MARIN DRI

NOVELA OD STANCA
PRIKAZANA
U MARTOLICE HAJDINOVA NA PIRU

IMENA
STANAC,
vlah
VLAHO,
MIHO,
DIVO PEICA,
mladi Dubrovani
VILE,
VLAH
maskari

Prizor prvi
Prizor drugi
Prizor trei
Prizor etvrti
Prizor peti
Prizor esti
Prizor sedmi

Prizor prvi
(Nonici govore: VLAHO, MIHO)
VLAHO
Ognjili ti kosti! to se ne javljae'?
Ktijah te probosti, da se ne otkrivae.
MIHO
Ne bjeh te poznao, ter oto malo sad
nijesam te tropijao.
VLAHO
Nijes' pratik, jo si mlad.
MIHO
Vidi li minu ovu?
VLAHO
Vidim, sva je rdava.
MIHO
Bila je na provu !

VLAHO
Zato je krvava!
MIHO
Nu uka' tu tvoju ! Daj da se sijecamo.
VLAHO
Ne kaem ja moju, nego kad se krimamo.
MIHO
Nut obraza od krim'je! to 'e taj brokjerina?
VLAHO
init skakat umije s Duiinijeh skalina
gamad'ju kako s' ti.
MIHO
Zatoj sad bjeae .
VLAHO
Sad ti dah sto liti !
MIHO
Koga ono tjerae?
VLAHO
Po muku boju, smih !
MIHO
Izreci ! to e bit?
VLAHO
Sad sastah na vratih - ne mogu od smijeha rit.
MIHO
U one pr'jateljice ...
VLAHO
frotu njekijeh mladijeh ...
MIHO
... koja penga lice ?
VLAHO
... i satjerah ih svijeh.
MIHO
Ho mi rijet u koga?
VLAHO
Rijet ti u sve poslije.
MIHO
Iz Podmirja u onoga ?
VLAHO
Po muku boju, nije !
MIHO
Zanijekao s' ! Smijean t' si, taji stvar od nita !
VLAHO
U one, udan t' si, starei s Garita.
MIHO
Kurvine zlostare, s kijem ti se 'e sastala !
Obraza od bokare ka je tri opala !
VLAHO
A ti gdje s' dosle bio? Kako li s' od oca
iz kue izit smio?
MIHO

Bogme imam smijena oca!

Kuu mi zatvori, ma ja, kad veeram
fengam po le gori; a ja ti omijeram
kako u se kalat niz njeku funjestru.
i, kad podu svi spat, obuem se u pjastru;
elatu na glavu, brokijer na bedru u as
stavim, a ravu ovu minu na pas
pak se niz konopac na ulicu kalam,
a mudri moj otac u odru mni da sam.
VLAHO
Smijeni su oci ovi ! Nee im se njekad
da su i oni bili svi lovci kako i mi sad,
ki nono lovimo kako i jeji.
MIHO
Taki e' svijet !
VLAHO
Neg er se bojimo hasasa, ja u t' rijet . . .
MIHO
Useru hasase ! Ter to e hasasi ?
Od Place uva' se, indje svudi lazi.
VLAHO
Ho'mo ta ! Gdigodi ima to ?
MIHO
Je li tvoj ?
Bogme imam.
VLAHO
Da hodi !
MIHO
Nu prvo uj ovoj !
Sino je doao njeki Vlah smijean
i nebog nije naao u gradu nigdje stan,
ter se je prislonio prid fontanu uz mir;
kozle je donio i grudu i jedan sir.
njime sam dosada sprdao - smijean je !
ma mu glava pada oda sna, ljuljan je.
Da' da mu kugodi novelu uinimo !
VLAHO
Per Dio, da' , da hodi ! - Koga ovo vidimo ?
Sad u na nj udarit.
MIHO
Da' mu deset liti !
VLAHO
Ki e vrag ovo bit? Vrag se e njim biti.
MIHO
Ne basta t' animo, po muku boju, to!
Da' da mu se javimo. - Cumpare, fa motto !

