Izvorni lanak UDK [1:8283]:7.01Buber, M.

Primljeno 29. 3. 2012.

Ivan Dodlek
Kaptol 29, HR10000 Zagreb
ivan.dodlek@zg.t-com.hr

Buberova filozofija dijaloga i umjetnost kao susret

Saetak
Buberova filozofija dijaloga utemeljena je na JaTi dijalokom principu koji se nalazi u te-
meljnoj strukturi ljudskog bia. Temelj tog dijalokog principa ili dijalogike, prema Buberu
se nalazi u sferi Izmeu koju Buber tematizira kroz dimenziju susreta. Izmeu pronalazimo
u susretu u ijem je sreditu dijalog koji je utemeljen na jezinom izrazu. Izravnost odnosa
ne uspostavlja se samo kroz posrednitvo osjetila i kroz konkretni susret sa ivim biima,
nego i kroz posrednitvo onih znaenja koja proizlaze iz podruja simbolike komunikacije,
kao to su jezik i umjetnost. Umjetnost je tako za Bubera dijaloki proces koji o umjetnikom
djelu govori kao o svjedoku relacije izmeu substantia humana i substantia rerum, kao o
stvarnosti onoga Izmeu slici, djelu koje postaje forma. Zbog toga je umjetniko djelo
dijalog izmeu gledatelja, sluatelja ili itatelja s materijalnim objektom koji je realizacija
djela. Pod tim vidom raspravljat e se o uvjetima mogunosti susreta s umjetnikim djelom,
odnosno o njegovoj dijalokoj dimenziji.

Kljune rijei
Martin Buber, filozofija dijaloga, umjetnost, jezik, susret

1. Buberova filozofija dijaloga

Martin Buber (1878.1965.) izraelski je filozof njemakoga porijekla. Nje-
gova dijaloka misao razvijala se u plodnom dijalogu s filozofima, kako s
onima iz njegova vremena tako i s onima iz prolosti. Na njega su utjecali
velikani njemakog idealizma i romantizma, kao i njemaki mistici Meister
Eckhart i Jakob Bhme. Od filozofa XIX. stoljea na njega su utjecaj izvr-
ili napose Feuerbach, Kierkegaard i Nietzsche. Osobito je tu bio jak utjecaj
Feuerbacha za kojega Buber smatra da je prvi u filozofiji u sredite stavio
pitanje ovjeka, odnosno misao da ovjek ne utemeljuje svoje jastvo ponaj-
prije u samome sebi, ve da je ono u odnosu izmeu dvoje ljudi, izmeu Ja
i Ti.1 Daljnji vaan utjecaj imali su Wilhelm Dilthey i Georg Simmel, iji je
Buber bio uenik na studiju u Berlinu. On je osobito utjecao na Buberovu
dijaloku misao, a onda i na filozofiju ivotu kao takvu. Bubera se dojmi-
lo promiljanje recipronog djelovanja koje je sredinji Simmelov pojam
kada govori o konceptu ostvarenja meusobnog zajednitva u drutvenom
smislu, a koje proizlazi iz meuovisnosti ljudi koji su u odnosu. U tom
smislu moe se tumaiti utjecaj na Buberovo promiljanje o sferi Izmeu
i o njegovu pojmu meuljudskoga, to je kasnije razvijao na svoj vlastiti

1
Usp. Martin Buber, Das Problem des Men- Verlag Lambert Schneider, MnchenHeidel-
schen, u: Werke, Erster Band (dalje Werke berg 1962., str. 342.
I), Schriften zur Philosophie, Ksel-Verlag,
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395) 84 I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i
umjetnost kao susret

nain.2 Buber je svakako samo jedan od dijalokih mislilaca XX. stoljea. Uz

njega treba istaknuti i H. Cohena, F. Rosenzweiga, H. Ehrenberga, G. Marce-
la, F. Ebnera itd. U povijesnom pak smislu dijaloki smjer filozofije ima svoje
pretee u J. G. Hamannu, F. H. Jacobiu, W. von Humboldtu, zatim Fichteu i
Schellingu, te ve spomenutima Feuerbachu i Kierkegaardu.3 Ovdje nee biti
analizirana njihova djela, nego samo elimo naglasiti poziciju suprotstavlja-
nja ovih dijalogiara tradiciji idealizma i transcendentalnoj subjektivnosti kao
filozofiji samo opeg subjekta bez stvarnog ovjeka, gdje subjektivnost ima
sredinji poloaj iz kojega konstituira svijet prema principu a priori i time
ne uzima u obzir pitanje drugoga kao Ti, ve je u prvom planu nadreenost
subjekta objektu, gdje je Ono u odnosu JaOno uvijek u prvom redu stvar kao
sredstvo za upotrebu, a s takvom se stvarnou i postvarenjem ne moe ui u
dijalog. Princip filozofije dijaloga sastoji se u osnovnoj tematskoj orijentaciji
prema problemu drugoga kao Ti.4
Temeljne postavke Buberove filozofije dijaloga nalazimo u spisu Ja i Ti5 pa
emo zbog toga a prije usmjeravanja svoga pogleda prema Buberovom
tematiziranju umjetnosti kao susreta naznaiti temelje njegova dijalokog
principa, utemeljenog na JaTi odnosu.

2. JaTi dijaloki princip i

Izmeu kao dijalogika
O Buberovoj filozofiji govorimo ponajprije kao o filozofiji koja je utemeljena
na JaTi dijalokom principu i taj princip stoji u temeljnoj strukturi ljudskoga
bia. ovjeka se ne moe do kraja razumjeti izvan njegove relacijske prirode
pa pitanju o ovjeku ne moemo pristupiti izvan njegove relacijske egzisten-
cije.6 Temelj dijalokog principa ili dijalogike prema Buberu se nalazi u sferi
Izmeu. Tako kod njega moemo zapravo govoriti o ontologiji Izmeu,7 no da
bismo doli do te ontologije, potrebno je vidjeti kako Buber gleda na svijet, a
taj pogled proizlazi iz prve reenice njegove knjige Ja i Ti, a glasi:
Svijet je za ovjeka dvojak zbog njegovog dvojakog stava.8

Taj stav je dvojak zbog dvojnosti rijei, a osnovne rijei nisu same za sebe,
nego su parovi rijei. Prvi par rijei je JaTi, a drugi JaOno.9 Par JaOno tie
se odnosa subjekta prema objektu, gdje je subjekt nadreen objektu. Svijet
Onog je svijet stvari gdje prevladavaju uzronost i nunost, odnosno iskustvo
i upotreba, a to iskustvo uvijek je u slubi neke praktine svrhe i sredstvo
za upotrebu.10 To je zapravo svijet opredmeujueg iskustva i to je nitavni
svijet, jer:
svijet Onog, budui da vie nije kao ivim strujama proet i oploen protocima svijeta Ti,
je samo jo izolirana i ukruena masa, gorostasni fantom iz barutine koji gospodari ovjekom.
Budui da se ne moe razumjeti sa svijetom predmeta, koji vie nije sposoban da postane njego-
va sadanjost, ovjek mu podlee.11

