Professional Documents
Culture Documents
Filozofija Politike Skriptica
Filozofija Politike Skriptica
I
zaista su to pitanja sakupljena u ovoj skripti
Odgovori na pitanja mogu biti kratki ili opirni, no bitno je da priate, ili da kaete: samo malo, tj. da
mu nekako date do znanja da vam treba malo razmiljanja. Ako se ba niega to bi adekvatno moglo
odgovorit na pitanje ne moete sjetiti, ponite priati o neemu srodnom iz teorije tog filozofa, tako e
vidjeti da ipak znate, a i sami sebe ete dovesti do odgovora.
Prvo pita jednog od "manje baznih" filozofa - npr. Lockea, Rousseaua;
i to tako da postavlja po pitanje svakome u prostoriji, idui u krug.
Ako jedna osoba ne zna, druge dvije imaju priliku odgovarati na isto pitanje, sistemom - prvo
odgovara osoba na lijevo.
Nakon toga pita jednog od "baznih" filozofa - to su Hegel i Kant - njih dvojica. Koliko sam shvatila,
jednog od njih uvijek pita, stoga svakako njihove teorije nauite!
Ukoliko vas nakon toga pone pitati izbornu knjigu, znai da ste svakako proli
Ako je izborna knjiga ista osobama koje skupa odgovaraju, tada ih to pita na isti kruni nain kao i
prethodna dva filozofa.
3. Kako uiti za ispit?
Meni se ini da je za ovaj ispit najbolje uiti tako da: prvo poloite socijalnu filozofiju kod Flege.
Naime, neki se autori preklapaju (i to oni najbitniji: Hegel i Kant, a onda i Locke i Rousseau), i, iako
Flego i Puhi imaju razliite metode pitanja, i iako je toka gledita na teorije istih filozofa razliita
ovisno o tome zanima li nas politika ili socijalna teorija (kod Flege je fokus na drutvu i vlasnitvu,
kod Puhija na dravi), ipak ete tako stei osnovu, vrstu bazu na koju e se novo znanje samo lijepiti!
Nakon toga uzeti ovu skriptu i proitati pitanja za te filozofe, tako da otprilike znate to se trai,
i onda uzeti neku od saimajuih knjiga, npr. Enciklopedija politike misli i/ili Klasici politikog
miljenja 1 i 2, i proitati saetke tih glavnih filozofa,
uz itanje predgovora i/li samih knjiga koje su na popisu.
I nakon toga prostudirati skriptu, te joj iz svojih skripti/spoznaja dodati/izmijeniti odgovore (jerbo
skripta sadri ponekad ne dovoljno jasne odgovore), tj. smjestiti ta pitanja u neku vlastitu smislenu
cjelinu teorije pojedinog filozofa. To e vam uvelike olakati pamenje odgovora na pitanja
Istu proceduru preporuam za sve druge filozofe: proitati pitanja u skripti koja se njega tiu, proitati
saetak u pomonoj knjizi, i onda samo djelo, pa se vratiti skripti, nadopuniti ju, i uiti iz nje.
Na popisu je 11 obaveznih filozofa i 1 izborni filozof.
Znai, imate 12 cjelina koje trebate proi
Prema tome si moete organizirati vrijeme: jedan filozof na tri dana = 36 dana; jedan na dva dana = 24
dana; jedan na dan = 12 dana; 2 na dan = 6 dana ( i jedan dan ponavljanja = jedan tjedan), itd.
Znam da znate matiu, al da je meni ovo neko ovako rekao to bi mi puno skratilo vrijeme skontavanja
i skuliravanja oko uenja.
Pitanja koja su u ovoj skripti su zaista i ona koja on postavlja - hvala svima koji su ih skupljali
!!
Obratite panju na nain na koji su formulirana pitanja: ponekad je samo formulacija tricky, doim je
odgovor neto to sto posto znate - dakle obratit panju na to kako formulira pitanja!
U tome vam moe pomoi i to da odete posluati ispit, tako da steknete dojam kako pita, i da si mozak
pripremite na takav nain postavljanja pitanja.
(nije ni opako, samo ponekad zna postaviti pitanje koje zvui ludo, a zapravo je skroz logino. U tim
sluajevima je najbolje odgovoriti ono to vam se ini kao najloginije, a ne utjet, jer je to ko u
milijunau: misli da je trik pitanje, a zapravo je odgovor onaj najjednostavniji
).
Evo, to su moji dojmovi, ali ja i nisam neka ljubiteljica politike niti filozofije koja se njome bavi, pa to
uzmite u obzir. Ako vas fil. politike inae uzbuuje, vjerojatno e vam vie toga biti zabavno
Na ovom linku do stare teme na forumu o istom ispitu imate super post od Bobbyja Blacka, ful
humoristino opisuje koja je knjiga kakva a i daje savjete za ispit:
http://forum.ffzg.hr/viewtopic.php?t=134518
Suma sumarum:
Ovo je ispit poput svih drugih - nema vajde radit frku oko njega.
Dapae, budui da su pitanja poznata, malo je iznenaenja - jednostavno treba nauiti odgovoriti na
njih.
Prof je ugodan i ispit je kratak, stoga se dajte na uenje i poloite to
!!
to se skripte tie, ja sam je dobila mravu i zbrkanu, pa sam ju nadopunila svojim saecima knjiga
(veinu sam itala, al neke su mi bile prenaporne, pa sam saetke vadila iz saimajuih knjiga), pitanja
sam presloila tako da se lake uklope u priicu (jer je zaista teko memorirati sve te odgovore bez
smjetanje u kontekst) i veinu odgovora sam ispravila ili prilagodila. Ne garantiram za tonost svih
odgovora, ali sam poprilino sigurna da je veina njih sasma ok :).
Neka pitanja su ostala neodgovorena - ekaju da ih ti nadopuni svojim saznanjima (jer ja niti ekipa
prije nismo znali odgovore!), i da se tako nastavi ova lijepa praksa zajednikog djelovanja :)
Veliki pozdrav!
Maa
Aristotel ideje svoje politike filozofije razlae prvenstveno u Nikomahovoj etici i Politici, kao i u
Ustavu atenskom, jedinom sauvanom od 158 ustava grkih dravica koje je Aristotel prikupio. Tu
je dana ustavna povijest Atene praena prikazom atenskog ustava iz Aristotelova doba.
Nikomahova etika
Aristotel smatra da SVE tei nekom dobru, pa tako i ovjek, ali i politika zajednica tee nekom
dobru.
Politika znanost je znanost koja istrauje kako ovjek djeluje u svojoj usmjerenosti ka najviem
dobru, te koja istrauje to je najvie dobro za ovjeka, tj. koji je ovjekov cilj, njegova prirodna
specifina funkcija.
Cilj i sadraj politike znanosti je - ono dobro za ovjeka i za polis, tj. najvii cilj djelovanja, tj. srea.
Prema Aristotelu, ovjek postoji radi dobrog ivota, a dobar je ivot jednak za jednog ovjeka i za
polis.
Politika znanost je hijerarhijski na najviem mjestu od svih znanosti o ovjeku, te svakoj od drugih
praktinih znanosti i umijea odreuje njezino mjesto u ivotu polisa.
ovjek je politian po prirodi - on je ivo bie koje je po svojoj prirodi odreeno za ivot u ispravno
ureenoj zajednici, tj. bie koje ne moe dobro koje mu je primjereno pronai izvan zajednice.
Tko po prirodi, a ne samo sluajno ivi izvan polisa - ili je lo, ili je vie nego ovjek, a tko ne moe
ivjeti u zajednici ili mu ona nije potrebna, taj nije dio polisa, ve je ili ivotinja ili bog.
Stoga se u istraivanju toga koji je ispravan poredak za ljudsku zajednicu moramo voditi, smatra
Aristotel, time koji su ispravni ciljevi ovjekovog djelovanja. Samo ovjek moe djelovati - tj. voljno i
racionalno usmjeriti svoju aktivnost ka nekom cilju tj. dobru. Postoji hijerarhija ciljeva, tj. dobara
kojima se moe teiti, a najvie dobro kojemu svi tee i radi kojega ostvarujemo nia dobra, je srea. Srea nije instrumentalni cilj (ne slui tome da doemo njome do neeg drugoga), ve je ona
svrni cilj (eli ju se samo radi nje same).
Postoje uvrijeena mnijenja o srei:
da ivot posveen uivanju tei ugodi,
ivot dravnika - asti,
kontemplativan ivot filozofa - motrenju istine.
No, zapravo je srea najvie dobro, jer je ona cilj koji je savren (srei se moe teiti samo radi nje
same, a ne radi toga to emo uz pomo nje dobiti neto drugo) i ujedno autarkian (srea je samoj
sebi dovoljna da zadovolji ovjeka).
Srea je djelatnost due u skladu s vrlinom, ono dobro za ovjeka i za polis, cilj ivota ovjeka kao i
polisa.
Jedan ovjek svojim vlastitim snagama rijetko moe osigurati uvjete sree. Sretni mogu biti samo
dobri ljudi, a dobri ljudi nastaju od dobrih zakona, doim dobri zakoni nastaju od dobre vlade.
Vrlina dobrog ovjeka sastoji se u tome da on dobro ispunjava svoju prirodnu funkciju ili zadau.
Funkcija neega je ono to je tom neemu inherentno kao potencija, njegova svrha, i bez ega to neto
ne bi bilo to t jest. Npr. funkcija noa je rezanje, i ako no ne ree, to onda nije no ve komad metala
koji je sluajno u obliku noa.
Ono to je dobro za ovjeka, ovjekov cilj = ovjekova prirodna i specifina funkcija, ono to moe
initi samo on, ili to on moe najbolje uiniti.
Ono to ovjeka razlikuje od drugih ivih bia jest to je njegova dua podvrgnuta racionalnom
principu, pa je stoga ovjek - racionalno ivo bie.
Meutim, ovjekova dua nije samo racionalna - ona ima tri dijela:
nutritivan (obuhvaa neracionalne strasti i udnje koje se mogu podvrgnuti kontroli uma), vegetativan
(onaj koji se ne moe podvrgnuti kontroli uma) i aperceptivan (racionalan dio due).
Ono dobro za ovjeka je djelatnost due u skladu s vrlinom. Vrline se mogu podijeliti na dvije grupe:
etike vrline (vrline iracionalnog dijela due strasti i udnji, podvrgnutih racionalnom dijelu, vline
koje se moraju utisnuti odgojnim procesom) i dijanoetike vrline (vrline racionalnog dijela due; one
ovjeku omoguuju spoznaju istine).
Etika vrlina je kvaliteta karaktera koja je poukom i vjebom postala navikom. Vrlina je tu navika da
se bira sredina izmeu prekomjernosti i nedostatka (npr. hrabrost je sredina izmeu kukaviluka i lude
smionosti).
Dijanoetike vrline su vrline znanosti (bavi se dokazivanjem iz prvih, nepromjenjivih principa koji se
mogu prouavati), vjetine, pameti (one se odnose na promjenjivo podruje djelovanja, gdje je vjetina
znanje o proizvoenju predmeta, a pamet - habitus djelovanja na osnovi ispravnog promiljanja u
podruju onoga to je za ovjeka dobro i zlo), razboritosti, uma i mudrosti.
Dijanoetike vrline su hijerarhijski nadreene etikim vrlinama. U djelovanju po dijanoetikim
vrlinama ovjek se moe uzdignuti do prave sree kontemplativnog ivota.
Djelatnosti koje tvore dobar ivot moraju biti poeljne radi sebe samih, a ne radi nekog vanjskog
cilja. Za tri vrste djelatnosti smatra se da ispunjavaju taj cilj:
1. djelovanje po vrlini
2. ugodna zabava - dokolica i oputanje
3. motrenje istine - mislilac vidi stvari kakve one jesu i postaje jedno s bogom.
Meutim, Aristotel smatra da zabava i dokolica ne mogu biti zadnji cilj ivota, pa tu djelatnost
izbacuje.
Djelovanje po vrlini (br. 1), pak, je ono najvie to veina ljudi moe dosei i u tome ostvariti svoju
funkciju, svoje najvie dobro, a samo neki, i to u samo odreenim trenucima, mogu doivjeti savrenu
sreu, i to u djelatnosti teorije, tj. motrenja boanske istine (br. 3).
Etike vrline se moraju utisnuti u pojedinca - to se vri odgojnim procesom koji pak ovisi o
institucionalnom ureenju okoline. Dakle, bitno je da se zna kakvo institucionalno ureenje drutva
pogoduje nastanku vrlina kojima se tei u graaninu, tj. kojima se omoguuje dobar ivot.
Prijateljstvo je izvor ljudske zajednice, i to prijateljstvo ne iz koristoljublja ili uitka, ve prijateljstvo
koje vrli ljudi imaju sami sa sobom (dakle, samoaktualizirani su, vole sebe i ive svoje ja), a potom i
sa drugim takvim ljudima, radi dobra. Svaki ovjek prirodno treba prijatelje. Politiko prijateljstvo ili
sloga stoga konstituira supstanciju polisa.
Politika je pamet u najirem podruju svoje primjene.
U poslovima polisa Aristotel razlikuje dvije vrste pameti: prva je nomotetika znanost stvaranja
ustava, a druga se bavi partikularnim djelovanjem savjetodavne, pravosudne i administrativne prirode.
I jedno i drugo moe se nazvati politikom znanou u uem smislu (dok je opi oblik politike
znanosti - nauk o vrlini).
Povrh toga u podruje pameti pada i umijee gospodarenja.
Budui da znanje o tome to je dobro djelovanje nije dovoljno da ljude, koji su veinom ipak voeni
strastima a ne ratiom, usmjeri na dobro djelovanje, nuni su dobri zakoni, koji nas prisiljavaju da
djelujemo dobro. Kod Aristotela politika i etika su neodvojive - dobro djelovanje je omogueno tek
dobro organiziranom politikom u dravi.
Politika
U Politici Aristotel istrauje bit polisa, te raspravlja o razliitim problemima politikog poretka.
Polis nije logiki ekvivalent drave, jer je polis vrsta zajednice koja ukljuuje sve druge (i stoga
nie) oblike zajednice. Polis nije ni mjesto, ni stanovnitvo.
Polis je zajednitvo, politika zajednica, zajednica koja ukljuuje sve druge ljudske zajednice, a sama
nije ni u jednu ukljuena, te koja zbog svoje sveukljuivosti ukljuuje u sebi cilj ili svrhu svakog
drugog oblika zajednice.
Prvo jedinstvo u polisu je jedinstvo mukarca i ene radi nastavka vrste, u domainstvu. Radi
zadovoljenja viih potreba vie domainstava se udruuju u seosku zajednicu, gdje vladaju kraljevi po
uzoru na monarhijsku vlast oca u domainstvu. Udruivanjem seoskih zajednica pak nastaje savrena
zajednica polisa. U polisu je svoj cilj dostigla prazajednica domainstva, tj. prazajednica domainstva
je u polisu dola do svoje prirode, pa se moe rei da polis postoji po prirodi (a ne samo po zakonu ili
ugovoru).
Polis je jedina zajednica prikladna za ispunjenje ovjekova specifino ljudskog potencijala, pa on
mora prethoditi domainstvu u smislu u kojemu hrast mora prethoditi iru. Polis prethodi i
pojedinanom ljudskom biu, jer ako ne ivi u polisu, ovjek ne moe ivjeti punim ljudskim ivotom,
ne moe postojati kao ovjek. Jer ovjek je umna i politika ivotinja.
Svaki polis je zajednitvo; (svako zajednitvo nastaje zajednikim djelovanjem, a svako djelovanje
tei nekom dobru, pa) svako zajednitvo tei nekom dobru, to u konanici znai da svaki polis tei
nekom dobru.
Ustav je zajednica graana, tj. poredak onih koji nastanjuju polis, a polis je neki broj graana.
Graani polisa imaju zajedniki cilj: dobrobit zajednice.
Graanin je onaj koji sudjeluje u donoenju i provedbi zakona.
Vrlina dobrog graanina je ovisna o poretku polisa, a ti poredci su razliiti, mogu biti dobri i zli, i
stoga postoje mnogi oblici graanske vrline, doim vrlina dobrog ovjeka moe postojati samo u
jednom obliku. Stoga se vrlina dobrog graanina razlikuje od vrline dobrog ovjeka.
Samo je u jednom sluaju vrlina dobrog graanina identina s vrlinom dobrog ovjeka, a to je u osobi
dobrog dravnika, dravnika koji je razborit, tj. sposoban za politiku vlast (dakle ne despotsku) nad
svojim sugraanima.