Prizor drugi
(VLAHO, MIHO, DIVO PEICA )

DIVO
Sta largo, ne srti, er te sad tropijah !
MIHO
Cumpare, tko si ti?
DIVO
Nije me od vas pero strah.
MIHO
Divan je po boga !
VLAHO
Koji Divan ?
MIHO
Peica !
VLAHO
A prem udah toga !
MIHO
Skrijmo ova gvozdjica ! Divane a brate, hodi sjemo k nami;
na stari Radate, bogme e do s nami.
DIVO
Vi li ste ? Addio ! Njeki me vrag sada
malo nije ubio.
VLAHO
Na kom mjestu ? Kada ?
DIVO
Bjehu tri ; ma im dah potege, imi ja !
MIHO
to je to ? Para Vlah !
DIVO
Nu hud'mo, pod'mo tja;
Vlahu u njekomu novelu uinit.
VLAHO
Da se ide k onomu !
MIHO
Komed'ja e ovo bit.
DIVO
Ogrn' se kapom ti i hran' mi baretu;
sad ete viditi, obadva sje'te tu.

Prizor trei
(STANAC, DIVO; VLAHO, MIHO skriveni.)
(Ovdi DIVO, obuen na vlaku, sa STANCEM govori.)
DIVO
Dobra kob, junae ! to si tuj takoj sam?
STANAC
Zdrav, mili moj brae, ovo ni sam ne znam !
Sinoka u ovi grad uljezoh estiti,
u kom ni star ni mlad ne ktje me primiti
na stan svoj ; ter, ne znav kud se inud svrnuti,
k vodi idoh ovdi uprav da bih poinuti.

Studena vodica umjesto pr'jatelja

ter mi je druica, a kami postelja;
i meni t' nije spat nego bdjet i javi
danicu svitlu zvat da bil dan objavi,
u nonoj da tmasti zloinac ki mene
ne bude pokrasti kon vode studene.
Trak sam donio: kozlece, grudicu,
od ta sam onas mnio primiti aspricu.
Ovdi sam toj takoj ; ma nu mi kai sad
tko si ti, brate moj, er ti sam veomi rad.
DIVO
S Gacka sam trgovac, govedi trgujem,
vri mi pritio lonac, duan se ne ujem;
putujem na suho, more mi drago ni,85
spim s uha na uho, zlo mi se i ne sni:
u vjeru ne davam, jamac se ne hitam,
na vrat ne prodavam, mo'e posle inim sam.
STANAC
estit se kae ti i obrazom svitlim
i dobrom pameti i tvojim trgom tim.
DIVO
Ne mjerim ja gori nebeske visine;
ni pamet ma nori tej morske dubine ;
u srijedu udaram, blaeni gdi idu,
sam sebe ne varam hode u nevidu.
STANAC
Ti s' njeki razumnik, vi8u ja, brate moj ;
ja dosad nijesam vik besjedit uo takoj.
DIVO
Ako je ki razum i mudros u meni,
taj mudros ni taj um od Gacka, brate, ni.
Ja prvo u ovi grad kad dodoh estiti
bijeh star a ne mlad jak sam sad viditi.
STANAC
Da to se s' pomladio?
DIVO
Pomladio, brate moj !
Bradat sam i sijed bio.
STANAC
Koje je udo toj ? !
DIVO
U ovi grad jednome ja dooh na Ivanjdan
i srjeom mojome ne nadoh nigdi stan,
ter k vodi tuj sjedoh u ovoj prem dobi;
tuj malo pojedoh, pak me sanak dobi.
I spei ja takoj uh gdi se igraju
tej igre, brate moj, i pjesni spijevaju,
da duu moju tad obujmi vea slas
ner se izrit moe ikad. Probudih se u taj as
i vidjeh kon vode, tuj gdje s' ti, gdi vile

tanace izvode gizdave i mile.