Naravno da Buber ne gubi povjerenje u objektivni svijet stvari, jer se samo

pomou njega moemo sporazumjeti s drugima i jer nam on uvijek daje za-
jedniki predmet sporazumijevanja, no u njemu se ne moemo sresti s dru-
gima.12 Dijaloka stvarnost proizlazi iz JaTi odnosa i zato se naglaava da
ovjek postaje Ja u dodiru s Ti.13 Upravo ovaj JaTi odnos vodi nas prema
tzv. ontologiji Izmeu.
Za Bubera je temelj svega odnos, jer u poetku je odnos,14 a JaTi odnos u
prvome redu odreen je principom neposrednosti, jer:
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395) 85 I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i
umjetnost kao susret

odnos prema Ti je neposredan. Izmeu Ja i Ti ne stoji nikakva pojmovnost, predznanje i

mata Izmeu Ja i Ti ne stoji nikakva svrha, nikakva pouda i nikakva anticipacija.15

Neposrednost je usmjerena prema oslobaanju JaTi odnosa od bilo kakvog

postvarenja, a to je mogue tek u odnosu uzajamnosti kao drugoj karakteristi-
ci JaTi odnosa. Zato je za Bubera
odnos recipronost. Moje Ti djeluje na mene kao to ja djelujem na njega Povezani ne-
dokuivim vezom ivimo u struji univerzalne recipronosti.16

Svaki odnos je uzajamnost,17 a uzajamnost o kojoj je rije nije stvar samo

odnosa meu ljudima, nego je to univerzalna uzajamnost. Odnos uzajamnosti
odnosi se svakako ponajprije na meuljudski odnos, ali on zahvaa i odnose
prema prirodi, prema svijetu ideja i prema umjetnosti, to navodi i kao pri-
mjer:
Bitan in umjetnosti odreuje proces u kojem oblik postaje djelo. Recipronost se ispunjava
kroz susret, njime ona ulazi u svijet stvari da bi tu nastavila beskrajno djelovati, da bi beskrajno
postajala Ono, ali isto tako beskrajno ponovno Ti, usreujui i arei.18

Uzajamnost je temelj izgradnje odnosa i istinskoga dijaloga, a ona se na svo-

joj najvioj razini ostvaruje u onome to Buber zove dogaaj uprisutnjenja.19
Uprisutniti nekoga ne znai samo primijetiti ga, nego prihvatiti ga kao par-
tnera i kao cjelovitu osobu. To znai prihvatiti Ti bezrezervno i otvoriti mu
se u potpunosti.20 Uprisutnjenje stoga za Bubera znai doslovno doprijeti do

2 8
Usp. James Mundacal, Man in Dialogue. A M. Buber, Ja i Ti, str. 27.
Study of Dialogue and Interpersonal Rela-
9
tionship According to Martin Buber, Little
Flower Study House, Alwaye (India) 1977., Usp. ibid.
str. 13. 10
3 Usp. ibid., str. 68.
Usp. Arno Anzenbacher, Die Philosophie 11
Martin Bubers, Verlag A. Schendl, Wien Ibid., str. 70.
1965., str. 2327.
12
4
Ibid., str. 5051.
Usp. ibid., str. 28; usp. Joachim Ritter, Histo
risches Wrterbuch der Philosophie, Bd. 2, 13
Schwabe & Co-Verlag, BaselStuttgart 1972., Ibid., str. 48.
str. 226227.
14
5 Ibid., str. 39.
Martin Buber, Ja i Ti, Vuk Karadi, Beograd
15
1977., str. 1314.
Ibid., str. 34.
6
16
Usp. J. Mundacal, Man in Dialogue, str. 45.
Ibid., str. 37.
7
17
Usp. Robert E. Wood, Martin Bubers Onto
logy. An Analysis of I and Thou, Northwest- Ibid., str. 31.
ern University Press, Evanston 1969., str. 111 18
i 121; usp. Emmanuel Levinas, Martin Bu- Ibid., str. 36.
ber and the Theory of Knowledge, u: Paul
Arthur Schilpp, Maurice Friedman (ur.), The 19
Philosophy of Martin Buber, Open Court Pub- Usp. M. Buber, Urdistanz und Beziehung,
lishing, La Salle, Illinois 1967., str. 139140; u: Werke I, str. 422.
usp. Alexander S. Kohanski, Martin Bubers
20
Philosophy of Interhuman Relation, Associated
University Presses, Inc., LondonToronto 1982., Usp. ibid., str. 423.
str. 37.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395) 86 I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i
umjetnost kao susret

drugoga i prebivati kod drugoga.21 U inu uprisutnjenja Ja i Ti meusobno

se otvaraju jedan drugome i ova karakteristika otvaranja komplementarna je
uprisutnjenju. Bezrezervna otvorenost drugome, Ti, i doputanje drugome da
postane dio moga vlastitoga bia, omoguuje Ti da se otvori i da ostvari svoje
vlastite mogunosti, tj. da ostvari samoga sebe u potpunosti.22 Karakteristike
neposrednosti, uzajamnosti, uprisutnjenja i otvaranja u JaTi odnosu postaju
do kraja jasne tek iz podruja Izmeu. Ovo podruje je za Bubera, kako je
ve naglaeno, metafizika i metapsihika injenica koja postaje temeljna za
njegovu filozofiju dijaloga. Theunissen naziva ovaj koncept Izmeu kljunim
konceptom itavoga Buberova dijalokoga principa.23 Izmeu u Buberovu
smislu oznaava ontiku sferu i spada u podruje ontologije.24 Sfera onoga
Izmeu je prostor kojeg nalazimo u sredini, izmeu Ja i Ti. Izmeu se ne
nalazi na podruju subjektivnosti, nego Izmeu bia, Izmeu Ja i Ti.25 Ovo
podruje nije neto to bi bilo uspostavljeno jednom za svagda. Ovdje nije
rije o statinom dogaanju i statinom odnosu, ve dinaminom. Sam Buber
to izraava ovako:
Izmeu nije pomona konstrukcija, ve stvarno mjesto i nositelj meuljudskih zbivanja; ono
nije nailo na posebnu panju, jer u razlikovanju individualne due i njezinog konteksta, ono ne
pokazuje jasan kontinuitet, ve se uvijek iznova rekonstituira u odnosu na susrete ljudi jednih
s drugima.26