Onaj koji je sposoban vladati (premda ne mora biti vladar), bilo sam ili zajedno s drugima, u dobrom
poretku (tj. u onom koji graanstvo daje jedino onima koji su sposobni za praktinu mudrost i moralnu
krepost, tj. onima koji mogu aktualizirati svoje ljudske potencijale), istodobno je i dobar graanin i
dobar ovjek.
Cilj je da imamo takav ustav da je pod njim vrlina dobrog graanina identina s vrlinom dobrog
ovjeka.
Pravi cilj polisa je ovjekov dobar ivot, a dobar ivot tvori zajedniku korist graana polisa.
Stoga je ispravan, pravedan, onaj poredak vlasti koji slui zajednikoj koristi graana, osigurava
zajedniko dobro, a neispravan onaj koji slui samo osobnoj koristi onih na vlasti.
Oblici polisa tj. oblici ustava
Tako Aristotel razlikuje est glavnih vrsta poredaka:
tri ispravna ustava i poretka: kraljevska vlast (vladanje jednog), aristokracija (vladanje manjine) i
politeia (vladanje mnotva, ustavna vladavina),
i tri promaena: tiranija (vladar brine samo za vlastitu korist), oligarhija (vlada se na korist bogataa,
koji su malobrojnih) i demokracija (vlada se na korist siromanih, kojih je naravno vie, i kojima
nedostaje dokolica, pa ne dolaze do potpunog razvoja vrlina usaenih odgojem).
Poloteia je mjeavina dvaju izopaenih poredaka, demokracije i oligarhije. Tu zahtjevi mnotva
odgovaraju zahtjevima vrline.
Osim tih 6 glavnih, razlikuje i velik broj oblika svakog od njih, te beskonaan broj kombinacija oblika.
Najbolje dravno ureenje?
Aristotel daje hipotezu najboljeg poretka - to je poredak iji je cilj - vrlina, tj. to je poredak u kojemu
su graani samo oni koji su sposobni za praktinu mudrost i moralnu krepost, tj. oni koji mogu
aktualizirati svoje ljudske potencijale. Najbolje dravno ureenje je tako ono pod kojim je vrlina
dobrog graanina identina s vrlinom dobrog ovjeka.
Meu tri ispravna ustava najbolji je onaj kojim upravljaju najbolji, i u kojemu se stoga ovjekova
priroda - njegov racionalni princip, ono boansko u njemu - moe najbolje aktualizirati i dosegnuti
svoj telos-svrhu.
Ne moe svatko sudjelovati u potpunoj zajednici jednakih koja tvori pravi polis, primjerice siromani
koji nemaju dokolicu time nemaju ni vremena za potpun razvoj vrlina i stoga Aristotel savreni polis
zamilja kao grad bez demosa-puka, tj. grad koji se sastoji samo od plemstva na jednoj i robova na
drugoj strani. Tomu je tako jer, smatra on, neki ljudi su robovi po prirodi - nisu sposobni za potpunu
aktualizaciju svoje racionalne prirode, pa se njima mora vladati kao djetetom. Tako on opravdava
pravnu instituciju robovlasnitva koju ustanovljava u svom idealnom polisu.
U savrenom polisu treba biti i aristokrata i bogatih i dobrih. Svakog od njih moe se sprijeiti u elji
da apsolutiziraju svoja prava, tako to ih se upozorava da jedan / malobrojni / mnotvo mogu biti
bogatiji / kreposniji / plemenitija porijekla od njih. Tako svaki takmac ublaava svoj zahtjev, svjestan
da se moe okrenuti protiv njega.
Najbolje dravno ureenje je stoga Aristotelu - politeia, ustavna vladavina, poredak koji je mjeavina
demokracije i oligarhije. Taj poredak dovodi u ravnoteu dva elementa koji se sami ne mogu
kombinirati. Politeia je neka vrsta kreposne sredine izmeu dviju loih krajnosti koje tvore zahtjevi
bogatstva i siromatva, pomirenje tih zahtjeva, njihovo usklaivanje u zajednikom dobru. Na tlu
takve politeie moe poeti cvasti aristokracija, vladavina najboljih, estitih ljudi.
Podloga politeie je srednji stale, koji nije ni vrlo bogat ni vrlo siromaan.
Premda je politeia najire ostvariv poredak, ona nije prikladna za sve sluajeve, jer negdje, u nekim
uvjetima, moe uspjeti samo demokracija ili oligarhija. Bitno je za odabir vladavine nai koji stale je
po prirodi tu najjai.
Najbolji ivot pojedinca i polisa je - ivot vrline. Da bi se to omoguilo, nuno je da se zadovolje neki
preduvjeti:
- broj stanovnika treba biti takav da polis bude samodostatan, ali ujedno i pregledan,
- teritorij treba biti dovoljno velik i raznolik da osigurava produkte potrebne za ivot polisa, ali ujedno
i pregledan
- poloaj polisa treba biti takav da s jedne strane titi zemlju, ali da ujedno doputa lako trgovanje
- prirodna svojstva stanovnika trebaju biti takva da postoji mjeavina inteligencije, vjetine i energine
hrabrosti (poput osobina Helena)
Revolucija je za Aristotela proces kojim jedan poredak zamjenjuje drugi kada neka skupina osvaja
vlast u tom poretku ili kada se poredak mijenja tako da vie nije isti.
Zakonodavcem moe postati samo graanin koji postane vrli ovjek, i koji stoga znade drutvu dati
dobar oblik.
Atenski sustav koji je postojao u njegovo doba Aristotel ne smatra dobrim.
Razlika Aristotel / Platon
Aristotel Platonu zamjera ideju komunizma kojim on eli proizvesti najveu moguu koliinu
jedinstva u polisu, no tako on pretvara polis u obitelj, a obitelj u jednog ovjeka, kime se ne ujedinjuje
nego unitava polis. Zato? Zato to se zajednikom imovinom stvara problem svaa oko raspodjele
dobara, neki mogu raditi vie a neki zabuavati, a uostalom, smatra Aristotel, privatna imovina je
ukorijenjena u ljudskoj prirodi. Isto tako, dijeljenjem ena i slabljenjem veza privatne ljubavi ne
postie prijateljstvo ve sukob, kao i slabljenje moralnih zabrana.
Aristotel smatra da se upravo u obitelji postavlja temelj ogranienja ponaanja koja se kasnije
propisuju kao graanski moral, pa je ukidanje obitelji - razorno.
Nastojanjem da ukine prigode za zlo, sokratovski e komunizam u Dravi ukinuti mnoge prilike za
vrlinu.
Pravi uzrok zla, smatra Aristotel, nije odsustvo komunizma, nego pokvarenost. Stoga zajednikim ne
trebaju postati ene, djeca i imovina, ve odgojni sustav!
MACHIAVELLI: Vladar
Machiavellijeva je moda najvea zasluga SKIDANJE VELA MISTIFIKACIJE S FENOMENA
VLASTI I VLADARA.
Vladarom Machiavelli radi raskid s istoimenim djelima koje mu prethode, a koja su dolazila iz
srednjovjekovlja i opisivala etike osobine idealnog vladara, koji je shvaen kao instrument u bojoj
ruci, ili pak iz humanizma, i traila da vladar bude erudita i filozof.
Machiavelli smatra da vladar treba, nasuprot tome, biti okrenut politikoj realnosti!
1. Kakav je Machiavellijev pristup politici?
Machiavellijev pristup politici je empirijski, znanstveni: i sam Machiavelli, u politikoj analizi, polazi
od neposredne, konkretne, postojee politike realnosti (u Vladaru dominiraju primjeri iz blie
povijesti i suvremenih zbivanja u Firenci i Italiji openito - tu Machiavelli daje kritiku vladara
talijanskih gradova-republika, koji nisu shvatili povijesne okolnosti, tj. to da vie nije vrijeme za
gradove-republike, ve za velike nacionalne monarhije).
Machiavelli ne eli zamiljati nepostojee idealne drave, i zato ralanjuje svijet onakav kakav on
jest, traei uzroke zbivanjima, kako bi mogao predviati zbivanja i planirati politiku.
Machiavelli politiku vidi kao ljudsku aktivnost par exellence, jer se u njoj afirmira i pobjeuje ljudski
razum.
Osnovni smisao Machiavellijeva Vladara jest stvaranje graanske vladavine, politikog oblika u
kojem e se vladar oslanjati na narod, a ne na plemstvo.
Machiavelli drutvenu strukturu vidi tripartitno, kao narod (popolo grasso: graanska klasa + popolo
minuto: sitni obrtnici, najamni radnici), velikae i vladara.
Rjeenje klasnih antagonizama vidi u stvaranju nove, graanske, vladavine. Svrha politike je
ostvarenje graanske vladavine. To moe napraviti idealni vladar, privatni graanin, koji ne
zlodjelima ili nekim drugim nepodnoljivim nasiljem, nego naklonou sugraana postaje vladarom u
svojoj domovini. Tu Machiavelli anticipira koncepciju ustavne vlasti do koje se dolazi
institucionaliziranim konsenzusom.
Vladar mora ugoditi narodu i drati ga u zadovoljstvu.
Machiavelli smatra da se vladar NE SMIJE slijepo drati uobiajenih predodbi o ovjekovoj dobroti:
on mora biti otar i odluan, te se ne smije plaiti pribjegavanju sili, jer se potovanje temelji na
ljubavi i strahu. Na taj nain e vladar s malo okrutnosti sprijeiti stvaranje nereda i spasiti svoj narod
od stradanja koja od tuda mogu iznii.
2. Koje vrste monarhija razlikuje Machiavelli?
Machiavelli prvenstveno razlikuje republike od monarhija.
Monarhije mogu biti:
- nasljedne (kad loza njihova gospodara ve dulje vremena njima vlada)
ili
- nove, a nove monarhije mogu biti ili posve nove ili pripojene postojeim nasljednim kneevinama
(koje se pripajaju vjetinom, sreom, nasiljem ili pristankom svih sugraana).
Nasljedne su vladavine stabilnije, pa se vladar mora samo truditi ouvati poredak predaka i u
skladu s time prilagoavati se nepogodama koje s vremena na vrijeme mogu protresti kneevinu.
Za takvo je vladanje potrebna tek ordinaria industria, tj.obina umjenost. Nasljedni su vladari
omiljeniji u narodu, jer je narod na njih ve naviknut, kae Machiavelli.
Druga podjela monarhija (koje on naziva i kneevinama):
Monarhije mogu biti:
1. AUTOKRATSKE / APSOLUTNE monarhije, poput orijentalnih i
2. FEUDALNE monarhije, poput europskih (feudalne monarhije (npr. Francuska) je puno lake
pokoriti, jer su iznutra podijeljene - velikai su potkupljivi i imaju suprotstavljene interese. Apsolutne
monarhije (npr. Turska) je tee osvojiti, ali s obzirom da im je temelj vlasti ui, osvajau osim vladara
ne ostaje nitko drugi koga bi se trebao bojati, jer nitko nema toliki ugled u narodu.)
3. GRAANSKA VLADAVINA, tj. GRAANSKA / CIVILNA MONARHIJA - za Machiavellija je
to najciviliziraniji oblik vlasti, koji gotovo dostie vrline republikanskog modela.
4. CRKVENA/PAPINSKA MONARHIJA - o njoj Machiavelli pie s ironijom. Crkvene monarhije
pripadaju prolosti, budui da su suprotstavljene svakome obliku slobodnoga ivota - machiavelli
kritizira teokraciju.
3. Kakva je tehnika odravanja vlasti?
Tehnika odravanja vlasti je kod Machiavellija pragmatika, tehnika i moralno neutralna.
Odravanje na vlasti se deava ovako:
* Kada se osvajaju slobodne drave, navikle ivjeti po svojim zakonima i u slobodi, tri su naina da ih
se zadri u svojoj vlasti:
1. moe ih se unititi - to je najpouzdaniji nain, jer ako vladar ne uniti osvojenu dravu, moe biti
siguran da e ona unititi njega
2. vladar se u njima treba nastaniti i sa podanicima dijeliti dobro i zlo i tako ispraviti pogreke
prethodne vladavine
3. ostaviti postojee zakone, a vlast svesti na prikupljanje poreza i favoriziranje nekolicine koja ima
iste interese kao i vladar.
* * Kada se osniva nova drava, da bi vladar uspio, treba imati vrline (osobne sposobnosti), primijeniti
silu, te imati fortunu (stjecaj povoljnih okolnosti).
Vrlina je za Machiavellija liena tradicionalnog etikog sadraja: on vrlinu vidi kao zbir svih
dravnikih i politikih sposobnosti kojima se vladar razlikuje od obina ovjeka.
To je sinteza energije, volje, hrabrosti, snage, sposobnosti prilagoavanja okolnostima, a ujedno ona
znai i oprez, postojanost, marljivost i objektivnu procjenu raspoloivih snaga.
Za Machiavellija je, dakle, vrlina - politika vrijednost, sposobnost politikog ovjeka (homo
politicusa) da djeluje u skladu sa spoznatom dunou, koja je personificirana u fortuni.
Fortuna (=srea; sudbina) je sklop objektivnih okolnosti koje su izvan ovjekove moi, ali samo
prividno, jer se djelatnom vrlinom moe promijeniti tijek sudbine! ovjek ima slobodnu volju!
Srea je poistovjeena sa enom - treba ju tui i krotiti da se pokori. (:G)
Da bi ovladao fortunom, vladar mora imati razboritost (prije nego istu mudrost).
Vrlina se moe razvijati oponaanjem uzora iz prolosti, posebice iz antike (za razliku od klasine
politike misli koja dri da duhovna hrana za vladare ne trebaju biti uzori, nego - filozofija).
Machiavelli voli primjere jakih vladarskih linosti, te na njima gradi dosta svoje argumentacije istie
Aleksandra Velikoga, Cezara, Scipiona Afrikoga
10
Kao prototip novoga vladara, on obrauje primjere dva suvremena vladara Francesca Sforze i
Cesarea Borgie. (ovo nije toliko bitno - preskoiti ako si u urbi :)
Dok je Sforza postao vladar svojom iznimnom sposobnou - vrlinom i nakon velikih napora, ali je
zato vladao u miru i s malo truda,
Borgia je postao vladar zahvaljujui srei - okolnostima i, unato svojoj razboritosti i sposobnosti,
izgubio je vlast jer nije do kraja postupao u skladu sa zahtjevima vladarskoga umijea. Uspio je
unititi stare vladare, privukao je na svoju stranu rimske velikae i bogatae u Romanji, te je
uspostavio kontrolu nad kardinalskim kolegijem. Ostvario je tri pretpostavke uspjene vladavine, ali
nije uspio u etvrtoj konsolidirati svoju vlast i obraniti se od novog pape Julija II., koji ga je
uljuljkao u lanu sigurnost i potom unitio. Drave lako propadaju ako rastu brzo, a nemaju snaan
korijen (poput biljaka- Machiavelli ima naturalistiko shvaanje drave).
Machiavelli daje apologiju Borgiine vladavine.
Borgia je u Romanji ukinuo lokalnu samovolju feudalaca, te stanovnitvu omoguio pravnu sigurnost,
sigurnost imovine i ekonomski prosperitet, kojih nije bilo u feudalnoj anarhiji.
To su i karakteristike nove monarhije, tj. nove vladavine: ona podanicima osigura PRAVNU
SIGURNOST, SIGURNOST IMOVINE i EKONOMSKI PROSPERITET, ime podanici drave
postaju GRAANI.
Novi je vladar, dakle, reformator dravnog poretka u cilju ostvarenja graanskoga drutva.
VLAST tu nije CILJ, ve SREDSTVO vladar vlada u interesu podanika, a ne u osobnom interesu.
Zato je opravdano da vladar bude okrutan i pragmatian, da se zna osigurati od neprijatelja, stei
prijatelje, pobijediti bilo silom, bilo izdajom, omiliti ljudima i zadati im strah, potamaniti nevjernu
vojsku i stvoriti novu
11
12
13
Prirodno stanje Machiavelli vidi kao dunglu u kojoj vlada zakon jaega. Jedino drava moe
ograniiti destruktivnost pojedinca te ga prisiliti na zajedniki ivot i izgradnju sustava vrijednosti.
zakoni djelovanja u politici tako se uvijek razlikuju od zakona djelovanja meu pjedincima.
