ps
29,1; Ps 58,2). Pojavljuje se Sotona kao nebeski tuitelj cfr. Zah 3,1-3;
Ps 109,6. U tekstu 1 Ljet 21,1 to je vlastito ime zlog duha. Kao slubenik
Boji ovdje je opisan kao protivnik, koji se usuuje postaviti Boga,
boansko upravljanje svijetom u pitanje, jer ukazuje na Joba, vjernog i
pouzdanog slugu Bojega.
1,13-22: Scena/slika se mijenja Satan djeluje brzo. Vrlo je lijepo
opisano kako on djeluje iz pozadine, ostaje sakriven, ali sustavno unitava
Joba i svu njegovu sreu. Najstariji sin slavio je roendan braa i sestre
su zajedno. Onda dolazi do nesree. Glasnici nesree se samo zamjenjuju.
Katastrofa se odvija vrlo brzo. Job nema vremena za razmiljanje, on je
kao uzet (paraliziran) i opijen. A vijesti su gore od gorih u istom stilu,
monotone, to jo poveava efekat. Jedino to glasnik moe preivjeti, sve
ostalo i svi ostali propadaju. (Cfr. 1,2-3 gdje je opisano bogatstvo)
Nesrea pogaa obratno od vanjskog do nutarnjeg posjeda. Sabejci su
inae opisani kao miroljubiv narod, trgovci (1 Kr 10,1-13) iz June Arabije
ovdje su drugaiji. Oganj Boji je vjerojatno iznenadna munja, koja je
zapalila i spalila ovce i pastire.
Kaldejci su aramejska skupina ljudi, koji su se naselili u Mezopotamiji. ini
se da su bili pustinjski razbojnici i ovdje su kao takovi ovjekovjeeni.
Vihor, oluja (r. 19), zapravo vrlo jaki istoni vjetar, slijedi nakon munje i
razara kuu gdje su sjedila Jobova djeca. Job reagira na sve tee udarce
sudbine na istonjaki nain. Nakon r. 20 dolazi do odreenog smirivanja
situacije. Job reagira nakon svega, nakon gubitka imetka i vlastite djece,
kada mu je ostao samo goli ivot, drugaije nego to je Satan
pretpostavio. Kada je postao potpuno nemoan i bespomoan priznaje se
od Boga ovisnim i hvali Boga cfr. r. 21 blagoslovljeno ime Jahvino. Treba
svakako rei da je ovo za Joba novo iskustvo, da Bog pravedniku ne samo
daje nego katkada i uzima, to je bolno iskustvo koje govori protiv klasine
teorije Pnz 28 i Lev 26. Dolazi dakle do promjene dosadanje nauke o
retribuciji navjetaj je to nove teoloke misli. Job 1 zavrava pobjedom

Joba, zapavo pobjedom Bojom. Satan je izgubio opkladu, ali on se ne

predaje, nastavlja svoj napasniki posao i tako dolazi do novog udara
protiv Joba.
2,1-3. Stoga Satan olako otpisuje Joba, koji se, kako to Satan tumai
ponaa prema modelu: do ut des (jer mu je Bog sve to dao, on se shodno
tome odnosi prema Bogu). Obrazloenje je: to vrijedi sva Jobova
pobonost dok god on ima blagoslov Boji, dok god je zatien, on je kao
u zatienom prostoru i nema opasnosti. Ono to bi bilo vano to je Job
kojemu je oduzeta zatita Boja, koji je optereen, ali koji se i tada
odluuje za Boga.
Tako dolazi do deal-a Bog daje Satanu dozvolu. Boja slava i Jobova
vjernost postavljeni su u pitanje. Ponavlja se situacija prvih ljudi (Post 3),
kunja Abrahamova (Post 22). Bog je jako velikoduan to se tie Satana,
preputa mu sve: djecu, imanje, sve ono to Joba ini vanim pred
drugim ljudima. Na diskusiji je sloboda ovjeka: Bog ne zahtijeva ropsko
podvrgavanje ovjeka, nego slubu ovjeka u punoj slobodi, koju on,
ovjek uvijek i uvijek iznova mora odabrati.
2,1-3: Nakon druge nebeske scene Satan izaziva Boga da ide direktno
protiv Joba. Zanimljivo je da je ovdje Bog u dijalogu sa Satanom. Boji
odgovor: uzalud si me izazvao (cfr. 1,3 i 1,9). Zapravo je to kao okvir u
koji je cijela problematika stavljena.
2,4-6: Satan ne odustaje tako brzo. Puduzima novi pokuaj. Izraz koa za
kou poznat je kod Beduina i oznaava ius talionis (cfr. talio). Prikazuje
zapravo ovjeka u svojoj borbi za preivljavanje, opstanak. ovjek je
shodno tome u stanju dati sve za vlastitu kou. U biti ovjek je egoist
sebinjak i tako se u svom najosobnijem podruju i ponaa. Tek kada mu
se radi o glavi, ovdje o koi pokazuje kakav je zapravo. Stoga Satan
moli Jahvu da smije zagospodariti njegovim tijelom. Bog je velikoduan i
doputa i ovu kunju. Bog ima pouzdanja u Joba, i stoga priputa ovu
kunju, koja ide moda i predaleko.
2,7: Satan djeluje direktno, ne preko zastupnika kao ranije. Autori govore
o bolesti (lepra tuberculosa) koja izaziv osip na koi. LXX navodi ovdje
elefantiasis. Radi se o laganom, ali sigurnom propadanju, koje vodi
polako, ali sigurno u smrt.
2,8-9: Bolesnik je odstranjen na smetljite, izvan naseljenog mjesta. Uzeo
je komad crijepa i strue kraste svojih rana: Slika eli rei ovo Job je
prolazan i ve je sve njegovo prolo. Na scenu stupa njegova supruga.
Targum kae kako je to Dina, ki Jakovljeva. Preuzima Satanove rijei i
razvija misao dalje. Za nju je problem njenog mua beznadan sluaj. Ili se
moda njezino ponaanje moe protumaiti kao da je osjeanje, suut s
bolesnikom, ako sam sebe prokune, moda e bre umrijeti.
2,10: I ovdje se Job pokazuje vrstim, ne poputa iskuenju. Lud i
ludost su u Starom zavjetu etike, a ne fizike ili patoloke kvalifikacije.
Ona je osobno opomenuta da je grjenica. Job se, kada je tako ostao
potpuno sam, obraa Bogu. Unato svemu to se dogodilo on ne postavlja
Boga u pitanje, ne mijenja svoj stav prema Bogu. Ostaje Bogu vjeran, ne
grijei. Za njega je neto drugo enigmatino kako to da se Bog

10

odjednom promijenio u odnosu na Joba. Silina udara to ga je Satan

proizveo postie vrhunac ivot u nesrei, ali do sada Satan nije uspio
Joba odvratiti od Boga.
2,11-13: Izvjetaj o posjeti trojice Jobovih prijatelja povezan je s
prologom. Prijatelji stanuju na razliitim mjestima, ali se susreu u isto
vrijeme kod Joba. Predstavljeni su vlastitim imenima. Elifaz i Teman se
kao imena nalaze u rodoslovnoj listi Ezava (cfr. Post 36,4.10.11-15).
Teman je mjesto u sjevernom dijelu Edoma. Bildad znai sin Adada.
Njegova domovina uah spomenuta je u tekstu Post 25,2, kao ime
jednog od sinova Abrahama i Keture. O Sofaru iz Naama nemamo
podataka u Starom zavjetu. Videi bijedni lik Joba u praini izraavaju
starozavjetnih gestama (pla, razdiranje haljina, prah po glavi)
suosjeanje i vlastitu alost zbog svega to se dogodilo. Sedam dana i
sedam noi je obino vrijeme alosti nakon smrti lana ue obitelji: u
njihovim oima Job je istina iv, ali zapravo mrtav. Nakana je prijatelja
utjeiti Joba, ali je bol njihovog prijatelja tako velika, da im se jezik
zavezao, umuknuo. Oni se tako solidariziraju s Jobom utei punih sedam
dana.
Dijalog
Prvi niz besjeda
Job proklinje dan kada se rodio
3: Tree poglavlje donosi poetak glavnog dijela knjige, koji je ureen kao
pjesniki dijalog. Job i njegova trojica prijatelja naizmjenice govore te
prosuuju Jobovu situaciju pred Bogom. Razlika je sada u tome to ne
nedostaju prigovori Bogu (cfr. 1,20-22; 2,10) sa Jobove strane, ali ni
prijateji ba ne uspijevaju nai previe utjenih rijei za Joba. Doli su ga
utjeiti, ustvari mu samo prigovaraju, ak ga optuuju zbog neiskrenosti i
lai, ako nita drugo moraju postojati neki tajni grijesi koje je Job poinio.
3,1-2: Nakon sedmodnevne alosti, nakon sedmodnevne utnje,
eruptivno izbija bol u sviju i artikulira se estokim rijeima. Kod nas bi se
ljudi povukli u sebe, ovdje dolazi do estokih diskusija.
3,3-5: Job je pogoen u korijenu egzistencije i stoga je bol glasna. Slino
kao prorok Jeremija Job proklinje dan svoga roenja (cfr. Jr 20,14-18).
Dan i no su personificirani. Dan roenja i no zaea, koja je inae no
sree, svadbena no trebaju nestati. Ve roenjem poinje za dijete,
koje je najvei blagoslov prema Bibliji, obilna mjera boli i patnje, koje
ivot ine nesnosnim.
3,4-6: Stoji kao protivnost tekstu Post 1,3. Job zahtijeva nestanak prvog
djela stvaranja, povratak svega u kaos. U neizmjernoj boli Job postavlja u
pitanje kompletno stvaranje. Tako je u ovjeku ujedinjeno jedno i drugo:
stvaralako, ali i elja za razaranjem, unitavanjem. Obadvoje je u Jobu
ujedinjeno. U ovoj ljudskoj enji za samounitenjem naznaene su
mogunosti svega onoga to se u ovjeku krije.

11

3,6-10: Job govori o noi svoga zaea kako je to orijentalni obiaj. On

zaziva prokletstvo, kako bi ta odreena no bila prokleta i izbrisana iz
broja dana, kako bi nestala iz plana stvaranja.
Levijatan ovdje predstavlja veliku morsku neman, motiv je iz babilonske
mitologije. Razdvajanjem (cijepanjem) Levijatana poinje stvaranje
svijeta. Drugi je naziv: Rahab ili Tijamat, u Post 1,2 kao Tehom. 3,9 je
mitska slika zorinih vjea cfr. 40,10, a susreemo ju isto tako kao
pjesniku sliku u Ps 57,9 gdje se govori o buenju zore, te Ps 139,9 gdje
su spomenuta krila zorina. Pomiljalo se na neki personificirani lik. Iz ove
egzistencijalne bijede, koju Job proivljava, postavlja se u pitanje
cjelokupno stvorenje, ujedno Stvoritelj, Bog, koji istina nije spomenut, ali
se na njega vrlo dobro misli, kako vidimo iz Jobovih rijei. Ove nas rijei
podsjeaju na tekst Post 1,27, gdje je ovjek opisan kao kruna stvaranja.
Prema tome u sudbini svakog pojedinca stoji sudbina cjelokupnog
stvorenja i konano Stvoritelja u igri.
3,11-19: Nakon ove erupcije boli slijedi pitanje ZATO i cijela se ljudska
egzistencija postavlja u pitanje. Ne radi se kod ovih pitanja o podruju
obitelji, drutva ili podruju zvanja, niti o vjerskim pitanjima openito. Cilj
ovih pitanja je smrt, smrt ve u majinu krilu (cfr. Jr 20,17).
3,11-12: Ovo delikatno pitanje vodi Joba na poetak njegove egzistencije.
Njegovo je trenutno stanje tako jadno i tamno, da mu se ak smrt u
majinu krilu ini boljom. Ako je ve morao biti zaet zato onda nije,
tako mu se sada ini, umro jo prije roenje. Job potpuno negira sadanji
ivot pita za razloge svoga postojanja i tvrdi kako ga nitko nije nita
pitao, kako je roen na svijet, bez svoje volje, i najradije bi htio nestati iz
ove nasilne egzistencije. Ukazujui na ljubav koju mu je majka pruila on
tu vidi samo upropatenu ljudsku energiju. Stoga nema nikakovih
zahvalnih osjeaja za svoju majku, nego samo ali njezinu navodnu
ivotnu patnju.
3,13-19: U svoj svojoj bijedi on ima samo elju da njegov ivot bude kao
mir groblja i podzemlja. Job nairoko opisuje ovaj posljednji cilj svih ljudi:
nabraja sve poznate drutvene slojeve, obuhvaa svojim rijeima vremena
i zemlje. U ovom nabrajanju, od kraljeva, faraona, pa do nedonoeta,
svima je ak i grjenicima i zarobljenim robovima ista sudbina: svi imaju
eljeni mir. Smrt je sve izjednaila, unitila je sve opravdane i
neopravdane razlike na zemlji. Stoga se mir smrti ini kao izbavljenje. Ali i
ovdje iza svega stoji Bog. On dri konce ljudskog ivota vrsto u svojim
akama. Job osjea ovu Boju nazonost u patnji, htio bi se svega rijeiti,
ak i Boga, ali ne moe. Jer u najdubljim slojevima svoga bia on ostaje
vezan na tog Boga, komu je na koncu sve, pa i sebe samoga duan. Ova
podijeljenost je njegova najdublja bol: potpuno je ovisan od Boga, koji ga,
kako mu se ini toliko mui. Ipak on ne eli raskinuti potpuno tu vezu,
ovisnost od Boga kao to to (cfr. 19b) eli rob sa svojim gospodarom.
3,20-26: Unato svemu Job niti jednog trenutka ne sumnja da sve to
dolazi od Boga. Ne sudbina, ne slijepi sluaj, nego Bog je nosei temelj
svega pa i njegova ivota. Svoj teret Job proiruje na mnoge koji pate:
argumentira iz vlastitog iskustva, ali za mnoge: ako ve moram biti na

12

ivotu, zato onda tako mukotrpan ivot (cfr. 20-23). Ipak Job nikada ne
postavlja Boga naelno u pitanje. On postavlja u pitanje Boga kojega je
sada iskusio u nevolji, kojega ne razumije, kojega u r. 23 prvi puta
spominje imenom.
Svjetlo je kao metafora jednako ivotu: cfr. 18,5-6; 33,30; Ps 36,10; Ps
56,14. cfr. Ivanovo ev. u NZ. Na ovo posljednje pitanje nalazi Job kao
ljudski odgovor samo sigurnost smrti i enju za smru. Satan tvrdi (cfr.
tekst 1,10), da je Bog Joba okruio blagoslovom, istim rijeima sada Job
jadikuje kako ga je Bog okruio bijedom. Za nekoga tko je tako zarobljen
u svoje bijedno prolazno tijelo, ini se da nema drugog izlaza do smrti.
Ova enja za smru je (cfr. A. Weiser) neodreena elja za slobodom
koje uope nema. Sada Job osjea u svemu Boga. Nije to Satan, nego ga
je Bog okruio. Ova osjetna Boja blizina je ujedno, emotivno gledajui,
najvea udaljenost od Boga. Ljudski govorei njegov bi poloaj bio jasan,
da se radi o bezboniku. Ali i pravednik ima svoju sliku Boga i pozvan je
kao i Job uvijek ponovo korigirati tu sliku Boga.
3,24-26: Jedino to ostaje je strah strah od moguih novih udaraca
sudbine, iza kojih stoji Bog ili kroz koje Bog govori. Job se mora tom Bogu
postaviti; udaljiti se od zamiljene slike Boga, koji samo ispunjava njegove
elje, a prihvatiti stvarnog, tajanstvenog, neistraenog Boga. Job mora na
ovaj put, trnovit i muan.
Pouzdanje u Boga

4: Najasniji od prijatelja, Elifaz, uzima rije i u svom govoru opravdava

Boje djelovanje. Govori mirno i prijateljski - eli osvjedoiti i umiriti.
Moe se pouzdati u vlastito dugogodinje iskustvo, koje je postalo dio
njegove ivotne mudrosti. Jobova muka ga je prisilila na govor. Ova, kako
on vidi, prekomjerna reakcija, koja je uinjena bez kontrole i dranja ne
moe ostati bez odgovora.
4,1-5: Elifaz poinje vrlo odmjereno i s puno obzira. U prolosti se Job
ponaao egzemplarno sada se njegovo ponaanje potpuno izmijenilo.
Prijatelji ga ne shvaaju postao im je zagonetka. Elifaz ne razumije
pravo ovu promjenu u dranju Joba. Iskuavan je patnjom i stoga Elifaz
ne moe pravo prosuditi. On ga prosuuje iz situacije kakova je bila ranije,
ali ne razumije spustiti se na novu dijaloku razinu, u potpuno novoj
situaciji u kojoj se Job sada nalazi zapravo se Elifaz i ne trudi oko toga.
Tako imamo zapravo ne dijalog nego monologe koji se razliito artikuliraju.
4,6-9: Elifaz predstavlja klasinu teoriju Boje pravednosti i njegove
naplate. Teoloki gledano njegova je argumentacija u tradiciji Dtn (cfr. ve
spomenute tekstove Lev 26 Pnz 28). On govori Jobu o njegovom
dosadanjem vladanju, koje je bilo prema teoriji o strahu Bojem.
Meutim otkako je Job izbaen iz svoje koloteine, iz svoga uspjenog
ivota, sigurnosti da ga Bog nosi i uva, titi, sve su njegove teorije
propale, on gubi tlo pod nogama, temelj njegove nade je nestao. Elifaz
inzistira na teoriji dosadanje mudrosti, eli Joba vratiti u ve poznatu

13

shemu, time zapravo samo jo vie udaljava Joba od sebe. Iz njegovih

rijei govori iskustvena mudrost, iji je prostor ogranien, koja Boga
reducira na jednodimenzionalnu shemu djelovanja, koja razmilja samo o
pravdi i retribuciji. Sve je logika posljedica sheme o retribuciji: naplata
slijedi prema vrsti (kakvoi) djelovanja. Elifaz se u svojim stavovima
zakovao otvrdnuo.
4,9 govori kako Bog svojim dahom unitava ovdje treba pogledati tekst
Post 2,7; Ps 104,29 dah Boji naime stvara u Post. Ovdje se, ini se,
radi o pustinjskom vjetru, koji sve moe sasuiti, spriti.
4,10-11: Tvrdnja kako bezbonik stradava ovdje je egzemplificirana
primjerom iz prirode. Usporedba iz ivotinjskog svijeta nije rijetka u
starozavjetnim tekstovima, niti se zbog toga treba sablanjavati. cfr. Post
49; Am 1,2; 3,4.8 (lavlja rika kao slika Bojeg djelovanja)
4,12-21: Budui da njegove rijei nisu dovoljno prodorne, on ne moe
uvjeriti Joba, sada Elifaz pokuava drugaije pristupiti Jobu preko vizije.
4,12-26 Opisuje nono vienje u dubokom snu. Tajnovito, u viziji i audiciji
(oima i uima), doivljava Elifaz neto to drugi ne mogu primjetiti, glas
koji mu apue, lik koji prolazi uljajui se pokraj njega. Ime nije
izgovoreno jasno je da se radi o Bogu. To je novi nain kako pokuava
uvjeriti Joba.
4,17-21: daju kao sadraj objave rjeenje zagonetke. Svaki ovjek je
grjean to treba ponovo rei, nitko pred Bogom nije pravedan, tako ni
Job, stoga Bog nije nepravedan prema Jobu. Imamo samo potvrdu dtn
sheme, ali ona nije popravljena, korigirana. Elifaz upozorava Joba na
nedostatnost ovjeka, nesavrenost. Vrijeme nastanka Jobove knjige
karakterizirano je poveanom distancom ovjeka prema Bogu. ak ni
aneli, premda Bogu blizi (cfr. 1,2) nemaju pristupa, a kamo li ovjek. Cfr.
Post 2,7 kao pozadinu ljudi su stanovnici glinenih kua, prah zemaljski.
Argumentacija ide od veega prema manjemu od anela prema ljudima.
U nazonosti Stvoritelja propada svaka samohvala/slava ovjek stoji
praznih ruku pred Bogom. Slian je moljcu, ak je slabiji od moljca, jer je
njegova dob od jutra do mraka (cfr. ovdje Iz 38,12-13; Ps 90,6). Stoga bi
Job bio mudrim, kada bi tako razmiljao i odgovarajui tome se onda
predao.
5,1-7: Umjesto mudrosti Elifaz primjeuje upravo protivno kod Joba.
Umjesto da bude skroman, ponizi se pred Bogom i prihvati sudbinu koju
mu Bog daje, on vie i govori o svojoj patnji vie u prazno. Unato
navodnom suosjeanju, suuti prijatelja, Elifaz ne moe prodrijeti svojim
govorom do dna i dubine krize vjere u koju je patnja dovela Joba. On sudi
povrno i otprilike. Stoga njegovi govori o svecima, anelima, nemaju
rezultata cfr. 15,15; 33,23; Ps 89.6.8; Zah 1,12-14; 14,5. Elifaz prelazi u
patetiku i tako se udaljava od Jobove problematike. U konanom je
dranje Elifaza ponos ili oholost, on se predstavlja jako sigurnim, jer
zastupa zapravo Boga. On vrlo brzo osuuje Joba: Job je za njega luak.
Budui da je ludost u starozavjetnih etika diskvalifikacija, iz toga nuno
slijedi da Job mora biti grjenik kojega s pravom pogaa nesrea kazne

14

Boje. Ista sudbina pogaa njegovu djecu, koja su osuena na gradskim

vratima, na mjestu gdje se odravaju sudski procesi. Nesrea ne dolazi
otprilike ili sama od sebe, nego je izvor/uzrok nesree ovjekovo krivo
ponaanje pred Bogom. Ovdje Elifaz neto ignorira. On govori naelno i ne
obazire se na sudbinu Joba, stoga ne pogaa cilj i smisao. Elifaz govori iz
navodno apsolutno sigurne pozicije: on zna istinu i pravi nauk. Stoga je
njegov stav gotovo mehaniki funkcionirajua predestinacija. Kao to vatra
proizvodi iskre, tako ovjek proizvodi grijeh i kriv je za nesreu, kaznu za
grijeh.
5,8-16: Iz svoje apsolutno sigurne pozicije sigurnosti izvodi Elifaz
praktine zakljuke. On pouava Joba kako bi postupio da je na njegovom
mjestu i u njegovoj poziciji. Ukazuje na Boga, sigurno je to ispravno i
dobrohotno, ali ne razmilja pritom da je Job upravo na putu prema Bogu
dospio u potekoe, da je put prema Bogu, to ga je Job do sada slijedio,
za Joba nesiguran, da ga vie ne nosi, da na putu prema Bogu ljudski
ivot i mnogo toga moe postati problematinim. Prema Elifazu pokazuje
se Boja mo jednako u ivotu ovjeka kao u kii ili prirodi. ovjek je
dakle stavljen u isti red sa prirodom, koja je nia od njega. U svakom
sluaju Bog djeluje na ovjeku transparentno ve prema poznatoj shemi
retribucije. Tako ovjek ne moe Boga prevariti. Stoga Elifaz eli upozoriti
Joba, na navodnu opasnost u kojoj se nalazi, ako ne prihvati ovo temeljno
opredjeljenje. im Job to shvati i svoj ivot promijeni, Bog e mu pomoi,
stavit e se na njegovu stranu.
5,17-27: Slino kao u Ps 1 poinje ovaj dio govora vrstom blagoslova.
Ime Boje ovdje je Svemogui, a odnosi se na Boga koji djeluje zbog
toga jer ima interesa za ovjeka, koji se brine za grjenika, koji pati.
Stoga opomena Jobu neka prihvati Boju kaznu, kako bi bio osloboen
grijeha, te mogao doi blie Bogu, koji je pravda i smilovanje, sud i
milosre, u isto vrijeme. On udara, ali i rane povezuje. Bog djeluje na
nain kako to opisuje dtn. Ipak ga se ne moe shvatiti jednolinijski. Mi ga
moemo shvatiti iskustveno, dijalektiki (cfr. Izl 20,5.6).
5,19 donosi svojevrsnu brojanu zagonetku inae imamo kombinciju
brojeva 2 i 3, odnosno 3 i 4 cfr. Izr 6,16-19 gdje imamo slinu brojanu
zagonetku. Budui da r. 19 ne nabraja pojedine nevolje, govore brojevi 6 i
7, kao brojevi punine, da Bog spaava na vrhuncu nevolje, kada je ona
vie nesnoljiva. Spasilaka ruka Boja, koja pomae iz nevolje opisane u
r. 22 eli probuditi novo pouzdanje u Boga.
5,22-27 opisuju stanje mira, koji kao ostvarena harmonija predstavlja
obrnutu sliku, nakon kaosa (cfr. 3,3-6). Proroko obeanje konanog
mira, koji ukljuuje ak i mir meu ivotinjama (cfr. Iz 11,6-9, Ho 2,20)
ovdje je protumaeno na nain da je taj konani mir ovisan o ponaanju
ovjeka. Ovaj e se mir proiriti i na neivu prirodu, na travu poljsku,
dostie dakle kozmiku univerzalnost. Naravno taj e mir zavladati i na
Jobovom imanju i ispuniti sve njegove mogue elje. Sve ovo je meutim
ovisno o spoznaji vlastite krivice i potrebnom obraenju Bogu.

15

5,26 usporeuje ivot ovjeka sa snopom ita. Budui da je novi ivot

jo sakriven nalazimo u ovom opisu izraelski ideal ljudskog ivota, kako je
on poznat od vremena patrijarha.
5,27
naglaava jo jednom da prijatelji govore iz dobro isprobane
tradicije, koja se vie puta potvrdila kao vaea koja dakle vrijedi i za
Joba. Njemu preostaje prihvatiti tu tradiciju, kako bi se njegov poloaj
promijenio na bolje. Pozitivno je u govoru Elifaza isto i spretno
predstavljanje dtn teorije naplate/retribucije, ali je ona prebrzo, ne
uzimajui pojedinosti u obzir primijenjena na Joba. Iz toga jasno slijedi da
je opasan svaki pokuaj od Joba, ili od bilo kojeg drugog ovjeka,
napraviti sluaj, prosuivati o njemu po nekoj ve poznatoj shemi. Elifaz
nema osjeaja za krizu vjere u koju je Job upao. Nije gubitak posjeda i
zdravlja uzrok njegove stvarne nevolje to je samo povod za dublju krizu
vjere, da je naime do sada vrlo pozitivni dobri Bog postao za Joba
nerazumljivim. Job ne pati zbog prave ili navodne krivice, nego zbog toga
to mu se ini da se Bog od njega povukao, distancirao otiao u
nedostinu daljinu/distancu. On se s Bogom bori za Boga. Budui da Elifaz
i njegovi prijatelji nisu doli do te iste razine, razgovor se odvija konano
kao monolog na dvije razliite razine i pravog dijaloga zapravo nema.
Pogoeni ovjek jedini zna svoju nevolju
Jobov odgovor 6,1-7,21
Ono to Job u 6-7 odgovara s lakoom daje spoznati, da Elifazova razliita
argumentacija koju on upotrebljava koja nije nita drugo nego obrana
stanovita/sheme retribucije, koja je ovdje shvaena gotovo mehaniki, ne
moe Joba uvjeriti odnosno razuvjeriti. Klasino shvaanje da Bog
nagrauje pravednika a kanjava grjenika, stoga on dakle mora da je
grjenik, ne dopire do Joba, te stoga ne moe dati nikakovo novo
stanovite za rjeenje nae enigme. Job ponovo pokuava vrbovati za
vlastito uvjerenje, koje lei van dometa jednostavno shvaene sheme
retribucije.
6,2-4: Job opisuje svoj jad i svoju nevolju kao bezgranine. Cjelokupna
masa pijeska na morskoj obali morala bi biti stavljena kao protutea.
Jaina boli se ne moe mjeriti na pretjerenoj Jobovoj osjetljivosti.
Bezbrojne su Boje strijele koje su se u njega zabile. One pogaaju s
najveom silinom tamo gdje je ovjek najosjetljiviji. Za otrov cfr. Pnz
32,24.33; Ps 58,5 otrov zmija otrovnica. Strijele kao bolest, otrov kao
zlo duha dolaze drugaije nego u pogl. 2. Ovdje kao da Bog pomae
Satanu. Je li to sada cijena koju Job mora platiti za ljubav prema Bogu?
6,5-7: Job se usporeuje u svojoj nevolji sa ivotinjama. Ako tamo postoji
odreeni red, onda to mora tovie vrijediti za ovjeka. Kao to se
ivotinja oglaava zbog elementarne potrebe za hranom, kao to se
ovjeku ne moe davati nezainjena hrana, tako Job smije u svojoj
duevnoj nevolji vikati i potuiti se. Ili treba li zanijekati temeljne zakone
prirode, koji vrijede za ivotinjski svijet, a da ne vrijede za Joba.