Sfera Izmeu je ponajprije primordijalna kategorija ljudske stvarnosti27 ko-

jom se uspostavlja egzistencija ovjeka kao ovjeka. Izmeu je i prostor te-
meljnih sastavnica dijalokoga ivota kao to su duh, jezik i ljubav.28
Najjasnije objanjenje ovoga Izmeu proizlazi iz Buberova tematiziranja su-
sreta. Tako je Izmeu u susretu u ijem je sreditu dijalog koji je utemeljen na
jezinom izrazu. Stoga je jedan od konkretnijih mogli bismo rei i opipljivi-
jih izraza sfere Izmeu, upravo u fenomenu rijei29 i u odgovoru na tu rije,
jer dogodila mi se rije koja zahtijeva odgovor.30 Zbog toga je iskustvo
onoga biti oslovljen i odgovoriti na tu oslovljenost31 nositelj i vanjski izraz
sfere Izmeu.
Filozofija dijaloga ovdje se zapravo pokazuje kao miljenje jezika koji je ma-
nifestacija aktualne situacije Izmeu dvoje ili vie ljudi koji su meusobno
povezani u onome biti-usmjeren-jedan-prema-drugome.32 Zbog toga je jezik
veliki znak i spomenik ljudskoga zajednitva.33 Jezik se kao medij dijaloga
ne pojavljuje samo u fonetikoj formi, nego se nalazi u svemu gdje se ovjek
izraava. Znakovi i geste su takoer mediji jezika i nositelji komunikacije
u meuljudskom susretu. Tako i iznenadni pogled ili smijeh mogu znaiti
oslovljenost i odgovor kao potvrdu temeljnog odnosa. Isto tako su i glazba,
ples, umjetnost openito i simboli, komunikatori istine, a to god me dotie,
znak je koji je upuen mojemu vlastitome ivotu i ne moe biti iskustva koje
bi se moglo razumjeti neovisno od te konkretne situacije, jer se radi o oslov-
ljenosti toga trenutka.34
Dijaloki princip ili dijalogika postaje temeljem na kojem Buber gradi mo-
gunost onoga meuljudskoga (Zwischenmenschliche),35 zatim mogunost
utemeljenja ovjekove osobnosti, mogunost interpretacije istine, pa i cjelo-
kupne stvarnosti. Tako ne primjenjuje princip meusobnog odnosa samo na
odnos izmeu ljudi, nego govori i o mogunostima ovjekova odnosa prema
svijetu openito.36
Izravnost odnosa ne uspostavlja se samo kroz posrednitvo osjetila i kon
kretni susret sa ivim biima, nego i kroz posrednitvo rijei,37 odnosno kroz
posrednitvo onih znaenja koja proizlaze iz podruja simbolike komunikaci
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395) 87 I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i
umjetnost kao susret

je, kao to su jezik, glazba, umjetnost i obredi. Na ovim se podrujima tako

radi o neizravnoj, ali objektivnoj rijei kao simbolu istinskoga dijaloga.38 U
tom smislu je dosadanji prikaz Buberova dijalogikog principa bio vaan
preduvjet kako bismo dalje mogli progovoriti o njegovom promiljanju
umjetnosti i umjetnikog djela. To promiljanje proizlazi upravo iz konteksta
dijalokog principa utemeljenog na susretu u ijem je sreditu dijalog kao
oslovljavanje i kao odgovor na tu oslovljenost.

3. Umjetnost kao susret

U spisu Der Mensch und sein Gebild Buber postavlja pitanje o biti ovjeka,
o biti umjetnosti i o njihovoj povezanosti. Dakle, pitanje umjetnosti stavlja u

21
M. Buber, Zwiesprache, u: Werke I, str.
194.
22
Usp. M. Buber, Elemente des Zwischenmen-
schlichen, u: Werke I, str. 281.
23
Usp. Michael Theunissen, Der Andere. Studi-
en zur Sozialontologie, W. de Grujter Verlag,
Berlin 1965., str. 259.
24
Usp. M. Buber, Das Problem des Men-
schen, u: Werke I, str. 406.
25
Usp. M. Buber, Zur Geschichte des dialo-
gischen Prinzips, u: Werke I, str. 299.
26
M. Buber, Das Problem des Menschen, u:
Werke I, str. 405.
27
Usp. Martin Buber, Nachwort, u: Martin
Buber, Die Schriften ber das dialogische
Prinzip, Verlag Lambert Schneider, Heidel-
berg 1954., str. 287.
28
Usp. M. Buber, Ja i Ti, str. 36, 59 i 112.
29
Buberovo naglaavanje vanosti rijei, a onda
s time i znaaja dijaloga za njegovu filozofi-
ju, proizlazi iz utjecaja hasidizma na njegovu
misao, gdje svijet rijei tei izrei svijet misli
i tako postaje molitva, odnosno usmjeravanje
govora prema Bogu. Tako je rije u hasidizmu
jedan od medija susreta, odnosno uspostav-
ljanja odnosa. Hasidizam dolazi od hebrejske
rijei hasid (poboan), odnosno od imenice
hesed u znaenju milosrdne ljubavi ili jed-
nostavno milosti. To je pijetistiki idovski
pokret koji je nastao u Poljskoj sredinom 19.
stoljea i koji se, usprkos tradicionalnog ra-
binizma koji mu se protivio, proirio meu
idovima istone Europe. Utemeljitelj po-
kreta je rabi Izreael ben Elizer (1700.1760.),
poznatiji kao Baal-Shem-Tov. Vidi u: Martin
Buber, Hinweise, Manasse, Zrich 1953., str.
185186; Martin Buber, Deutung des Chassi-
dismus. Drei Versuche, Im Schocken Verlag,
Berlin 1935., str. 7074; i Maurice S. Fried-
man, Hasidism and Modern Man by Martin
Buber, Harper & Row Publishers, New York
1958., str. 1011 i 200201.
30
Usp. M. Buber, Ja i Ti, str. 112.
31
Usp. M. Buber, Die Frage an den Einzel-
nen, u: Werke I, str. 245.
32
Usp. M. Buber, Das Wort, das gesprochen
Wird, u: Werke I, str. 448.
33
M. Buber, Urdistanz und Beziehung, u:
Werke I, str. 420.
34
Usp. M. Buber, Zwiesprache, u: Werke I,
str. 184185.
35
Usp. M. Buber, Die Frage an den Einzel-
nen, u: Werke I, str. 401.
36
Usp. J. Ritter, Historisches Wrterbuch der
Philosophie, Bd. 2, str. 228; usp. J. Mundacal,
Man in Dialogue, str. 4344.
37
Usp. M. S. Friedman, Martin Buber and
Mikhail Bakhtin. The Dialogue of Voices and
the Word that is Spoken, Religion & Litera-
ture, The University of Notre Dame, Vol. 33,
No. 3 (2001), str. 2536, ovdje str. 30.
38
Usp. Maurice S. Friedman, Martin Bubers
Theory of Knowledge, The Review of Meta-
physics, Philosophy Education Society Inc.,
Vol. 8, No. 2 (1954), str. 264280, ovdje str.
272273.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395) 88 I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i
umjetnost kao susret