9. Osobine za koje se treba initi da ih vladar ima?
? 5 osobina: blag, od rijei, ovjean, astan, poboan
A vladarev ugled stvara ovih pet osobina:
1. junaka djela
2. izvanredna sposobnost u unutarnjoj upravi (bitno je da vladar znade od dva zla odabrati manje)
3. stvaranje slike o sebi kao ovjeka velika uma
4. iskazivanje pravog prijateljstva i pravog neprijateljstva (Machiavelli kritizira neutralnost, smatra da
vladar ne smije biti neodluan, nego se treba oitovati)
5. nagraivanje ljudi koji su vrsni u nekom umijeu
10. Cilj politike kao vjetine, tj. cilj politike tehnike?
Cilj politike tehnike je doi na vlast i odrati se na vlasti - odrati svoj ivot i svoju vladavinu.
11. Zlo od kojeg polazi Machiavelli za razliku od Morea?
Machiavelli polazi od politikog zla (podjarmljenosti neprijatelju, smrti od neprijatelja, nemoi), a
Morus polazi od socio-ekonomskog zla (smrti od gladi i siromatva, a strah od toga raa pohlepu i
gramzljivost).
12. Normativni smisao zakona? - obuzdavanje ovjekove sklonosti ka zlu (vladar kao zakonodavac
moe za svoje podanike stvoriti nudu da imaju vrline, time to e njihove mane kanjavati
bespotednim kaznama; sustavnom i strogom primjenom zakona moe se kneeva herojska volja
preliti u njegove podanike)
13. Svrha vladara?
? - pobjeda i ouvanje drave, afirmacija i jaanje vlastite moi, odranje svog ivota i svoje
vladavine; sloga i pokornost podanika unutra, te potvrivanje vladareve moi prema van
14. Rat?
? - ne moe se izbjei, ve samo odgoditi; vladar ne smije imati druge brige osim rata, vojnih pravila i
stege, jer je on zapovjednik
- uloga rata: rat odrava one koji su roeni kao vladari i esto uzdie obina lica na vladarski
poloaj
- 1. uzrok gubljenja vladavine je zanemarivanje vojne vjetine
- vladar treba vjebati i u ratu i u miru (djelom, razumom)
U ratu nije presudna materijalna sila (utvrde), ve odanost, disciplina i ratna vjetina vojnika.
14
Machiavelli se suprotstavlja humanistima 14. stoljea, koji su smatrali da je ovjeku uroena dobrota.
On smatra da je dobrota vrlina velikaa koji su dokoni i cijene viteke vrline; nasuprot tome njegov
ovjek je aktivni ovjek iz puka, koji je u svakodnevnoj borbi za opstanak. Tu je bitna razboritost, koja
pokazuje da ono to je naoko pozitivno zapravo vodi do propasti, i obratno. Pa tako vladar treba biti
okrutan, okrutno reagirati na tetu nanesenu zajednici.
Machiavelli se zalae za drakonske kazne, ali ne kao svrha sama po sebi, ve u funkciji odranja
poretka i vjere.
Machiavelli smatra da su ljudi nezahvalni, nepouzdani, pohlepni, prijetvorni; ako im ini dobro, uz
tebe su, ali kad doe nevolja - bjee. Ljudskoj prirodi je specifino da joj je vlastiti interes jai od
ljubavi - ljudi bre zaboravljaju smrt oevu nego gubitak imanja. Vladar upravo stoga nikada ne smije
posegnuti za imovinom svojih podanika, jer e tako na sebe navui istu mrnju (a ljubav moe postii
samo vladar koji uspostavi ili republiku ili graansku monarhiju, koja je jedini podnoljiv sustav vlasti
jer se bazira na konsenzusu podanika. Vladar koji nema konsenzus podanika iza sebe mora raunati
jedino na strah od kazne kako bi odrao poredak i vjeru). Vladar dakle mora imati sposobnost da
izbjegne prijezir i mrnju itave zajednice (jer uvijek e postojati neki koji ga mrze, ali to ne smije biti
veina).
Za mislioca modernoga doba kakav je Machiavelli, imovina je sveta kategorija drutva, privatno
vlasnitvo je nedodirljivo. Zatita privatne imovine je dakle najbolja zatita vladara od tzv. unutarnjeg
neprijatelja, tj. onog iji su konkretni, materijalni, interesi ugroeni, jer se zatitom privatnog
vlasnitva dobiva naklonost puka. Niccolo kao tiraniju vidi onaj sustav u kojemu nema zatite
privatnoga vlasnitva: treba puku osigurati pravnu sigurnost, sigurnost imovine i ekonomski
prosperitet!
15
MORE: Utopija
Thomas More je engleski humanist i utopijski socijalist.
U knjizi Utopija on prepriava svoj razgovor s nekim Rafaelom Hitlodejem - to je ime izvedeno iz
grkoga, a znai otprilike: ueni brbljivac. Rafael mu pria o zemlji u kojoj je bio tijekom svojih
putovanja - to je Utopija, zemlja u novom svijetu, na jednom otoku.
Utopija je naziv koji proizlazi iz grkoga, i znai ne-mjesto, tj. nepostojee mjesto, odnosno
nepostojea zemlja.
Morus progovara kroz Rafaela Hitlodeja - prvo daje kritiku suvremene drave (u prvom redu drave u
kojoj sam ivi, Engleske), a potom daje sliku politikog ureenja svojeg idealnog drutva, u zemlji
Utopiji.
1. Razlika More - Machiavelli
Prvi korak, opis postojeeg stanja, kod Morea je isti kao i kod njegova suvremenika, Machiavellija.
No, tu prestaju slinosti.
Ciljevi njihovih djela se razlikuju: cilj Vladara je dati vladaru konkretne smjernice o tome kako
najbolje voditi dravu, i to dravu moi, a cilj Utopije je doarati stanje idealne drave, drave
kulture i blagostanja.
Machiavelli je realist, pa se fokusira na praktine, realistine naine rjeavanja drutvenih i politikih
problema njegova vremena, doim je More - idealist i utopist: on, nakon to je opisao svijet kakav on
jest, daje prikaz savrenog svijeta, svijeta kakav bi on, prema Moreu, trebao biti, i to bez konkretnih
uputa kako taj svijet ozbiljiti.
Machiavelli se pita kako se ivot moe osigurati politiki i zlo od kojeg polazi je nasilna smrt od
neprijatelja, a More se pita kako ivot osigurati socio-ekonomski, i zlo od kojeg polazi je smrt od
bijede i neimatine.
Machiavelli zagovara monarhiju, a More izbornu demokraciju u kojoj vlada komunizam.
Machiavelli smatra da su ljudi po svojoj prirodi - sebini, dok More smatra da ljudska priroda nije ni
dobra ni loa, ve je takva kakvom ju odgoji drava u kojoj ivi.
2. Kakvo je rjeenje politikih sukoba?
More smatra da je izvor svih drutvenih zala (tj. razdiobe na bogate i siromane, koja je dovela do
nepravde i politikih sukoba, rata), pa tako i politikih sukoba, postojanje privatne svojine.
Stoga rjeenje politikih sukoba (ali i kulturnih i ideolokih nedaa) nije politiko - politika ima tek
sekundarnu ulogu u drutvenom ivotu, dok primarnu ulogu ima ekonomija. Dakle, rjeenje politikih
sukoba je - socio-ekonomsko: treba naprosto ukinuti privatno vlasnitvo. To e rijeiti politike,
kulturne i ideoloke nedae.
Izreeno Marxovim rjenikom, promijenimo li ekonomsku drutvenu osnovu, promijenit e se i
cjelokupna nadogradnja.
3. Na koji nain iz postojeeg stanja treba nastati eljeno?
More ne opisuje naine prelaska iz postojeeg u eljeno stanje.
Meutim, budui da on opisuje postojee, a onda i eljeno stanje, moe se zakljuiti da je potrebno u
postojeem stanju promijeniti sve ono to ga razlikuje od eljenog, a to prvenstveno znai ukidanje
privatnog vlasnitva, te pravedna raspodjela dobara, na emu se temelji idealno stanje Utopije.
4. Kakva je veza izmiljene zajednice i stvarnog stanja?
Utopija, ta izmiljena zajednica, je negacija postojeeg stanja.
16
17
18
Utopija je iznimno bogata zemlja, koja izvozi vunu, ito, med, drvo, ... a uvoze metal, zlato i srebro.
To zlato i srebro ne koriste kao novac (novac je u Utopiji izbaen iz upotrebe), ve ga uvaju kako bi
njime platili najamne ratnike, ako doe do rata, a u meuvremenu ga koriste pretvarajui ga u zlatno
posue koje svakodnevno svi koriste. Kako ljudi ne bi postali gramzivi za zlatom, uveden je obiaj da
zloinci, kao znak gubitka asti, moraju nositi zlatne naunice, prstenje, narukvice i krunu :))
15. Kakvo je u Utopiji dravno ureenje? Kakav oblik zajednice More predlae?
Kako se u Utopiji bira vladar?
Utopija je ureena tako da svaka grupa od 30 obitelji sebi bira svake godine starjeinu (na staroutopijskom: sifogrant :). Starjeine-sifogranti tajnim glasovanjem biraju vladara izmeu etvorice
kandidata koje je izabrao narod.
Dakle, u Utopiji vlada izborna demokracija.
Svi se magistrati biraju svake godine, a vladar vlada doivotno. Dakle, kod Morea je, kao i kod
Machiavellija, vladar - profesionalni dunosnik.
Vladarova doivotna vlast moe se prekinuti samo ako je optuen za tiraniju. U tom sluaju narod ima
pravo na pobunu - dakle, More je ve u 16. stoljeu zastupao smjelu ideju narodnog suvereniteta!
Koja su vladarova ogranienja?
Vladareva ogranienja: ne smije donijeti niti jednu odluku bez da se prethodno o njoj 3 dana raspravlja
u senatu. Svako raspravljanje dravnih poslova izvan senata se kanjava smru! - time se spreava
nametanje tiranije koje bi kralj mogao dogovoriti s predstavnicima sifogranata - tiranborima.
16. Koje su funkcije javne i sredinje vlasti u Utopiji?
U Utopiji javna vlast ima kontrolnu (nadzornu) ulogu, koju vre sifogranti/starjeine,
a sredinja vlast ima ekonomsku funkciju - vladar treba omoguiti graanima sredstva za ivot, kao i
mirnu i sigurnu egzistenciju.
17. Koji je spoznajnoteorijski okvir ljudi u Utopiji?
Spoznajnoteorijski okvir ljudi u Utopiji je racionalistiki - vode se razumom, i usmjereni su
epikurejski, ka ostvarenju ljudske sree i ovozemaljskog uivanja. Pri ostvarenju sree se meutim ne
oslanjaju samo na razum, ve razumu trae i pomo nekih vjerskih naela (dakle, etika nije kod Morea
osloboena ovisnosti o religiji):
- dua je besmrtna i stvorena je da bude sretna
- nakon ovozemaljske smrti slijedi nagrada za dobra djela i kazna za loa
Uz pomo tih vjerskih naela i razumnog ivota, ljudi mogu uivati u pravoj mjeri i postii sreu.
Iako postoje razni kultovi za koje postoji velika tolerancija, veina Utopljana ipak vjeruje u jedno
boanstvo - Mitru, a spremno su prihvatili kranstvo koje je kod njih doveo Rafael :D
Zakonom je propisana vjerska tolerancija.
Politika i etika (koja je vezana za religiju) su u Utopiji odvojeni - sveenici nemaju nikakvu vlast,
crkva je odvojena od drave, nema nikakvu dravnu vlast, nema pravo kanjavanja heretika pravosue je iskljuivo u rukama drave.
19
20
HOBBES: Levijatan
Levijatan je ime koje je Hobbes preuzeo iz Knjige o Jobu, a kojim oznaava dravu, shvaajui ju
tako kao jedan veliki ivi organizam. --> Drava je umjetni ovjek, koji je vei i jai od onog
prirodnog, i koji slui da prirodnog ovjeka titi - namjena drave je dobrobit naroda.
1. Kako se zovu dijelovi "Levijatana"?
O ovjeku, O dravi, O kranskoj dravi, O kraljevstvu tame.
I. O ovjeku
2. to je apetit ili elja?
Apetit ili elja je napor, stremljenje, kretanje koje jo nije preraslo u akciju, ali je prisutno u ljudskome
tijelu, a koje je usmjereno prema neemu to to stremljenje uzrokuje.
3. to je odvratnost ili averzija?
Odvratnost ili averzija je napor usmjeren nasuprot neemu, tj. kretanje koje se povlai od neega, pa je
tako suprotno apetitu ili elji.
4. to je volja?
?- in, a ne sposobnost htijenja
5. to je mo?
Mo nekog ovjeka su sredstva kojima ovjek trenutno raspolae radi dobivanja nekog budueg dobra.
6. Koje su 2 vrste moi?
a) prirodna (izvorna) mo - tjelesne i duhovne sposobnosti (npr. snaga, mudrost, rjeitost,
velikodunost)
b) instrumentalna mo - steena pomou prirodnih moi ili sretnim stjecajem okolnosti, a slui
kao sredstvo pomou kojeg se stjee jo vie moi (npr. bogatstvo, ugled, prijatelji, dobra srea)
7. Koja je najvea ljudska mo?
Najvea ljudska mo je ona koja je sastavljena od moi najveeg broja ljudi, udruenih po sporazumu
u prirodnu ili graansku linost (npr. mo drave ili mo stranke).
8. Da li postoji najvie dobro? NE!
Najvie dobro (summum bonum) ne postoji, kao to ne postoji niti neka krajnja svrha (finis ultimus) postoji samo stalno napredovanje elje od jednog predmeta prema drugome.
9. to je opa sklonost svih ljudi?
Opa sklonost svih ljudi, opa tenja ovjeanstva je vjena elja za sve veom moi. Ta elja prestaje
samo u smrti!
10. Koji je izvor graanske poslunosti?
Izvori graanske poslunosti, tj. poslunosti ovjeka prema nekoj opoj moi, su:
1) ljubav prema udobnosti i ulnim zadovoljstvima
2) strah od smrti ili ranjavanja
3) elja za dokolicom u kojoj se u miru moe stjecati znanja i uivati u umjetnosti.
21
22
23
14) kocka moe biti proizvoljna - kad se oko nje dogovore svi natjecatelji, ili
prirodna/primogeniturna - kada ono to se ne moe dijeliti pripadne prvom posjedniku
15) da se svima koji posreduju radi mira da slobodan prolaz
16) da oni koji su u sporu trebaju podvri svoje pravo sudu arbitra
17) nitko nije sudac u vlastitoj stvari
18) sudac ne moe biti nitko tko bi mogao biti pristran
19) u sporu se sudac treba oslanjati na svjedoenja raznih ljudi
II. O Dravi
24. Da li je ovjek po prirodi drutveno bie? - ne, egoist je, bie interesa, koristoljublja.
25. to je krajnji cilj ljudi u dravi?
Ljudi nad samima sobom uvode ogranienja i stupaju u dravu zato to ele sigurnost i zadovoljniji
ivot mirnoga stanja.
26. to je drava?
Drava je jedinstvo svih pojedinaca u jednoj te istoj osobi, stvoreno sporazumom/suglasnou svakog
sa svakim, s ciljem da prui sigurnost svojim lanovima.
To je umjetna pravna linost koja raspolae neogranienom, suverenom vlau, daje nam mir i obranu
- smrtni bog ili Levijatan, umjetni proizvod straha i razboritosti.
27. Cilj drave?
Cilj drave je zatita naroda, pruanje narodu sigurnosti.
28. Osnovne odrednice osoba u dravi?
Drava je jedina sila koja moe obraniti pojedince od prodora stranaca ili od meusobnih povreda.
Drava nastaje sporazumom svakoga sa svakim kojim se ljudi usuglauju da se uspostavi jedna
zajednika vlast (jedna osoba ili skupina ljudi) kojoj povjeravaju sve svoje moi.
Volje svih pojedinaca u dravi putem veine glasova svode se na jednu volju, pa tako svaki pojedinac
postaje autorom svega to uini nosilac njihove linosti u stvarima koje se tiu zajednikog mira i
sigurnosti - ta velika, jedinstvena osoba je drava (civitas), Levijatan, smrtni bog, a nosilac te linosti
je vrhovni vladar - njemu pripada vrhovna vlast, a svi ostali su njegovi podanici.
Podanici ne mogu promijeniti oblik vladavine koju su jednom zasnovali, a vrhovni vladar ne moe
izgubiti svoju vlast, jer on ne sklapa ugovor, pa njime nije niti vezan, a isto tako sve to on ini je izraz
odabira njega kao vladara, odabira kojega su napravili podanici, stoga on to ini po njihovoj ovlasti, pa
se podanici ne mogu pozvati na vladarevo krenje ugovora! Dakle, prosvjed protiv vrhovnog vladara
je nezakonit, jer je svaka zapovijed vrhovne vlasti opravdana, jer je njezin tvorac zapravo svaki
podanik.