Prui se jedna od njih, hvati me za ruku,
a druga Ijepa od svih pozlatnu jabuku
pokloni tuj meni. Tretja ree: Hodi,
pri vodi studeni ter nam kolo vodi !
etvrta: Pij, ree, ako bude piti,
noas razum stee kim e slavan biti !
Napih se, brate moj, i jabuku primih
i tanac pri ovoj vodi njimi zvodih.
Praah ih za ime; zvahu se, junae,
imeni udnime !
STANAC
Spovje mi, moj brae !
DIVO
Jednojzi Perlica, drugojzi Kitica,
tretjojzi Pavica, a Propumanica
etvrtoj bjee ime; ma bjee Pavica
batesa nad svime, koja penga lica.
S sobom me na dvore tej vile vodie
i mene do zore slastima pojie.
Svukoh se od tada iz koe jak zmija,
opade mi brada, idoe dlake tja;
a mlada koica lati se na meni
kakono plitica na kojoj pisma ni.
Ja ostah mlad! to, mlad? Domaa mene ve
ne poznavae tad ni kt'jae sa mnom le:
veljae: Neu te ! Ti nijesi ki si bio !
Ali 'oj kosti ute !
STANAC
Da si ju si bio?
DIVO
Bogme ju nalandah, a ona bijedna vie;
od mene ju bjee strah, ma me pak obie.
Veljah joj : Kuko zla, to li t' sam drai star
negli mlad ? Je li, a ? I ne ima jo za har ?
STANAC
Ah, uda kih sada ovdi se nasluah !
I sijeda mi 'e brada, a ne uh ja toj, ah,
koliko kon vode ! I ja znam er vile
tanace izvode kakono snig bile.
I ja sam njekada njimi tance izvodio
ma sam bio sve tada kako sam i prije bio.
oek da se pomladi, udo je velje toj !
DIVO
Nije svakoj bradi toj dano, brate moj.
Kako se zove ti ?
STANAC
Stanac se zovem ja,
s rijeke Pive. A ti? Ka' mi milos tvoja.
DIVO

Zovem se Sedmi mu, prezime Dugi nos,

na sebi kako spu nosim dom gdi sam gos.
Pijem vince bez vodice;
voda mi je bistra mila,
gdi ma Ijubi mije lice
kad je od rue venac svila.
STANAC
Brate Sedmi mue ali t' Dugi nose,
moj poteni drue, ne jele te ose !
DIVO
Da sam mlijeko ali m...s, ose bi me izjele.
STANAC
Oto si slai vas neg to beru pele.
Ku ti dae travu tej vile, kai mi.
DIVO
Travu na ime bravu, ka cti liti i zimi,
njome se pomladih; liti i zimi rada,
od trava oda svih ona je najslada.
STANAC
Gdi ve se nahodi, umije mi to riti?
DIVO
Sjutra pri ovoj vodi mo ju e viditi:
prvu vil upazi, ima ju pri sebi;
in' noas da ne spi, er e doi k tebi.
STANAC
Gdi bih se po srjei i ja ovdi pomladio !
DIVO
Bogme ti u rei, ne bi prvi bio.
STANAC
to bi Miona dala, domaa mo'a mila !
DIVO
Bogme bi uzigrala !
STANAC
Ah, rada t' bi bila
gdje je ona hubava mladica a ja star.
DIVO
Bila bi 'oj zabava.
STANAC
Bogme bi 'o' bilo u har !
er ne bi naprijeda uza me plakala
grijav peu leda, ma bi mirna stala.
DIVO
Nemoj se pripasti, ako bi tej vile
noaska u tmasti iz vode isplile
i htjele s tobom tanaac izvodit,
er srjeom tvojome mogao bi estit bit.
STANAC
Rekao t' sam er i prije s vilam sam opio.
Ohaj, strah me nije, nijesam vik straiv bio.
DIVO

Vjerujem, a bogme s' prem junak viditi.