kontekst filozofske antropologije. Zato je tu vano u prvome redu pitanje on-

tologije ovjeka upravo zbog postavljanja pitanja o biti umjetnosti u kontekstu
biti ovjeka. Kada pitamo o umjetnosti, tada postavljamo pitanje o zajedni-
kom principu kojeg pronalazimo uprisutnjenog u konkretnosti svake umjet-
nosti. Put naega promiljanja o umjetnosti mora se kretati u smjeru ljudskih
osjetila, naglaava Buber. Osjetila su stvarnost na kojoj je konstituirana ljud-
ska egzistencija i ono to odreuje karakter realnoga za sve umjetnosti, tako
da nikakav mentalni ili emocionalni element ne prevlada u tumaenju umjet-
nosti, osim na nain da postane stvar osjetila. Drugi smjer koji bi se mogao
odabrati je smjer radikalnog idealizma, kojeg Buber odbacuje jer smatra da
umjetnik stvara djelo samo u smislu onoga to mu se dogaa u sferi ivotnih
osjetila, a to je u temeljnim dogaajima percepcije koja je susretanje svijeta i
susret sa svijetom.39
Kontekst u kojem Buber smatra ispravnim postaviti pitanje o umjetnosti je
kontekst susreta, a objanjava ga citirajui misao Albrechta Drera (1471.
1528.):
Umjetnost je uistinu skrivena u prirodi i onaj koji je moe istjerati iz nje, taj je ima.40

Buber daje objanjenje ove rijei istjerati. Naglaava da ovakvo nasilno

Drerovo tumaenje ima veze s njegovim shvaanjem da ono to se nalazi
zarobljeno u prirodi ne moe biti njeno izvueno iz nje, nego se mora nasilno
istrgnuti, a takvo neto je umjetnik snagom svoje kreativnosti u mogunosti
uiniti. Naglaava da svijet ima za nas bitak samo pod uvjetom percepcije
nae svijesti koja hvata to uspije uhvatiti iz svijeta koji je neovisan od nas,
ali komunicira s nama samo po naoj svijesti.41 Ono prema emu se mi kre-
emo i to percipiramo uvijek ovisi o toki nae intencije. Objekt zapravo sa
svim svojim karakteristikama proizlazi tek iz mojega susreta i odnosa s njime.
Mogli bismo rei da je Buber ovdje posve na liniji transcendentalne filozofije
i to svakako jest u onome dijelu gdje se nakon Kanta nikako ne moe zaobii
znaenje subjekta i njegove svijesti u spoznaji. Meutim, Buber se dalje kree
jednim drugim putem. Radi se o tome da je u ljudskoj percepciji, kao ljudskoj
prirodi, neto to je skriveno i to treba izvui van. Rije je o promatranju
osjetilne stvarnosti koja biva transformirana u viziju, kae Buber. Vizija je
oblikovanje u vjernosti prema neznanome i funkcionira u kooperaciji s nji-
me. To nije vjernost prema pojavnome, ve prema bitku, tj. prema onome
nepristupanome s kojim smo povezani. Sva percepcija, a osobito ova koja je
ovisna o viziji, tei prema oblikovanju. Prema Buberu, samo je umjetnik pun
oblika i samo njegova vizija, koja je kreativna vizija, dodaje ve postojeem
i pojavnome svijetu formu, koja dohvaa ovjeka kao takvog i koja je drugi
puni oblik (preobrazbeni), koji je u puno veoj mjeri realizacijski nego prvi
(kvantitativno objektivirajui). Ovaj je puno osobniji i nemjerljivo raznovrs
niji.42
Postavljaju se pitanja: Otkud potreba ovjeka za oblikovanjem i vizijom? Na-
dalje, zato ovjek nije jednostavno zadovoljan s onim to susree u svijetu
osjetila? emu jo dodatno oblikovanje oblika i otkud postojanje umjetnika,
bia koje po principu oblikovanja nadilazi uobiajene norme? Ovdje treba
krenuti antropolokim smjerom i vidjeti antropologijsku dimenziju umjetno-
sti po kojoj ovjek nadilazi onu prirodnu uvjetovanost i upravo ga to ini
jedinstvenim biem. U procesu postajanja ljudskim biem dva su bitna im-
benika koja utjeu na taj proces: nezadovoljstvo s ograniavajuim temeljnim
potrebama i tenja za savrenim odnosom. Tenja da se nadie uvjetovanost
temeljnih potreba zajednika je ovjeku i ivotinji. Izraz te zajednike tenje
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395) 89 I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i
umjetnost kao susret

je igra i upravo ovjek kao homo ludens kao onaj koji se igra pokazuje
tu specifinost drukijeg i tenju da nadie uvjetovanost prirodnim potreba-
ma, odnosno da dosegne to vei stupanj slobode. to se vie u ovjeku budi
karakter osobnosti, to vie on tei ovoj slobodi od prirodnih uvjetovanosti i
nastoji je postii na sve viem i viem stupnju igre. U isto vrijeme u ovjeku
postoji iskonska tenja i za ostvarenjem savrenog odnosa. Nesavrena re-
lacija pripada svijetu potreba i opet prirodnoj uvjetovanosti, no ovjek eli
vie od toga. On nije zadovoljan sa stupnjem razvijanja odnosa s obzirom na
svakodnevna pravila igre koja mu daju samo odreenu razinu slobode. U nje-
mu postoji jo jaa tenja u kojoj se manifestira ono izvorno ljudsko. ovjek
koji se oblikuje u osobu razvija spoznaju u susretu s raznim objektima koji
ga okruuju, pa je ona pred-osobna individualnost zadovoljna tom temeljnom
i nunom spoznajom koja pojedincu omoguuje nositi se sa svakodnevnim
ivotnim zadacima. To bismo mogli nazvati ivotno-tehnikim ujedinjenjem
s objektom. ovjek koji prelazi na jednu viu razinu, onu osobnosti, nije za-
dovoljan samo s ovakvim ophoenjem s realnou. On svojom spoznajom
objekta eli ui u njegove dubine. Stoga su, prema Buberu, spoznaja, ljubav,
umjetnost i vjera etiri temeljne ljudske moi kojima ovjek nadilazi svoja
prirodna ogranienja i uvjetovanosti i kojima se uzdie na jednu viu, izvorno
ljudsku razinu. Percepcija nam pomae da izvuemo iz svijeta ono to trebamo
u smislu osnovnih potreba, no samo vizija i pod njezinim utjecajem umjet-
nost, nadilaze osnovne ljudske potrebe i mijenjaju ono nepotrebno u nuno.
Od vizualne forme ovjek eli ostvariti formu po djelima svojih ruku.43
To je ono to se zove mo oblikovanja i ono to sve dijelove vodi do cjeline
i uspostavlja slobodu. Weinstein u ovome prepoznaje utjecaj Nietzschea na
Bubera pod vidom njegova odbacivanja industrijskog kapitalizma kao instru-
mentalizaciju ovjeka koja vodi prema dehumanizaciji drutva. Kroz umjet-
nost ovjek preobraava, preusmjeruje i reinterpretira svijet. U tom smislu
Nietzsche inzistira na slobodi kao samoaktualizaciji pojedinca.44 Buber sma-
tra da umjetnik ne moe stvarati po planovima i unaprijed odreenim struk-
turama, nego stvara tek iz znaenja koja proizlaze iz onoga to mu se dogaa
u sferi povezanoj sa ivotom njegovih osjetila, a to se razvija u temeljnim
dogaajima percepcije u susretu sa svijetom. Mata umjetnika je u svojem
najdubljem smislu otkrie kroz oblikovanje. Kao i u prethodnim Buberovim
razmatranjima, tako je i u umjetnosti u sreditu razumijevanja dijaloki pro-
ces koji o umjetnikom djelu govori kao o svjedoku relacije izmeu substan-
tia humana i substantia rerum, kao o stvarnosti onoga Izmeu slici, djelu
koje postaje forma. Zbog toga je umjetniko djelo dijalog izmeu gledate-
lja, sluatelja ili itatelja s materijalnim objektom koji je realizacija djela.45
U tom kontekstu i Allentuck zakljuuje s obzirom na ovakvo Buberovo
promiljanje da je umjetniko djelo kompletno tek u odnosu na recipijenta
djela i da tek recipijent dovrava sve ono to je samim djelom ostalo neizre-
eno ili pak postavlja pitanja koja kroz susret s njim proizlaze. Recipijent,