Sloboda podanika postoji kod svih vrsta radnji koje zakonima nisu regulirane (o kojima zakon uti).
U aktu podinjavanja je naa obaveza, ali i naa sloboda.
Prilikom stvaranja drave svaki je ovjek napustio pravo da brani nekoga, ali nije napustio pravo da
brani samoga sebe protiv onoga koji ga napada; postoje, naime, prava koja ovjek ne moe napustiti,
npr. pravo da se odupre onima koji ga silom napadaju da bi mu oduzeli ivot, u sluaju ranjavanja,
okova i liavanja slobode, jer je izbjegavanje toga upravo jedini razlog za naputanje nekog prava.
Obveza podanika prema suverenu traje samo onoliko dok je suveren u stanju tititi podanike .
24
25
Vrhovni vladar je zakonodavac, i on ne podlijee graanskom zakonu, ve samo prirodnom zakonu jer
su prirodni zakoni boanski i ne moe ih ukinuti niti jedan ovjek i niti jedna drava.
Prirodni zakon (svaki nepisani zakon) je dio graanskog zakona, a graanski zakon je dio naloga
prirode - oni se meusobno sadravaju.
Pravo, pak, je sloboda koju nam ostavlja graanski zakon.
39. Kako se dijele zakoni?
Zakoni se dijele na:
a) prirodni (moralni) zakoni - nepisani zakoni koji vrijede od pamtivijeka, vjeni su i
nepromjenjivi, i sumiraju se u izreci ne ini drugome ono to ne eli da on tebi ini.
Prirodni zakoni su zapravo, najjednostavnije, upute prema kojima se ljudi vode kako bi izbjegli
nesigurno anarhino prirodno stanje rata svakog protiv svakoga.
Prirodni zakon je ope pravilo iznaeno pomou razuma, koji ovjeku zabranjuje da ini ono to moe
unititi njegov ivot. Prirodni zakoni uvijek obvezuju po savjesti, ali stvarno samo ako postoji
graansko drutvo.
b) pozitivni zakoni - ne postoje oduvijek, nego ih donosi suverena vlast, i koji mora biti
objavljen svima koji ga moraju potovati; pozitivni zakon je dio graanskog prava, pismeno je izraen;
dijeli se na boanske i ljudske zakone.
40. Kako se dijele pozitivni zakoni?
a) boanski zakoni (boje zapovijedi koje su vjene i openite)
b) ljudski zakoni: - distributivni (odreuju prava podanika)
- kazneni (odreuju kazne za povrede zakona)
41. to su boanski pozitivni zakoni?
Boanski pozitivni zakoni su pozitivni, tj. od suverene vlasti doneseni zakoni koji su kao zapovijedi
Boje upueni izvjesnom narodu i proglaeni takvima od onih ljudi koje je Bog ovlastio za to.
Podanici su duni da kao boanski zakon potuju ono to je kao takvo proglaeno dravnim zakonima,
ako to nije protivno
moralnom, tj. prirodnom zakonu.
42. to su dobri zakoni?
Dobri zakoni su oni koji su potrebni za dobrobit naroda, te koji su posve razgovijetni, a to znai da je
svima jasan razlog njihove potrebitosti.
43. Koji je osnovni zakon u dravi?
Osnovni/temeljni zakon u dravi je onaj bez ijeg postojanja drava propada; to je zakon koji obvezuje
podanike da se pokoravaju suverenovoj vlasti.
44. to je sudac?
Sudac je tuma zakona - on tumai zakon i primjenjuje ga shodno tome na dane sluajeve.
45. Koja su obiljeja dobrog sudca?
Dobar sudac mora:
1) ispravno razumjeti osnovni prirodni zakon - pravednost
2) mora osjeati prezir prema nepotrebnom bogatstvu i poastima, tj. biti nepotkupljiv
3) pri suenju, on mora biti osloboen od bilo kakvog straha, mrnje, ljubavi i saaljenja
4) treba imati strpljenja da svako lice paljivo saslua, sve to upamti i primijeni
46. to ovjek gubi, a to dobiva ulaskom u civilno stanje?
ovjek ulaskom u civilno stanje gubi dio prirodne slobode, tj. svoje prirodno pravo da se osigura
vlastitim snagama, ini sve to je u njegovoj moi, i napada druge i tako ih preduhitri; no, ulaskom u
civilno stanje, zauzvrat, ovjek dobiva zajamenu zatitu ograniene slobode, tj. vlastitu sigurnost.
Ulaskom u civilno stanje ovjek dobiva prava - slobode, ali i obveze, u obliku graanskog zakona.
26
27
4) podanik se ne moe pravedno aliti na suverenove radnje, jer su sve suverenove radnje
injene po ovlasti koju je dobio od podanika, dakle sve suverenove radnje su zapravo radnje podanika
koji su ga ovlastili da bude vladar
5) suveren ne moe biti kanjen od svojih podanika
6) suveren odluuje to je potrebno za mir i obranu podanika, koja su uenja podobna, a koja
tetna
7) suveren je jedini zakonodavac
8) suveren vri pravosue i rjeava sporove (izvrna i pravosudna vlast) - vrhovni je sudac u
sporovima
9) suveren ima pravo na voenje rata i sklapanje mira
10) on bira svoje savjetnike i ministre
11) ima pravo nagraivanja i kanjavanja
12) dodjeljuje poasti
50. Kojem je zakonu podinjen suveren?
Suveren je podinjen samo prirodnim zakonima, jer su oni boanski, ali nije podinjen zakonima koje
on sam stvara.
51. Kakva je vrhovna vlast?
Vrhovna vlast je apsolutna (neograniena) i nedjeljiva.
52. Zato vlast mora biti apsolutna i nedjeljiva?
Vlast mora biti apsolutna i nedjeljiva zato to dioba vlasti dovodi do graanskog rata i propasti drave
(graanski rat uzrokovan je neposlunou podanika); podijeljena vlast unitava jedna drugu; jer bi
ograniavanje vlasti ili njena podjela znaila obnovu prirodnog stanja anarhije.
53. Zato je kod Hobbesa monarhija apsolutna?
Monarhija je apsolutna jer svako ograniavanje vlasti dovodi do rata.
54. U emu se sastoji dvostruki ugovor?
- inae tradicionalno postoji:
a) sporazum o udruivanju - pojedinci stvaraju civilizirano drutvo
b) sporazum o podanitvu - podanici se odriu svojih prava u korist neke izdvojene vlasti,
posredovanjem temeljnih zakona
- drutveni ugovor ima 2 bitna elementa:
a) neopozivo prenoenje prirodnog prava na suverena
b) apsolutno podinjavanje suverenu (tek ovim se gomila jedinki sjedinjuje u 1 politiku
linost)
Hobbes nijee ovu teoriju o dvostrukom ugovoru (o ogranienoj monarhiji), tj. odbacuje sporazum o
podanitvu, jer je to proturjeno: tei za podjelom suverenosti izmeu vladara i podanika, a suverenost
se ne moe podijeliti bez opasnosti po dravu - on prihvaa da svaki pojedinac sklapa ugovor sa svim
drugim pojedincima koji ele stvoriti civilizirano drutvo i po tom ugovoru on se obvezuje otuiti
svoju slobodu u korist treega (ovjeka ili zajednice), uz uvjet da i drugi tako uine - tako je svatko
vezan za suverena koji se, sa svoje strane, ni na to ne obvezuje.
55. Koji je prvi uvjet uspostave drave?
Prvi uvjet uspostave drave jest elja ljudi da izau iz nesigurnog, anarhinog i pogibeljnog prirodnog
stanja, elja koja dolazi iz ovjekovih strasti i iz razuma (strasti koje ovjeka navode na tenju miru
su: a) strah od smrti, b) elja za udobnim ivotom, c) nada da radom moe stvoriti taj udoban ivot,
a razum sugerira ovjeku stavke mira s kojima se ljudi mogu usuglasiti - to su prirodni zakoni);
a potom sklapanje drutvenog ugovora, tj. prenoenje prirodnog prava na suverena i podinjavanje
suverenu.
28
29
30
4. to je prirodno pravo?
Prirodno pravo su prirodni zakoni/pravila prema kojima se sve dogaa,
tj. prirodno pravo, to je sama sila prirode iliti boja mo.
Uzrok nastanka i postojanja svih prirodnih bia je bog, koji je kod Spinoze identian prirodi (bog
panteizma), to onda znai da smo svi podloni bojim ili prirodnim zakonima. Ti zakoni su vjeni i
nenaruivi.
Svaki ovjek ima toliko prava u prirodi kolika mu je mo. ovjek ima najvie prava kada je
najmoniji, a najmoniji je kada je nezavisan i kada ivi po vlastitoj volji, tj. kada se vodi svojim
razumom.
Nita ovjek ne radi - vodio ga razum ili udnja - a da nije sukladno zakonima ili pravilima prirode, tj.
po prirodnom pravu. Dakle, kod Spinoze prirodno pravo uope nije normativno - ne pokazuje to bi
trebalo biti, ve naprosto opisuje kako stvari stoje - to je deskriptivno prirodno pravo.
Isto tako, kod Spinoze se prirodno pravo protee na sva bia u prirodi, i kao najbitniji tu je svima zakon samoodranja. Pravo prirode protee se do granica njene moi: pravo pojedinca protee se
koliko i njegova mo, tj. on ima pravo initi sve to moe u cilju samoodranja.
to vie ljudi se udrui, to vie prava oni skupa imaju nad prirodom.
Opi prirodni zakon je da se svatko trudi da se odri onakav kakav jest, vodei rauna samo o sebi i o
svom odranju, jer onaj tko ivi samo pod vlau prirode ima neogranieno pravo da udi za onim to
smatra korisnim i njegovo je pravo da to prisvoji.
5. to zabranjuje prirodno pravo?
- propustiti priliku za samoodranje
6. Kakvo je prirodno stanje?
Prirodno stanje je hipotetska predodba ljudskog ivota bez organizirane zajednice. Tu sve pripada
svima i svi imaju pravo da to prisvoje, ako imaju moi za to - nema vlasnitva,
tu nema ni pravde ni nepravde - nema grijeha (tj. tu ovjek moe grijeiti samo protiv samoga sebe, jer
nema obvezu da ugaa drugome);
ljudi nisu voeni razumom, ve se opredjeljuju za djelovanje prema svojim prohtjevima (eljama,
strastima); ljudi su meusobno neprijatelji.
7. Koliko svaki pojedinac ima prava u prirodnom stanju?
U prirodnom stanju svaki pojedinac ima onoliko prava koliko ima moi.
8. Kakvi su ljudi po prirodi?
Po prirodi su ljudi voeni afektima vie nego razumom, pa se oni u prirodnom stanju esto
sukobljavaju i jedni su drugima, dakle, po prirodi, neprijatelji, pa je prirodno stanje nesigurno.
9. Da li je ovjek drutveno bie?
Iako je ovjeku svojstveno to da eli da ostali ljudi ive po njegovoj volji, da eli tlaiti druge i
svagdje biti prvi, pa ulazi u borbu protiv drugih, ovjek je zapravo drutvena ivotinja - strah ga je
samoe, jer u samoi nitko nije dovoljno jak da se obrani i pribavi ono neophodno za ivot, i stoga je
prirodno da ljudi ele drutveno, graansko stanje, stanje mira i sigurnosti u kojemu se ujedno moe
razvijati razum i uzdizati duh.
Drutvo je sredstvo za zadovoljenje potreba, te ujedno i ono to uinkovito poveava ovjekovu
pojedinanu mo.
Dakle, krajnja svrha ljudskog drutva nije tek olakavanje pukog preivljavanja, ve stvaranje okruja
u kojemu e ljudi moi ivjeti u skladu s puninom svoje ljudske prirode. Budui da to ljudi ne mogu
samostalno urediti, jer su voeni afektima, trebaju racionalnog posrednika - dravu. Drava je tu da
31
natjera sve, da svojevoljno ili pod pritiskom sile, rade ono to je za opu dobrobit, tj. ive po
naredbama razuma.
To meutim ne znai da u graanskom stanju nestaje prirodno pravo - prirodno pravo ostaje i tu, jer je
utemeljeno u prirodi svakog ovjeka: svi su ljudski postupci odreeni ljudskom prirodom. Spinoza se
tu razlikuje od Hobbesa, jer smatra da pojedinci ne mogu u potpunosti prenijeti svoje prirodno pravo
na dravu, jer je prirodno pravo zapravo - njihova mo, koja je dio ljudske prirode. Ljudi tako na
dravu ne prenose svoju mo, ve svoju vlast nad sobom, tj. pravo da u potpunosti ive iskljuivo
prema vlastitom nahoenju. Tako pojedinci ovlauju dravu da putem zakona, na racionalan nain
uredi ono to oni sami nisu bili u stanju urediti - njihove meusobne odnose.
Dakle, i u prirodnom i u graanskom stanju ovjek djeluje po zakonima svoje prirode, brinui se za
svoju korist: u oba stanja ovjek je voen strahom od boli i oekivanjem ugode, tj. nadom, s time da
su u graanskom stanju i strah i nada za sve vezani uz isto: svi se sada boje istoga i svima je jedan te
isti uzrok sigurnosti.
Prirodno pravo pojedinaca dosie samo dotle dokle dosie njihova mo.
Drava nema svoje vlastite moi, pa je njezina mo tek ujedinjena mo graana, tj. naroda - njihova
volja da se dravi podrede. Stoga mudra drava ne ide protivno volji naroda.
10. Zato se pojedinac odrie jednog dijela prirodnih moi?
Pojedinac se odrie jednog dijela prirodnih moi radi vlastite sigurnosti i mira (jer se sam ne moe
odrati, pa ulazi u zajednicu s drugima).
11. Gdje postoje zakon, grijeh/poslunost, pravda/nepravda i moralnost?
Zakon i moralnost postoje tek u dravi, tj. drutvenom poretku, jer su dobro i zlo odreeni
zajednikom odlukom i jer tu svatko s pravom ini samo ono to je u skladu s tom opom voljom.
Grijeh je tako ono to je zabranjeno po pravu.
12. U to se razvija prirodni poredak moi? - u dravu, tj. u pravo drave, koja onda jedina ima
najvie pravo nad svim stvarima, tj. suverenost.
Spinoza je bio prvi filozof koji je napisao sustavnu obranu demokracije.
13. Razlika izmeu ta dva traktata?
- u idealnom obliku vladavine koji predlae: u Teoloko-politikom traktatu predlae demokraciju, a u
Politikom traktatu aristokraciju. =??
Teoloko-politiki traktat - tu Spinoza opirno razmatra religiju, koje se u Politikom Traktatu tek
dotie, te se bavi politikim statusom filozofije, a Politiki traktat ne.
Politiki Traktat kao glavnu temu ima pokazivanje najboljih inaica triju glavnih vrsta vladavine monarhije, aristokracije i demokracije, dok Teoloko-politiki traktat za temu ima istraivanje: koji je
najbolji oblik drave, te kako se moe postii taj oblik?
14. Koje pravo zastupa Spinoza? - prirodno pravo
15. to je mir?
- nije samo odsutnost rata, nego vrlina koja se raa iz snage due, jer graanska pokornost je stalna
volja da se izvrava sve ono to se treba initi prema opem dravnom zakonu - stoga je mir jedinstvo,
sloga dua
16. to je nada? - vodilja slobodne zajednice, jer postoji elja da se usavri ivot; njome se rukovodi
mnotvo naroda pri prirodnom udruivanju (vodilja potlaene zajednice je strah, jer je pobjednik
prisiljava da ivi
32
17. to je rat?
- element prirodnog prava, tj. stanje rata je prirodno stanje, stanje u kome svatko ivi po svom
nahoenju uz veliku opasnost po vlastiti ivot
- ljudi su po prirodi jedni drugima neprijatelji, jer su po svojoj prirodi u najveem stupnju podloni
strastima (sukobljavaju se zbog srdbe, zavisti, elje da budu prvi i da potlae druge, jer prir. pravo
svakog pojedinca dopire dokle i njegova mo/sila)
- za rat je potrebna volja samo jedne drave - 2 drave stoje jedna prema drugoj kao dva pojedinca,
dakle, one su neprijatelji po prirodi (a za sklapanje mira treba suglasnost dviju drava) - pravo rata
pripada svakoj dravi, a pravo mira najmanje dvjema (one su tada "ugovorne sile")
18. Od ega se odravaju zakoni?
- oni su dua drave i nenaruivi su samo ako ih brane razum i ljudsko raspoloenje (ope ljudske
strasti), jer ako se oslanjaju samo na razum, nemoni su i lako se kre
19. Osnova dravnog i drutvenog vladanja?
- vlast, sila i zakoni koji koe ljudske strasti i elje?