16

6,8-13: Zbog svoga velikog bola, radi pomanjkanja nade da e ozdraviti i

nade u budunost, pred sigurnom smru Job si je poelio smrt od Boga,
kako ne bi dalje morao lutati, kako bi mogao dalje vjerovati u Boga. Job
vie nije siguran u sebe. Ne zna kako e dugo moi moi nositi ovo
optereenje, kako e dugo moi izdrati. Protivno savjetu svoje ene (cfr.
2,9), on eli umrijeti ali ne proklinjui Boga, on upuuje jo jednu
posljednju molbu nemilosrdnom Bogu. Da ga uniti bio bi to kao akt
pomilovanja, kao zraka sunca za Joba, svjedoanstvo Bojeg milosra.
Stoga, ako valoriziramo, vjera je jaa od ivota. Teret koji mu Bog daje, za
njegovu je ogranienu ljudsku snagu, za slabo tijelo prevelik. Job je na
kraju snaga, ali i na kraju nade. Ili je to moda vlastiti uitak u propasti
koji stoji u svakom ovjeku i ovdje se manifestira u Jobu? Job jo uvijek
ne zna koliko ovjek moe podnijeti s Bogom za Boga, koji mu se ini tako
dalekim.
6,14-30: Job ponovo pokuava pridobiti svoje prijatelje. Osjeamo veliku
razliku. Prijatelji govore o Bogu. Oni navodno sve o njemu znaju. Job se
bori kako bi doao do spoznaje toga Boga. Njegov je put od poznatog
prijateljskog Boga k Bogu koji e ga razumjeti, voditi, koji e mu onda biti
blizak. Job ne ide teoretskom spoznajom Bojeg bia, nego eli dijalogom
doivjeti Boga koji je sve vei i vei, a za kojega njegovi prijatelji misle da
ga posjeduju.
6,14-17: Job usporeuje prijatelje s potokom koji nestaje u svojem koritu
(radi se o klimatskim prilikama prednjeg Istoka, gdje se potoci pojavljuju
kada je kini period i nestaju kada nema kie) cfr. ovdje Jr 15,18.
6,18-20: Ovo Job objanjava na primjeru karavane. Tema je oaza u
sjevernoj Arabiji, a eba lei u junoj Arabiji. Karavane su razoarane
kada naiu na pusta korita voda. Za biblijskog ovjeka voda znai ivot, i
ivot je potpuno ovisan od vode.
6,21-23: To je razoaranje doivio Job od svojih prijatelja oni su za njega
jednostavno NE. Otvaraju se snaga i nemo, granice ovjeka. One se
mogu promijeniti u prezir, u mrnju ovjeka. Prijatelji ostaju bespomoni u
svom nerazumijevanju i u svom duhovnom profilu. Job ne oekuje od njih
nita posebno, nikakvo materijalno odricanje, nikakvu hrabrost pred
tiraninom. On oekuje izraz suosjeanja, razumijevanje, oekuje da ga
prate na njegovu putu, kada se on osobno tui.
6,24-27: Job ostaje otvoren za pravu pouku eli da mu se ukae na
pogrjeke. Svaki zloin zahtijeva najprije dokaz, zatim opasku, ali ne
opomenu odozgo koja kao da pokazuje upire kaiprstom na prijatelja.
Prijatelji ne shvaaju Joba ozbiljno u njegovoj tragediji nisu u stanju
sluati i razumjeti za njih on govori u vjetar. Hladnokrvno, smijeei se,
ali sigurni da posjeduju Boga, oni su spremni predati obespravljene i
potlaene spremni su na grijeh ak na ubojstvo radi Boga cfr. ovdje
Post 4,1-16;
6,28-30: Job ponovo moli svoje prijatelje, da mu iskau isto ljudsko
suosjeanje. Na koncu konca ipak bi on osobno morao znati da li je pred
Bogom u redu ili nije. Job zahtijeva od prijatelja da se obrate, tj. da
pogledaju na ovjeka koji se pati. U konanom ipak bi on osobno morao

17

znati je li pred Bogom grjenik ili nije. Zapravo Job od prijatelja oekuje
obraenje, tj. okretanje prema ispaenom ovjeku ujedno odvraanje od
prividnoga i obraanje Bogu. Mora li se on (Job), koji je do sada oito ivio
u prijateljstvu Bojem ipak predati i biti razoaran u svojem traenju
Boga.
7
Prijatelji mu osporavaju pravo diskutiranja, pa se Job obraa direktno
Bogu. Njegova tuba ide ne samo protiv sudbine, nego se buni direktno
protiv Boga, optuuje Boga. Iz bezgranine patnje, koja ga je pritisla on si
odjednom eli smrt. Ova patnja kao da uzima smisao ivota, ini ljudski
ivot nerazumljivim i tako besmislenim.
7,1-3: Realna slika ljudskog ivota je kao vojna sluba, teki posao, s
puno opasnosti. Job ivi na najnioj razini ljudskog drutva. Davno je pao
ispod minimuma egzistencije i takova situacija traje ve dugo. I Jobove
noi su ukljuene u tu muku.
7,4-6: Tako je ovjek progonjen od jutra do mraka, ali isto tako od mraka
do jutra. K tomu dolazi strana slika bolesti. Dani prolaze i svakim danom
nestaje polako nada. ivot je kao konac, koji se odsjeca dan za danom,
komad po komad.
7,7-10: Bog, neoslovljeni interlokutor bi morao na to misliti i povui
zakljuke iz toga ipak je sve besmisleno. Zanimljiva je nedosljednost.
Ono na to se Job tui, da naime ne moe umrijeti, eli si da njegovi dani
budu krai ovdje je stavljeno upravo protivno: ivot je prekratak i
previe zao, to je iracionalna dijalektika ljudskog ivota. Ogoren je jer ga
Bog uope ne registrira, da mora sam ii svoj put. Simpatina je slika:
prolazni oblak, koji se gubi i raspline. Poloaj je zaotren zbog toga jer je
ideja o prekogrobnom ivotu jo uvijek jako daleka podzemlje, u
babilonskom zemlja bez povratka je samo ifra za ivot nakon smrti.
7,11-12: Job nema vie to riskirati, pa nastavlja. Usporeuje sebe s
morskom nemani, u mezopotamijskom mitu o stvaranju svijeta to je
Tijamat. Bog je morskoga zmaja kao mo poetnog kaosa i svoga
protivnika ve kod stvaranja svijeta raspolovio. Job usporeuje svoju
bezizlaznu poziciju s ovom Bojom borbom na poetku stvaranja.
Upotrebljava mitske likove kako bi adekvatno doarao Boju borbu protiv
njega. Tako stavlja sebe i svoju sudbinu nekako u kozmike dimenzije. To
je najvie kako on moe naglasiti sebe i svoju vlastitu nesreu.
7,13-15: Bog mu ne da mira danju niti nou. Strani sni, kao nona
mora, ele ga uguiti. On eli i ubudue biti u jedinstvu s Bogom, ali
uzalud. Bog mu je jako daleko i postao je za njega nepristupaan, obavio
se utnjom. Tako se Jobu smrt ini jedinim rjeenjem.
7,16: Stoga usrdna molba neka ga Bog pusti. Doao je do svojih granica
i od njega Bog i tako nema nita.
7,17-19: Slina je problematika u Ps 8,5.6, te Ps 144,3. Pitanje ljudskog
bia odgovoreno je u dijalektikoj napetosti: ljudski je ivot i velik i
bijedan istovremeno! Obadva ova dijela tek ine kompletnog ovjeka.
Prijatelji ga ne shvaaju ozbiljno. Strogi Bog budno pazi na njega. Taj Bog

18

koji tako kritiki promatra, koji ide do u najintimije ovjekovo podruje za

Joba je nepodnoljiv. Bog ga tono kontrolira i takav je ivot za Joba
nepodnoljiv. Da barem malo pogleda na stranu, da Job moe predahnuti.
Biblija poznaje dakle ambivalentnost Bojeg pogleda. Da bi ljudski ivot
uspio, mora ovjek ivjeti oi u oi s Bogom to je starozavjetna poruka.
Ovdje se tvrdi protivno.
7,20: U konanom to ovjek moe Bogu uope nakoditi? ovjek ne
moe Boga dirnuti ili pogoditi svojom nemoi i bijedom odnosno niti
grijehom niti dobrotom. ovjek ne moe Bogu ni koristiti ni nakoditi.
7,21: Ako je Job pogrijeio onda bi mu Bog morao oprostiti radi sebe
samoga. Tako Job apelira u svojoj zadnjoj rijei na Boju veliinu i
dobrotu, koja mi morala odstupiti od zastarjelog principa pravde u korist
ovjeka i Bog bi ponovo trebao biti milostiv prema Jobu. Ipak se Job ne
moe Boga rijeiti, stoga se usuuje, makar to izgledalo beznadno,
vjerovati u njegovo milosre, za koje pak ne zna hoe li ga ikada postii.
8
Po prvi puta dolazi do rijei drugi Jobov prijatelj: Bildad. Sadraj je
njegovog govora: Bog uvijek radi ispravno. Kao predstavnik dosljedne
nauke o naplati on govori malo drugaije nego Elifaz. Ali ni on ne donosi
neku novu viziju apsolutne Boje pravde. Bildad formulira vrlo uvjerljivo
poznatu teoriju retribucije, koja se temelji na ve poznatom tekstu Pnz 28.
8,1-7: Pretendirajui da zna kako Bog djeluje na ovjeka, u sigurnosti
dakle da poznaje Jobov sluaj i da ga moe ispravno prosuditi, on dosta
grubo govori protiv Joba i htio bi njegov sluaj to prije zavriti. On govori
prepotentno, samosvijesno i u apsolutnoj sigurnosti i odbija Jobove
prigovore koje je ovaj uputio Bogu, ali i one koje Job jo nije niti
formulirao, kao nestvarne i bez vanosti. Svoje jednostrano poznavanje
Bojeg djelovanja Bildad poistovjeuje s neshvatljivom Bojom stvarnou,
koja se, po njemu, vrlo transparentno i jasno manifestira u sudbini
ovjeka i u prirodnim pojavama. Bog posjeduje pravo i radi po
pravednosti; to oituje postupak prema Jobovoj djeci odnosno njihova
sudbina. Ipak se ovjek, pa i grjenik, moe uvijek obratiti Bogu; pravo
obraenje ovjeka vodi onda ponovo k blagoslovu Bojem.
8,8-19: To to on donosi nije samo njegovo ivotno iskustvo, koje se tako
esto potvrdilo, to je isto tako iskustvo i spoznaja otaca. Bildad
potkrepljuje svoje sigurno miljenje primjerima iz prirode i vegetacije.
Rogoz i trstika (cfr. papirus) su ovdje primjer u ovisnosti od vode. Ovdje
kao i na nekim drugim mjestima autor daje do znanja kako poznaje
Egipat. Kao to ove biljke ne mogu uspijevati bez vode, nego venu, tako
se dogaa s bezbonikom i njegovim planovima koji su usporeeni s
paukovom mreom. Niti ivot niti kua (stan) ne mogu opstati pred tono
predvienim Bojim planovima. ak se i sjeanje na njega definitivno gasi.
8,20-22: Bildad zavrava svoj govor ponavljajui jo jednom vrlo odluno
i svjesno svoju teologiju, kao sposoban odvjetnik Boji, kako on to za sebe
smatra.

19

9-10
Ova dva poglavlja donose Jobov odgovor, koji ne sadri toliko Boje pravo
nego vie naglaava njegovu silu/mo, prema kojoj je Job u svakom
sluaju nemoan. To ga vodi u tualjku o svojoj, ili openito o ljudskoj
sudbini. Gledajui formalno replika je promijenjena. Job uope ne vodi
rauna o onome to interlokutor, njegov prijatelj Bildad govori. Bildadove
rijei su samo izgovor, povod za monolog, koji konano postaje potajni
dijalog s Bogom. Kao literarni uzor imamo ovdje Jeremijine ispovijesti Jr
12; 15,10-21; 20,7-18. Jobova je pozicija naelno drugaija od pozicije
trojice njegovih prijatelja. On nema neku sigurnu tvravu koju pod svaku
cijenu mora obraniti. Razlika dviju teologija biva sve oitija: Boja pravda,
sigurna pozicija njegovih prijatelja, je neto to ni Job ne moe staviti u
pitanje. Ne moemo posumnjati u Boju pravdu tko moe od Boga traiti
opravdanje/raun. Za razliku od prijanjih vremena Job vie ne moe
pronai kontakta s Bogom. Boja pravda, koja je bila sadraj i srea
njegova dosadanjeg ivota, i koju on ne eli promijeniti, postala mu je
neshvatljiva u patnji. Tako ta ista Boja pravda na povrini ljudskih
zbivanja sada izgleda kao apsolutna nepravda. Vie nema mogunosti,
mosta, za Joba prijei na drugu stranu, k Bogu. Prijatelji stoje na drugoj
obali ni oni ne mogu sagraditi most za Joba kako bi preao na drugu
stranu. Ne razgovaraju vie na istoj razini, nego je izmeu njih sve vea
provalija. Stoga Jobov monolog prelazi lagano u individualnu tualjku
cfr. ovdje Ps individualne tualjke.
9,1-4: Job prvo korigira krivo miljenje prijatelja, kao da on naime
sumnja u Boju pravdu. On nema sumnje u naelnu, apsolutnu Boju
pravdu, nego u Boju pravdu to se tie njega osobno. Jer Boja pravda,
koju je do sada poznavao, pokazuje mu neke nove strane, tako da je
postala za njega nerazumljiva. Job poznaje Boju apsolutnu, neogranienu
suverenost i nadmo. Nitko se ne moe postaviti kao da je Bogu ravan niti
moe Boga prisiliti da mu togod da. Takovo je ponaanje apriorno za
odbaciti, jer je bezizgledno. Stoga kao jedina osmislena nada ostaje
ovjeku dranje potovanja i prave distance od svemogueg Boga.To je
jedino dranje ovjeka, koje je pred Bogom ispravno i njega dostojno.
9,5-7: Boja udotvorna snaga se oituje u svijetu ne samo u miru, nego i
u elementarnim nepogodama, katastrofama velikih razmjera, koje se na
zemlji dogaaju. Tako cijeli svemir, nebo i zemlja postaju svjedocima
Boje srdbe. Izraelska je slika svijeta da zemlja stoji na stupovima, koji
su privreni na dnu mora cfr. Ps 75,4.
9,8-9: Boja se mo oituje prije svega na nebu. Cfr. isto tako Ps 104,2;
Iz 40,22; 44,24 cfr. Ps 19. Cfr. Post 1,14-18.
9,10-13: Nakon hvalospjeva o stvaranju openito, nakon to je u r. 8 bilo
govora o tome kako Bog eta morskom puinom, ovdje se govori o
osobinama teofanije cfr. Izl 33,18-23; 1 Kr 19,12-13. Ako se Bog nekome i

20

objavi ipak nitko ne moe Boga posjedovati. Nikada Bog ne pae u ljudske
mjere ili mjerila. Svaka tenja i elja ovjeka da upravlja, vlada Bogom se
mora apriori odstraniti cfr. Izl 32 (pravljenje likova zlatnog teleta). Nitko i
nita ne moe zagospodariti Bogom. ovjek se ne moe usprotiviti niti
Rahabu, morskoj nemani. Kako onda da se ovjek protivi Bogu, kada ni
Rahab, koji je daleko jai, ne moe Bogu nita nauditi, nego mu je sasvim
podloan. Rahab je ovdje ime za prvotni kaos, za mitsko kaotino more,
nekada nazvano i Tiamat. Njegovi su pomonici, tako babilonsko
shvaanje, boanstva koja je zarobio i koja mu se moraju pokoravati.
9,14-16: Prevelika je distanca prema Bogu, ovjek ne moe nikoga zvati
na sastanak, konferenciju o vlastitom poloaju. Kada bi i vikao Bog ga ne
moe uti. Kada bi i bio u pravu odakle mu pravo oekivati od Boga
odgovor? Bijedni ovjek moe Boga samo zamoliti za pomo. Ipak njegova
dosadanja bolna iskustva opominju Joba da se lako i neoprezno uzda u
milost Boju.
9,17-18: Gorko iskustvo oduzima Jobu i zadnju moguu poziciju prema
Bogu:
pred
njega
stupa
drugaiji
Bog,
koji
je
potpuno
promijenio/prevrnuo njegovu dosadanju situaciju i njegov dosadanji
ivot radikalno izmijenio.
9,19: Otkriva nove karakteristike koje samo potvruju dosadanje. Ovdje
se susreu sila/snaga i pravo koje uope ne moemo razdvojiti, nego oni
predstavljaju nadmonu Boju stvarnost, koju ovjek mora pretrpjeti.
9,20-22: Razlika izmeu Boga i ovjeka je tako velika, da ak i nevin
ovjek grijei, ako neto eli postii pred Bogom ili protiv Boga. Sve se u
Jobovoj nutrini buni prihvatiti upravo tu injenicu. U svojoj elementarnoj
elji stvorenja koje je stvoreno za ivot i koje eli ivjeti Job riskira
slijedee priznanje/ispovijest: Bog mu je uzeo dosadanja saznanja o
pravednosti i iz toga Job zakljuuje da Bog ne razlikuje izmeu grjenika i
pravednika, nego da je on sam nepravedan te stoga djeluje nepravedno.
9,23-24: Ovo vlastito iskustvo Job potvruje iz povijesti ljudi i naroda. Bi
Boji pogaa u katastrofama, poastima i ratovima jednako nepravedne i
pravedne. Zemlja daje alosne primjere da su mo i nepotenje ujedinjeni.
Katkad se ini da Bog ima osobine Moloha koji prodire ovjeka. U svemu
se ovom Jobu ipak radi samo o Bogu, bez obzira koje posljedice slijedile iz
toga za njega osobno. On si eli Boga koji ima osobine dostojne Boga.
9,25-35 Job se ponovo vraa sebi samomu. Tui se kako je od Boga
zatvoren u tjesnace kratkog ljudskog ivota u nerazumljivu, nepravednu
patnju. Premda nam se ini upravo protivno, njega neto vue prema
Bogu, ali vie ne moe nai puta do Boga.
9,25-26: Odskae od stila govora da se Job buni zbog kratkoe svojih
dana, koje mora podnositi u mukama i bolima vjerojatno stoga jer treba
jako puno vremena kako bi na koncu ipak doao, naao put k Bogu.
9,27-29: ini se kao da su svi putevi zatvoreni. Job ne moe biti
objektivan, konstantno gleda sebe i sav svoj jad i bijedu. Vraa se na
vlastitu sudbinu. Konano dolazi do zakljuka ipak me ne dri nevinim
ako li sam grjean emu onda muim sebe. Njegova je gorka sudbina

21

biti Bojim zatoenikom, bez ikakove anse doivjeti osloboenje (na

sudu) od strane Boje pravde.
9,30-31: ak ni poznati obredi ienja (Ps 26,6, Iz 1,16) nisu ovdje
djelotvorni. Takovi bi pokuaji bili samo kontraproduktivni.
9,32-35: Job isprobava sve. Proces pred sudom ne dolazi u obzir. Bog je
onaj koji zove, ide na sud, cfr. Mih 6,1-8. Razlika razine izmeu ovjeka i
Boga ostaje za ovjeka neprebrodiva. Job shvaa Boga sasvim ozbiljno.
Njegova prijanja slika o Bogu je davno nestala. U svojoj nevolji on trai
novog Boga, ali jo ne vidi njegovih obrisa. Njegovi prijatelji imaju vlastitu
sliku Boju i potpuno su sigurni da imaju pravo u svoj svojoj sigurnosti,
koja je zastarila i ukoena oni nemaju nikakove borbe i muke kao Job.
Jedinu i posljednju mogunost za razgovor mora stoga omoguiti i stvoriti
jedino Bog. Unato svom razoaranju Joba ipak nosi vjera u providnost i
Boga stvoritelja. Bog bi samo morao ukloniti tamne, neshvatljive barijere
koje stoje izmeu njih. Naalost do sada nema od toga nikakovog traga ni
znaka.
10
Job je u sebi kao ovjek podijeljen. Na jednoj strani htio bi se odvojiti od
prividno nepravednog Boga, s druge strane ipak ga sve tjera upravo k
njemu, k tom istom Bogu. Tako bezgranina bol postaje sredstvo koje vodi
k Bogu. Ako Job tuei se, plaui, moe, zapravo mora moliti, to samo
pokazuje da on moe postii dno svoje egzistencije samo na taj nain.
Gledajui izvanjski Job ovdje nema nita vie od svoje pobonosti (cfr.
1,9 Satan), ali ipak ima najvie od toga; upravo sada on treba Boga koji
e ga nositi, koji mu je tako dalek, koji mu se tako otuio.
10,1-3: Vlastita bijeda, njegov ivot koji kod svakoga proizvodi samo
gnuanje, prisiljavaju patnika da se potui. Tualjke pojedinca i naroda su
najei oblik psalama. Job se osjea, premda neduan, od Boga stavljen
pred sud, njemu se pravi proces. Ipak ostaje svakome slobodno zastupati i
dokazati pred sudom vlastitu nedunost. Zato je Bog stvorio ovjeka
tako? Job ponovo trai razloge zato je Bog takav, ipak se svi ljudski
razlozi pokazuju nedostatnima. ovjek ne moe ui u trag Bogu u
vlastitom ivotu, niti u stvaranju, niti u povijesti s druge strane ne moe
se ovjek ni rijeiti Boga, zaboraviti ga. Bog nema, ljudski govorei,
nikakove koristi od toga to ini ovjeku, jer to to ini protivno je djelu
stvaranja i njegovu dosadanjem djelovanju u povijesti.
10,4-7: Promatrajui ljude, promatrajui stvari, Bog ih vidi drugaije nego
mi ljudi. Iskustvo ovjeka s danima i godinama ne moe biti jednako za
Boga. Tako ispada da je Bog sitni nemilosrdni inkvizitor, koji unato
drugaijoj stvarnosti u Jobovu ivotu istrauje njegove grijehe, premda
sam vrlo dobro zna da nita nee nai. Unato svim pokuajima Joba da
Boga shvati, da dobije dovoljno razloga kako bi Boga optuio, ipak ga
nikada ne postavlja u pitanje niti njega niti njegovo djelovanje. Job se

22

rezignirano klanja pred Bogom. Job ne shvaa i na tome pada, onda se

vraa i prihvaa vjeru u stvaranje.
10,8-9: Takav je Stvoritelj neshvatljiv, nerazumljiv stvara da bi unitio.
Zar Bog nije radostan ako mu neto uspije? Ili je to Bog koji je vrlo
promijenjive naravi, udljiv?
10,10-12: Misao na stvaranje razvija se prema tadanjim saznanjima
slino kao u Ps 139, radi se o nastajanju ovjeka. Vano je ovo: za autora
Jobove knjige je stvaranje svakog novog ljudskog ivota novi boanski in
stvaranja u kojem je nazona Boja stvaralaka ljubav i skrb. Ista misao o
stvaranju Stvoritelju pojavljuje se vie puta u starozavjetnim
tekstovima. Dio je to temeljnih biblijskih istina. Ovdje je slika nastanka
ovjeka, odnosno djeteta u utrobi majke, gruanje majine krvi pod
djelovanjem sjemena mukarca.
10,13-16: Job opet ponavlja da Bog uvijek ostaje isti. Posljedica ovoga
zapravo je strana: Bog je od poetka bio Jobov neprijatelj. Bog ga je tako
lijepo pripravio da bi ga kasnije muio. Slika je vrlo runa: Bog kao
najmoniji i najgori neprijatelj ovjeka od samog poetka. Job ponovo
pokuava shvatiti Boje djelovanje, ali nikada mu to nee uspjeti. To je
strana devijacija ovjeka kao slike Boje. Ili stoji moda u pozadini svega
teko razumljiva ideja, da prava ljubav mora trpiti i da onaj tko ljubi
nekako optereuje onoga koga ljubi cfr. Post 22? Tako Job dolazi do
spoznaje, do neizbjenog zakljuka: da li s pravom ili kao krivac: on je od
Boga progonjen i muen. ini mu se kao da ga je lav zarobio, koji se,
zahvaljujui svojoj snazi, samo s njim igra.
10,17: Ta Boja nepravedna nadmo nad ovjekom ini se jo veom.
Mnotvo svjedoka, ak vojska (Ps 7) je pozvana protiv Joba. Kod takove
sile on mora biti poraen. Ovdje se moramo usuditi postaviti pitanje: Kada
je Job, kada je ovjek Bogu blii, s njime ue povezan? U srei ili nesrei.
Kada mu prinosi rtve i darove ili kada se estoko buni protiv njega?
Unato svemu postoji jedna duboka veza, neunitiva ljubav koja Joba
trajno povezuje s Bogom. Job je spreman iz ljubavi ak i svom najljuem
protivniku, Bogu rei da, da je Boji postupak prema njemu barem malo
razumljiviji. Prava povezanost s Bogom prema tome mora se svakodnevno
obnavljati, mora biti izborena, za nju se mora trpjeti - to je spoznaja iz
Jobova ivotnog iskustva. Tu je vidljiva tajna ljudskog ivota.
10,18-22: Job govori o svom ivotu i argumentira iz perspektive vjere u
stvaranje, koja ukazuje na Stvoritelja. Sada je doao do momenta, gdje
ovo vie nije vaee, nego je stavljeno pod znak pitanja. Stoga se ini da
uope vie nema odgovora na pitanje smisla ljudskog ivota. Takove
misli, koje potjeu iz ljudske nedostatnosti, dovode u Joba do toga da si
on eli smrt, koja bi bila ne samo kraj njegova ljudskog ivota, nego
ponitenje cjelokupnog stvaranja. Tako on gleda u smrt kao cilj, koji ipak
mora odbaciti, jer je njegova elja ivot, a ne smrt. Njegova posljednja
elja prije nego lagano bude smaknut jest, da ga Bog pusti na miru, da si
moe priutiti sitne, zemaljske radosti. Smrt se predstavlja slino kao kod
Prop 3,19-21 kao nepoznata zemlja mraka, mnogostruke tame. Kada bi
Bog od Joba dignuo ruke, pustio ga na miru, kada bi obustavio svoje

23

neprijateljstvo protiv Joba, ne bi to bio istina ispunjen ivot, ali ipak kakav
takav, podnoljiv boravak na zemlji. Kako malo ovjek kojega karakterizira
neunitiva elja za ivotom, treba da bi ostao na ivotu, da bi ugasio tu
e za ivotom.
11
Konano dolazi do rijei posljednji od prijatelja, Zofar. On estoko kritizira
Joba, moda je to zbog mladosti i jer je neiskusan, ali pokuava prodrijeti
do Joba. Njegov govor sadri zanimljiva teoloka stanovita, ali se on vrlo
prepotentno ponaa prema Jobu, govori pouavajui, odozgor. Zofar
zastupa klasinu nauku o retribuciji. Njemu se radi o tome, bez da bi imao
novih argumenata, shvatiti Joba iz svoje vlastite pozicije, tako ga prosuditi
i stoga osuditi.
11,1-4: Zofar ne shvaa Joba, nego ga kritizira, oznaava ga kao
brbljavca, koji jednostavno pria, i koji se ak Bogu smije. Upravo to Zofar
eli konano zaustaviti. Zofar nije u stanju ui u Jobovu problematiku, cfr.
r. 4. On postavlja Joba na razinu mudraca, na vlastitu razinu, koja cijeli
problem gleda i tumai teoretski. On pritom zaboravlja da upravo Jobovo
bolno iskustvo, koje govori protiv spomenute sheme i postavlja ju u
pitanje.
11,5-6: Budui da ne moe Joba uvjeriti, kako mu se ini, Zofar apelira na
Boju mudrost, koja sve nadilazi, kojoj bi se Job trebao obratiti, ali onda
opet brzim postupkom izjednauje Boga sa ve poznatom shemom.
11,7-12: Novi pokuaj, u kojem se sveanim rjenikom slavi Boja
dubina i mo, slui tomu da pokae kako je Boje djelovanje podvrgnuto
upravo toj istoj shemi. Nebo, podzemlje, zemlja i more ove etiri
dimenzije opisuju univerzalnost svemira, dokazuju konstantno, ve
poznato Boje djelovanje. Bog gleda na ljude koji krivo rade i time je
njihova sudbina zapeaena. Ne potpuno jasan r. 12, koji zakljuuje: ove
su stvari tako jasne, da ih i najmaloumniji moe shvatiti: Bog i Boje
djelovanje su vidljivi svakome.
11,13-16: Vrlo umjerenim rijeima Zofar opominje Joba, neka se
prestane potajno buniti protiv Boga. Opisuje odvraanje od zla i grijeha,
povratak k Bogu srcem, koji onda kulminira u molitvi. Molitva ima snagu
promijeniti ovjeka, ona daje ovjeku temelj za ivot i oduzima mu strah.
Zaboravljanje doputa potisnutoj boli da se povue, kao to se vrlo brzo
povuku tragovi poplave.
11,17-20: ivot na suncu slave Boje opisan je ivopisnim bojama.
Pouzdanje, nada i sigurnost odreuju put pravednika, koji je pobijedio
strah i tamu nereda. Taj novi ivot, od Boga darovan i na Boga usmjeren
svijetlit e mnogim ljudima i privui ih Bogu, u djelokrug ovog novog
spasenja. Prema r. 20 upravo je obratna sudbina bezbonika. Ugroen,
muan ivot bez utoita i nade u ispunjenje, njihova je nagrada. Ovo
kontrastiranje bi trebalo Joba motivirati da se odlui za svjetlu, sunanu
stranu ljudskog ivota, koju jo uvijek moe postii. Prema shemi koja je
shvaena vrlo jednostrano, samo od Joba zavisi postii ili ne postii
spasenje; on se mora odrei zla, izbjegavati grijeh i odmah e se njegova