39 43
Usp. M. Buber, Der Mensch und sein Ge- Usp. ibid., str. 437440.
bild, u: Werke I, str. 424426.
44
40 Usp. Joshua Weinstein, Buber and Humanistic
Ibid., str. 427. Education, Philosophical Library Inc., New
York 1975., str 10.
41
Usp. ibid., str. 428430. 45
Usp. M. Buber, Der Mensch und sein Ge-
42
bild, u: Werke I, str. 441.
Usp. ibid., str. 434436.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395) 90 I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i
umjetnost kao susret

dakle, uspostavlja odnos s djelom, tj. ulazi u dijalog s njime.46 Tek je u tom
smislu umjetnost dana ovjeku kao ono to treba istjerati iz prirode u koju je
skrivena ako se podsjetimo na Drera zakljuuje Buber. To ini umjetnik
pokuavajui prodrijeti iza svijeta danih osjetila kroz usavravanje njihovih
oblika kako bi se ostvarila cjelovita slika vizija.47 To ini i recipijent djela,
kako smo vidjeli. U takvom ispunjenju oblika, ali i njihovu dovrenju, prona-
lazimo izvornost umjetnosti koja je dogaaj susreta.
Ve smo razmatrali ovu dimenziju susreta u Buberovoj filozofiji dijaloga.
Ovdje nas zanima primjena te dimenzije u kontekstu umjetnosti. Dimenzija
susreta utemeljena je ponajprije na odnosu distance i relacije. Cohen nas pod-
sjea da se takav odnos distance i relacije najbolje vidi u jeziku. Samo ovjek
je onaj koji govori, jer je jedino on sposoban osloviti neto to je drugo nego
on sam, a to moe iz razloga to se susree s objektom na distanci. Meutim,
ne ostaje samo na distanci, jer kad ovjek oslovljava neto ili nekoga drugoga,
on ulazi u odnos s njim. Kroz jezik ovjek izvlai rijei iz sebe i postavlja ih
u bitak i na taj nain rije postaje i prebiva. Lingvistika prisutnost daje snagu
kroz trajno revitaliziranje preko istinske relacije48 koja se najbolje oituje u
poeziji. Poezija je stoga za Bubera razgovor, odnosno govor koji oslovljava Ti,
pa u tom smislu on anticipira pjesnika Paula Celana koji ljudsku matu naziva
impulsom koji cjelokupnu stvarnost moe transformirati u Ti. Tako Buber
izraava Celanovu ivotnu preokupaciju, a to je pokuaj stvaranja nove real-
nosti kroz pjesmu putem pjesnike imaginacije. Kao fenomen jezika, pjesma
progovara ovjekovom bitku s ciljem da u nekome ili neemu susretne Ti kao
drugu stvarnost. Celan se pod utjecajem Buberove filozofije dijaloga pita:
Moe li pjesma voditi prema susretu s Ti i dobiti odgovor iz toga susreta i je
li mogue doi do samoispunjenja kroz jezik poezije? Ono to je trajno prisut
no u Celanovom pjesnitu je upotreba Ti u pjesmama, to je pokuaj da se
pjesma strukturira kao dijalog izmeu govornika i jednog nedefiniranog Ti.
Tako je za Celana poezija forma dijaloga, a i on i Buber naglaavaju da je sva
umjetnost dijaloka.49
Problem koji ovdje za nas nastaje po pitanju umjetnikog djela proizlazi iz
pitanja koje je i sam Buber postavio: Ako mi moemo biti u JaTi odnosu, ne
samo prema drugim ljudima nego i prema biima i stvarima koje susreemo
u prirodi, koja je onda temeljna razlika izmeu jednih i drugih? Ako trebamo
prihvatiti da nam bia i stvari prirode koje susreemo kao nae Ti jame neku
vrstu uzajamnosti, koji je onda karakter ove uzajamnosti i to nam daje pravo
da i ovdje primijenimo ovaj temeljni pojam? U na pojam umjetnikog djela
kao neke skulpture ukljueno je da ona ne reagira na nae djelovanje, tj. da
ne moe uzvratiti. Meutim, to ne znai da ovdje nije prisutna recipronost.
Naravno da ovdje ne postoji djelovanje nekog pojedinanog ivog bia kao
osobe, ali bez sumnje postoji izvjesna recipronost samoga bivovanja koja je
i sama bivstvujua.50
Ovdje se dogaa uzajamnost i to na temelju nastanka rijei i forme. Duh po-
staje rije, duh postaje forma i svatko koga je dotaknuo duh i tko mu se nije
zatvorio zna za osnovnu injenicu da u ljudskom svijetu ne raste nita to nije
zasijano, ve da takav preobraaj duha proizlazi iz njegovih susreta s drugim.
Ovo nije susret s platonskim idejama, ve je to susret s duhom koji nosi i
nadahnjuje. Ostaje dakle pitanje: Smijemo li govoriti o uzvraanju i obraa-
nju kao o susretu koji se odvija ne samo s ljudima nego s cjelokupnom stvar
nou? U susretu s prirodom ili s umjetnikim djelom radi se o podruju duha
koji nastavlja ivjeti u govoru i djelu i o duhu koji hoe postati rije i djelo.
Djelovanje na nas moe se razumjeti kao djelovanje bivstvujueg.51 U tom
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395) 91 I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i
umjetnost kao susret