20. Nastanak drave?
Budui da ljude vie vodi afekt nego razum, iz toga slijedi da se mnotvo prirodno udruuje ne iz
razumskih razloga, ve iz nekog zajednikog afekta - zajednika nada ili zajedniki strah. Svi ljudi se
tako boje samoe, jer sami nemaju snage da se odbrane i odre na ivotu, pa ive u strahu i
nesigurnosti, stoga je prirodno da ljudi tee stvaranju drave. Zato svatko prenosi sporazumom svu
svoju vlast na drutvo, i time poinje ivjeti po naredbi razuma. Tu je svatko bilo svojevoljno bilo pod
pritiskom kazne obvezan initi ono to je za zajedniku dobrobit. Drava tako omoguuje svakome da
ivi sigurno i bez straha, tj. da sauva netaknuto svoje prirodno pravo na ivot, bez tete po njega i po
drugoga - cilj drave je sloboda.
Prirodno pravo pojedinca nije u dravnom stanju negirano, nego je zasnovano na razumu.
21. to je sloboda?
Sloboda je umni izraz ljudske moi; spoznata nunost, te ivot u skladu s razumom.
- istinski cilj drave
- duevna snaga i vrlina pojedinca, savrenstvo (iako je samo Bog savreno slobodan), jer slobodan
ovjek je onaj koji se rukovodi razumom - sloboda ne oduzima potrebu djelanja, ve ju namee
- ope pravo graana
22. ime je uvjetovan drutveni ljudski opstanak? - zakonima?
23. Kada je ovjek slobodan?
ovjek je slobodan kada se rukovodi razumom, jer sloboda ne uklanja nunost djelovanja, ve je
uspostavlja.
Razum nas ui da traimo mir.
24. to je granica prava (u prir. stanju)?
U prirodnom stanju granica prava je - mo.
25. to je pravo drave?
Pravo drave je pravo vrhovnih vlasti; prirodno pravo ogranieno silom mnotva koje djeluje kao da
ima jednu duu. Samo vrhovne vlasti imaju pravo odluivanja to je dobro/zlo, to je
nepravedno/pravedno; pravo kanjavanja krivaca, pravo donoenja zakona i njihova tumaenja u
svakom pojedinom sluaju, pravo biranja inovnika koji e obavljati javne poslove, pravo navijetanja
rata.
Drava ima onoliko prava kolika je njena mo (a graanin ima pravo samo na ono to mu jami
drava).
33
26. to je savjest?
-?
27. Da li se treba pokoravati i nepravednim zakonima? - da, jer nam razum propisuje da izmeu
dva zla trebamo izabrati manje i jer je pokoravanje postojana volja da se izvrava ono to je prema
zakonu dobro i to treba initi u skladu s opom voljom
- volju drave treba smatrati kao volju svih
U kojoj je mjeri neka drava dobra moe se procijeniti po dva kriterija:
1. drava je dobra u onoj mjeri u kojoj je postojana, a postojana je onoliko koliko je mona tj.
nezavisna o drugome, a takva je samo ukoliko je voena razumom!
2. drava je dobra ako svojim graanima daje sigurnost i ivot u skladu s razumom, koji omoguuje
razvoj duha
28. Kakav poredak moe biti? Koji su nedostaci tih poredaka?
Spinoza razlikuje tri poretka, te njihove nedostatke:
1. monarhija
Monarhija je stanje u kojemu apsolutno vlada jedna osoba. Tu su ljudi u ropstvu a ne u slobodi, jer se
narod ne pokorava samome sebi, ve kraljevoj apsolutnoj volji.
Isto tako, jedna osoba - kralj - ne moe podnijeti teret vlasti, jer ne moe imati toliko moi, biti toliko
budan, i toliko nesalomljiva duha, bez afekata; kralj se esto boji graana, pa ih vidi kao neprijatelje i
ne brine se za njih, boji se i vlastitih sinova, pa ih obrazuje da budu neopasni mekuci; kraljeva vlast je
nestalna, kralj je smrtan i treba savjetnike (pa je monarhija zapravo prikrivena aristokracija).
Kako popraviti stanje u monarhiji? Tako da: svi graani sainjavaju vojsku (osim zloinaca,
maloumnih i robova), u vrijeme mira nema poreza, da kralj ima mnogo savjetnika iz reda graana,
pomou kojih e shvatiti stanje u dravi i znati donijeti odluke; graani se moraju pokoravati svim
nalozima kralja, iako moda smatra da su besmisleni.
Narod moe u monarhiji sauvati dosta veliku slobodu ako postigne da je kraljeva mo ograniena
moi naroda i da se titi zatitom samog naroda.
2. aristokracija
Vlada nekolicina odabranih (patriciji) - mo takve vlasti je vea jer se manje vode poudom a vie
razumom, te se vie od monarhijske vlasti pribliavaju apsolutnoj vlasti, pa je stoga prikladnija za
uvanje slobode.
Da bi aristokratska drava bila postojana, treba u njoj smanjiti broj patricija na najmanju mjeru (mjera
patricija i naroda treba biti 1:50).
29. Vrste aristokracije?
a) s glavnim gradom kao sjeditem drave.
b) bez glavnog grada, tj. oblik drave koji obuhvaa veliki broj gradova, ujedinjenih u dravu
putem Senata i suda (ova je bolja! jer tu vie ljudi ima slobodu - jer kada vlada samo jedan grad, tada
se on za druge brine samo kad je to njemu u interesu).
30. Koji je najbolji oblik aristokratske vladavine?
Najbolji oblik aristokratske vladavine jest aristokratska vladavina koja nema glavnog grada i u kojoj
su gradovi ujedinjeni u dravu putem Senata i suda.
3. demokracija
Vladaju svi graani, stoga je demokracija apsolutna dravna vlast, jer su oni koji vladaju i oni kojima
se vlada - jednaki. U takvoj dravi vlada jednakost, stoga je ta drava najmonija, i s najvie prirodnog
prava, razumskog ivota i razvoja duha i vrline.
34
U demokraciji vlast moe donositi kakve god zakone eli to se tie religije, ali te zakone koji
omoguuju javni sklad i stabilnost mora uskladiti sa osobnim slobodama u govoru, misli, vjeri. Bog
dakle ovdje nije vien kao zakonodavac - njegovi nalozi postaju zakoni tek ako ih vlast u dravi
ozakoni.
31. Nedostatak demokracije?
- nedostatak centralizacije u vrijeme rata (monarhija ima prednost u ratu, a demokracija u
miru)
32. Najbolje dravno ureenje?
Najbolje dravno ureenje je ono pod kojom ljudi ive ivot u slozi i pod kojom imaju neokrnjena
prava (jer je za poroke i vrline, tj. za ponaanje graana odgovorna - drava!), a, kao i pojedinac,
najmonija i najnezavisnija je ona dravna zajednica koja se temelji na razumu.
Takvo drutveno ureenje je - demokracija; ona ima ostvarenu ravnoteu slobode i sputavanja, tj. ona
stvara uvjete koji omoguuju razvoj filozofije.
Spinoza je prvi filozof koji je napisao sustavnu obranu demokracije (i to u njegovom Teolokopolitikom traktatu).
33. Koja je drava najblia prirodnom stanju?
Prirodnom stanju najblia je demokratska drava: demokracija oponaa prirodno stanje, ali na nain da
ga racionalizira, ini sintezu heterogenih ljudskih tipova koja strukturom vjerno odraava razlike tih
tipova.
Tu se svatko odrie svog prirodnog prava u korist veine, sebe radi, radi samoodranja- ljudi prenose
svu svoju mo na jednu vladu koja izraava volju svih, i tako svi sudjeluju u samoupravi.
Stoga je demokracija je poeljnija od ostalih poredaka - jer je uskladiva s raznolikim prirodama koje
imaju zajedniki opi cilj (brigu za samoodranje).
Prednost demokratske drave: omoguuje svakome da misli to hoe i da kae to to misli.
34. Kakva vlast (vladavina) moe biti?
a) monarhijska, aristokratska i demokratska
b) nasilna - koja nastoji proiriti svoju vlast i na miljenja podanika
umjerena - koja podanicima dozvoljava slobodu miljenja i govora
35. Koja je glavna razlika izmeu aristokratske i demokratske vlasti?
Glavna razlika izmeu aristokracije i demokracije sastoji se u tome da se u aristokraciji patricijsko
vladajue vijee obnavlja izborom novih lanova, a u demokraciji svi graani mogu glasovati i imati
poloaj.
No, broj graana u vrhovnome vijeu demokracije moe se zbog dobnih i imovinskih ogranienja
smanjiti na broj koji je manji od broja lanova vijea u aristokraciji.
- u aristokraciji pravo upravljanja ovisi samo od izbora, a u demokraciji ono zavisi od prava
steenog roenjem ili od stjecaja sretnih okolnosti
36. Razlika izmeu monarhije i aristokracije?
- kralj treba savjetnike, a Sabor ne
- kralj je smrtan, a skupovi su vjeni
- kraljeva vlast je nestalna (vie upravljaju strasti), a vlast skuptine je uvijek ista (upravlja
vie razum)
- svaka kraljeva odluka nije zakon, a svaka jasno odreena odluka skuptine jest
35
37. to je drava?
Drava je racionalni posrednik koji omoguuje meusobni suivot ljudi - omoguuje im da se vode
razumom, te da razvijaju vrline i duh.
Drava je: pravo koje odreuje mo mnotva, a koje u cijelosti dri onaj koji se, zajednikim
pristankom, brine za dravne poslove, tj. donosi, ukida i tumai zakone, utvruje gradove, odluuje o
ratu i miru i sl.; izraz jedinstvene volje i moi.
Kao i svaki pojedinac u prirodnom stanju, tako i cjelina drave ima toliko prava koliko je mona. I isto
tako svaki pojedini graanin, odnosno podanik, ima to manje prava to je dravna zajednica monija
od njega.
Nijedan graanin nije nezavisan, ve je zavisan od dravne zajednice ije je naloge obvezan izvravati,
a ti nalozi su zapravo nalozi svakog pojedinog graanina, jer drava izraava njihovu volju.
38. Cilj drave?
Cilj drave je mir, sigurnost ivota, te sloboda, a u konanici: sloboda filozofskog govora,
a to se omoguuje obuzdavanjem ovjekove strastvene prirode.
39. Koji filozofi smatraju da "svoj vlastiti sudac" prestaje u graanskoj dravi?
= Hobbes, Spinoza, Locke, Kant
40. Zato i kako nastaje dravno stanje?
- da bi ivjeli mirno i sigurno, ljudi su se meusobno sporazumjeli i pristali da zajedniki
uivaju pravo nad svim stvarima, koje po prirodi pripada svakom pojedincu - u dravnom stanju ivot
ljudi uvjetovan je moi i voljom cijele zajednice. - dakle, drava je stvorena da bi se sauvalo
netaknuto prirodno pravo svakog pojedinca.
Dvije drave se odnose jedna prema drugoj kao dva ovjeka u prirodnom stanju.
41. Kad je drava nezavisna?
Drava je nezavisna dok god se moe brinuti za svoju sigurnost i zatititi se od tue sile, te dok god
ima moi, tj. vodi se razumom, tj. slobodna je;
a zavisna je od druge dok je ona druga prijei da radi to hoe ili dok joj je ona druga potrebna za
ouvanje i napredak.
42. Moe li vrhovna (najvia) vlast pogrijeiti?
Vrhovna vlast moe pogrijeiti - ona grijei kad ini ili doputa ono to moe uzrokovati njenu
propast, tj. kad radi protivno pravilima razuma - dakle ona grijei kada iznevjerava sebe.
Dvije dravne zajednice su po prirodi neprijatelji, kao i ljudi u prirodnom stanju.
43. to je potrebno za rat?
Za rat je potrebna volja samo jedne drave. Zato pravo na rat pripada svakoj dravnoj zajednici.
44. to treba za mir?
No, za mir je potrebna suglasnost najmanje dviju drava koje ele sklopiti mirovni sporazum. Zato
pravo na mir ne pripada jednoj, ve najmanje dvjema dravnim zajednicama koje se zbog toga zovu
saveznima.
Dvije dravne zajednice zajedno su monije i imaju vie prava nego jedna i druga same za sebe.
to vie dravnih zajednica sklopi mir, to se svaka pojedina dravna zajednica manje treba plaiti
ostalih, jer su sve manje nezavisne, i sve se obvezuju uvati mir.
45. Do kada traje mirovni ugovor?
Mirovni ugovor traje sve dok postoji strah od tete ili nada u izvjesnu korist.
36
37
38
39
40
41
42
43
smije htjeti, a da pri tome ne bude prinuen initi ono to ne smije htjeti (sloboda - pravo da se ini
sve to zakoni doputaju).
Zakonodavstvo treba provoditi jedno narodno zastupnitvo i jedan gornji dom koji je rezerviran za
plemstvo;
monarh je nadlean za provedbu zakona,
a sudovi moraju biti bezuvjetno neovisni i pri svojim presudama obvezani zakonom.
25. Koja je najvia vrijednost za svaku umjerenu vladavinu?
Najvia vrijednost, za svaku umjerenu vladavinu, je politika sloboda graanina.
26. Koji ideal ima M.? - vladavinu prava
27. to su zakoni?
Zakoni su vrsto jamstvo protiv arbitrarnog obnaanja vlasti i jamstvo individualne slobode, jer su
opi i podjednako vae za sve.
28. Tko vlada nad vladarom? - zakon
29. Da li je prirodno stanje stanje rata?
Prirodno stanje nije stanje rata - Montesquieu se suprotstavlja Hobbesu svojim stajalitem, jer smatra
da je ovjek iskonski drutven, tj. da od poetka i uvijek ivi u drutvu, te da moralnost pripada
njegovoj prirodi, a Hobbes smatra da je ovjek iskonski u izolaciji, te da je prirodno sveden na strasti,
prvenstveno na strah.
30. Koje je najbolje dravno ureenje?
Najbolje dravno ureenje je ono koje je u skladu sa znaajem i uroenim svojstvima nekog naroda.
Idealno ureenje za Montesquieua, pak, je - konstitutivna monarhija, u kojoj je provedena tripartitna
podjela vlasti.
31. Koji imbenici utjeu na stvaranje osebujnosti zemlje i naroda, tj. opeg duha nekog
naroda?
imbenici koji stvaraju opi duh naroda i zemlje su: fiziki: klima, geografski poloaj, veliina
zemlje, svojstva tla, prometne mogunosti; i drutveni: broj stanovnitva, zakoni, nain ivota,
voenja trgovine i financija, stupanj blagostanja, religija i obiaji.
Trgovina je ono to omoguuje filozofiju, umjetnost i znanosti, tako to razmjenom, komunikacijom s
drugim drutvima ljudi ire svoje duhovne horizonte i poinju sumnjati u ustaljena vjerovanja. No,
trgovina donosi i mnoge poroke, i tako zapravo najbolja dostignua, i meu njima i najbolji poredak,
poiva na takvim porocima (a ne na razumu). Najvei domet je politika sloboda, a ne izvrsnost (to je
razlika Montesquieua i Machiavellija od antikih mislioca)
Kranstvo, smatra Montesquieu, je najvee svjetsko ovozemaljsko dobro koje ljudi mogu imati, ali
je ono savreno beskorisno za politiki ivot: najbolji kranin je vrlo slab graanin (jer se protivi
trgovini, promie spolno suzdravanje i obeshrabruje razmnoavanje, potie na javni neposluh u ime
vieg zakona, ...). Zato Montesquieu smatra da najsvetije dogme mogu imati vrlo loe posljedice ako
nisu povezane s naelima drutva, a najpogrenije dogme mogu imati zadivljujue posljedice kada su
povezane s naelima drutva!
32. to je sudac?
Sudac, to su usta kroz koja govori zakon - on logiki primjenjuje zakonske odredbe na konkretni
sluaj.
33. O emu ovisi zakonodavstvo?
Zakonodavstvo ovisi o povezanosti i meuovisnosti drutvenih pojava?
44
45
46
47
22. Rad?
Rad stvara vlasnitvo!