STANAC
Dano mi 'e toj s nebes.
DIVO
Ima li to piti ?
STANAC
Vodica je uza me.
DIVO
Taj drijevo i kami
nosi - taj nije za me i zbogom ostani !
STANAC
Kudi se otpravi ?
DIVO
Poi u domome.
STANAC
Ci moje l,jubavi postoj jo sa mnome.
DIVO
S tobom bih jo sidio, ma bi mi domaa
vikala: Gdje s' bio? ka je bogme udaa!
Deblja je neg via, a ima nos od pedi
a gubicu od mia, a od osla ledji,
po kih ju pobubam jak po talambahu,
a ona skriplje zubam.
STANAC
Dri ju u strahu.
Kobila obijesna bez uzde pruca se,
a ena nesvjesna bez straha osijeca se.
DIVO
Ah, mudro ti umje. rit ! Sjutra te za tuj ri
budem lijepo gostit, tako mi zdrav Radi !
Zbogom mi ostani, Stane, dobri drue !
STANAC
Sa mnom se opet stani, moj ve Osmi mue.
DIVO
Nijesam Osmi mu neg Sedmi Dugi nos,
nosim dom kako spu na sebi gdi sam gos.
STANAC
Oto se zarekoh ! Prosti, Sedmi mue,
jezikom utekoh .
DIVO
Prosto t', zbogom, drue !
(Othodi DIVO.)

Prizor etvrti
(DIVO, VLAHO, MIHO)
DIVO
Ovo smjenijega, brate, Vlaha od svijeta;
nije ga ludega od Rta do Mljeta.
MIHO

Pod' s vragom? Boci mi pukoe od smijeha.

VLAHO
Bogme smijeh !
DIVO
Reci mi . . .
VLAHO
Ho'mo ta !
DIVO
. . . istiha
jesam li kako umio njim sprdat?
MIHO
Podi tja !
vazda si vrag bio, a sad si kolik ja.
DIVO
Kozle me delekta koje uza nj vei !
VLAHO
Vrag ! Ho'mo domom ta.
DIVO
Smijenijeh tvojijeh rijei!
Ne bih za perperu dao kozleta onoga
s bisaci, na vjeru ! Sluaj mene tvoga !
Ovi Vlah vjeruje sve to mu se veli.
MIHO
Da nas on ne uje !
DIVO
Tko se ono bijeli?
VLAHO
Na pir maskari idu.
DIVO
Prem su na prepozit !
Kad opet izidu, ah, smijeno ti e bit !
Pod'mo ih per Dio zvat, prije neg na pir podu
molit i skondurat da ovamo dou.
Scijenit e Vlah ovi da su vile zbiljne.
MIHO
Pod' ih sam ti zovi - oni as e do.
DIVO
Ne !
po'mo svi ujedno, ter emo kugodi
novelu zajedno ordenat.
MIHO
Da hodi
Per Dio e smijeno bit, ako sam jedan bao
usktjebudu uinit.
VLAHO
Hod' brzo ! to si stao?
(Ovdi othode, a STANAC sam govori.)

Prizor peti

STANAC, sam
Ah, vile vilice, molju vas boga rad,
vodene diklice, pridite ovdi sad,
tudinu da meni razgovorak date
pri vodi studeni, vee ne krsma'te,
Vaima liposti nije slike na sviti,
a sione kriposti tko e vae izriti ?
Moete od stara mlada uiniti,
a slavn'jega dara nije inoga na sviti.
(Ovdi dohode MASKARI, obueni kako vile, i STANCOM se rugaju.)

Prizor esti
(STANAC; MASKARI obueni kao vile.)
VILA
Junae, dvigni se !
STANAC
Da bude, gospoje !
VILA
Na, uzmi, napij se !
STANAC
Na potenje tvoje !
VILA
Da bi se pomladio i da bi t' probilo !
STANAC
Tomu bih rad bio, bog te uo, ma vilo !
VILA
Nemojmo krsmati, sestrice gizdave,
neg pod'mo iskati kriposne sve trave
kijem emo ovoga u osla satvorit.
STANAC
Nemojte, zaboga ! Bijedan, to e ovoj bit? !
VILA
Pod'mo ga junaka u pticu stvoriti.
STANAC
Neu mo bisaka letei nositi.
Nemojte, molju vas !
VILA
A mi ga 5tvorimo
u pakljenu napas, da ene straimo.
STANAC
Nemojte, u tmasti er mi se e bijedna
domaa pripasti, Miona ma vrijedna.
VILA
Stvor'mo ga buhome, ter e k Mioni skoknut.
STANAC
Nemojte ni tome, er me e utuknut.
Rad bih se pomladit, Miona bi rada toj.
VILA
Od ko'e dobi ho bit?