kontekstu, Urban naglaava da Buberova filozofija trai svoje mjesto izmeu

mistike estetike i filozofije ivota. Pod utjecajem hasidizma Buber je jako
cijenio ekstatiko-mistiki moment ivota i zbog toga su mu prigovarali da
takav pristup zapravo zanemaruje ukljuivanje bilo djelovanja bilo miljenja
u iri kontekst zajednice. Buber je tim pristupom elio naglasiti model susreta
i suprotstaviti ga modelu pasivnosti subjekta koji je u to doba prevladavao u
protestantskoj kulturi. Iako ekstatiki misticizam u prvome redu znai snanu
vertikalnu duhovnu orijentaciju, on unato tome ne odbacuje horizontalnu
realnost kroz model susreta i u tom ga smislu Buber uzima kao paradigmu za
drutvenu i politiku preobrazbu.52 Schwartz e taj model nazvati politizaci-
jom mistikoga i Buber pod tim vidom predlae kulturno-filozofsko shvaa-
nje ekstaze koja treba zadobiti znaenje i na podruju drutvenoga ivota.53
Buber princip JaTi odnosa u svojoj dijalokoj misli primjenjuje na tri sfere
stvarnosti. To su priroda, ovjek i geistige Wesenheiten, koje Wood prevo-
di kao forme duha.54 Ove forme duha Buber povezuje ponajprije s ljudskim
kreativnim djelatnostima, a to su umjetnost, jezik, spoznaja i djelovanje.
Umjetnost je meu njima na prvome mjestu, jer kroz nju Buber najvie raz
vija princip forme duha koji biva konkretiziran u umjetnikom djelu, a i sva
su druga podruja svediva na umjetnost.55 Za Bubera umjetnost nije rezultat
duha pojedinog umjetnika niti je rezultat nekog njegovog prolog iskustva,
ve proizlazi iz odgovora umjetnika na oslovljavanje koje je dolo od forme.
Proizlazi iz JaTi odnosa Izmeu umjetnika i forme. Tako je umjetnost otkri-
e neega to je izvan pojedinca i odgovor na formu koja trai konkretizaciju
u umjetnikom djelu. Pitanje koje ovdje treba postaviti je: to je to forma za
Bubera i na emu se ona temelji? Ve je naznaeno da forma proizlazi iz sfere
Izmeu kao sfere duha. Wood smatra da Buberovo poimanje duha u Ja i Ti
ima transcendentno znaenje, jer ga karakterizira kao duboki misterij kojeg ne
objanjava do kraja i kao podruje vlastitog realiteta koje je okarakterizirano
kao rije i kao djelo.56 Kepnes dri da se Buber kasnije odmaknuo od ovog
idealistikog shvaanja kada naglaava da forma s kojom umjetnik ulazi u
odnos proizlazi iz osjetilne stvarnosti koju moemo percipirati. Umjetnost je
stimulirana osjetilnim danostima kao to su zvuk, miris i oblik koji su dani u
46 51
Usp. Marcia Allentuck, Martin Bubers Usp. ibid., str. 131134.
Aesthetic Theories. Some Reflections, The
52
Journal of Aesthetics and Art Criticism, The
American Society for Aesthetics, Vol. 30, No. Usp. Martina Urban, Aesthetics of Reneval.
1 (1971), str. 3538, ovdje str. 3738. Martin Bubers Early Representation of Ha
sidism and Kulturkritik, University of Chica-
47 go Press, ChicagoLondon 2008., str. 108.
Usp. M. Buber, Der Mensch und sein Ge-
53
bild, u: Werke I, str. 441.
Usp. Yossef Schwartz, The Politicization of
48 the Mystical in Buber and His Contempora
Usp. Adir Cohen, Aesthetic and Aesthetic ries, u: Michael Zank (ur.), New Perspecti-
Education in Bubers Thought, Journal of ves on Martin Buber, Mohr Siebeck, Tbin-
Aesthetics Education, University of Illinois gen 2006., str. 216218.
Press, Vol. 14, No. 1 (1980), str. 5173, ovdje
54
str. 57.
Usp. R. E. Wood, Martin Bubers Ontology,
49 str. 43.
Usp. James K. Lyon, Paul Celan and Martin
55
Buber. Poetry as Dialogue, PMLA, Modern
Language Association, Vol. 86, No. 1 (1971), Usp. ibid., str. 50.
str. 110120, ovdje str. 111117. 56
50 Usp. ibid., str. 51.
Usp. M. Buber, Ja i Ti, str. 130.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395) 92 I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i
umjetnost kao susret

svijetu. Umjetnost izraava te osjetilne danosti i one postaju dostupne u susre-

tu upravo s osjetilnim svijetom. Tek na taj nain ona moe biti kategorizirana i
dostupna pogledu recipijenata. Ovdje se u prvome redu radi o tome da umjet-
nik, zapravo, stvarajui djelo, Ti od kojeg je bio oslovljen, okree u Ono to
je nuno da bi ono bilo uprisutnjeno i da bismo ga mogli percipirati no mi ga
ponovno moemo oivjeti kada mu kao recipijenti pristupamo kao prema Ti, a
to pak inimo dajui odgovor na oslovljenost samog djela. Umjetniko djelo
koje je proizilo iz JaTi odnosa izmeu umjetnika i osjetilne forme ponovno
moe postati Ti kroz novi JaTi odnos izmeu recipijenta i djela.57 Da bismo
ispravno mogli interpretirati djelo, vano je zauzeti stav receptivnog proma-
traa koji bi prema Hammeru trebao zauzeti stav suzdranosti. Hammer
naglaava da bi kritika trebala vjebati tu suzdranost kako bi samo djelo pro-
govorilo, a ne da ga se opstruira unoenjem interpretatorovih konstrukcija.58
U susretu s djelom kao s Ti upravo je djelo ono koje nas oslovljava i koje ima
neto rei naem ivotu. U davanju odgovora na tu oslovljenost, odnosno u
interpretaciji djela, mi zapravo susreemo drugo bie kojemu se preputamo
unutar sfere pogleda, zvuka ili izgovorene rijei.59 Samo djelo govori i zahtije-
va odgovor i ta mogunost razgovora s djelom krucijalni je element Buberove
dijaloke estetike misli. Pojedinac koji se susree s djelom ne moe ostati
pasivan. Djelo ga pokree, uvodi ga u razgovor i zahtijeva njegov aktivni an-
gaman. Interpretirati djelo zahtijeva od nas da ga susretnemo kao drugo bie
i da otvorimo svoja osjetila njegovim pojedinostima i djelu u cjelini. Na taj
nain pokuavamo otkriti posebnu poruku koju nam eli prenijeti i neto nam
rei o stvarnosti.60 Ipak, u interpretaciji djela pojedinac ne ostaje sam, ve je
upuen na zajednicu unutar koje mora ne samo inzistirati na svojoj vlastitoj
interpretaciji nego takoer i testirati njezinu prikladnost i valjanost. Proces
interpretacije Buber stavlja u kontekst zajednikog svijeta i zajednikog lo-
gosa koji se ostvaruje unutar javnoga dijaloga kao dogaaja interpretacije.
U tom smislu Scott pridruuje Bubera misliocima koji su hermeneutikom
problemu pristupali putem dijalokog interpretativnog pristupa, a to su Gada-
mer, Bakhtin, Ricur i Habermas.61 Scott naglaava da dijaloki princip mora
voditi rauna o kulturnom i metodolokom pluralizmu. To je princip koji nudi
nehijerarhijski model, odnosno egalitarni model odnosa izmeu recipijenta
i djela i izmeu razliitih interpretacija djela koje su utemeljene na moralu
uzajamnog potivanja. Ovaj princip nastoji izbjei bilo kakav totalitaristiki
pristup istini koji bi na taj nain autokratski umanjio vrijednost bilo kojega
djela.62 U tom smislu Scott dijaloke hermeneutiare suprotstavlja tradicio-
nalnom zapadnom logocentrizmu. Dijaloki interpretatori nastoje uspostaviti
kriterije prema kojima se mogu prosuivati razliite interpretacije. Ti kriteriji
proizlaze iz filozofije pragmatizma i istine uspostavljene na konsenzusu, a
referiraju se na ono to proizlazi iz svijeta ivota. Konflikti u interpretacijama
nastoje se razrijeiti u sudu diskursa.63