Locke smatra da je bog svim ljudima dao Zemlju i sve na njoj, kao zajedniko vlasnitvo, ali budui
da je svatko vlasnik svoje linosti, svog tijela, svojih ruku, tako je i rad njegovih ruku - njegov. Radom
dakle mi prisvajamo sve objekte iz prirode koje inimo prikladnim za svoju upotrebu, iskljuujui
zajedniko pravo ostalih.
Ipak, postoje granice prisvajanja: prisvojiti smijemo samo onoliko koliko moemo upotrijebiti radi
neke ivotne koristi prije nego to se to pokvari - te granice postavio je um.
Ulaskom u graansko stane izumljen je novac koji je nekvarljiv, to je omoguilo sve vee i vee
posjedovanje. Dakle, pravo na vee posjede uvedeno je pronalaskom novca.
23. O emu ovisi oblik drave ili vlade?
Oblik drave ili vlade ovisi o ureenju zakonodavne (vrhovne) vlasti.
Locke razlikuje tri oblika vrhovne vlasti: ako zakonodavnu vlast ima veina, to je demokracija, ako
zakonodavnu vlast ima nekolicina, to je oligarhija, a ako samo jedan ovjek ima zakonodavnu vlast, to
je ustavna monarhija - nasljedna ili izborna.
24. Koje je najbolje dravno ureenje, po Lockeu?
Po Lockeu, najbolje dravno ureenje je ustavna monarhija.
U ustavnoj (ogranienoj/konstitucionalnoj) monarhiji pored monarha postoji i od naroda izabrana
predstavnika skuptina - Parlament.
Apsolutna monarhija po Lockeu je potpuno nespojiva s graanskim drutvom (tu se razlikuje od
Hobbesa) jer se apsolutni monarh prema svojim podanicima NE nalazi u graanskom stanju, ve u prirodnom stanju, budui da je sva vlast u njegovim rukama, pa nema vlasti koja bi mogla njegove
podanike zatititi od njegove samovolje.
25. to je monarh (kralj) i koja ima ovlatenja?
Monarh ili kralj je:
- vrhovni izvritelj - on vri izvrnu vlast zajedno sa svojim ministrima, koje sam postavlja, tj. vladom;
vrhovni je zapovjednik vojske,
- te ima udjela u zakonodavnoj vlasti, uz zakonodavno tijelo - Parlament (lordovi i narod)
Vlast monarha je ograniena Ustavom.
26. Koji je prvi i osnovni zakon svih drava?
= ustav zakonodavnog tijela!
27. Koji su domaaji zakonodavne vlasti?
Zakonodavna vlast ima odreena ogranienja od strane drutva i Bojeg i prirodnog zakona:
a) ona treba upravljati po javno proglaenim, stalnim i za sve jednakim zakonima
b) ovi zakoni trebaju sluiti dobru naroda
c) ne moe propisivati poreze na vlasnitvo naroda bez suglasnosti naroda (a nju daje ili narod sam ili
njegovi predstavnici)
d) zakonodavac ne smije svoju vlast donoenja zakona prenijeti ni na koga drugog, jer samo narod
moe odrediti u ijim e rukama biti zakonodavna vlast.
28. Kako zakon postaje zakonom?
= samo suglasnou drutva.
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
KANT: Um i sloboda
Kantovo politiko uenje moe se ovako saeti:
Meu ljudima i meu dravama deava se izlaz iz prirodnog stanja, koje je stanje rata, u pravno stanje,
koje je stanje mira. Tako idealno nastaje republikanska vladavina (tj. drava temeljena na pravu) i
potom meunarodna organizacija, to dovodi do vjenoga mira.
***
Ve Kantova etika podrazumijeva filozofiju politike, jer pokazuje da se moralni zakon ne moe misliti
neovisno od vanjske egzistencije ovjeka, koji ivi sa drugima. To se vidi u formulaciji kategorikog
imperativa koji glasi: radi tako da maksima tvoje volje uvijek moe vrijediti kao princip opeg
zakonodavstva.
Kant u skladu s time trai dravno ureenje koje e pomou zakona svim pojedincima omoguiti
najvei mogui stupanj slobode koja moe postojati zajedno sa slobodom svih drugih pojedinaca.
U prirodnom stanju, dok je izvan regulative uma i na njemu zasnovanih zakona, sloboda je divlja,
brutalna i neobuzdana. To je stanje slobode bez pravne prinude.
U prirodnom stanju tako, po Kantu kao i po Hobbesu, vlada nesigurnost, rat svih protiv sviju - rat je
stalna mogunost. Odnosi meu ljudima nisu posredovani nikakvim racionalnim sredstvima, ve se
ljudi odnose meu sobom iskljuivo prema koliini fizike snage koju imaju. Zbog nesigurnosti
prirodnog stanja, ljudi ga naputaju, te ulaze u graansko stanje (u dravu) u kome vlada zakonita
sloboda. Ljudi nuno ulaze u graansko stanje, jer ne mogu dugo biti u stanju divlje slobode!
Za Kanta je drava - sistem slobode, sredite i olienje slobode.
Graansko stanje, tj. drava ima svoju osnovu u a priori datim principima zakonodavnog uma.
Cilj graanskog stanja je da zakonom svakome garantira sigurnost i slobodu u zajednici s drugim
ljudima. Dakle, razlog postojanja drave po Kantu nije blaenstvo graana nego osiguravanje zakonite
slobode!
To se postie pravom - pravo je ograniavanje svaije slobode tako da ona bude suglasna sa slobodom
drugih; prema tome je javno pravo - ukupnost vanjskih zakona koji omoguuju potpunu suglasnost
slobode sa slobodnom svakoga drugoga.
Po Kantu, samo se u graanskom drutvu (tj. u drutvu koje sadri najveu slobodu, a i najvee
osiguranje te slobode) ostvaruje najvia namjera prirode, razvoj svih ovjekovih sposobnosti.
Uspostavljanje pravednog graanskog ureenja predstavlja za ljudski rod najvii zadatak prirode.
Osnovu graanskog ureenja ini prvobitni ugovor, ali on ne pripada svijetu injenica nego je on
ista ideja uma. Prvobitni drutveni ugovor je mjerilo zakonodavstva jer obvezuje zakonodavca da
svoje zakone stvara kao da bi oni mogli proizlaziti iz ujedinjene volje cijelog naroda.
Prvobitni ugovor je ujedno i idealni kriterij dravnog ureenja, dakle pravilo, a ne izvor dravnog
ureenja.
1. Dravno ureenje?
Dravno ureenje koje Kant tu zastupa je republikansko: to je drava temeljena na pravu - pravna
drava (za razliku od despocije). Ono ovjeku omoguava najveu slobodu, a ujedno i najvie
osigurava tu slobodu.
Kant pod republikanstvom razumije ne dravni oblik, ve oblik vlasti: razlikuje dva oblika vlasti:
republikanski i despotski, te tri dravna oblika: monarhiju, aristokraciju i demokraciju.
Republikanski ustav/ oblik vlasti je dravni princip odvajanja izvrne vlasti (vlade) od zakonodavne.
Vlada je tu ona koja predstavlja narod, dok je sam taj narod vrhovni zakonodavac.
65
Republikanstvo je najbolje jer omoguuje samoodreenje naroda, tj. jer republikanski vladati znai
postupati s narodom po principima koji su u skladu s duhom zakona slobode (kakve bi narod zrela
uma propisao sam sebi), premda se od njega ne trai doslovan pristanak. Stoga i monarhija moe biti
republikanska!
No, demokracija ne moe! Zato? Zato to Kant u demokraciji vidi despotizam - jer se tu spajaju
zakonodavna vlast i izvrna vlast u jednu vlast koja provodi zakone koje je sama donijela, i tu svi
odluuju o jednome, a moda i protiv njega (koji, dakle, nije suglasan), dakle to su svi, koji ipak nisu
svi; to je proturjeje ope volje sa samom sobom i sa slobodom. U izvrnoj vlasti demokracije po
Kantu vladaju zbrka i nered jer svatko moe i eli biti svoj gospodar. Tu pojedinac predstavlja sve, a
opet nita! - to je izoblien oblik vlasti.
Republikanski ustav je zasnovan na principima slobode lanova nekog drutva (kao ljudi), potom na
naelima ovisnosti svih o jednom jedinom zajednikom zakonodavstvu (kao podanika), te na zakonu
njihove jednakosti (kao dravljana).
Bitno je da republika ima to obuhvatniju reprezentaciju/predstavnitvo, a na elu republike je kralj
(danas: predsjednik).
Uspostavljanje graanskog drutva u kojemu se narod samoodreuje - tj. republike - je krajnja svrha
historijskog procesa, ali je ujedno i najtei zadatak ljudskoj vrsti, jer je ovjek ivotinja koja, ako ivi s
drugima, ima potrebu za gospodarom, koji e ga prisiliti na potovanje zakona, granica slobode.
Budui da je i gospodar uvijek ujedno i ovjek, taj problem je teko rjeiv, pa se ovjek zapravo moe
samo pribliavati ideji savrenog graanskog drutva.
Apriorna naela uma na kojima poiva svaka drava su:
1. sloboda: sloboda znai da nitko ne moe nikoga prisiliti da na njegov nain bude sretan, ve da
svatko svoje blaenstvo moe traiti gdje eli, pod uvjetom da time ne teti drugima.
2. jednakost: jednakost pretpostavlja da svaki lan politike zajednice ima prema svakom drugom
pravo prisile, od ega je izuzet samo poglavar (jedino on smije prisiljavati, a bez da bude prisiljen).
Jednakost se kod Kanta tie samo prava, a ne i posjedovanja, te Kant ak smatra da nejednakosti meu
ljudima unapreuju ljudski rod pokreui njegov razvoj ka boljem i savrenijem.
3. samostalnost pojedinaca: pravo glasa imaju samo samostalni pojedinci, tj. oni koji imaju svojinu, i
oni se nazivaju graanima. Kant tako dravljane dijeli na aktivne (=graane) i na pasivne, s time da su
pasivni svi oni koji ne izdravaju sami sebe, te stoga nemaju pravo glasa (djeca, ene).
2. to je namjera/plan prirode?
Namjera prirode je da se povijest ljudske vrste razvija u tono odreenom smjeru, kreui se svom
krajnjem cilju: ostvarenju savrenog dravnog ureenja - opesvjetskog graanskog poretka. Stoga je
uspostavljanje pravednog graanskog ureenja za ljudski rod - najvii zadatak prirode, a ujedno i
krajnja svrha historije.
Po Kantu, samo se u graanskom drutvu (tj. u drutvu koje sadri najveu slobodu, a i najvee
osiguranje te slobode) ostvaruje najvia namjera prirode, razvoj svih ovjekovih sposobnosti.
Do savrenog drutvenog ureenja priroda dovodi ljude pomou njihova antagonizma u drutvu, tj.
njihove nedrutvene drutvenosti: ovjek je sklon ulasku u drutvo jer se u drutvu vie ispunjava
kao ovjek, ostvaruje svoje potencijale, jer ovjek (kao jedino umom obdareno bie na zemlji, koje se
ne vodi nagonima, ve tim umom i slobodom volje) moe u potpunosti razviti svoje sposobnosti uma
samo u vrsti, a nikada sam,
ali, ujedno, ovjek je sklon osamljivanju jer eli sve urediti prema svome shvaanju, netrpeljiv je,
natjecateljski usmjeren, udi za imovinom, za gospodarenjem. Taj ljudski antagonizam je sredstvo
66
kojim se priroda slui da bi ostvarila razvoj ljudskih potencijala, da bi ljude nagnala da upregnu svoje
snage, da se potrude i iznalaze stalno nova i bolja rjeenja nadolazeih problema.
Dakle, povijesni napredak nije posljedica moralna djelovanja, nego on nastaje kao posljedica
mehanizama prirode, prirode koja se slui upravo onim sebinim sklonostima ljudske prirode,
porocima, nasiljem i ratom, tj. upravo onim ljudskim negativnostima ije je ukinue njezina zadaa!
Dakle, Kant, kao i Rousseau, smatra da civilizaciju prate zla, poroci i bijeda, ali, za razliku od
Rousseaua, Kant smatra da ta zla imaju svoju povijesnu ulogu, te da e ta zla sama sebe nadii (osim
nedrutvene drutvenosti ljudi, koja pripada ovjekovoj vjenoj prirodi, i koja je korisna za razvoj
idealnog graanskog drutva: lanovi tog drutva imat e najveu slobodu i meu njima e vladati
opi meusobni antagonizam, ali e ta sloboda imati tono odreene granice kako bi mogla postojati
uz slobodu drugih).
Tako se, pod utjecajem prirode (koja je sve dijelove Zemlje uinila naseljivima, te je ratovima ljude
potjerala da ih nasele i tako premree planet), stanje rata ukida stvaranjem republika, a potom i
federacija meu njima; no, stapanje drava u jednu ta ista priroda ometa razlikama jezika i religija, ali
to rjeava napredak prosvjeenosti (koja uvodi jednu univerzalnu, umnu religiju). kao i trgovaki duh
(tu se kant slae s Montesquieuom, kada religiji koja razdvaja suprotstavlja trgovinu koja sjedinjuje),
koji spajaju ljude.
3. Kako se odvija povijest?
- u znaku namjere prirode.
4. Na osnovu ega se uspostavlja zakoniti poredak?
Zakoniti poredak se uspostavlja na osnovu dravnog ugovora, a on nastaje zajednikom voljom naroda
(dravu konstituiraju norme, tj. opa zakonitost koja izvire iz uma, na kojemu svaki pojedinac ima
udjela).
Krajnji uzrok zakonitog poretka meu ljudima je inae antagonizam (nedrutvena drutvenost) koja
vlada izmeu pojedinaca u drutvu - on je njihova sklonost da stupe u drutvo (ovjek je sklon tome da
se podrutvljuje, jer se u drutvenom stanju vie ispunjava kao ovjek), koja je, meutim, povezana s
opim otporom koji stalno prijeti da razjedini to drutvo (ovjek je i nedrutven, eli sve urediti po
svojem shvaanju, pa ima tendenciju da se osamljuje) - to je ujedno sredstvo kojim se priroda slui da
bi ostvarila razvoj ljudskih potencijala.
5. to je prosvjeenost?
Prosvjeenost je ovjekov izlazak iz stanja nezrelosti koju si je sam skrivio, izlazak putem slobodne i
samostalne javne upotrebe vlastitog razuma.
6. to je nezrelost?
Nezrelost je nemo ovjeka da svoj razum upotrebljava bez vodstva nekog drugog.
Kada ovjek ne upotrebljava svoj razum ne iz nedostatka istoga, ve iz nedostatka hrabrosti da se
njime slui bez tueg rukovoenja, tada je to samoskrivljena nezrelost. Ona vrlo esto ovjeku postane
navika.
Stoga je lozinka prosvjeenosti/prosvjetiteljstva: sapere aude! - imaj hrabrosti da se slui vlastitim
razumom! (um je osnova i cilj prosvjetiteljstva). Takvo slobodno razmiljanje na posljetku dovodi
narod do toga da slobodno i djeluje.
Kant smatra da je njegovo doba - doba prosvjeenosti, jer npr. daje ljudima slobodu da se vode svojim
razumom u pitanjima religije, a ne propisuje religiju, kao to se to prije inilo.
67
68
Moral je nauka koja nas ui kako trebamo postupati da postanemo dostojni sree.
14. Kakav je odnos teorije prema praksi u moralu?
Sve to je u moralu ispravno u teoriji, takoer mora vrijediti i za praksu (jer svatko od nas je djelatan
ovjek, a ujedno i bie podvrgnuto odreenim dunostima preko vlastitog uma).
15. to je dunost?
Dunost je nunost djelovanja iz potovanja prema zakonu kojeg um slobodnom voljom sam sebi
propisuje,
tj. ogranienje htijenja pod uvjetom opeg zakonodavstva.
16. to je volja?
Volja je vrst kauzaliteta umnih ivih bia; ona je u sreditu izmeu svog apriornog formalnog principa
i svoje aposteriorne (materijalne) pobude.
Kant razlikuje dvije vrste praktikih naela - pravila: to su maksime i praktiki zakoni.
17. to su maksime?
Maksime su subjektivna praktika naela kojih se ovjek pridrava i po kojima djeluje; subjektivni
princip htijenja. Neija maksima moe biti stjecanje nekog objekta: elim neto i to uzrokuje moju
akciju; no, to neto moe ispasti ugodno i neugodno - to moemo saznati samo empirijski, i ne moe
na jednak nain vaiti za sva ljudska bia.
18. to je imperativ?