24

sudbina promijeniti. Novo sunce Boje milosti e mu tada pokloniti ivot,

pouzdanje i nadu, poklonit e mu promjenu, koja sve okree na dobro.
12
Ponovo odgovara Job u dugom govoru. Ne govori samo Zofaru nego sve
trojici prijatelja istovremeno.
12,1-3: Job ismijava svoje prijatelje, buni se protiv toga da oni tako
odozgor govore, na nain uitelja koji sve znaju i koji jedini imaju pravo.
Ponaaju se kao da su pokupili svu mudrost, sve znanje svih vremena. Job
oznaava njihovo ponaanje kao prepotentno, ali u biti i kao dosta
primitivno. Ne ini on to bez odreene samosvijesti, ponosa, jer se s njima
svakako moe mjeriti i ne mora se stiditi usporedbe s njima. Ustvari ono
to prijatelji govore ne ide dalje od onoga do sada poznatoga. Tu je
njihova slaba toka, jer im nedostaje nutarnja istinitost, a ovaj je
nedostatak samo loe prikriven njihovim ponosom.
12,4-6: Na psiholoki nain, kako je knjiga predstavljena, tj. nizanjem
dogaaja jednim za drugim, Job vraa razgovor ponovo na sebe.
Neshvatljivo je za njega, koji ivi u najblioj povezanosti s Bogom, da mu
se prijatelji rugaju upravo zbog toga. Jobova patnja vodi stoga u iskustvo
samoe. On se udaljava i odvaja od prijatelja, uope od ljudi. Nada koju je
imao, koju je povezao s njima, pokazuje se u konanom kao lana. Tu se
pokazuje openitije iskustvo, koje mora proivjeti svatko koga stigne
patnja. Svakome, tko ne pati, tko nije pogoen, nedostaje srce za patnike
i nesretnike, ali i kontakt, pristup njima. (cfr. naa narodna: Sit gladnom
ne vjeruje!). Naprotiv, kako bi se uvao od opasnosti, onaj tko ne pati
jednostavno se distancira od patnika. K tomu dolazi jo i gorko iskustvo
pobonih: da nasilnici naime izazivaju Boga. Oni ele ak i Boga
kontrolirati, podvrgnuti svojoj vlasti i zloupotrijebiti za vlastite niske
ciljeve. Ovo baca posebno svjetlo na mudrost Jobovih prijatelja, koja kae
kako je od Boga, ali se ustvari eli uzdii iznad Boga i njega podvrgnuti
ljudskoj volji. U ovakovom ponaanju se samo oituje njihova nutarnja
neiskrenost.
12,7-12: Job se obraa Zofaru i poziva ga neka preispita temelje svoje
ljudske mudrosti. Cijeli ivotinjski svijet jedan je jedinstveni dokaz
stvaralake moi Boje i boanske mudrosti. To bi moralo ovjeka voditi k
razumijevanju/shvaanju da i njegov duh, njegova dua poivaju u Bogu.
U tome je utemeljeno da ovjek nikada ne moe raspolagati Bogom.
ovjek ostaje naprotiv u mnogoemu od Boga ovisnim, Bogu podloan.
Stoga se ljudske rijei, ak i asnu tradiciju otaca ne moe uzeti nekritiki.
ovjek dobiva od Stvoritelja pravo i dunost ispitivati predaje i postaviti ih
u svjetlo boanske mudrosti. Ovim izjavama Job postavlja temelje kritike
navodno nedodirljive mudrosti svojih prijatelja.
12,13-16: Job prelazi sada na boansku mudrost, koja nadilazi svaku
ljudsku mudrost. U obliku himna on sada hvali boansku mudrost i
nedostiivu mo. Pun strahopotovanja stoji on pred tajanstvenim Bojim
upravljanjem. Jer u Bojoj mudrosti i moi sva stvorenja imaju svoj
temelj. Ljudska spoznaja ide samo do te razine. Zato u boanskom

25

planu ostaje ovjeku zauvijek neodgovoreno. Stoga se ograniena ljudska

spoznaja ne moe usporediti s Bojom mudrou. Nasuprot ogranienoj
ljudskoj mudrosti stavlja Job neogranienu Boju mudrost sa njenom
moi koja tono moe ostvariti svoje planove. Ve ovdje vidimo naznaen
motiv koji e kasnije na koncu knjige u dvije teofanije biti iroko razraen
i iji e problem biti rijeen od Boga. ovjek ne moe nita pretpostaviti
Bojoj sili/moi. Boja mudrost i Boji plan ostaju ovjeku neshvatljivi i
nedostini. Niti za Joba niti za njegove prijatelje nema ni najmanje sumnje
da Bog stoji iza svega i da djeluje u svemu. U ovom se naelnom stavu
obadvije strane (=Job i njegovi prijatelji) ipak slau, premda njihova
miljenja konkretno vode do sasvim suprotnih zakljuaka.
12,17-22: Ova je misao izvedena realnim razmiljanjem, a temelji se na
dugom ljudskom iskustvu, na prastaroj ljudskoj mudrosti, egzemplificirano
drutvenim poloajem ovjeka. Svi oni, kraljevi i sveenici podvrgnuti su
bez iznimke Bojem planu. Bog je jedini koji ljude moe uzvisiti i poniziti.
Svi nemono stoje pod njegovom rijeju i moraju se ponaati po njegovoj
smjernici. Bog kria ljudske planove i preokree ih u protivno. Tako on
unitava ljudsku mudrost i mo tijekom povijesti.
12,23-25: Job dokazuje duboki osjeaj i poznavanje ljudske povijesti.
Ipak pozadinu svega i temelje, koje je Bog postavio, Job ne moe shvatiti.
Tako je za ovjeka tijek povijesti i sudbina ovjeka zagonetna. Ostaju
tajanstveni, kao kod Prop (Koheleta). Stoga Job niti ne eli istraivati
isprepletenost sudbine i krivice, odnos izmeu ponaanja ovjeka i ljudske
sudbine (naplate), tj. ne eli rei neto to bi za njegove prijatelje mogao
biti temelj argumentacije. On postavlja poentirano beskonanu razliku
izmeu apsolutne, neograniene Boje mudrosti i ograniene ljudske. Tako
on shvaa Boga daleko ozbiljnije, nego to to ine njegovi prijatelji, koji u
konanom podlau sliku Boju vlastitim idejama nauke o retribuciji ali su
tako Boju bit promaili. Horizont ovakove argumentacije proiren je
preko dogaaja u vlastitom narodu, preko drugih naroda openito. I tamo
se potvruje isto iskustvo. U ustajanju i propadanju naroda, u demonskoj
opijenosti monika, koja zavrava ludilom, vidi Job neshvatljivu mudrost
Svevinjega na djelu. Nove osobine, dimenzije boanske mudrosti, koje
ovjek nikako ne moe shvatiti, i koje se ovjeku uope ne objavljuju,
navjetaju Boga, koji je sve vie tajanstven, pred kojim moraju kapitulirati
svaka ljudska mudrost i shvaanje.
13,1-12: Jo jednom Job govori prijateljima. Najprije konstatira da
njegovo znanje uope nije slabije od njihovog. Stoga mu nije potrebna
njihova pouka o Bojoj mudrosti. On vrlo dobro zna, da nije odmjereno
bilo to rei protiv Boje mudrosti. Stoga on prekida s njima diskusiju o
Bojoj pravdi, prema vlastitim saznanjima. Prijatelji uope ne registriraju
njegovu situaciju, kako bi ga onda mogli shvatiti. Jobu se radi o njegovom
pravu pred Bogom. Stoga se on sada trudi govoriti direktno Bogu. Budui
da je pravi razgovor s prijateljima postao nemogu, on nema drugog puta.
Od toga ovisi cijeli njegov ivot. Poto je dobro iskritizirao svoje prijatelje
(rr.4-5), koji bi se morali zastidjeti svojih rijei, on ih ipak moli da ga
posluaju. Iskustvo patnika, da ga konano nitko ne razumije, da je

26

odbaen u samou, dolazi ovdje polako do izraaja. To je jedini put, kroz

samou patnje, izai iz sebe i doi do Boga. Stoga se Job odvaja od
prijatelja (rr. 7-8), kojima predbacuje nerazumijevanje i neiskrenost. Moe
naime biti opasno i pogubno za ovjeka ako se pravi Bojim odvjetnikom,
a pri tom se zapetlja u lai.
13,9-12: Bog vodi svoju stvar osobno. Tako Job razotkriva lani ponos
svojih prijatelja kao pretvaranje. Stavljajui upravo svoju teologiju na
mjesto Boga, oni grijee, varaju se. Tako im on prijeti Bojim sudom. Ne
samo njihovo miljenje, njihovi motivi, nego i njihovi razlozi su uplji kao
glina/glinene posude.
13,13-22: Stoga Job oekuje od svojih prijatelja da konano zaute. On
je prestao nadati se da e ga oni shvatiti i razumjeti. Osvjedoen je da je
neduan i stoga zahtjeva od Boga da prizna njegovu nedunost. Rei e
pred Bogom istinu, ali isto tako eli od Boga uti istinu. eli uti Boju
odluku, koja potvruje njegovu nedunost. On stavlja /r. 14/ jednom
poznatom izrekom sve na kocku. Riskira ak i vlastiti ivot. Mogunost
pred Bogom se opravdati, biti od Boga sasluan vrijedna mu je vlastitog
ivota. Da je on u Bojim oima (= pred Bogom) kriv, ne bi mogao uope
Boga susresti. Tako ga nadvladavaju mir i snaga nade, da moe svoj sluaj
predstaviti Bogu a njegovi prijatelji e biti svjedoci. On je siguran i pred
Bogom u svoju stvar, svoj sluaj. Kada bi mu Bog osporio to pravo, Job bi
bio neopozivo osuen na utnju i smrt. Razgovor s prijateljima ga je doveo
do tako jasnih spoznaja. S druge strane Job zna da e istina o njegovu
odnosu prema Bogu ostati tako dugo skrivena dok god on pred njim stoji
u strahu pod pritiskom Boje ruke. Stoga on moli Boga da ukloni od njega
taj teret, da ga vie ne strai. Jer on je spreman Boga sasluati. On govori
Bogu i oekuje od njega toan odgovor.
13,23-28: U ponovnom krugu razgovora Job postavlja niz pitanja Bogu i
poziva ga tako na dijalog. Najprije se radi o pitanju, koje njegovi prijatelji
konstantno postavljaju, naime njegova grijeha i krivice. Prijatelji mu
postavljaju pitanja, a on ih alje dalje, Bogu. Job naravno priznaje da je
grjean. Kao to je cijeli Stari zavjet uvjeren u opu grjenost svih ljudi, ni
Jobova knjiga ne izbjegava tu tematiku. Ipak ne postoji nikakova
ravnotea izmeu Jobovih grijeha propustom i nepanjom i njegove
sudbine. To mu nikako ne ide u glavu. Je li ta kazna pravedna, je li
zasluena? Jo nerazumljivije je za njega sadanje Boje ponaanje koje
ga sada mui. Bog uti i ponaa se prema njemu kao prema najljuem
neprijatelju ipak je to Jobova arogancija u dijalogu s Bogom. Tie se
njegove koe, njegova ivota. idov ivi od Boje milosti, koja ga obvija,
obuhvaa. Jobu se ini kao da je potpuno bezvrijedan, kao trulo lie ili
ostaci odjee, koja se raspada, koju izjedaju moljci. Kao da mu se Bog eli
svetiti Ali zato ga Bog jo uzima tako ozbiljno, njega koji je od sviju
odbaen? Protuslovlje koje se ne moe tako lako shvatiti: Bog ga uzima
ozbiljno, ali se ne brine za njega.
13,26-28: Kod svih tih nagaanja Job dospijeva do rjeenja koje je blizu
onom njegovih prijatelja. Bog je predstavljen kao sitniav tiranin, koji
ovjeka do u pojedinosti kontrolira, dovodi ga do prokletstva i preputa ga

27

sudbini koju ne moe izbjei. Izraz gorke presude/prokletstvo, potjee

(moda?) iz magijskih formulacija, s podruja koje se ne moe prestupiti
bez opasnosti po ivot. Job si predstavlja Boga veim i velianstvenijim, a
Bog sam kao da daje pravo Jobovim prijateljima, koji imaju racionalnu
sliku Boju. Nadilazei shemu retribucije nastaje tako slika Boga koji je
nepodnoljiv, neumoljiv, nemilosrdan. Stoga je patnik ponovo upuen sam
na sebe. Autor opisuje ovu ugroenu, jadnu ljudsku egzistenciju, koja je
predodreena na propast i ini se kao da je osuena na potpuno beznae.
14,1-6: Vlastita bezizlazna situacija ponovo je potpuno jasna Jobu jad
njegova kratkog, nemirnog ivota. Po prirodi slab, kratka ivota, Job se
usporeuje s cvijetom koji vene (cfr. Ps 90,5-6; 103,15; Iz 40,6.8). Jo je
snanija slika sjene, koja nestaje kod veernjeg sunca. S obzirom na tu
jadnu egzistenciju, koja postoji na rubu nitavila, koja u nitavilu nestaje
Boje je ponaanje neshvatljivo; kao lovaki pas on vreba, progoni
ovjeka kako bi ga doveo pred sud. Kao da Bog nita drugo ili bolje ne bi
znao, nego progoniti jadnog ovjeka. A Bog bi morao vie nego itko drugi
poznavati situaciju ovjeka. ovjek ima svoje porijeklo u neistoi i sam je
neist ovo je jasna indikacija na opu grjenost svih ljudi. Iz ove gotovo
sudbinske podlonosti grijehu ovjek ne moe istupiti. Job ni u jednom
trenutku ne sumnja u to da je ljudski ivot ogranien, da je to
bivstvovanje za umiranje, jer do sada u objavi nema nikakovih naznaka
svjetla s one strane. Ako je ovjek podvrgnut takovoj sudbini, ako je
njegovo bie tako odreeno i ogranieno kako je s
njegovom
odgovornou? Iz ove prividno nerjeive dileme proizlazi molba da Bog
Joba nekoliko dana njegova ivota ostavi na miru, kako bi si mogao
urediti ivot po vlastitom ukusu. Njegov ivot ne zasluuje s obzirom na
takovu ogranienost i suenost toliko angamana s Boje strane. S druge
strane Job ne prihvaa tako brzo kratki ivot i skoru sigurnu smrt. Stoga
sada u sredite njegovih razmatranja stupa neumoljiva smrt. Smrt je
problem s kojim se on bori, koji ivot postavlja u pitanje.
14,7-12: Job se usporeuje s drvetom. Ono prednjai u tome da se moe
podmladiti i poeti novi ivot. Kod ovjeka smrt znai apsolutno pitanje i
definitivnu granicu. U smrti ivot ovjeka tone u potpuno beznae. Zbog
takove situacije Job vidi i doivljava ljudski ivot kao muku. Nema za
ovjeka vodene pare, koja ponovo oivi. Ostaje jedino pitanje gdje je
on? Stoga je smrt neizbjeno pitanje ivota, smrt postavlja ivot u
pitanje. Tako intenzivno i egzistencijalno pitanje ljudskog ivota i smrti
inae se ne postavlja u cijelom Starom zavjetu. Na taj nain Job razotkriva
svaku imanentnu ljudsku nadu i futurologiju. S druge pak strane bez
ikakove nade ljudski ivot postaje nemoguim. Stoga rr. 13-17 daju neto
nade, koja je izraena kao idealna, ne kao elja nego kao realnost, kao
stvarnost. Iz vlastitih snaga Job ne moe nadvladati granicu smrti, nego
predlae, kako on to sam kae, razumljiv plan Bogu. Kod Joba jo uvijek
postoji skrivena nada da Bog nije radikalni neprijatelj ovjeka, nego ipak,
premda jo neprepoznatljiv, njegov prijatelj. Ako neto prijei put ovjeka
prema Bogu to je grijeh. Stoga iskuanik moli da ga Bog sakrije i sauva

28

dok se srdba Boja kao kazna zbog grijeha, ne smiri. Gledajui tako
podzemlje dobiva sada novu ulogu i novi smisao. Postaje prolaz, mjesto
ekanja, dok se Bog ponovo ne zauzme za ovjeka. Ova potreba za
spasenjem se tako ponovo budi u Jobu. U molbi, da se Joba sjeti nakon
srdbe izraena je istina vrlo srameljivo, vjera u prekogrobni ivot.
14,14-17: Osjea se kako lagana nada daje krila Jobu. On si zamilja, to
je psiholoki jako dobro opisano, kako e reagirati, kada Bog osjeti enju
za stvorenjem. Bog e mu onda oprostiti grijeh, njegov e ivot dobiti
novu nadu i perspektivu: bit e sav prosvijetljen od Boje ljubavi. No ova
je slika prelijepa. Stvarnost je drugaija. Tako Job ponovo vraa svoj
pogled k jadnoj stvarnosti, slaba nada jo ne moe nositi njegov ivot.
Stvarnost ljudskog ivota brutalno je drugaija.
14,18-22: Brda se ne mogu odrati pred Bogom. Kao to voda lagano
razara kamenje i zemlju, tako je sada i Jobu. Komad po komad on se topi i
nestaje. S njime nestaje i nada, i ono posljednje to ovjeku moe dati
sadraj i smisao ivota. Ali da Bog ovjeku moe doi ususret i u takovim
stranim situacijama, da patnja ovjeka potjee u biti od Boga ljubavi, Job
ne moe nikako shvatiti. Tako njegov govor zavrava u beznau: ovjek je
odreen za smrt i nestanak. Mora se odrei veza s obitelji i rodbinom.
Ostavljen sam, naputen od svakoga umire vlastitom smru.
15 Drugi krug razgovora
Ovaj dio knjige, drugi niz besjeda (cfr. naslov u Zagrebakoj Bibliji), 1521, otvara kao i prvi dio govor Elifaza Temanca. Razgovor je tvri.
estoka kritika, koju Job upravlja svojim prijateljima preuzeta je u
njihovim odgovorima. Svojim govorom Job se otkriva kao bezbonik i
grjenik. Njihova nastojanja i spremnost na pomo da e Job polako
shvatiti kakav je,
te promijeniti svoj stav, ve prema njihovim
prijedlozima, su potpuno propala i oni su razoarani. ak Elifaz, koji se
razlikuje od svojih dvojice kolega jer je stariji, diskretniji, posjeduje
odlian nain diskutiranja, postaje u svojim odgovorima tvri i negativniji.
15, 1-6: U tekst 12,3 i 13,2 Job tvrdi kako ne zaostaje pameu,
inteligencijom za svojim prijateljima, koji se prave tako mudrima,
pametnima. Upravo ovdje poinje Elifaz i prikazuje ponaanje patnika kao
mudraca nedostojnim i gotovo ga ismijava. Jobov je govor kao juni vjetar
(iroko), koji samo mui ljude. Tako Elifaz, koji razmilja racionalno i bez
ikakovih osjeaja, ostaje dalek Jobu koji je iznutra sav uznemiren. Elifaz
mu prigovara da on razara strah Boji i nastojanja pred Bogom, nutarnju
borbu pred Bogom, dakle upravo temelj vjere. A strah Boji vrijedi kao
poetak, temelj mudrosti 28,28; Ps 111,10, Izr 9,10. Kao bogobojazne
Biblija oznaava Abrahama (Post 22,12) i Joba (1,1.9; 2,3). Strah Boji
poiva na temelju pravde i vjernosti Zakonu Bojem. Budui da Job sve to
postavlja u pitanje u svom vlastitom sluaju, Elifaz smatra opravdanim

29

protiv Joba nastupiti direktno estokim napadima. U svojoj opravdanoj

brizi za pravu vjeru u Boga Elifaz nema osjeaja da Job svojim pitanjima,
svojim nainom razmiljanja, borbom za bolji odnos prema Bogu, dolazi
zapravo blie Bogu, prodire dublje u boansku tajnu, nego njegovi
prijatelji. U svojoj tradicionalnoj viziji i vrlo uskom nainu reagiranja Elifaz
ne moe nita drugo nego na temelju Jobovih govora proglastiti ga krivim.
Naziva ga lukavim varalicom. Ovim govorom on postavlja patnika u blizinu
zmije (Post 3,1), koja obeaje prvim ljudima, da e postati kao Bog. Kako
Elifaz tvrdi, protiv Joba ne treba nikakvog procesa, njegova vlastita usta i
usne su svjedoci koji ga terete. On si olako zamilja iznoenje dokaza.
Budui da Jobove rijei nisu sukladne s njegovom (Elifazovom) teorijom
retribucije, tako su one neoboriv dokaz protiv Joba. Elifaz i njegovi drugovi
ipak ostaju duni: postaviti same sebe i vlastito shvaanje u pitanje. Za
njih je u najmanju ruku sigurno, da imaju pravo kada pretpostavljaju da
Job ima neke tajne grijehe, te da su oni tako u pravu.
15,7-10: Jer je osobno povrijeen sada Elifaz ide osobnim argumentima
protiv Joba. Oni mogu naalost samo vrlo teko prikriti njegovu osobnu
samohvalu, samoproglaenu pravednost. Iznosei sve vane razloge on
ipak ne osjea da sebi osobno ini lou ili vrlo upitnu uslugu. Vraa se sve
do stvaranja, i upotrebljava slike praovjeka koji ima mitske crte, cfr. Ez
28,11-19. Tako situacija Joba preuzima konture i razmjere situacije prvog
ovjeka u njegovom padu/grijehu cfr. tekst Post 3. Tako je Jobov grijeh
velik da ide do u beskonano. Stoga je Jobova sudbina postavljena kao
parametar. Tvrdnja (r. 9), da Job zna vie nego njegovi prijatelji, nije do
sada bila izneena. S druge strane ukazivanje na svoju poodmaklu dob,
koje Elifaz iznosi (r. 10) je odgovor na 12,12, gdje Job tvrdi da mudrost
nije nikakova privilegija dobi/starosti. Spominjanje Jobova oca pokazuje
samo osobni alac to ga Elifaz upotrebljava protiv Joba. Tako se poveava
tenzija u razgovoru koji je sve vie karakteriziran emocijama.
15,11-13: Elifaz se ali sbog dosadanjeg neuspjeha svojih nastojanja.
Uvrijeen predbacuje Jobu nezahvalnost prema Bogu i prema prijateljima,
budui da on ne pazi na utjehu koju mu Bog daje te odbija blage rijei
prijatelja. U neshvatljivom ponosu Job se ak pokuava pred svojim
prijateljima srditi na Boga. Ponovo moemo osjetiti kako se diskusija vodi
na dvije meusobno udaljene razine. Budui da imaju fiksnu sliku Boju,
Jobovim prijateljima nedostaje svaki trag shvaanja kako se estoko Job
bori s Bogom koji je za njega postao neshvatljivim. Job ne nalazi kod Boga
upravo to o emu njegovi prijatelji cijelo vrijeme govore.
15,14-16: Elifaz podsjea na tajnu upletenost svih ljudi u grijeh, na
njihovu ljudsku nedostatnost pred Bogom. Prisjea se vienja (tekst 4,12-

30

21). I dok se Job pati zbog odijeljenosti od Boga uzrokovane grijehom,

koji je kao propust iz nemarnosti postao svagdanji dio sudbine, dok on
neprestano apelira na Boju milost, Elifaz ovo stanje grijeha smatra
vrijednim prezira i uzima to kao prigodu prikazati Boju pravdu, koja
kanjava zle. Za duevnu bol Joba, koji zgaena srca inzistira na vioj
Bojoj pravdi, koja je ljudima skrivena, koji se bori za Boje milosre i
nada Bojem smilovanju, ostaje Elifazovo srce zatvoreno unato
razumijevanja za grjenost svih ljudi. Ova grjenost ide ak gore do
anela, ak se ni oni ne mogu potpuno oistiti pred Bogom.
15,17-19: Sveanim uvodom ocrtana je sada sudbina grjenika. Vlastito,
dugo ivotno iskustvo, potvreno i osnaeno tradicijom otaca, onom
mudrou, koju nikakav strani upliv nije mogao pokvariti.
15,20-24: Slikovitim, strunim jezikom opisana je nevolja bezbonika. On
provodi svoje dane u strahu i zdvajanju, nepoznate ga sile progone i
mue, dok ga u miru ne pristigne Zatornik. Ne stoji li u pozadini ovog
opisa sudbina Joba? Ne aludira li opis Zatornika na tekst 2,6 Satan? S
jedne strane ivotni strah koji obuzima bezbonika, s druge strane
njegova volja za ivotom. On stoji u izobilju, ali ga mui briga za svagdanji
kruh; njemu nikada nije dovoljno i boji se da e umrijeti od gladi. Vrlo je
lijepo predstavljena suprotnost, koja se u ivotu vrlo esto vidi. K tomu se
pridruuje kao najvea briga smrtni strah, ona neugodna spoznaja, znanje
da ovjeka eka gorka sudbina. To ovjeku uzima svaku ivotnu radost i
ne dozvoljava proivjeti u miru nijedan dan. Pred tom nadmoi, koja je
kao kralj koji je s vojskom, koja ovjeka svakodnevno ugroava, ljudski je
ivot baen u rijeku briga i straha i ogranien gotovo do uguenja.
15,25-28: Nalazimo obrazloenje zato bezbonik dolazi u takovu
situaciju. R. 25 daje kao razlog pobunu protiv Boga on je protiv Boga
podizao ruku, a to je veliki grijeh protiv Boga. ovjek koji se to usudi,
najavljuje rat Bogu, ulazi u neprijateljstvo s Bogom, kao to to prikazuje
slika rata (r.26). Tvrdokorno i oholo se on bori protiv Boga, ili se od Boga
ograuje kao titom. Njegovo uivanje samo je prividna srea, koja ne
ostaje trajno. Opomena da on ponovo podie i nastanjuje razorene
gradove i kue podsjea nas na sud Boji (cfr. tekst Pnz 13,13-15; J
6,17; 1 Kr 16,34). Stoga je zabranjeno ponovo graditi gradove koje je
razorila srdba Boja (Post 19). Takovi ini su protivni Bogu i stoga grijeh.
Grjenik se postavlja bogatstvom i uivanjem iznad svetog boanskog
reda, njegove su elje i nastojanja usmjereni iskljuivo na zemaljsko i
ostaju ogranieni na zemaljsko.
15,29-35: Takav stav u ivotu je kao naelni stav i samoobmana jedno
veliko razoaranje. Ova slika egzemplificirana je slikama iz prirode na

31

razne naine. U konanom neograniena pouda k bogatstvu i trajnom

posjedovanju ne vodi k srei. Bezbonik ne moe, slino kao jalovi klas
zadobiti pravu zrelost i puninu ivota. Opisuje se Boji sud slikama
protivnosti: mraka s jedne i eravice s druge strane. Opomena (r. 31) se
odnosi direktno na Joba. Elifaz jednostavno bagatelizira Jobovo pouzdanje
kao varku i privienje. Tko gradi na nitavosti mora raunati sa propau.
Tako jednostavno i samo po sebi razumljivo moe se Jobov sluaj rijeiti,
kao sluaj obinog bezbonika. Nedvojbeno je u slikama palmine granice,
vinove loze i maslinova drveta, prikazana iznenadna sudbina grjenika.
Prema Elifazovoj logici (rr. 34-35) sudbina grjenika koja vodi u propast i
nesreu stavljena je kao opevaee pravilo/zakon. Takove slike bi trebale
na svoj nain probuditi Joba iz njegove samoobmane, voditi ga k
razmiljanju i obraenju. Nijedna Elifazova vana rije, koja bi davala nadu
ne moe uspostaviit kontakt s ispaenim Jobom. Preputen je samome
sebi. U svojoj krajnjoj nevolji, ali iz nade koju nikada nije napustio on
moe traiti novi put prema Bogu. On nema oholog samopouzdanja i
neiskrene lukavosti, kako to misle njegovi sugovornici nego je nevolja koju
je prouzroio nerazumljivi i stoga udaljeni Bog za kojim Job tako ezne.
Patnik je osamljen, sva je njegova patnja zaboravljena od njegovih
prijatelja, ali stoga jae usmjerava svoj duh i svoje srce prema Bogu.
16
U svom odgovoru 16-17 Job daje do znanja koliko ga boli injenica da ga
prijatelji ne razumiju.
16,2-3: Stoga se suprotstavlja svojim prijateljima i napada ih. Ne sviaju
mu se njihovi napuhani govori, koji ne pogaaju njegovu stvarnost i
izgovoreni su u vjetar. Tako su prijatelji za njega samo optereenje.
Umjesto da ga tjee, zbog ega su doli, oni samo poveavaju njegove
muke. U svojoj ukruenosti i neshvatljivom nerazumijevanju koje Joba
uope ne moe impresionirati (ni pozitivno ni negativno) oni promaaju
cilj, govore pored Joba i guraju ga u osamljenost.
16,4-5: Ovi rr. pojanjavaju da je izgubljena osnovica meusobnog
razumijevanja. Job na ironian nain razotkriva njih i njihove utjene
govore, stavljajui sebe u njihov poloaj i govorei njima kao da ih tjei. I
za njega bi bilo lagano izraavati lijepim rijeima i nauenim gestama
suut koja ne dodiruje unutranjost. Konano ovakav nain svjedoenja
navodnih osjeaja ostaje na povrini. Da u takovim rijeima i gestama
nedostaje suosjeanje srca to je ono to Job predbacuje svojim
prijateljima. Oni se ne mogu uiviti u njegovu situaciju, stoga ne mogu niti

32

pristupiti Jobu. Jer nikakova visoka i pametna teologija ne moe

nadomjestiti suosjeajno srce.
16,6-17: Job glasno kuka ne samo da ga je Bog ostavio, nego ga jo i
progoni. Tu su neprekidni bolovi. Sada je doao do toke kada vie ne
moe dalje, stoga iznosi vrlo drastine i emocionalne prigovore protiv
Boga. Ovo je pojaano injenicom da jezino neposredno prelazi sa on
na ti i oslovljava Boga direktno. Tui se da mu je Bog otuio prijatelje, a
njega samoga opteretio prevelikom patnjom. Nagla promjena od najvee
sree do najvee bijede postala je svjedokom protiv Joba, za prijatelje je
to siguran dokaz njegove teke krivice. Srdba Boja, izraz Bojeg suda,
koja je sada opisana u odvratnoj maski Satana, kida ga i unitava. Tako
od Jobovih prijatelja postaju estoki protivnici, koji ga poniavaju (cfr. Ps
22,8.14; Ps 35,21; Tu 2,16; Mih 4,14). Konano Job uvia da
neprijateljstvo njegovih prijatelja konano potjee od Boga. 16,11 jasno
kae da je Bog zajedno sa Jobovim neprijateljima u istoj liniji. Gledajui
unazad Job shvaa svoju bijednu situaciju jo otrijim pogledom.
16,12-14: Ovaj napad Job proivljava kao nenadan, neosnovan prepad,
od Boga koji ga hvata za vrat, baca na zemlju, postavlja ga kao strijelac
svoj cilj u koji gaa (cfr. T 3,12), dok ne padne na zemlju, pogoen u
bubrege/eludac. Job je kao opsjednut grad, kojega Bog polako osvaja,
probija zidine, kako bi ga onda u napadu osvojio. Kao kod oplakivanja
mrtvih obukao je alobnu odjeu, koja se lijepi za njegove gnojne rane.
iv je, ali se ve ubraja meu mrtvace. Jobova je snaga iezla (cr. 1 Sam
2,1; Ps 75,5-6; 89,18.25; 92,11; 112,9; 148,14): izgubio je svaku
rezistenciju i volju za ivot. Snaga oiju je popustila, obavio se u tamu, to
je samo indicij za njegovo potpuno osamljenje. Unato bijedi on tvrdi i
dalje kako je nevin, ali i dalje ostaje vjeran Bogu. Premda je njegova
pravednost u protuslovlju s trenutnom sudbinom, njegova vjernika
povezanost s Bogom, zadnja Jobova utvrda ostaje netaknuta. Job ini jo
jedan zadnji apel Bogu koji je vrhunac ovog govora.
16,18-22: Za razliku od dosadanjih izjava ovdje Job sasvim ozbiljno
shvaa smrt i stoga je svaka ljudska nada usmjerena prema Bogu jedino
u Bogu stoje njegova vjera i njegova ast. Job sebe usporeuje sa
ubijenim ija krv vapi u nebo (cfr. Post 4,10), dok god Bog ne uje vapaj.
Stoga molba Bogu da ne prekrije njegovu krv dok ne uje vapaj i ne
preuzme osvetu za Joba. Neka Bog onda tada i tamo nastupi za Joba gdje
on osobno to vie ne moe. Takorei vrhunac Jobove vjere je: priznaje
Boga kao jedinog svjedoka svoje vjere, koja je jedina spona koja ide i
poslije smrti i ostaje u vezi s Bogom. Unato navodnom neprijateljskom
stavu Bog ostaje jedina instanca, na koju se patnik moe obratiti.

