DOMINKO ZLATARI

Dominko Zlatari (Dubrovnik, 1558. - Dubrovnik, 1613.) hrvatski je renesansni pjesnik i

prevoditelj.
Rodio se u uglednoj i vrlo bogatoj pukoj obitelji, kao sin imuna (Mihova) Zlataria i Frane,
keri bogatog plemia Dominika Kladurobovia. Imao je brata Miha, asnika Jurja Zrinskog.
Cvijeta i Nikolu te sestru Katu, koju je posmrtno opjevao.
Nakon zavretka humanistike gimnazije, pohaao je Sveuilite u Padovi, gdje je uio
govornitvo, filozofiju i graansko pravo. Od malena je uio talijanski i latinski, a u Padovi i
grki. Znanjem i ozbiljnou odlikovao se toliko da su ga studenti medicine i filozofije 13.
kolovoza 1579. godine izabrali za svojega rektora.[1] U znak priznanja za uvoenje mira i
reda medu acima, Mletaka Republika imenovala ga je zlatnim vitezom (eliues auratis).
Godine 1580. podignuta mu je kao rektoru na Padovanskom sveuilitu spomen-ploa.
Godine 1587. vratio se u Dubrovnik. Bavio se gospodarstvom i knjievnim radom na svojemu
imanju u Cavtatu i Konavlima. Drugovao je s talijanskim i dubrovakim pjesnicima meu
kojima s Cvijetom Zuzori.