Praktiki zakoni ili imperativi su pak objektivna naela, objektivni principi htijenja, koji se spoznaju a
priori umom, a ne iskustvom. Praktiki zakoni su moralni zakoni, univerzalni principi koji vae za sva
ljudska bia i po kojima treba djelovati - to su imperativi, zapovijedi. Praktiki zakoni su produkti
istoga uma, a odnose se na ovjekovu volju.
Kant smatra da kriterij moralnosti postupaka nije u njihovom vanjskom efektu (npr. da donose sreu,
zadovoljstvo, blaenstvo, korist) - Kant kritizira hedonistiko-eudaimonistike i utilitaristike etike,
smatra da moral nije nauka o srei, ve o tome kako da postanemo dostojni sree!
Naprotiv, kriterij moralnosti je u volji! Moralni smo kada nama upravlja dobra volja, a volja je dobra
kada se vodi moralnim zakonom, osnovnim moralnim zakonom istog praktikog uma kategorikim imperativom, koji glasi: djeluj tako da maksima tvoje volje u svako doba ujedno
moe vaiti kao princip opeg zakonodavstva. (tj. ovjek se mora pitati moe li maksima kojom se
vodi njegovo namjeravano djelovanje postati opim zakonom djelovanja za sve ljude a da ne uniti
sam taj in, pa tako primjerice onaj koji je neto posudio a nee vratiti shvaa da, kad bi svi davali
lana obeanja, ukinulo bi se i posuivanje, koje je cilj obeanja)
Tako je kategoriki imperativ - praktiki zakon, zakon koji zapovijeda, i koji ne odreuje sadraj, ve
samo formu djelovanja. Moralno djelovanje je stoga samo ono djelovanje koje proizlazi iz osjeaja
dunosti, tj. iz potovanja prema kategorikom imperativu. Nijedna druga motivacija nema moralnu
vrijednost - moe imati legalnu vrijednost, ali ne i moralnu!
Osim kategorikog, postoji i hipotetiki imperativ, koji ne zapovijeda, ve savjetuje: ako eli postii
prednosti i izbjei neugodnosti, onda postupaj kako treba.
19. to je moralnost?
Moralnost je odnos radnji prema autonomiji volje.
20. to je autonomija volja?
Autonomija volje je najvii princip moralnosti - osobina volje na temelju koje volja predstavlja zakon
samoj sebi u obliku kategorikog imperativa.
21. to je heteronomija volja?
69
Heteronomija volje je izvor lanih principa moralnosti, jer tu volja nije sama sebi zakon, nego je zakon
u neemu drugome, izvanjskome.
22. to izraava moralni zakon?
Moralni zakon izraava autonomiju istog praktikog uma, tj. slobode.
2. O odnosu teorije i prakse u dravnom pravu (protiv Hobbesa):
23. Iz ega proizlazi pojam prava?
Pojam prava proizlazi iz pojma slobode u vanjskim odnosima ljudi jednih prema drugima (a ne iz
pojma sree).
24. to je pravo?
Pravo je ogranienje slobode svakoga pojedinano, tako da ona moe prema opem zakonu opstati
zajedno sa slobodom svakoga drugoga.
Pravo je sud ope volje, stoga moe biti samo jedno jedinstveno, i tie se forme, a ne materije ili
objekta na koje ja imam pravo.
25. to je javno pravo?
Javno pravo je skup vanjskih zakona koji omoguuju slaganje sloboda svih ljudi.
To je stanje stvarnog zakonodavstva, odreenog prema principu prava (omoguavanje svakome
jednake koliine slobode) i povezanog silom, pomou koga se svi podanici nalaze uope u pravnom
stanju.
26. to je graansko ureenje?
Graansko ureenje je odnos slobodnih ljudi koji ipak stoje pod prinudnim zakonima, koji omoguuju
slaganje sloboda svih ljudi.
Kao pravno stanje, graansko ureenje se zasniva na 3 apriorna principa: na slobodi svakog lana
drutva kao ovjeka, na jednakosti svakog sa svakim kao podanika i na samostalnosti svakog lana
politike zajednice kao graanina. Samo po tim naelima mogue je utemeljenje drave, prema istim
umnim principima vanjskog ljudskog prava.
1. sloboda svakog lana drutva kao ovjeka se oituje u tome da me nitko ne moe prisiliti da na
njegov nain budem sretan, jer svatko smije svoju sreu traiti na svoj nain, pod uvjetom da time ne
nanosi tetu slobodi drugih da tee svojoj srei.
2. jednakost svakog sa svakim kao podanika se oituje u tome da svaki lan politike zajednice ima
pravo prisile protiv svakog drugoga, od ega je izuzet samo 27. Tko jedini u dravi nije podvrgnut prinudnom zakonu?
- poglavar zajednice (koji nije lan, nego tvorac i uvar zajednice, i koji stoga jedini ima pravo
prisiljavanja, bez da sam moe biti prisiljen).
28. Tko je podanik?
Podanik je dakle svatko tko je u dravi podvrgnut zakonima, tj. pravnoj prinudi.
29. Na osnovu ega su podanici meusobno jednaki?
Podanici su meusobno jednaki prema pravu (javnom zakonu) - to je pravna jednakost.
30. to znai samostalnost svakog lana politike zajednice kao graanina?
3. samostalnost svakog lana politike zajednice kao graanina oituje se u tome da su svi oni koji su
slobodni i jednaki po postojeim javnim zakonima jednaki i u pogledu samog zakonodavstva, i to tako
da svaki podanik ima pravo na jedan glas.
31. to je javni zakon?
70
Javni zakon je akt javne volje, iz koga proizlazi svako pravo i koji zato ne smije biti nepravedan, jer je
volja cjelokupnog naroda - za to jedinstvo potrebno je glasovanje.
32. to je graanin?
Graanin je onaj koji ima pravo glasa. Osobine potrebne za to su da nije dijete ili ena i da je ovjek
svoj vlastiti gospodar i da pritom ima neko vlasnitvo, kojim se uzdrava.
33. to je najvia osnova izgradnje graanskog ureenja?
Najvia osnova izgradnje graanskog ureenja je prvobitni (drutveni) ugovor.
Prvobitni ugovor je osnovni zakon koji moe nastati samo iz ope (ujedinjene) volje naroda, i samo na
temelju prvobitnog ugovora se moe zasnovati graansko, sveope pravno ureenje meu ljudima i
izgraditi jedna politika zajednica!
Prvobitni ugovor je koalicija svake posebne i privatne volje u narodu radi zajednike i javne volje,
samo u svrhu pravnog zakonodavstva - on nije injenica, ve samo ideja uma, ali koja ima svoj
praktiki realitet (da obvee svakog zakonodavca da tako daje zakone kao da su oni mogli proizai iz
ujedinjene volje cijelog naroda, jer je zakon pravedan samo ako je mogue da se narod usuglasi s
njim).
Prvobitni ugovor dakle nije injenica ve umni princip prosuivanja svakog javnopravnog ureenja
uope.
34. to mora postojati u svakoj politikoj zajednici?
U svakoj politikoj zajednici mora postojati poslunost zakonima, ali i duh slobode (prvo bez drugog
je pokretaki uzrok tajnih udruenja).
35. Da li je doputena pobuna protiv drave?
Kant smatra da narod ima pravo na javnu kritiku nezakonite vladavine, despocije i tiranije, kao i na
negativni otpor, tj. da odbije odobriti zahtjeve koje im vlada postavlja. Ali, ni pod kojim uvjetom on
ne doputa pravo naroda na aktivan otpor iliti revoluciju - ona je u politikoj zajednici najvei i
najkanjiviji zloin!
Naime, Kant je protiv revolucije jer:
- smatra da bi aktivni otpor razorio cjelokupno pravno stanje, temelje drave, i vratio ljude u prirodno
stanje
- smatra da bi aktivni otpor obezvrijedio pravni princip da nitko ne moe biti sudac u vlastitoj stvari
- drava u Kantovim oima zasluuje bezgranino potovanje jer je ona sredite i olienje slobode, tj.
jer je ona jedino stanje koje ljudima omoguuje da budu u posjedu svojih prava.
Promjena loeg ureenja se stoga treba desiti postupno, reformama koje donosi suveren.
36. to kae Kant o revoluciji?
Revolucijom se moe sruiti despotizam i ugnjetavanje, ali se njome nikad nee izvriti istinska
reforma naina ljudskog miljenja: stare i nove predrasude i dalje e voditi gomilu.
37. to odreuje to je pravo?
to je pravo, to ne odreuje iskustvo, ve samo pojam prava zasnovan na principima a priori (otuda
teorija dravnog prava).
38. Kakav je odnos teorije prema praksi u dravnom pravu?
Bez slaganja s teorijom dravnog prava ne valja ni praksa, jer nas iskustvo ne moe pouiti to je
pravo, nego samo pojam prava zasnovan na principima a priori.
71
72
73
74
Objektivno (u teoriji) uope nema sukoba izmeu morala i politike, ali subjektivno (s obzirom na
sebine ovjekove sklonosti) taj e sukob uvijek postojati (ali neka i postoji, jer se na njemu izotrava
naa vrlina).
Kant dri da javno pravo zahtijeva publicitet, jer kad se neto dri u tajnosti, to navjetava da se radi o
nekoj nepravdi.
57. to je forma publiciteta?
Forma publiciteta je forma koju potencijalno sadri svaki pravni zahtjev, jer je ona njegova osnova.
58. Kako glasi prva transcendentalna formula javnog prava?
Prva transcendentalna formula javnoga prava glasi ovako: "Svi postupci koji se tiu prava drugih ljudi
nepravedni su ako se njihova maksima ne slae s publicitetom" - taj princip je etiki (tie se vrline) i
juridiki (tie se ljudskih prava) i samo je negativan (treba samo pokazati to nije pravo).
59. Kako glasi drugi, pozitivni transcendentalni princip javnoga prava?
Drugi, pozitivni transcendentalni princip javnoga prava glasi ovako: Sve maksime kojima je
publicitet potreban (da ne promae svoju svrhu) slau se istovremeno i sa pravom i sa politikom.
60. Pod kojom pretpostavkom je uope mogue meunarodno pravo?
Meunarodno pravo je mogue samo pod pretpostavkom da prethodno postoji neko pravno stanje.
61. to je namjera federativnog stanja?
Namjera federativnog stanja je da ukloni rat.
Uz to, federativno stanje je jedino pravno stanje meu dravama koje ne zadire u slobodu drava, i
stoga je suglasnost izmeu politike i morala mogua jedino u federativnoj zajednici
62. to je naa dunost?
Naa je dunost:
etika: ljubav prema ovjeku (uvjetna dunost)
i juridika: potovanje ljudskih prava (bezuvjetna dunost).
63. to je istinitost?
Istinitost je dunost koja je baza svih dunosti koje se osnivaju na ugovoru; bezuvjetno nareujua
zapovijed uma.
64. Koja tri stajalita postoje o pitanju napretka ljudskog roda k boljem?
O pitanju napretka ljudskog roda k boljem postoje tri moralna stajalita:
a) moralni terorizam (smatraju da ljudski rod stalno nazaduje ka gorem)
b) eudaimonizam (smatraju da ljudski rod stalno napreduje k boljem u moralnom smislu)
c) abderitizam (smatraju da ljudski rod vjeno miruje na sadanjem stupnju moralnosti)
Kant pak smatra da e ljudski rod krenuti ka boljemu, kada se ukloni najvea prepreka dobru, a to je
pogreno drutveno ureenje, i kad se ostvari graansko drutvo - tj. kada se konstituira ustav po kome
bi narod upravljao samim sobom prema zakonima slobode i jednakosti, i pod kojim bi izostao svaki
prohtjev za ratom, pa bi ratovi polako nestali.
Nauke i umjetnosti ne vode prirodno unapreivanju moraliteta, ali mu ipak slue time to suzbijaju
barbarstvo i razvijaju prijemivost za moralne osjeaje (razliito od Rousseaua).
65. Kako nastaje drutvo? - iz sklonosti.
66. Kako nastaje graansko drutvo? - iz potreba
75
76
77
78
79
80
81
82
UDOREDNOST - DRAVA (unutarnje dravno pravo ili ustav, vanjsko dravno pravo,
svjetska povijest)
24. to je drava?
Drava je politika zajednica u kojoj pojedinci nadilaze razinu svojih privatnih elja (tj. subjektivni
duh, partikularnu volju), te bivaju objedinjeni i pomireni - antagonizmi partikularnih interesa privatnih
vlasnika, koji postoje u graanskom drutvu, tu su dokinuti.
Drava tako predstavlja sintezu principa koji vladaju u prethodnim stupnjevima razvoja duha: ona
spaja opost (osjeaj opeg dobra) i partikularnost (slobodu pojedinanih interesa).
Drava omoguuje ozbiljenje ideja udorednosti i slobode. Kroz ideju slobode u dravi se ozbiljuje
objektivni duh u procesu svjetske povijesti!
Drava nastaje kao rezultat povijesti, a kako je povijesni razvoj bitno uman, tako je i drava - umna.
Stoga Hegel ne eli izgraditi neku idealnu dravu, nego obnoviti stvarnu dravu time to e pokazati
da je umna. Ono to se ini neumnim u samoj dravi nesvjesno radi prema pobjedi umnoga, pa e se
ono to se ini proturjenim na posljetku uskladiti u potpuno razvijenom politikom poretku.
Drava je utjelovljenje, aktualizacija, ozbiljenje boanskoga (apsoluta, uma, duha, slobode) na zemlji.
Svrha drave jest u tome da ona ozbiljuje um/apsolut.
No, dravom se utjelovljenje apsoluta ne iscrpljuje - ona omoguuje umjetnost, religiju i filozofiju
koje na neki nain transcendiraju dravu.
Drava je najvia svrha za pojedinca koji u njoj nalazi istinu svoje egzistencije, svoju dunost i svoje
zadovoljstvo.
Drava nastaje iz sukoba: svaki ovjek eli da ga drugi priznaje, a da on njega zauzvrat ne priznaje, to
uzrokuje borbu za priznanje. Ta borba zavrava nejednakou: iz nje se izlazi ili kao gospodar ili kao
rob, jer e jedan od dvojice, potaknut strahom od nasilne smrti, priznati drugoga, ne traei da ovaj
prizna njega.
Uloga drave je da razrijei taj sukob gospodara i roba. Dakle, ona postie da gospodar i rob jedan
drugoga priznaju.
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
Glavni lik u ceremonijama muenja bio je narod - narod je gledatelj, svjedok, on vrijea optuenog i
tako pristaje uz kralja, a s druge strane narod mora biti gledatelj da bi bio zastraen.
II. KANJAVANJE
4. Koja se promjena dogaa u 2. polovici 18. stoljea?
U 2. polovici 18. stoljea, zbog poveanja ivotnog standarda smanjio se broj krvnih delikata a
poveao se broj kraa. Posvuda se javljaju prosvjedi protiv muenja: kod filozofa, pravnih strunjaka,
lanova parlamenta, ... - svi trae potivanje ovjenosti zloinca.
Isto tako, kritizira se tradicionalno pravosue: loa ekonomija moi - optuba i suci imaju preveliku
mo, naspram osuenika koji je nemoan; sudstvo je proizvoljno - as prestrogo, as prepopustljivo;
kralj ima mo uplitanja i pomilovanja, ... i otuda sukobi dovode do paralize pravosua.
Zato dolazi do kaznene reforme: krivino pravosue uvodi kanjavanje bez muenja u kojemu je
kazna tono tolika da bude dovoljna da sprijei budui zloin - dakle kazna se ne proraunava u
odnosu na zloin koji se kanjava, ve u odnosu na mogue ponavljanje zloina.
5. Na kojim pravilima poiva semio-tehnika kaznene vlasti?
1) pravilo najmanje koliine (zlo koje uzrokuje kazna mora biti vee od dobra to bi ga krivac
zloinom stekao)
2) pravilo dovoljnog zamiljaja (predodbu o kazni/boli/jadu treba dovesti do maksimuma)
3) pravilo sporednog uinka (kazna mora snano djelovati i na one koji pogreku nisu poinili)
4) pravilo potpune izvjesnosti (svakoj pomisli o zloinu treba biti pridruena pomisao o kazni,
a to je ostvarivo ako postoje jasni, pisani, svima poznati zakoni, nema monarhovog pomilovanja, nema
nade u nekanjivost, a veza policije i pravosua je vrsta)
- policija osigurava djelovanje drutva nad svakim pojedincem, a pravosue prava pojedinaca
protiv drutva
5) pravilo ope istine (sada se istrauje empirijski, skupljaju se dokazi, i istina o zloinu je
prihvaena tek kada je u potpunosti dokazana)
6) pravilo optimalne specifikacije (svi prekraji se kvalificiraju i razvrstavaju, postoji iscrpan
zakonik kojim se odreuju svi zloini, te se deava individualizacija kazne, kanjavanje u skladu sa
svakim pojedinim zloincem i njegovom situacijom)
6. to je tijelo osuenika?