33

Naputajui svoje prijatelje i ujedno sve zemaljske veze ljudskog ivota,

Job usmjerava svoj pogled jedino prema Bogu. Tako u patnji sazrijeva
vjera, dolazi do razine koja nadilazi smrt, vodi Bogu, premda se ini da se
on kao skriveni i udaljeni Bog udaljava od ovjeka. Samo od Boga koji sve
vidi do temelja moe ovjek oekivati pravo/pravdu meu ljudima. Tako
Job ostavlja odluku u ovoj napetoj situaciji, koja ga moe raznijeti,
rastrgati, iskljuivo Bogu. On se vrsto nada , protivno tekstu 9,33, da e
od Boga dobiti svoje pravo, a to onda popravlja i njegov odnos prema
njegovim prijateljima. Ipak ustrajava u ideji da jedna takova promjena
nee biti mogua u vrijeme njegova kratkog ivota. Budui da je povjerio
svoju stvar Bogu, Job vie nije svladan eljom za vlastitim opravdanjem
kao u tekstu 7,7-10; 10,20-22. Napustio je svaku zemaljsku nadu i sada
moe strpljivije i mirnije ekati na smrt. Unato jednoj takovoj nadi, koja
e mu dati pravo i poslije smrti ostaje smrt za njega jo u dobokom
mraku.
22b podsjea na asirsko - babilonsku oznaku svijeta smrti kao mjesta,
zemlje iz koje nema povratka.
17
Ovo je poglavlje kao kontrapunkt dosadanjem Jobovu govoru, jer je
ponovo ostavljen sam, tako je 17 tualjka u kojoj on iznosi svoju
nepravednu, mnogostruku, nepodnosivu patnju, koja ga je snala i osudila
na beznae. U pozadini je jedna vana izjava: sva ova patnja dolaze od
Boga , koji tako odmie u udaljeno neshvaanje.
17,1-3: Job oznaava svoj beznadni poloaj kratkim uzvicima, koji su kao
erupcija vulkana. Njegov govor ponovo pokazuje elju da postane
gospodarom situacije. Postaje mu polako jasno da je doao do kraja svih
ljudskih nada. Stoga govori o poremeenom duhu, o unitenom ivotu
jedina nada koja ostaje je grob. Nada koju je polagao u svoje prijatelje
pokazala se ispraznom. Jedino to za njega imaju to je ruganje, oni su ga
zapravo otpisali, prepustili ga tami i osamljenosti. Ova potpuna bijeda ima
samo jedan izlaz: ponovo se okrenuti k Bogu. Od ljudi za njega nema vie
nade. Ako jo igdje postoji za njega traak nade, onda je to potajno
iekivanje da se Bog za njega zauzeo, koji je njegov jamac, kod sebe, da
e Bog ipak dati znak za njegovo osloboenje: Job apelira, priziva Boga
kao posrednika izmeu Boga i ovjeka. Tako on priznaje Boga kao
Stvoritelja, kao onoga koji dri njegovu sudbinu u svojim rukama.
17,4-5: Prijatelji koji imaju zadau jamiti za Joba otpadaju kao takovi,
jer ne mogu ili ne ele jamiti iskrenost patnika. To pak vodi Joba sigurnoj
spoznaji da oni u konanom nemaju pravo te ne smiju niti triumfirati. R. 5

34

je moda izreka koja karakterizira njihovu situaciju (vlastita djeca gladuju,

a gospodar dijeli imanje drugovima). Prvotni je smisao ovog r. 5 ini se:
siromah posee za zadnjom mogunou, okrivljuje prijatelje kako bi
dobio jedan dio na njihovom imanju, a njegova djeca propadaju u bijedi. U
Jobovim ustima to znai da se njegovi prijatelji dre daleko iznad njega,
jer se smatraju pametnijima od njega, premda su ustvari neznalice,
budale.
17,6-10: Onda se Job ponovo ali da ga je Bog potpuno ponizio i uinio
predmetom ljudskog izrugivanja. Tako se dogaa onomu koji je jedinu
nadu stavio u Gospodina. To ima svoje posljedice na Jobovo tijelo i vodi
fizikom propadanju. Takova neopravdana patnja ima samo jedan smisao,
naime da se pravednici iznenade i onda reagiraju pozitivno. Ovdje je
prikrivena misao koju nalazimo u tekstu Iz 53 otvoreno formuliranu, da
Sluga Boji u svojoj osami reprezentativno pati tj. pati za druge, a ovo je
ideja koja ukazuje na zastupnikui patnju/smrt Isusa Krista. U svoj svojoj
nevolji Job i dalje ostaje pri tome da je neduan. Iz ove svijesti dolazi kod
njega (rr. 9-10) do snage svjedoenja, on moe druge pouavati. U svom
prividnom porazu on dobiva novu egzistenciju, koja se odnosi na Boga i
koju Bog podupire (cfr. Iz 40,31) i koju ne moe unititi nikakova ljudska
sila.
17,11-16: Kao kontrapunkt ove nade i pobjedonosnog pouzdanja imamo
gledajui Jobove prijatelje, ponovo vlastitu nevolju. Sve dosadanje
zamisli ivot razborito isplanirati i oblikovati propali su u njegovim rukama.
Svojim dranjem, konstantno ponavljajui Jobu kako se treba obratiti, oni
su krivo shvatili njegovu situaciju te nailaze unato obeanju svjetla i
dana, na prazninu. Job ne nasjeda vie njihovim pozivima, dovoljno je
realan tako da se mora pomiriti s bolnom stvarnou, da mu je naime
oduzeta svaka nada, da na njega ekaju jedino jo tama, mrak i grob.
Tako se on osjea sjedinjen s grobom i crvima koji ga polako nagrizaju.
Oni ostaju kao jedini kojima moe vjerovati kao otac i mati. Svaku je
ljudsku nadu pokopao, bez iluzija, odrekao se svake ljudske sree. ak i
ljudski opravdanu enju, na grobu zasaditi ljudsku nadu, on je zaboravio
iz razloga otvorenosti i iskrenosti. Svaka ljudska nada i sva ljudska srea
konano, upitni zemaljski pratioci, svi oni idu s njim u grob. Job ne moli
vie za odranje ivota, ne prijei put, kojim e ga Bog, premda ne zna
kako, voditi. Tako mu ostaje jedino, jer je sve drugo propalo, nada,
pouzdanje u Boga, ali u biti s time samim najvie.
18

35

Na vrlo grub nain najavljuje se u drugom Bildadovom govoru da je lom

izmeu Joba i njegovih prijatelja postao konaan. Uzbueni, ali nestrpljivi
Bildad donosi bujicu rijei, koje vie ne trae Joba, kako bi ga stigle,
dobile i uvjerile, nego one imaju samo kao cilj sukobiti ga s navodno
nemilosrdnim Bogom. Bildad se ponaa kao apologeta, koji uope ne
uzima Joba u obzir, kojega se Job zapravo i ne tie, to bi bila briga pravog
prijatelja i duobrinika. Kao vulkan on prazni svoje boansko unitenje
protiv Joba, od razumijevanja patnika ostaje kilometrima udaljen. Tako se
sugovornik to dalje to vie udaljava od Joba te ga nikako ne moe
razumiti.
18,2-4: Bildad poinje vrlo odreito. On ocjenjuje govor patnika
nepromiljenim i pretjeranim. Stoga ga poziva k razumu i razboritosti. U
dubinu, u kojoj se Job nalazi i iz koje formulira svoju enju i svoju
tualjku, Bildad ne moe sii, suiviti se. Job opisuje svoj poloaj kao
tipian za sve iskrene i pobone (tekst 17,6.8-9), pa se Bildad najprije
obraa irem krugu. Bildad se osjea povrijeenim, predbacuje Jobu kako
je grubo govorio, premda to nije istinito. Job spominje (16,9), kako ga
jarost razdire, Bildad pak tvrdi, kako je to Job sam koji se razdire. Ne da
je opravdana Boja srdba protiv Joba, nego Jobova neutemeljena i
neopravdana srdba protiv Boga uzrok je njegove patnje. Job se ponaa
tako da bi Bog morao cijeli svijet sa svojim ustaljenim redom poremetiti.
Pri tom Bildad stavlja poredak u svijetu u istu liniju sa vlastitim idejama
sheme Boje naplate. Da ovakovo shematsko miljenje ne moe naii na
razumijevanje kod patnika, da je dolo do granice shvatljivoga i
nepodnoljivoga, Bildad ne moe shvatiti i ukljuiti u svoja razmiljanja.
Od sada Bildad troi rijei, vrlo pasionirano i pjesniki formulirane, uvijek
novim slikama sudbine grjenika. On se kree uvijek u istom okviru ve
poznate nauke o retribuciji.
18,5-6: etiri puta je ponovljeno da se gasi svjetlost bezbonika, bilo
lampa koja je objeena u atoru ili vatra na ognjitu. Svjetlo je ovdje znak
boanskog reda, obiteljskog zajednitva i ivotne sree, koja se neizbjeno
gasi ili biva uskraena.
18,7-11: Bildad upotrebljava slike iz ikonografije lova. Pokazuje prijetee
rizike kojima je grjenik trajno izloen. R. 8b oznaava mreu koja se
stavlja iznad jama, rupa, u koje se love ivotinje. Tako mu vlastiti planovi
postaju zamka. Cijeli mu je ivot izloen opasnostima, koje skriveno i
potajno znae trajnu ugroenost.
18,12-14: Konstantno proganjani ovjek pada u zamku bolesti, propasti i
smrti. Prvijenac smrti, koji se okomio na Joba je vjerojatno kona bolest,
a vladar strahota je vjerojatno pjesnika personifikacija smrti (cfr. Iz

36

28,15; Ps 49,15) ija je mo na takav nain intenzivirana i poveana.

Neizbjeni cilj grjenika je nepredvidiva, prijevremena smrt.
18,15-19: Zaboravljen i odbaen iz ljudskog roda, bez nasljednika,
takova je sudbina grjenika. Sumpor nas treba podsjetiti na unitenje
Sodome i Gomore (Post 19,24), a to je u Starom zavjetu tipina slika suda
Bojega. Ne samo da je propao kao osueno drvo, nego je i zaboravljen
grjenik. Uspomena na njega je potpuno izbrisana. Time je opisano
prokletstvo koje u konanom sve grjenikovo predaje smrti. Nema
nastavka ivota za njega ni u djeci koja uvaju uspomenu i ast,
kompletno brisanje iz sjeanja njegova je sudbina.
18,20-21: Sudbina je grjenika zgrozila/zastraila Istok i Zapad (=cijeli
svijet). Svima se to gadi. ak i njegovo rodno mjesto, mjesto njegova
stanovanja karakterizirani su tragovima strane sudbine grjenika.
Grjenik je opisan kao netko, tko Boga ne poznaje, tj. kao netko tko je
svaku vezu s Bogom (vjera, pouzdanje) prekinuo i u svom praktinom
djelovanju zaboravlja volju Boju.
Gledan u sebi Bildadov je govor primjeran opis grjenika i njegova
iskrivljenog bia. Tragino je u ovom opisu to da Bildad stavlja Joba u
jednu takovu kategoriju. Izvui takove zakljuke samo na temelju
vanjskog i povrnog promatranja postaje gotovo satanski. To pak moe
samo poveati patnju Joba. To logino vodi Joba k konanoj odluci protiv
prijatelja, ali ga vodi k Bogu.
19
Govorei Jobu Bildad opisuje direktno i nemilosrdno sliku grjenika. Takav
je Job. Jer pravedni Bog postupa s njim kao s grjenikom. Job bi to morao
uvidjeti i shodno tome promijeniti svoje ponaanje, onda e se za njega
sve okrenuti na dobro.
19,1-5: Job se buni protiv toga da ga nepravedno optuuju i okrivljuju, a
sve zbog neznanja njegovih prijatelja. To je obrana patnika, koji mora jo
k tomu podnositi ruganje svojih prijatelja. Njihovo ga ponaanje potpuno
deprimira, njihovu nezaintersiranost on osjea vie od svojih fizikih boli.
Tako mu jedino preostaje apelirati na ono to je ovjeku od prirode dato,
ljudsko suosjeanje i osjeaj srama kod prijatelja. Deset je okrugli puni
broj, a znai bezbrojno puta; sada je mjera puna cfr. tekst Post 31,7.
Vjerojatno je broj 10 uzet od deset prsta. Job oduzima pravo svojim
prijateljima da se ponaaju kao njegovi suci. Vano je, da tvrdnja da je
bez krivice, nikada ne ukljuuje bezgrjenost. Grijeh se u starozavjetnim
tekstovima razlikuje u kakvoi. Svjesni grijeh protiv Boga treba daleko
tee ocjeniti, nego grijeh iz nemara, kojem svi ljudi, tako i Job podlijeu.

37

Svojim ponaanjem prijatelji ustvari pokazuju oholost. Imaju povlateni

poloaj, prave se vanima na raun Joba. Oni su tako samouvjereni i
sigurni u Boga. U biti njima je vanije da osiguraju vlastitu poziciju, a ne
brinu se o Bogu. Uzrok Jobove patnje nije u njemu osobno, nego u Bogu,
to je on ispravno shvatio. Samo to on ne zna tono u emu kod Boga
u kojoj pojednosti, u kojoj Bojoj osobini se manifestira njegova patnja?
Tako on ponovo pokuava nemogue i optuujui pokuava uvjeriti svoje
prijatelje.
19,6-12: I dok prijatelji pokuavaju nai uzrok patnje kod Joba osobno,
on ga trai kod Boga. Dosta otrim rijeima Job prigovara Bogu da Bog ne
radi pravedno, da savija pravo. Ostaje mu samo da vie nasilje, ali to
vikanje kod Boga ne vrijedi. Kao to Marduk hvata Tijamata u svoju
mreu, tako se Job osjea od Boga uhvaenim i zagraenim/stisnutim.
Budui da su sve mogue usporedbe iz ljudskog ambijenta nedostatne
pokuava se upotrijebiti slika iz orijentalne mitologije, mit o stvaranju
svijeta, kako bi se Jobova situacija adekvatno prikazala. Za Joba nema
izlaska iz njegove muke. Slike se mijenjaju: tama, zaprijeen put, oduzeta
ast, Bog je naime pogazio njegov ponos, tvrava koja ne moe izdrati
pred Bogom, potpuni kolaps, gubitak svake nade, koja je kao drvo
iupano i iskreno sa korijenjem sve ovo pjesnik uzima kako bi
ilustrirao straan Boji postupak prema Jobu. Kao da Bog poduzima rat
protiv Joba, njega jedinog. Slike strahote i katastrofa posuuju svoje
osobine kako bi pojasnile neshvatljiv postupak Boji prema Jobu. Bezbroj
svih moguih muka i nevolja mora proi kako bi prikazali Boje
neshvatljivo djelovanje, kako bi Boji postupak odjenule u rijei.
19,13-20: Jobova se tualjka intenzivira gledajui rastuu usamljenost.
Nedostaje suosjeanje, a posebno ga titi nevjernost ljudi. I iza toga,
premda to Job ne moe shvatiti, stoji Bog, koji to pokree. Poinje sa
sreditem i ide prema periferiji, nabraja brau, poznanike, rodbinu i
goste. Onda prelazi na sluge i slukinje, koji to vie ne ele biti, kako bi
izazvali promjenu dosadanjih socijalnih odnosa. Odbacuju ga svi, ovo ide
centripetalno i dolazi do njegove supruge i djece. Ovamo pripadaju i
njegova braa. Osim toga Jobu se rugaju mladii jedno ispravno
promatranje iz svagdanjeg ivota. Mnogo je ljudi kontaktiralo s Jobom
ovdje se postavlja pitanje u pozadini: Kako blizu ili kako daleko stoji
ovjek svojim najbliima ustvari?
Najzadnji od sviju su spomenuti prijatelji, koji kao jedini ostaju barem
fiziki nazoni, ali duhovno su i oni neopisivo daleko od Joba. Jobu je to
dvostruko gorko, da ga naime unato fizikoj blizini ostavljaju tako
samoga, jo mu se rugaju. Slino kao tekst Am 3,12 ovdje se ironino

38

konstatira da on jadno zavrava, da je potpuna bijeda, da bi bilo bolje za

njega kada bi umro. Nakon ove potencirane tualjke Job ponovo upuuje
apel prijateljima za suosjeanje i smilovanje.
19,21-22: Njegova je situacija takova da bi se i kamenje smekalo i on
ne moe shvatiti njihovo ponaanje. Oni ele biti prijatelji, a progone ga
kao Bog, kao svog neprijatelja i ne poputaju. Bog ga pogaa bolovima,
mukom, a oni govorima vrijeajui ga, muei, ubijajui ga. Kao
grabeljive ivotinje, koje se nikako ne mogu zasititi, trgaju ga komad po
komad. Ali i ovaj pokuaj zadobiti prijatelje, jedva to je izgovoren, odmah
je propao. Stoga se ponovo obraa Bogu. Bog ipak ostaje zadnja instanca,
jedini TI, koji za ovjeka u velikoj nevolji znai pravu pomo i pouzdanje.
U Job 19 je kao inae rijetko u Bibliji i uope u literaturi, opisano pravo
bie ovjeka, njegova ukorijenjenost u Bogu, kao jedini temelj ljudske
egzistencije. Sveani uvod navijeta vanost slijedeeg teksta:
19,23-27: Gledajui krajnju nevolju (cfr. 17,11-16), nestrpljivo viui
Bogu (16,18-22), Job se obraa sada pun nade Bogu. Ako unato svoj
nevolji jo ima nade isprobao je sve kod ljudi, kod njih sigurno nema
nade, onda jedino kod Boga. Upravo uvid u granice ljudskih mogunosti,
pomoi ili barem shvatiti, vee ga uz Boga, baca ga k Bogu. Iza ovoga
stoji jedno vano ljudsko iskustvo: Pored sve ljudskosti, svog altruizma,
pored vrlo bliskog odnosa prema blinjemu svatko ipak ostaje konano
sam. Bog jest i ostaje konano za svakoga najblii, njegova budunost i
jedina nada. Prijatelji su u svojem dranju transparentni i moe ih se
razumjeti. Bog koji je potpuno drugaiji, nego to je nekada bio, nije
takav, ostaje zavijen u tamu. U krajnjoj bezizlaznosti sada stupa Bog u
sredite njegova ivota, sada se dogaa pravi susret s Bogom. Job eli
trajni zapis Boje objave. Njegove rijei treba uklesati u stijenu, kao onda
Dekalog u dvije ploe (Izl 32,15-16; 34,1), kako bi se u budunosti moglo
svjedoiti o tome. U aluziji na olovo radi se oito o tehnologiji lijevanja, da
se naime najprije uklee u kamen, a onda, u kalupu izlijeva od olova (cfr.
inskripcija kralja Darija I u stijeni kod Bisutuna). U sreditu govora je r.
25; govori se o Bogu kao otkupitelju. Ovaj izraz, koji najprije oznaava
pomonika u velikoj nevolji, 2 Sam 14,11, krvnog osvetnika, Ruta 2,20
osobu koja ulazi u leviratski brak, a polako tijekom povijesti postaje
oznaka za Boga koji pomae u svim nevoljama, koje nadilaze ljudsku mo
cfr. Ps 19,15. U svojoj velikoj nevolji Job se obraa Bogu, kao jedinom
otkupitelju, ivom Bogu. Jobova
nada ne poiva na nekom vjeno
vaeem redu. Bog e nastupiti u njegovu korist, kao to to stoji u Bojem
imenu. Kao posljednji Bog se die iz praine - cfr. Ps 68,1. Prema tome
Bog e imati posljednju rije. Ovo odgovara strukturi cijele knjige, cfr. 38-

39

42. Nada da e se Bog objaviti je posljednje, ali ipak ne tako rado eljena i
uvijek ponovo oekivana, a s druge strane strahovana smrt. Jer to Bog
ini ima svoju vanost i poslije smrti. Da e se Bog pojaviti u prahu
oznaava Boju objavu nakon Jobove smrti, kada se on ponovo vrati u
prah cfr. Post 3,16. Ovdje je probuena tiha nada u prekogrobni ivot. R.
26 govori izriito o gledanju Boga. Iz svoje puti oznaava neposredni
dijalog izmeu Joba i Boga. Ovdje je reeno samo da e gledati Boga, a
ne govori se o tome kako e gledati Boga. U Jobu je jedna velika enja.
Bog se pojavljuje, ali ne vie kao Jobov neprijatelj, nego kao jedini i pravi
prijatelj (za kojim ezne srce). Prema tome svako je trenutno
neprijateljstvo (stvarno ili prividno) Boje prema Jobu samo privremeno,
samo predigra zadnjeg i najveeg prijateljstva s Bogom, nakon to se
prijee prag smrti, poetak trajnog, usreujueg prijateljstva s njime.
Boja vjernost ovjeku konano ipak pobjeuje. U njoj se otkriva
posljednji smisao i pravi pristup patnji: To je permanentni poticaj za trajno
obraanje Bogu, za stvarni susret s Bogom. Slijedei Vulgatu ovaj tekst je
vaio do u dananje dane u kranskoj dogmatici kao klasino mjesto za
tjelesno uskrsnue. Neovulgata je ponovo preuzela mazoretski tekst iz
kojeg se ista ideja ne vidi ba potpuno jasno.
19,28-29: Na koncu svoga govora Job se ponovo obraa svojim
prijateljima. Pjesniki je naglaen kontrast: S jedne strane visina vlastite
Jobove vjere, koja je isprobana u patnji, a s druge strane apsolutno
sigurna teologija jednostavno shvaene sheme retribucije/naplate kod
prijatelja. Job nasluuje i tako se i izraava, da je navodna
samouvjerenost prijatelja vrlo opasna, da je kao ma koji izaziva Boju
pravdu, koja kanjava. Stoga bi prijatelji trebali okrenuti svoj pogled
ivom Bogu, ne onom koji se nalazi u nekim shemama, trebali bi se njemu
otvoriti, a ne ponaati se kao da znaju sve Boje planove u svijetu. Jer
svaka pozicija iz koje mislimo da moemo prosuivati Boje djelovanje na
ljudima, je jako opasna, tragina, jer definira Boga, a ne ostaje otvorena
za ivoga Boga, koji ostaje neshvatljiv. Takova pozicija uzdie vlastito
idealno miljenje o Bogu na mjesto Boje i tako moe ivoga Boga samo
promaiti. Takovo miljenje i dranje je naelni grijeh protiv 1. Boje
zapovijedi.
20
Unato neshvatljivoj patnji Job ostaje konstantno vjeran Bogu upravo ta
sigurnost vjere ga dri, nosi. Ipak ta vjera nije vrsti posjed, nego se
ovjek za nju mora konstantno, svakodnevno boriti, za nju se treba
napatiti, namuiti. Prijatelji shvaaju Boga iskljuivo i prejednostavno i to

40

zbog njegove pravednosti iz koje on, to je ljudima vidljivo, naplauje

dobro i zlo. S druge strane Job apelira na pravednog Boga, kojega on zbog
neshvaanja Bojeg ponaanja vie ne razumije, nego apelira na Boga
dobrote i ljubavi. Tako pitanje teodiceje dolazi u prvi plan, pitanje da li
Boga moemo spoznati i opravdati iz dogaaja u svijetu i sudbine ljudi, ili
postoji li u pozadini svega neka via, skrivena Boja pravda, koju ovjek u
vjeri moe samo nasluivati. Zofar se trudi dokazati iz cjelokupne ljudske
predaje vanost validnost razumljive kanjavajue boanske pravde.
20,2-3: Duboke Jobove spoznaje, koje smo uli u zadnjem poglavlju, na
koje se Zofar nadovezuje, ostaju bez efekta naprotiv one pobuuju
njegovu srdbu. Vlastito, neosporno shvaanje, koje Zofar prezentira kao
odgovor Jobu 19,1-29 uope ne treba revidirati. Zofar se uope ne trudi
argumentirano odgovoriti na Jobove prigovore, on ima svoj ve unaprijed
spremljeni odgovor u kojem uope nema mjesta za Jobovu albu iz 19,21.
Vlastita tatina i navodna sigurnost odreuju Zofara.
20,4-11 donosi cijeli niz tvrdnji koje prema Zofarovom shvaanju
donose/imaju kao sadraj najviu mudrost i vjeno vaeu istinu. Ovdje
postoji prastara ljudska mudrost, makar se ona ne potvrivala u
dosadanjem Jobovu ivotu. Radost bezbonika je kratka, to je prividna
srea. Ako njegova prepotentnost i u momentu misli da moe i nebo
sruiti, vrlo brzo dolazi do nagloga pada u provaliju. Prolazan je njegov
svijet i samo prividan, kao san i nona vizija, bez da ostavi ikakove
tragove, on jednostavno nestaje. Ne samo da e se on vrlo brzo ugasiti,
cfr. Ps 37, nego i njegova djeca moraju ispatati zbog njegovih grijeha;
moraju vraati imovinu koju je otac protupravno stekao. Prividno dobro
zdravlje bezbonika traje vrlo kratko, prijevremena smrt ga odnosi u grob.
20,12-16: Stoga je ivot grjenika jedna velika samoobmana. Privlanost
i ugodni dio grijeha (cfr. Post 3,6) se pokazuje kao smrtonosni otrov za
njega. R. 15 jasno opisuje kako Bog ponovo uspostavlja pravdu.
20,17-19: Za bezbonika nema trajnog dobitka ne moe oekivati
ivotne radosti. Osiguranje obeane zemlje kao zemlje gdje teku med i
mlijeko (Izl 3,8) za njega nema vrijednosti stornirano je. Za Boje
obeanje vrijedi samo dobro djelo. Prokletstvo koje stoji na svemu znai
redukciju ivota na svim podrujima. to si je grjenik nagomilao
iskoritavajui druge, ini ga ustvari ne bogatim, nego siromanim.
20,20-22: Nezasitnost njegove poude mu ne doputa da u miru uiva i
dospije do skromne sree. K tomu se pridruuje strah od gubitka vlastitog
posjeda. Njemu se gadi sve njegovo imanje. Iza kulisa, privida njegova
blagostanja dolazi do neizbjenog pravog suda Bojega.