Zakljuak
to na kraju zakljuiti o Buberovom tematiziranju umjetnosti kao dogaaja
susreta? Nadovezat emo se na Hartshorneovu misao da kod Bubera ne na-
lazimo metafizike, a da je on ujedno jedan od najveih metafiziara.64 Para-
frazirajui ovu misao moemo rei da kod Bubera nema estetike i da je on
ujedno dao jedan od vrlo znaajnih doprinosa estetici, razmatrajui je kroz
filozofiju dijaloga. Ovakav paradoksalni govor proizlazi iz injenice da kod
Bubera neemo pronai u formalnom smislu rijei razraenu estetiku i
nekakav sustav paljivo definiranih estetikih kategorija. Njegovu estetiku
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395) 93 I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i
umjetnost kao susret

misao razradili smo na temelju njegove ope filozofije dijaloga unutar koje
se Buber esto referirao na pitanje umjetnika, umjetnikog djela i umjetnosti
openito. Teko je u bilo kojem vidu ui u sustavnu Buberovu misao, jer mu
stil pisanja na neki odreeni nain granii s poezijom,65 a cilj mu je uvijek
doi do odreenog odgovora na koji je bio potaknut odreenim pitanjem i
problemom iz svijeta ivota. Herberg napominje da je Buber jedan od prvih
koji je prakticirao fenomenoloku metodu opisivanja radije negoli logiku
metodu definiranja.66 U osobnom pismu Friedmanu Buber naglaava da mu
cilj promiljanja nije nekakva sistematizacija, ali da je silom prilika onaj koji
filozofira o ovjeku. Friedman naglaava da je kod Bubera prije svega rije
o tome da filozofiji koja tei openitostima i stoga pomie realnost u pod
ruje sustavnoga i apstraktnoga miljenja suprotstavi teite koje stavlja
naglasak na ono pojedinano te da na taj nain usmjeri ovjeka na realnost
konkretnog ivotnog iskustva, a ona se sastoji u neposrednosti susreta dvaju
bia u uzajamnosti odnosa.67 Koliko god nam bio privlaan i u umjetnikom
smislu obogaujui i blagotvoran Buberov poetski govor i u tom smislu je i
sam Buber umjetnik mi smo se ipak morali usmjeriti na ono to se sustavno
moe prikazati kao njegova estetika misao u kontekstu umjetnosti kao doga-
aja susreta, a to pak ne bi bilo mogue da i u Buberovoj misli nema onoga to
tei vrijediti kao openito. Smatramo da smo donekle uspjeli ukazati na ope
principe njegove estetike misli i da ti principi nisu u suprotnosti s onim to
Friedman naziva Buberovim naglaavanjem konkretnosti ivotnog iskustva,
nego ba suprotno. Konkretno ivotno iskustvo moe biti konkretno i ivotno
tek ako ga shvatimo kroz vid openitosti kao bitne filozofske kategorije.
Analizirajui Buberovo tematiziranje umjetnosti kao dogaaja susreta vidjeli
smo da se umjetnikom djelu treba pristupiti unutar dijalokog JaTi odnosa,
ba kao i prema ovjeku i prema prirodi. JaTi odnos postaje tako paradigma
hermeneutikog dijalokog procesa. Ovdje samo ukratko naznaujemo da je
57 64
Usp. Steven Kepnes, The Text as Thou. Mar- Usp. Charles Hartshorne, Martin Bubers
tin Bubers Dialogical Hermeneutics and Metaphysics, u: P. A. Schilpp, M. Friedman
Narrative Theology, Indiana University Press, (ur.), The Philosophy of Martin Buber, str. 49.
Bloomington, Indianapolis 1992., str. 24.
65
58 Werner Manheim smatra da su, kroz povijest
Usp. Louis Hammer, The Relevance of Bu- ovjekove tenje za pokuajem odgovora na
ber to Aesthetics, u: P. A. Schilpp, M. Fried- posljednja (i prva) pitanja, pjesnici oni koji
man (ur.), The Philosophy of Martin Buber, se kroz svoje pjesme barem djelomino mogu
str. 627. pribliiti tom odgovoru. Oni su morali uzeti
rijei iz svakodnevne upotrebe i dati im novo
59
usmjerenje. Buberova promiljanja (i njegove
Usp. ibid., str. 614. pjesme) Manheim pridruuje upravo tim pjes
60 nicima i njihovom trudu i to ne njihovom
pokuaju da neto objasne ili da spoznaju
Usp. S. Kepnes, The Text as Thou, str. 25.
ve da kroz njihovo kreativno izraavanje
61 djelo progovori samo za sebe. Vidi u: Werner
Usp. Nathan Scott, Jr., The House of Intellect Manheim, Martin Buber, Twayne Publishers,
in an Age of Carnival. Some Hermeneutical Inc., New York 1974., str. 36.
Reflections, Journal of the American Acade- 66
my of Religion, Oxford University Press, Vol.
Usp. Will Herberg, Martin Buber. Personalist
55, No. 1 (1987), str. 320, ovdje str. 13.
Philosopher in an Age of Depersonalization,
62 McAuley Lecture St. Joseph College, West
Usp. ibid., str. 1415. Hartford, Connecticut 1972., str. 2.
63 67

Usp. ibid., str. 16. Usp. Maurice S. Friedman, Martin Buber. The
Life of Dialogue, Routledge, LondonNew
York 2002., str. 189.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395) 94 I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i
umjetnost kao susret

upravo po ovoj paradigmi Buber anticipirao neke od najznaajnijih herme

neutikih principa koje je razvijao Hans-Georg Gadamer u svojoj Istini i
metodi, a poveznice nalazimo i s Habermasovim modelom komunikativne
racionalnosti, odnosno komunikativnoga djelovanja, to na ovome mjestu ne
moemo podrobnije tematizirati.
Doprinos Buberova promiljanja o umjetnosti kao dogaaju susreta svakako je
otvaranje prostora za utvrivanje kriterija za tumaenje umjetnikih djela koji
bi se temeljili na intersubjektivnoj dimenziji razumijevanja koja je upuena
na znanje proizalo iz susreta s umjetnikim djelom koje ima oblik zahtjeva
za vaenjem. To su zahtjevi koji su priznati kao vaei, a slue koordinaciji
djelovanja koja je orijentirana prema razumijevanju u svijetu ivota (drutve-
noj dimenziji). Time to se sudionici interakcije meusobno sporazumijevaju
o znaenju i smislu nekog djela, oni stoje u kulturnoj tradiciji na kojoj se
ponajprije nadahnjuju, ali je istovremeno obnavljaju i nadograuju. Na taj
se nain ostvaruje i zahtjev da interpretacija djela mora imati intersubjektiv-
no verificirajui karakter, jer proces interpretacije onda stavljamo u kontekst
zajednikoga svijeta i zajednikoga logosa koji se ostvaruje u javnom dija-
logu kao dogaaju interpretacije. Ovdje smo eljeli utvrditi dijaloki model
kao onaj koji daje znaajan doprinos u cjelovitom razumijevanju i tumaenju
umjetnikog djela kao dogaaja susreta.