Tijelo osuenika je mjesto djelovanja odnosa moi - mo koja se na tijelu izvrava je strategija - ona
proizvodi znanje, koje omoguuje jo bolji nadzor i djelovanje moi na tijelo.
Politika tehnologija tijela je znanje o tijelu i ovladavanje njegovim snagama - to je rasprena
tehnologija ili mikrofizika moi koju uvode u igru aparati i institucije (kanjavanje i zatvor).
U starom sustavu tijelo osuenika je bilo kraljeva stvar na koju on utiskuje svoj biljeg i na nju udara
svojom moi. Ali, nakon reforme kaznenog sustava, tijelo osuenika postaje drutveno dobro, primjer
za sve druge, koji su potencijalni zloinci (najbolje tako da vri javne radove, i tako bude svima vidljiv
kao opomena).
7. Koji su uvjeti za funkcioniranje predodaba kao znakova-prepreki, tj. to mora biti
zadovoljeno da bi kanjavanje uvijek bilo prisutno u duhu ljudi, im pomisle na zloin?
1) znakovi moraju biti to manje proizvoljni - neka kazna proizlazi iz zloina (trovaa treba
otrovati, besposliara natjerati na mukotrpan rad, itd.)
94
95
III. DISCIPLINA
11. to proizvodi disciplina?
Disciplina proizvodi pokorna, izvjebana tijela: tijelo postaje izvjebano, korisno, ali i pokorno,
posluno.
Disciplina uveava snage u tijelu u ekonomskim terminima korisnosti i umanjuje ih u politikim
terminima poslunosti.
12. to je disciplina?
Disciplina je skup fiziko-politikih tehnologija kojima se osigurava ureenje ljudskog mnotva, bez
nasilja, a pomou nadzora nad tjelesnim postupcima.
Disciplina proizvodi pokorna i izvjebana tijela.
Disciplina je nova mikrofizika moi, koja je sitniava: svaka pojedinost joj je vana, propisi su
sitniavi, nadgleda se svaki djeli ivota.
12.a U kojem dijelu knjige Foucault govori o mikrofizici moi?
O mikrofizici moi Foucault govori u dijelu o disciplini.
Disciplina ima tri cilja:
1. da izvravanje moi bude to jeftinije
2. da uinci te drutvene moi budu to intenzivniji i to rasprostranjeniji
3. da svi elementi sustava budu posluni i korisni, kako bi aparat bio to isplativiji i djelotvorniji.
Disciplina je tehnologija, tip moi, anatomija moi koja se ne moe poistovjetiti ni sa kojom
ustanovom, ali koju na sebe mogu preuzeti razne institucije i ustanove (bolnice, kole, kaznionice,
ludnice, policija, ...).
Tijekom 17. i 18. stoljea disciplina je postala opim obrascem dominacije: kako u koli, tako i u
vojsci, radionicama, kaznionicama - stvara se disciplinsko drutvo u kojemu vlada panoptiki
mehanizam: vlada piramidalna struktura moi, a izmeu istih elemenata na istoj ravni uvode se
nepropusna odvajanja.
Disciplina je protu-pravo, jer posvuda proireni panopticizam pojaava i umnogostruuje asimetriju
moi i ini uzaludnima granice koje se toj moi postavljaju. Uveavanje moi + usitnjenje relacija
moi, njeno kapilarno proimanje drutva omoguuje gomilanje novih spoznaja, a ta nova znanja pak
potom omoguuju umnaanje uinaka moi.
Znanja se stjeu promatranjem, ali i neprestanim ispitivanjem - sitniavom istragom koja ide za
utvrivanjem istine, po uzoru na inkvizicijsku istragu. Tako se stvara dosje koji se nikada ne zatvara, a
nas se prisiljava na stalno kretanje ka nedostinoj normi.
13. Koje tehnike trebaju disciplini?
1) tehnika zatvorenog ivota: disciplina katkada (u internatu, vojarni) zahtijeva zatvoreni ivot
pod zajednikim krovom
2) tehnika podjele na podruja: prostor se dijeli na onoliko dijelova koliko u njemu ima tijela,
pa svatko ima svoje mjesto. Nema raspodjele po skupinama, pa nema niti opasnosti od dogovaranja,
bijega, skitnje, nagomilavanja.
96
97
Hijerarhijsko nadgledanje je tip nadgledanja razvijen po modelu tabora: cjelina je podijeljena na manje
jedinice koje su rasporeene tako da ih se lako moe promatrati, a bez da promatra bude vien - to je
princip savrenog oka. Nadgledanje se vri hijerarhijski, u piramidalnoj mrei odnosa koji djeluju
odozgo prema dolje, ali i obratno - svi nadglednici su nadgledani.
21. to je normiranje, tj. normalizacijska sankcija?
Normalizacijska sankcija je orue discipline (zajedno s nadgledanjem).
Normalizacija usporeuje pojedince i njihova pojedinana djela sa drugim pojedincima i sa cjelinom.
Tako ih diferencira, vrednuje i potom hijerarhizira, rasporeuje po rangu (a rang sam po sebi ve znai
kaznu ili nagradu).
Nakon toga pojedince normalizacija homogenizira - pokree prinudu sukladnosti koju valja ostvariti,
kako bi svi nalikovali jedni na druge; drugim rijeima - normira/normalizira. Normalizacija se postie
kroz sustav dresure - ponaanje se prati i daju se nagrade ili kazne. Odstupanja od pravila se
sankcioniraju - kanjavaju, kako bi se smanjila odstupanja (kazna ima korektivnu funkciju i stoga je
najea kazna - vjeba).
Tako se normalizacija suprotstavlja sudskom kaznenom sustavu (jer se on poziva na zakone, kod nje
nema hijerarhije ve jednostavno postoji doputeno i zabranjeno, jer on ne diferencira pojedince nego
samo njihova djela stavlja u odreene kategorije, itd.)
22. to se javlja kroz discipline?
Kroz discipline se, u 18. stoljeu, javlja mo Norme, koja se pridruuje ve postojeim moima
zakona, rijei i teksta, tradicije. Normalno se uspostavlja kao naelo prinude: ta mo ne djeluje samo
tako da cenzurira, potiskuje, iskljuuje - ona proizvodi! Proizvodi stvarnost, istinu, ono to moemo
spoznati.
Isto tako, disciplinski reim dovodi do toga da individualizacija postaje silazna - vie se ne osvjetljava
mo, genealogija - mo postaje nevidljiva, anonimna, a oni nad kojima se ona izvrava postaju sve
vidljiviji, bivaju promatrani.
23. to je ispit?
Ispit je kombinacija dva orua disciplinske moi: tehnike hijerarhijskog nadgledanja (kojom se stvara
znanje) i tehnike normalizacijske sankcije (kojom se izvrava mo).
Ispit oko pojedinca uspostavlja vidljivost i time omoguuje diferenciranje, hijerarhiziranje i
sankcioniranje.
U 18. stoljeu bolnica i kola postaju mjesta neprekidnog ispitivanja.
Ispit ima 3 obiljeja:
a) ispit izokree ekonomiju vidljivosti u izvravanju moi - mo vie nije razmetljiva, vidljiva
- disciplinska mo se izvrava postajui nevidljivom, a one koje podinjava ini vidljivima. U ispitu su
tako podanici svedeni na predmete izloene promatranju moi.
b) ispit uvodi individualnost u polje dokumentacije - na temelju ispita stvara se arhiva s
opisima pojedinaca, njihovih svojstava, napretka, to omoguuje i stvaranje statistike, usporeivanje.
c) ispit od svakog pojedinca stvara "sluaj": svaki pojedinac u svojoj individualnosti biva
opredmeen - on je predmet i uinak moi, te predmet i uinak znanja.
24. to omoguuje hijerarhija?
Hijerarhija omoguuje kapilarno funkcioniranje vlasti.
98
IV. ZATVOR
26. Kakvo je utemeljenje zatvora?
Utemeljenje zatvora kao kazne (zatvor = kazna civiliziranih drutava) je dvostruko: s jedne strane
pravno-ekonomsko (zatvor predstavlja liavanje slobode), a s druge tehniko-disciplinsko (zatvor
dresira zatvorenike, pa dovodi do korekcijske preobrazbe individue).
Meutim, zatvor kao oblik postoji i prije sustavne upotrebe u kaznenim zatvorima, u vidu raznih
drutvenih ustanova u kojima se pojedinci rasporeuju, njihova se tijela dresiraju, njihovo ponaanje
kodira, a oni se dre u neprestanoj vidljivosti, kao objekti promatranja, oznaavanja, saznavanja.
----Zatvor mora biti omnidisciplinaran disciplinski aparat: na sebe mora preuzeti stalnu brigu o svim
pojedinevim stranama: fizika dresura, sposobnost za posao, svakodnevno vladanje, moralni stav itd.
Tako zatvor omoguuje korjenito rekodiranje postojanja zatvorenika.
99
Zatvor je mjesto izvrenja kazne, mjesto popravljanja zloinaca, ali i mjesto njihova neprestanog
panoptikog nadgledanja i skupljanja informacija o njima. Panoptikon je tako sredinom 19. stoljea
zaista zaivio u svom materijalnom obliku.
27. Koja su naela zatvora?
Naela zatvora su:
1) izolacija. Zatoenik se treba izolirati od vanjskoga svijeta, ali i od drugih zatoenika. To
onemoguuje stvaranje zatvorskih bandi, a omoguuje intenzivno razmiljanje u samoi, koje
zatvorenika dovode do grinje savjesti zbog poinjenog zloina. Isto tako, samoa omoguuje
intenzivno djelovanje moi na zatvorenika - jedina ljudska rije zatvorenicima u toj samoi i tiini jest
ona koja dolazi od upravitelja, tamniara, uitelja, pa ta rije ima ogromnu mo.
2) rad. Radom se u zatvorenika, koji je nemiran, nerazuman, lijen, urezuje ljubav prema radu,
te navike reda, marljivosti i pokornosti - kroz rad se zatvorenik podinjava i prilagoava proizvodnom
aparatu.
3) prilagoavanje kazne pojedincu. To se radi tako da se trajanje, kvaliteta i sadraj kazne
odreuje prema vrsti prekraja, okolnostima prekraja, ali, i to je vrlo bitan dio, o tome kako zloinac
napreduje u zatvoru. Kazna naime prestaje u onom trenu kada je zloinac popravljen, izlijeen,
normaliziran.
Tako je zatvor samostanska elija, radionica i bolnica u jednom.
28. Koja je razlika izmeu prijestupnika (delikventa) i prekritelja?
Objekt kaznenog pravosua je prekritelj.
No, s pojavom kazneno-popravnog aparat, na mjesto prekritelja dolazi - prijestupnik ili delikvent.
Prijestupnik se razlikuje od prekritelja po tome to je prijestupnik - biografska jedinstvena cjelina,
oblik postojanja, zloinac i prije zloina, gdje je vaniji njegov ivot od njegovog ina - prijestupnik
nije samo poinitelj svog ina (kao to je to prekritelj), nego je on za prijestup vezan skupom veza
(nagoni, tenje, karakter), pa je bitno imati znanja o prijestupnikovom ivotu, kako bi se odredila
primjerena kaznena tehnika, koja djeluje na ivot (dok se zakonska kazna odnosi samo na in).
29. to je kriminologija?
Kriminologija je znanost koja kvalificira in kao prijestup, a pojedinca kao prijestupnika.
Kriminologija nastaje kada je kazneno-popravni aparat na mjesto prekritelja doveo prijestupnika ili
delikventa, tj. zloinca koji postoji i prije zakona.
----Umjesto muenja, sada postoji povorka okovanih zatoenika, koji su pjevali, govorili o svojim
zloinima, a svjetina ih je pratila. No, i to je dokinuto sredinom 19. stoljea, kada je uvedeno vozilo
zamiljeno kao tamnica na kotaima, pokretni ekvivalent panoptikona, kojim e se prevoziti
zatoenici.
----Vrlo rano se javlja kritika zatvora. Spoitava mu se da: izaziva krivino djelo u povratu (bivi
zatvorenici esto ponavljaju krivina djela), da proizvodi prijestupnike (nameui zatvorenicima tip
ivota koji ne omoguuje ivot u drutvu), da omoguuje kanjenicima da oforme bande, da stavljajui
u zatvor glavu obitelji osuuje cijelu obitelj na propast, itd.
Odgovor na te kritike uvijek je isti: reforma zatvora kroz vraanje temeljnim naelima kaznenog
postupka.
100
101
----Foucault smatra da je zatvorski sustav je zavrio svoje uobliavanje kada je zapoeo rad kaznenike
kolonije Mettray, u kojoj su institucionalizirane i zgusnute sve prinudne tehnologije ponaanja.
Zatvorenici su rasporeeni u male skupine u kojima vlada vrsta hijerarhija, i koje imaju elemente
obitelji, vojske, radnike organizacije, kole i mini-sudstva. Zapovjednici su tu tek nadglednici koji
skupljaju informacije o zatvorenicima i koji na temelju skupljenog moi-znanja o njima, provode nad
njima dresuru.
34. Koji su uinci zatvorskog sustava/arhipelaga?
Zatvor je kazneni postupak preobrazio u kazneno-popravnu tehniku, a potom je zatvorski sustav tu
tehniku prenio na itavo drutveno tijelo! Uspostavlja se veliki zatvorski kontinuum koji posvuda iri
disciplinske kazneno-popravne tehnike.
To je zatvorski sustav uspio uiniti uz nekoliko vanih uinaka:
a) Zatvorski sustav je u sebi spojio razne ustanove, stvarajui kontinuitet od disciplinskih
mehanizama koji sankcioniraju odstupanja od nekih normi, do zakonskih oblika kanjavanja zloina.
Tako se uspostavila komunikacija meu raznim vidovima kanjavanja, koji svi kanjavaju devijacije,
ono nenormalno.
b) Zatvorski sustav proizvodi prijestupnike.
c) Zatvorski sustav, a to je najvaniji njegov uinak, uspijeva uiniti rasprostiranje kaznene
moi kroz itavo drutveno tijelo prirodnim i legitimnim, pa se svi privikavaju na stalno ispravljanje,
normaliziranje i kanjavanje tijela, kretnji, ponaanja, vladanja, sklonosti. To se odvija u brojnim
ustanovama za popravljanje - od kole i bolnice pa sve do zatvora, koji je tek jedan u nizu.
Zatvorski sustav (mo kanjavanja) tako je postao sveprisutan i gotovo neprimjetan: vie nema
nekadanje pretjeranosti kaznene vlasti - predstave muenja zatvorenika, jer je kaznena vlast sada
poput ostalih normalizacijskih ustanova, samo predstavlja vei stupanj ispravljanja i kanjavanja.
Tako je zatvorski sustav - osnovno orue toj novoj ekonomiji (normalizacijske) moi.
d) Zatvorski sustav je tako povijesno omoguio nastanak humanistikih znanosti, jer je pruio
model promatranja, biljeenja, analize, tj. objektiviranja ljudskog ponaanja.
35. Koje su 3 tehnologije moi (3 naina organiziranja kaznene vlasti) postojale krajem 18.
stoljea?
1) monarhijsko pravo kanjavanja - tijelo izvrgava muenju, kanjavanje je ceremonijal
suverenosti
2) preventivna, utilitarna, korektivna koncepcija prava kanjavanja koje pripada cijelom
drutvu:
a) reformatorij - kanjavanje je postupak rekvalifikacije pojedinca kao pravnog
subjekta; slue se znakovima/predodbama za preobrazbu due i ponaanja (naelo rada i
izolacije/elije).
- ideoloka mo: duh je povrina koja se ispisuje, a tijelo se podinjava kroz nadzor
nad idejama ("blagost kazne")
b) projekt zatvora - kanjavanje je tehnika prinude koja se primjenjuje nad
pojedincima radi ispravljanja tijela skupa s navikama (tj. ponaanjem)
- nova politika anatomija, tj. politika tijela: tijelo ponovo postaje, ali na nov nain
glavnim likom - spaja 2 linije objektiviranja: 1) objektiviranje zloina kao injenice koju se utvruje
prema zajednikim normama, 2) o. zloinca kao pojedinca koga treba upoznati prema specifinim
kriterijima
102
103