41

20,23-25: Ono to se dogaa u dui bezbonika shvaa pjesnik kao

djelovanje boanske srdbe, koja razara grjenika kao groznica. K tomu
dolaze vanjski znakovi nesree, koji se izlijevaju na njega kao poplava. Ne
moe se utei od Bojeg suda. Njegove kazne idu jedna za drugom (cfr.
Am 5,19). Izvrsnim slikama prikazan je grjenik kao borac u bitci, kojega
pogaaju sprijeda i straga, zdesna i slijeva, dok ga smrtonosna kugla ne
pogodi u u i tako uini kraj njegovu bijednom ivotu. Pred Bogom, pred
njegovim sudom, ovjek ne moe pobjei; Bog e ga svakako sustii.
20,26-29: Sud dolazi strahovitom snagom. Iza tame i vatre stoji Bog, to
nije samo pozadina njegove pojave, nego i instrument njegova suda. Cijeli
svemir, nebo i zemlja su sazvani kako bi pokazali krivicu bezbonika, izveli
ju na svjetlo dana. Valovi odnose njegovu kuu. Ne samo da e on nestati,
nego i njegov posjed i imanje, ak i sjeanje na njega. Slino kao 19,29
zavrava 20,29 s perspektivom Bojeg suda. Ovdje od samog poetka
postoji sud kao kontrapunkt sigurno postojeem spasenju. S druge strane
to je Boji sud u kojega ovjek nema uvida, ali iz pozadine Bog vue sve
konce i vodi sud/nagradu. Premda je Zofarov sud toan i vaei,
mjerodavan za Boje djelovanje (cfr. Lev 26 i Pnz 28) ipak se postavlja
pitanje da li se moe tako jednostavno, pravolinijski u svakom sluaju po
ljudskoj procjeni dati sud o nagradi za dobra i kazni za zla djela. Stoga
Zofar zapravo ne moe detaljnije ui u diskusiju s Jobom, jer ga apriorno
smatra grjenikom, i kao takovoga odmah osuuje.
21
Za razliku od dosadanjih odgovora Job se sada osvre na Zofarov govor,
opisuje sa svog
stanovita sreu bezbonika kako bi pobio njihovu
tvrdnju, odnosno postavio u pitanje teoriju naplate. Ovo bi moralo
prijatelje upozoriti i dovesti do promjene miljenja.
21,2-6: Kategoriki i nedvojbeno svrstavaju govori prijatelja Joba upravo
meu grjenike. Stoga on moli jednostvano pravo ljudskog suosjeanja,
da ga naime sasluaju, da ga uzmu ozbiljno u njegovom neiskazivom bolu.
Ve bi to bila za Joba utjeha, a oni su upravo stoga doli da njega tjee
(cfr. 2,11). Poslije toga mu se mogu rugati, ako ba ele. Na uljudan i
skroman nain, drugaije nego to to ini Zofar (cfr. tekst 20,3) u visokoj
svijesti mudrosti i razumijevanja, Job moli da ga posluaju. Njihovo
dranje je jo manje razumljivo i utemeljeno, jer se Job ne tui njima
nego Bogu, od Boga on nestrpljivo oekuje odgovor. Njemu se ne radi o
tome da diskutira ili zadri pravo. Neizreciva patnja je za Joba postala
pitanje vjere u Boga. Tako on trai razloge kako bi i nadalje imao
povjerenja u Boga koji je za njega postao neshvatljivim. Stoga zahtijeva

42

od prijatelja da ga ne prekidaju tako olako, da mu ne upadaju u rije. Oni

bi se zapravo morali prestraiti, kao to je on sam pun straha te gleda u
bezdani ponor u kojega ga je Bog gurnuo.
21,7-15: Kratko i jasno doneena je slika sree grjenika, kao
kontrapozicija onomu to govori Zofar. Opis zapoinje pitanjem zato
grjenici uope ostaju na ivotu. Takovo iskustvo suprotno je onome kako
je teorija naplate prikazana u pogl. 20. Ako je Bog garant moralnog reda
koji apsolutno fukcionira, onda se otvara veliki jaz izmeu stvarnosti koja
se dogaa i onoga to teorija kae, jer je Jobova patnja besmislena. Boje
zakone po kojima on djeluje i njegove motive Job ne moe jasno spoznati
iz stvarnosti svijeta i ovjeka oni su za ljudski duh nepristupani. Ovo je
ilustrirano pomou bogatih bezbonih posjednika koji imaju sve, ili mogu
nazvati svojim sve to se naziva ljudska srea. Oni slave svoje svetkovine,
provode svoje dane u miru i umiru bez smrtne borbe. A ipak je sav njihov
ivot bez Boga ili protiv Boga planiran i ivljen. ini se da se i na takav
nain moe formirati ljudski ivot. Slino kao Satan u 1,9 oni ne vide
nikakove koristi u pobonosti, nikakovog smisla u vezi s Bogom. emu
onda napori i patnje radi Boga? Odrei se Boga to ustvari donosi sreu,
tako glasi njihovo ivotno geslo. Job se vraa vlastitoj stvarnosti (r. 16).
Takovim razmiljanjima, koja su obrnuta slika razmiljanja njegovih
prijatelja, jasno mu je da dolazi do jednake logike kao njegovi prijatelji cfr.
Ps 73,15-17. On brzo prozire tu navodnu sreu i razotkriva ju kao
prividnu.
21,17-18: Istina dogaa se rijetko, ali ipak ponekad, da je i bezbonicima
loe. Stoga pitanje zar stavlja teoriju Jobovih prijatelja u pitanje. Ako
ona naime uvijek vrijedi, onda je to norma i moe biti kao takova
postavljena i za Boja djela i za ljudsko ponaanje. Boji je sud usporeen
slikom iz tekst Iz 17,13 i Ps 1,4: odvajanje pljeve od ita.
21,19-21: Job zastupa ideju osobne odgovornosti (cfr. Ez 18) i ne eli
izbjei sud time da djeca moraju trpiti ono to su oevi pogrijeili (cfr. Izl
20,5). Ako Bog ve ovdje na zemlji kanjava, odnosno dijeli pravdu, onda
bi morao kanjavati krivce. Jer ako bezbonik/krivac ne doivi barem na
svojoj djeci kaznu/naplatu onda ona vie nema smisla.
21,22-26: Posljedica je za Joba slijedea: Samo ljudska prepotentnost
moe ogranieno ljudsko razumijevanje Boje naplate postaviti kao normu
za njegovo djelovanje. Ovo bi znailo Boga i njegovo ponaanje mjeriti
ljudskim mjerilima i stoga otimati Bogu ono to je boansko. Najvia
bia su vjerojatno boanstva koja su reducirana u anele cfr. Ps 58,2;
82,1-2. Ovdje Job postavlja svoje shvaanje boanske pravde koju ovjek
nikako ne moe dokuiti. Nije uvijek tako da odgovaraju jedno drugom

43

krivica i kazna, srea i nesrea. Neshvatljive razlike u ljudskom ivotu

nestaju katkada tek u smrti. Ideja naplate u buduem ivotu jo uvijek
nije openita (cfr. 19,25-26). Stoga je zaotreno pitanje glede Boje
pravde. Boja pravda mora biti transparentna u ljudskom ivotu. Stoga i
smrt nije kazna bezboniku. Stoga Jobov stav ostaje ispunjen velikim
strahopoitanjem pred tajnovitim Bogom.
21,27-34: Ovo Job sada primjenjuje na sebe i kori svoje prijatelje. Njima
se ne radi o tome da postignu objektivnu i realnu spoznaju Bojeg naina
djelovanja, nego prije svega o tome da u svojoj procjeni Jobove situacije
zadre pravo. U svojoj argumentaciji oni ga dre bezbonikom, ali nemaju
hrabrosti rei mu to direktno u lice, jer se boje da e se tada oprostiti od
svoje teologije koju jedino dre vaeom. Kada prijatelji navode r. 28, kao
opravdanje za svoje pitanje (gdje je kua plemieva?) i time aludiraju
na Joba i njegovu sudbinu, on odvraa na iskustvo putnika, koja je
svakom dobro poznato. Upravo bezbonici ostavljaju u svijetu znakove
svoje moi u velikim graevinama i sveanim inskripcijama, to su
svjedoanstva njihove snage, nasilje, a ne pravde i prava. Tko se usuuje
tiranima i velikima togod predbaciti u njihovu ponaanju. Naprotiv slava
i srea prate ih sve do groba. Koliko nadgrobnih spomenika (cfr. oni u
Egiptu) dokazuje upravo to, protivno 18,17 grjenicima se zatire
spomen. Straa na grobu oito aludira na stele i figure iz Egipta, gdje
nalazimo neku vrstu uvara grobova. Slika je to uvjerenja da mrtvi i
nakon smrti ive. Protiv ovih dokaza ne mogu Jobovi prijatelji nita rei.
Njihovi navodni pokuaji da utjee Joba su potpuno propali, kako
pojedinano tako i zajedniki, njihovi govori svjedoe o neiskrenosti i
laljivosti, njihova sudaka stolica propada i raspada se u sebi. I jedna i
druga strana u dijalogu su malo zailjili u prikazivanju sudbine
bezbonika. Jobovi prijatelji to ine zbog svoga teolokog shvaanja
naplate, a s druge strane Job zbog toga, jer se vlastito iskustvo koje se
stalno potvruje, ne moe nikako uskladiti s Bojom slikom. Stoga se Job
trudi u svojoj borbi s Bogom malo rasvijetliti i uiniti transparentnim ove
tamne strane Boga, kako bi i dalje mogao vjerovati u Boga, ostati s njim u
vjeri povezan.
22
Trei niz besjeda poinje govorom Elifaza Temanca. Do sada je on govorio
vrlo odmjereno i diskretno, argumentirao stvarno, sada postaje vrlo
osoban i to u jako otroj formi. Frontovi se zaotravaju tenzija raste,
tako da kompromis gotovo da vie i nije mogu. Svrstava Joba bez

44

okoliavanja u tvrdokorne bezbonike i nabraja mu sve njegove u nebo

vapijue grijehe, zbog kojih ga je Bog na koncu konca i kaznio.
22,2-3: Elifaz je uzbuen i poinje svoj govor esto ponavljajui.
Zanimljivo pitanje da li pobonost ovjeka to koristi Bogu aludira na
tekst 21,15. Jobovo je pitanje za prijatelja koji je mudrac, prilika govoriti o
koristi koju ima Bog zbog pobonosti ovjeka. Temelj je Bojeg zanimanja
za Joba (pogl. 1-2) upravo Jobova pobonost. Miljenje pjesnika tamo
opreno je miljenju Elifaza po kojemu poboni ima sam osobno koristi od
svoje pobonosti. Stoga Elifaz masivno optuuje Joba.
22,4-11: Njegova logika vodi Elifaza do zakljuka: Razlog zato je Bog
dopustio nesreu na Joba nije u Bogu nego je kod Joba. Temeljno je
Jobovo dranje ne strah Boji, nego neshvatljivo velika zloa. Zbog nauke
o retribuciji/naplati Elifaz sada iznosi Jobove elementarne pogrjeke u
meuljudskim odnosima, a o njima Elifaz ranije nije nita govorio (cfr.
pogl. 4). Zbog teorije naplate koja je sada ideologizirana Elifaz iznosi itav
katalog grijeha koje je poinio u vrijeme svoje sree: socijalna nepravda,
gruba gramzljivost i nemilosrdnost bile su model Jobova ponaanja, kao
da je bio ovjek bez ikakovih skrupula, tako se on ponaao kada je bio
sretan. Posljedice takovog ponaanja su sada neminovne, odgovaraju
logici teorije o naplati, mnogostruke Jobove patnje, kao zamke, kao
nenadani strah vrlo su plastino prikazane.
22,12-20: Elifaz je i u tome dosljedan kritizirajui Joba, koji nije u svojoj
patnji shvatio Boju opravdanu kaznu, nego se jo s Bogom svaa. Elifaz
mu predbacuje manjak vjere, ak nevjeru. Prema tome za Joba postoji
veliki ponor koji se otvorio prema Bogu, tako da vie ne uspijeva zadobiti
prvotno povjerenje prema Bogu, kako ga je prije imao. Elifaz izgrauje za
sebe vlastitu nauku o Bogu, koju on postavlja pored ili ak iznad Boga.
Tako misli ovladati Bogom, bez da bi razmiljao na strahovite posljedice,
da on naime eli uzeti Bogu ono boansko i staviti ga dolje u okvir ljudskih
mjerila. Stoga podvaljuje Jobu da se u svom ponaanju ponijeo kao
starozavjetni pojedinci: podsjea na unitenje Sodome i Gomore (Post
19), na uenje bezbonika, da za njih ne vrijedi Boji sud/kompetencija.
Pravi pobonjak bi poslije takovog iskustva promijenio svoje ponaanje, da
i njega ne pogodi razorni Boji sud. To je jedini put kako se Job moe
rijeiti/osloboditi svoje tjelesne i duevne patnje.
22,21-30: Odjednom se mijenja ton, nain govora Elifaza nerazumljivo
bockanje i pokuaj indoktriniranja su prestali. Sada Elifaz daje Jobu samo
dobrohotne savjete, ali ponovo iz svoga vrstoga stava/sheme o
retribuciji. Vaan je materijalni dio stvari. Elifaz nastupa utilitaristiki,
dranju koje vie odgovara dranju 1,9 (Satan), a uope ne odgovara

45

stavu Bojem. Tako e pravo obraenje Bogu biti nagraeno s Boje strane
izabranim zemaljskim dobrima i preko toga jo novim prijateljstvom s
Bogom. Ovaj nain govorenja i argumentiranja ide potpuno na krivu
stranu i ne pogaa Jobovu problematiku. Jaz izmeu dva stava se samo
produbio i biva jo dublji. Po toj logici ovjek ima klju vlastite sree u
svojim rukama. On sam i on jedini je kova svoje sree: Radost u Bogu,
veselo lice, koje se uzdie k Bogu, ispunjenje molbi i izvrenje zavjeta.
Sve planove i iekivanja Bog onda ispunjava. Takav ovjek u konanom
raspolae Bogom. Dva posljednja rr. rezimiraju: oholost izaziva pad, ali
poniznost i pokora su nositelji Bojeg obeanja. Jer nevini ne samo da je
siguran da e ga Bog spasiti, on postie spasenje svojom istoom (cfr.
snaga Abrahamove molitve Post 18,23-33). Kao jo nikada do sada u
ovom poglavlju imamo u sebi zatvorenu, samo razumski argumentiranu
teoriju naplate, koja pokuava uiniti transparentnim Boje djelovanje na
ljudskoj razini. Pogrjeka je to ta teorija potpuno promauje Jobovu
jadnu situaciju. On reducira Boga dolje u ljudske kategorije i shodno tome
uzdie vlastitu sliku Boju iznad samoga Boga. U biti je to grijeh protiv 1.
zapovijedi Boje.
23
Jobov odgovor u 23-24 ne ulazi uope u diskusiju s nekim pojedinostima
iz prigovora Elifaza. On ponovo donosi vlastitu tualjku. Obraa se Bogu,
koji mu je stran, u sebi proturjean, koji kao da se povukao u nedostine
daljine. Kako bi on rado slijedio savjet prijatelja iz 22,21, kada bi samo
znao kojim bi to putem morao krenuti. Job to pokuava na vrlo opasan
nain: Pokuava se osobno opravdati pred Bogom. Ali toga Boga pred
kojim bi se mogao opravdati Job ne nalazi. Jer jedan takav pokuaj
postaviti se takorei kao ravnopravni partner pred Bogom, opasno je
slian pokuaju prijatelja koji Boga guraju u nekakvu shemu, koja trai
osloboenje od krivice za Joba, zbog njegove navodne nevinosti. Tko
takovo neto poduzima, zaboravlja da to neizmjerno nadilazi ljudske
mogunosti.
23,2-10: Ne njegova krivica, nego Boje neshvatljivo djelovanje uzrok je
njegovoj nevolji. To ga izaziva na pobunu. Tako on pokuava nai Boga,
kako bi s njim stvari istjerao na istac. Htio bi doi u Boji stan i njemu
ispripovjediti svoju pravednu stvar. Njegovi bi argumenti bili tako dobri, da
bi mu Bog odmah dao za pravo i opravdao ga. Tada bi prijatelji konano
umuknuli. Job je apsolutno siguran da e ga Bog sudac osloboditi. Ali
ubrzo ga je nadvladalo razoaranje, kao i u svim dosadanjim pokuajima:
Na zamiljenom putu on ne moe Boga nai. Za njega ne vrijede rijei Ps

46

139,7-10. Nema toga puta, na nijednoj strani neba, koji bi Joba vodio k
Bogu. Obadvije tvrdnje, koje se polariziraju, odgovaraju za Boga. U tome
se pokazuje ograniennost, ali i tonost teolokih govora. Istovremeno
postaje jasno kako je nemogue imati o Bogu validnu, opirnu, iscrpnu
spoznaju. Ne moe ovjek prisiliti Boga na susret. A ipak bi to bio jedini
nain rjeenja njegovih problema. Elifaz je ukazao Jobu na ovaj put. Job
pak sa svoje strane ne moe ii tim putem. Stoga se vraa ponovo sam
sebi.
23,10-12: Kada Elifaz tvrdi da Bog ne moe kazniti pravednika Job
zakljuuje da ga Bog mora prihvatiti kao iskrena i potena ovjeka. Stoga
on pokuava sa inae u Starom zvajetu poznatom ispovijeu, odnosno
tvrdnjom o bezgrjenosti, to je, premda je opravdano i razumljivo, ipak
opasno, jer moe odvesti na vrlo opasno dranje samodostatnosti. Nadalje
to potiskuje pouzdanje u Boga a daje odreenu samostalnost ovjeku pred
Bogom, koja ovjeka moe lako odvesti u kunju da se uini neovisnim od
Boga. U ovoj tenziji pouzdanje u Boga s jedne strane i samopouzdanje s
druge strane, Jobova je zadaa dokazati se kao u nekom zadnjem ispitu.
23,13-17: Umjesto da susretne Boga, Job se sukobljava sa strahom. Ne
prodire do Boga, svi njegovi pokuaju doprijeti do Boga pucaju u prazno.
Razlog za ovu proturjenost trai Job u Bogu, koji je u sebi neuraunljiv.
ovjeku je nemogue prozrijeti Boje planove, spoznati koji su motivi misli
vodilje kod Bojeg djelovanja. Nitko ga ne moe voditi, kontrolirati ili
ograniiti. Job osjea na sebi snani Boji zahvat, on ga tumai i mora ga
shvatiti u svoj svojoj ogranienosti kao napad neprijatelja na nevinoga.
Stoga ga spopada strah pred takovim Bogom. Ovaj strah prijeti da e mu
potpuno oduzeti pouzdanje u Boga. Drugaije nego u 17,9 gubi ovjek u
bijegu pred Bogom snagu i pada u bezizlazni strah. Umjesto da doe u
prostore svjetla i spasenja, obavijen je tamom i mrakom. Na njega je pao
ne strah zbog grijeha, nego strah od Boga. Iz toga slijedi da je patnik u
sebi razdijeljen izmeu pouzdanja i straha, predanja i pobune, izmeu
traenja Boga i bijega pred Bogom. Tako je ova patnja najvea, najdublja
patnja patnja pred Bogom. Tamna no kria panjolskih mistiara je
ovdje ve anticipirana i inspirirana.
24:
U drugom dijelu svoga odgovora Elifazu, Joba zanima prije svega pitanje
Boje pravde u ivotu grjenika, koji bezbrino prestupaju Boje
zapovijedi i unato tome ive u srei i oholo. Zato vjernici/pravednici ne
mogu biti barem svjedoci suda nad tom ljudskom nepravdom

47

24,2-4: Pjesnik navodi pojedine primjere iz zloinakog ivota i vladanja

bogataa. Posebno je veliki zloin pomicanje granica (zemljinih parcela)
cfr. Pnz 19,14; Ho 5,10; Izr 22,28. K tome pljakanje stada, a pljakai
su tako arogantni da jednostavno otete ivotinje otvoreno tjeraju na pau.
Koliko je grubo ponaanje takove gospode pokazuje se u tome da oni
pljakaju ak i udovice i siroad, koji i inae nemaju zatite u drutvu. Oni
bezobzirno iskoritavaju i tlae slabije.
24,5-8: Posljedica takove bespravne situacije je da sirote i potlaeni ive
u krajnjem siromatvu, bez stana, hrane i odjee, moraju ivotariti, a to ih
opet navodi na to da moraju krasti kako bi preivjeli. Tako je njihov ivot
jedan jedini krik koji trai pravdu Boju. Na takav nain izrueni
nemilosrdnicima postaju ponieni i uvrijeeni, oni, koje treba aliti.
24,9-12: Job ponovo govori o siroadi. Njihov mu je poloaj posebno na
srcu, jer su u svojoj bespomonosti esto predmet ljudskog izrabljivanja.
Ve sa majinih prsa (r. 9) su djeca prodana u ropstvo. Prisiljeni su da
rade najtee poslove u najteim uvjetima. Unato tome ne dobijaju niti
najpotrebnije za ivot hranu, odijelo. Zvui paradoksalno i nevjerojatno,
ali oni trpe od gladi u vrijeme etve, od ei radei u vinogradu. Zbog
takove neovjenosti i nepodnosivih muka oni venu, nestaju sa lica
zemlje. Njihovo uzdisanje i jauk bi Bog morao uti i neto za njih uiniti. A
Bog se obavio neshvatljivom utnjom. ak ni njihova plaua molitva ga
ne pokree da neto uini. Ovo je ljudsko iskustvo, koje do dana
dananjega obiljeava put ovjeanstva na mnogim mjestima i na vie
naina.
24,13-17: Bezbonici su zajedniki oznaeni kao pobunjenici protiv
svjetla, a njihova su zlodjela jo jednom nabrojena. Oni se boje svjetla,
ubijaju i pljakaju, ine preljub. Pjesnik aludira na 5. i 7. zapovijed
Dekaloga. Takova nedjela se boje dnevnog svjetla, uspijevaju vie u tami
i strahu noi s kojom je bezbonik posebno povezan. Ovo je pozitivni znak
pjesnika, koji upotrebljava svjetlo i tamu u direktnom i prenesenom smislu
njegov je izriaj plastian i tako izrazitiji.
(U pogl. 24-27 je redoslijed teksta neto poremeen. cfr. Zagrebaku
bibliju: Logiki slijed dao bi bolje razumijevanje na slijedei nain: trei
govor Bildada 25,1-6, te 26,5-14; trei govor Zofara 27,7-23 te 24,18-25.
Tekst 26,1-4 i 27,1-6 spadaju u Jobov zavrni govor, te ih treba staviti
prije 29,1. Nae izlaganje slijedi TEXTUM MASORETICUM).
24,18-21: Kao to to ine njegovi prijatelji vie puta, sada Job opisuje
brzi i prezira vrijedni zavretak bezbonika, kao djelo Bojeg suda. Bog

48

angaira u svom djelovanju moi prirode i stvaranja. Kao i prijatelji tako i

Job apelira na Boju pravdu, koja se pokazuje u prirodnim katastrofama,
poplavama, sui, u razaranju njiva i vinograda kao osnovice ljudskog
ivota, u ponitavanju i suspendiranju svih obiteljskih veza. U r. 21 jo
jednom se spominje nepravda prema nerotkinji i udovici, koja posebno
izaziva Boju kaznu.
24,22-25: Na koncu Job gleda u Boga te njemu preputa vrijeme i mjeru
suda nad grjenicima. Ne mogu ljudske procjene, niti oblici ljudskog suda
koje dobivamo iz ljudskog iskustva biti mjerila za Boju intervenciju. Jer
svaki ivot ak i ogranieni ivot grjenika stoji iskljuivo u Bojoj ruci.
ak i njegovo ivotno oekivanje, mo, vrhunac ivota i trajanje potjeu
od Boga. Bog je onaj koji bdije nad ivotom velikih i malih. Kada doe
vrijeme svaki je ivot odsjeen kao glave klasova. Ljudske su oi pozvane
promatrati iza stvarnosti ljudskog ivota i iza odgovarajueg ponaanja
Bojeg koje stoji iza svega. Tako nikako ne moemo izai na kraj s
pitanjem o Bojoj pravdi. Ono se svakodnevno postavlja u vjeri. Iz dana u
dan bolje shvaati i ponovo postavljati pitanje trajna je zadaa ljudi koji su
s Bogom povezani i vodi ih k pravdi od Boga datoj.
25 (himan Bojoj svemogunosti)
Unato svoj nesigurnosti kompozicije 24-27 ne moe se rei da je Bildadov
govor torzo. Zapravo je u tom govoru kratko i sadrajno komprimirana
argumentacija prijatelja s pogledom na Boga i na ovjeka.
25,2-3: Slika Boja uzeta je iz teksta Iz 6, Jr 1 i Ez 1-3, te Dan 7, ovdje
imamo kombinaciju glavnih karakteristika. Mo i strani sjaj su posebnost
Boja i njegova svijeta. Red bezbrojnih vojska (=eta) posljedica su
harmoninog mira, koji je od Boga ostvaren. Koncentracija svake zamislive
moi u Bogu, kojemu su aneli podvrgnuti, svaki trag politeistikih ideja
nestao je u kasnijem, postegzilskom vremenu, ovisnost svega stvorenoga
od svjetla Bojega su glavne ideje ovog govora. Sjaj Boji i njegovo
svjetlo navode nas na ideju misliti na Boga koji dolazi suditi. To je izraz
neokaljanoga i ukazuje na istou, koja je kao svjetlo osobina Boja.
Pjesnik odmah govori o ovjeku (rr. 4-6). U ovom dijelu govora Bildad
napada Joba koji govori o svojoj nedunosti (cfr. 23,10-12). Nema ovjeka
da je pred Bogom pravedan, pa to ne moe biti ni Job. Tako je Jobu
oduzeto ono jedino to ga je pred Bogom jo u najveoj nevolji nekako
dralo, naime sigurnost da je bezgrjean. Njegova samouvjerenost moe
biti smrtna opasnost za njega, ako se potpuno pouzda u nju, ako ju
postavi apsolutno. Ako mona stvorenja kao sunce ili mjesec nisu pred
Bogom bez pogrjeke i mrlje, koliko manje onda ovjek, koji je samo

49

zemaljski crvi i koji stoji Bogu tako daleko. O ovome bi Job morao
svakako voditi rauna u svojoj borbi i tualjki pred Bogom, ako ne eli,
istina drugaije nego njegovi prijatelji, staviti Boga u okvir i granice svoje
ve postojee sheme o Bogu. Zabrinjavajue je na govoru Bildada to to
on govori, kako se ini samo patniku, Jobu, ali ne u isto vrijeme i svojim
prijateljima.
26
Job najprije reagira vrlo ironino na Bildadove rijei, a onda donosi himan
Bojoj svemogunosti, koji prije svega slavi Boje stvorenje.
26,2-4: Job odgovara ironino, rugajui se Bildadu, ali tako i drugim
prijateljima. On sam preuzima ulogu slaboga i nekoga komu je potrebna
pomo, i kojemu nedostaje svaka mudrost. S druge strane prijatelj
posjeduje mudrost u izobilju. Ustvari to se tie njegovih prijatelja, oni ne
pogaaju vanost Jobove situacije pa tako ni vanost Bojeg djelovanja,
nego govore pored cilja. Ili se moda Job prevario u onome to je do sada
inio, to ga je do sada vodilo? Stoji li Bog iza njega i njegovog stava ili iza
njegovih prijatelja i njihovog stava? Odakle im ta neunitiva inspiracija i
sigurnost? Konano se moe samo od strane Boga spoznati pravi odnos
Bog-ovjek, a tako i istina.
26,5-14: Osjeajno i sa strahopotovanjem Job ispovijeda Boju svemo,
koja sve nadilazi. Bildad je govorio o Bojem gospodstvu u visinama. Job
preko toga govori o sveopoj Bojoj moi. On predstavlja poznatu antiku
sliku svijeta u tri dijela. I podzemlje pripada podruju nad kojim vlada
Bog. Duhovi umrlih, koji se nalaze u donjim vodama podloni su Bogu i
drhte, kada se Gospodin pojavi. Bojoj moi i znanju nitko se ne moe
sakriti. Zanimljivu sliku stvaranja donosi r. 7. On povrh praznine Sjever
razapinje, on dri zemlju o nita objeenu cfr. ovdje Iz 14,13 o Bojem
brdu. Bog je zemlju objesio o nita. Tako nalazimo misao o stvaranju
(26,7) potvrenu kao nigdje u starozavjetnim tekstovima. Nije ini se
uputno tumaiti ovo nita kao zrakoprazni prostor. Pjesniki kontekst ne
govori nita protiv naeg tumaenja. Tekst 26,7 donosi jasno dubinu
teolokog razmiljanja i Jobove borbe, koja ovdje prvi puta ide do
razmiljanja o stvaranju iz niega. Pogled nas dalje vodi do oblaka u
kojima je vezana kia, bez da bi tanka opna prsnula, probila se.
Zavravamo kod Bojeg prijestolja iznad oblaka do kojega ovjek ne moe
doi. I onda kada se objavljuje On ostaje skriveni Bog, a njegovo lice ne
moe nitko vidjeti, to je uostalom i zabranjeno (cfr. Izl 33,20-23).
Oko zemlje je ocean, horizont je granica dana i noi, svjetla i tame sve
su ovo slike koje nalazimo u izvjetaju o stvaranju Post 1,1-5, kao to se i

50

inae slike o stvaranju u knjizi Jobovoj poklapaju s onima u Post. Treba

svakako rei da je pjesniki Job uzeo vie mitskih fragmenata i izraza. U
ovo kasnije vrijeme, kada Jobova knjiga nastaje, pjesnik je bez brige
mogao posuditi slike iz Babilona i Ugarita, bez da bi bio optuen zbog
politeizma cfr. ovdje rr. 11-12. Boje stvaralako djelo opisano je kao
sukob, borba i pobjeda nad morskom nemani (3,8: Rahab; 40,25-27
Levijatan). Boja mudrost nadilazi lukavost brze zmije. Govor o nebeskim
stupovima treba vjerojatno shvatiti kao sliku gorskih lanaca na horizontu.
Rr. 12-13 govore neposredno o dogaaju prvotnog stvaranja u mitskim
slikama. U djelu stvaranja Bog se borio protiv mora, kao sjedita Rahaba i
protiv brze zmije Levijatana, i pobijedio ih. Kao znak pobjede ostavio je
bistro nebo. U ovom tekstu nalazimo jo vie strahopotovanja pred mou
i veliinom Stvoritelja nego to je to sluaj u Post 1. Unato svoj
zahvaenosti od moi Stvoritelja i oduevljenja, pjesnik se ne da pribliiti
previe Stvoritelju. U r. 14 opisan je vrlo snanim slikama pravi odnos,
odstojanje koje ovjek mora imati od Boga, ovjek je jadan i nedostatan,
on ne moe Boga nikako shvatiti. Ova slika nadvisuje opis stvaranja
kojega nalazimo u Post 1, premda ve i autor Post 1 upotrebljava
apstraktne pojmove. Tako je popravljena slika Boja koji je predstavljen
kao partner u dijalogu i ponovo je naglaen pravi odnos prema Bogu, koji
mora biti na odstojanje. Svako ljudsko shvaanje moe dovesti samo do
ruba boanske stvarnosti i Boje providnosti, samo je kao lagani apat
prema gromu mone Boje rijei (cfr. Ps 19,1-3; Iz 40,8).
26,14 pripada, pjesniki gledano, meu najdotjeranije stihove u cijeloj
knjizi, to se tie oblika i teolokog sadraja. Ovdje se vidi kako daleko
moe ovjeka dovesti iskustvo Boga, te da se Boje bie i Boje djelovanje
ne moe do kraja shvatiti.
27
Ovo poglavlje predstavlja kraj Jobova trodjelnog dijaloga sa prijateljima.
Sadrajno se naslanja na 26. poglavlje i donosi odgovor na govor Bildada
u 25. pogl. Job ponovo naglaava svoju nedunost. Predstavlja prijateljima
vrlo plastino kraj bezbonika. Tako ponovo dolazimo do njegovog
problema, da je naime njegovo iskustvo Boga drugaije nego je to predaja
do sada donosila u cijelom Starom zavjetu. On zna naime da je neduan i
da je stoga izmeu njega i njegovih prijatelja jedan cijeli ponor u
shvaanju. On ima pravo a ne njegovi prijatelji. Stoga on spretno
preuzima dokaze, koje donose njegovi prijatelji i upotrebljava ih protiv
njih, kako bi povukao posljednji potez, kako bi dovrio svoju diskusiju s
prijateljima.