Literatura
Allentuck, Marcia, Martin Bubers Aesthetic Theories. Some Reflections, The Jour-
nal of Aesthetics and Art Criticism, The American Society for Aesthetics, Vol. 30, No. 1
(1971), str. 3538.
Anzenbacher, Arno, Die Philosophie Martin Bubers, Verlag A. Schendl, Wien 1965.
Buber, Martin, Deutung des Chassidismus. Drei Versuche, Im Schocken Verlag, Berlin
1935.
Buber, Martin, Hinweise, Manasse, Zrich 1953.
Buber, Martin, Die Schriften ber das dialogische Prinzip, Verlag Lambert Schneider,
Heidelberg 1954.
Buber, Martin, Werke, Erster Band, Schriften zur Philosophie, Ksel-Verlag, Verlag Lam-
bert Schneider, MnchenHeidelberg 1962.
Buber, Martin, Ja i Ti, Vuk Karadi, Beograd 1977.
Cohen, Adir, Aesthetic and Aesthetic Education in Bubers Thought, Journal of Aesthetics
Education, University of Illinois Press, Vol. 14, No. 1 (1980), str. 5173.
Friedman, Maurice S., Martin Bubers Theory of Knowledge, The Review of Metaphysics,
Philosophy Education Society Inc., Vol. 8, No. 2 (1954), str. 264280.
Friedman, Maurice S., Hasidism and Modern Man by Martin Buber, Harper & Row Pu-
blishers, New York 1958.
Friedman, Maurice S., Martin Buber and Mikhail Bakhtin. The Dialogue of Voices and
the Word that is Spoken, Religion & Literature, The University of Notre Dame, Vol. 33,
No. 3 (2001), str. 2536.
Friedman, Maurice S., Martin Buber. The Life of Dialogue, Routledge, LondonNew York
2002.
Herberg, Will, Martin Buber. Personalist Philosopher in an Age of Depersonalization,
McAuley Lecture St. Joseph College, West Hartford, Connecticut 1972.
Kepnes, Steven, The Text as Thou. Martin Bubers Dialogical Hermeneutics and Narrative
Theology, Indiana University Press, Bloomington, Indianapolis 1992.
FILOZOFSKA ISTRAIVANJA
129 God. 33 (2013) Sv. 1 (8395) 95 I. Dodlek, Buberova filozofija dijaloga i
umjetnost kao susret

Kohanski, Alexander S., Martin Bubers Philosophy of Interhuman Relation, Associated

University Presses, Inc., LondonToronto 1982.
Lyon, James K., Paul Celan and Martin Buber. Poetry as Dialogue, PMLA, Modern
Language Association, Vol. 86, No. 1 (1971), str. 110120.
Manheim, Werner, Martin Buber, Twayne Publishers, Inc., New York 1974.
Mundacal, James, Man in Dialogue. A Study of Dialogue and Interpersonal Relationship
According to Martin Buber, Little Flower Study House, Alwaye (India) 1977.
Ritter, Joachim, Historisches Wrterbuch der Philosophie, Bd. 2, Schwabe & Co.-Verlag,
BaselStuttgart 1972.
Schilpp, Paul Arthur; Friedman, Maurice (ur.), The Philosophy of Martin Buber, Open
Court Publishing, La Salle, Illinois 1967.
Scott, Nathan, Jr., The House of Intellect in an Age of Carnival. Some Hermeneutical
Reflections, Journal of the American Academy of Religion, Oxford University Press, Vol.
55, No. 1 (1987), str. 320.
Theunissen, Michael, Der Andere. Studien zur Sozialontologie, W. de Grujter Verlag, Ber-
lin 1965.
Urban, Martina, Aesthetics of Reneval. Martin Bubers Early Representation of Hasidism
and Kulturkritik, University of Chicago Press, ChicagoLondon 2008.
Weinstein, Joshua, Buber and Humanistic Education, Philosophical Library Inc., New
York 1975.
Wood, Robert E., Martin Bubers Ontology. An Analysis of I and Thou, Northwestern Uni-
versity Press, Evanston 1969.
Zank, Michael (ur.), New Perspectives on Martin Buber, Mohr Siebeck, Tbingen 2006.

Ivan Dodlek

Bubers Philosophie des Dialogs und die Kunst als Zusammenkunft

Zusammenfassung
Bubers Philosophie des Dialogs begrndet sich auf dem IchDu Dialogprinzip, das sich in der
grundlegenden Struktur des menschlichen Wesens befindet. Die Grundlage dieses Dialogprin-
zips oder der Dialogik ist, Buber zu Folge, in der Sphre Dazwischen zu finden, welche Buber
durch die Dimension der Zusammenkunft thematisiert. Das Dazwischen finden wir bei der Zu-
sammenkunft, deren Mittelpunkt der Dialog bildet, der auf dem sprachlichen Ausdruck basiert.
Die Unmittelbarkeit der Beziehung wird nicht nur aufgebaut durch das Vermitteln der Sinne,
durch die konkrete Zusammenkunft mit lebendigen Wesen, sondern auch durch die Vermittlung
jener Bedeutungen, die aus dem Gebiet der symbolischen Kommunikation hervorgebracht wer-
den, wie die Sprache und die Kunst. Die Kunst ist somit fr Buber ein Dialogprozess, der vom
Kunstwerk spricht, und zwar als Zeuge der Relation zwischen substantia humana und substantia
rerum, als Wirklichkeit jenes Dazwischen dem Bild, dem Werk das zur Form wird. Deshalb
ist ein Kunstwerk ein Dialog zwischen den Zuschauern, Zuhrern oder Lesern mit dem mate-
riellen Objekt, welches das Werk realisiert. Aus diesem Blickwinkel wird diskutiert ber die
Voraussetzungen der mglichen Zusammenkunft mit dem Kunstwerk, beziehungsweise ber die
Dimension dieses Dialogs.
Schlsselwrter
Martin Buber, Philosophie des Dialogs, Kunst, Sprache, Zusammenkunft