STANAC
Od dvaes godi takoj.
domaa e mo a mlada, a ja sam, vile, star.
Da 'o' dodem mlad sada, bogme bi 'oj bilo har.
VILA
Da t' bude to pita! Sjedi tuj malo sad.
STANAC
A bit u vazda va, teke istom da sam mlad.
VILA
Lipo ti 'e gledati po polju ovemu.
VILA
Ljepe bilje brati razliko po njemu.
VILA
Jo ljepe pri vodi tanaac voditi.
Hodi, kolo vodi, ki putem gre, u'e ti?
(Odgovaraju druzi MASKARI na vlaku obueni.)

Prizor sedmi
(STANAC; MASKARI obueni kao vile, MASKARI obueni kao seljaci.)
MASKAR
Tko zove ovamo ?
VILA
Vile su ljuvene !
Hodi da igramo kon vode studene.
MASKAR
Vi li ste, gospoje, vodene diklice,
kim se rue goje na bil vrat i lice?
Mnogo smo udili da bismo kad s vami
tanaac vodili slavnim gospodami.
VILA
Uhit' se s tizim ti a ti s tim ! S ovim ja
- kolo u voditi.
STANAC
Ja li bih na odmet tja ?
VILA
Ti nas e gledati, ter nam e rit paka
ki e bolje igrati od ovih junaka.
STANAC
Da bude, gospoje ! Istom se spomeni
od potrjebe moje va ures ljuveni.
MASKAR
Sviri, glume veseljae,
udri er nam srce uzavri;
pod nogami nije nam drae,
a imamo krila u igri.
Ovdi tanac vode, pak vile govore.)
VILA
Gizdavi Vlaii, pita'te koju stvar!
Hrabreni mladii, bit vam e svaki dar.

MASKAR
Da biste inili da se ne staramo.
toj bismo sad ktili, udimo toj samo;
er je teka staros, ne moe skakati
a laka je mlados, sve bi ktjela igrati.
Volio bih mrtav bit neg kad vi igrate,
da ja budem sidit kako i ti uza te.
STANAC
Sokoli se ! takoj nee vele iziti
da u i ja ovakoj lotar star siditi.
Sad, vile, ako ikad, Stanca pomozite,
uin'te da sam mlad - Stancu se umolite !
MASKAR
Gospoje, prvo nas, pak njega oprav'te.
STANAC
Doao sam pride vas - tej rijei ostav'te !
VILA
Junaci, muite ! Svih emo smiriti .
dolu svi sjedite ! - Uz ove sjedi ti.
STANAC
Da bude, diklice, na vau zapovijed,
moje violice ! Nut, to sam veoma sijed !
VILA
Odsada n'jedan vas nemoj progovorit progovorivi onas jezik e izgubit !
I lijepo slua'te to vam mi velimo.
MASKAR
to zapovijedate, da vam pogodimo !
VILA
Kad mi reemo: Stane, progovori!
i svih zazovemo, tad usta otvori.
VILA
Kriposti zvizda svih zovemo na pomo,
svitlosti od kojih dii se mrkla no.
VILA
Zovemo i cvitja i bilja ostala,
dragoga prolitja ki su as i hvala.
VILA
Odzdala i odzgara sve moi molimo
da Stanca od stara mlada uinimo.
VILA
Nu mi da' sjemo mas, da Stancu najprvo
uinim svijetao obraz, i da' mi toj drvo.
(Ovdi STANCA omre i sveu mu ruke i bradu mu ostrigu govorei. )
Da bi se pomladio i da bi mnogo lit
drag i mlad Mioni bio; i pod da si estit.
(Uto mu kozle i to je u bisacijeh dvignu iza njih ostali i ostave mu dinara to ta
prate valja i otidu tja. Uto se on od varke osvijesti i skoi za njimi vikajui.)
STANAC
Kozle mi ! Bog te ubio ! Je li tko ? Pomaga' !

Prem ti sam ludak bio ! Nije ovo bez vraga !

Bijedan se pomladio - ostrigoe bradu !
Haram'je tko bi mnio da su u ovomem gradu ? !
Kozle mi uhiti ! Je li tko ? Dri ga !
A, brate. uje ti ? Poteci stigni ga !
Svrha