51

27,2-6: Job poinje sveanom zakletvom kako bi konano zavrio s

optubama prijatelja koje su i krive i bez sadraja. Sam poloaj Joba je
svojevrstan: na poetku govora Job se sam zapetljao u odnosu prema
Bogu. Kako bi dobio, izborio svoje pravo, on se obraa Bogu, koji mu je,
kako se to Jobu ini, oduzeo pravo. Ovdje vidimo utemeljenje Jobove
duevne muke, naime i on kao i njegovi prijatelji predpostavlja istu shemu
naplate. Premda je po toj istoj shemi zalutao, on ne poznaje do sada nita
bolje. On nema boljih dokaza pri ruci da ukae na svoju nedunost.
Obraa se Svemoguem, koji mu je odredio beskrajnu patnju. Premda on
ne zna koja ga je Boja strana dovela u nevolju, njemu do sada jo
nepoznata, njegova zakletva treba vrijediti cijeli ivot: Iskrenost e ostati
temelj njegova djelovanja. Njegova savjest mu daje zapravo, unato
svemu to je do sada morao vidjeti i pretrpjeti. On ostaje u svojem
uvjerenju. Uvjeren je da ima pravo i da je s Bogom. Uvjeren je i ostaje
uvjeren da takav stav jedini moe ovjeku dati sigurnost i budunost.
Siguran je da se ispravno ponaao i ispravno ivio pred Bogom. To
odgovara stavu/dranju poniznosti, prave samospoznaje te nije nikakva
samoobmana. Ne treba nestati ovjeka u dijalogu s Bogom, nego njegova
neutemeljena samouvjerenost mora nestati dok ovjek ne postigne
ozbiljnu osnovicu za razgovor s Bogom i dok taj razgovor s Bogom ne
pone. Svojom zakletvom on se vrsto nadalje vee s Bogom koji je pod
znakom pitanja, ali se ne vee za sliku Boju, povrnu i teoretsku, na
prepotentno miljenje prijatelja, koje on odbacuje kao krivo ponaanje i
miljenje koje nije Boga dostojno.
27,7-12: Naelno se i Job i njegovi prijatelji slau to se tie bezbonika.
Ipak se razilaze u bitnim pretpostavkama. Prijatelji misle da Joba treba
ubrojiti meu bezbonike. Vanjske okolnosti govore u korist ovog
miljenja, jer se Job nalazi u velikoj nesrei. On se bori rukama i nogama
protiv ovog miljenja. Distancira se od prijatelja i utjee se, iz velike elje
za istinom, nepoznatom tajnovitom Bogu. Branei samoga sebe i iz te
obrane izrasta napad na prijatelje. Prijatelji se naime nalaze u opasnosti
preko namjerno krivih sudova sami postati bezbonicima. Sada se fronte
upravo okreu. Jobova argumentacije ide ovako: Budui da su od prijatelja
postali neprijatelji, koji se protiv njega bore, oni su u biti postali
bezbonici. R. 11 govori o tome kako Job zapravo ima pravo njih pouiti:
Odsada on, a ne prijatelji ima pravo pouavati druge. Job mora samo uzeti
oruje njihove argumentacije iz njihove ruke i okrenuti ih protiv njih
samih. Njihova navodna visoka, teoloki neupitna nauka o Bogu i njegovo
djelovanje/nagrada je zapravo samo tlapnja, ispraznost.

52

27,13-23: Raznovrsnim mukama Bog udara bezbonika. U njima se

manifestira Boja kanjavajua pravda, koja prema zakonu pravde donosi
kaznu bezboniku. Kazna dolazi od prirode, ali i od ovjeka. Pogaa
bezbonika i njegovu obitelj. Kao bi gladi, kao ratne neprilike sve su to
kazne Boje. Izvrenje kazne je potpuno i korjenito, ne preostaje nitko
kako bi nastradale pokopao ili oplakivao. Tako e smrt sama oplakati svoje
mrtve. Imovina i sakupljeno blago ostaju pravednicima, jer je posjed
bezbonika prolazan i nestalan kao paukova mrea ili kao koliba sraara
koja se brzo moe sruiti i ponovo podii. Neoekivano i u trenutku
propada sva imovina grjenika. Prisjeamo se sudbine koju je doivio Job
osobno. Tako e se dogoditi s bezbonicima ovdje je to, premda ne sa
dovoljno razloga primjenjeno na Jobove prijatelje. Osim toga dolazi nakon
nemilosrdnog suda Bojega ruganje i zluradost jer je ostao bez domovine,
nestabilan i u bijegu.
Na kraju triju dijaloga ostaje borba Joba s jedne i prijatelja s druge strane
zapravo nerijeena i otvorena. U opisu bezbonika, koji je s pravom od
Boga kanjen, poklapaju se izjave Joba i njegovih prijatelja. S druge
strane u procjeni stvarne situacije Joba miljenja se potpuno razilaze. Ovaj
zakljuak na koncu vrlo duge diskusije pokazuje samo da se pravi i vaei
sud o ovjeku ne moe dobiti samo prema onome kako to prema vani
izgleda. U srcu svakog ovjeka se odluuje da li je on dobar ili lo. A u
srce ima uvid samo Bog. Stoga je dubljoj spoznaji ljudskog srca i Bojem
planu sa svim ljudima postavljena neprebrodiva barijera.

28
Himan mudosti prekida tijek dosadanje diskusije i pokazuje njezinu
nedostatnost s jedne nove strane. Vodi nas, kao nova polazna toka
diskusije, uspjenijoj raspravi o problematici knjige prema sredinjoj temi
ukupne mudrosne literature: to i gdje je mudrost? Iz razloga literarne
kritike esto se govori da je autor ovog poglavlja nega druga ruka, a ne
ista osoba kao autor Jobove knjige. Jedan kasniji redaktor bi prema ovoj
teoriji ubacio ovo poglavlje na ovo mjesto. Meutim usporedba rjenika,
literarnih oblika, vane paralele u stilu sa kontekstom cjelokupne knjige
dozvoljavaju sa ekvivalentnim razlozima ovo poglavlje pripisati istom
autoru kao i ostali dio knjige. Iz cjelokupnog plana knjige je razumljivo i
jako osmisleno moda ak potrebno, uraunati ovo poglavlje osnovnoj
ideji Jobove knjige. Zbog diskusije na koncu pogl. 27, autor se osjea
prisiljenim poeti s novim idejama koje ne polaze od sheme
naplate/retribucije nego od shvaanja biti mudrosti, kako bi dao rjeenje.

53

Tako autor poinje graditi most, koji u konanom vodi do teofanije/objave

Boje (pogl. 38-42), koja otkriva sve do sada reeno o zagonetnoj
problematici Joba. Ujedno on zavrava konano s diskusijom Joba i
njegovih prijatelja i jasno govori da ljudska spoznaja o ovoj temi,
dobivena iz doivljaja i iskustva, nije dostatna. Ne moe se Boga fiksirati
na odreeni stadij otkrivenja, kao to to ini dtn u shemi naplate, a ega
se Jobovi prijatelji pokuavaju tvrdokorno drati.
28,1-11: Ovi rr. ilustriraju ovjeka, njegovo znanje i njegova postignua u
upravljanju svijetom na primjeru rudarstva. Ovo je jedino mjesto u
starozavjetnim tekstovima gdje se govori tako opirno o tome. Ujedno se
kae kako ovjek odgovara svojoj zadai iz teksta Post 1,26-28, ako ostaje
pokoran redu koji mu je u stvaranju zadan. Rr. 1-2 opisuju gdje se moe
nai srebro i zlato, eljezo i bakar, te kako se te metale moe topiti.
Detaljno se govori kako izgleda rudarska jama, koje su tehnologije bile u
upotrebi u vrijeme pisanja knjige, da se naime pomou vatre miniralo
kamenje koje sadri metalne rude. Daleko od pogleda svakog bia,
sakriven orlu, sokolu i lavu te svakoj drugoj divljai, esto samo
pridravan uetom ovjek odlazi u utrobu zemlje. esto puta mora
savladati vodu kako bi doao do rude koja sadri metale, i izbacio ju na
povrinu. U unutranjosti zemlje, u krilu, pali se vatra, koja unitava
zemlju. Ista ta zemlja na povrini raa kruhom, koji je potreban za ivot
ovjeka. R. 5 je vrlo zanimljiv u dananjim diskusijama izmeu ekologije i
ekonomije. Obadvije strane u dijalogu se imaju drati Bojeg plana s
njima. Kod svih prirodoznanstvenih i tehnikih sposobnosti ovjeka ipak on
nema uvida u mjesto mudrosti. Ova temeljna spoznaja vrijedi do danas.
28,12-19: Ne moe se mudrost obuhvatiti prostorno niti vremenskopovijesno, ona se izmie svemu zemaljskom. Ne moemo ju nai u
konkretnim slojevima zemlje, niti je nazona u jednom prijanjem stadiju
laganog procesa nastajanja zemlje, poevi od prvotnog kaosa (Post 1,2)
do sada. Vrijednost mudrosti je neusporediva. Ne moe ju se zamijeniti za
najvee dragocjenosti. Rr. 15-19 nabrajaju, i tako daju uvida u tadanji
svijet skupocjenih metala, te skupocjenog nakita. Svugdje je ovjeku, koji
istrauje mudrost postavljena nepremostiva granica.
U ovom kontekstu mudrost znai shvaanje onoga to je zadnji razlog
svijeta, znai spoznaju fomule svijeta, koja objedinjuje duhovni i
materijalni svijet, iz koje je sve jasno i moe se razumjeti. Pretpostavlja
se da takovo neto postoji. Iz jedne takove formule svijeta moe se
protumaiti i shvatiti poloaj, situacija Joba i moe se svakome objasniti.
Ali ovaj plan ostaje ovjeku zauvijek nedostupan. Posjedovanje tako

54

shvaene mudrosti za njega ostaje nedostino, pridrano je jedino Bogu.

Tako u pogl. 28 imamo odreeni crescendo.
28,20-28: Zadnja kitica postavlja najprije nepremostive granice ovjeku
koji je na putu k mudrosti. Ovdje ima granica koje ovjek ne moe nadii.
Tajna mudrosti i njezino mjesto ostaju skriveni svemu stvorenome.
Najvie visine i najdublje dubine, sve od podzemlja, pa do kraja svega
prolaznoga, do smrti ostaju u nedoumici pred ovom tajnom, koja nije
nikome otkrivena. Samo Bog poznaje mudrost i put k njoj. On zna gdje se
ona nalazi. Jedini on poznaje tajne stvorenja u prostoru i vremenu. Njegov
pogled ide preko krajeva zemlje. On ima uvida i u temelje svemira, koji su
ovjeku skriveni. Kod stvaranja svijeta, po njegovom planu, on je vidio
mudrost. Ona je kao njegov model, kao njegova formula svijeta ula
u stvaranje. Po mjeri, broju i teini Bog je stvorio svijet kao izraz
boanskog plana.
Kod ovog svojevrsnog osamostaljivanja mudrosti ne radi se o razgradnji
politeistikih ideja, nego je naglaen aktivni princip u boanskom
stvaranju. Kao inenjer ili arhitekt mudrost je izvela boanski plan
stvaranja. Tako se ukazuje da je Bog jedini Gospodar stvaranja i da on
jedini raspolae stvaranjem. Budui da je stvaranje pridrano iskljuivo
Bogu, on si je pridrao mudrost i nije ju prepustio nijednom drugom
ovjeku. Jer ova mudrost stoji iskljuivo na Bojoj strani i pokazuje
nesavladivu razliku/odstojanje izmeu skrivenog svemogueg Boga i
ogranienog ovjeka. to se tie mudrosti, ovjek dolazi do konane
granice svojih sposobnosti i mogunosti. Nije mu dozvoljeno da ide do u
beskonano to se tie njegove radoznalosti, elje za istraivanjem. On
tako ne moe doi do mudrosti. ovjeja je mudrost sasvim drugaija. To
je strah Boji. Ona oznaava i sadri s jedne strane distancu, s druge pak
strane istovremeno blizinu Boju. On treba priznati Boje boanstvo u
vlastitom ivotu, mora se tom Bogu ponizno pokoriti i znati da ga taj Bog
privlai kao Abrahama (Post 22,12; ) i Joba (Job 1-2). Prema tome se
mudrost predstavlja kao analogni pojam, koji je uao u svako stvorenje,
na odgovarajui nain kod stvaranja. Stoga je boanska mudrost naelno
drugaija od ljudske. Gledajui tako pogl. 28 zavrava duge diskusije u tri
kruga dijaloga. I jo ne znam koliko razmiljanja i eprkanja, spekulacija i
diskusija ne moe rijeiti egzistencijalno pitanje ZATO, velike patnje,
koja je pogodila Joba, ne moe dati smisao te patnje. Dosadanji nain,
kako se ljudski razum trudio, ne vodi do nikakovog rezultata i cilja. Ako
treba osvijetliti tamu onda samo s pomou Bojom i pomou Boje
mudrosti, ljudske sposobnosti ostaju za neto takovo nedostatne.

55

Tako Job pokuava u svom zavrnom govoru 29-31, ponovo poeti, ali ne
kao do sada na ljudskoj razini, ii dalje u bezizlaznu igru, s nakanom da bi
jasno formulirao vlastitu poziciju, na koju bi onda Bog odgovorio. Poglavlja
29-31 moemo usporediti s mnogim Psalmima koji donose visine i dubine
ljudske spoznaje pred Bogom. Tako je sada sam Bog njegov neposredni
sugovornik.
29
Retrospektiva razmiljanje o sretnoj prolosti za Joba nije bijeg iz teke
sadanjosti u ugodno sjeanje, koje doputa zaboraviti sadanju situaciju,
nego je to potrebna pretpostavka da se pred Bogom opie veliina vlastite
patnje i da se trai novo zajednitvo s Bogom. Stoga Job govori opirno o
vlastitoj prolosti.
29,2-6: Temelj njegove prijanje egzistencije i njegova dosadanjeg
vladanja ivotom bilo je prijateljstvo i zajednitvo s Bogom. Unato
drugaijoj, protivnoj elji, Jobu je sasvim jasno da je nemogue vratiti
natrag tijek stvari. Svaki trenutak ljudskog ivota je irreverzibilan. Job
sanja o prijanjem sretnom stanju, kojega ima jedino Bogu zahvaliti.
Njegovo bogatstvo bilo je posljedica Bojeg blagoslova. Boansko svjetlo
stvorilo je klimu njegove egzistencije u kojoj je njegov ivot cvjetao, a on
je mogao prkositi svim opasnostima. Pred i nad svim darovima stoji za
Joba nepromjenjeno kao nosei element ivota njegova uska povezanost s
Bogom. Zahvaljujui zajednitvu s Bogom, Bog mu daruje djecu, veliko
bogatstvo i zemaljsko blagostanje.
29,7-11: U svom gradu Job je preuzeo zadae i odgornosti. Tako on uiva
zahvaljujui bogatstvu i svom poloaju veliko potovanje, jer je znao
davati mudre savjete. Njegov se ugled temelji konano na nutarnjem
autoritetu njegove izvrsne osobe, koja je bila u stanju biti gospodarom i u
tekim situacijama.
29,12-17: Na socijalnom podruju ispitao je i potvrdio svoju povezanost s
Bogom. Naglaava se, visoko stilizirano, njegov altruizam, ljubav prema
blinjemu, prema siromasima, odbaenima, potlaenima. Opis nas prisjea
na mjesta Iz 11 i Ps 72, koja imaju velika iekivanja od budueg
mesijanskog kralja. Krivo je jednostavno odpisati/prekriiti ovu iskrenu
ispovijest, kao praznu, oholu samohvalu. Izraava naime ustvari iskreno
zauzimanje za stav solidarnosti kod Joba.
29,18-20: S pravom Job izvodi na temelju svoga ponaanja, a prema
predaji, oekivanje duga ivota i daljnjeg ivota u svojim potomcima. Ovo
je prikazano slikom feniksa, koji prema orijentalnoj prii ivi 500 godina,
da bi na koncu izgorio sa svojim gnijezdom, a iz pepela nastaje mladi

56

feniks. Drvo na izvoru voda, ija se ivotna snaga neprestano obnavlja

slika je duga ivota.
29,21-25: Zakljuak iz reda, sa svih podruja ivota kod Joba. Iz njih
proizlazi nutarnji autoritet u Jobovu ivotu. Opisan je kao tipini ideal.
Njegov opis predstavlja u kratkim crtama starozavjetni humanizam.
Moemo ga usporediti s Josipom na faraonovu dvoru (Post 37-50) i s
Esterom na perzijskom kraljevskom dvoru: Job zna pravo i pametno
govoriti, njegovi su govori uvijek uveli proces odluivanja; on zna
utemeljeno suditi, potvrditi ili ako je potrebno nijekati. Tako Job dolazi u
vodeu ulogu, stoga on bitno odluuje sudbinu svoje zajednice. On je kao
neokrunjeni kralj svoje zajednice, jer se posebno zauzima za one u
drutvu koji pate, tuguju, koji su zapostavljeni.
Zadnji dio r. 25 uvodi nas u opis promijenjenoga sada, obrnutoj slici
nekada u pogl. 30.
30
Opis nekadanje situacije je krenuo od unutra i iao prema vani, ovo
poglavlje uzima upravo obrnuti red: poinje izvana, da bi zavrilo unutra.
I to odaje umjetniki stil govora. U pogl. 29 Job stoji kao voa svoga
naroda, kojega svatko respektira, ovdje je on osoba oznaena boleu i
kugom, odbaena od zajednice, bez asti, na gomili pepela, meu umno
poremeenima, na najdubljoj drutvenoj ljestvici.
30,1-10: Ovdje Job moda govori onima, koji su se iz radoznalosti okupili
oko njega i njegovih prijatelja, vani na smetljitu, rugajui mu se. Imamo
sliku najnie socijalne grupe u cijeloj Jobovoj knjizi. ak i meu njima on
je duboko potonuo. Najnii u drutvu smiju se Jobu, a to su osobe koje
nemaju snage ni asti, glupaci bez porijekla i imena, od svakoga prezreni i
svatko ih zapravo zaobilazi. U normalnom svijetu kulture nitko ih niti ne
trpi. Kao hrana slui im trava koja je slana, korijenje koje se moe jesti,
kao npr. ukve. Stanovati moraju u mnogobrojnim peinama pustinje i
stepe. Upravo taj tip ljudi pokuava si sada uzeti za pravo i Joba suditi,
rugati mu se, oduzimati mu ast rijeima i djelima.
30,11-15: Bez okoliavanja je ovdje Bog nazvan poetkom ove cijele
nesree, on je Jobu uzeo dostojanstvo i spasenje. U slici ivotinje kojoj je
potrebno staviti uzde i kajase, da ju se moe voditi imamo tvrdnju da je
Bog napustio sve spone/veze u ivotu patnika i predao ga silama nesree,
kojima nitko ne zapovijeda. Takove sile ne vode u eljenu slobodu, nego u
apsolutni nered. Slike opsade i rata slue za to da bolje opiu/prikau
nevolju i muku patnika. Nagomilana nevolja sili Joba na tualjku.

57

30,16-19: Zajedniki se rezimira tjelesne i duevne boli kroz koje Job

prolazi. U njima se pokazuje Boja nadmo, koja ga pritie sve do zemlje,
trajno ima osjeaj da ga Bog davi, pokuava uguiti. Kako duboko ga je
Bog gurnuo, u koje ponore ljudske patnje, muke i nevolje!
30,20-23: U toj dubokoj i krajnjoj boli Job se okree svojom tualjkom
Bogu. Ali Bog mu ne odgovara, uope ne obraa panju na njega.
Naprotiv: On se za njega preobrazio u strahovitog neprijatelja. Jedino tako
Job moe shvatiti tu nerazumljivu Boju udaljenost, jer je najdublja toka
njegove patnje unato svih tjelesnih i duevnih patnji, patnja zbog Boga.
Pitanje Boga ostaje sredite njegove patnje. Snaga Boje oluje die ga iz
svih ukotvljenih pozicija njegova bia i unitava ga. Bog eli njegovu smrt
prijevremeno, to je Jobovo pitanje, neshvatljivo ZATO? Sve njegove nade
i iekivanja raspale su se kao iluzije. On koji je pao tako duboko u patnju,
koji bez rezultata prevre o smislu patnje i ZATO, osjea samo jo dublje
bezizlaznost vlastite situacije, koja ga sve vie pritie.
30,24-31: Kao to svaki ovjek vie, kada se osjea u smrtnoj opasnosti,
a to je zbog nagona za samoodranjem, tako vie i Job. To je najdublji
uzrok njegove tualjke. Kao to je prije njegovo suosjeanje vrijedilo prije
svega potlaenima i bijednim siromasima, tako on sad prua svoju ruku iz
tualjke prema Bogu koji jedini moe pomoi. Suze i srdba su spontani
osjeaji koji obuzimaju patnika. On je razoaran Bogom, jer ga je iz
svjetla bacio u tamu. Gubi vlast nad sobom, njegova unutranjost kuha,
vrije, a obuzet je nemonim bijesom te samo vie Bogu bez prestanka. On
koji je nekada bio kao kralj, pao je na razinu ivotinja. Zbog toga je
njegova patnja velika, stoga krivi Boga koji mu uzrokuje ak tjelesne boli i
vruicu. Nemjerljive su dimenzije onoga to Job mora proi od svoje sree
pa sve do ovog bijednog lika kako sada izgleda.
Usprkos svim udarcima sudbine koji su ga pogodili ostaje mu u irini
ljudskog osjeaja kao jedina vrsta toka ipak samo Bog, makar kako se
inilo Jobu Bog se sasvim promijenio i Job ga vie ne moe prepoznati.

31
Na tualjku se nastavlja Jobova odbrana, jer staro pravo daje optueniku
mogunost odbrane, zadnje rijei prije izricanja presude. Job ponovo kae
kako je pred Bogom nevin. Ovo poglavlje donosi na nain koji nadilazi
pojedinca, koji se moe shvatiti kao opevaei, u kratkim crtama opis
biblijskog pravednika te pokazuje u ovo kasno, poodmaklo vrijeme visoku
moralnost. Moralnost ne znai samo izbjegavanje grijeha u vanjskim

58

inima, nego su pozitivno naglaeni nutarnji motivi ispravnog djelovanja.

U svom svojem razmiljanju i djelovanju ovjek stoji pred kritikim
Bojim okom. Svojim zadnjim obraanjem Bogu, ovaj je govor vrhunac
Jobovih govora, on naglaava strpljenje koje je tako ovjekovjeeno u
starozavjetnoj predaji. Ispovijest ima oblik ispita savjesti, a naslanja se na
Ps 15, Ps 24 i Ez 18. Osim toga u retrospektivi je i Dekalog. Neki moralni
zahtjevi su proli odreeni proces, te dospjeli do zavidne duhovnosti i
dubine shvaanja stvarnosti.
31,1-4: Job je slobodan od tjelesnosti pouda. Sa svojim oima, koje su
prema shvaanju mudrosne literature upravo poetak grijeha, sklopio je
savez, da nikada nee poudno pogledati djevicu. Upotrebljavajui ovdje
izraz berith on tomu pridaje veliko znaenje. Ujedno je naglaeno mjesto
moralnog djelovanja: to je dua, unutranjost ovjeka.
31,5-6: Job ne podnosi la ni rijeima, ni djelom. Ljudsko je ponaanje
odreeno iskrenou i istinitou pred Bogom i u drutvu, ako ono stvarno
treba napredovati (cfr. Iv 8,44).
31,7-8: Job je slobodan od elje za tuom imovinom, ako se srce za
okom povelo; pouda nije samo neto u dui, nego ima svoju vanjsku
manifestaciju: prisvajanje tuih dobara.
31,9-12: Upad u tui brak razara vlastiti brak, vlastitu branu sreu. Kao
primjerena kazna ovdje se odobrava pravo nadoknade u odreenom
smislu. Rad na mlinu se ubraja u nie ropske poslove. Ovakav prijestup
treba biti procesuiran pred javnim zakonodavstvom (cfr. Pnz 22,22-24).
Posljedice takovog kriminalnog ponaanja opisane su slikom poara koji
unitava kompletnu imovinu.
31,13-15: Pravo slugu/robova definirano je u tekstu Izl 21. Tekst odaje
dosta human postupak prema robovima, koji nije izveden od nekakovih
ljudskih zakona ili temeljnih prava, nego se izvodi direktno iz boanskog
poretka stvaranja. Bog je sve ljude stvorio jednake, stoga svaki ovjek
nosi odgovornost, brinuti se za sve ljude, naroito za to da se za sve ljude
stvore uvjeti ivota, ve prema boanskom planu stvaranja.
31,16-23: Job vrlo detaljno govori o djelotvornoj ljubavi prema
blinjemu, prema udovicama, sirotama i siromasima. Ono to Job govori u
29,12-13, da je tako ivio, naglaeno je ovdje s obrnutim predznakom
kao njegovo naelno dranje prema bratu ovjeku. Rr. 21-22 sadre
tipinu formulu u kontekstu djelovanje-naplata, koje je posebno po
miljenju proroka, vidljivo u boanskom sudu.
31,24-28: Ovi rr. donose u direktan odnos gramzljivost i idololatriju.
Gramzljivost kao pouzdanje u bogatstvo i mo, koje u njima vidi surogate
za boanstva, opisana je kao prijestup protiv 1. zapovijedi Dekaloga (cfr.
Mk 10,17-19). Isto vrijedi za potivanje sunca i mjeseca. Pozdravljanje
izlazeeg sunca i mjeseca slanjem poljupca rukom, bilo je poznato na
bliskom istoku kao kult boanstva. U vrijeme kralja Manaea (2 Kr 21,5;
23,5) nalazimo ovaj kult i u Izraelu. Protiv ovoga nalazimo reakcije u Pnz
17,2-5; Jr 8,2.

59

31,29-34: Job nikada nije bio zlurad, nije zatvarao vrata pred gostima,
nije bio dvolian, te grijehe nije poinio, nije natovario na sebe. Sadrajno
se rr. 38-40 naslanjaju na misao kada Job tvrdi kako nije iskoritavao
zemlju. Moda se misli na potpuno koenje polja, koje onda siromasima
ne dozvoljava paljetkovanje (cfr. Lev 23,22), ili moda nepotivanje
godine odmora (subotne godine) za njive (cfr. Izl 23,10-11). Pozitivan je i
od Boga nareeni obiaj davanje odmora zemlji, a ne potpuno
iskoritavanje. Ovo odgovara standardima moderne ekologije.
31,35-37: Ovo samoopravdanje ima kao svrhu i cilj da Bog ipak poslua
Joba. S ovom molbom na koncu povezana je intenzivna enja za
susretom s Bogom. Job se nema to bojati optube protivnika. Naprotiv on
e sve te optube postaviti kao vijenac na svoju glavu. On e se pribliiti
Bogu kao neki knez, jer zna da o svom ponaanju moe uvijek poloiti
ispit pred Bogom mirne savjesti. Jedan tako visoki osjeaj vlastite
vrijednosti svakako moe dovesti u opasnost da ovjek eli biti neovisan
od Boga i tako stvoriti priliku za grijeh. Ova visokostilizirana Jobova
samoobrana vodi, prema kompoziciji cijele knjige prema odluci koju mora
uiniti Bog. Sve ukazuje na to da Bog u jednoj teofaniji konano prui
dugooekivani odgovor Jobu.
Elihuove besjede (32-37)
Premda nakon zadnjeg Jobova govora sve zapravo eka na Boji odgovor,
na to treba jo saekati, jer je ubaen govor Elihua, koji treba vrednovati
kao faktor oklijevanja. Jedan do sada nepoznati mladi, koji nije spomenut
ni u prologu ni u epilogu dolazi na scenu. Zove se Elihu i uitelj je
mudrosti.
U svom nastupnom govoru on tvrdi kako bolje poznaje problematiku koja
je obraivana, zagonetku ljudskog ivota pred problemom patnje u svijetu
i u ivotu ovjeka, a koja se pojavljuje i u ivotu Joba. Elihu misli da e
bolje od drugih rijeiti problem. Moda su govori Elihua nastali kao
samostalni govori, mogue od jednog drugog autora koji je itao glavni dio
Jobove knjige. Onda su oni preuzeti od nekog kasnijeg autora ili od
prvotnog autora ili kasnijeg redaktora i stavljeni u kompoziciju cijele
knjige. Dogodilo se to vrlo vjerojatno iz teoloki opravdanog razloga, da
svi odgovori na gorue pitanje patnje u ljudskom ivotu, oni od Jobovih
prijatelja, Joba samoga, ali i Elihua, nisu dovoljni i ujedno je reeno da
nije mogue dati ljudski adekvatan odgovor na pitanje patnje. Trostrukim
odgovorom na gorui problem nesretnog ljudskog ivota, biblijski gledano
sumom svakog ljudskog razumijevanja i odgovora, podvuena je potpuna
nemogunost ovjeka ovdje shvatiti i prevladati ljudsku problematiku.

60

Tako je jo jednom naglaeno oekivanje i sve vea enja za odgovorom

koji treba dati sam Bog.
Analizirajui terminologiju, koju Elihu upotrebljava, moemo vidjeti da ona
uglavnom odgovara glavnom dijelu Jobove knjige, pokazuje ipak neto
vie arameizama. Govori su dosta monotoni. Elihu napada sada Joba, pa
onda prijatelje te zauzima ulogu objektivnog, sveznajueg, nepogrjeivog
suca. Njegovi su govori zapravo vie apstraktni, u njima je dosta duboka
teoloka refleksija. Sadre cijeli niz pedagokih pravila/maksima. Govori
nisu homogeni u sebi. Nekada sadre panjevrijedna shvaanja, onda opet
pokuaje objasniti problem patnje pravednog Joba i uiniti ih potpuno
transparentnim ljudskom shvaanju. Za razliku od govora prijatelja ovo je
isti monolog. Nitko ne odgovara. Openito govorei ovi govori sadre
pouku, koja korigira dosadanju mudrosnu praksu, da naime samo stari
posjeduju mudrost, nego da i mladi mogu imati udjela u mudrosti i u
privilegiju nauke o mudrosti. Sredinja tema je naglaena vie nego do
sada: problem teodiceje.
32
Poglavlje sadri nita drugo nego autoprezentaciju samoga Elihua. Rr 1-5
objanjavaju zato Elihu uope stupa na scenu. Tekst je u prozi. Dvije
strane u sporu, kako bismo rekli su sve svoje rekli: Prijatelji sa svoje
strane ne znaju nikakovih novih argumenata, a Job se smatra
pravednikom. Tako se ini da je r. 3 novi poetak. U ovoj osobi imamo
pasioniranog svjedoka dosadanjih diskusija. Elihu je bijesan,
demoraliziran zbog nemogunosti prijatelja da idu dalje, zbog Jobova
samoopravdanja, koje on tako otvoreno iznosi. To je trenutak ovjeka koji
nosi ime on je moj Bog (HU ELI).
32,6-12: Do sada je Elihu bio suzdran. Budui da stariji nisu uinili
dovoljno, budui da su zakazali, on vie ne moe utjeti. Njegovo navodno
bolje znanje, koje zahvaljuje dubljoj spoznaji i Bojoj objavi, sili ga da
govori i kritizira, to on vrlo ponosno ini. On navodno dublje ulazi u
diskusiju i odgovara strunije i misli da e stvarno rijeiti probleme.
32,13-22: Elihu najprije govori prijateljima. Bujicom rijei on prezentira
svoje dominantno znanje, a kritizira njihovo neznanje. Slikom vina koje
fermentira, koje moe unititi mjeine u koje je naliveno, on opisuje svoju
nutarnju participaciju, svoju duboku bol da sada mora govoriti. Odvratnom
samodopadnou predstavlja se kao prorok, koji, budui da posjeduje
nadljudski autoritet moe rijeiti sve probleme, tako naravno i onaj Jobov.
Prema r. 13 prijatelji nisu u posjedu prave mudrosti, niti je Job primljen
kod Boga Job je od Boga odbaen. Elihu je neutralan, te iz iste

61

odgovornosti pred Bogom, bez da bi ikomu podilazio, misli da e donijeti

po svom uvjerenju pravo rjeenje. Njegov ga duh nagoni da govori. On se
tako daleko identificira sa svojom mudrou, tako da mu se ini da e mu i
fiziki biti lake, ako rekne istinu.
33,1-7
Elihu odmah oslovljava Joba, a govor je s jedne strane skromnost (cfr. r.
6), s druge strane prepotentnost (cfr. r. 3). Htio bi ukloniti strah, kako bi
vodio diskusiju na razini partnera. Ipak ne doputa sumnju da iza njegovih
rijei stoji autoritet boanske mudrosti, prema kojoj je Job inferioran. Tako
pokuaj dijaloga ostaje ista fikcija, jer su Elihuove rijei odreene
gestama, koje uope ne dozvoljavaju protupitanja i padaju na patnika kao
teka tua.
33,8-13: Job istrajava, prema miljenju Elihu-a, pred Bogom u krivici,
premda se njegov grijeh ne moe dokazati kao to to ine prijatelji,
govorei o Jobovu prijanjem ivotu, nego grijeh treba traiti u Jobovu
govoru, koji kulminira u ideji da je Bog Jobov neprijatelj. Stoga Elihu misli
da je Jobova pozicija kriva, jer on ne vodi rauna na pravi nain o veliini
Bojoj, nego je prebrzo nainio sud o Bogu. Elihu ne kritizira Jobov ivot,
nego Jobove rijei, te rijei njegovih prijatelja. Zbog toga to Bog uti Job
nema pravo svaati se s Bogom, jer Bog ovjeka beskrajno nadilazi.
Ustvari ini se samo da Bog uti, stoga uope nema smisla s Bogom
zapoeti proces.
33,14-21: Bog ima vie naina kako govoriti ovjeku, bilo u snovima ili
kad ovjek spava (cfr. 4,12-16), kako bi ovjeka odvratio od oholosti.
Svakodnevni ivot u radosti i alosti je iroka lepeza Bojeg govora i
djelovanja, u tome je utemeljena i Jobova patnja. None vizije, bolest,
gaenje pred hranom, nesvijest, svjedoe Boju svemogunost. U svemu i
na svemu Bog je na djelu.
33,22-25: Po svojoj sudbini ovjek ide automatski prema grobu, ali se
Bog za njega zauzima preko anela ili posrednika. U postegzilskom
vremenu sve vie dobivaju na vanosti aneli koji prenose proroke rijei,
to je shvaanje i ove mudrosne knjige. Naglaava se da je Aneoposrednik, koji je u blizini Bojoj dobar zagovornik ljudi ovo je potrebno
rei zbog osobe Satana koja se u ovoj knjizi pojavljuje. I ova
kontrapozicija odgovara dobro naelnoj zamisli Jobove knjige. Efikasan
zagovor anela posrednika kod Boga obeaje ovjeku poslije teke bolesti
ak novu mladost zahvaljujui spasonosnim djelima Bojim.
33,26-28: U svojoj otkupiteljskoj intervenciji Bog pokree ovjeka prije
svega na pravo obraenje. ovjek moe iskusiti spasenje koje Bog daje

62

grjeniku spremnom na pokajanje i obraenje. Takovo osloboenje i

opravdanje vodi ovjeka k pravom bogotovlju u hvali, koja ga spaava od
prijetee smrti i ponovo postavlja u puno svjetlo ivota. I na ovom mjestu
imamo kao u tekstu 19,25-27 naznake (istina ne tako jasno formulirane)
ivota nakon smrti. Vidi se kako u ovo kasno vrijeme sve vie postaje
aktuelno pitanje ivota nakon smrti i to kao egzistencijalno pitanje. U
suglasnosti s najboljim starozavjetnim tradicijama imamo uvjerenje da je
adekvatan odgovor na Boja djela spasenja s ljudske strane jedino Boja
hvala.
33,29-33: U retrospektivi imamo jo jednom rekapitulaciju Elihuova
otkrivenja o Bojem djelovanju, da bi preao na idui govor. Poniavajue
rijei (r. 32) ele samo naglasiti vanost i ispravnost njegovih vlastitih
rijei, te privui daljnju Jobovu panju. Elihu je naime uvjeren, da e Job
zanijemiti i kapitulirati pred njegovom nadmonom mudrou.
34
U svom drugom govoru Elihu se obraa prijateljima. Zbog teme Boje
pravde, o kojoj se ovdje radi, on ponovo zauzima poziciju glede sluaja
Job. Sadrajno je na istoj liniji kao prijatelji, zastupa jednodimenzionalnu
naplatu s Boje strane. To ga ipak ne prijei, da i njih povremeno napadne
i dijeli im lekcije.
34,1-9: Elihu se identificira sa prijateljima i ponovo poinje postupak
protiv Joba. Kao temelj slui mu Jobova tvrdnja, da je on pred Bogom u
pravu (cfr. 34,5). A prije nego je postupak uope proveden Elihu oznaava
Joba kao grjenika, koji se usuuje tvrditi kako je prijateljstvo s Bogom za
ovjeka beskorisno. Elihu se mora vrlo grubim, drastinim rjeima koje su
uperene direktno protiv Joba staviti u obranu i braniti Boga.
34,10-15: Elihu argumentira sa dva naelna stava: 1. Bog nikada nije
nepravedan, ovu e tezu i Job bez problema prihvatiti. 2. Bog djeluje po
zakonu naplate i to, a to je pogrjeka Elihua kao i prijatelja, po naplati
koja je jasno vidljiva, transparentna. Pred Bojom svemoi nita ne moe
opstati. Nitko nije Bogu dao nalog, stoga ne moe nitko Boga nikada zvati
na odgovornost. Svakako ostaje pitanje: to je krajnji motiv Bojeg
djelovanja na ljudima i u svijetu?
34,16-24: Pravda je smjernica Bojeg djelovanja, kako u prolosti tako i
u sadanjem vremenu. To vrijedi za odline kao i za siromane, pa tako i
za Joba. Bog svakoga dovodi, prema svojoj pravdi, na sud. Boja pravda
nije za ljude transparentna, ali zbog toga ona nije samovolja. Tako i Job
potpada pod nepodmitljivu Boju pravdu; to se vidi na tome to se s
Jobom dogaa.

63

34,25-30: Boje je djelovanje transparentno. Moemo ga spoznati na

boanskom sudu nad grjenicima i u usliavanju molbi siromanih i
potlaenih. Pa ako ovjek ne bi ni spoznao Boje pravedno upravljanje,
ipak se ono trajno dogaa. Tako ovjek treba afirmirati Boga, a ne buniti
se protiv njega kao Job i htjeti spoznati principe Bojeg skrovitog
djelovanja koji su u pozadini svega. I onda kada se Bog dri po strani,
uti, ne moemo ga kritizirati, jer je tako po planu Bojem. Ovo je
egzemplificirano sudbinom kraljeva i odlinika.
34,31-33: Ovdje se ini kao da je Jobova pozicija uzdrmana: Bog nema
potrebe opravdavati svoje djelovanje pred ljudima. Treba li ovjek
moda Job, ak Boga pouavati? To bi pak znailo Boga staviti u ljudske
dimenzije i mjerila to bi bio napad na njegovo bie. Neto tako
besmisleno, po rijeima Elihua, pokuava Job. On probija ljudske okvire
koje mu je Bog postavio, i tako izlazi iz jedine mogunosti koju mu je Bog
dao, da naime ostane u dijalogu s Bogom.
34,34-37: Sud o Jobu, koji je bio jasan ve na poetku, sada je
proglaen: Job je lud i bezboan, a ludost je bezbotvo i grijeh. Njegov
govor protiv Boga umnaa njegova zlodjela i poveava njegov grijeh pred
Bogom. Stoga mu njegova ispovijest i tvrdnja kako je nevin nita ne
koristi. Da se kod Joba ustvari radi, na jednoj dubljoj razini o vjeri i
mogunosti vjerovanja, nije spoznao niti Elihu niti prijatelji. Ne radi se
naime samo o izvanjskoj slici Boje pravde. Ako Bog stvarno treba biti
sredite ljudskog ivota, onda on mora unato svakom nerazumijevanju
ostati za ovjeka autentian, vjerodostojan i za njega, za svakoga na
vlastiti nain u mogunosti da se kontaktira, ne smije se izroditi u slijepu,
apsolutno nerazumljivu sudbinu. S druge strane Boje djelovanje ne smije
biti takovo, kao da se stalno dri sheme naplate (ponaanje nagrada) i
tako je uvijek transparentno i razumljivo.
35
Elihu nastavlja svoj govor. Govori Jobu, ali i prijateljima. Tema je ista:
ovjekovo ponaanje pred pravednim Bogom.
35,2-4: Nastavljajui na govor iz pogl. 34, sada Elihu konkretizira svoj
napad na Joba, koji navodno ne moe vidjeti nikakove koristi od svoje
pobonosti.
35,5-8: ovjekov je grijeh za Boga nevaan, niti mu pomae, niti mu
teti. Naglaena veliina neba ukazuje na dalekog Boga koji stanuje na
onoj strani nebeskog svoda i nebeskog oceana, dakle s druge strane
ovjejeg ivotnog prostora. Utjecaj grijeha s druge strane ostaje
ogranien samo na ovu zemlju. Bog nema udjela na tome bio ovjek dobar

64

ili zao, za njega to nije jednako kao za ovjeka. Bog je drugaije ukljuen
u djelovanje ovjeka, koje ga neposredno pogaa. Za shvaanje biblijske
slike Boga ova je misao od velike vanosti, jer sadri korekturu
naturalistike slike Boga. Pasti pod utjecaj Boga u liku Baala bila je
opasnost za izraelski narod tijekom njegove povijesti. Ovo je jasno
odricanje. Izrael se odrie Baala i priznaje pravog transcendentnog Boga.
35,9-13: Elihu se korigira. Naime rr. 5-8 iznose drugaije miljenje, da
Bog moe prepustiti ovjeku na zemlji stvaranje ravnotee/pravde. Ljudi
koji se orijentiraju na ovoj ideji, ak siromani i potlaeni uope ne
raunaju s Bogom u svojim ivotima. Oni ive, i u nevolji meu onima koji
ih iskoritavaju prema vlastitom izboru u sekulariziranom, emancipiranom,
malom svijetu koji je ogranien samo na ovjeka. Ipak da bi ivot imao
smisla mora ovjek iznad ljudskih bia pitati o Stvoritelju, koji se onda,
darujui zahvalne pjesme, otvara i tako sam otvara vrata svoje skrivenosti
cfr. Ps 16,7; Iz 30,29. Ova spontana, neposredna navezanost na Boga
nalazi se u cijelom Starom zavjetu zahvaljujui vjeri u Stvoritelja. Ako
dobro i zlo kada se materijaliziraju, ipak ne dotiu Boga, diraju
boanski red, njegovu mudrost, koju je Bog stvorio u svijetu i u ovjeku i
po kojima je ljudima jako blizak.
35,14-16: U biti Bog se dugo umirio, kao da ne reagira odmah na viku,
koja nije molitva. Pred takovim Bojim ponaanjem Job je slian zlima
kako Elihu misli, Job nema razuma. Bog ima svoje vrijeme i strpljivo eka
nasuprot ljudskoj nestrpljivosti. Da Joba konano tiha, duboka enja tjera
Bogu ne moe Elihu sa svoga stanovita uope shvatiti. Stoga se ovaj
prikaz odvija, slino kao tri kruga dijaloga/govora Jobovih prijatelja i Joba,
veinom na dvije zasebne, odvojene razine, koje su jedna drugoj jako
udaljene: prividno intelektualana, ona Elihuova, koja govori iz dubokih
teolokih spoznaja i ona Jobova, patnika koji trai Boga, ali zapravo je u
opasnosti da zaluta.
36-37
Ova dva poglavlja se nastavljaju neposredno na prethodno, to je zadnji
govor Elihua. Ponovo nastupa kao nepodmitljivi odvjetnik pravednog
Boga: Bog alje ljudima patnju kao opomenu i upozorenje, da se ovjek
vrati Bogu. Imamo nekoliko aluzija na teofaniju i Boje govore (pogl. 3842), naroito u pogl. 37 s hvalospjevom Bojoj moi i strahu Bojem, koje
onda vode k Bojem govoru, kada on daje od Joba dugo oekivani
odgovor.
36,1-4: Elihu istina fiktivno odrava i u svom zadnjem govoru oblik
dijaloga, premda njegov sugovornik i protivnik Job nikako ne dolazi do

65

rijei. Ideja koju on napada je: Job se dri pred Bogom pravednikom. Elihu
govori patetino. U visokoj samosvijesti da posjeduje veliko znanje o Bogu
eli Elihu iznijeti duboke i savrene misli o Stvoritelju, istine koje nitko ne
moe postaviti u pitanje. Takav visoki zahtjev bi jednostavno morao
zapljusnuti sluatelje, oni bi od tih rijei morali kapitulirati. Polazei od
te situacije samouvjerenosti iznosi Elihu svoje dokaze.
36,5-14: Zakljuni govor, kao da je obrana na sudu, opisuje Boju
svemo, koja je voena Bojom mudrosti, a koja slui Bojoj pravdi. Boga
ne odreuje u njegovu djelovanju samovolja nego participacija u ivotu
pravednika. Kao primjer tekst donosi sudbinu kraljeva, moda u pozadini
teksta stoji otpad i obraenje kralja Manaea (2 Ljet 33,12-13). ak i
kraljevi imaju svoju slubu zahvaliti iskljuivo Bogu, oholou samo
izazivaju Boju kaznu, koju on i alje kako bi se vratili na pravi put i k
poslunosti Bogu. Samo tako e svoj ivot dovriti u srei u protivnom im
prijeti zbog njihova nerazumijevanja jadna smrt. R. 13 ukazuje na
iskustvo koje imamo i danas, da okorjeli grjenici u svojoj nevolji
zaboravljaju na molitvu, umjesto da se preko nevolja ponovo vrate k
molitvi. Bezbonik se nalazi na vrlo opasnom putu, koji vodi od Boga u
potpunu okorjelost. Sudbina bezbonika usporeena je sa sudbinom
mukih hramskih travestita, koji se bave hramskom prostitucijom (cfr. Pnz
23,18-19; 1 Kr 14,24; 15,12). Kratak ivot i sramota od ljudi to je sudbina
travestita, ali to je i sudbina grjenika.
36,15-21: Ovi rr. apliciraju gore iznesenu teoriju na Joba. Patnja i
tjeskoba mogu prema r. 13 dovesti do okorjelosti, ali kako kae r. 15 oni
trebaju dovesti do obraenja i uvesti u novo zajednitvo s Bogom. Dakle
od Joba osobno ovisi da li e pravo shvatiti opomenu i spasonosni mig s
Boje strane preko svoje patnje. Ako to bude sluaj onda e biti osloboen
i bit e dionik obilnog Bojeg blagoslova, inae mora raunati s
neizbjenim Bojim sudom. Rr. 18-21 donose izriito opomenu Jobu.
Veliina patnje kao izraz Boje srdbe ne smije zavesti na vrijeanje Boga.
Ipak ni posebna osobna nastojanja ovjeka ne mogu pokrenuti Boga, da
on promijeni odluku. ovjekove elje i napasti vode ga samo u propast.
Job mora strpljivo izdrati i sve podnijeti, jer njegova patnja je samo
kunja, koju mu Bog alje. Opisujui ovako patnju, Elihu se bitno
distancira od shvaanja prijatelja za koje je Jobova patnja iskljuivo i
jasno kazna Boja, pa makar to bilo za tajne grijehe. Takovo shvaanje
Elihua u blizini je Boje objave, odgovora sadraju u pogl. 38-42 i
pripravlja zapravo taj Boji govor.
36,22-33: Nakon ove negativne opomene govor prelazi u hvalospjev
nedokuive Boje moi i veliine. Najprije ga slavi kao neusporedivog

66

odgojitelja, koji ne treba nikakvog pomonika, o prema tome njega ne

moe nitko kritizirati. Nitko ne moe Boga zvati na sud i okriviti ga zbog
nepravde. ovjekovo pravo ponaanje je jedino hvala Boja zbog njegovih
velikih djela, je liturgijski hvalospjev u velikoj zajednici. Drugim rijeima:
jedino ispravno ponaanje Joba prema Bogu je ukljuiti se u krug
pobonih, koji pjevaju psalme, diviti se Bogu zbog njegovih djela i slaviti
ga. I ovom opomenom Jobu Elihu se kree u dobro poznatoj
starozavjetnih tradiciji. Rr. 26-33 imaju zadau opisati Boju mo do u
pojedinosti, i tako napraviti most, spoj prema teofaniji u pogl 38-42.
Pojedinosti trajno djelatne Boje stvaralake moi, kao kia ili prije svega
oluja ostaju kao popratne pojave koje navijetaju nedokuivu Boju mo,
bezbroj njegovih godina. Boje je djelovanje ambivalentno u praksi, tako
pojava Boja daje u prirodnim pojavama spasenje i blagoslov dobrima, a
sud i nesreu donosi zlima.
37
Pored svih razlika prema slijedeim poglavljima u nainu i dikciji, ne moe
se previdjeti da je pogl. 37 kao most koji povezuje govore Elihua i tako i
govore Joba openito s teofanijom u pogl. 38-42. Boja pojava se
promatra kao da neposredno predstoji i kao da je ve sada nazona.
Bojoj moi, koja je na cijelom svijetu, koja se protee u sadanjosti sa
djelovanjem na ivotinje i ljude ovjek ima sve zahvaliti. Njoj je ovjek
izloen tijekom cijelog ivota u dobru i zlu. Stoga ovjek moe ispravno
odgovoriti samo strahopotovanjem.
37,1-13: Nakon opisa neposrednog dojma teofanije pokazano je ponovo,
Jobu i prijateljima, jo detaljnije to znae moi prirode, koje djeluju u
vremenu, njihovo djelovanje na ovjeka i ivotinje. Oluja i gromovi, snijeg
i kia su izraz Boje moi i Boje brige za ovjeka. Ne ostaju bez utjecaja
na ivotinje i ljude. U vrijeme zime ovjek je kao zapeaen, prisiljen na
mirovanje. U konanom su vremenski uvjeti s jedne strane izraz Boje
kazne, s druge strane njegove milosti.
37,14-18: Sada se Elihu obraa samo Jobu, kako bi ga vratio natrag u
okvire, kako bi mu ukazao na njegovu nemo i nesposobnost shvatiti Boga
u njegovu stvaralakom djelovanju. Ve r. 14 govori da e Job morati
utjeti. Iza toga stoji prigovor da je Job bez razloga i neopravdano
izazivao Boga.
37,19-24: U svojoj slabosti, prolaznosti, moraju svi ljudi pred Bogom
utjeti. Nepravedan govor pred Bogom vodi ovjeka samo u nesreu. Ve
od svjetla sunca, ovjek je tako zablijeten da ne moe gledati prema
gore. A jo e manje moi izdrati svjetlo Boje, koje se pojavljuje u

67

bljetavilu, i oko kojega se nalazi strano velianstvo (cfr. r. 22). Da

Bog dolazi sa sjevera nasluuje se iz ideje o Bojem brdu na sjeveru (cfr.
Iz 14,13; Ez 1,4; 28,14; Ps 48,3). R. 23 zakljuuje neupitno: pred Bojom
svemogunou, pravom i pravdom ovjek je bespomoan, nemoan.
Premda ovjeku nije mogue shvatiti pravedno Boje djelovanje ipak Bog
ostaje u svemu pravedan. Stoga ovjek mora u odstojanju i u
strahopotovanju stajati pred Bogom; ne moe zahtijevati/traiti nekakvo
navodno posebno pravo za sebe. ak i najvea ljudska mudrost ne znai
pred Bogom nita. Ne moemo hvaliti govore Elihua zbog dubinske
teologije, ili ih pak kao neozbiljne jednostavno odbaciti. Pored vanih
spoznaja koje svjedoe o uznapredovanoj teolokoj misli postegzilskog
vremena, i pored govora prijatelja, oni su vaan korak u razvoju
starozavjetne objave. Donose i nepodnoljive, katkada odvratne govore
pojedinaca. Problem Jobove patnje obraen je i ocijenjen samo izvanjski, i
odozgor. Prema tome Elihu sudjeluje daleko manje na sudbini Joba, nego
njegovi prijatelji. Stoga su govori Elihua isto teoretska razmiljanja, koja
ne dolaze iz nutarnje povezanosti i stoga ne mogu pogoditi u sredite
Jobova problema. Razina razmiljanja i argumentacije je kod Elihua
svakako via nego ona kod trojice Jobovih prijatelja.
38
Trostruki dijalog Joba sa svojim prijateljima, koji stoje i ostaju nepokretno
na jednodimenzionalno shvaenoj shemi naplate, djelomino upravo
arogantni govori ponosnog i u sebe sigurnog Elihua, prikazali su uvijek
ponovo aporiju, zbunjenost, kako izai na kraj s egzistencijalnim
problemom koji se postavlja u Jobovoj knjizi. Kako se ini na strani
prijatelja je vrlo jednostavna i jasna logika: Bog kanjava samo krivce i
bezbonike. U tekoj Jobovoj nevolji moemo vidjeti samo Boju kaznu,
stoga je Job barem potajno grjenik. Po Elihuu, koji naelno zastupa isto
miljenje kao i prijatelji, ali pored toga donosi za procjenu osude i novi
aspekt, patnja je, ako nije kazna za grijeh i tako potvrda bezbonosti,
kunja u koju je ovjek stavljen. Bez da bi to pitao ili se protiv toga
bunio ovjek se mora pokoriti svojoj sudbini. Job sam stoji pred jednom
njemu do sada nepoznatom injenicom to se tie Bojeg djelovanja: ini
mu se kao da je Bog postao njegov najei neprijatelj. On ne moe
drugaije tumaiti i shvatiti svoju vlastitu sudbinu. Cijela njegova obrana
(obrambeni govor) je ofenziva/napad protiv takove pojednostavljene,
povrne logike, kako je ona u zvunim govorima prijatelja i Elihua
predstavljena. Ili definirano blie biblijski: u njemu je razbijena ova
suena shema naplate dtn. Stoga Job apelira, priziva Boga, koji je

68

zahvaljujui shemi prividno poznat i po njoj predstavljen, ali on preko

toga apelira na drugaijeg Boga, stvarnoga, koji je jer je boanskiji od
Boga iz sheme djelo naplata, stoga mora biti ljudskiji. On mora na
koncu dati Jobu uvid u vlastitu situaciju i dati mu sposobnost da izdri do
kraja. Takav Bog ne moe, pa ako i stavlja ljude na kunju, biti njegov
neprijatelj, ne moe nastojati unititi ga. Jer su prijatelji zakazali, Job
izaziva Boga neka mu odgovori (cfr. 31,35-37). Sada Bog odgovara u dvije
besjede: 38,1-40,5 i 40,6-42,6.
U pogl. 38-39 vidi se utjecaj tzv. mudrosnih lista starog Istoka. Nema vie
govora o Elihuu i njegovom nainu argumentiranja. U Bojim besjedama
dosie diskusija, koja je do sada ogoreno voena o smislu patnje, dosie
Jobova borba s Bogom za Boga, kulminaciju i isto tako rjeenje koje Bog
daruje. Slino kao u prethodnom poglavlju (37) Boji govor slijedi iz oluje.
Boji govor je iva, dinamina Boja rije. Bog konano suvereno
preuzima inicijativu
rijei i djela, on odreuje zakon djelovanja i
govorenja, on postavlja tako ovjeka na njemu odgovarajue mjesto.
Tamo gdje je Boje bie poznato, tamo se otkriva i istina o biti ovjeka. Za
Joba to znai da je on vraen na svoje mjesto u irem kontekstu stvaranja
i da je odande ponovo upuen na Boga. Prva besjeda vraa Joba preko
primjera iz svijeta udesa u okvire ljudske ogranienosti. Druga besjeda
ga mijenja iznutra. Vodi ga do spoznaje vlastitog krivog ponaanja i
obraenja i tako omoguuje ivi susret s Bogom. Bog uope ne ulazi u
diskusiju o Jobovim patnjama. On daje da nestanu u njegovom tajnovitom
djelovanju, koje nijedan ovjek ne moe shvatiti, ali koje slui u konanom
spasenju ovjeka i tako daje smisao ivotu.
38,1-3: Bog se pojavljuje po prvi puta, nazvan je ovdje imenom Jhvh,
imenom pod kojim se inae objavljivao. Ovo upuuje na to da se radi o
bitnom u Bojem biu. Bog nastupa energino prema Jobu, ve prema
onome kako je obeao Mojsiju (Izl 3). Odmah reagira tako to predbacuje
Jobu da je svojim bezumnim govorima i svojim krivim stavovima
zamraio boanske planove. Nije Bog odgovoran, nego je do Joba, ako
ovjek shvaa i razumije osmisleno Boje djelovanje kao samovolju ili ak
kao besmislene. Imamo konfrontaciju Joba s tajnovitim Bogom, koji je
vei od ovjeka, te koji prema tome u svom djelovanju na Jobu radi po
planu koji je za ovjeka tajna. Ako se ovjek susree uvijek u svijetu sa
planom koji sve donosi i obuzima, koji ima smisla za cijeli kozmos, onda
mora i patnja, koju ovjek ne moe shvatiti, nositi u sebi smisao to ga je
Bog dao. Kao ovjek akcije, kao ratnik treba se Job postaviti nasuprot
Bogu i s Bogom se mjeriti.

69

38,4-7: U nizu pitanja govori se o dogaaju stvaranja da se dokumentira

Boja nadmo. Pitanja niti ne oekuju verbalni odgovor od Joba, trebaju
ga zapravo ubosti kao trn i navesti ga na susret s Bogom, kojega se u
ivotu moe mnogostruko iskusiti. Globalno je pogl. 38 paralela Post 1 i Ps
104. Ovdje ne moemo dobro usporeivati koliko je naime mitskih
elemenata upotrijebljeno za prikaz dogaaja stvaranja u ovim tekstovima.
Zemlja je predstavljena kao veliko gradilite, moda je u pozadini prikaza
gradnja nekog hrama. Poetak i kraj zemlje ne moe nijedan ovjek vidjeti
i shvatiti oni ostaju kao neotkrivena tajna Boja kojoj kliu jutarnje
zvijezde i Boji sinovi. Moemo misliti na stanovnike neba (cfr. Iz 6,3; Ps
19; Ps 148). Hvala Boja od nadljudskih bia je vjerojatno pjesniki izraz
za hladnu teoloku konstataciju u tekst Post 1,31: I bijae veoma
dobro.
38,8-11: Prezentacija mora ima vie mitskih elemenata i jae je
personificirana. Najprije nalazimo mit o borbi zmajeva. Onda ponovo
vidimo more u liku bespomonog djeteta/dojeneta. Moru su odmah kod
roenja stavljene granice na obalama. Bog je suvereni gospodar mora, to
se jasno vidi iz teksta r. 11, gdje Bog daje moru naloge.
38,12-15: Kod stvaranja svjetla nastupa trajna Boja stvaralaka mo.
Svakodnevno Bog zapovijeda svjetlu poinjui od jutra. Kao peat, koji
stavljamo u glinu preobraava svjetlo bezoblinu tamu noi, tako da
konture, boje i oblici pejzaa i stvari ponovno stupaju na scenu. Svjetlo i
tama nisu samo temeljni elementi stvaranja oni ujedno znae prostore
etikog djelovanja ovjeka tako je naznaen sredinji problem nae
knjige.
38,16-21: ovjek mora sebi samome izgledati vrlo malenim, ako
promatra nepregledne dimenzije kozmosa. U svakoj dimenziji, u vremenu
i
prostoru,
u
ivotu
i
smrti
ovjek
dolazi
na
njemu
nepoznato/nepristupano podruje. U svakom pogledu oita je neznatnost
i ogranienost ovjeka.
38,22-30: Pojedini sastojci/elementi vremena stoje u pripravi: tako
snijeg, grad/tua, mraz, led, a onda ih Bog upotrebljava ve prema
potrebi kako bi kaznio ili nagradio ovjeka. Ovakvim izjavama iskljuen je
svaki krivi antropocentrizam. Bog ostaje tajno sredite i stvorenog svijeta.
ovjek pri tome ne moe ocijeniti i proraunati Boje djelovanje mjerilima
racionalne upotrebljivosti ili ljudske ekonomije odnosno ekologije. Sa
stanovita utilitarizma: to vrijedi kia u pustinji, kad proizvede
prekrasne, ali beskorisne cvjetove. Je li ona nain kako se Bog veseli
stvorenju?

70

38,31-38: Jo impresivniji dokaz Boje moi daje nebo sa zvijezdama. U

ovim rr. imamo koncentraciju znanja astronomije tog vremena. Unato
svom divljenju i distanci malog ovjeka prema velikom svemiru nema u
ovom tekstu, slino kao ni u Post 1,14-18 nikakvih aluzija mitskih
boanskih izjava za zvijezde, kao to je to bilo obino na starom Istoku i u
okruenju Izraela. ovjeka impresionira red meu zvijezdama, one stoje
kao i oblaci na nebu jedino pod Bojim zapovjednitvom. ak i vrijeme,
osobito kia, koju ljudi tako prijeko trebaju na bliskom Istoku ne stoji pod
vlau i kontrolom ovjeka. Stoga je i zemlja sa svojom plodnou,
temeljem ljudske egzistencije oduzeta vlasti i uplivu ovjeka. Ibis i pijetao
su boanstva vremena. Ovaj tekst (cfr. r. 36) ima misaonu pozadinu iz
Egipta.
38,39-41: R. 39 poinje drugi dio prvog Bojeg govora, koji se obraa
ivoj prirodi, ivotinjskom svijetu. Najprije su spomenuti lav i gavran koji
vae u Bibliji kao gladne i nezasitne ivotinje. Na njima je pokazano kako
se Bog svakodnevno oito brine za svoja stvorenja. Teocentrini stav pisca
moemo vidjeti u injenici, da on u cijukanju (=oglaavanju) mladih
gavranova vidi hvalu Boju. Bitna je poruka pogl. 38 da ono vidi u
stvorenju izvan ovjeka stalni odnos stvorenja prema Bogu cfr. ovdje
Rim 8,19-22. Ovo mora Jobu davati materijala za razmiljanje, jer i on
ima svoje mjesto, kao i sva druga stvorenja, koje mu je Bog u
cjelokupnosti stvaranja dao. Ili kod njega to treba biti drugaije?
39,1-4: Ne samo problem prehranjivanja, nego i razmnoavanja ivotinja
ovjek tada nije mogao kontrolirati. Kao primjeri slue plaljive ivotinje
kao divokoze i koute. Vrlo lagano oni poraaju/kote svoje mlade.
Vrijeme kako dugo mladune mora ostati kod majke je od Boga tono
odreeno.
39,5-8: Divlji magarac je simbol neukrotive elje za slobodom, i
neobuzdanog uivanja ivota. Divljeg magarca se ne moe pripitomiti. On
se ne da obuzdati od ovjeka da bi tako zaraivao svoju oskudnu hranu.
Skromna stepa je za njega dovoljno dobra. I kod njega ovjek susree
granicu. Ponovo se postavlja pitanje: to znai ovo stvorenje, uope
stvorenje za Boga? Ovo si pitanje mi danas u svijetu koji je egocentrian i
od Boga odvojen, samostalan, uope ne postavljamo kao Job tada. Ne
samo korisne ivotinje, nego i ivotinje nie vrste, ak i takozvane
tetoine imaju pred Bogom tono odreeno znaenje, koje im je
Stvoritelj odredio.
39,9-12: Slino je reeno za bivola koji je u cijelom prednjem Istoku, i u
Bibliji simbol neslomljive snage kojoj se nitko ne moe oduprijeti. Nema
nikakve mogunosti da ga ovjek uini za sebe korisnim. Tako on postaje

71

znakom prirodnog boanstva Baala, cfr. Izl 32 sluenje zlatnom teletu.

Rog je znak snage u Bibliji (cfr. Dn 7-8). Ako ovjek pada na prirodnoj
samovolji bika/bivola, to e onda rei Bogu kojemu bivol ima zahvaliti
svoju snagu?
39,13-18: Ovi rr. obrauje paradoksalno ponaanje noja. Ima lijepa pera,
koja su cijenjena, ali ini se da ova ivotinja nije inae previe obdarena
mudrou od Stvoritelja. Moe mahati krilima, ali ne moe letjeti. Ne brine
se, to je u prirodi rijetko, za svoje mlade. Bezbrino ostavlja jaja, koja
divlje ivotinje mogu zgaziti. U ponaanju djeluje nerazborito. Autor vidi
kao razlog tomu injenicu da Bog noju nije dao mudrosti i razuma. Stoga
noj vrijedi na Istoku kao poslovino glupa ivotinja, slino kao kod nas
magarac. Stoga se Bog mora vie brinuti za ivot i opstojanje/odravanje
ovih ivotinja, nego to je to sluaj kod drugih. Noj nije od Boga
naputen: Dokaz je kada je preplaen i kada pone bjeati onda prkosi i
konju i konjaniku.
39,19-25: Jedinstven je opis konja, bojnog konja. Sav je okrenut prema
ovjeku, osjetljiv, uje tihe rijei svoga jahaa, njegov najmanji mig,
srasta s jahaem u jednu cjelinu kod natjecanja ili u borbi upravo je
nervozan prije bitke, kada zauje ratni poklik. Konj je dijametralno
oprean noju i drugim ivotinjama to se tie njegove prilagodljivosti. Kao
kod nijedne druge ivotinje pripitomljavanje konja uinilo ga je korisnim
ovjeku, od njega je postao ovjekov vjerni pratilac.
39,26-30: Kao slika boanstva Horusa iz Egipta sokol uiva veliki ugled u
Egiptu. Pjesnik se divi njegovom instinktu, kada on u vrijeme zime ide
prema Jugu i vidi u njemu divan primjer Bojeg stvaralakog reda. Orao je
zanimljiv zbog toga jer u nepristupanim predjelima gradi svoja gnijezda,
cfr. Pnz 32,11 (orao kao slika Bojeg djelovanja). Odvratna glad za krvlju
postoji kod njega instinktivno, ve kod mladih orlia. ovjek se Bojem
stvaranju moe samo uditi i diviti. Istovremeno je uvijek stavljen u
granice, koje su postavljene njegovu miljenju i djelovanju. Pogl. 38-39
donose, openito govorei, ocjenu i procjenu ivotinja u postegzilskom
vremenu Starog zavjeta.
U cjeloj Jobovoj knjizi, prije svega u Bojim govorima, Egipat ima sa
svojom florom i faunom posebnu ulogu. Postavlja se pitanje da li je autor
tamo bio kod kue ili dugo ivio? Ili je to zbog toga jer se u Egiptu moe
vidjeti vie nego drugdje ivotinja i biljaka. Ovdje, u blizini rijeke Nila se
prikazuje mudrost Boga Stvoritelja, kao malo gdje drugdje. Gotovo bi se
moglo rei, da je dogaaj Sinaja, kojega su tijekom razvoja otkrivenja
proroci prenijeli na goru Sion, ovdje u jednom slijedeem koraku prenesen
na podruje Nila.

72

Tako Jahve daje Jobu ovim pitanjima njegovo mjesto u cjelini stvaranja,
slino kao to je to uinio s prvim ovjekom na dan stvaranja. Bog mu ne
otkriva tajne svoga plana glede pojedinih podruja stvaranja, one ostaju
ovjeku nepoznate i nedostupne unato nezasitnoj enji za znanjem. Kao
Stvoritelj Bog ostaje transcendentan svakom stvorenju. Unato
sveprisutnosti On ostaje neshvatljivi, skriveni Bog. Ipak je on ovjeku
najblii. To treba Joba dovesti do razmiljanja: Ako je Bog tako sve
osmislio, ako se tako za sve brine, pa makar to bilo i neshvatljivo, za sva
stvorenja, koliko se tek brine za ovjeka. Istina nema naina kako
spoznati, razumjeti Jobovu patnju. Ali moe li Bog, koji troi toliko brige
i ljubavi na stvorenje, svakodnevno, postupati s ovjekom drugaije?
Otkrivenje u obliku pitanja, koje vodi na razmiljanje i koje treba postati
teoloka spoznaja! Tako je Job izuzet iz proturjeja, da naime shvati Boga
i tako hoe stupiti na njegovo mjesto, ali to ne moe. Postaje mu jasno da
je to nemogue i besmisleno. to se tie poezije u pogl. 38-42, ona je
napisana tako da pjesnik mou i ljubavlju Bojom, kojom obavija svoje
stvorenje opisuje hvalei i slavei Stvoritelja tako Boji govori postaju
hvala Boja.
40,1-5: Job je izazvao Boga neka mu odgovori, sada je sluaj obrnut. Kao
prvo Bog postavlja pravi red razgovora. Od onoga koji Boga optuuje
postaje optueni, oznaen je kao kudilac. Stoga Job sada kapitulira pred
Bogom i predaje se. U svom obraenju on nalazi svoju pravu veliinu, koja
se sastoji u priznavanju vlastite malenkosti i ovisnosti od Boga (cfr. Izl
32,11; Iz 6,5, Jr 1,6). Odmah mu postaje jasno da se pred Bogom krivo
ponaao i on dolazi do jedine mogue osnove za ispravno ponaanje pred
Bogom. Svojim nainom postavljanja pitanja Jahve je suvereno preuzeo
inicijativu ovjek moe pred Bogom reagirati samo strahopotovanjem.
Job ini prvi korak pravog obraenja, ne po shemi naplate svojih prijatelja
tako to bi priznao neke tajne ili javne grijehe, nego se okreui,
obraajui ivom Bogu Stvoritelju, koji se za sve brine. On to ini
priznavajui vlastitu nemo i ogranienost, priznavajui vlastito pretjerano
traenje, neopravdani zahtjev da shvati smisao i pravo Bojeg djelovanja.
Drugi Boji govor (40,6-41,26) nije nikakav kasniji dodatak, nego je
sadraj prvog govora protumaen preko neobinih stvorenja. Tako je
pokazano da Bog ima pravo. Zahtjev za samoopravdanjem ovjeka
ponovo je odbijen. U ovom govoru imamo Boji indirektni sud Jobu, ali mu
Bog ujedno daje svoju milost. Drugi Boji govor slino je konstruiran kao
prvi. Bog ponovo govori iz oluje, koja je velianstveni zastor/kulisa cijelog
svemira i pozadina za teofaniju.

73

40,6-14: Bog zahtijeva od Joba da ini ono, to On, Bog ini, ako naravno
Job ima za to potrebne spoznaje i dovoljno moi. Usporedba s tekstom
38,2 dokazuje vidljivo proirenje prvog govora: Job se nalazi ustvari
naelno u zabuni, ako pokuava Boga optuiti. Stoga mu Bog sada
pokazuje krivicu, neka uini to u svojoj visokoj samosvijesti. Pokuaj
samoopravdanja, prije svega dokazivanje nevinosti (pogl. 31) su samo
ustvari napad na Boju pravdu. Dosljedno ponaanje Joba prema Bogu bi
bilo, da se slino kao Bog aktivira u stvaranju i upravljanju svijetom. To
izraava dubokoumno, ali i ironino odsjek 40,9-14. Nabrojeni su neki
elementi teofanije Bojeg suda. Lako se moe vidjeti slinost s nekim
prorokim tekstovima i nekim Psalmima. Iza svega stoji jasna ozbiljnost
Bojeg suda, jer je Job u opasnosti (cfr. Post 3,5), uzdii se iznad Boga i
pokuati se emancipirati u bogoslinu samostalnost. Tek takovo
boansko znanje i sposobnosti mogli bi opravdati Jobovo ponaanje.
Bojoj veliini i ljubavi treba zahvaliti da ovjek ne moe biti takav i da ne
mora tako djelovati. Jer takovo ponaanje bi ovjeka unitilo. Ogranieni
ovjek, koji ne moe shvatiti prave razloge stvari, ne moe uiniti nita
neogranieno. To je pokazano opisom dvaju neobinih stvorenja: nilskog
konja i krokodila. Opis ovih ivotinja sa simpatijom za detalje pripada
temeljnom tekstu Jobove knjige. Osim toga ovaj opis odaje da autor dobro
poznaje Egipat. Kao inae nigdje autor pokazuje svoju simpatiju za
predjele oko Nila.
40,15-24: Ime za nilskog konja, u TEXTUS MASORETICUS behemot (=
plural od behemah ivotinja), znaenje, praivotinja. Tjelesna
konstrukcija i vitalnost su vrijedni divljenja, posjeduje ogromnu snagu, a
ipak konzumira samo travu kao goveda. R. 19 ga oznaava kao prvijenca
stvaranja, stavlja ga na poetke putova Gospodnjih. U svojoj nepobjedivoj
sili podsjea nas na zmaja iz pramora mezopotamijskih predaja. Prema
tome ova ivotinja podsjea od poetka do danas na Boje stvaranje. U
Starom zavjetu imamo dvije posebne knjievne recepcije staroistonog
mita o stvaranju svijeta. Ponajprije u opisu borbe nad kaosom gdje je
pobijeen Tijamat ili kao ovdje ideja da je prvotno udovite, koje je
neprijateljski raspoloeno prema Bogu isto tako od Boga stvoreno.
Svjedoanstvo za to je piscu knjige Jobove nilski konj. Jedno i drugo
shvaanje pokazuju na svoj nain Boju mo. Ovdje odabrani oblik najvie
naglaava Boju mo. Opisu tijela rr. 16-18 nilskog konja slijedi gotovo
idilino prikazan nain ivota ove ivotinje. Njegovo mirovanje u movari i
trstici doarava Boju radost zbog stvorenja. Sve ovo treba objasniti Jobu,
da sila i pravo kod Boga nisu protivnosti, nego da se kod njega sastaju u
jedno. Temelj im je radost Stvoritelja na stvorenjima i igra Stvoritelja sa

74

stvorenjima ve prema Njegovom mudrom planu. Nikakve prirodne sile ne

mogu nilskom konju nakoditi a kako bi onda mogao ovjek. A kako tek
visoko stoji Bog nad nilskim konjem ili nad Jobom. Prema tome jedan
eventualni sukob s Bogom, izazov od strane Joba Bogu, pretpostavlja
potpuno drugaije mogunosti i snage od onih koje su Jobu na
raspolaganju, stoga Job mora apriorno kapitulirati u svom naumu. Osuen
je na propast.
40,25-32: I kod opisa krokodila koji je sve do 41,26, nalazimo mitske
elemente. Krokodil je jo jai, a prije svega daleko opasniji od nilskog
konja. Moda su krokodil i nilski konj u kontekstu teofanije samo ifre
za mitska prabia, moda oni ne znae uope te ivotinje ali se u
konkretnom stvaranju ne mogu bolje predstaviti. Svaki pokuaj
pripitomljavanja krokodila i navikavanja da postane kuni ljubimac je
uzaludan. Ne moe ga se prodavati ni na pijaci kao ribu. Pjesnika ironija
opisa, po kojem se krokodil protivi svakom pristupu ovjeka, podsjea nas
na Ps 104,26:onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u
njemu. R 32 rezimira: ovjek je u borbi protiv Levijatana svakako slabiji.
Jedini Bog je dorastao sukobu s nemani koja stoji iza krokodila, prema
mitskim predstavama, najvee sile u kozmosu. Slikovito govorei: jedino
Bog moe pobijediti zlo u svijetu. I ovo iskustvo ukazuje Jobu na njegovo
mjesto ograniene ljudske moi u cijelosti svemira.
41
Nastavlja se ista misao i razvija se prema novim aspektima.
41,1-3: to vrijedi za Joba, vrijedi za sve ljude: Kod krokodila nailazi
svaki ovjek na vrstu granicu. Ve njegova izvanredna pojava budi
divljenje i zgraanje. Nitko, nijedan ovjek na svijetu ne moe mu se
suprotstaviti. Upravo ovo pokazuje Jobu tko je jedini Moni, naime Bog.
41,4-13: Sa odstojanjem moe ovjek samo opisati pun divljenja lik i
izgled krokodila. I pri tome moe se samo diviti djelima Stvoritelja.
Dvostruki oklop krokodila, usta sa zubima grabeljivih zvijeri, njegovo
disanje, kihanje i pogled opisani su kao ekstravagantni. ovjek ga se
moe samo prepasti, od osjeaja divljenja budi se osjeaj straha.
41,14-26: Jedinstvena snaga i rezistencija krokodila nadilazi sva ljudska
mjerila. Svako se oruje odbija od njega, bez da bi ga i najmanje ranilo.
ak i na trbuhu ima svoj oklop. On uzburkava more i ini da voda zapjeni
kao lonac koji kuha. Ve kada ga pogleda, ovjek se prepadne i nesvjesno
bjei. Tako je krokodil straniji od svih drugih ivotinja, on je kralj
svakome, pa i najponosnijem.

75

Argumentacija u teofaniji vraa se sada na poetak stvaranja. On vraa

Joba, ovjeka u njegove granice. On se moe diviti i uditi, bojati se i
shvaati kako je ogranien i bespomoan. Sve je podlono Bojem planu.
Gospodstvu gospodara ivotinja, ideja iz bliskoistonih mitova, ne moe
se nita oteti kontrole. Stvari potpuno shvatiti, i s njima apsolutno
raspolagati ne moe Job ovjek. To moe samo Bog kojega ovjek ne
moe shvatiti i njim gospodariti. Stoga je za ovjeka nedozvoljena
arogancija, opakost i grijeh, htjeti znati zato Bog tako radi. Samo u vrlo
uskim granicama moe ovjek imati neto pojma, koji ga kao neprestani
impuls vodi k vjeri u Boga i k Bogu. U ovom shvaanju Jobova je knjiga
identina s glavnom idejom cjelokupne mudrosne literature.
42
42,1-6: Drugi Jobov odgovor otkriva da zadnji Boji govor znai
meusobnu interferenciju Boje sile i prava, suda i milosrdne ljubavi, brige
Boje, da je navodno neprijateljstvo Boje nestalo u Bojem prijateljstvu s
Jobom. On se mora obratiti i napustiti svaki ostatak samovolje, u kojem
je opasnost ve od istonog grijeha (Post 3), ak i svoju navodno istu
savjest, i potpuno se, bez pridravanja predati Bogu. Job je svladan od
udesne Boje svemoi, kojoj nita nije nemogue. Od prividno
nepoznatog on postaje Bog koji se ponovo objavljuje. to Job saznaje iz
takovog iskustva vanije je: U svojoj neshvatljivoj brizi i apsolutnoj
vjernosti prema svakom stvorenju, dakle i prema ovjeku posebno, Bog se
brine i za njega, za Joba. Bog ne moe uope postati ili biti neprijatelj
ovjeka. Ako kompletno stvaranje kao takovo ostaje neistraivo i
neshvatljivo, onda i put Boga s ovjekom. Stoga Job mora biti siguran da i
najstranija patnja ima smisla u Bojem tajnovitom planu, i tada kada taj
plan ovjeku ostaje skriven. Boji plan i njegovo pravo se poklapaju. Boje
vodstvo ovjeka, i preko patnje dogaa se u svrhu spasenja ovjeka.
Stoga patnja treba u ovjeku biti kao neki trajni alac/trn koji ga vodi k
Bogu i koji mu nalae da se povjeri Bogu u dubini vjere i da dozvoli da ga
Bog vodi. Job se povlai (r. 3), zbog rijei koje je rekao protiv Boga (cfr.
38,2). Job se kaje u prahu i pepelu i poinje u utnji, kako bi srce
moglo sluati, novi ivot pred Bogom i s Bogom u granicama koje su mu
za to postavljene.
42,7-17: Drugi dio okvira pripovijesti opisuje Joba, isto kao i prvi prozni
dio, nakon promjene sudbine u odnosu na njegove prijatelje, novu
situaciju njegove obitelji i njegovo ponovo dobiveno imanje. Dvije osobe
nisu vie spomenute: Satan i Elihu. Time je pojava Satana samo interludij

76

u ivotu Joba, a ovaj je kontrast zanimljiv za cijelu knjigu. ovjek s

pomou Boga moe Satana pobijediti.
42,7-9: Poslije dva Boja govora, Boja rije je posveena prijateljima. Za
razliku od Joba njih Bog osuuje, jer nisu pravo govorili o Jobu pred
Bogom. Tako Bog osobno izrie presudu protiv krute i fosilizirane
teologije sheme naplate, koju su prijatelji tako dosljedno zastupali. Ujedno
je potvreno Jobovo pravo, jer se on borio protiv ove krute sheme, koja
nije Boga dostojna. ak etiri puta, u kratkim izjavama Job je oznaen kao
sluga, tj. kao Boji povjerenik, onaj u koga Bog ima povjerenja. Ovim
se ukazuje da se i kako se naelno promijenila situacija pojedinih
sugovornika. Bog je ak osposobio Joba da kao Abraham i proroci moli
zastupniki za prijatelje kako bi njihove paljenice bile kod Boga
prihvaene i kako bi se Boji gnjev od njih udaljio. Job moe efikasno
uiniti ono za svoje prijatelje za to ih je on sam, osobno uzalud molio
(19,21-22). Tako je ujedno prihvaena i odobrena Jobova teoloka borba u
svoj ozbiljnosti i iskrenosti, u pobuni protiv Boga i podvrgavanju Bojoj
volji. Tako Job postaje trajni model osobe, ovjeka koji se s pomou
Bojom bori s Bogom/za Boga.
42,10: Kratko je opisana promjena sudbine, koju je Bog uinio Jobu.
Imamo Jobovo novo, ispravno ponaanje pred Bogom, djelotvornu
zagovornu molitvu.
42,11-17: R. 11 izgleda kao dodatak koji daje izvjetaj o posjeti Jobove
rodbine i prijatelja koji svjedoe svoju suut i donose darove. Srebrenik
kasnije postaje sredstvo plaanja, najprije je bio komad metala nepoznate
teine. Prsten je ili runi ili nosni. Moda je ovaj dogaaj u kontekstu
pogibije Jobove djece, ali je kasnije prebaen ovamo iz redakcijskih
razloga.
Materijalni posjedi Joba su se udvostruili. Ponovo je dobio isti broj djece.
Zanimljivo je ime jedne od Jobovih keri Keren Hapuah (usp. Kerempuh u
nekim naim narjejima). Pisac ovo navodi kao posljedicu obilnog Bojeg
blagoslova. Od vanjskog, materijalnog blagoslova izvjetaj prelazi na ivo
zajednitvo Joba s Bogom. Posebno su navedena imena keri, oito se radi
o nadimcima od milja. injenica da su protivno odredbama Br 27,8 i one
batinici govori o ivom razvoju objave. Kao i patrijarsi jo za ivota je Job
postao ocem velike obitelji, radi se o etiri generacije, najvee ispunjenje
mogunosti ljudskog ivota. Job umire u blagoslovljenoj dobi kao praoci,
sit, nauivi se ivota. Poslije svoje nesree poivio je do 140. god. ivota,
dvostruka dob od one to ju navodi Ps 90,10 (70 ili 80). Upravo ovo je
jasan pokazatelj Bojeg blagoslova.

77

Prema tome prema prologu i epilogu cijeli ivot Joba, sluge Bojega stoji u
posebnoj milosti Bojoj. Cijeli je Jobov ivot uokviren milou Bojom,
premda je to u odreenim momentima izgledalo drugaije. Job dolazi od
blagoslova Bojega prolazi kroz kunje i optereenje Satana, kunju s
Boje strane, borbu za Boga s prijateljima i Elihuom, dolazi ponovo i
zapravo jo vie u blagoslov Boji. Tako on ispunjava i dovrava svoj ivot
pred Bogom i pod Bojim vodstvom pred ijom neistraivom mudrou se
on u dubokom potovanju klanja.